147 49 2MB
Croatian Pages 109 [114] Year 2010
LEKSIKON PODUNAVSKIH HRVATA – BUNJEVACA I ŠOKACA
10
I
HRVATSKO AKADEMSKO DRUŠTVO Subotica, 2010.
UREDNIŠTVO SlavenBačić,MarioBara,StevanMačković, PetarVuković,TomislavŽigmanov GLAVNI UREDNIK SlavenBačić IZVRŠNI UREDNIK TomislavŽigmanov LEKTURA PetarVuković KOREKTURA MirkoKopunović,MártaMačković-Papp GRAFIČKAPRIPREMA Printex
CIP–Katalogizacijaupublikaciji BibliotekaMaticesrpske,NoviSad 929(=163.42) (497.113) (031) 930.85(=163.42) (497.113) (031) LEKSIKONpodunavskihHrvata–BunjevacaiŠokaca.10,I/ [glavniurednikSlavenBačić].–Subotica:Hrvatskoakademsko društvo,2010(Subotica:Printex).–IV,112str.:ilustr.;24cm Tekstštampandvostubačno.–Tiraž1.500. ISBN978-86-85103-15-5 ISBN978-86-85103-03-2(zaizdavačkucelinu) a)Bunjevci–Leksikonib)Šokci–Leksikoni COBISS.SR-ID258708487 ISBN978-86-85103-15-5
SURADNICI NA DESETOM SVESKU Bačić,dr.sc.Slaven,odvjetnik,Subotica Bačlija,Grgo,odvjetnikumirovini,Subotica Bara,Mario,prof.povijestiisociologije,asistent, Institutzamigracijeinarodnosti,Zagreb Bažant,Eva,knjižničarkaumirovini,Subotica Bućan,mr.sc.Radojka,prof.kroatologijeisociologije,KulturnicentarSolin,Solin Cvetanović,Milovan,arhivist,HistorijskiarhivgradaNovogSada,NoviSad Čeliković,Katarina,prof.komparativneknjiževnosti, ZavodzakulturuvojvođanskihHrvata,Subotica Černelić,dr.sc.Milana,izv.prof.,Filozofskifakultet,Zagreb Čota,Zoran,dipl.iur.,Sombor Dumendžić,Josip,Bođani Đanić,mr.sc.Matija,prof.geografije,Sombor Grlica,Mirko,prof.povijesti,višikustos,Gradskimuzej,Subotica Gutman,dr.sc.Ivan,red.prof,Prirodoslovno-matematičkifakultetuKragujevcu Heka,dr.sc.Ladislav,docent,Pravnifakultet,Institutzakomparativnopravo,Segedin Hemar,Eduard,publicistinakladnik,Zagreb Horvat,dr.sc.Vladimir,DI,izv.profesorFilozofskogafakulteta DružbeIsusoveuZagrebuumirovini Hoško,dr.sc.FranjoEmanuel,OFM,red.prof.umirovini, KatoličkibogoslovnifakultetuZagrebu,TeologijauRijeci Ištvančić,Branko,filmskiiTVredatelj,Zagreb Ivančić,Jasna,višileksikograf,LeksikografskizavodMiroslavKrležauZagrebu Ivić,Miroslav,dipl.iur.,Samobor Jukić,dr.sc.Stipan,red.prof.FilozofskogafakultetauNovomSaduumirovini,Split Kovač,Ivan,učitelj,Sombor Libman,dr.Emil,liječnikumirovini,Subotica Mačković,Stevan,prof.povijesti,ravnateljHistorijskogarhivaSubotica,Subotica Mandić,Živko,prof.hrvatskoga,ruskogaibugarskogajezikaumirovini,Budimpešta Milanović,Đorđe,prof.povijesti,ravnateljMuzejagrada NovogSadaumirovini,NoviSad Miloš,mr.sc.Mato,OCD,Zagreb Perušić,Nikola,Subotica Rudinski,mr.sc.Ante,arhitekt,Zavodzaurbanizam,Subotica Skenderović,Petar,Subotica III
Skenderović,dr.sc.Robert,znanstvenisuradnik,Hrvatskiinstitutzapovijest, PodružnicazapovijestSlavonije,SrijemaiBaranje,SlavonskiBrod Stantić,dr.th.Marinko,župnikžupesv.Križa,Sombor Suknović,Kata,dipl.ing.zatekstilnoinženjerstvotekstilno-strojarskestruke,Subotica Škrabalo,mr.sc.Ivo,izv.prof.AkademijedramskihumjetnostiuZagrebuumirovini Štefković,Josip,župnikŽupesv.Pavlaapostola,Bač Štefković,mr.th.Mirko,tajnikSubotičkebiskupije,Subotica Tošaki,Lucija,Lemeš Ušumović,Neven,prof.filozofijeidipl.komparatistknjiževnosti,Umag Vuković,dr.sc.Petar,docent,Filozofskifakultet,Zagreb Vuković-Dulić,Ljubica,prof.povijestiipovijestiumjetnosti,Gradskimuzej,Subotica Zelić,Naco,dipl.iur.umirovini,Zagreb Zelić,Željka,dipl.novinarka,Subotica Žigmanov,Tomislav,prof.filozofije,ZavodzakulturuvojvođanskihHrvata,Subotica
IV
I
I. + M.,pseudonimo.GerardaTomeStantića.Znakomse,inače,koristekarmelićani umeđusobnomobraćanjuizapravojekratica od »Isus + Marija«. Nakon osnivanja karmelićanskoga samostana u Somboru 1904.o.Gerardpostaojeprioromsamostana1905.ikaojediniredovnikusamostanuzamjesnehrvatskevjernike,odmahse pobrinuo da dobiju pjesmaricu na svojem jeziku i da na njemu mogu slaviti Boga. Pod tim je znakom iste godine u Somboru, vjerojatno uz pomoć svoje rođakinje i karmelsketrećorediceJanjePrćić,izdaona ikavicipjesmaricupodnaslovomCrkvena pismarica. Lit.:I.Kujundžić,Bunjevačko-šokačkabibliografija,Rad JAZU,355,Zagreb,1969. M.Miloš
IBRIŠIMOVIĆ, Marin (Požega, oko 1600. – Požega, 21. I. 1650.), franjevac, biskup.UnovicijatProvincijeBosneSrebrenestupioje1620.usamostanuFojnici, gdje mu je odgojitelj bio kasniji bosanski biskup Toma Mrnjavić (1640.-44.). FilozofijujestudiraouCremoni,ateologijuu Mantovi, gdje je stekao kvalifikaciju profesora i naslov propovjednika.Vrativši se izItalije,biojeučiteljgramatike,logikei filozofije te nedjeljni i blagdanski propovjednik u Fojnici. Bio je stric znamenitomuLukiIbrišimoviću(Požega,oko1626. – Požega, 1698.), protuturskomu borcu i generalnomuvikaruzagrebačkogabiskupa zaSlavoniju.
đaninu. Biskup Jeronim Lučić, upravitelj Bosanske biskupije (1634.-39.), žalio se Propagandi (Congregatio de propaganda fidei) u Rimu na njega i Kamengrađanina 1638. optužujući ih da ne priznaju njegovubiskupskuvlastineovisnoonjemupostavljajužupnikeikapelaneteprotivnjega bune franjevce i narod. Istragu o KamengrađaninovimiIbrišimovićevimpostupcima Propaganda je 1638. povjerila makarskomubiskupuBartoluKačiću,alinjezini rezultati nisu poznati. Lučićev nasljednik uupraviBosanskebiskupije,bosanskibiskupTomaMrnjavić,kaogvardijanuuFojnicipovjeriomuje1640.dužnostbiskupskoga ekonoma s pravom ubirati prihode. UmeđuvremenujeMarinIbrišimovićbio 1642.generalnivizitatorvlastiteprovincije.BiskupMrnjavićpreporučiogajePropagandi za svojega pomoćnoga biskupa i nasljednika na stolici bosanskih biskupa, ali se ona privoljela provincijalu Bosne SrebreneMarijanuMaraviću.
Propaganda ga je 17. VI. 1647. imenovala za beogradskoga biskupa i administratora Smederevačke biskupije te apostolskoga vikara za sve biskupije u ugarskim zemljama koje su pod turskom vlašću.Obavioje1649.kanonskuvizitacijunekihhrvatskihnaseljauBačkoj–Segedin, Martonoš, Bajmok, Jankovac (madž. Jánoshalma),Miljkut,Santovo(unjsudolazili i vjernici iz Koluta i Berega), Sombor, Gara, Bački Monoštor, Bač, Bukin Provincijalu Nikoli Brajkoviću bio je (danas:Mladenovo),kaoisjevernijesvedo tajnik(1635.-38.),alijeosobitoblizakbio PešteiGyöngyösa,aliiuSrijemu,Baranji bivšemu provincijalu Andriji Kamengra- iBeogradu.Tajjeizvještajvažanizvorza
IBRIŠIMOVIĆ IBRIŠIMOVIĆ
povijest hrvatskoga puka podTurcima jer svjedoči o prisutnosti Hrvata u tim krajevima, npr. s brojem krizmanika i katoličkihvjernikaupojedinimnaseljima,katkad susporednimpodacima(smuslimanimai protestantima),opisecrkava....NijeizbjegaosukobsbosanskimbiskupomMaravićemogranicamanjihovevlastiuSlavoniji. Kadnijebilorješenja,SvetaStolicauspostavilaje1648.posebanslavonskivikarijat ipovjerilagaupravifraPavlaPosilovića, skradinskogabiskupa.Dvijegodineposlije IbrišimovićjeumroipokopanuVelikoj. Izvori: Arhiv Propagande, Rim, Lettere volgari, vol.16,fol.20-21;Acta,vol.7,fol.35,36,212; SoCG, vol. 93, fol. 112, 115; vol. 127, fol 173.; vol.176,fol.249. Lit.: B. Unyi, Sokácok-Bunyevácok és a bosnyák ferencesek története, Budapest, [1947]; Hrvatski biografski leksikon,6,Zagreb,2005;F.E.Hoško, BiskupskodjelovanjePavlaPosilovićauSlavoniji,u:ZbornikoPavluPosiloviću, Šibenik-Zagreb, 2001. F.E.Hoško
IDENTITET (njem. Identität slav.međa;lat.comitatus).Iako je posrijedi izvorno slavenska riječ koju su Madžari preuzeli nakon što su u X. st. zauzeliPanonskibazen,upodunavskehrvatske (i srpske) govore vratila se iz madžarskogajezikauizmijenjenuobliku,koji je,međutim,uznačenjuupraviteljažupanijeposlijezamijenjenizvornimslavenskim nazivom.
li su nadbiskup Gabrijel Patačić 1733.45.,barunJosipRudićAlmaški1837.-48., 1861.te1865.-67.,barundr.StipanVojnić Bajšanski 1895.-1901., Pavle Latinović 1901.-06. i Stipan Vojnić Bajšanski ml. 1912.-13.Višeihjeobnašalodožupansku čast:bodroškidožupanbiojebarunĐuro Pejačević 1717.-18., dok su bački, poslije bačko-bodroški dožupani bili Đuro Pejačević 1712.-16., Petar Latinović 1748.73.,AntunPiuković1781.-85.i1790.-91., Ivan Latinović 1786.-89.,Tadej Latinović 1797.-1801., FabijanVojnić 1801.-19, Josip Sučić 1819.-23. i 1825.-29., Albert Antunović 1825.-30.,AntunVojnić Pačirski 1830.-32., barun Josip RudićAlmaški 1832.-37., Daniel Rudić 1838.-41.,Antun Knezi 1841.-49., Karlo Latinović 1845.48., Ago Piuković 1848.-49., Sigismund Latinović1849.,AntunKovačić1861.-63., Moric Latinović 1863.-67. i Stipan Vojnić Bajšanski ml. 1906.-09. Osim toga, u građanskom razdoblju uvedena je i funkcija gradskoga župana, na koju je vlada imenovala Feliksa Parčetića za Novi Sad 1882.-89. i Baju 1887.-89., zatim baruna dr. StipanaVojnića Bajšanskoga za Suboticu1893.,zaBajuiSombor1896.-98.te zaSombor1899.-1901.,aStipanaVojnića Bajšanskogaml.zaSombor1912.-13.
Odriječiišpanizvedenojebunjevačko prezime Išpanović (Išpančević, Išpanov, Išpanjev, Išpanjević), u srijemskih Hrvata Španović i sl. Išpan, odnosno župan, zapravojeskraćeninazivzavelikogažupana (madž. főispán, njem. Obergeschpan), kojemusuodkrajaXVII.st.pado1870. U vrijeme Kraljevine SHS imenovani pomagali dožupani (madž. alispán, njem. subotički gradonačelnici, koji su ujedno imalii(uglavnomprotokolarne)ovlastiveVicegeschpan). likogažupanabilisu,međuostalim,Stipan Župan je u ugarskom Podunavlju od Matijević1918.-.20.,dr.VranjeSudarević XVIII.st.do1848.,kaokraljevpredstav- 1920.-22.,MirkoIvkovićIvandekić1924. nik,bionositeljvlastiužupanijama,ukoji- idr.KarloStipić1927.,adokjeubajskom majeplemstvoprekožupanijskihskupština trokutuicijelojBaranjibilasrpskavojska, obavljalo upravnu i sudbenu vlast. U raz- zavelikogažupanauBajiiPečuhu4.XII. dobljuapsolutizma1849.-60.županijskije 1918. nominalno je postavljen dr. Stipan sustavbioukinut,anakonAustro-ugarske VojnićTunić,alijeuskoropodnioostavku, nagodbe 1867. županije su postale samo aMartinMatićtujedužnostobavljaouBaupravna tijela podređena središnjoj vlasti, ji5.XI.1919.–1.V.1921.Onisuodgovadokježupanpostaodržavnimčinovnikom raliprovizornojNarodnojupraviuNovom kojijeodgovaraovladiuBudimpešti. Sadu,anakonnjezinaukidanjapočetkom Od podunavskih Hrvata titularni na- 1919.vladiuBeogradu.Funkcijavelikoga slov bodroškoga velikoga župana nosi- županauSuboticiukinutaje17.I.1929., li su grof Leopold Drašković 1746.-59. i aujesenistegodineukinutjeinaslijeđeni Antun Grašalković ml. 1759.-94.; bački, županijskisustavtesuuspostavljenebanoodnosno bačko-bodroški veliki župani bi- vine. 57
IŠPAN Izvor: Historijski arhiv Subotica, F:47. Gr. 387/1929. Lit.: BácsBodrogh vármegye egyetemes mono grafiája,2,Zombor,1896;V.Mažuranić,Prinosi za hrvatski pravnopovijesni rječnik, 2, pretisak, Zagreb,1975;Ž.Mandić,Povijesna antroponimijabunjevačkihHrvatauMadžarskoj,Budimpešta, 1987;A.Kuntić,IzistorijebačkihBunjevaca,Spomenik SANU,CXXXII,Odeljenjeistorijskihnauka 8,Beograd,1991;S.Mačković,Sreskonačelstvo Subotica(1934-1941),Ex Pannonia,3-4,Subotica, 2000; M. Szluha, Bács-Bodrog vármegye nemes családjai,Budapest,2002;A.Sekulić,Rječnik govorabačkihHrvata,Zagreb,2005;I.Žarković, Zaboravljeni rječnik : govor golubinačkog kraja, Subotica, 2009; E.Apró, Bács-Bodrog vármegye közigazgatásaéshivataltörténeteapolgárikorban :Avármegyetisztségviselői(http://www.pestmlev. hu/data/files/166339000.pdf).
Budapest, 1942; http://lexikon.katolikus. hu/I/Ispanovits.html.
Ž.Mandić
IŠPANOVIĆ,Ivan(Kaćmar,14.V.1935.), veterinar,skulptoramater.SinIvana,podrijetlom iz Bikića, i Katice, rođ. Petreš. Rano je morao napustiti kaćmarski salaš, gdjejerođeninakojemjeproveo»najlipšegodine«.SdesetjegodinapošaouBajuuškolu,gdjejeisprvateškonapredovao jerjejedvaznaomadžarski.Kadasuutom gradiću čistili korito dunavskoga rukavca Šugavice,privuklogajeizvađenoblatote jeosjetioneodoljivuželjudaodtogaoblikujeneštolijepo.Nakonzavršeneosnovne i građanske škole polazio je bajsku Gimnaziju Bela III., gdje je i maturirao. Za daljnješkolovanjetrebaojenaznačitidvije S.BačićiS.Mačković sveučilišneustanove,štonijebilolakojer tadašnjevlastionjemunisudalepovoljno IŠPANOVIĆ, Alojzije Stipan (Ispano- kadrovskomišljenje.OpredijeliosezaVevits,Alajos István, Bajmok, 1. X. 1906. terinarskosveučilišteuBudimpešti,gdjeje – Budimpešta, 13. XII. 1972.), cistercit, otpočeostudij1954.,adiplomiraoje1959. gimnazijski profesor. Sin je Stipana i Te- Nakonodsluženjavojnogarokakaoprakrez, rođ. Györfi. U Red je stupio 1924., tikantbiojezaposlenuGari,petjegodina svečane zavjete položio je 27. VI. 1931., za svećenika je posvećen iste godine. Od 1931. studirao je matematiku i fiziku na Sveučilištu Péter Pázmány u Budimpešti, gdje je 1934. diplomirao. Doktorirao je 1936. Od 1934. predaje u stolnobiogradskoj(Székesfehérvár),aod1939.upečuškoj gimnaziji. Stekao je habilitaciju za Ivan sveučilišnogaprivatnogadocenta,aligaje Išpanović njegovredspriječiodazauzmetakvoradnomjesto.Od1958.dosmrtipredavaoje fizikuuBudimpeštiuEkonomskojtehnič- radionaKelebiji,azatimjesvedoumirokojškoliStjepan I.uMesterulici,aneko vljenjabiomjesniveterinarubačvanskom vrijeme i u Tehničkoj školi József Attila Kiskőrösu,gdjeidanasživi. (GépirariTechnikum).Uradujepokazivao »Nisam ‘tio bit veterinar, već učit iznimnu pedantnost i ljubav prema svoje- umjetnost, al’ otac nije ‘tio ni čut za to. mu predmetu. Komunističke vlasti nudile Nisu poštivali umjetnički rad. Oni su gasu mu radno mjesto na sveučilištu, ali ga zdovali,biliratari,njimatonijebiloništa«, jeodbiojersuodnjegatražiliprotuuslugu. govoriojeosebi.NapitanjekojetemeobDjela: A fizika okságfogalma filozófiai megvilá rađujeodgovara:»Svejenasokaku,samo gításban (Pojam uzročnosti fizike u filozofskom tribagledat,odemkući,skiciramizatimrasvjetlu),Budapest,1936;Afizikatanítása(Podu- dim.«Radouzimalikoveiprizoreiz»stačavanjefizike),Pécs,1941. rovinskoga« bunjevačkogaživota,a svoje Lit.:SchematismusCongregationisdeZircS.Or- uratkeimenuje:Sidu na sokaku, Majka sa dinis Cisterciensis ad annum scholarem 1942/43, sinom, Iđu na zornicu s fenjerom, Orač s 58
IŠPANOVIĆ
plugom, Kočijaš s konjskom zapregom, Ženaspreslicom, Osoba s tragljama, Momačkokolo, Krčmarsdruštvomidr.Rado oblikuje i domaće životinje. Imao je više izložaba,uBaji,Budimpešti,Kečkemetute Kiskőrösu. Stvara i tzv. terakote – umjetničke predmete od pečene, caklinom još nepresvučene, lončarske gline. Ne koristi se nikakvim tehničkim pomagalima – samoprstimaoblikujesvježuglinenumasu. Nakipovimasuprimjetneietničkespecifičnosti, koje se ogledaju u životnim slikama pojedinih prepoznatljivih hrvatskih, slovačkih,madžarskihiromskihfigurativnih osoba, odnosno u njihovim odjevnim oznakama.
kroz Baranju te je sudjelovao u bitki kod Bolmanskoga mostobrana u ožujku 1945. Ukaosunastalomnakontebitkepoginuo je nesretnim slučajem od zalutaloga metkakojijenanjemačkezarobljenikeispalio pripadnik sovjetske Crvene armije. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Kerskom grobljuuSubotici. Lit.:I.Bašić,Spomenicapalimborcimaižrtvama fašističkogterora19411945., Subotica, 1988. T.Žigmanov
IŠPANOVIĆ, Marko (Lemeš, 28. XII. 1872. – Subotica, 28. X. 1959.), obrtnik, vlasnik prve kemijske čistionice i boja- oniceSubotici.SinjeMaksimilijanaiKa Uspio je iskoristiti dane mogućnosti te,rođ.Bešlić.Osnovnuškolupolaziojeu sirovosti glinenoga oblikovanja svojih ra- rodnommjestu,anakonnjezafarbačatkaznolikih figura i minijaturnih kiparskih nineučiojekodjednogaNijemcauSomostvaraja, koji karikativno predstavljaju boru. Kratko je živio u Somboru, a 1893. svijetštogajeumladostidoživio.Temat- preselioseuSuboticu,gdjejeotvorioprska raznolikost njegovih radova otkriva emotivnoga čovjeka koji je odmalena žudiozaoblikovanjemsvojeokolineišarolike okolice. Nema s kim »divanit bunjevački«,stogautjehutražiuuspomenamai posvećuje se radu. Pritom sluša »naše pisme«,odkojihmujenajdražaEj, salaši na sjeveruBačke. Lit.:Hrvatski glasnik,br.3/2008,Budimpešta. Ž.Mandić
IŠPANOVIĆ,Josip–Đano(Subotica, 15. III.1926.–BaranjskoPetrovoSelo,?,III. 1945.),sudionikpokretaotporauDrugom svjetskom ratu. Sin je gostioničara Laze i Antonije, rođ. Gabrić. Nakon završene pučkeškoleučiojevodoinstalaterskiobrt. SpokretomotporaupoznaoseukrugunogometašaBačke,kojisuseokupljaliuočevoj gostionici kraj stadiona NK Bačke. U pokretseuključio1943.rasturanjemletaka ipisanjemantifašističkihparolauSubotici. Nakon ulaska jugoslavenske vojske u Suboticu 10. X. 1944. postao je borac VIII. vojvođanskeudarnebrigade.Biojepripadnik postrojbe Intendantura, u kojoj je bio zadužen za skrb o konjima angažiranima u brigadi. Sudjelovao je u bitki kod Batineustudenom1944.,sbrigadomjeprošao
Marko Išpanović
vu kemijsku čistionicu odijela u tadašnjoj Kazinczyjevoj ulici, u narodu poznatoj i kaoGomboškiiliGomborskisokak(imeje dobila po izrađivaču pucadiAntunu Horvatoviću,madž.gomb:puce).Osimparne kupelji, privatnoga lječilišta i rodilišta, u njojsusenalazileimnogobrojneobrtničke radionice, zgrada Pučke kasine, a od poznatihosobasvojesukućeondjeimaliidr. StipanMatijevićteIcoMalagurski. ČistionicaIšpanovićbilajejednaodrijetkihuzemljiukojojsevunapralaibojila u velikim količinama. Svoju trojicu sinova Marka, Ladislava i Josipa postupno je uvodiouposaotakodasupotkraj1930-ih počelipreuzimatiraduradionici.Utovri59
IŠPANOVIĆ
jeme uvezli su iz Danske najsuvremeniju opremu za čišćenje odijela poznate tvrtke Gem,kakvajeutadašnjojdržavipostojala još samo u Zagrebu i Beogradu. Među prvima se počela reklamirati ne samo u novinamanegoiukinima,ukojimasena dijapozitivuseprikazivalaosnovnadjelatnosttvrtkeuzslogan»Najljepšefarba,čistiipeglaodijela«.Istitajnatpisstajaojei naprvojsvjetlećojreklamiugradu,kojaje bilaobješenaiznadprozoračistionice.Obiteljskaradnjazatvorenaje1970. Izvor:KazivanjeMarkaIšpanovića,unukavlasnikačistioniceMarkaIšpanovića,izSubotice. Lit.:Subotičkenovine, 2. VII. 2004, Subotica. P.Skenderović
IŠPANOVIĆ, Martin (Marco) (Kaćmar, 19. VI. 1951.), inženjer, društveni djelatnik.SinVeceiTeze,rođ.Vujkov.Osnovno školovanjezavršiojeurodnomselu,utadašnjojBunjevačkojškoli.UpečuškojTehničkojškolimaturiraoje1969.,anaTehničkomfakultetuuBudimpeštidiplomirao je1975.Kaoelektroinženjerzaposlioseu budimpeštanskom Uredu za projektiranje Mélyépterv.Ujavnuslužbustupioje1995. tejepostaopročelnikomOdjelazahrvatskuislovenskumanjinuuUreduzanacionalneietničkemanjinemadžarskevlade. Od2007.savjetnikjeuUredupredsjednika VladeRepublikeMadžarske. Upolitičkaidruštvenazbivanjahrvatske zajednice u Madžarskoj uključio se 1993. Kao predsjednik Roditeljske zajednicehrvatsko-srpskeosnovneškoleigimnazije u Budimpešti imao je važnu ulogu u odvajanju i utemeljenju samostalne hrvatskeobrazovneustanove.Od1993.član je Saveza Hrvata u Madžarskoj, a iste je godine izabran za predsjednika Zemaljskoga odbora Saveza. Tu dužnost obnaša dodanas.Uočimanjinskihizbora1994.s Matom Filipovićem organizirao je Hrvatsku manjinsku samoupravu u X. okrugu (zvanom Majdan) Budimpešte i u prvom jemandatubionjezinpredsjednik(1994.98.).
izgradnju kulturne autonomije hrvatske manjinskezajedniceuMadžarskojtepreuzimanjeiutemeljenjehrvatskihustanova od strane državne samouprave. U javnoj službiimaojeuloguuoblikovanjudržavne manjinske politike, sudjelovao je u izmjenimanjinskogazakonaiuodređivanju godišnjega proračuna za manjine. U više navrata je sastavio ili uređivao Vladino dvogodišnjeizvješćeopoložajunacionalnih i etničkih manjina u Madžarskoj. Za madžarskustranupripremaojeizvješćaza međuvladin Mješoviti odbor za praćenje provedbe međudržavnoga sporazuma između Hrvatske i Madžarske o zaštiti manjina1995.-2007. God.2006.odlučnosesuprotstaviomanipulacijama radi priznavanja samostalne bunjevačkenarodnostismatrajućitopokušajem dijeljenja hrvatskoga nacionalnoga korpusa u Madžarskoj. U svojem govoru predparlamentarnimOdboromzahumanitarnapravatemanjinske,civilneivjerske poslovezauzeosezapripadanjeBunjevaca hrvatskomunarodu,štojenakrajumadžarski parlament golemom većinom zastupničkihglasova(334za,18protivi7suzdržanih) potvrdio svojom odlukom 18. XII. 2006.prihvativšistajalištaVladeRepublikeMadžarske,njezinaUredazamanjinete Madžarskeakademijeznanosti. Djela: Kisebbségek Magyarországon 20022003, ur. É. Mayer [sastavio: Martin Išpanović], Budapest 2004; Kétnyelvűség fejlesztési lehe tőségei Magyarországon, ur. M. Išpanović i M. Braunsteiner, Budapest, 2004; Kisebbségek Magyarországon 20042005, ur. É. Mayer, [sastavio: Martin Išpanović], Budapest, 2005; KisebbségekMagyarországon20062007, [sastavio: Martin Išpanović], Budapest, 2008; Kisebbségek Magyarországon 20072009, [sastavio: Martin Išpanović],Budapest,2010. Ž.Mandić
IŠPANOVIĆ, Matija (Subotica, 11. II. 1874. – Subotica, 30. IV. 1935.), učitelj, kulturni i politički djelatnik. Sin Vince i Barbare,rođ.Baginyi.PetrazredagimnazijezavršiojeuSubotici,aučiteljskuškolu Kao djelatnik u Uredu za nacionalne uKalači.God.1894.postavljenjezaučitei etničke manjine poticao je i podupirao ljanaBikovu,nakončegajepremještenna 60
IŠPANOVIĆ
Pavlovac.Odatleje1897.prešaouSuboticu,gdjejebioravnateljosnovneškolesv. Đurđa(II.kvart).Kaoučiteljbiojeveoma popularan, a djeca su širila glas o njemu »da je dobar kao ni jedan do sada«. Međutim,kadsenahrvatskomjezikuvjenčao s učiteljicom Antonijom Mačković 1900. ucrkvisv.TerezijeAvilske,unatočzauzimanju Paje Kujundžića i Mije Mandića, smijenjenjespoložajaravnatelja–protiv njega je poveden stegovni postupak, u tiskusuprotivnjegaobjavljivaničlanci,bio jeizvrgnutprijeziruiprogonimavlasti.Na neko je vrijeme morao napustiti učiteljski
Matija Išpanović
poziv te je bio bankarski činovnik. God. 1901. izabran je za bilježnika Školskoga odbora Zanatsko-trgovačke škole, čiji je radznatnounaprijedio.Ipak,usvojemnacionalnom radu nije popustio te je nastaviosudjelovatiuradubunjevačkihdruštava,pratiojekulturnedogađaje,aimaojei bogatu osobnu knjižnicu. Bio je jedan od najboljihprijateljaMijeMandića,skojim jesurađivaoutiskuinapoljujavnogadjelovanja.UztojebiotamburašuDobrovoljnojtamburaškojdružini,jedanodosnivača Potrošačkezadrugesubotičkihdržavnihčinovnikainamještenikaudržavnojizakonodavnojslužbi(1906.-08.)tevišegodina predsjednik Dobrovoljnoga vatrogasnoga društvauSubotici.
ravnateljapučkihškolapostavljenje1919., poslijejebioupravnikobrtničkihškola,a nakrajujepreuzeopoložajupraviteljaTrgovačko-šegrtskeškole.Natomjemjestu ostao do 1921., kad je podnio ostavku. U prosvjetijeproveonajvećidioradnogavijeka.Odlukomministratrgovineiindustrijeod15.X.1925.postavljenzaupravitelja Općeobrtničkeškole,a1926.zaškolskoga nadzornika.Stejedužnostiprisilnoumirovljen1927. InakonPrvogasvjetskogaratabiojemeđukulturnoipolitičkinajangažiranijimbunjevačko-hrvatskimintelektualacima.Bioje međusubotičkimpredstavnicimanasamoproklamiranojVelikojnarodnojskupštiniu NovomSadu25.XI.1918.,kojajeproglasilaraskidvezasAustro-Ugarskom.Jedan jeodosnivačaProsvjetnogadruštvaNeven (poslije Hrvatskoga prosvjetnoga društva Neven),čijujeosnivačkuskupštinuosobno otvorio 30. VIII. 1920. te je od 1927. bio i njegov predsjednik. Sudjelovao je u pripremanjuiorganiziranjulokalnemanifestacijeobilježavanjatisućugodišnjiceHrvatskogaKraljevstva1925.,kojaseslavila narazinicijelezemlje.BiojenačeluPriređivačkoga odbora za proslavu tisućugodišnjice Hrvatskoga Kraljevstva 1925., koji jeosnovalajednastruja,uzpomoćBŠS-a ihrvatskihkulturnihdruštava,uprvomreduHrvatskogaprosvjetnogadruštvaNeven izSubotice.Iakojedrugastrujauzpomoć gradskihvlasti,senata,sokolskogadruštva iVojvođanskepučkestrankevećorganiziralaproslavu8.rujna,ionisupriredilivlastitu te su, uz sudjelovanje mnogobrojnih gostiju iz Hrvatske, na Trgu kralja Tomislava 20. IX. 1925. postavili spomen-pločunakojojjeizrekomstajalodajepodižu bunjevački Hrvati. Kada je 12. X. 1929. osnovana subotička podružnica HrvatskogakulturnogadruštvaNapredakizSarajeva,izabranjezanjezinapredsjednika.Bio je i dopredsjednik subotičke podružnice Hrvatskoga radiše, odbornik Hrvatskoga prosvjetnogadomauSubotici,počasnibilježnikPučkekasineidr.
Odmah nakon svrgavanja madžarske vlasti ujesen 1918. postao je upravnikom GradskeekonomijenaPaliću,azatimjes MijomMandićemagilnoradionaslaveniziranjuškolauSuboticiinasalašimatese Politički je najprije bio aktivan u Buboriozaravnopravnuuporabulatinice.Za njevačko-šokačkoj stranci (BŠS), a u po-
61
IŠPANOVIĆ
djelama1925.priklonioseliberalnojstruji,kojusučiniliMirkoIvkovićIvandekić, Stjepan Vojnić Tunić i drugi, uglavnom profesoriiodvjetnici,nasuprotpučkoj,kojusučiniliVranjeSudarević,BlaškoRajić idrugi,uglavnomsvećenici,apodupiraoju jeiLajčoBudanović.Spribližavanjem,a zatim i ujedinjenjem BŠS-a i HSS-a, prelazisostalimčlanstvomuredoveHrvatske seljačke stranke Stjepana Radića. On ga je, kao ministar prosvjete, u veljači 1926. u Subotici postavio za školskoga nadzornika na mjesto smijenjenoga Aleksandra Mikića. Do prosinca 1927. u subotičkoj kotarskoj organizaciji HSS-a bio je drugi tajnik,anakonostavkeStjepanaDoljanina natajničkufunkcijupostaojeprvimtajnikomkotarskeorganizacije.Organiziraoje i pratio rad ogranaka u Subotici s okolicom, zatim u okolici Bačke Topole, te je priredio niz skupština u vrijeme priprema zaizbore.Budućidajenalokalnimizborima1927.izabrannalistiHSS-a,biojei član Kluba gradskih odbornika Hrvatske seljačkestrankeuSubotici.Osnovanje25. III. 1928., a činili su ga odbornici HSS-a izabrani na prvim općinskim izborima u Vojvodiniustudenom1927.:StipanVojnić Tunić,JosipVukovićĐido,MirkoIvković Ivandekić, Nikola Matković, Matija Išpanovićidr. U vrijeme obnove stranačkoga života 1931. nakon Šestosiječanjske diktature kraljaAleksandra,sjošnekolikoistaknutih bunjevačkihpolitičara(braćaMirkoiIvan Ivković Ivandekić) podupirao je vladinu politikuintegralnogajugoslavenstvadjelujući u Jugoslavenskoj radikalnoj seljačkoj demokraciji (JRSD, poslije je promijenila ime u Jugoslavenska nacionalna stranka). BiojetajniksubotičkepodružniceJRSD-a 1933.Sudjelovaojenaosnivačkomskupu Maticesubotičke14.I.1934. Književnu zaostavštinu i bogata osobnaknjižnicanestalesunakonnjegovesmrti. U subotičkom Nevenu objavljivao je 1890.-1929.realističnepripovijetkeicrtice izsvakodnevice,anakon1918.ipolitičke uvodnike te članke o prosvjeti, školstvu i društvenimpitanjima.Surađivaojeiudru62
gim subotičkim časopisima i novinama (Subotička Danica, Hrvatske novine, Subotički glasnik, Narodna sloga, Glas naroda). PotpisivaosesI.,Dizdar,D. Imao je jedanaestero djece, od kojih je petero ostalo živo: Irenu (1907.), Lenku (1912.),Tonku (1908.),Tošu (1914.) i Mirka(1919.).NjegovajeunukaVeronika Išpanović-Radojković. Izvori:HistorijskiarhivSubotica,F:47.II19/1921; F:47,II132/1925. Lit.:Neven,Subotica,9/1900,8/1926,44,49/1926, 33, 37, 47, 50, 51/1927, 15/1928; Glas naroda, Subotica, br. 19/1935; Subotička Danica ili bu njevačkošokački kalendar za prestupnu godinu 1936,Subotica,1935;G.Kikić,Antologija proze bunjevačkihHrvata,Zagreb,1971;J.Temunović, Subotičkamatica,Subotica,2002;R.Skenderović, BlaškoRajićiHrvatskaseljačkastranka–različiti konceptinacionalnogidentitetabačkihHrvata,u: Dijalogpovjesničara–istoričara8,Zadar26.28. rujna2003.,Zagreb,2004;S.Mačković,Obilježavanje tisućgodišnjice hrvatskog kraljevstva u Subotici, u: Klasje naših ravni, 3-4/2005, Subotica; Hrvatski biografski leksikon,6,Zagreb,2005;M. Cindori-Šinković,E.Bažant,Neven: Zabavno-poučni misečnik za Bunjevce i Šokce (18841914): Bibliografija,Beograd–Subotica,2008;M.Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata, Subotica, 2010. S.MačkovićiE.Bažant
IŠPANOVIĆ, Mirko (Subotica, 6. III. 1919.–krajBačkePalanke,29.IV.1944.), sudionik antifašističkoga pokreta otpora.Sinjeučiteljaidruštvenogadjelatnika MatijeteAntonije,rođ.Mačković,bratodvjetnika Toše. Osnovnu školu i Državnu muškugimnazijuzavršiojeurodnomgradu.NaPravnifakultetuSuboticiupisaose 1937.,aliga,iakojebioizvrstanstudent, nijeuspiozavršitijerfakultetprestaoraditi prijeizbijanjaratapočetkomtravnja1941. Još u gimnazijskim danima postao je članomSKOJ-a.Zavrijemestudijabioje aktivan u fakultetskoj studentskoj udruzi Sever, koja je bila pod komunističkim utjecajem.Surađivaojeusubotičkomljevičarskom listu Híd, za koji je 1939. napisao raspravu Vojvođanska industrija. U rujnu1941.uhitilagajemadžarskapolicija
IŠPANOVIĆ
te je upućen u istražni zatvor u Žutu kuću,gdjejebiopodvrgnuttorturi.Osuđenje 19.III.1942.na5mjesecizatvora,akaznu je odslužio segedinskom zatvoru Csillag. Ubrzo je mobiliziran u madžarsku vojsku upostrojbuPograničnilovci,kojajeposlijepremještenauBačkuTopolu,azatimu BačkuPalanku.Iuodorijedjelovaonaorganiziranjuipovezivanjukomunistatena njihovuprebacivanjuuSrijem.Stradaoje u pokušaju prelaska preko Dunava u Srijem,doksudrugadvojicavojnikakojasu sudjelovala u akciji, Albe Francišković i DančoBartuš,uhićena,osuđenanasmrtte obješena.
Mirko Išpanović
Pokopan je na bačkopalanačkom groblju,a1945.obiteljjenjegoveostatkeprenijela u obiteljsku grobnicu na Bajskom grobljuuSubotici. Izvor: Historijski arhiv Subotica, F:176. Zbirka materijala o radničkom i narodnooslobodilačkom pokretu–Subotica,1903.-89. Lit.: M. Dubajić, Mirko Išpanović, Rukovet, 6/1984,Subotica.
S.Mačković
IŠPANOVIĆ, Pajo (Kaćmar?, 1886. – Kaćmar,20.IV.1941.),ratar,političkiaktivist. U njegovu je rodnom selu, prema službenojstatistici,1890.biloje4884stanovnika, od kojih su Nijemci činili 52%, Hrvati (Bunjevci) 25%, a Madžari 21% stanovnika.Usvojojjezajednicislovioza rodoljubailjubiteljapisanehrvatskeriječi. Nacionalnu svijest još mu je više osnažio aljmaški župnik Lajčo Poljaković, koji je ondjeslužbovao1905.-23.Stekaojezavidno imanje, a prije Prvoga svjetskoga rata imaoikrčmuuAjzibanskomsokaku.Bio je i »ordinacoš«, tj. službeni seoski kočijaš,čijajezadaćabilavlastitimkarucama
vozitiseoskečelnikeiobavljatidrugezadaće.Tosezvanjemoglodobitisamoprekonatječaja.Odsiječnja1913.bioječlan seoskogazastupničkogatijelas40članova. U Prvom svjetskom ratu bio je vojnik na talijanskojinaruskojbojišnici. Nakon što je srpska vojska 13. XI. 1918.zaposjelaBajskitrokut,umjestodotadašnjihkaćmarskihčelnikauimeNarodnogaodborauKaćmarujeizabranonovo seoskovodstvos19hrvatskihi7njemačkih članova. Pajo Išpanović izabran je za kneza, a za potkneza Ferenc Schnobl. U suglasnosti s beogradskom vladom i Narodnom upravom u Novom Sadu, nove su vlasti s velikom nadom u Pariz poslalebačvanskoizaslanstvos25članovakako bi ondje od pobjedničkih sila zatražili priključenjeBajskogatrokutanovonastaloj jugoslavenskojdržavi.Načeluizaslanstva biojebajskivelikižupanVasoDolinka,a članovi su mu bili Šimun Rudić, dr. Ivan AbramovićiStefanNitschizAljmaša,JosipVukovićĐidoizBikića,JozaVeliniz Santova, Petar Pekić iz Sentivana, Pajo Išpanović i Ferenc Schnobl iz Kaćmara, iz Baje Sándor Schwarzinger, bivši gradski porezni činovnik, i Rado Mirosavljević,zatimBlaškoRajić,subotičkižupnik, Franjo Pijuković, tadašnji somborski, odnosno monoštorski župnik rodom iz Aljmaša, i drugi. Ulogu prevoditelja imao je dr.MartinMatić,somborskipravnikiporeznipovjerenikbeogradskevladeuBaji. Izaslanstvo je iz Baje krenulo brodom u Beograd, a odande 22. IX. 1919. vlakom uPariz.PrimioihjepukovnikPolk,povjerenikameričkogapredsjednikaWoodrowa Wilsona. Iako su u Parizu pregovori tekli na engleskom i francuskom jeziku, koje većinačlanovaizaslanstvanijerazumjela, svisupotpisalizapisnikotomedapretežituvećinustanovništvanaseljakojaonizastupajučineSlaveni,kojiseželepriključiti jugoslavenskojdržavi. Nakon povratka na sjednici mjesne skupštineodržanoj13.XI.1919.Išpanović iSchnobltražilisupo8000krunazapodmirivanjetroškovaputovanjauPariz,koje suidobili,budućidase12.000krunadobi63
IŠPANOVIĆ
venihodbeogradskevladepokazalonedovoljnim. NakonštosusileAntantenazasjedanju uSanRemu24.IV.1920.donijeleodluku otomedaćeBajaiBajskitrokutostatiu sklopu Madžarske, pripadnici srpske vojske21.VIII.1921.napustilisutopodručje. Snjimasuotišliinjihovipristaše,kojima su beogradske vlasti osigurale politički azil,međunjimaiPajoIšpanovićiFerenc Schnobl. Išpanović je u Kaćmaru ostavio trivelikekućeizemlju,kojusumadžarske vlastistavilepodsekvestar,aunjegovugostionicunaželjezničkojpostajismjestilisu pograničnuvojsku,kojajesvedevastirala. UBajmokusuobojicadobilipo50jutara zemljeikuću.Ondjesuživjeliigospodarili gotovo20godina.
IŠPANOVIĆ,PetarDušan(Budimpešta, 24. X. 1980.), fizičar, matematičar, programer. Sin Martina i Eve, rođ. Kozma. OsnovnoškolovanjezavršiojeuBudimpešti,utadašnjojHrvatsko-srpskojosnovnoj školi. God. 1998. maturirao je u budimpeštanskoj Gimnaziji Miklós Radnóti. Diplomirao je na Prirodoslovnom fakultetu Sveučilišta Loránd Eötvös u Budimpešti 2005., gdje je 2009. i doktorirao obranivši disertaciju Statističke metode u dina mici dislokacije (Statisztikus módszerek a diszlokáció dinamikában).
Od1.VIII.2009.kaoznanstvenisuradnik radi u Institutu Paul Scherrer (PSI) u Švicarskoj.Baviseistraživanjemsvojstava tvari, proučavanjem dislokacije kristalnih struktura.RadovejeobjavljivaouPhysical Nekolikodananakonštosumadžarske Review B (NewYork, 2007, 2008), JourvojnesnageušleuBačku13.IV.1941.,u nal of Statistical Mechanics (Bristol, UK, Bajmoku su uhićeni Pajo Išpanović i Fe- 2008) i PhilosophicalMagazine(London, rencSchnobltesuvraćeniuKaćmar,gdje 2010). su zatvoreni u podrum. Sutradan su ih Ž.Mandić dvojica madžarskih pričuvnih domobrana Sándor Hornyák i János Keserű (Krekić) IŠPANOVIĆ-RADOJKOVIĆ, Veronika trebala otpratiti pješice u Baju, no u kać- (Subotica,24.X.1944.),sveučilišnaprofemarskomsuihpoljuubilihicemupotiljak. sorica,neuropsihijatrica.KćijeTošeIšpaUbrzosuihpokopaliukaćmarskomSen- novića,odvjetnika,iViktorije,rođ.Čeljućanskom groblju, bez ikakva obilježja. U ska, unuka Matije Išpanovića. Osnovnu službenumatičnuknjiguumrlihupisanisu školuigimnazijuzavršilajeuSubotici,a kao»nepoznati«. diplomirala je 1969. na Medicinskom fa NekolikomjesecinakonštosuuKać- kultetu u Beogradu. Isprva je radila kao mar21.X.1944.stiglesovjetskepostrojbe, liječnica opće prakse u ambulantama DoasnjimaimladikaćmarskiBunjevcikoji ma zdravlja u Subotici 1969.-72. Bila je su prije toga otišli u partizane, u proljeće specijalizantica na Klinici za neuropsihi1945.PajoIšpanovićiFerencSchnobleks- jatriju i na Institutu za mentalno zdravlje humiranisuisvečanopokopani.Njihovisu uBeogradu1973.-75.,aspecijalističkiisubojiceuhićeni1946.,a1948.iosuđenina pit položila je 1976. Nakon toga radila je 6,odnosno5godinaprisilnogarada. kaospecijalistica,odnosnokaošeficaOdIzvori: Szegedi Népbíróság 7/14/48. sz. periratok; sjekazakliničkuneurofiziologijunaNeuUsmjenokazivanjepok.JózsefaZornaizKaćmara. rološkom odjelu Opće bolnice u Subotici 1976.-77.OtadaradiuBeogradu,isprvana Lit.: P. Pekić, Bunjevci na Mirovnoj konferencijiuParizu,Klasjenašihravni,1,Subotica,1935; Klinici za dječju neurologiju i psihijatriju T. Iskruljev, Raspeće srpskog naroda u Sremu 1977.-82.,azatimuInstitutuzamentalno 1914 godine i Madžari : Sa madžarske granice zdravlje,gdjejebilašeficaOdsjekazane: Bajski trokut : Sent-Andrija, Novi Sad, 1936; uropsihologiju1982.-91.,načelnicaOdjela M. Hellenbarth, Katymar : Ein ungarndeutsches zaznanstveno-istraživačkiradiedukaciju Dorf in Nord-Bacska,Schwäbisch-Gmünd,1980; 1991.-2001.,šeficaOdsjekazaistraživanje A. Schmidt, Erinnerung (rukopis u Muzeju Türr u dječjoj psihijatriji 2002.-05. te vršiteljiIstvánuBaji);A.Zorn,Ispánovity Pál(rukopis). ca dužnosti pomoćnice direktora Instituta Ž.Mandić 2000.-01. i 2004.-05. U razdoblju 2005.64
IŠPANOVIĆ-RADOJKOVIĆ
06. obnašala je dužnost pomoćnice ministrarada,zapošljavanjeisocijalnepolitike uSektoruzaharmonizacijupropisaspravnomstečevinomEuropskeUnije,međunarodnusuradnjuiupravljanjeprojektima. Na poslijediplomskom studiju iz Kliničke neurofiziologije i epileptologije na Medicinskom fakultetu u Beogradu obranilajemagistarskuradKliničkiaspektipsi homotornihnapada1978.,anaistomjefakultetu1983.obranilaidisertacijuizdječje neuropsihologijepodnazivomToničnopo sturalna,psihomotornaisaznajnaorgani zovanost dece sa razvojnom konstruktivnom dispraksijom. Polazila je doktorski studijinaSveučilištuParisDescartes(ParisV),aubolniciHenri Rousselleradilaje kaostranaasistenticanaKatedrizadječju neuropsihijatriju istoga sveučilišta 1979.80. Radi stručnoga usavršavanja boravila je 1985. na Nacionalnom institutu za istraživanje hendikepa u Washingtonu te 1989.nastudijskomboravkunaNeurološkominstitutuuBristolu,VelikaBritanija. Na Defektološkom fakultetu u Beogradu na predmetima Neurologija i psihijatrija i Neuropsihologijasreedukativnimmetodamabilajeasistentica1982.-86.,docentica 1986.-90., izvanredna profesorica 1990.95.teredovitaprofesoricaod1995. Kao svjetski priznata stručnjakinja za mentalno zdravlje djece, sudjelovala je u izvedbi ili je bila glavna istraživačica većegabrojadomaćihimeđunarodnihznanstveno-istraživačkihprojekatatekoordinatorica psihosocijalnih projekata podržanih od međunarodnih organizacija (UNICEF, Save the Children, Handicap International),kojisunamijenjeniočuvanjumentalnogazdravljaizaštitipravadjeceimladih izloženihstresovimarata,izbjeglištva,nepovoljnimdruštvenimokolnostimainasiljuuobitelji. Sudjelovalajeuraduvećegabrojavladinihtijelatenacionalnihimeđunarodnih ekspertnihskupina:Vijećazapravadjeteta VladeSrbije(od2002.);ekspertneskupine Ministarstva za socijalnu politiku (2002.03.);UpravnogaodboraprojektaPaktaza stabilnostjugoistočneEvropeSEE Mental
Health Network (predsjednica 2003.-08.), Nacionalnekomisijezamentalnozdravlje Ministarstvazdravlja(od2003.);ekspertne skupineMinistarstvaradaisocijalnepolitikezaizraduNacionalnestrategijeiAkcijskogaplanazaprevencijuizaštitudjeceod nasilja(2007.-09.),kojojjebilapredsjednica;ekspertneskupineprojektaUNICEF-a Škola bez nasilja (od 2005.); ekspertne skupineVijećaEuropezaizraduKonvencijeozaštitidjeceodseksualnezloporabe i seksualnoga iskorištavanja (2006.-07.); ekspertne skupine Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za izradu Europske deklaracije o djeci i mladima s intelektualnimteškoćama(od2008.);regionalnoga projektaWHO-aZdravstvenamrežajugo istočne Europe za unapređenje položaja djece sa smetnjama u razvoju (regionalna koordinatoricaod2009.).
V.Radojković-Išpanović, Nespretnodete:poremećajiproksijeu detinjstvu,Beograd,1986.
Bila je tajnica Psihijatrijske sekcije (1982.-86.) i Sekcije za dječju neuropsihijatriju (1985.-90.) Srpskoga liječničkogadruštvaijednaodosnivačaDruštvaza dječju i adolescentnu psihijatriju i srodne struke Srbije (dopredsjednica 2004.-09., predsjednicaod2010.).ČlanicajeIzvršnogaodboraOdsjekazadječjuiadolescentskupsihijatrijuSvjetskepsihijatrijskeasocijacije od 2006., Europskoga društva za dječjuiadolescentskupsihijatriju(Escap), Međunarodne asocijacije za dječju i adolescentsku psihijatriju i stručne struke 65
IŠPANOVIĆ-RADOJKOVIĆ
IŠPANOVIĆ-RADOJKOVIĆ IŠPANOVIĆ-RADOJKOVIĆ
IŠTVANČIĆ, Branko (Subotica, 5. IV. 1967.), filmski i televizijski redatelj. Uz ocaStipana,zemljoradnika,imajkuGizu, rođ.Vujić,kućanicu,djetinjstvojeproveo naČikerijiiuTavankutu.UTavankutuje završioosnovnuškolu,dokjesrednjuprometnuškoluzavršiouSubotici.Od1986. Samostalnoiusuautorstvuobjavilaje do odlaska na studij bio je otpravnik vlavelikbrojradovaustručnojdomaćojperio- kova na željezničkoj postaji uTavankutu. dici(Rukovet,Subotica,1964;Psihijatrija Od svoje petnaeste godine amaterski se danas, Beograd, 1981, 1982, 1984, 1985, bavio filmom, učeći od nastavnika i film1987, 1989, 1990, 1993, 1994, 1995, 1996, skogapedagogaZoltánaSiflisa.Nakonšto 1997,1999,2001,2002,2005,2006;Uči jeudvanavratabioodbijennaprijamnim telj,Beograd,1983;Defektologija,Zagreb, ispitimauNovomSaduiBeogradu,1991. 1983; Glasnik Zavoda za zaštitu zdravlja upisaosenastudijfilmskerežijenaAkadeSrbije,Beograd,1995;Defektološka teori- mijidramskeumjetnostiuZagrebu,gdjeje ja i praksa,Beograd,1982,1996;Istraživa 1999.idiplomirao. nja u defektologiji,Beograd,2002;Zbornik Prvih godina studija započeo je honoradova Simpozijuma razvojne neurologije i psihijatrije, Beograd, 2002, 2003, 2004, rarnoraditidokumentarnefilmoveiemisije 2005; Socijalna misao, Beograd, 2003; naHrvatskojteleviziji,isprvakaovanjski Beogradska defektološka škola, Beograd, suradnik u svojstvu samostalnog umjetni2003; Zbornik Pedijatrijske škole Srbije, ka, a od 2003. u stalnom radnom odnosu Beograd,2009)iumnogiminozemnimpu- kaoredatelj.NjegovstudentskifilmRastablikacijama (Neuropsychiatrie de l’enfan nak(1993.)nagrađenjenameđunarodnoj ce et de l’adolescence,Paris,1982,1990; smotrifilmskihškolauMünchenu,azaklaŽurnalnevropatologiiipsihiatrii,Moskva, daFirst Film FoundationizLondonaiLos 1991; Pediatric and Perinatal Epidemi- AngelesauvrstilagajeuizborNewDirec ology, Bristol, 1996; Pediater, Budapest, 1997; Infant Mental Health Journal, East Lansing, MI, 2002; Intervention: International Journal of Mental Health, Psycho social Work and Counselling in Areas of ArmedConflict,Amstelveen,2003;Child: Care, Health and Development, Oxford, 2003;TheInternationalJournalofMental HealthPromotion,Stafford,2005). (IACAPAP), Svjetske asocijacije za mentalnozdravljedjece(Waimh),Međunarodnoga društva za prevenciju zlostavljanja i zanemarivanja djece (ISPCAN), Britanskeasocijacijezaproučavanjeiprevenciju zlostavljanja i zanemarivanja djece (BASPCAN)idr.
Djela:Priručnikzaprocenupishomotornograzvo ja predškolske dece (suautorica), Beograd, 1984; Nespretno dete: poremećaji praksije u detinjstvu (autorica),Beograd,1986;Stresovi rata(urednica, suautorica), Beograd, 1994; Zdravlje pod sankcijama (urednica, suautorica), Beograd, 1994; Psihosocijalnapomoćuškoli(suautorica),BanjaLuka, 1996; Primary Health Care Worker Training Manual (suautorica),Beograd,2000;Priručnikza primenu opšteg protokola za zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja(urednica,suautorica), Beograd,2006. E.Libman
66
PlakatfilmaDuhumočvari, 2006.
IŠTVANČIĆ
tion,sastavljenodfilmovašestnajperspektivnijihmladiheuropskihredatelja.
nost žena »slamarki«, taj dragocjen elementkulturnebaštineiprepoznatljivznak U njegovoj filmografiji posebno se is- identiteta bunjevačko-hrvatske manjinske tiču rani amaterski 8-milimetarski filmovi zajedniceuVojvodini.Zatajfilm,kaoiza iz obiteljskoga i zavičajnoga života Po- nekolikoprethodnih,glazbumujeskladao kretne slike moga dide (1982.) i Berber na bratPereIštvančić. biciklu (1983.). Njegujući stil tzv. čistoga Lit.: T.Kurelec,Noviuzletdokumentarizma,Vijedokumentarizma, u kojem se nađe mjesta nac,br.110,Zagreb,1998;J.Pavičić,Hrvatskidoizahumorizaemocije,većsranimdje- kumentarac devedesetih, Hrvatski filmski ljetopis, lima osvajao je razne prestižne nagrade i br.33,Zagreb,2003;I.Škrabalo,Hrvatskafilmska uvrstio se među vodeće autore hrvatsko- povijest ukratko,Zagreb,2008;www.istvancic.com. I.Škrabalo ga dokumentarnoga filma na prelasku iz XX.uXXI.st.ZaSlavonskežetveneobi čaje (1995.) dobio je Zlatnu uljanicu, na- IŠTVANČIĆ, Pere (Subotica, 8. IX. gradu katoličkoga tjednika Glas Koncila 1975.),glazbenik,skladatelj.SinjeStipazapromicanjeetičkihvrijednostinafilmu. naiGize,rođ.Vujić,sČikerije,bratBranNajboljim filmom na 7. danima hrvatsko- kaIštvančića.Osnovnuješkoluzavršiou ga filma u Zagrebu proglašen je Plašitelj Tavankutu,asrednjuglazbenuuSubotici. kormorana(1998.),apripalamujeiugled- God.1995.upisaosenaMuzičkuakademinanagradafilmskihkritičaraOktavijanza juuZagrebu,smjerprofesorglazbenekulnajboljidokumentarnifilm.Jošvećifesti- ture,nakojojjediplomirao2006. valskiodjekizazvaojeBunarman (2003.), Zavrijemeosnovneisrednješkolesvikoji je, osim nagrade Oktavijan i nagrade rao basprim u Subotičkom tamburaškom zanajboljurežijuna12.danimahrvatsko- orkestru, koji vodi Stipan Jaramazović, te gafilma,dobioniznagradanafestivalima ječestonastupaonakoncertimatogaorkeu Rumunjskoj (Bukurešt, 2003.) i Italiji stra pod ravnanjem Zorana Mulića. God. (Siena i Imola, 2003.). Nagrađivani su i 1998. zaposlio se u Ansamblu narodnih njegovi dokumentarni filmovi Željeznicu plesovaipjesamaHrvatske Ladonamjestu gutavećdaljina (2000.), Izgubljeno blago glazbenika svirača, svirajući kontrabas i srijemskiA-brač,tejebiovoditeljorkestra (2005.) i Beračkamena (2006.). Nakon što se okušao kao redatelj TV uansamblu2003.-08.Od2008.zaposlenje drame Zamrznuti kadar (1999.), snimio uTamburaškomorkestruHRT-anamjestu je svoj prvi igrani film Duh u močvari kontrabasista. S obama orkestrima nastu(2006.),premaromanuzadjecuosječkoga paojenabrojnimkoncertimauHrvatskoj piscaAnteGardaša.Biojetonajgledaniji i svijetu te je sudjelovao u snimanju više domaći film u Hrvatskoj te godine i dru- od 20 nosača zvuka. Stalni je član benda gi po broju gledatelja u posljednjih deset Kužiš,starimojteTamburaškogaorkestra godina.Filmjenagrađenzanajboljurežiju Zvonari. nafilmskomfestivaluSilauItaliji2009.,a sudjelovaojeinajoštridesetakfilmskihfestivala,ponajvišespecijaliziranihzadječji film.Zapaženajebilainjegova15-minutna epizodaRecikliranjeuigranomomnibusu Zagrebačke priče (2009.), koji je zajedničkodjelodesetmladihhrvatskihautora. Nakontogapristupiojedvogodišnjojrealizacijizahtjevnogprojektadugometražnoga dokumentarnoga filma u hrvatsko-srpskoj koprodukcijiOd zrna do slike(2010.)snamjerom da otme zaboravu likovnu umjet-
Bavi se i komponiranjem i programiranjem filmske glazbe, aranžiranjem te komponiranjem za tamburaške orkestre. Komponiraojeglazbuzavišeod30dokumentarnihfilmovapoznatihhrvatskihredatelja:SilvijaMirošničenka(Snovi na peronu djetinjstva, Lica obilježena vremenom, Ophodarpruge, Božjepijanice...),Branka Ištvančića(Plašitelj kormorana, Lovac na puhove, U potrazi za Džambasima, Doba veselog stroja...), Irene Škorić (On Off, P.M., Rastanak...), Nenada Puhovskoga 67
IŠTVANČIĆ IŠTVANČIĆ
(Lora – Svjedočanstva), Mire Brankovića (Vedran),AnteMarića(Potopljenizavičaj, Lički sportaš stoljeća...), Gordana Stojića (TajanstvenaHrvatska:serijal, Palatucci I i II,OdlučilisuHitleriTito...),Dražena Piškorića(Lovištebr.25).ObrađujetradicijskuglazbutepišearanžmanezatamburaškeorkestreAnsamblanarodnihplesova ipjesamaHrvatskeLado,HRT-ateZvonare.Najpoznatijesumutamburaškeskladbe Bunjevačka sićanja, Slavonija i Tambura je sve što imam.
buduće asove u ženskoj i muškoj gimnastici. Kao priznata stručnjakinja, autorica jebrojnihvježbaitrenericareprezentacije JugoslavijenaOlimpijskimigramaHelsinkiju1952.iSvjetskomprvenstvuuBaselu 1954. Kao međunarodna gimnastička sutkinjanaOlimpijskimigramauMünchenu 1972.sudilajeobvezneislobodnesastave gimnastičarkinagredi.Obavljalajeuspješno,potpunoamaterskiivolonterski,mnogedužnostiugimnastičkomsportu.Među ostalimbilajepredsjednicažensketehničT.Žigmanov kekomisijeGimnastičkogasavezaVojvoIVANČEVIĆ,Irina,rođ.Budimac(Som- dine i Jugoslavije te predsjednica Gimnabor,16.III.1920.–Sombor,27.VI.2004.), stičkogasavezaVojvodine. profesorica engleskoga jezika, gimnasti- Svojradnivijekpočelajekaonastavničarka,trenerica,međunarodnagimnastička catjelesnogaodgoja,zatimjebilaškolska sutkinja.KćijeAntunaiMarije,rođ.Par- inspektoricazatopodručje,astudirajućiuz četić. Osnovnu školu i gimnaziju završila rad,steklajeidiplomuprofesoriceenglejeuSomboru,aengleskijejezikdiplomi- skogajezika.Kaoprosvjetnasavjetnicaza rala na Filozofskom fakultetu u Beogra- strane jezike u Međuopćinskom prosvjetdu.Počelajevježbati1931.uSokolskom no-pedagoškom zavodu u Somboru radila društvuuSomboru,isprvaritmiku,azatim jeod1960.doodlaskaumirovinu1977. inagimnastičkimspravama.Ubrzojepo- Izvor:HistorijskiarhivuSomboru:KazivanjaIristalačlanicomžupskevrste,reprezentacije neIvančević. Sokolske župe Novi Sad, te je sudjelovala na saveznom natjecanju. U perspektiv- Lit.:D.Kolundžija,Somborski olimpijci,Sombor, nom gimnastičkom razvoju u najboljoj ju 1984;D.Kolundžija,Leksikon somborskog sporta, Sombor,1990;D.Kolundžija,41somborskiolim jedobiomeoDrugisvjetskirat.God.1948. pijac (rukopis). postala je gimnastičkom prvakinjom VojZ.Čota vodine. IVANČEVIĆ,Ivan(Sombor,12.X.1913. – Sombor, 11. VIII. 1990.), gimnastičar, sportskidužnosnik,šumarskiinženjer,glazbenik.SinjeMihajlaiEtelke,rođ.Járási. Osnovnuškoluirealnugimnazijuzavršio jeuSomboru,anaPoljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zemunu diplomirao je 1937.Uosnovnojškolipočeojeučitisvirativiolinu,as12godinapostaoječlanom Irina Somborske filharmonije, u kojoj je svirao Ivančević drugu violinu 1927.-40. te prvu violinu 1950.-65. UtovrijemeVojvodinajebilasredište jugoslavenskeženskegimnastike,aIrinase tadaposvetilapedagoškomuraduipostala njihovom trenericom. Nakon što se udala zaIvanaIvančevića,jednogaodnajboljih jugoslavenskih gimnastičara u međuratnom razdoblju, počeli su skupa stvarati 68
Prviposaodobiojenapoljoprivrednom dobru Belje u šumskoj upravi na Batini. PredDrugisvjetskiratmobiliziranjeteje uborbisNijemcimakodKlenakakrajRumebioranjen,azatimzarobljen,noubrzo jepuštenkućibudućidajebioizkrajeva kojisubilipodmadžarskomvlašću.Nakon
IVANČEVIĆ
oporavkauSomboruvratioseuBaranjute odličjekaočlanpobjedničkevrste.Tadaje jeondjeradiokaoupravnikšumskeuprave dobionadimak»SveslavenskiCar«. uZmajevcu(madž.Vörösmart). Nakon Drugoga svjetskoga rata po NakonBatinskebitkebiojetajnikMje- svetio se pedagoškomu radu te je postao snoganarodnooslobodilačkogaodbora,au vodnikomitrenerommuškereprezentacije poljoprivrednomdobruBeljeupravnikšu- Jugoslavije1950.-58.VodiojeJugoslaviju ma Baranje do 1950., kada se trajno vra- na svjetskim prvenstvima 1950. u Baselu tiouSombor.Ondjejeradiokaoprofesor (četvrtomjesto),1954.uRimu(11.mjesto) biologije u Učiteljskoj školi i Gimnaziji. Bio je šumarski inspektor Kotara Subotica 1955.-65., a nakon ukidanja kotara u Vojvodiniiuvođenjakomunalnogasustava postavljen je 1965. za općinskoga lovnošumskogainspektorauPodunavljuuŠumskomgazdinstvuSomborzasvepošumljene dijelove, uključujući i parkove, sve do odlaskauinvalidskumirovinu1971. Sportomsepočeobaviti1919.kaošestogodišnjakuSokolskomdruštvu,gdjeje pokazaosportskusvestranost,nonajvišeje uspjehapostigaougimnastici.Državnireprezentativacbioje1932.-40.Zbogspleta okolnosti nije sudjelovao na Olimpijskim igramauLosAngelesu1932.,kadajeotkazano sudjelovanje reprezentacije Jugoslavije, ni na svjetskom prvenstvu 1934. u Budimpešti, kad je jugoslavenska vrsta u posljednji čas odustala zbog političkih razmiricasMadžarskom.Kaozamjenuza neodlazaknaOlimpijskeigre1932.nastupiojeistegodinenaSveslavenskomprvenstvuuPraguiuekipnomvišebojupomogaouosvajanjudrugogamjesta,anajbolji pojedinačniplasmanbiomuje6.mjestona krugovima.Biojedržavniprvakuvišeboju 1934.uLjubljaniuočiodlaskanaSvjetsko prvenstvo u Budimpešti. Nakon otkazivanja odlaska na Svjetsko prvenstvo, Jugoslavenskisportskisavez(JSS)organizirao je turneju po Čehoslovačkoj, gdje je na dvameđudržavnasusretaprotivdomaćina pobijedio na krugovima tadašnjega svjetskoga prvaka Aloisa Hudeca. Nastup na Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu sam jeotkazaozbogobvezanafakultetu,iako jebiouživotnojformi.NaSveslavenskom prvenstvu u Sofiji 1939. osvojio je četiri odličja pojedinačno: zlatno u cjelokupnomplasmanuinakrugovima,srebrnona ručama, brončano na preči, a treće zlatno
IvanIvančević
i1958.uMoskvi,kadajeMiroslavCerar osvojio prvo odličje nakon rata za mušku izabranuvrstu(uukupnomplasmanušesto mjesto).NaKongresuSvjetskegimnastičkefederacije(FIG)uRimu1960.izabran jezačlanaTehničkogakomiteta,najvažnijegatijelasvjetskegimnastike.Za16godina, koliko je proveo u tom tijelu, napisao jePravilasuđenja,postaojeprvimeđunarodni gimnastički sudac u svijetu, organizirao natjecanja gimnastičara na OlimpijskimigramauMéxicu1968.iMünchenu 1972.Autorjeobveznihvježbanaručama naSvjetskomprvenstvu1966.uDortmundu,natlunaSvjetskomprvenstvu1970.u Ljubljani,nakonjushvataljkamanaOlimpijskimigrama1964.uTokijuinakrugovima za Olimpijske igre 1968. u Méxicu. Dobitnik je mnogobrojnih priznanja u zemljiisvijetu,međuostalimiListopadske nagradeSombora1963. Izvor: Gradski muzej Sombor: Kazivanja Ivana Ivančevića,audiovrpceI-VI. Lit.:D.Kolundžija,Somborski olimpijci,Sombor, 1984;D.Kolundžija,Leksikon somborskog sporta, Sombor,1990;D.Kolundžija,I.Ivančević,Virtuoz na krugovima,Sombor,2005;Bunjevačkenovine, br.48,Subotica,2009;RičBunjevačkematice,br. 35-36,Subotica,2009;D.Kolundžija,41sombor ski olimpijac(rukopis). Z.ČotaiE.Hemar
69
IVANČIĆ
IVANČIĆ, Ivan (Iváncsics, Ivanchich, János) (Komoran, madž. Komárom, 25. XI. 1722. – Trnava, madž. Nagyszombat, 17. VII. 1784.), isusovac, filozofski i teološki pisac. U Družbu Isusovu stupio je 1740.uStolnomBiogradu(madž.Székesfehérvár). Nakon završetka školovanja proveo je jednu godinu kao propovjednik urodnomgradu,azatimješestgodinaprofesornaisusovačkomsveučilištuuTrnavi. Prema J. Szinnyeiju, predavao je pedagogiju,tj.filozofiju,ijednugodinupovijest, dok je prema Madžarskomu katoličkomu leksikonu predavao matematiku i fiziku, štosečinitočnijim,jerjedannjegovudžbenikmatematikebiodugorabljenunastavi.FunkcijuduhovnogaravnateljamadžarskogabogoslovnogazavodaPazmaneum u Beču obnašao je od 1761. (po Szinnyeiju 1760.) do 1762., poslije je bio profesor dogmatike na bečkom sveučilištu, a nadzornik nastave (Praefectus generalis studiorum)naSveučilištuuTrnavi1770.-73. Nakon raspuštanja isusovačkoga reda postaojekanonikomostrogonskogakaptolai naslovniopatuSiklósu.BiojerektorBogoslovnogafakultetauTrnavi1775.-77.,a poslijearhiđakonuHontu,sjevernoodBudima.Napisaojevišefilozofskihknjigate djelaizmatematikeifizike. Djela: Prosopopejae ex sacris literis desumptae, honori...duorumneobaccalaureorum,dumi...uni versitateCassoviensi,primaaa.ll.etphilosophiae laureae insignirentur, promotore Franc. Xav. Exterreicher, a poetis Cassoviensibus dicatae, Cassoviae,1747;Elementa opticae,Tyrnaviae,1750; Oratio de Sanctissimae Virginis intaminato conceptu..., Tyrnaviae, 1752; Universae matheseos brevis institutio theoreticopracticaexoperibus P. P.Soc.Jesucollecta,complectenshacprimaparte arithmeticam, geometriam, trigonometriam, mec hanicam, staticam, hydrostaticam, hydraulicam, aerometriam,Tyrnaviae,1752; Pars II. Complectens opticam, catoptricam, dioptricam, astronomiam,Tyrnaviae,1753;ParsIII.Complectensarchi tecturam militarem, algebram et horographiam, Tyrnaviae, 1755; Panegyricus D. Ignatio dictus, Tyrnaviae,1753;Institutiones Logicae in usum discipulorum conscriptae,Tyrnaviae,1757; InstitutionesMetaphysicae,Tyrnaviae,1758;Institutiones Physicae, Tyrnaviae, 1759; Assertoines ex UniversaPhilosophia..,Tyrnaviae,1759;Assertiones
70
Theologicae deDeoUnoetTrino,delegibus,de peccatis et peccatorum poenis..., Viennae, 1765. Lit.: E. Horányi, Memoria Hungarorum et Provincialium scriptis editis notorum, I-III,Viennae, 1775–77;I.Katona,Historia critica regnum Hungariae,IX,Buda,1794;G.Fejér:Historia academiae scientiarum Pazmanianae archiepiscopalis ac.M.Thersenianaeregiaeliteraria,Budae,1835; P.Sedlák,Likovihrvatskogpodrijetlaucrkvenoj povijestiSlovačke,Scrinia Slavonica,4/2004,SlavonskiBrod. L.Heka
IVANČIĆ,Jasna,rođ.Kulešević(Subotica,20.V.1947.),leksikografkinja,bibliografkinja.KćijeBlaška,dipl.ing.geodezije,iAmalije,rođ.Vidaković,gimnazijske profesorice.Osnovnuškoluinižuglazbenu školu (klavir) završila je u Subotici, gdje je 1966. stekla i gimnazijsku maturalnu svjedodžbu. Komparativnu književnost i ruskijezikdiplomiralaje1974.naFilozofskom fakultetu u Zagrebu. Bila je bibliotekarka Sveučilišne knjižnice u Mariboru (1974.-78.), srednjoškolska profesorica u SlavonskomBrodu(1978.-80.),aod1980. zaposlena je u Leksikografskom zavodu MiroslavKrležauZagrebu. Sudjelovalajeuradunavišezavodskih bibliog rafskih i leksikografskih izdanja. Najprije na bibliografskim dvosveščanim izdanjima:Bibliografijaraspravaičlana ka : Muzika (Zagreb, 1984. i 1986.) i Bibliografija rasprava i članaka : Kazalište u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1826. 1945. (Zagreb, 2004.), a zatim na jednosveščanoj Bibliografiji »Hrvatske revije« 1951.2000.(Zagreb,2003.).Od1993.objavljuje članke u Hrvatskom biografskom leksikonu (Zagreb1983.-) izpodručjakazalištaiknjiževnosti,uključujućiibiografijebačkihHrvata(npr.VlatkoDulić,AntunKaragić,JakovKopilović).Surađivala je i na ostalim zavodskim izdanjima: Krležijani(Zagreb,1993.i1999.),Hrvatskoj enciklopediji (Zagreb, 1999.-2009.), gdje je,primjerice,napisalačlankeoMatijiPoljakoviću iAnti Sekuliću, Hrvatskoj književnoj enciklopediji (u pripremi). Izvršna je urednica Kazališnoga leksikona (u pripremi).
IVANDEKIĆBELAIMARICA
Izvan matične kuće, u suradnji sa SanjomKreković-Štefanović,prikupilajebibliografsku građu i uredila knjigu Građa zabibliografijuIvanaMeštrovićaod1899. do1993.(Zagreb,1993.).NakonsmrtiJosipa Buljovčića priredila je knjigu njegovihteatrološkihtekstovaSubotičkikazali šni zapisi(Zagreb,2008.).Stručnečlanke objavilajeuperiodiciHrvatskiiseljenički zbornik (2005. i 2007.), Kolo (3/2005), Studialexicographica(br.1,2007)teuzbornicima(npr.Zbornik radova s II. znanstvenog skupa »Dani Ilije Okrugića«, Zagreb – Zemun, 2007.), a prozne crtice i kratke književne osvrte sporadično objavljuje u subotičkom časopisu Klasje naših ravni i kalendaruSubotičkaDanica. N.Zelić
IVANČIĆ, Viktor (Ivanchich) (Pešta, 20. II. 1812. – Beč, 9. III. 1892.), doktor medicine. Nakon završetka medicinskoga fakulteta 1834. proveo je godinu dana na stažiranju kao pomoćni liječnik u bolnici sv. Roka u Pešti, a zatim je radi učenja i napredovanjaustrucipošaouPariz.Odatlese1836.vratiourodnigrad,alise1838. trajno nastanio u Beču, gdje je postao jedanodnajvrsnijihliječnikaiznanstvenika. OdlikovanjeredomvitezaŽeljeznekrune III. reda, bio je nositelj ruskoga carskoga odličja Stanislavove krune te dobitnik rumunjskoga odličja Kraljevskoga zvjezdanoga reda. Bio je član više znanstvenih udruga. U mirovinu se povukao 1881. S rodnim je gradom kontinuirano održavao kontaktetejepriBudimpeštanskojudruzi liječnikaosnovaofondzaliječnikeunevolji,zanjihoveudoviceisiročad,sfondom od 15.000 forinta, dok je za zgradu liječničkeudrugedarivaotisućuforinta.
henschrift (Wien) i Mitteilungen der. k.k. GesellschaftderÄrzte (Wien) Djela:Dissertatio inaug. Medica : Musica medica, Pestini, 1834; Kritische Beleuchtung der Blasensteinzertrümmerung,wiesieheutedasteht,gestützt aufeineErfahrungvon23gelungenenFällen,Wien, 1842; Über die organische Verengerung der Harnröhre und ihre auf pathologische Anatomie und zahlreiche Erfahrung gegründete vollkom menste Heilung, Wien, 1846; Einundzwanzig ne ue Fälle von Blasensteinzertrümmerung.Aus der Praxis,Wien,1846;NeuerBerichtüber19Fälle ausgeführter Blasensteinzertrümmerung. Nebst einemAnhange:ÜberdenFortschrittinderLitho tripsiedurchBeziehungderÄtherNarkose, Wien, 1851; 26 Neue Fälle vollführter BlasensteinZer trümmerung; zuweilen mit Beihilfe der Chloro form-Narkose, Wien, 1854; Mein Epilog, Wien, 1881; A kőmorzsolásról : Válogatott fejezetek dr. Ivanchichmunkáiból,Budapest,1892. Lit.: L. Eisenberg, Das Geistige Wien, 2, Wien, 1893; B. Pitrolffy-Szabó, A magyar származású Ivánchich Viktor az első urológiai magántanár, Orvostörténeti közlemények, 27, Budapest, 1963; L Vértes, Dr. Ivanchich Viktor, Orvosi hetilap, 125, Budapet, 1984; L. Mercz, Ivanchich Viktor életműve(1812-1892),Orvosihetilap,133,Budapest,1992. L.Heka
IVANDEKIĆ BELA I MARICA, memorijalni turnir u gimnastici za pionire i pionirke. Održavao se u organizaciji Gimnastičkoga saveza Vojvodine u čast gimnastičkomutreneruBeliIvkovićuIvandekićuinjegovojkćerigimnastičarkiMarici(Mariji)IvkovićIvandekić,kojisutragičnopreminuli16.IX.1967.
Početnajeidejabiladaseturnirsvake godine održava u drugom vojvođanskom gradu radi popularizacije gimnastike. Prvi je turnir održan 1969. u Subotici, a do 1973.domaćiniturnirabilisudvaputNo Biojejedanodpioniranapoljuurolo- viSadijedanputSrijemskaMitrovica.Od gije, napose se istaknuo na polju istraži- 1973.gradukojemsuživjeliiradiliBelai vanja kamenca na mokraćnim putovima. MaricaIvkovićIvandekić–Subotica–poBudućidajebioikirurg,nakondolaskau staojestalnimdomaćinomnatjecanja.PoBeč bio je među prvima koji su se bavili sljednjiturnirodržanjeuSubotici16.XII. operiranjemkamenaumokraćnimputovi- 1990., a nakon raspada SFRJ više se nije ma.Tomujepitanjuposvetiomnogestudi- održavao. je,kojejeobjavljivaouOrvosiTár(Pest), Lit.:FizičkakulturaisportuVojvodini19451975, Neue Zeitschrift für Natur und Heilkun ur.M.Vranić,NoviSad,1975. de (Dresden), Wiener medizinische Woc P.Skenderović 71
IVANDEKIĆ
IVANDEKIĆ,Marica→IvkovićIvandekić,Marija IVÁNFALVA→Lenija IVANIĆ (Ivanich, Ivanyich, Ivanics), plemićka porodica. Kralj Ferdinand III. dodijelio je 20. I. 1656. plemićki naslov Andrásu Kalapátyju i njegovoj porodici, šurjaku Ivanu Ivaniću (János Ivanych), njegovoj supruziAni Kalapáty i sinuAlbertu. Plemstvo je proglašeno iste godine u Heveškoj županiji. Na temelju potvrde težupanijemeđuplemićeBačko-bodroške županijeprimljenisuJosip,IvaniEmerik
Grb plemićke porodice Ivanić
IVANIĆ, Aleksandar (Lemeš, 15. III. 1915. – Sombor, 7. I. 2000.), hrvač. Sin Matije i Julijane, rođ. Kolar. Nakon što je 1930. kao petnaestogodišnjak došao u Sombor na izučavanje kovačkoga obrta, počeosebavitihrvanjemuHrvačkomklubu Radnički. Na prvenstvu Dunavske banovine1932.biojedrugi,aprvakDravske banovinepostaoje1936.Radiposlaotišao je najprije u Maribor, gdje je nastupao za tamošnji ŠK Marathon, zatim se vratio u Sombor,a1939.otišaojeuSarajevo,gdje je postao član HK Hajduk. Neko vrijeme biojeičlanŠKCroatia(Zagreb).Nadržavnim prvenstvima Kraljevine Jugoslavije triput je osvajao drugo mjesto: 1936. u kategoriji do 79 kg kao član Maratho na, 1938. do 72 kg kao član Radničkoga i 1939. do 72 kg kao član Hajduka. Najvećiuspjehpostigaojenastupomzareprezentaciju Jugoslavije 1940. na prvenstvu BalkanauIstanbulu,nonijeuspioosvojiti odličje. God.1943.uBudimpeštijezavršiotečaj za trenera hrvanja slobodnim stilom i nakon povratka u Sombor osnovao je Hr-
(Mirko)Ivanić1780.godine,zatimJakov iTomo 1790. te Josip, Đuro i Ivan 1799. godine. Iz te je porodice Đuro Ivanić 9. XII. 1803. dobio donaciju na 6/24 posjeda u Lemešu (madž. Nemesmilitics, srp. SvetozarMiletić).Pripopisužupanijskoga pučanstva1841.uSuboticijepopisanodesetčlanovateporodice,uMolujedan,au Lemešu23. Opisgrba(1656.):Naplavompoljuna zelenoj zemlji iz srebrne se rijeke uzdiže dvorepizlatnilavsasabljomudesnojšapi. Iznadnjegajesrebrnipolumjesecsdesne strane,azlatnazvijezdaslijevestrane.Kaciga:nakrunistojibijeligolubsazelenom maslinovom grančicom u kljunu. Plašt: plavo-zlatan,crveno-srebrn. Lit.:E.Reiszig,Avármegyenemescsaládai,BácsBodrog vármegye,2,Budapest[1909];V.Duišin, Plemićke porodice II, Vojvodina, 2, Novi Sad, [1941];M.Szluha,Bács-Bodrog vármegye nemes családjai,Budapest,2002. L.Heka
72
Aleksandar Ivanić
vačkiklubslobodnogastilaLevente,ukojemjebiotrener.Usportskojkarijeri,koja je trajala više od 20 godina, posljednji je nastup imao 1951. u Somboru u prijateljskom susretu reprezentacija Jugoslavije i Rumunjske. Lit.:D.Kolundžija,Rvanje u Jugoslaviji,Beograd, 1998; D. Kolundžija, RK »Radnički« 19122012 (rukopis). Z.ČotaiE.Hemar
IVANIĆ
IVANIĆ, Ivan (Tiszaföldvár, srp. Bačko Gradište, 6.VII. 1867. – Beograd, 31. I. 1935.), diplomat, novinar, književnik. Osnovnu i srednju školu polazio je u NovomSadu,VrbasuiSrijemskimKarlovcima, a pravo je izvanredno studirao u Budimpešti. Zbog nacionalne aktivnosti bio jeproganjaniinterniran.IzBudimpešteje najprijepobjegaouRumunjsku,auSrbiju (1888.),odaklejeopetprotjeranuRumunjsku.USrbijusetajnovrationakonabdikacije kralja Milana Obrenovića 1889. te je počeo raditi kao činovnik u Ministarstvu vanjskihposlovaSrbije.Kaokonzularničinovnik(pisar,vicekonzul,tajnik)služioje u susjednim zemljama –Austro-Ugarskoj (Budimpešta, 1893.-94., 1905.-08.) i Turskoj(Priština,1894.-95.,1898.-99.;Solun, 1895.-98.; Bitolj, 1899.-1900.; Skoplje, 1900.-03., Carigrad, 1904.-05.). Obnašao jedužnostšefapresbiroaMinistarstvavanjskih poslova 1908.-12. Nakon rata 1918. bio je državni povjerenik u Vršcu, a posljednjihdesetgodinašefSredišnjegapresbiroa u Rijeci,Trstu i Frankfurtu na Majni.Biojeurednikvišelistovaičasopisate dopisnikvišeinozemnihlistova.Baviosei književnošću,pisanjempovijesnihradovai publicistikom.Upovijesnimdjelimabavio seSrbimau UgarskojiTurskoj.ObjavljivaojepodpseudonimimaSrbin,Srbinović, SrbinSrbinović–Vojvođanin,I.I-ć. Za podunavske Bunjevce značajan je kao autor povijesno-etnografske rasprave O Bunjevcima, koja je 1893., kao jedini prispjeli rad, nagrađena sa 100 forinta na natječajuMaticesrpskekojijenatutemu većnekolikoputaprijetogabioneuspješno raspisivan.Raspravajeistegodinepodtim naslovomtiskanauLetopisu Matice srpske (br.3i4),anakontogaikaodopunjenoi ispravljenoposebnoizdanje1894.uSubotici u štampariji Dušana Petrovića. Novo, izmijenjenoidopunjenoizdanjepodnaslovom Bunjevci i Šokci u Bačkoj, Baranji i Lici(istorija,etnografija,kultura,društvo, brojnoiprivrednostanje,etničkeosobine) tiskanoje1899.zasrpskečitateljenaćiriliciuBeogradu.
U njoj izražava mišljenje da ime Bunjevacnemožeoznačavatinečiju»narodnost«,već»imenomBunjevcaoznačavase višezemljak(kaonapr.Bačvanin,Sremac, Ličanin, Krajišnik itd.)«. No kategorički zastupa stajalište da su »Bunjevci po narodnosti Srbi« zato što »stara njihova postojbina, otkuda se ovamo doseliše, nije
I.Ivanić,O Bunjevcima, Subotica, 1894.
zemlja, više naroda u njoj je samo jedan naroditosrpski,kojiispovedatrivere,a pripadasamojednojsrpskojnarodnosti«,a istojesmatraoizabačkeŠokce.Tvrdioje dajejezikkojimgovoreBunjevciiŠokci »srpski jezik i to još najčistiji«, pri čemu su bački Bunjevci postali ikavci, ali nisu postali Hrvati »u prvom redu zato što su štokavciteosimtogaštogovorečistosrpskimjezikom«.Iakojeuraspraviprikupio mnoge važne podatke za bačke Bunjevce iŠokce,onajeimalanaglašenuideološku funkciju, koja, primjerice, dolazi do izražajakadgovorioprapostojbiniBunjevaca: »Hercegovinakaopokrajinabilajesastavnideovelikogsrpskogcarstvakojezauzimašecelobalkanskotropoljeikojezapljuskivahučetirimora.ZavremeTurakabeše unjojsamojedannarod,srpski,aidanas spadaonaunajčistijesrpskekrajeve.«To potvrđujuinjegovastajalištaudrugimdjelima,npr.uknjiziMaćedonijaiMaćedonci piše da je »sve bilo srpsko« od Tesalije i EpiradoSaveiDunava,»dozemaljaugarskihnaSeveruimletačkihnaZapadu«. 73
IVANIĆ Djela: O Bunjevcima : povesničkonarodopisna rasprava,Subotica,1894;BunjevciiŠokciuBač koj, Baranji i Lici (istorija, etnografija, kultura, društvo, brojno i privredno stanje, etničke osobi ne),Beograd,1899;IzMaćedonijeoMaćedoniji, NoviSad,1901;IzcrkveneistorijeSrbauTurskoj u XVIII. i XIX. veku, Beograd-Novi Sad, 1902; NaKosovu:SaŠara,poKosovu,naZvečan,Beograd,1903;MaćedonijaiMaćedonci,1-2,Beograd,1906-08;RumuniuMaćedonijiiEpiru, Novi Sad,1909. Lit.:Subotičkenovine,6.I.1894,14.X.1894,17. VII.1897;Neven,3/1894,8/1901,4/1904,Subotica; Narodna enciklopedija srpskohrvatskaslo venačka, 2, ur. S. Stanojević, Zagreb, b.g.; Leksikon pisaca Jugoslavije, 2, Novi Sad, 1979; A. Sekulić, Bački Bunjevci i Šokci, Zagreb 1989; I. Szentgyörgyi,E.Bažant,Subotičkabibliografija: Aszabadkaikiadványokbibliográfiaja18711918, Subotica,1993;O.Milosavljević,U tradiciji nacionalizmailistereotipisrpskihintlektualacaXXve ka o »nama« i »drugima«,Beograd,2002;Srpski biografskirečnik,4,NoviSad,2009.
M.GrlicaiS.Bačić
IVANIĆ, Juraj (slovač., Juraj Ivanič, madž., György Ivanics) (Binóc, slovač. Bíňovce,iliKinorány,slovač.Chynorany, 3.V.1656.–Budim,3.IV.1723.),isusovac, profesor, rektor sjemeništa, vjerski pisac. U Družbu Isusovu ušao je 1675. u Trnavi.NakonstudijauTrnavi,Varaždinu iZagrebubiojeučiteljuTrenčinu(madž. Trencsén)iLevoči(madž.Lőcse).Profesor retorike bio je na sveučilištu u Košicama 1700.-12., gdje je radio kao ispovjednik i predsjednik kongregacije studenata i suradnik orguljaša u košičkom sjemeništu Kišidianum.Poslijejebioravnateljisusovačkoga sjemeništa u Budimu. Budući da je bio hrvatskoga podrijetla, a k tomu rođennapodručjudanašnjeSlovačke,bioje poznat i kao »totski« (slovački i općenito slavenski) propovjednik u Budimu. Upravljao je i usmjeravao poslove vezane uz izgradnju i unutarnje uređenje zgrade budimskogaisusovačkogasjemeništa,paseu Madžarskomkatoličkomleksikonuspominjeikaograditelj.Autorjevišeradovakoji suostaliurukopisu. Djela:Septem Allocutiones Militares Belli-Ducum nostri Temporis, Leutschoviae, 1694; Virgo Dei-
74
para expraeviisChristimeritisaboriginalilabe praeservata,Cassoviae,1696;Pentas Questionum Curiosorum,Leutschoviae,1697. Lit.: K. Szabó, Régi magyar könyvtár II. Az 1473–1711ig megjelent nem magyar nyelvű ha zai nyomtatványok jegyzéke, Budapest, 1885.; C. Sommervogel-Augustin et A. de Backer, BibliothèquedelaCompagniedeJesus,1-10,Bruxelles-Paris, 1890-1909; J. Szinnyei, Magyar írók élete és munkái,5,Budapest,1980;Katolícke noviny,Bratislava,29.IV.2001;P.Sedlák,Likovihrvatskog podrijetla u crkvenoj povijesti Slovačke, Scrinia Slavonica,4/2004,SlavonskiBrod. L.Heka
IVANIĆ, Karlo (Subotica, 9. X. 1928. – Subotica, 28. VII. 1985.), atletičar. Sin je FranjeiTereze,rođ.Pletl.Osnovnuisrednju ekonomsku školu te Ekonomski fakultet završio je Subotici. Kao ekonomist radio je u nekoliko subotičkih poduzeća. Atletikom se počeo baviti nakon Drugoga svjetskoga rata u subotičkom Atletskom klubu Spartak. Nastupao je u trima disciplinama: 110 m prepone, skok uvis i troskok. Najveći uspjeh ostvario je na državnomprvenstvuJugoslavije1952.uSubotici,kadjebiopetiutroskokuisedmiu skokuuvis.Zapaženerezultateostvariojei napokrajinskojrazini:prvomjestouskoku uvisnalakoatletskomprvenstvuVojvodine uNovomSadu1947.;drugomjestouskoku uvis te u utrci na 110 m s preponama na prvenstvuVojvodine u Subotici 1948.; trećamjestauskokuuvisiuutrcina110 mspreponamananatjecanjureprezentacija Vojvodine i rumunjskoga dijela Banata uTemišvaru 1948.; druga mjesta u skoku uvisteskokuudaljnaturniruželjezničkih klubovauSubotici1948.;drugomjestou utrci na 110 m s preponama na atletskom mitinguSDMladostuSarajevu1949.;prvo mjesto u utrci na 110 m s preponama na svearmijskom prvenstvu u atletici u Novom Sadu 1949.; druga mjesta u skoku uvis i u utrci na 110 m s preponama naatletskomprvenstvuVojvodineuSenti 1953.; prvo mjesto u skoku uvis na atletskomprvenstvuVojvodineuNovomSadu 1955.Najvećisumuuspjesiuutrcina110 mspreponama16,2s(1953.),uskokuuvis 180cmtehnikom»horajn«(1954.),autro-
IVANIĆ
skoku 12,67 m (1954.)Atletikom se prestaobaviti1960. Lit.:E.Tili,AtletikauSubotici19451963,Subotica,1963;Lj.Gajić,Seniorska prvenstva Jugoslavije,Jagodina,2007.
P.Skenderović
IVANIĆ, Pavao (Ivanich, Ivanics, Pál, PaulusdeIwanich,PavaoizIvanića)(? – ?), svećenik, kroničar i kraljevski pisar iz XV. st. Sin je Dimitrija (Demetra) Ivanića. Kad je hrvatski humanist, diplomat, odgojitelj i kancelar hrvatskoga i ugarskogakraljaMatijeKorvinaIvanVitezod Sredne(umadžarskojpovijestipoznatkao János Vitéz), izabran za varadinskoga biskupa (madž. Nagyvárad, rum. Oradea) 1445.,poveogajesasobomizzagrebačke biskupijeuVaradinkaosvojegaprijateljai pouzdanika, gdje je bio dvorski svećenik. Zahvaljujući Vitezovoj potpori imenovan jenositeljempočasnoganaslovaupraviteljaoltarasv.PavlaApostolauVaradinu,a bio je i član varadinskoga kaptola. TakođerjeuzVitezovupotporuimenovan1445. notarom, a 1448. protonotarom Ugarske kraljevske dvorske kancelarije u Budimu. Pripadao je u dvorski intelektualni humanističkikrugokoIvanaVitezaodSredne, koji su činili znanstvenici i pisci na varadinskom dvoru. U siječnju 1447. bio je član ugarskoga izaslanstva u Beču radi smirivanja sukoba s Habsburgovcem FriedrichomIII.Štajerskim.NapustivšiVitezovu službu, prodao je roditeljsko imanje i otišao Rim, gdje se 1451. spominje kao
P.Ivanić,IohannisdeZrednaEpistolae, Beč,1746.
prevoditelj za turski jezik na papinskom dvoru. Vitezovom potporom imenovan je potkrajživotačazmanskimkanonikom. Premda je i sam, kao solidno humanističkinaobražen,biodobarpisac(rukopisi musečuvajuubečkojDvorskojknjižnici), upovijestijeostaozabilježenpotomešto je skupio službenu korespondenciju Ivana Viteza od Sredne, koju je vodio kao pisar budimskekraljevskekancelarije1445.-51., i uobličio je u knjigu koju je sam uredio (1451.), napisao zabilješke i objašnjenja. Ona sadržava osamdesetak pisama Ivana VitezaodSredneismatrasevažnimdjelom mađarske književnosti iz razdoblja humanizma.Pismasuprviputobjavljena1746.u Beču(J.G.Schwandter,IohannisdeZredna Epistolae,... per Paulum de Iwanich, Srciptores rerum Hungaricarum veteres, ac genuini, 2. Bibliopolae Vindobonensis, 1746), a 1980. kao kritičko izdanje u Budimpešti(IohannesVitézdeZredna,Opera quae supersunt,ur.I.Boronkai,Budapest, 1980). Knjiga je važno vrelo proučavanja madžarskeknjiževnostiilingvistike. Lit.: A. Barits, Scriptorum ex regno Slavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio, Varasdini, 1774; J. Pauer, Az egyházi rend érde mei, Székesfejérvár, 1847; V. Bunyitay,A váradi püspökség története, I-III, Nagyvárad, 1883-84; Hrvatska enciklopedija,5,Zagreb,2003;Hrvatski biografski leksikon,6,Zagreb,2005. L.Heka
IVANIĆ,Stipan(Subotica,21.XI.1862. – Subotica, 9. IV. 1897.), glavni gradski računovođa. Završio je gimnaziju u rodnomgraduidržavniknjigovodstveniispit. Činovničku karijeru počeo je 1. I. 1893. kaopodračunovođa,od1.XI.1884.bioje računopolagač, a od 1. XI. 1887. računovođa.ZaglavnogaračunovođuuSubotici postavljenje1888.iobnašaojetudužnost dokrajaživota.Biojereformističkevjeroispovijedi,agovoriojemadžarskiihrvatski(»dalmatinski«)jezik. Lit.:M.Grlica,Svetlopisommeđučinovnike:činovnici gradske uprave u albumu nastalom povodom proslave decenije upravljanja Suboticom gradonačelnika Lazara Mamužića, Museĩon, 8, Subotica, 2009. M.Grlica
75
IVANIŠEVIĆ
IVANIŠEVIĆ, Mate (Mato, Matija) (Valpovo, 9. IV. 1870. – Vođinci, 26. IV. 1925.),franjevac,svećenik,pisac.GimnazijujepolaziouOsijeku,filozofijujestudiraouBeču,abogoslovijuuBaji.Zaređen jeuKalači1894.Objavljivatijepočeokao franjevački bogoslov u Baji u krugu preporoditelja bačkih Hrvata. Pod svojim se imenomjavioknjiževnimradovima1893. u Hrvatskom braniku. Iste godine bio je urednikspomen-knjigeIbrišimoviću1893. franjevačkibogoslovi(Zagreb,1893.).Međubogoslovimaiučiteljimafranjevačkoga učilištauBajikojisusudjelovaliuizdavanjuteknjigebilisuifraAnteEvetovićMiroljub,fraIvanRafaelRodićifraMladen Barbarić. Prema članku Fratri spram Bunjevaca (Neven,2/1909.),zajednosnavedenomtrojicomredovnikabiojeisuradnik subotičkogalistaNeven. Izfranjevačkogredaistupioje1897.te je postao svjetovnim svećenikom. Od tadakaokapelanižupnikdjelujeuVrpolju, Ivankovu, Nikincima, Nijemcima, Osijeku, Vinkovcima, Hrkanovcima, Bošnjacima, Piškorevcima i Vođincima. Zajedno s Anton Evetovićem Miroljubom bio je 1909.jedanodsuosnivačaKlubahrvatskih književnikauOsijeku,čijijeglavniciljbilopromicanjehrvatskeknjiževnosti,jezika i kulture. Objavljivao je u brojnim hrvatskim časopisima i listovima: Franjevač kom glasniku, Glasniku biskupija bosanske i sriemske, zagrebačkom Obzoru, Hrvatskom braniku, Narodnoj obrani i drugima.Ujavnimistupimaičlancimasuprotstavljao se režimu Khuena Héderváryja i madžarizaciji, pa ga je Mladen Barbarić ocijenio»čistimstarčevićancem«.U tisku sepojavljivaopodpseudonimimaIvanišević-Zdenčić Daroljub Matej, Kir-Milek i okresivačĐurkovečki.
ur. Filip Potrebica, Jastrebarsko, 2001; Hrvatski biografski leksikon, 5, Zagreb, 2005; R. Skenderović,SudjelovanjeslavonskihfranjevacaunacionalnompokretupodunavskihHrvatatijekom19. i početkom 20. stoljeća, Scrinia slavonica, br. 6, SlavonskiBrod,2006. R.Skenderović
IVANKOVIĆ, nekadašnji željeznički kolodvor sjeveroistočno od Lemeša (srp. Svetozar Miletić) na 7. kilometru pruge premaBajmoku.Biojeokružengustonaseljenim Knezovačkim Salašima te mu je gravitiralooko100salaša.ŽeljezničkaprugaSegedin-Subotica-Somborpuštenajeu prometustudenom1869.,akolodvorotada služizaputničkiiteretnipromet.Nakolodvorusutovarenirobniviškovikukuruza, pšeniceizobi.Prugajebilaiznimnovažna zaokolnesalašejerjeasfaltniputizgrađen tek u XX. st. Za novčanu naknadu kolodvorjenazvanpoZoltanuIvankoviću,kojijesnjegaputovaouSombornaposaou gradskuupravu.Uzkolodvorjebilačarda, aizmeđudvajusvjetskihratovapokrenuto je i osnivanje škole na okolnim salašima, alibezuspjeha.Ujesen1944.nakolodvoru jeistovaranooružjeistreljivozaBatinsku bitku. Kolodvor je zatvoren u studenom 1977.Danassukolodvorinekadašnjesalaškonaseljeupotpunostiopustošeni. L.Tošaki
IVANKOVIĆ, plemićka porodica. Kralj Ferdinand III. darovao je u Beču 31. X. 1643. plemićki naslov Blažu Ivankoviću, njegovoj supruzi Ursuli Sevetić te djeci Ivanu,Davidu,Jeleni,AniiKatarini.PlemićkinaslovproglašenjeistegodineuŽeljeznoj županiji (Vas megye). Pri naseljavanjuLemešaonamosusedoseliliAntuni Nikolateje28.IV.1744.proglašenonjihovo plemstvo u Bačko-bodroškoj županiji. Užupanijskompopisuplemića1798.ubilježeni suAlbert,Tadej, Martin i Mihovil Djela:Pripovijetkezahrvatskinarod,Zadar,1893; kaoplemićiuLemešu,a1808.jošiĐuro. Zrcaloćudorednogživota,Zadar,1894. Porodica je 3. XII. 1803. dobila darovniLit.:FratrispramBunjevaca,Neven,Subotica,br. cuzaposjeduLemešu.Potomciporodicei 1, 2/1909; M. Barbarić, Prijatelju Mati Ivaniše- danasživeutommjestu. viću,Hrvatski branik,br.33,Mitrovica,1896;S. Marijanović:Spomen-knjigafraLukiIbrišimoviću franjevačkih bogoslova redodržave Kapistranske (1893.), u: Fra Luka Ibrišimović i njegovo doba,
76
Opis grba (1643.): Na plavoj površini na zelenoj zemlji nalazi se vitez na bijelu konju, odjeven u crvenu odjeću sa žutim
IVANKOVIĆ
Grb plemićke porodice Ivanković
čizmama,kojiudesnicidržisablju,aulijevojrucivagu.Kaciga:ugnijezdusjedipelikan,kojisvojemladeptićehranivlastitom krvlju.Plašt:plavo-zlatan,crveno-srebrn. Lit.: V. Duišin, Plemićke porodice II, Vojvodina,2,NoviSad,[1941];M.Szluha,Bács-bodrog vármegye nemes családjai,Budapest,2002. L.Heka
IVANKOVIĆ, Ivan (Ivánkovits, János) (Segedin, 24. XII. 1846. –Alag kraj Budimpešte,31.III.1910.), biskup,naslovni opat, zastupnik u Ugarskom saboru. Rođen je kao prvo dijete u obitelji staklara Jánosa Ivánkovitsa (1818.-93.) i Rozálije, rođ.Mikula.Imaojetribrata:Aleksandra (Sándor), Oskara (Oszkár) i Kolomana (Kálmán)tedvijesestre:Tereziju(Terézia) i Ljudmilu (Ludmilla). Osnovnu školu i gimnazijukodpijaristazavršioje1864.u rodnomgradu.IšaojeuistirazredsAntalom Bérczyjem, sinom gradskoga kapetanaAntalaBérczyja,sDimitrijemVukovićem (DömeVukovics), sinomAleksandra Vukovića (Sándor Vukovics), srpskoga pravoslavnoga župnika u Segedinu, te sa Samuelom Lőwom (Sámuel Lőw), sinom učenoga segedinskoga rabina Leopolda (Lipót) Lőwa. Nakon mature pošao je u Temišvar na studij teologije, koji je završio1868.Budućidajošnijebiosazriodo kanonske dobi, dvije je godine radio kao kućniodgojiteljkodLajosaMuraya,veleposjednikauTolnanskojžupaniji.
Bečeju,odaklese1873.vratiouSegedin. Ondje je obavljao službu kapelana, a od 1877. vjeroučitelj je u središnjoj gradskoj župi (Belvárosi plébánia). Kao kateheta imaoje75satinatjedan(uGlavnojrealnoj školi, u Učiteljskoj školi te u građanskoj školi za dječake i u građanskoj školi zadjevojčice,odnosnouosnovnojškoliza dječake),pajeunemogućnostiodržavanja tolikoga broja sati predložio reformu vjeroučiteljskeslužbe.Onajeprihvaćenateje poslijepodučavaovjeronauksamouGlavnoj realnoj školi i u pučkoj školi. Nakon štoje1885.oslobođenomjestožupnikau ŽupisvetogaRokautadajošnovomdijelu Segedina,imenovanjezatamošnjegažupnika. Budući da je zbog katastrofalne poplave1879.crkvabilapopriličnooštećena, daojujeobnovititesagraditinoviglavni oltar. U to je vrijeme bio važan sudionik društvenoga života Segedina, kao stalni suradnik više listova i časopisa, ravnatelj obrtničke škole, član i predsjednik prosvjetnih udruga te osnivač Udruge Dugonics (Dugonics-Társaság), koja do danas njeguje uspomenu na Andriju Dugonića. Od1.X.1888.obnašaojedužnostdekana segedinskoga dekanata. Franjo Josip imenovaogaje4.VI.1891.zanaslovnogopatauobližnjemHódmezővásárhelyu.
Aktivnoseuključioupolitiku1887.ina izborimaodržanima17.lipnjakaokandidat Slobodarskestranke(SzabadelvűPárt,nastala1875.ujedinjavanjemstrankeFerenca Deáka i stranke lijevoga centra Kálmána Tisze,vladalajeuUgarskoj30godina,sve do1905.)pobijedionaizborimausegedinskom drugom izbornom okrugu dobivši 1148 glasova, dok je njegov protukandidatOttóHermandobio770glasova.Hermana često nazivaju posljednjim madžarskim polihistorom, pa je nezadovoljstvo zbog njegovih izbornih rezultata izrazio i jedanodnajvažnijihmadžarskihpolitičara LájosKossuth,kojijerekaokako»uparlamentnijeušaojedanodnajgenijalnijihi najmadžarskijihnašihznanstvenika«.Tije ZasvećenikagajezaredioJánosNehi- komobnašanjazastupničkedužnostibioje ba,naslovnibiskupkninskiuKalači5.V. izabran za člana Parlamentarnoga odbora 1870.,aod1871.biojekapelanuNovom za javnu prosvjetu. No političke prilike u 77
IVANKOVIĆ
zemljidoneklesuseizmijeniletejezbog nezadovoljstvapolitikomTiszinevlade28. I. 1889. u Segedinu skupina oporbenjaka razbila prozore uredništva mjesnoga liberalnoga glasila Szegedi Híradó te prozore na njegovoj kući. Na izborima održanima 28.I.1892.dobioje703glasatejeizgubio odEmilaBabóa,kandidataNeovisnestranke,zakojegajeglasovalo1798birača.
Iparügyek i Havi Közlöny (1887.), a pet je godina (1882.-86.) uređivao segedinski Ilustrirani kalendar (Képes Naptár)učast SrcaIsusovaiBlaženeDjeviceMarije. Djela:Arómaikatholikusegyházszertartásainak és ünnepeinek rövid értelmezése, Szeged, 1881 (1883², 1888³, 18954); Emlékbeszéd Csernák János polgári iskolai tanár felett, Szeged, 1882; A katholikus egyház történelme, Szeged, 1884; A szeged-alsóvárosi Havi Boldogasszonyról címzett fejedelmi templom története, Szeged, 1884; Ünnepi beszéd a királyhalmi szobor leleplezése alkalmával,Szeged,1884;Egyháztörténelem,1-3, Szeged, 1885; A szeged-alsóvárosi Mátyás-templom története,Szeged,1883;Imakönyv a középiskolai ifjúság számára,Szeged,1884;Katholikus ekölcstan,Szeged,1885;Felolvasás a szegedi iparosifjúságképzőéssegélyegyletnegyedszázados ünnepélyén,Szeged,1890;Egyházibeszédei,Szeged,1891.
Unatoč izbornomu porazu, nastavio je političku djelatnost jer ga je Franjo Josip 1892. imenovao savjetnikom u Ministarstvu vjera i obrazovanja odgovornoga za katolička pitanja. Novu je dužnost u Budimpešti preuzeo 1. I. 1893. te je 12. II. 1893. odstupio s funkcije župnika Župe svetoga Roka u Segedinu. Tijekom reformaucrkvenojpoliticikojujeprovelavladaSándoraWekerleazastupaojekatoličke intereseuMinistarstvutegajezazasluge Lit.:J.Szinnyei,Magyar írók élete és munkái, 5, u tim poslovima Franjo Josip 1895. ime- Budapest,1897;G.Habermann,Személyi adattár
Biskup Ivan Ivanković
novao za izbornoga naslovnoga biskupa Ulcinja(electusepiscopusDulcignoensis), a sljedeće godine za biskupa u Rožňavi (madž. Rozsnyó, njem. Rosenau, lat. Rosnavia), u današnjoj Slovačkoj. Pod njegovom se jurisdikcijom nalazilo 182.785 rimokatolika i 10.165 grkokatolika. Kao biskup nastojao je unaprijediti prosvjetnu djelatnost,nozboglošeisloženematerijalnesituacije1904.odstupiojesdužnostite sepovukaouAlagkrajBudimpešte,gdjeje ipreminuo. Važna je njegova književno-publicističkadjelatnost,usklopukojejeobjavio mnogobrojne teološke napise, ali i članke iz područja povijesti, crkvene politike ipolitike.Biojesuradnikstručnihlistova 78
a szegedi polgárcsaládok történetéhez, Szeged, 1992;L.Heka,A szegedi dalmaták,Szeged,2000; P.Miklós,IvánkovitsJánosrozsnyóipüspökszegedi évei, Magyar Egyháztörténeti Vázlatok, 3-4/2001,Budapest;L.Heka,Povijest Hrvata Dalmatina u Segedinu, Budimpešta-Pečuh, 2004; L. Heka,Aszegedidalmaták(bunyevácok)története :PovijesnaulogaiznačenjeHrvataDalmatinau životuSegedina,Szeged,2009. L.Heka
IVANKOVIĆ, Kata (Tavankut, 18. VIII. 1925.), pučka pjesnikinja. Rođena je kao prvo od trinaestero djece Pere Stantića i Dominike,rođ.Jozić.ZavršilaječetirirazredaosnovneškoleuTavankutu,nakončegajeprivatnopohađalaGrađanskuškoluu Subotici. Završivši prvi razred, prekinula je školovanje zbog materijalnih razloga, no nastavila je osobnu izobrazbu čitajući vjerskuinabožnuliterature.Iakoježeljela postati redovnica karmelićanka, na nagovorbiskupaLajčeBudanovića,azbognepovoljnihprilikakojesuzaCrkvunastale nakonDrugogasvjetskogarata,odtogaje odustalatejesklopilabraksGrgomIvankovićem,skojimjeimaladeseterodjece. Svećeničko i redovničko zvanje, koje je bilo zastupljeno u objema njezinim porodičnimgranama,potvrdiloseiunjihovoj obitelji:sinFranjopostaojesvećenik,akći
IVANKOVIĆ
Bernardicaredovnicadominikanka(s.Nada).PrijedolaskauSuboticuživjelisučetrdesetgodinanasvojemžedničkomsalašu.
K.Ivanković,Rukumirapružamsvima, Subotica, 1995.
Poezijujepočelapisatikaoplodduhovnihtraganjaiangažiranogavjerničkogaživota.Osimpjesamareligijskogakaraktera, pisalajeiromantičarskiintoniranestihove posvećeneživotuiobičajimabunjevačkih Hrvata, zatim zavičajnim, vjerskim i kulturnimvelikanimaterodoljubnojtematici, s jasnim stavom o pripadnosti Bunjevaca hrvatskomunarodu.Pjesmesujojčitanena mnogimprigodnimsvečanostimaucrkvamaisvetištimauSuboticiiokolici.Jedna jeodrijetkihpučkihbunjevačkihpjesnikinjakojanjegujepisanjekraljičkihpjesama. Pjesmesujojobjavljivaneukatoličkoj periodiciuBačkoj:ukalendaruSubotička Danica, vjersko-informativnom listu Bač ko klasjetekatoličkommjesečnikuZvonik. Zastupljena je i u knjizi Bunjevačke kra ljičke pisme (Subotica, 1996.). Za 70. rođendannjezinadjecaobjavilasujojzbirku pjesamaRukumirapružamsvima.Sudjelovala je na svim pokrajinskim susretima pučkihpjesnikapodnazivomLira naiva, a uistoimenimzbirkamanalazeseinjezine pjesme. Djela:Rukumirapružamsvima, Subotica, 1995. Lit.: Zvonik, br. 154, Subotica, 2007; Lira naiva 2009., Subotica, 2009.
K.Čeliković
IVANKOVIĆ,Tereza–Cuca,ud.Rafajlović(Subotica,21.XI.1931.),atletičarka,
rukometašica.RođenajeubunjevačkojporodiciAntunaiJulije,rođ.VojnićHajduk. Osnovnuškoluimalumaturuzavršilajeu Subotici,nakončegasezaposlilakaoslužbenicautrgovačkompoduzećuNamateks. Sportom se počela baviti 1946., usporedno trenirajući atletiku i veliki rukomet u Fiskulturnom društvu Sloboda (današnja Bačka), sve do njegova ukidanja 1949., kadjeprešlauRukometniklubSpartak. Na atletskim natjecanjima osvojila je nekolikoprvihmjestanarepubličkimidržavnim prvenstvima u disciplinama kros teutrkamana200mi800m.God.1947. osvojilajeprvamjestanarepubličkomnatjecanjuukrosuuBeograduna1800mte naprvenstvuJugoslavijeuOsijekuukrosu na 2000 m rezultatom 6:58,2 minute. Sljedećegodineosvojilajeprvamjestana državnomprvenstvuuSkopljuukrosuna 1000mrezultatom3,54minute,napokrajinskom prvenstvu u Somboru u utrci na 800msrezultatom2,42minuteteuutrci na200mrezultatom29,00s,dokjenasaveznomnatjecanjuuZagrebuuutrcina200 mosvojiladrugomjesto.NastupivšizaAK Spartak 1950., na republičkom prvenstvu uSubotici1950.uutrcina200mosvojilajedrugomjestosrezultatom29,02s,a nadržavnomprvenstvuuZagrebuSpartakovaštafeta3x800musastavuIvanković –Csanádi–Kolarosvojilajeprvomjesto rezultatom7:29,8minutaštojeujednobio idržavnirekord.God.1951.nadržavnom prvenstvuuVaraždinukaoseniorkaosvojila je treće mjesto na 800 m rezultatom 2:20,4. Iste godine na stazi od 100 m postigla je rezultat 13,2 s, što joj je najbolji rezultatukarijeri.God.1952.uBorovuna prvenstvudržaveukrosuna2.000mosvojilajeprvomjestorezultatom6:01.0,ana pojedinačnomprvenstvudržaveodržanom uSuboticinastaziod800mdrugomjesto srezultatom2:20,1.Istegodinenastaziod 200 m postigla je rezultat 27,1, što joj je najbolji rezultat u karijeri u toj disciplini. Imalajejedannastupzadržavnureprezentaciju – na tromeču Jugoslavija-AustrijaSR Njemačka7. IX. 1952. u Ljubljani na 79
IVANKOVIĆ
utrcina800mosvojilajedrugomjestorezultatom2:20,4. Jednakojeuspješnabilaiuvelikomrukometu. Počela je trenirati u FD Sloboda 1946. i igrala je na mjestu desnoga krila. Igrujojjeodlikovalabrzina,oštariprecizanudaractepožrtvovnost.Vrijedilajeza najbržekrilouJugoslaviji.Bilajeuekipi kojaje1946.odigralaprvujavnurukometnu utakmicu nakon Drugoga svjetskoga rata između subotičkih klubova Slobode i Jedinstva(4:2).IstegodineuStarojKanjiži (danas Kanjiža) održano je prvo neslužbeno prvenstvo Vojvodine u ženskom rukometu,nakojemjeprvomjestoosvojilaekipaSlobode.NakonukidanjaFDSloboda1949.većinasportašaizsvihsekcija društva(nogomet,atletika,rukomet)prešla jeuSportskodruštvoželjezničaraSpartak, tejeionauRukometnomklubunastavila igratidokrajasportskekarijere1956.Kao članicareprezentacijeSuboticeosvojilaje prvo prvenstvo Jugoslavije u velikom rukometu 1948. u Subotici. Sa Spartakom je osvajala naslov prvaka Jugoslavije u velikomrukometu1953.,1954.i1956.te drugamjesta1950.,1951.i1955.Imalaje jedan nastup za rukometnu reprezentaciju JugoslavijeuGrazuprotivAustrije23.V. 1953.
KaoumirovljenicaživiuSubotici.
Izvor:OsobnaarhivaikazivanjeTerezeIvanković, ud.Rafajlović. Lit.:E.Tili,AtletikauSubotici19451963,Subotica, 1963; Četvrt veka u službi sportske kulture: Negyed évszázad a sportkultúra szolgálatában; Sportskodruštvoželezničara»JovanMikić–Spar tak«,Subotica,1970;SportuSubotici19441984, Subotica,1984;AlmanahRukometnogsavezaJu goslavije19491989,Beograd,1991;F.Mikić,D. Vukić, V. Ilić, Pedeset godina atletike Spartaka 19451995,Subotica,1995;Sportskodruštvožele zničara»JovanMikić–Spartak«,Subotica,1995; Ž.Rafajlović,Veterankesubotičkogrukometa,Subotica, 1997; Lj. Gajić, Prvenstva Jugoslavije u atletici,Jagodina,2003. P.SkenderovićiE.Hemar
IVANOVIĆ, Adela, ud. Fehér (Sombor, 9.X.1961.),gimnastičarka.KćijeJosipa iJulijane,rođ.Periškić.Osnovnuisrednju 80
medicinskuškoluzavršilajeuNovomSadu.Gimnastikomsepočelabaviti1970.u gimnastičkomdruštvuPartizanizNovoga Sada,atrenerisujojbiliotacJosipimajka Julijana.Imalajeuspjehausvečetiriženske gimnastičke discipline na preskoku, ručama,grediitlu.NasvomprvomseniorskomprvenstvuJugoslavije1976.uKopru upojedinačnomvišebojupodijelilaje7.i8. mjesto.NaseniorskomprvenstvuJugoslavije1977.uBanjaLucibilaješestaupojedinačnomvišeboju,aistegodinenastupila je za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije naBalkanskomprvenstvuuAtenigdjeje ekipnoosvojilabrončanumedalju.Naseniorskom Prvenstvu Jugoslavije u Prištini 1978. u pojedinačnom višeboju osvojila treće mjesto te na razboju, gredi i parteru drugo mjesto. Na Turniru gradova SFRJ u Novom Sadu osvojila je prvo mjesto u pojedinačnom i ekipnom višeboju. Iste je godine nastupala za reprezentaciju JugoslavijenaBalkanskomprvenstvuuCluju, gdjejeuekipnomplasmanuseniorkiosvojilatrećemjestoiupojedinačnomvišeboju 15 mjesto. Na III. sportskoj olimpijadi školske mladeži Vojvodine (SOŠOV) u Subotici1978.osvojilajepetzlatnihodličja(svespraveiuukupnomplasmanu).Na prvenstvuJugoslavijeuParaćinu1979.bilajedrugaupojedinačnomvišebojuiprva uekipnomvišebojutenaspravamadruga narazbojuiparteruitrećanapreskokui gredi.ZajugoslavenskureprezentacijunastupalajenaMediteranskimigramauSplitu1979.,kadajebila20.upojedinačnom višebojuifinalisticanatlu(međuprvih6). NaBalkanskomprvenstvuuLjubljaniiste godinebilaje13.upojedinačnomvišeboju iosvojilajebrončanumedaljuuekipnom višeboju te finalistica na gredi i ručama (među prvih šest). Na prvenstvu Jugoslavije1980.uSuboticiosvojilajetrećemjestoupojedinačnomvišebojuteprvomjesto gredi.Ujesen1980.povlačiseizaktivnog sporta. Neko vrijeme bila je gimnastička saveznasutkinja,akratkojetreniralaipionirke.Početkom1980-ihsurađivalajekao sportskanovinarkauDnevniku.
IVANOVIĆ
rađBranković,opsežno,dvosveščanodjelosrpskogapovjesničaraČedomiljaMijatovića, bivšega predsjednika vlade Srbije. Prijevod je poslao Madžarskoj akademiji znanosti,alinijeodobrentegajepotpuno Lit.: Almanah jugoslovenskog sporta 19731976, preradioinamjeravaogaizdatipodnasloBeograd, 1977; Almanah jugoslovenskog sporta vomBrankovics és kora (Brankovićinje 1977, Beograd, 1979; Almanah jugoslovenskog govo doba). Urazdoblju1985.-91.radilajenaInstitutuzakardiovaskularnebolestiuSrijemskojKamenici.Nakonizbijanjarataodlazi sobiteljinajprijeuMadžarsku,aod1994. živiiradiuVancouveruuKanadi.
sporta1978,Beograd,1979;Almanahjugosloven skog sporta1979,Beograd,1980;Almanahjugo slovenskog sporta1980,Beograd,1981. E.Hemar
IVANOVIĆ,Josip(Baškut,30.VIII.1862. – ?), novinar, književnik. Školovao se u BajiiBudimpešti.Od1879.do1883.radio jeubudimpeštanskomdioničkomdruštvu Athenaeum1879.-83.,a1884.imenovanje željezničkim činovnikomu Zemunu, odakle je svakodnevno prelazio u Beograd, u tamošnji tiskovni ured, u ministarstva i uredništva, pa je prikupljene vijesti slao listovima Budapesti Hírlap, Egyetértés, Nemzet, Budapest i Pester Lloyd,aunjima jeobjavljivaoisvojepolitičkečlankeifeljtone,najčešćebezimenoilipotpisavšises -cs.Željeznicujenapustio1888.iposvetio seisključivonovinarstvutejeuBeogradu zastupao samo Budapesti Hírlap. Prema nalogutogalistapotkrajsrpnja1889.,prigodomkosovskihsvečanostiistupanjana prijestolje kralja Aleksandra Obrenovića, proputovao je Srbiju. Srpska ga je vlada protjerala1890.Otadajenaizmjencepisao za Budapesti Hírlap i Egyetértés, a s pokretanjem Magyar Hírlapa 21. III. 1891. postao je njegovim stalnim suradnikom. Bavio se i književnim radom, od 1883. pisao je pjesme, popularne novele, oglede i crtice, koje su mu objavljivali listovi Képes Családi Lap, Bajai Közlöny, Pancsova és Vidéke, Halas és Vidéke, Magyar Nők Lapja, pančevački Határőr (1892.93.)ivršačkiDélvidék(1895.),ačlankei feljtone i dalje je objavljivao u listovima Egyetértés, Budapesti Hírlap, Magyar Hírlap, Vasárnapi Újság, Budapest i Politikai Újdonságok. U listu Magyar Salon i Budapesttiskanomujevišenarodnihpjesama pod pseudonimom Zimonyi. Preveo jenamađarski(1884.)knjiguDespotĐu
Lit.:BácsBodrogvármegyemonographiája,2,ur. SBorovszky,Budapest,[1909]. Ž.Mandić
IVANOVIĆ,Josip–Vanjica (Josif,Sombor,25.VII.1926.),gimnastičar,profesor, sportski djelatnik. Sin je Matije i Etelke, rođ. Laczkó. Otac mu je kao austro-ugarski vojnik zarobljen u Galiciji 1916. te je biozatočenuSibirudo1921.Umaticurođenih samovoljom matičara upisan je kao Josif. Osnovnu i građansku školu te trgovačku akademiju završio je u Somboru. Poslije ulaska jugoslavenskih partizana u Sombor1944.mobiliziranjeu36.vojvođansku diviziju III. jugoslavenske armije. Nakonradaugradskomureduupisaosena Državni institut za fiskulturu u Beogradu, na kojem je diplomirao 1953. Specijaliziraojevježbenaspravama.Biojesavezni prvaknakrugovimameđučlanovimaprvogarazredanaPrvenstvuJugoslavijeugimnastici 1949. u Beogradu. Isprva je radio kaoprofesortjelesnogaodgojauGimnazijiiuUčiteljskojškoliuSomboru(1950.63.),gdjejejošpredavaoimetodikutjelesnoga odgoja, a poslije je bio pokrajinski savjetnikzatjelesniizdravstveniodgojza osnovneisrednješkoleuProsvjetno-pedagoškomzavoduVojvodineuNovomSadu (1963.-90.). Autorjemnogobrojnihvježbazasletoveisportskepriredbe(npr.zazadnjisletza Titovrođendan,zagodišnjeproslaveUčiteljskeškoleuSomboruidr.).Biojetrener gimnastičkihdruštavaPartizanizSombora i Partizan iz Novoga Sada, trenirao je zaprvirazredomladinskuekipuPartizana izSomborakojajeosvojilaprvomjestona PrvenstvuJugoslavijeuKragujevcu1965. te sa suprugom Julijanom žensku gimnastičku reprezentaciju Vojvodine. Kao međunarodni sudac gimnastike za vježbe na 81
IVANOVIĆ
spravama sudio je na mnogobrojnim međunarodnimnatjecanjimatijekom1950-ih i 1960-ih. U gimnastičkom sportu surađivaojesIvanomIvančevićem.Autorjevišeknjigaogimnasticiitjelesnomodgojuu školama.Međuostalim,izradiojenastavne planove za tjelesni odgoj za osnovne i srednješkoleuVojvodini1970-ih,kojesu poslije preuzele i prosvjetne vlasti Srbije, Kosova i Crne Gore. Jedan je inicijatora četvrogodišnjega natjecanja SOŠOV-a (Sportske olimpijade školske omladine Vojvodine), kojime je bila obuhvaćena osnovnoškolskaisrednjoškolskaomladina 1970-ih i 1980-ih godina, s velikim završnim natjecanjima u nekom od vojvođanskihgradova. ZauspješanradvišesugaputanagrađivaliSSRNJtesportskisaveziiklubovi, dobitnik je povelje Gimnastičkog saveza Jugoslavije 1978., medalje Saveza za fizičkukulturuVojvodine1978,Svibanjske nagrade Saveza za fizičku kulturu Srbije 1983.,azapokrajinskinastavniplanzatjelesniodgojdobiojeirepubličkunagradu. Kaoumirovljenikod1990.živiuSomboru. Izvor:OsobnidosjeizProsvjetno-pedagoškogzavodaVojvodine;kazivanjeJosipaIvanovića–Vanjice. Djela: Planovi i programi vaspitno-obrazovnog rada za obrazovanje stručnih radnika tehničara zdravstvene struke, Savremeno obrazovanje, 7, Novi Sad, 1977 (suautor s B. Vuleković); Gimnastička sportska škola za muškarce, Novi Sad, 1980;RealizacijastavovaiodlukaKPJ/SKJofizičkomvaspitanjuisportuuSAPVojvodini,Pedagoška stvarnost,3-5/1980,NoviSad;Marksističko obrazovanjeufunkcijiideološkeborbeKPJ/SKJ, Pedagoška stvarnost,3-5/1980,NoviSad. S.Jukić
IVANOVIĆ, Josip (Sombor, 16. III. 1954.),sveučilišniprofesor,društvenidjelatnik. Sin je Đure i Marije, rođ. Palić. Osnovnuškoluiklasičnugimnazijuzavršio je u Subotici. Na Filozofskom fakultetuuZagrebudiplomiraojepedagogijui sociologiju1981.,obranivšidiplomskirad Povijest subotičke gimnazije. Na istom je 82
fakultetu 1989. obranio magistarsku radnju Djelovanje subotičke gimnazije u od goju i obrazovanju mladih generacija (1747.1977.), a na Filozofskomfakultetu uNovomSadu2007.obraniojedoktorsku disertaciju Povezanost religioznosti i religijskogaznanjasosobinamaličnostisred njoškolskemladeži. Radiojeunekolikosubotičkihosnovnih i srednjih škola 1982.-99., na Učiteljskom fakultetu u Somboru bio je asistent za uže znanstveno područje Pedagogijske znanosti 1999.-2006., a od 2007. docent je na Učiteljskom fakultetu na madžarskomnastavnomjezikuuSubotici.Ondje je2008.izabranjezapredstojnikaKatedre za društvene znanosti, a od 2009. prodekan je za nastavu i znanost. Kao gostujućiprofesorpredajenamadžarskomjeziku pedagogijske kolegije na Filozofskom i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu, a gostujući je profesor i na Učiteljskom fakultetu u Osijeku. Na Teološko-katehetskom institutu Subotičke biskupije predavač je od njegova osnutka 1994. Stručne i znanstvene radove na srpskom, hrvatskom i madžarskom jeziku iz povijesti školstva i prosvjete, sustava stručnogausavršavanjanastavnika,vrijednosnoga sustava mladih (posebno religioznosti), obrazovanja na jezicima manjina te rada s darovitim učenicima u višekulturnojsrediniobjavljivaojeuZborniku za historijuškolstvaiprosvjete(Zagreb-Beograd-Ljubljana,1981),Oktatás és Nevelés (Szabadka, 1988), Subotička Danica (za 1997., 2000. i 2003.), Nastava i vaspitanje (Beograd, 1998), Új Kép (Szabadka, 1999, 2001, 2003), CMK Informator o manjinskim zajednicama u Vojvodini (Novi Sad, 2002, 2003), časopisu Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj Društvene obavijesti (Zürich, 2003), Misao (Novi Sad, 2003, 2006, 2007), Az Újvidéki Tudományegyetem Magyar Tannyelvű Tanítóképző Kar Évkönyve (Szabadka, 2006, 2007, 2008), Pedagogijska istraži vanja (Zagreb, 2006), Odgojne znanosti (Zagreb,2009)teuvišezbornika(Gymna-
IVANOVIĆ
sium 17471997, Szabadka, 1997; Zbornik radova sa znanstvenog skupa »Duševno zdravlje«, Subotica, 2000; Tíz éves a VajdaságiPaxRomana19932003Jubile um, Újvidék,2003;Uvažavanjerazličitosti i obrazovanje,Beograd,2003;Multietnič kiidentitetVojvodine:izazoviu200708., Beograd,2008.idr.).Kraćeiduljenapise objavljivaojeusubotičkomŽigu, Zvoniku, Hrvatskoj riječiidrugdje.
u Budimpešti. Bio je među osnivačima više hrvatskih institucija i organizacija u Vojvodini: Katoličkoga instituta za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović, Hrvatskoga akademskoga društva, Hrvatskoga informatičkog centra, Hrvatskoga društva za pomoć učenicima i studentima BelaGabrić,HrvatskečitaoniceiDruštva hrvatsko-srpskogaprijateljstva. DobitnikjePriznanjaMinistarstvaprosvjeteiMinistarstvazaznanostitehnologijuRepublikeSrbijeteRepubličkogacentra zatalenteizprirodnihitehničkihznanosti zapostignuterezultateumentorskomradu sučenicimana40.smotriznanstveno-istraživačkogastvaralaštvamladihSrbijeuNišu2001. Djelo: A középiskolások vallásosságának modelljei,Újvidék-Szabadka,2008.
Uredništvo
IVANOVIĆ, Julijana (Sombor, 26. IX. 1934.), gimnastičarka, gimnastička treneJ.Ivanović,A középiskolások rica i sutkinja. Kći je Stipana Periškića, vallásosságának modelljei, predsjednika Hrvatskoga doma u SomboÚjvidék-Szabadka,2008. ru, i Marte, rođ. Kovač, oboje rodom iz Bio je član izdavačkoga vijeća peda- Bačkoga Monoštora. Osnovnu i srednju gogijskoga časopisa Oktatás és Nevelés medicinsku školu završila je u Somboru, 1984.-88. u Subotici, a od 2010. član je aVišumedicinskuškoluuBeogradu.Preuredništva pedagoškoga časopisa Norma, davalajeusrednjimmedicinskimškolama kojiizdajePedagoškifakultetuSomboru. uSomboruiNovomSadudoumirovljenja Obnašao je nekoliko visokih društve- 1988. nihfunkcija(članVladineKomisijezaor- Gimnastikujepočelatreniratiutrećem ganiziranje i ostvarivanje vjerske nastave razredu srednje škole kod Ivana i Irene uškolamaRepublikeSrbije,tajnikSavjeta Ivančević u somborskom Gimnastičkom Ministarstva vjera Republike Srbije, član društvu Partizan, a u vrijeme studija treKomisije za razvoj školskoga programa niralajeubeogradskomŽeljezničaru.NaMinistarstva prosvjete i sporta Republike stupala je u svim četirima ženskim disciSrbije), a bio je i prvi predsjednik Hrvat- plinama(preskok,dvovisinskeruče,greda skoganacionalnogavijećauSrbijiiCrnoj itlo).Zareprezentacijujenastupalatriput Gori. Bio je dužnosnik i član više struč- tijekom1950-ih. nih i znanstvenih asocijacija (predsjednik Bilajetrenericagimnastičkihdruštava Međuopćinskoga aktiva školskih pedago- PartizanizSomboraiPartizanizNovoga ga,psihologaisocijalnihradnikasubotič- Sada. Na početku svoje trenerske karijere ke regije, predsjednik Društva pedagoga treniralajeviceprvakinjuusaveznomrazu Subotici, član Znanstvenoga društva za redu seniorki Radojku Galetin iz Sombohungarološka istraživanja i Hrvatskoga ra početkom 1960-ih. S ekipom seniorki pedagogijskoga društva). God. 2007. pri- novosadskoga Partizana bila je prva na mljenjezačlanaopćegaznanstvenogajav- PrvenstvuJugoslavijeuBanjojLucisredinogatijelaMadžarskeakademijeznanosti nom1970-ih.SasuprugomJosipombilaje 83
IVANOVIĆ
trenericasvojihkćeriAdele,državneprvakinjeireprezentativke,teLidije. Bila je i trenerica ženske gimnastičke reprezentacije Vojvodine 1970-ih te ženske reprezentacije Jugoslavije na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. Djelovala je i kao savezna te međunarodna sutkinja zaženskugimnastiku.Dobitnicajepovelje GimnastičkogsavezaJugoslavije1978.
KaoumirovljenicaživiuSomboru. S.Bačić
sjemenište, a 1659. postao je skradinskim naslovnim biskupom te ostrogonskim kanonikom i prepoštem u Szenttamásu (danassrp.Srbobran).Zaređenjezakninskogabiskupa1661.,no1663.odstupiojesa svih funkcija te se vratio u pavlinski red, čiji ga je veliki kaptol izabrao za poglavara reda. Iste je godine iz samostana u MáriavölgyuizbjegaopredTurcimanoseći sa sobom sliku Čudotvorne Blažene DjeviceMarije.SkloniosenajprijeuPožun,a zatimuLepoglavu.
IVANOVIĆ,Marko–Ćiro(?–?),nepo- KadasunahrvatskomsaboruuZagreznatiautordvajuspjevovakojisutiskaniu bu 5. IV. 1646. izabrani hrvatski nunciji zaugarskisaboruPožunusazvanza1.V. SuboticinakonPrvogasvjetskograta. 1646.,bioje,kaozastupnikredovnikapaDjela: Pesma o Franji Marjanušiću, koji je ubio vlinskogareda,članodborakojijenuncičetvero lica kod Žednka na salašu Janoša Vege jimasastavionaputakzaradnaugarskom lja1919.god.iprebegaouMadjarsku.Vrativšise 1921. god. u Subotici bude uhvaćen i zbog toga saboru.Uvrijemedokjebiovikarpavlinzločinastreljan,Subotica,1922;Život:Devojačko skogasamostanauLepoglavidaoje1649. izraditiorguljeucrkviBezgrešnogazačeća imomačkoudruženje,Subotica,[1926]. BlaženeDjeviceMarijeuLepoglavi(1737. Lit.: G. Kiss, E. Bažant, K. Čeliković, Subotička restaurirane), koje i danas predstavljaju bibliografijaIII/1,Subotica,2003;N.Zelić,Publijednuodznamenitostitecrkve. kacijebačkihHrvata,Zagreb,2009. S.Bačić
IVANOVIĆ,Pavao(Ivanovics,Pál)(Zagreb,?–Lepoglava,?,1672.),pavlin,poglavar reda, biskup. Školovanje je počeo u konviktu Ferdinandeum u Grazu, a zatim je položio zavjet u lepoglavskom pavlinskomsamostanu,gdjejebionovicijat. Studirao je filozofiju i teologiju u Beču, nakončegajebiopriorsamostanasv.JeleneuČakovcu.NapozivbarunaMenyhérta Alaghyjaslužbovaojenabečkomdvoru,a nakonbarunovesmrtivratioseuUgarsku, usamostanMáriavölgy(slovač.Mariánka) upožunskomkraju,kojijekraljLudovikI. darovaopavlinima(natomhodočasničkom mjestunalazilosesjedištepavlinskogaredaodsredineXVI.st.padoukidanjareda 1786.).Nakon1526.unaseljeiokolicuu velikususebrojunaseliliHrvatibježećiod Turakaitadajenastalodanašnjenaselje. Obnašao je dužnosti vikara u pavlinskom samostanu u mjestu Horné Lefantovce (madž. Felsőelefánt), a 1651. u Máriavölgyuizabranjezageneralapavlinskoga reda. U Trnavi je 1653. utemeljio 84
Lit.: F. Kollányi, Esztergomi kanonokok 1100– 1900, Esztergom, 1900; E. Kisbán, A magyar pálosrend története,1-2,Budapest,1940.
L.Heka
IVANOVO SELO, naziv za nekadašnje naseljeuokoliciSombora.NaprostoruistočnoodSombora,azapadnoodČonoplje iKljajićevateizmeđuputovakojipovezujuSomborsnavedenimmjestimanalazese danasLenijaSalaši,naseljekojejedokrajaXIX.st.bilopoznatokaoIvanovoSelo. God.1411.nanavedenompodručjuudaljenom6do8kmistočnoodtadašnjegaCobor Szentmihálya (današnjega Sombora) nalazilo se naselje Ivánfalva (hrv. IvanovoSelo).Isprvajebilouposjeduporodice Czobor,kojagaje1481.darovaladominikancima.KakoseovdjeuXVI.st.spominje i toponim Ivanija, postoji vjerojatnost dajeupitanjuistonaselje. Tijekom turske vladavine, već u XVI. st., u arhivskim dokumentima na područjuistočnoodSomboraicesteštopovezuje grad s Čonopljom spominje se i Ivanovo Selo. Sam naziv upućuje na to da su sta-
IVÁNYI
novnici toga naselja bili Slaveni te da su Turcitajtoponimpreuzeliodnjihidasu sekoristilinjimesvevrijemesvojevladavine.Brojkućanstavatogastaništatijekom vremena mijenjao se – 1554. popisano je devet,a1590.četrnaestkućanstava.
Ivanovoselo1717.
Nakonturskevladavinevođenojekao pustarakodSombora,kojaje1740.pripala somborskomuvojnomuopkopu,anaselili sujevojnigraničari.PremaPoveljiMarije Terezijeiz1749.kojomjeSomborpostao slobodnim kraljevskim gradom, Ivanovo Selo skupa s još 10 pustara pripalo je Somboru.DokumentiikatastarskizemljovidiiztogavremenalocirajuganapodručjesadašnjihLenijaSalaša.NazivIvanovo Selo, koji je korišten više od 300 godina (Ivanovoszeloisl.),nakon1884.višenije biouuporabi,asalašištosupodizaniduž tamošnjegauskogakolskogaputaililenije, kako se to ondje kaže, nazvani su Lenija Salaši. Lit.: M. Beljanski, Somborski salaši, Sombor, 1970;A. Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb,1994. M.Đanić
IVÁNYI, István (rođ. Ivanovszky, Lugoš, Erdelj, danas rum. Lugoj, 17. XII. 1845. – Subotica, 17. VII. 1917.), povjesničar, knjižničar, gimnazijski profesor, pisac. Gimnaziju je polazio u Temišvaru, Kečkemetu i Segedinu.Teologiju je završiouPožunu(danasBratislava).Od1866.,
kaočlanpijarističkogareda,predavaojeu Pešti,Kanjiži(madž.Nagykanizsa,Zalska županija), Nitri, Temišvaru i Segedinu, a 1867. promijenio je rođeno prezime Ivanovszky u Iványi. God. 1875. nastanio se u Subotici, gdje je u gimnaziji predavao klasičnu filologiju. Od 1880. surađivao je na stvaranju unije protestantskih crkvenih organizacijauSubotici.Jedanjeodinicijatora stvaranja gradskoga muzeja i osnivač je javne knjižnice u Subotici te Povijesnoga društva Bačko-bodroške županije u Somboru, čiji je dopredsjednik poslije i bio.Bavioseradomnasređivanjuarhivske građeMagistrataSuboticeitimepostavio temeljezakasnijiustrojgradskogapovijesnogaarhiva. Opsežnu publicističku djelatnost počeo je 1865. Objavljivao na madžarskom i njemačkom jeziku studije, članke i kraćeprilogeizpodručjapedagogije,povijesti i etnografije. U povijesnim istraživanjima bavioseuglavnomBačkom.Višenjegovih djelavažnojeizabačkeBunjevce.NajvažnijamujedvosveščanapovijestSubotice (Szabadka szabad királyi város története, I-II, Szabadka, 1886.-1892.), u kojoj je temeljito, na osnovi izvora, obradio političku, gospodarsku i kulturnu povijest grada.Osimštojeknjigaodprvorazredne važnostizapovijestbačkihBunjevacanakondoseljenjauugarskoPodunavlje,koja jeneodvojivaodrazvojaSuboticeosobito dosredineXIX.st.,udrugomdijeluknjige u posebnom je poglavlju posvećenom Bunjevcima i njihovim običajima pisao o imenu i prapostojbini Bunjevaca te dao dragocjene etnografske opise subotičkih Bunjevaca i njihovih običaja (odjeća, kuće,obiteljskiživot,domaćaradinostidr.). O dvadesetak bunjevačkih plemićkih porodica(Bunyevácnemességünk)iaudijencijiPetraJosićakodMarijeTerezije1776. (A Jósics Péter audienciája MáriaTerézia királynőnél) pisao je u godišnjaku Povijesnoga društva Bačko-bodroške županije (Bácsbodrogh vármegyei történelmi társulat évkönyve, 1/1896). Također je važan i njegov petosveščani geografskopovijesni imenik Bačko-bodroške župa85
IVÁNYI
nije (Bács-Bodrog vármegye földrajzi és történelmihelynévtára,1889.-1907.),ukojemseuopisimapojedinihmjestanalazei važni podaci o bačkim Hrvatima, premda suoniskrivenipodrazličitimnarodnosnim imenima(Bunjevci,Šokci,katoličkiRaci, ostaliidr.)tenazivimajezika(bunjevački, šokački,srpski,dalmatinski,ilirskiisl.). Djela: Bács-Bodrog vármegye történelmi irodalma,Budapest,1887;Szabadkaéskörnyéke1848 1849ben, Szabadka, 1888; Szabadka szabad királyi város története,1-2,Szabadka,1886-1892; Bács-Bodrogvármegyeközségei(suautorsF.Virter); Szabadka; Magyarkanizsa, u: Bács-Bodrog vármegye,1,ur.S.Borovszky,Budapest,[1909]; Bács-Bodrog vármegye földrajzi és történelmi helynévtára,1-5,Szabadka,1889-1907. Lit.: Enciklopedija Jugoslavije, 5, Zagreb, 1988; Bunjevačkenovine,br.14,Subotica,2006;Srpski biografskirečnik,4,NoviSad,2009. S.Mačković
IVANJE,(sveti)IvanCvitnjak,nazivza blagdansv.IvanaKrstiteljakojiseslavi24. lipnja.Tojedanljetnogasolsticijauzkojisestogavezujuobičajikojimasepotiče magijskasnagaprirodeteotudaiubačkih Bunjevaca postoje brojna vjerovanja. Objašnjenja značenja toga dana razlikuju se od mjesta do mjesta. Ponegdje mu se ne pridajeposebnoznačenje(Lemeš,Lugovo, Tavankut),doksedrugdjevjerujedaćesv. Ivanzaštititižitoigospodarskezgradeod požara(NenadićSalaši)ilićesepopećižilenažitu,paćeranijesazreti(Bajmok).U Žednikusevjerujedajetajdanblagoslov zažito,dasežrtvujeslamadabižitoranije sazrelo,auĐurđinudaseslavljenjemsv. Ivanaobilježavapočetakljeta. KarakterističanobičajnaIvanjeubačkihBunjevacajestpaljenjeivanjskihvatra, kaoiugotovosvimhrvatskimkrajevima. Zaivanjskevatre,kaoizasamdansv.Ivana,postojiispecifičannazivcvitnjak,koji može imati različita značenja. Zanimljivo jeistaknutiprimjerŽednika,gdjeseobjedinjuju sva moguća značenja: (sveti) Ivan Cvitnjak ili samo cvitnjak naziv je za vatru,zadansv.Ivana,zacvijećeodkojega sepletuivanjskivijenciizabakljekojese uzvatrupale.Tasuznačenja(osimnaziva 86
zabaklje)mogućaiudrugimmjestima,ali pokrivajujedandodvaodnavedenihfenomena,tojeststvari. Ivanjskevatrepalilesuseuvećinibunjevačkihnaseljausumrakuočisv.Ivana približnodo1940-ihi1950-ih.Većinomse palevatretrivečerizaredom,dokseusomborskom kraju pretežno pali samo jedna vatra.Gorivozavatruslagaloseuhrpu,a sastojalosenajčešćeodslame,kukuruzovineigranja.Upojedinimmjestima(Nenadić Salaši,Lugovo,Žednik,Tavankut)uzvatre su se palile i baklje, koje su se izrađivale odstaremetleiliodtrske,ponegdjesubile ukrašenebuketimacvijeća(Bajmok)ilivijencem od cvijeća (Žednik). Najvažniji je običaj bilo preskakanje vatre na nekoliko načina:pojedinačnoiliuparu,sbakljama ilisvijencimauruci,svijencimanaglavi. Vijenciodpoljskogacvijećaplelisusesamousubotičkomkraju,apreskakanjevatre ipletenjevijenacaodcvijećapoznatojeiu Čavolju u Bunjevaca u mađarskom dijelu Bačke.Upojedinimmjestima(NenadićSalaši,Lugovo,BajmokiŽednik)plelesuse inarukviceodraznobojnogakonca,kojesu sepripreskakanjuvatrestavljalenaruke. Mnogi različiti postupci vezani uz vatrupraćenisuvjerovanjimakojasuimala preventivnu i zaštitnu funkciju, usmjerenu ponajprije prema zdravlju. Riječ je o različitim vjerovanjima koja se razlikuju u pojedinostima od mjesta do mjesta. U Lemešusevjerovalodaonajtkopreskače
Preskakanjeivanjskevatre, sekvencaizfilmaJeka mog ditinjstva (2004.)
IVEZIĆ
ivanjskuvatrunećebitikrastav.UŽedniku jeskakanjeprekovatrevišeznačno:tkoje preskoči,nećeseupišatiilićemuseistrestibubeilićesežileodžitapopeći,štoje značilodaćežitoprijesazreti.UČavolju supreskakalivatrudabiseobraniliodbolesti,aposebnojebilovažnouspješnopreskočitivatruzadjevojku,jerjetoznačilo daćeseonaidućihpokladaudati,dokće pjegava djevojka izgubiti pjege. Djevojke supreskakalevatruzajednosmomcimane biliimaleuspješanporod.Žeravicusugasiliprstimadanemajuzanoktica(Bajmok, Žednik),apoostacimažeravicehodalose danebudenabolja nanogama(Žednik,Tavankut)ilidasenogeneznoje(Bajmok). UNenadićuiLugovutrebalojesačuvatinarukvicuskojomsepreskakalavatrada bisekroznjuprviputpopilomladovino; u Lugovu tumače da se to činilo kako bi sespriječilagroznica.UŽednikusevjerovalodanarukvicaštitiodupalezglobova, dokseuBajmokunarukvicanastojalaizgubiti,jerbitoznačilodaćeseizgubitii bube koje izjedaju žito. U Žedniku su se natjecaliutrčanjusbakljamaodvatredo vatresuvjerenjemdaćeonajtkoprvistigneiudaribakljompovatriprvikositiilida ćesesačuvatižitoodpožara.UTavankutu setrčalosbakljamakrozkupusnebilise spriječilodabudecrvljiv. Ponegdje se pepeo od ivanjske vatre nosiokućiibacaopopoljudasezaštitiod štetnika (Bajmok) ili se bacao u vrt da se ljetinazaštitiodmunje,groma,ledaipožara(Žednik).UČavoljuseneštoostataka žariodivanjskevatrestavljalouhranusvinjamadanebudubolesne.UTavankutuse ivanjskivijenacbacaonakrovsalašajerse vjerovalodaćesenatajnačinzaštititikuća odpožara,kaoiuČavolju,gdjesesistom svrhomvijenacmogaoobjesitiinapročeljekuće. UbačkihBunjevacasačuvanojeidjevojačkogatanjeoudaji.UŽednikujepotvrđenodasudjevojkebacaleivanjskivijenacnadudovodrvoiliuvodupase,prema tomenakojujestranuvijenacpaoilikamo gajevodaodnijela,tumačilonakojućese stranu djevojka udati. Bacanje vijenaca u
vodu sa svrhom gatanja o udaji važna je potvrdaobičajakojijeuHrvatagotovoposveiščeznuo,alimutragaimaunarodnim pjesmama,apoznatjeiunekihslavenskih naroda,osobitouPoljakaiRusa. Lit.:M.Mandić,IzosamstoljetnekronikeČavolja, Budimpešta,1984;M.Gavazzi,Godinadanahr vatskihnarodnihobičaja,Zagreb,1988;M.Černelić,Bunjevačkestudije,Zagreb,2006. M.Černelić
IVEZIĆ, Zvonko (Labudnjača, kraj Vajske, 17. II. 1949.), nogometaš, nogometnitrener.SinjeMileiAnice,rođ.Vorgić. Niže razrede osnovne škole završio je u Karađorđevu, a više u Baču i Novom Sadu, gdje je završio i srednju građevinsku školu. Nogomet je početo igrati 1963. u FK Vojvodini (Novi Sad), za čiju je prvu ekipu profesionalno nastupao 1967.-76., a bio je i kapetan momčadi. Odmah nakon odsluženja vojnoga roka prešao je u FC Sochaux(Francuska),zakojijenastupao 1976.-82., a poslije u Paris – Racing Club Paris(Francuska)1982.-83.Igraoje na mjestu stražnjega veznoga igrača. Odbio je primiti francusko državljanstvo radi nastupa za francusku reprezentaciju na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1978. uArgentini. U Vojvodinu se vratio 1983., gdjejeposlijebiotajnikitehničkidirektor. Jedanjeodnajboljihklupskihstrijelacau povijestiVojvodine:na458službenihutakmicapostigaoje170pogodaka,odčegaje četiriputapostigaohattrick(protivPartizana,DinamaiTroisa,tenasparingutakmici s reprezentacijom Madžarske), a do danas je zadržao naslov najučinkovitijega francuskoga stražnjega veznoga igrača. S momčadiVojvodineosvojiojedrugomjestonaprvenstvuJugoslavije1974./75.,tes ekipomSochauxanaprvenstvuFrancuske 1979./80.Snjomeje1981.stigaoidopolufinalaKupaUEFA-e.Odigraojeukupno 413utakmicaujugoslavenskojifrancuskoj prvoj ligi te postigao 113 pogodaka. Za mladu reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 5 utakmica, a za seniorsku reprezentaciju4utakmicetepostigao2pogotka.Debitiraoje31.V.1975.protivNizozemskeu 87
IVEZIĆ
Beogradu(3:0),azadnjuutakmicuodigrao obe pod Čarnojevićem. Iz nje je petnaest je25.IX.1976.protivItalijeuRimu(0:3). godinaposlijenastalavelikasintezapovi KaotrenerdjelovaojeuVojvodini(pr- jestiSrbaujužnojUgarskojodkrajaXV. vakJugoslavijesjuniorima1987.),FKSla- dopočetkaXVIII.st.NakonPrvogasvjetviji(NoviSad),ČSKPivari(Čelarevo),FK skogaratadoselioseuSuboticu,gdjejena Šajkašu (Kovilj), FK Bečeju (Bečej), FK novosnovanom Pravnom fakultetu 7. XII. Inđiji (Inđija), FK Radničkom (Stara Pa- 1920.postavljenzaizvanrednogaprofesozova), FK Mladosti (Bački Petrovac), FK ranapredmetuPovijestSrba,auprosincu Mladosti(BačkiJarak),FKRudaru(Uglje- 1923.zaredovitogaprofesora.Nakonrasvik, BiH) i FK Kulpinu (Kulpin). Najve- padaKraljevineJugoslavije1941.izbjegao će uspjehe postigao je s ČSK Pivarom, s jeuRumu,azatimuBeograd.Umirovljen kojom se uspeo 5 rangova, od zonske do je1945. Druge srpske lige, i do četvrtfinala kupa SR Jugoslavije, s FK Inđijom, koju je prvi put kao bodovne prvake uveo u Drugu ligu1992.idošaodočetvrtfinalakupaSR Jugoslavije,sFKBečejomskojim1995.je izborio četvrtfinale Intertoto kupa i 1996. sudjelovanjeuUEFAkupu,tesRudarom, kojijebiodvaputdrugiuDrugojligiRepublikeSrpske.BiojeizbornikRepublike Srpske2000.godine.
ŽiviuNovomSadu.
Lit.: V. Stojković, Legende fudbala, Beograd, 1985; L. Đukić, 80 godina fudbala u Čelare vu, Čelarevo, 2005; http://www.reprezentacija. rs/index.php?option=com_content&view=article&id=1106&Itemid=12(26.IX.2010.). E.Hemar
IVIĆ,Aleksa(Buđanovci,Srijem,23.XII. 1881.–Beograd,23.XI.1948.),povjesničar, sveučilišni profesor. Otac je lingvista Pavla Ivića. Nakon školovanja u rodnom mjestuiNovomSadu,naSveučilištuuBečustudiraojeslavistikuipovijest,aondje je i doktorirao 1905. Odlučujući je znanstveni utjecaj na njega imao češki povjesničarKonstatntinJireček.Isprvasebavio srednjovjekovnompoviješću,alijeposlije istraživao i novovjekovnu. Posebno ga je zanimalapovijestSrbauMonarhiji(južnoj Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji). Nakon povratkaizBečauključioseaktivnoupolitičkiživotteje1910.izabranzazastupnika uHrvatskomsaboru.PreselioseuZagreb, gdje je, službujući u Zemaljskom arhivu 1912.-20.,nastavioistraživanjaipisanjete 1914. nastaje njegova studija Istorija Srba u Ugarskoj od pada Smedereva do se88
Bio je redovit suradnik subotičkoga časopisa Književni sever, u kojem je objavljivao i radove s temama iz prošlosti Bunjevaca i Subotice (Četiristogodišnjica osnivanja grada Subotice,8/1925;Bunjevci, Srbi i Hrvati, 7/1925; Iz prošlosti Bunjevaca,3-4/1927;Kako su govorili i pisali Bunjevci u XVIII. veku?,3-4/1927).Unjima,kaoiusvojimostalimradovima,Bunjevce naziva »Srbima katolicima« i propagira njihovu suradnju s »pravoslavnom braćom«.NoustudijiOsrpskomihrvat skom imenu (Beograd,1922.)ontočnoobjašnjava»zaštoŠokciuBaranjiiBunjevci uBačkojneprihvatišekaoslavonskiibosanskikatoliciimehrvatsko:…silanuticaj priširenjuhrvatskogisrpskogimenavršile su škola i crkva, učitelji i popovi i ostala inteligencija narodna. Inteligencija bačkih Bunjevaca i bosanskih Šokaca školovana je u madžarskim školama i zadojena bila madžarskim duhom. Rodoljubivi pojedinci,kojisuindividualnobilijakinisupodlegli uticaju Madžarstva, nisu ipak bili u stanjudaparališuuticajdržave,kojajepomoćuškoleicrkve,vojskeiadministracijeisvihdrugihoblastisuzbijalaunarodu isrpskoihrvatskoime.Dasubunjevački učiteljiipopovi,kaoštosuonipoSlavoniji,školovanibiliuZagrebu,davnobiBunjevciprihvatiliimehrvatsko«.Baviosei istraživanjimaosamozvanomcaruJovanu Nenadutejebiočlanakcijskogaodboraza proslavučetiristoteobljetnicenjegovesmrtiipodizanjespomenika1927.,kojemuje predsjednik bio Mijo Mandić. Spomenik autora Pavla Palavičinija postavljen je uz velikupompuiunazočnostiprorežimskih
IVIĆ
lokalnih i državnih dužnosnika, a izdana jeibrošurica Spomenica na Cara Jovana Nenada subotičkog 15271927., kojoj je doprinos dao i Ivić. Spomenik je srušen 1941. nakon ulaska madžarskih postrojba u Suboticu, a ponovno je, uz protivljenje gradskih vlasti, postavljen na središnjem gradskom trgu u vrijeme rata u Hrvatskoj ujesen1991. Na političkom planu bio je jedan od vođaNarodneradikalnestrankeuSubotici. Pripadao tzv. protićevcima, političkoj strujiradikalakojajekritiziralaNikoluPašića.Nalokalnojpolitičkojpozornicioštrica njegove političke nesnošljivosti bila je usmjerena prema Bunjevcima koji nisu slijedilismjerniceiz Beograda, ponajprije onimavezanimauzNeven,klerikalcimate svimakojisubiliprohrvatskiorijentirani. Bio je inicijator za pokretanje subotičkoga radikalskoga lista Bačvanin 1921. kao zajedničkoga organa Narodne radikalne i ZemljodilskestrankeuSubotici.Tajjelist djelovaonaagitacijidoparlamentarnihizbora 1923., kad je prestao izlaziti. Bio je i jedan je od osnivača »patriotske udruge nacionalnih i kulturnih radnika« Severna zvezda 1928.,izčijegjemiljeapokrenuti subotički dnevni list Jugoslovenski dnevnik. Surađivao se i s novosadskim listom Dan,kojijeod1935.bionastavakJugoslovenskog dnevnika. Odabranadjela:Seoba Srba u Hrvatsku i Slavoniju, prilog ispitivanju srpske prošlosti tokom 18. i 17.veka,SremskiKarlovci,1909;Austrija prema ustankuSrbapodMilošemObrenovićem,Zagreb, 1917; O srpskom i hrvatskom imenu, Beograd, 1922;KratkaistorijaVojvodine,1-2,u:Književni sever,1,2/1925,Subotica;Istorija Srba u Vojvodini. Od najstarijih vremena do osnivanja potiško pomoriške granice (1703), Novi Sad 1929; Spisi bečkih arhiva o Prvom srpskom ustanku, 1-11, Beograd, 1935-1977; Potpuna bibliografija u: A. Vasić,BibliografijaradovadrAlekseIvića,Istraži vanja,10,NoviSad,1983. Lit.: Mala Enciklopedija Prosveta – Opšta Enci klopedija, 1, Beograd 1959; Enciklopedija Jugoslavije,4,Zagreb,1960;B.Duranci,V.GabrićPočuča,Javni spomenici Opštine Subotica, Subotica, 2001;G.Kiss,E.Bažan,K.Čeliković,Subotička bibliografija19181944,III/1,Subotica,2003;E.
Bažant,N.BašićPalković,Književnisever(1925 1935) : Bibliografija, Beograd, 1999; Srpski biografskirečnik,4,NoviSad,2009.
S.Mačković
IVIĆ,Blaško(Subotica,9.II.1920.–Zagreb, 17. IX. 1994.), agronom, pisac. Sin je Stipana, gradskoga bilježnika, poslije ravnatelja staračkoga doma, i Jelene, rođ. Moravčik.Osnovnuškoluigimnazijuzavršiojeurodnomgradu.Uknjiževnostise javio kao srednjoškolac pišući novele, crtice i pučke igrokaze, priloge o narodnim običajimaiplesovimatepjesmenabunjevačkojikavici,kojejeobjavljivaouObitelji, Klasjunašihravni, Redarstvu, Subotič koj Danici i Bunjevačkomžackalu.Nakon gimnazije1939.odlazinastudijuZagreb, gdje je diplomirao 1947. na Poljoprivred-
Blaško Ivić
no-šumarskomfakultetu.ZavrijemestudijabiojeaktivanuDruštvubačkihHrvata. Nakon rata zaposlio se na Paliću u Gradskojekonomiji,apočetkom1946.otišaojeuZagrebnaspecijalizacijuiusavršavanje.Ujesen1947.premještenjeuZavodzavoćarstvoipreraduvoćauČačku. Zbog izvrsnoga poznavanje madžarskoga jezikaujesen1948.vratioseuSuboticute jepostaonajprijenastavnikom,aposlijei profesoromusrednjojpoljoprivrednojškoli.God.1950.imenovanjenjezinimravnateljem. Kad je 1951. škola premještena u Sombor, postavljen je za direktora PoljoprivredneškoleuRumi,alikakonijeprihvatiopostavljenje,premještenjezaupravitelja seljačke radne zadruge na Paliću. Nakon šest mjeseci prešao je u PovjerenstvozapoljoprivreduišumarstvouSubotici,a1957.postaojerepubličkiinspektor za kontrolu voćnoga i sadnoga materijala i sjemenske robe u Subotici. God. 1958. postaojenačelnikomTajništvazapoljoprivreduišumarstvokotaraSubotica,a1961. 89
IVIĆ
za suzbijanje peronospore na vinovoj lozi Brumacin 1961. Dobitnik je Listopadske nagradegradaSuboticezapodručjepoljoprivredeza1968.iPoveljeSavezneskupštineinženjeraitehničara1981.Iakonikad nijebiočlanSavezakomunista,odlikovan jeOrdenomradasasrebrnimvijencemza postignute uspjehe u radu od važnosti za Cijeliježivotradioupoljoprivredi.Od napredakJugoslavije1986. 1945.do1986.održaojeoko1450preda- IzobiteljskihrazlogapreselioseuZavanjaspodručjavoćarstva,vinogradarstva greb1989.Pokopanjeuobiteljskojgrobniipreradevoćaigrožđa,aoko300ihseod- ciuBjelovaru. nosilonaratarstvoivrtlarstvo.Predavanja Djela:Priručnikzaštitebilja(suautorS.Mihajlosubilanahrvatskomimadžarskomjeziku vić),Subotica,1954;Zaštitavoćakaivinoveloze uSuboticiiokolici,uZagrebu,Splitu,Ma- (suautoriS.MihajlovićiT.Tili),Subotica,1968; riboru,Peći,naotokuBračuidrugdje.Kao Opasnosti i zaštita zdravlja u poljoprivredi (suapredavačiizlagačsudjelovaojenaSvjet- utorI.Rudinskiidr.),Zagreb–NoviSad,1984. skom savjetovanju Organizacije UjediLit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih njenih naroda za prehranu i poljoprivredu i šokačkih Hrvata (rukopis); J. Andrić, Društvo (FAO)1964.uBudimpeštistemomVoćar- bačkihHrvata,u:Klasjenašihravni,1/1942,Zastvo u Jugoslaviji. Također u organizaciji greb;Našisuradnici,u:Klasjenašihravni,Zagreb, FAO-aodržaojepredavanjeuBratislavina 1944; Hrvatski biografski leksikon, 6, Zagreb, temuApopleksija marelice 1966., a 1968. u 2005. M.Ivić SuboticijebioglavniorganizatorMeđunarodnogasimpozijaomarelicitepredavačs IVIĆ,Pavle(Beograd,1.XI.1924.–BetemomIstraživanjauzročnikaiekonomska ograd,19.IX.1999.),srpskijezikoslovac. šteta od prijevremenog izumiranja stabla Sin je povjesničara Alekse Ivića te je timarelice na Subotičkohorgoškoj pješčari jekom 1930-ih, u vrijeme dok mu je otac 1950.68..Objaviojevišeod800članaka predavao na mjesnom Pravnom fakultetu, istručnihradovaunovinamaičasopisima živio u Subotici. Na beogradskom Filolo(Hrvatska riječ, Subotičke novine, Agroškomfakultetudiplomiraoje1949.,adoknomski glasnik, Novi privrednik, Bilten Potorirao1953.Od1949.radiojeuInstitutu ljodobra, Magyar szó, Föld Népe, 7 Nap, za srpski jezik u Beogradu, od 1954. na Gospodarski list, Agrotehničar, Vojvođan Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, a ski poljoprivrednik, Žig i dr.). Podigao je višeod40rasadnikaivoćnjakateprovodio 1972.-75. na Filološkom fakultetu u Beogradu.BioječlanSrpskeakademijeznanoeksperimenteskemijskimsredstvima. stiiumjetnosti(dopisniod1972.,redoviti UmladostijebionogometašNKBačka od 1978.) te još sedam akademija: ruske, 1936.-39,a1971.i1972.članIzvršnogavi- američke, austrijske, poljske, makedonjećaNKBačkateglavniiodgovorniured- ske,slovenskeinorveške.DržaojepredanikSportskoglistaFKBačke1970.-72.Za vanja na šezdesetak sveučilišta u Europi, zaslugezarazvojklubadobiojeZlatnupla- Americi, Aziji i Australiji te sudjelovao ketu u povodu 70. obljetnice njegova po- u radu mnogih međunarodnih jezikoslovstojanja1971.Važanjeinjegovsakupljač- nih društava. Bio je glavni urednik časokiradnapodručjubunjevačkeonomastike pisa Zbornik Matice srpske za filologiju i PrezimenabačkihHrvataBunjevacauSu lingvistiku, Onomatološki prilozi i Srpski botici i okolini (SubotičkaDanica:Kalen dijalektološki zbornikteosnivačiurednik darza1993.,Subotica,1992,138-145.). časopisaPriloziproučavanjujezika. Bavio SMartinomBruckomdobiojenovčanu se slavenskom, srednjojužnoslavenskom i nagraduzapatentiranjekemijskihsredstva srpskom dijalektologijom, srpskom jezičgeneralnim direktorom Poljoprivrednoga kombinata Palić. U Privrednoj komori u Suboticiradiojeod1963.,anakonnjezina ukidanja 1967. bio je stručni suradnik Zavodazaekonomikuiprivrednirazvoju Subotici, poslije savjetnik Ekonomskoga instituta pri Ekonomskom fakultetu u Suboticidoumirovljenja1981.
90
IVIĆ
nom poviješću i poredbenom slavenskom gramatikom. Kao jedan od najcjenjenijih svjetskihslavista,obilježiojesrpskojezikoslovljedrugepolovineXX.st.,anjegov je prinos bio osobito važan na području dijalektologije. U srednjojužnoslavensku dijalektologiju uveo je strukturalističku metodologiju i isticao važnost terenskoga rada,asudjelovaojeiuizradiopćeslavenskogaieuropskogalingvističkogaatlasa. Isprva je imao umjerena stajališta o srpsko-hrvatskim jezičnim odnosima, no od kraja 1960-ih postupno je prihvaćao ideje bliske Karadžićevu »jezičnomu srpstvu«. U njegovim radovima to se ogleda ponajprijeunačinunakojirelativnukronologiju fonoloških i morfoloških promjena testrukturnaobilježjanarječjaidijalekata povezujesasuvremenimetničkiminacionalnimafilijacijama,prenaglašavajući,primjerice, strukturnu i genetsku povezanost kajkavskoga sa slovenskim dijalektima, a umanjujućipovezanosttorlačkogasbugarskima i makedonskima. Izbjegavao je uz to uporabu etnonima Hrvat za »štokavce katolike«. Početkom 1990-ih bio je jedan odosnivačaudrugeSrpski sabor»zaširenjeistineoSrbimauodcepljenimkrajevima«, no potkraj života svoja je radikalna stajalištarevidirao.Primjerice,uposmrtno objavljenomraduSrpskidijalektiinjihova klasifikacija(2009.)ističekakosesrpskim dijalektima mogu smatrati samo oni kojimagovore»populacijekojesvojgovornazivajusrpskim«. IzperspektivepodunavskihHrvataIvić jezanimljivponajprijezbogsvojegačlanka»TragpromenelnakrajuslogauaugovorubačkihBunjevaca«(Zbornik razprav izslovanskegajezikoslovja.TinetuLogarju ob sedamdesettletnici,Ljubljana,1989),u kojemsebaviimenicomdužijanca.Navodi kakojeonanastalaodoblikadožel+nica, pričemujezapravorijetkapotvrdatogada l na kraju sloga u bunjevačkim govorima nije davalo samo o (radio, radila), nego i a (radija, radila),štojeinačekarakterističnozaštokavske,aliičakavskegovore u Dalmaciji. Polazeći od te interpretacije, Sekulićjeposlijenajednaknačintumačioi
imeniceuzlivanca i pridikanca.Ivićjektomu,skupasAleksandromMladenovićem, u Zborniku Matice srpske za filologiju i lingvistiku (3/1960) objavio dijalektalni zapis»Vinčanje«premasnimcinačinjenoj uSubotici,soznačenimnaglascimaispecifičnomfonetskomvrijednošćupojedinih glasova. Djela: O govoru Galipoljskih Srba (Beograd, 1957), Die serbokroatische Dialekte: Ihre Struk tur und Entwiklung. I. Allgemeines und die što kavischeDialektgruppe,(Hague-Paris,1958,srpski prijevod: Sremski Karlovci-Novi Sad, 1994), O Vukovom Rječniku iz 1818. godine (Beograd, 1966), Srpski narod i njegov jezik(Beograd,1971, 2001), Word and Sentence Prosody in Serbocroatian, (Cambridge MA, 1986, suautor I. Lehiste, srpski prijevod: Srijemski Karlovci-Novi Sad, 1996), O jeziku nekadašnjem i sadašnjem (Beograd, 1990), O Vuku Karadžiću (Beograd, 1991), Pregled istorije srpskog jezika (Beograd, 1998), Srpski dijalekti i njihova klasifikacija (Sremski Karlovci-NoviSad,2009). Lit.: S. Remetić, Academician Pavle Ivić, Facta Universitatis: Linguistics and Literature, 2 (6),Niš,1999;Hrvatska enciklopedija5,Zagreb, 2003; Srpska porodična enciklopedija 10, Beograd,2007. P.Vuković
IVIĆ,Šime(Subotica,9.VIII.1834.–Subotica,28.II.1903.),pučkipjesnik.Sinje IvanaiKlare,rođ.Nimčević.RadiojeisprvakaopodvornikuPučkojkasini,aposlije jebiocestar.Seljačkogajepodrijetla,nije bioškolovanijedvajenaučiopisati,alije znaosročitiveseleišaljivepjesmeonarodnimprilikamaugraduinaselu.Biojevr-
Pisma Gospi Judskoj, Subotica, 1877. 91
IVIĆ
stanpjevačbunjevačkihgroktalica.Utkao jeusvojedeseterceljudeidogađajeizpolitičkoga života Subotice (Vesele pisme i događaji), a pisao je i pjesme nabožnoga karaktera(Pisma Gospi Judskoj, Pisma na slavu Božiju od Svetog Gjurgja mučenika i patrona vire krstjanske katholičanske). Dobrojeosjećaoduhnarodabudućidaje »uvijekbioudruštvunaroda«.AutorješaljivogaigrokazaSkupštinanaćoši.Surađivao je u somborskom listu Bunjevac (10. II. 1882.), u Nevenu (1/1890.),Subotičkim novinama, Danici ili bunjevačkošokač kom kalendaru (1889.).Pjesmejeizdavao ikaozbirkeuoblikubrošuratekaopojedinačnaizdanjaodjednogalista.
štva.BiojepredsjednikBunjevačkogakola 1991.-2003. te je dao velik prinos širenju aktivnostiDruštva,obnoviradaiosnivanju novihsekcija.Obavljaojetudužnostuiznimno teškim vremenima za vojvođanske Hrvate,aosobitojevažnanjegovaulogau vraćanjuhrvatskogakarakteraDruštvu,što je1995.rezultiralonjegovimpreimenovanjemuHrvatskikulturnicentar.Biojeposebno angažiran u organiziranju Velikoga prelaiDužijancekaomanifestacijaHKC-a BunjevačkogakolakojesuprerasleunajmasovnijekulturnepriredbeHrvatauBačkoj.
Subotica, 2010.
Lit.: Žig, br. 14, Subotica, 1995; Hrvatska riječ, br. 285, Subotica, 2008; Dodjela zvanja Počasni građaninGradaSuboticaiPriznanja»ProUrbe«, brošura,Subotica,2008.
Jedan je od osnivača Demokratskoga saveza Hrvata uVojvodini i HrvatskoDjela:Narodne pisme,Subotica,1885;Vesele pi- ga narodnoga saveza. U nekoliko navrata bio vijećnik u Skupštini Općine Subotica smeidogađaji, Subotica, 1891. (1969.-74.,2000.-04.ispredHNS-a)teviLit.:P.Pekić,Povijest Hrvata u Vojvodini,Zagreb, 1930; I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibli- jećnikprvogasazivaHrvatskoganacionalografija : Prilog kulturnoj povijesti bunjevačko- nogavijeća. šokačkih Hrvata, Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; Osnivač je i Hrvatskoga akademskoga G. Kikić, Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, društvateKatoličkogainstitutazakulturu, Zagreb, 1971; I. Szentgyörgyi, E. Bažant, Subo- povijest i duhovnost Ivan Antunović. Bio tičkabibliografija18701918,NoviSad-Subotica, je član Hrvatskoga svjetskoga kongresa 1993;M.Cindori-Šinković,E.Bažant,Neven : Za1992.-2004.Zasvojjerad2008.dobiopribavnopoučnimisečnikzaBunjevceiŠokce1884 znanjePro UrbeSkupštineGradaSuboti1914:Bibliografija,Beograd-Subotica,2008;M. Evetović, Kulturna povijest Bunjevaca i Šokaca, ce. E.Bažant
IVKOVIĆ,Bela(Subotica,14.X.1939.), odvjetnik, društveni djelatnik. Sin je PetraiJustine,rođ.Matković.Osnovnuškolu završio je u rodnom gradu, a Klasičnu nadbiskupsku gimnaziju u Zagrebu. God. 1963. zaposlio se u subotičkom Zavodu za socijalno osiguranje, a od 1973. radi u SIZ-uzakomunalnedjelatnosti.Uzradje završioVišu upravnu školu u Novom Sadu1965.,anadislociranomodjeluniškoga Pravnoga fakulteta u Subotici diplomirao je1972.OdvjetničkiureduSuboticiotvorioje1978.iunjemujeradiodoodlaskau mirovinu2008.
T.Žigmanov
IVKOVIĆ, Gustav – Gustika (Subotica,5.XI.1910.–Ljubljana,23.II.2003.), atletski trener i sportski djelatnik. Sin je Mije i Kolete, rođ.Vizin. Bio je član Subotičkoga lakoatletskoga kluba (SLAK). NaprvenstvuSrbije1939.osvojiojeprvo mjestona1500m.Nakonratadjelovaoje kaoatletskitrenerisportskiidruštvenidjelatnik.JedanjeodosnivačaFiskulturnoga omladinskoga sportskoga društva Spartak uSubotici1945.,kojejeodmahimaloilakoatletsku sekciju. Kao trener djelovao je Osim što je radio u struci, angažirao u AK Spartak, AK Sloga-Vojvodina (Novi seuradukulturnihinstitucijaipolitičkom Sad),AK Zrinski (Petrovaradin),AK Madjelovanju. Bio je član Inicijativnoga od- rathon (Sombor), AK Mladost (Odžaci), bora za osnivanje HKUD-a Bunjevačko AK Branik (Maribor), AK Drava (Ptuj), kolo1969.iposlijejedanodosnivačaDru- AK Olimpija (Ljubljana) i AK Slovan 92
IVKOVIĆ
(Ljubljana). Kao velik propagator atletike u sredinama u kojima je djelovao, zaslužanjezarazvojmnogihklubovaistvaranje vrhunskih atletičara. Kroz njegovu školu atletike prošlo je više od 100.000 djece.Oko150atletičaraiatletičarkikojeje treniraoosvojilojeodličjanaprvenstvima JugoslavijeiBalkana,njihvišeod50osvojilojenaslovdržavnogprvaka,asrušilisu 24 državna rekorda. Odgojio je 25 državnih reprezentativaca,a među najistaknutijimsportašimakojejetreniraoizdvajajuse Marga Šandorkić (Subotica),Ana Sunarić (Sombor), Stevan Gromilović (Sombor), Franc Gluk (Maribor), Miloš Mele (Ljubljana)idr.
Gustav Ivković
Kao atletski i društveni djelatnik obavljao je mnoge istaknute dužnosti. Bio je dopredsjednik Atletskoga saveza Srbije, prvi predsjednik Atletskoga odbora AP Vojvodine, dopredsjednik gimnastičke organizacijeAPVojvodine,prvipredsjednik Pokrajinskoga odbora narodne tehnike, dopredsjednik Saveza sportova Vojvodine,članKomisijezatjelesniodgojpriIzvršnomvijećuVojvodine,prvipredsjednik AK Sloga-Vojvodinaidr.Baviosesaatletskomstatistikom,asvojejeradoveobjavio unekolikoprigodnihpublikacija. Dobitnik je Zlatnih plaketa Atletskog saveza Jugoslavije iAtletskog saveza Srbije. Nakon odlaska u mirovinu ostao je živjeti u Ljubljani, nedaleko od stadiona Šiška. Izvori:OsobnaarhivapovjesničaraatletikeLjubišeGajićaizJagodine. Lit.: Jugoslavenska atletika 19211971, Beograd 1971, Sportski leksikon,Zagreb,1984;M.Brustulov, SportuSubotici19441984, Subotica, 1984. E.Hemar
IVKOVIĆ,Josip(Subotica, 6. II. 1950.), hokejašnatravi,treneruhokejunatravii tenisu. Sin je Petra, zaslužnoga sportskogadjelatnika,imajkeRozalije,rođ.Dózsa. Osnovnuškolutesrednjuivišuugostiteljsku završio je u Subotici.Sportom se počeobaviti1963.uSportskomdruštvuElektrovojvodina iz Subotice kao nogometaš i hokejaš na travi. Bio je član HK Elektrovojvodina,kojije1972.osvojiodvostruki trofej–prvenstvodržaveiKupJugoslavije, zbog čega je klub te godine proglašen najboljimsportskimkolektivomuSubotici. Nakon povratka s vojne službe kratko vrijemenastupazaHKElektrovojvodinaiz NovogSada,a1974.prelaziuHKSubotičankauSubotici,gdjejeistodobnoigrači trener.Republičkisudacuhokejunatravi postaoje1975.God.1980.otišaojeuSR Njemačku, gdje je do 1990. igrao za HokejskiklubHornizBremena.Umeđuvremenu je u Njemačkoj završio i trenersku školu,stekaojemeđunarodnulicencijutreneratejeradiokaotreneruhokejunatravi itenisu.Od1990.do2006.treniraojeklub zakojijeprijenastupao. Igrajući za najbolje hokejske klubove utadašnjojdržavi–Elektrovojvodinu i SubotičankuizSubotice–osvojiojenekolikoputanaslovdržavnogaprvakatejebio pobjednikKupaJugoslavije.Većkaomlad igračsHKElektrovojvodinanameđurepubličkomprvenstvudvajeputaosvajaonaslovjuniorskogaprvakaJugoslavije–1968. uZagrebui1969.uSubotici,a1970.drugomjestoizazagrebačkogaHKTrešnjev ka.Kaočlanistemomčadibiojesudionik mnogih međunarodnih turnira – 1968. na međunarodnom turniru u Bad Homburgu (SR Njemačka) osvojili su drugo mjesto, 1969.uPiešťanyma(Čehoslovačka)igrali suneodlučenosreprezentacijomČehoslovačke,anameđunarodnomturniruuJelenioj Góri (Poljska) iste godine nadmoćno suosvojiliprvomjesto.Udomaćemprvenstvu u sezoni 1971./72., kada je Elektrovojvodinaosvojiladvostrukukrunu,bioje najboljistrijelacprvenstvas11pogodaka. KaoigračitreneruHKSubotičankaosvojiojeprvenstvodržave1974.,1976.,1978., 93
IVKOVIĆ
1980., a Kup Jugoslavije zaredom 1974.- IVKOVIĆ,Petar(Subotica, 17. VI. 1924. 80.Uvrijemeaktivnogaigranjahokejabio – Subotica, 18. IV. 1998.), sportaš, trener zahokejnatravi,sportskidjelatnik.Sinje jemeđunajboljimeuropskimigračima. Josipa i Kriste, rođ. Gaković. Osnovnu i srednjuobrtničkuškoluzavršiojeuSubotici.Kaomladićuključioseupolitičkiživotutravnju1944.sudjelujućiuosnivanju Gradskoga komiteta SKOJ-a u Subotici. Nakon Drugoga svjetskoga rata zaposlio seusubotičkojelektričnojcentrali,gdjeje radiokaošefopćegasektora.UzradjezaJosip vršioVišuupravnuškoluiPravnifakultet Ivković uNovomSadu. NastupaojezaomladinskureprezentacijuJugoslavije9puta,azaseniorsku110. BioječlanreprezentacijeJugoslavijekoja je 1979. osvojila zlatnu medalju na VIII. mediteranskim igrama u Splitu. Kao vrhunski i zaslužni sportaš izabran je 2000. među 100 najboljih sportaša grada Subotice u sklopu manifestacije 100 sportova u 100 godina. Nakon završetka sportske karijereuSRNjemačkoj2006.vratioseu Suboticu,gdjejeuSrpskomšoruizgradio Park sportova,kojivodikaoprivatnipoduzetnik. Lit.: 18761971 Elektrovojvodina : Suboticatrans :95, Subotica,1972;SportuSubotici19441984, Subotica,1984;KlubhokejanatraviElektrovojvo dinaSubotica19491999:50godinapostojanja, Subotica, 1999. P.Skenderović
IVKOVIĆ, Luka (Ivković Ivandekić) (Subotica,1.IX.1935.–Subotica,30.III. 1998.), novinar. Sin jeAntuna iAntonije, rođ. Šarčević. Osnovnu školu i gimnaziju završiojeuSubotici.Prijenegoštosepočeobavitinovinarstvom,radiojenekovrijemeuSlužbidržavnesigurnostiuSubotici. Isprva je počeo pisati novinske članke zaSubotičkenovine,apokraj1960-ihgodinaangažiranjezabeogradskidnevnilist PolitikakaostalnidopisnikizSubotice,što jeradiosvedosredine1990-ihgodina.U novinskim izvješćima zastupao je tezu da Bunjevci ne pripadaju hrvatskomu narodnomukorpusu. Lit.:N.Zelić,HrvatskoproljećeibačkiHrvati,Subotica, 2009.
G.Bačlija
94
Snekolicinommladihkolega1948.organiziraojesportskiživotupoduzećuteje osnovao Sportsko društvo Dinamo, koje jevećsljedećegodinepromijenilonazivu SD ElektričnacentralaSubotica.Biojeprvitajnikkluba,apredsjednikjebioJános Franzer.Utojevrijemekaonogometašbio standardni prvotimac NK Električna cen trala.Ujesen1949.biojeglavniinicijator osnivanjaprvogasubotičkogaklubauhokejunatraviElektričnacentrala.Odtada pa do 1966. aktivno igra hokej na travi u Električnoj centrali (poslije Elektrovojvodini) i član je momčadi koje su osvajale prvenstvaSrbije1950-ihgodinate1963.66.,tedrugomjestonasaveznomnatjecanju1952.God.1953.imaojedvanastupa zareprezentacijuJugoslavije.Kadajezbog masovnosti toga sporta utemeljen (1950.) Savez hokejskih klubova na travi Srbije, izabran je za prvoga predsjednika. Za predsjednika jugoslavenskoga hokejskoga savezaizabranje1963.,obnašajućitudužnostnekolikomandata. Od 1966. posvećuje se trenerskomu pozivutejekaostručnivoditeljuElektrovojvodini ostao do 1972., kad je momčad osvojilanaslovdržavnogaprvakaiKupJugoslavije,zaštojebiojedanodnajzaslužnijih.UHKSubotičankaprešaoje1973.ido 1980. radio je u njemu kao trener i menadžer.Osvojiosesnjimnekolikoputanaslov jugoslavenskihprvaka–1974.,1976.,1978. i 1980., a Kup Jugoslavije 1973.-80. U to je vrijeme u Kupu europskih prvaka HK Subotičankabiosudionikfinalnihturnirau Frankfurtu1975.iLondonu1977.tedomaćinkvalifikacijskihturnira1975.i1979.
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
Imao je licenciju republičkoga, save- kao političara. U prvom sastavu civilne znoga i međunarodnoga suca za hokej na gradskeizvršnevlasti–senatu,osnovanom travi.Biojeiizbornikseniorskereprezen- 19. XI. 1918. godine, kratkotrajno (četiri dana) bio je na položaju velikoga kapetana(prvičovjekgradskepolicije),aod24. XI. nastavio je raditi na mjestima koja su odgovarala njegovoj struci – kao tehničkisavjetnik,aod20.III.1920.kaoglavni gradskimjernik.Tujefunkcijuobnašaodo 30.IV.1920.Stihpozicija,nakojejemogaodoćisamozahvaljujućisnažnojpolitičPetar kojpotporikojujeuživao,sudjelovaojeu Ivković ključnom procesu koji je bio osmišljen u Beograduradipromjenegospodarskeslike tacije Jugoslavije 1977.-81., s kojom je novostečenihpodručja–uagrarnojreformi osvojio zlatno odličje na Mediteranskim ikolonizaciji,pajetakood1919.članKoigramauSplitu1979.Pokopanjenasubo- misijezapripremuagrarnereforme. tičkomBajskomgroblju. Politički angažman počeo je u BunjeLit.: 18761971 Elektrovojvodina : Suboticatrans vačko-šokačkoj stranci (BŠS), a poslije :75, Subotica,1972;SportuSubotici19441984, je djelovao u Hrvatskoj seljačkoj stranci Subotica, 1984; Fudbalski klub »Elektrovojvodi(HSS). U kotarskom ogranku subotičkona«19251995.,ur.M.Brustulov,Subotica,1995: gaHSS-aobnašaojevišedužnosti.Bioje Klub hokeja na travi Elektrovojvodina Subotica 19491999:50godinapostojanja, Subotica, 1999. potpredsjednik organizacije za subotički I.gradskikrug,pokretaojeogrankeuSuP.Skenderović botici i okolici te održavao mnogobrojne IVKOVIĆIVANDEKIĆ,Ivan (Subotica, agitacijske skupštine. Na parlamentarnim 26.V.1882.–Subotica,6.XI.1968.),ge- izborimaurujnu1927.biojenositeljliste odetski inženjer, političar. Sin Ambrozija zakotarKanjižu.Nakonpopuštanjastega –BozeiMarije,rođ.Pertić,bratpolitiča- Šestosiječanjske diktature i obnove parlaraMirka.Nakonzavršenegimnazije1901. mentarnogaživotaoktroiranjemUstavaiz upisaosenaTehničkifakultetuBudimpe- 1931.sbratomIvanomdjelovaojeuvlašti.Diplomiraojeurujnu1905.tejepostao dinoj Jugoslavenskoj radikalnoj seljačkoj inženjerom geodezije i arhitekture. Bio je demokraciji (poslije preimenovanoj u Juaktivanujavnomkulturnomživotuiprije goslovensku nacionalnu stranku), a zatim Prvogasvjetskogaratapajepriosnivanju iuJugoslavenskojradikalnojzajednici. Pjevačkoga i tamburaškoga društva 1912. To je bio preduvjet da dospije na poizabran za dopredsjednika. Kao vojnik ložaj prvoga čovjeka u gradu, pa je duhonvedskogapukaizOsijekazarobljenje žnost gradonačelnika obnašao 1933.-34., 1915.naruskombojištu. odnosno, kako se funkcija poslije zvala, U vrijeme raspada Austro-Ugarske predsjednika općine 1934.-38.Time je taj s bratom Mirkom bio je član Bunjevač- položajuspiozadržatinajdužeodsvihgrako-srpskoga narodnoga odbora u Subo- donačelnikaumeđuraću,budućidajesve tici, osnovanoga 10. XI. 1918. u kavani gradske dužnosnike tada postavljala sreHungaria (donedavno zgrada kina Lifka), dišnjavlast.Iznimkasezbilasamo1927., a bio je i član subotičkoga izlasanstva na kada su održani jedini lokalni izbori za samoproklamiranojVelikojnarodnojskup- gradske predstavnike. Funkciju je predao štini u Novom Sadu 25. XI. 1918., koja 18.XI.1938.MarkuJuriću,azapokazanu je proglasila odcjepljenje od Ugarske. Od lojalnostbeogradskesugavlastiistegodistudenoga1918.,spotiskivanjemMadžara neimenovalezavijećnikauBanovinskom svlastiuSubotici,počinjeinjegovuspon vijeću Dunavske banovine i senatora, tj. 95
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
članagornjegadomajugoslavenskogaparlamenta.
žaonafunkcijigradonačelnika(poslijekao predsjednikopćine),nakojugajepostavila Bio je urednik tjednika Sloga (poslije središnjavlast,dokjeMirkanaglasovanju Narodna sloga), koji je pokrenut 17. XI. za narodne zastupnike 5.V. 1935. pobije1932. kao sredstvo propagande u svrhu dioprotukandidatJosipVukovićĐido. snaženja političkoga položaja braće Ivana Bio je nazočan na osnivačkom skupu iMirkaIvkovićaIvandekića,alijelistpre- Matice subotičke 14. I. 1934. Obnašao je viševodećihfunkcijaugradskimstručnim staoizlazitivećsljedećegodine. Kao pripremu predizbornih političkih i kulturnim udrugama, primjerice 1922. borba, koje su dovele do petosvibanjskih biojenačelusubotičkepodružniceUdruženja jugoslavenskih inženjera i arhitekaparlamentarnihizbora1935.,braćaIvandeta, 1927. starješina Hrvatskoga sokola, a kić sudjelujuupokretanjuiaktivnomure1933. počasni predsjednik Dobrotvornoga đivanju subotičkog tjednika Glas naroda, vatrogasnogadruštva. stranačkoga glasila desničarske dvorske Jugoslavenske nacionalne stranke (JNS). VrijediojezadobrosituiranogagrađaUnjemusutekstovipisanilatinicom,eka- nina, budući da je bio vlasnik nekretnina, kuće,zemlje,aliidionicaunekolikosubotičkih tvrtki (Hrvatska štedionica d.d., Industrijaželjeznognamještajaimetalad.d., Korzobioskopd.d.). Izvori: Historijski arhiv Subotica, F:047. F:47 I 65/1919,F:47.III138/1923.
IvanIvkovićIvandekić(desno) sMilanomStojadinovićem
vicom, ikavicom, katkad i jekavicom, čime se, kao i pojavljivanjem prvoga broja upravo na Badnju večer u petak 24. XII. 1933.godine–demonstriralajasnaorijentacijanadomaćebunjevačkostanovništvo. Zadnji se broj pojavio 3. V. 1935. Braća Ivandekić stavila su ga u funkciju propagande i agitacije ne bi li zadržali i učvrstili vlast i ključne političke pozicije koje sutadadržali–Ivankaogradonačelnik,a Mirkokaozastupnikunarodnojskupštini (donjemdomujugoslavenskogaparlamenta).Uspjehjebiodjelomičan:Ivanseodr96
Lit.: Neven, Subotica, 36, 48, 50/1926, 35, 47, 50/1927;P.Pekić,Povijest Hrvata u Vojvodini od najstarijihvremenado1929.godine, Zagreb,1930; T.Kolozsi,Szabadkaisajtó(19191945),Újvidék, 1979;D.Popov,SrpskaštampauVojvodini1918 1941,NoviSad,1983;S.Mačković,Suboticaibunjevački gradonačelnici (1918-1941), 1-2, Bunjevačke novine,5,6,Subotica,1999;J.Temunović, Subotičkamatica,Subotica,2002;R.Skenderović, BlaškoRajićiHrvatskaseljačkastranka–različiti koncepti nacionalnog identiteta bačkih Hrvata, Dijalogpovjesničaraistoričara8,Zadar26.28. rujna2003.,Zagreb,2004;K.Bušić,Odjeciuspostave Banovine Hrvatske u hrvatsko-bunjevačkoj javnosti, Društvena istraživanja: časopis za op ćadruštvenapitanja,Zagreb,4-5/2005;M.Bara, Somborskadeklaracijainjezinoznačenjezabačke Hrvate,Časopiszasuvremenupovijest,3/2006;M. Bara,T.Žigmanov,Hrvati u Vojvodini u povijesti i sadašnjosti:osnovnečinjenice,Subotica,2009;M. Evetović,Kulturnapovijestbunjevačkihišokačkih Hrvata, Subotica, 2010. S.Mačković
IVKOVIĆIVANDEKIĆ,Ivan(Bajmok, 20.VII.1965.),filmskiifotoamater.Sinje Marka i Jelene, rođ. Buljovčić. Osnovnu školuzavršiojeuBajmoku,asrednjustrojarskuškoluuSubotici.Međuosnivačima jeDemokratskogasavezaHrvatauVojvo-
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
dini1990.Snimanjemamaterskihigranihi dokumentarnihfilmovaivideatefotografijapočeoseintenzivnijebavitinakon2000. Snimioješestkratkihigranihfilmova(Klapim 2003., Bubuš 2004., Kanikula 2005., Jazz pod Dudom 2005., Steščano vrime 2007. i Molitva za Magdalenu 2007.) te devet dokumentarnih filmova (Klapljenja tavankucki klapljenja 2005., U magli klapljenja 2005., Zlatne papuče 2006., Zbogom, bili salaši 2007., Ivanova klapljenja 2007., Zvečke u srcu 2007., Od pera do svirke 2007., Mekane sare 2007. i Dužijanca u pisku 2009.). Teme i motive crpi izbunjevačketradicijeikrajolikazavičaja, atraganjezavlastitomsudbinomizapitanostnadnjomčestojepolazišteufilmskim naracijama. Folklornu tradiciju i običaje bunjevačkih Hrvata obrađuje autoportretnim pristupom, a kroz sudbinu pojedinca pokušava reflektirati kolektivnu sudbinu i tragikubunjevačkogasvijetaosuđenogana neizvjesnostiizumiranje. Najnagrađivaniji i jedan od njegovih najzapaženijih filmova jest kratki igrani film Klapim, koji je na Međunarodnom festivaluamaterskogfilmaŽISELuOmoljici 2004. osvojio Grand Prix za najbolji film te nagrade za najbolju režiju, scenarij, montažu i nagradu za najbolju žensku uloguZlatniprsten(BiserkaJaramazović). DrugikratkiigranifilmBubušnaistomje festivalu 2005. osvojio nagradu za najbolju kameru (Zvonimir Sudarević) i nagraduzanajboljuženskuuloguZlatniprsten (TanjaDulić).NaFestivalukratkogafilma
NaslovnicafilmaKlapim, 2003.
uDugomSeluuHrvatskojfilmBubušdobiojenagraduzanajboljusporednumušku ulogu(IvanIvkovićIvandekić).IdućikratkiigranifilmKanikulanafestivaluŽISEL u Omoljici 2006. dobio je nagradu Zlatni prsten za najbolju žensku ulogu (Dejana Balažević),adokumentarnifilmZbogom, bilisalašinaistomjefestivaludobioprvu nagradu festivala – Plaketu Zlatni suncokret 2007. Filmovi su mu bili prikazivani inaRevijiamaterskogfilma–RAFuZagrebu(2004.,2005.).Autorskufilmskuvečer imao je u Subotici i Zagrebu 2007., a samostalneizložbefotografijauTavankutu 2003.,Subotici2003.iVinkovcima2006. Lit.:Hrvatskariječ,br.80,131,215,233,Subotica, 2004, 2005, 2007. B.Ištvančić
IVKOVIĆ IVANDEKIĆ, Marija – Mara(Đurđin,10.IX.1919.–Đurđin,5.XII. 2006.),zemljoradnica,slamarka,jednaod utemeljiteljicalikovneumjetnostiutehnici slame.Devetoje,najmlađedijeteFranjei Marte, rođ. Skenderović. Završila je četirirazredapučkeškole.Nakonočevesmrti 1948. preuzela je brigu za gazdinstvo, osiguravajućiteškimpoljodjelskimradom u obiteljskom gospodarstvu sebi i svojim sestramasvagdanjikruh.Svedosmrtiostalajenaobiteljskomsalašuna»gredi«nad velikimđurđinskimdolom. U najranijoj mladosti počela je plesti ukraseodžitneslame–prstenje,perlicei dijademe,adružećiseposlijesneštostarijomKatomRogićod1959.plelajeodžitne slameiklasjavijence,krune,vjerskesimbole i druge ukrase za proslave žetvenih svečanostiusvojojžupisv.JosipaRadnika uĐurđinuiukatedralnojcrkvisv.TerezijeAvilskeuSubotici,aliizatzv.gradsku dužijancu, koja je organiziranau Subotici od1968.God.1965.pristupilajeLikovnoj kolonijiHKPD-aMatija GubecuTavankutu,ukojojsevećafirmiralagrupaslikarica slamarkinačelusAnomMilodanović.Već sljedećegodineizlagalajenaizložbiTra žimo najljepši suvenir, održanoj u galeriji LIKUMuZagrebu(23.-30.VII.1966.),a prvu sliku od slame izradila je 1969. Od tada su učestala njezina sudjelovanja na 97
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
izložbamaTavankutske likovne kolonije i HKPD-aMatija Gubec,čijajebilačlanica. Od osnutka do smrti bila je sudionica 21 sazivaLikovnekolonijenaiveutehnicislameuTavankutu(1986.-2006.).Izlagalaje navišeod200izložaba,odkojihsumnogobrojne priređene u inozemstvu (Italija, SSSR,Madžarska,Njemačka,Rumunjska, Hrvatskaidr.).Imalajesamostalneizložbe uĐurđinu(1986.),Borovu(1987.),Subotici(1987.)iZagrebu(1998.).
Mara Ivković Ivandekić
Mnogobrojna njezina pletiva za proslave žetvenih svečanosti čuvaju se u BiskupijskommuzejuuSuboticiteuPastoralnom centru župe u Đurđinu, a sakralni predmeti i vjerski simboli izrađeni u tehnici slame nalaze se u nuncijaturama, biskupijama i kardinalskim kurijama diljem svijeta.Jednajenjezinaslikadarovanajugoslavenskomu predsjedniku Josipu Brozu Titu tijekom njegova posjeta Subotici (1969.).Slikeizrađeneutehnicižitneslamečuvajujojseustalnojpostavcizbirke LikovnekolonijeHKPD-aMatija Gubec u Tavankutu,užupnomdvoruuTavankutu, uGradskommuzejuuSuboticiiuprivatnimzbirkama.Najpoznatijejojjesakralno djeloKrižniputu14postaja,čijujeizradu počela1990.sKatomRogić,akaostalna
PostajaKrižnogaputaodslame MareIvkovićIvandekićucrkviuĐurđinu 98
izložbapostavljenje1997.ucrkvisv.Josipa Radnika u Đurđinu. Dobitnica je Listopadske nagrade SO Subotica (1987.), Priznanja Rad-mir-sloboda (1988.),Antušovenagrade Katoličkogainstitutazakulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović (1996.)ipriznanjaPro urbe,štogadodjeljujeSkupštinaOpćineSubotica(2004.) Izvor:PrivatnaarhivaStipanaŠabića,Subotica. Lit.: KUD »Matija Gubec« : Likovna kolonija – Tavankut, Subotica, 1967; B. Duranci, S. Torok, Likovno stvaralaštvo : Képzőművészeti alkotások :Subotica–Szabadka19451970,Subotica,1970; Subotičkenovine,19.VI.1987,Subotica;Tavan kut‘96:XI.sazivKolonijenaiveutehnicislame, Tavankut, 1996; Žig, br. 67, Subotica, 1997; A. Sekulić,UmjetnostigraditeljstvobačkihHrvata, Zagreb,1998;N.Zelić,Protiv zaborava : Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo »Matija Gubec« Tavankut 19451996, Zagreb, 2000; B. Duranci, Kreativnost slamarki, u: Krhka ljepota – trajna vrijednost,Subotica,2003;L.I.Krmpotić,Umjetnostutehnicislame,Subotica,2004;Dodela zvanja Počasni građanin Opštine Subotica i Prizna nja Pro Urbe [katalog], Subotica, 2004; Zvonik, 12/2006,Subotica. N.Zelić
IVKOVIĆ IVANDEKIĆ, Marija (Ivandekić, Marica), ud. Aradski (Subotica, 20.VIII.1925.–Srbobran,16.IX.1967.), gimnastičarka,trenerica.KćijegimnastičkogatreneraBeleimajkeRoze,rođ.Kiš. GimnastikomsepočelabavitinakonDrugogasvjetskogarataugimnastičkojškolii pod stručnim nadzorom Josipa Kujundžića–Keje.NaprvenstvuJugoslavije1951. osvojila je drugo mjesto u pojedinačnom višeboju.ZareprezentacijuSrbijenastupalajetriput,azareprezentacijuJugoslavije šest puta. Sudjelovala je na Olimpijskim igramauHelsinkiju1952.,gdjejeosvojila 96.mjestoupojedinačnomvišeboju. Početkom1960-ihpočelasebavititrenerskimpozivomtejeskupasocemBelom vodilaženskusportskugimnastikuuGimnastičkomdruštvuPartizan–Železničar u Suboticisvedo1967.,kadjetragičnostradala u prometnoj nesreći u okolici Srbrobrana.Bilajeveomainventivnaukreiranju novihsastavaiteškihelemenata.Gimnastičarkekojejetreniralaosvojilesu1967.na
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
državnom prvenstvu prvo mjesto u omladinskoj konkurenciji. Njezina skupina od 16djevojčicapobudilajevelikupozornost naIV.GymnaestradiuBeču1965.Imalaje znatnustručno-pedagoškuuloguuženskoj sekciji Gimnastičkoga savezaVojvodine i Jugoslavije. Lit.:Subotičkenovine,22.IX.1967,Subotica;FizičkakulturaisportuVojvodini19451975,ur.M. Vranić,Subotica,1975;Enciklopedijafizičkekul ture,2,Zagreb,1977;SportuSubotici1944–1984 : Sportélet Szabadkán,ur.M.Brustulov,Subotica, [1984]. P.SkenderovićiE.Hemar
IVKOVIĆIVANDEKIĆ,Mirko(Subotica,12.II.1884.–Subotica,13.XII1974.), odvjetnik,političar.SinjeAmbrozija–BozeiMarije,rođ.Pertić,bratgeodetaIvana. StudijpravazavršiojeuBudimpešti1909., gdjejeipoložioodvjetničkiispit1911.U kućiVeceMamužićaistejegodineotvorio odvjetnički ured. Bio je aktivan i na društvenom polju: tajnik je Pogrebnoga društva Sv. Križa 1908. i jedan od osnivača Bunjevačkeškolskezadruge1913.teglavni i odgovorni urednik lista Neven 1913.14.UPrvomsvjetskomratubiojeuvojačen u topničku postrojbu u Temišvaru, u kojojjeinače1905.služiovojnirok.Kao topničkizapovjednik,snjomejeslužiona srpskom i ruskom bojištu te u Albaniji, a kraj rata dočekao je s činom poručnika (madž.főhadnagy).Zavrijemeratanjegov otacAmbrozijebioje11.I.1915.osuđen najednugodinuzatvorausegedinskomzatvoruCsillagsamozatoštojeubrijačnici »divanioracki«. Uprijelomnimtrenucimazavršetkarata1918.djelovaojeuskupinimladihhrvatskih intelektualaca koji su se pojavili kao jasna politička snaga, spremna odgovoriti natadašnjukriznusituaciju.Vodećuriječu skupinipreuzelisuliječnikVranjeSudarevićisvećenikBlaškoRajić,alisuvrlovažnuuloguigraliimnogidrugi,ponajprije pravniciMirkoIvkovićIvandekićiStipan Vojnić Tunić, svećenici Lajčo Budanović i Ivan Evetović te učitelji Mijo Mandić i MatijaIšpanović.
KaočlanJužnougarskogaklubaUgarskoga sabora i subotički predstavnik Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba, s Blaškom Rajićem i Stipanom Vojnićem Tunićemsudjelovaojenapovijesnojsjednici Hrvatskoga sabora 29. X. 1918., na kojoj je proglašen raskid državnopravnih vezasAustro-UgarskomiuspostavaDržaveSlovenaca,HrvataiSrba.SaStjepanom VojnićemTunićem ostao je u Zagrebu do 13. XI., dok se Blaško Rajić vratio u Suboticu, gdje je 5. XI. organizirao susret mjesnihhrvatskihisrpskihnarodnihvođa. Natomjesusretuodlučenodaseugradu ustroji bunjevačko-srpska narodna garda, kojajetrebalaodržavatiredugradu,tebunjevačko-srpskinarodniodbor.Bioječlan subotičkogaizaslanstvanasamoproklamiranojVelikojnarodnojskupštiniuNovom Sadu25.XI.1918.,kojajedonijelaodluku oodcjepljenjuBaranje,BačkeiBanataod Ugarske,te,uočekivanomskoromjužnoslavenskome ujedinjenju, o prethodnom pripajanju Kraljevini Srbiji.Takva odluka bila je plod utjecaja radikala JašeTomića i krugova oko njega, iako su na pretkonferenciji održanoj u Matici srpskoj prije skupštine neslaganje s ponuđenim rješenjemizraziliMirkoIvkovićIvandekić,Babijan Malagurski i Blaško Rajić. SudjelovaojeuiraduVelikoganarodnogasavjeta –svojevrsnojvladiodcijepljenihpodručja Baranje,BačkeiBanata1918.-19. Nakon rata obnašao je dužnost glavnoga gradskoga odvjetnika 24. XI. 1918. –30.V.1921.BiojejedanodčelnikaBunjevačko-šokačke stranke (BŠS) i vođa njezineliberalne frakcije,kojajeokupljala uglavnomodvjetnikeiprofesorenačelusa Stjepanom Vojnićem Tunićem i Matijom Išpanovićem, nasuprot pučkoj, okupljenoj oko crkvenih krugova na čelu s Blaškom Rajićem i Vranjom Sudarevićem, koje je podupiraoLajčoBudanović.Potkraj1924., nakonpolitičkogarazlazasvođomBŠS-a Blaškom Rajićem, koji je izašao iz stranke i osnovaoVojvođansku pučku stranku, postao je njezinim predsjednikom. Iste je godineponovno pokrenuo Neven, kojemu jebio glavniiodgovorniurednikdo1929., 99
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
a list je postao glasilom BŠS-a. U njemu (npr. okupljenomu madžarskomu stanovjeobjavljivaonepotpisaneuvodnikeiprav- ništvutumačiojeRadićevgovorsredinom no-gospodarskečlanke. kolovoza 1927. u Ludašu). Na parlamen Kao plod dogovora BŠS-a s novom tarnim izborima u rujnu 1927. bio je novladom, koju je predvodila Demokratska siteljlisteHSS-azagradSuboticu.Nakon stranka Ljube Davidovića, Mirko Ivković što je izabran na listi HSS-a na lokalnim Ivandekić bio je veliki župan i gradona- izborima u studenom 1927., bio je član i čelnikSubotice12.X.–11.XI.1924.,ali predsjednikKlubagradskihodbornikaHrkakojekraljveć6.XI.1924.vratioPašić- vatskeseljačkestrankeuSubotici.TojetiPribićevićevuvladu,kojajeodmahpočela jeloosnovano25.III.1928.,ačinilisuga uklanjatičlanoveBŠS-asgradskihikotar- odborniciHSS-aizabraninaprvimopćinskim izborima u Vojvodini 1927.: Stipan skihfunkcija,12.XI.ionjesmijenjen. Vojnić Tunić, Josip Vuković Đido, Mirko Nakon toga nastavio je politički dje- Ivković Ivandekić i dr. No na unutarstalovati u oporbi, a sudjelovao je i u dogonačkimizborimazakotarskuorganizaciju vorima oko ujedinjenja BŠS-a i Hrvatske HSS-a27.III.1927.nijeizabrannionni seljačke stranke (HSS). Kao predsjednik tko drugi iz njegove skupine, nego Toma BŠS-agovoriojenaNarodnomzborukoji Matković. suorganiziraličlanovisubotičkogaHSS-a pridolaskuStjepanaRadićauSuboticu17. KadjekraljAleksandarnakonŠestosiI.1926.Zborjeupotpunostiuspiojerjena ječanjskediktaturedonionovustav1931., njemu sudjelovalo više od 25.000 ljudi, a dio nekadašnjih subotičkih HSS-ovaca, u govorima dvojice predsjednika stranaka okupljen oko Mirka Ivkovića Ivandekića, dalosenaslutitinjihovoskoroujedinjenje, Ivana Ivkovića Ivandekića i Matije IšpakojejeprovedenouSomboru24.V.1926. novića, uključio se u rad vladine JugoPrijesamejavneskupštineHSS-anasom- slavenske radikalne seljačke demokracije borskomTrguPresvetogaTrojstvaStjepan (poslijeJugoslavenskanacionalnastranka) Radićinjegovapratnjauputilisusedoku- teposlijeJugoslavenskeradikalnezajednićeJosipaPalića,članavodstvasomborsko- ce (JRZ). Tako je nekadašnji prvi čovjek gaHSS-a,gdjejeIvandekićsizaslanstvom subotičkoga HSS-a, koji se deklarativno BŠS-a pročitao Somborsku deklaraciju o nacionalno i politički preobratio nakon stupanju BŠS-a u HSS. Sadržaj deklara- ukidanja diktature 1931., u predizbornoj cijeuimevodstvaBŠS-aponoviojepred kampanji iste godine izjavio: »Napustio okupljenim mnoštvom na skupštini te iz- sam hrvatsku liniju i postao Jugoslaven«, javio da su »Bunjevci i Šokci Hrvati i da štoilustriratadašnjevladajućeprilikeuzeHrvatimaželeostati«.Istaknuojedaizme- mlji. Slična je i njegova izjava na jednoj đuBŠS-aiHSS-anemanikakverazlikei sjedniciJRZ-a:»JugoslovenstvojenajsrećpročitaodeklaracijupremakojojBŠSkao nijerešenjezanasBunjevce,jersmoovako takav prestaje postojati, sve njegove mje- izjednačenisaSrbima,HrvatimaiSlovensne organizacije postaju organizacijama cima,jersmoovakosviJugosloveni!«Na HSS-a,aNeven,dotadašnjeglasiloBŠS-a, izborima8.XI.1931.,kojesukarakterizipostaje glasilom HSS-a za Srijem, Banat, ralisamojedna,vladinazemaljskalistageBačkuiBaranju. neralaPetraŽivkovićaijavnoglasovanje, I u HSS-u je imao političkih uspjeha: biojenjezinnositeljuSubotici.Nanjima bio je jedan od vodećih ljudi u kotarskoj jedobio11.147glasova(od18.416izašlih, organizaciji za Suboticu, sudjelovao je u odnosnoukupnoupisanih28.861birača)i sjednicama Glavnoga odbora HSS-a kao timezastupničkimandatuNarodnojskupzastupnik iz subotičkoga kotara, Stjepana štini, tj. donjem domu parlamenta. No na Radića dočekivao je i pratio na njegovim petosvibanjskimizborima1935.godinesiskupštinamauSubotici,apomagaomuje tuacijasepromijenila–režimjerezultatiiukomunikacijismadžarskimčlanstvom maizborabioozbiljnouzdrmaniprisiljen 100
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
prilagođavatise,štoćeukrajnjojinstanciji dovestiidopromjenepristupainicijativama iz Zagreba. U subotičkoj izbornoj jedinici,gdjejebilo32.475upisanihbirača, naizborima,kojisutakođerbilijavni,sudjelovalojenjih17.941.Zalistuudružene
Mirko Ivković Ivandekić
oporbe,kojujepredvodioVladkoMaček,a nositeljuSuboticibiojojjeJosipVuković Đido, glasovalo je 9818 birača (54,72%), pajeoniizabranzazastupnikauNarodnoj skupštini, dok je protukandidat Mirko IvkovićIvandekićdobiosamo2019glasova (11,25%).
1918-1929,ZbornikCentrazadruštvenaistraživa nja Slavonije i Baranje, 1/1984, Slavonski Brod; 75 godina Advokatske komore Vojvodine (1921 1996), ur. S. Beljanski, Novi Sad, 1996; Istorija jugoslovenske advokature,1,Beograd,1998;J.Temunović,Subotičkamatica,Subotica,2002;A.Sekulić,Hrvatiizjužnougarskihpodručjaugodinamaod1918.do1920.,u:Zbornikuz70.godišnjicu života Dragutina Pavličevića, Zagreb, 2002; R. Skenderović, Blaško Rajić i Hrvatska seljačka stranka–različitikonceptinacionalnogidentiteta bačkihHrvata,Dijalogpovjesničaraistoričara8, Zadar26.28.rujna2003.,Zagreb,2004;S.Mačković,JednoizvješćeoBunjevcimaiz1934.,Klasjenašihravni,5-6/2004,Subotica;S.Mačković, Proslava250.obljetnicedoseljavanjavećeskupine Bunjevaca (1686-1936), Hrvatska revija, 3/2005, Zagreb, 2005; R. Skenderović, Hrvatska seljačkastrankauBačkoj1918-1941.,Hrvatska revija, 5/2005, Zagreb; Hrvatski biografski leksikon, 6, Zagreb, 2005; M. Bara, Somborska deklaracija i njezinoznačenjezabačkeHrvate,Časopiszasu vremenu povijest,3/2006,Zagreb;R.Skenderović, Bunjevačko-šokačkastranka1920.-1926.,Časopis za suvremenu povijest,3/2006,Zagreb;S.Mačković, Bunjevci Subotice između dva svjetska rata, u:UrbaniŠokci:zbornikradovasmeđunarodnog okruglog stola 28. travnja 2006., Osijek, 2006; M. Bara, Drugi narodni preporod bačkih Hrva ta (1918.1941.), rukopis; M. Evetović, Kulturna povijestbunjevačkihišokačkihHrvata, Subotica, 2010.
S bratom Ivanom usmjeravao je i oblikovaoprofillistaGlas naroda1933.-35., S.Mačković kojijepokrenutkaoglasiloJNS-a,akroz svojeglasiloSloga promicaojeideologiju IVKOVIĆ IVANDEKIĆ, Pajo (Subotica,22.X.1890.–Subotica,12.I.1973.), integralnogjugoslavenstva1932.-33. BiojedioničarusubotičkojtvrtkiKor- liječnik,zdravstvenidjelatnik.SinjeJosizobioskop, d.d.KaočlanOdvjetničkeko- paiKolete,rođ.Dulić.Nakonosnovnoga moreVojvodinebioječlanOdborakomore isrednjegaškolovanjauSuboticiupisaose 1929.-35. te advokatski sudac pri Kacij- naMedicinskifakultetuBudimpešti,gdje skomsuduuNovomSadu1935.-41.Ina- jediplomirao1913.Nakonstudijastažirao je i bio sekundarni liječnik u subotičkoj konratabavioseodvjetništvom1951.-56. bolnici. Tijekom Prvoga svjetskoga rata Izvori: Historijski arhiv Subotica, F:47. Gr. bio je postavljen za vršitelja dužnosti še1985/1924;F:57.5329/938;F:68.XVIII94/950; faOdjelazakirurškeiženskebolestiOpF:176.15 će bolnice u Subotici, a u siječnju 1919. Lit.: Neven, Subotica, 36, 48, 49/ 1926, 20, 21, postaojeupraviteljbolnice.Tujedužnost 35, 50/1927, 38/1937; Subotički glasnik, 27. III. obnašaodotravnja1941.idolaskamadžar1927, Subotica; M. Protić, Zlatni dani Suboti- skihvlasti,kadajejednovrijemebioizace, Subotica, 1930; P. Pekić, Povijest Hrvata u tvoren.Nakonlistopada1944.vraćenjena Vojvodini, Zagreb, 1930; J. Šokčić, Subotica pre mjesto upravitelja bolnice. Na tom je poi posle oslobođenja, Subotica, 1934; A Magyar ložajuostaodoodlaskaumirovinu1953. katona: századunk legszebb magyar csatái, ur. E.Ajtay,Budapest,1942;Stanovištabunjevačkih političaraocentralizmu,autonomijiifederalizmu
Izmeđudvajusvjetskihratovavodioje iOdjelzakožno-veneričnebolestiteOdjel 101
IVKOVIĆIVANDEKIĆ
zaumobolnebolesnike.Zavrijemenjegova mandata kao upravitelja izgrađen je 1937. novpaviljonOdjelazaginekologijuiakušerstvo,apotkraj1939.osnovanjeiposebanOdjelzabolestiuha,nosaigrla,čijije prvinačelnikbioAnteŠokčić.Uliječenju psihijatarskih bolesnika, koji su pripadali shizofrenoj skupini, odnosno koji su oboljeliodluetičnihpromjenasredišnjegaživčanogasustava,uveojeterapijuhipertermijom(malarijom),aubolesnikasendogenim psihozama primjenjivao je konvulzivnu (kardiazol)terapijuiterapijuinzulinom,odnosnonativnuelektro-šokterapiju.
Pajo Ivković Ivandekić
Tijekomsvojegadugogodišnjegavođenja,unatočteškimmaterijalnimuvjetimau kojima se nalazila subotička bolnica, nastojaojepoboljšatinjezinradiuskladitiga sasuvremenimnačelimamedicinskestruke – obilazio je mnoge klinike u inozemstvuiupoznavaonovetrendoveutretmanu bolesnika i organizaciji bolničke službe. Biojeugledančlanliječničkihdruštavau Subotici, član prvoga upravnoga odbora DruštvaliječnikaBanata,BačkeiBaranje, članiliječnikJugoslavenskogaatletskoga kluba Bačka, dugogodišnji dopredsjednik Društvazapomaganjebijednihinevoljnih Dobro djelo. Odlikovan je Ordenom sv. SaveIV.reda1930.godine. Izvori:HistorijskiarhivuSubotici,F:047,pred.br. 333/eln.1919;F:047,inv.br.1003;Imenikzubnih lekara,zubnihtehničara,babica,privatnihigradskihlekara1922-1937.inekipodaciolekarimaod 1887.godine.–Szabadka,szabadkir.város»MariaValeria«közkórházánakAlapszabalyzata1896. u: F:002, pred. br. X-318/1897; F:047, zapisnik GradskogvećaSuboticaod14.marta1935.br.35 G.V./IV-797-1935.
povodu55-ogodišnjiceosnivanjaORLodeljenjau Subotici, Medicinski pregled,7-8/1994,NoviSad; E.Libman,IstaknutilekariSubotice(17921992), Subotica,2003;E.Libman,Lekarska društva u Subotici (18802005), Subotica, 2005. E.Libman
IVKOVIĆIVANDEKIĆ,Pajo (Subotica, 3.V. 1918. – Beograd, 5. IX. 1971.), viši znanstveni savjetnik, društveni djelatnik. Sin je Mirka i Verone, rođ. Odri. Osnovnu i srednju školu završio je u Subotici. Diplomirao je na Pravnom fakultetu na Sveučilištu u Parizu 1939. Na Sveučilištu u Kolozsváru (rum. Cluj) doktorirao je iz područjapravnihznanosti1942.,asljedeće godinenaistomjesveučilištudoktoriraoi izpolitičkihznanosti. Nakon Drugoga svjetskoga rata bio je načelnik uprave za komunalne poslove Narodne Republike Srbije 1947.-52., zatim savjetnik predsjednika Vlade SFRJ u Dunavskoj komisiji 1964.-66., član Saveznekomisijezaurbanizamiprostornoplaniranje1968.,aradnijevijekzavršiokao znanstvenisavjetnikuEkonomskominstitutuuBeogradu.Objaviojevišeodstotinu znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima i zbornicima iz područjaurbanizma,stambeno-komunalne problematike,općeizajedničkepotrošnje, ekonomske problematike javnih služba i društvenogastandarda.Zaprviijedinibroj časopisaNjiva,kojije1947.izdaloHrvatsko kulturno društvo iz Subotice, napisao je esej o francuskom skladatelju Claudeu Debussyju te tekst o umjetnosti violinista Zlatka Balokovića. Dobitnik je Sedmosrpanjske nagrade SR Srbije za znanstveni rad1963.ŽiviojeiumrouBeogradu. Lit.: Ko je ko u Jugoslaviji, Beograd, 1970; L. Merković, Njiva i Rukovet dva poratna književna časopisa u Subotici, Klasje naših ravni, 1112/2009,Subotica. G.Bačlija
IVOŠEV, Marin (Bereg, 16. II 1946.), strojarskiinženjer,doktortehničkihznanosti,energetičar.SinjeAleksandraLebedevaPavlovičaiAnice,rođ.Ivošev.Osnovnu Lit.: Pravilnik Gradske bolnice grada Subotice, školuzavršiojeuBeregu,asrednjutehničSubotica,1934;M.Sente,Prof.dr.AnteŠokčić:u kuškoluistrojarskifakultet,odsjektermo102
IVOŠEV
energetike,uNovomSadu.Magistriraoje naStrojarskomfakultetuuKragujevcuradnjomEkološki aspekti izgaranja energenata u tvornici Zastava 1990. Doktorirao je na Fakultetu tehničkih znanosti u Novom SadudisertacijomEnergetskaučinkovitost parnihkotlovanaugljenuzekološkaogra ničenja 2005. Na početku profesionalne karijere radiojeuNovomSadunaprojektiranjugrijanja(ProjektnopoduzećeKonstruktor), a zatimjeprešaoutvornicuZastavauKragujevcu1975.Počeojeraditikaoinženjer vježbenik,abiojeigeneralnidirektorZastava energetike 1991.-92. Sudjelovao je sizlaganjimanatridesetakdomaćihimeđunarodnih znanstvenih skupova s područja energetske i ekološke učinkovitosti proizvodnje i konverzije energije. Stručne i znanstvene radove objavljivao je u Energetskotehničkom glasniku (Beograd, 1984.) i Energija (Beograd,1997.i1998.). ObnašaojevišedužnostiutijelimaSaveza energetičara Srbije i Jugoslavije, PrivrednojkomoriJugoslavijeiKonferencijigradova i općina Jugoslavije (član upravnog odbora, organizacijski odbori susreta toplana Jugoslavije, član ekspertne skupine Privredne komore Jugoslavije za obnovu energetskihpostrojenjanakonbombardiranja1999.idr.).Od2007.stručnijesavjetnikdirektorameđunarodnetvrtkeConcorde Water Supplies iz Dublina za tretmane svihvrstavoda.Zbogsvojihstručnihreferencija i zbog sudjelovanja u radu nevladinih ekoloških organizacija imenovan je zaLideraodrživogarazvojaiživotnesredine (Ambassade van het Koninkrijk der Nederlanden, EnviromentalAmbassadors, Beograd, svibanj 2007., u sklopu projekta Indentification of Sustainable Develop ment and Environmental Leaders for To morrow). Bio je dužnosnik u više košarkaških klubova i u sportskim forumima grada Kragujevca (predsjednik KK 21. oktobar, članUpravnogaodboraKKRadnički i KK Zastava, član Skupštine familije klubova SDRadnički,predsjednikSkupštineŽKK Radnički). Predsjednik je nevladine orga-
nizacijeEkološkipokretgradaKragujevca. ŽiviiradiuKragujevcu. I.Gutman
IVOŠEV, Mika (Nikola), Bereg, 30. V. 1901.–Bereg,6.X.1959.),narodnisvirač. RođenjeubrojnojsiromašnojbiroškojobiteljiodocaMatijeimajkeTeze,rođ.Mandić. U rodnom mjestu završio je šest razredaosnovneškolenamadžarskomjeziku. ViolinujenaučiosviratizavrijemePrvoga svjetskogarataodruskogazarobljenikana jednom njemačkom salašu u kolutskom ataru, gdje je njegova obitelj nadničarila. Pokazao se veoma talentiranim za glazbu tejemelodijelakopamtio.Imaojeijezičnidar–odsvojegaglazbenogaučiteljanaučiojeruski,aodvlasnikasalašanjemački.Svladavšikaosamoukosnovesviranja, uspioseuključitiuorkestarkojijeuBeregu vodio Mata Balatinac, a poslije Marin Stipankov Ćerasko, s kojima je svirao tijekomPrvogasvjetskogarataiodmahnakonnjega.Njegovojezanimanjezaglazbu raslo,aželjazaučenjemvodilagajedalje. DirigentbereškogapuhačkogaorkestraNijemacFranjoTraksernaučiogajenotama, štomujeomogućilodaljnjenapredovanje. U dvadesetoj godini života osnovao je svoj orkestar – Mikino šokačko tamburaško društvo, koji je vodio do smrti. Kako je poznavao note, upoznao je s njimaičlanoveorkestra,askladbejepjevao na hrvatskom, njemačkom i madžarskom.
Mika Ivošev
U vrijeme između dvaju svjetskih ratova Mikinjeorkestarbiojedanodnajboljihu širem okružju. Osim na plesovima, svadbama,prelimaidrugimproslavama,svirali 103
IVOŠEV
suiuznijemefilmoveuprivatnomkinuu BereguukućiMarinaAljmašca1929.-31. Uvijek su nastupali u šokačkim narodnim nošnjama, a povremeno su s njima nastupaleibereškepjevačicenarodnihpjesama MacaPeićArjanovaiMaricaKolar.Osim uBereguiususjednimselima,utovrijeme sviralisuiusomborskomhoteluSloboda, napriredbamasomborskogaHKD-aMiroljub,prekoljetauMakarskoj,naPaliću,u BeograduurestoranuMostariudrugdje. God.1936.Mikaidrugičlanoviorkestara živjelisuisviraliuZagrebu,družećisesa suzavičajnikomknjiževnikomAntomJakšićem,asviralisuizanastupMariceKolar naRadioZagrebu,kojajepjevalaizvorne šokačkenarodnepjesmeizBerega.Sasvojim orkestrom u Zagrebu snimio je i gramofonskuploču.Okušaoseikaoskladatelj –skladaojeMikino kolo i Svatovi uranili.
no setit leta,ukojojkaže:»Bićevina,šatri idvoprega,asviraćeMikaizBerega.Mika svirasvesezaboravi,neznašdal’siusnu il’najavi!« Lit.:S.S.MatićiS.Matić,Zvonkovopripovedanjeopesmi»Nemogusetačnosetit’leta«,u:Ciganemoj!(RomiuVojvodini),ur.V.Lazić,Novi Sad,1997;I.Kovač,Mika iz Berega i njegovi dani, BačkiBreg,1999;I.KovačiM.Katačić,Hrvatskokulturnoprosvetnodruštvo»SilvijeStrahimir Kranjčević«uBačkomBregu,BačkiBreg,2004. I.Kovač
IZ NAŠE PROŠLOSTI, časopis za povijest.IzdavaogajeDemokratskisavezJužnihSlavena,krovnaorganizacijaHrvata, SrbaiSlovenacauMadžarskoj,aobjavljenasusamotribroja(1979.,1980.,1981.) u formatu B5. Urednici su mu bili Marin MandićiMišoMandić.TiskanjeubudimpeštanskomPoduzećuzaizdavanjeudžbe Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata nika – Tankönyvkiadó. Pod naslovom U sviraojemanjejersugamadžarskevlasti znaku jubileja,prvibroj(186stranicateksprječavaleutome.Nakrajurataodveden je na prisilni rad u sjevernu Madžarsku i Njemačku. Nakon rata vratio se kući narušena zdravlja, koje se nikad nije popravilo. Bio je među osnivačima Hrvatskoga kulturnoga društva u Beregu 1947., a svi članoviorkestrabilisunjegovičlanovi.S malozemlje,inakonratateškojeuzdržavao brojnu obitelj. Nastavio je svirati po svadbama, plesovima, na proslavama i u nekimkavanama,nonezadugo,jersuga težak tjelesni rad u mladosti i za vrijeme zarobljeništva, siromaštvo te noćni rad u zadimljenim kavanama iscrpli. Preminuo NaslovnicačasopisaIz naše prošlosti je u 58. godini. U povodu njegove smrti sta,12stranicafotoprilogaikartajužnoslaSomborske novineobjavilesučlanaksna- venskihobrazovnihiprosvjetnihustanova) slovomPevao je i svirao od Beograda do obuhvaćačetiristudije:G.Kemény–MaZagreba. rinMandić:MocsáryiŠarčević; S.Velin:I U znak sjećanja na njega mještani i onisudalisvojudio(BačvaniuNOVJugo HKPD SilvijeStrahimirKranjčevićpodigli slavije);MarinMandić:Neke svojstvenosti sumu1998.spomenikuprirodnojveličini našegaškolstvaodoslobođenjadogodine ucentrusela(mjesnivandalisrušilisuga preokreta; MišoMandić: Poglavlja uz kro2004.)teutemeljilikulturnumanifestaciju niku DSJS-a; drugibroj(200str.)obrađuMikinidani–susrettamburaškihorkesta- je povijest Demokratskoga saveza Južnih ra, koja se od tada održava svake godine. Slavena od osnivačke sjednice AntifašiPjevač i skladatelj Zvonko Bogdan podi- stičkoga fronta Slavena u Mađarskoj 18. gaomujesvojevrstanspomenikkadagaje II.1945.doukidanjaautonomijeSavezau spomenuousvojojpjesmiNemogusetač proljeće1948.(autor:LjubomirS.Lastić), 104
IZBORI
atreći(196str.)obuhvaćastudijeizpovijesti školstva Hrvata, Srba i Slovenaca u Madžarskoj, od kojih se izdvajaju studije Marina Mandića Osnivanje i prve godine rada naše gimnazijeiMišeMandićaPodacioškolstvuužupanijiBácsKiskun. Ž.Mandić
IZBORI, 1. u širem, tehničkom, smislu različiti institucionalni postupci i sredstva uspostavepredstavničkihpolitičkihtijelai postavljanjapojedinacanajavneposlovete učelništvarazličitihnedržavnihorganizacija.Upovijesneprimjereinstitucionaliziranih postavljanja ulaze ždrijeb ili kocka, nasljedno pravo, aklamacija, investitura, imenovanje (npr. parlamentarni virilisti koje je uAustro-Ugarskoj postavljao vladar ili su to bili po svojem položaju, kao štosunajvišicrkveniidržavnidužnosnici), kojiserazlikujuodneinstitucionaliziranih načinauspostave,poputratova,revolucija, uzurpacija vlasti i sl.; 2. u užem, sadržajnom,smislu,procestvorbepolitičkevolje kojisetemeljinamogućnostibiračadase odlučezajednuodvišeponuđenihopcija tenaslobodiizborabiračameđutimopcijama–mogućnostbiranjaislobodaizbora aksiomatske su sastavnice pojma izbora, zbogčegasuoniosnovasuvremenogademokratskogaporetkaipredstavništva. Osnovicu izbora čini biračko pravo. Ono može biti: a) aktivno (pravo birati predstavnike) i pasivno (biti biran kao predstavnik); b) opće (svi građani imaju pravo birati i biti birani neovisno o svojim posebnim obilježjima) i ograničeno ili posebno (imovinski cenzus /posjedovanje nekretnina, visina porezne obveze, visina ostvarenoga prihoda/, obrazovni cenzus /pismenost, stupanj obrazovanja/, rezidencijalni cenzus /određeno razdoblje nastanjenosti/, spol, rasa, vjera, nacija...); c) jednako (glas svakoga birača jednako vrijedi)inejednako(kurijskiglas/glasovanje prema staležima u feudalnim skupštinama/;podjelabiračkogatijelanajednake kurijekojenemajujednakbrojbirača,npr. uovisnostiovisiniporezneobveze/Pruska 1849.-1919./ilipremastaležima/Habsburška Monarhija 1849.-1907.: veleposjedni-
ci,većigradovi,trgovačkekomoreiseoske općine/, umnoženi glas /npr. glas oženjenih, fakultetski obrazovanih, zaposlenih u državnim službama, članova vladajućih partija /npr. SKJ i satelitskih organizacija u SFRJ/; dvostruko pravo glasa manjina, koje glasuju i za predstavnike svoje manjinske zajednice i za općega političkoga predstavnika);d)neposredno(predstavnici sebirajuizravno)iliposredno(predstavnici se biraju putem posredničkih izborničkihtijela/predsjednikaSAD-abiraizborni kolegij koji čine izbornici, engl. electors, izabrani prema pojedinim državama; delegacijeudelegatskomsustavuSFRJ,koje su činili izabrani delegati; elektori na izborima za manjinska nacionalna vijeća u Republici Srbiji te za područna vijeća (županijska i glavnogradsko) i Hrvatsku državnusamoupravuuRepubliciMadžarskoj); e) javno ili tajno (izborna odluka svakogapojedincajamčiserazličitimmehanizmima,npr.zatvorenimglasačkimkabinama,zapečaćenimglasačkimkutijamai dr.);f)slobodno(biračkopravoshvaćase samo kao građanska dužnost) ili obvezatno(neizlazaknaizborepravnosekažnjava – teškoćama u dobivanju putovnica i vozačkihdozvola,novčano,čakizatvorskii sl.,primjericeuGrčkoj,Belgiji,Australiji, Singapuru...). Unatoč različitim modalitetima,suvremenodemokratskobiračkopravoupravilujeopće,jednako,neposrednoi tajno,aograničenojedržavljanstvom,prebivalištem,donjomdobnomgranicom,duševnimzdravljemiupisomupopisbirača, dok je pasivno biračko pravo ograničeno jošivišomdobnomgranicom,nespojivošćusnekimfunkcijama,dužinomnastanjenostiisl. Pretpostavka korištenja biračkim pravomjestupisupopisbirača–pravnidokumentkojisadržavaimenasvihosobasbiračkimpravom:tekupisomupopisbirača osobe stječu biračko pravo. Popisi birača razlikujusepotomejeliregistracijabirača dragovoljna ili prisilna, opća ili posebna, državnailiosobna,arazlikujeseiprivremeniilistalnipopisbirača.Uvećinisuvremenihdemokracijapopisjebiračaopći,a 105
IZBORI
državnatijelaautomatskiupisujusvakoga državljanina kad navrši zakonski propisanudobzastjecanjebiračkogapravaiako zatonemadrugihzakonskihzapreka(npr. duševnozdravlje),dokjezaizravneizbore zamanjinskavijećauRepubliciSrbijiiRepubliciMadžarskojuvedenposebanpopis birača za svaku nacionalnu manjinu, koji setemeljinanačeludobrovoljnosti,pričemujeuSrbijipopisbiračastalan,dokseu Madžarskojregistracijabiračavršiiznova predsvakeizbore.Popisubiračanadržavnimizborimaekvivalentjenanedržavnim izborimačlanstvouodnosnojorganizaciji (udruzi,političkojstranciisl.). S obzirom na vrstu institucija koje se uspostavljaju, izbori mogu biti parlamentarni i predsjednički(postojiirjeđislučaj premijerskihizbora),auovisnostiorazini nakojojseprovoderazlikujusenadnacionalni(europski),nacionalni, regionalni i komunalniizbori.Osimizborazadržavna tijela,izboriseprovodeizačelništvarazličitih nedržavnih organizacija (političke stranke, civilne /nevladine/ organizacije, crkvena tijela, korporacije, samoupravna tijelaidr.).Nonajvažnijejerazlikovanje: a) kompetitivnihizbora,kojisetemeljena neograničenoj mogućnosti biranja među različitim političkim opcijama i potpunoj slobodiizmeđujedneodnjih(samosuto izboriuužem,pojmovnom,smislu);b)polukompetitivnihizbora,gdjejeograničena mogućnostbiranjapolitičkihopcijaidjelomična sloboda izbora, a karakteristični su za autoritarne režime (npr. izbori u Francovoj Španjolskoj, izbori u nekim latinskoameričkimzemljama,režimSlobodana Miloševića); c) nekompetitivnih izbora, u kojimanemanimogućnostinislobodebiranjameđurazličitimpolitičkimopcijama, štojeznačajkatotalitarnihdiktatura(npr.u socijalističkimzemljama). Izbornijesustavinstitucionalnimodus unutar kojega birači izražavaju svoje političkepreferencijeuoblikuglasova,unutar kojega se ti glasovi pretvaraju u mandate prema nizu matematičkih postupaka. Prema pravilima odlučivanja i načelima predstavništva, izborni se sustavi dijele 106
na većinske i razmjerne: prvi se temelje na pravilu većine i načelu tvorbe stabilne parlamentarne većine, a drugi na pravilu razmjernostiinačelupravednogapredstavljanjacijelogabiračkogatijela. Bitan su strukturni element izbornogasustavaizborne liste–popiskandidata nominiranih za izborno natjecanje. Liste mogu nominirati političke stranke, neovisni kandidati, građanske udruge, pokreti i inicijative, a postoje i zajedničke liste izbornih koalicija. Najčešće se razlikuju zatvorene i otvorene liste. Zatvorena lista omogućujeglasovanjezalistuikandidate samojednestranke,pričemupostojizatvorenablokiranalista(redoslijednalistisastavljapredlagačliste,amandatisedodjeljuju prema ranije utvrđenom redoslijedu nalisti)izatvorenaneblokiranalista(birači moguglasovatizarazličitekandidateunutarjedneliste,paokonačnomredoslijedu odlučujubirači).Otvorenelisteomogućuju glasovanjezakandidatesrazličitihlista,a pretpostavljajusloženeizbornemehanizme ukojimabiračiimajuvišeglasovatesuu praksiznatnorjeđi. Izboreprovodiizborna administracija, kojasestrukturirapremadvamaosnovnim modelima:1.izvršnavlastinjezinaadministrativna tijela preuzimaju sve poslove izborne administracije, posebno lokalne vlasti; 2. stalna izborna administrativna tijela, koja su neovisna o izvršnoj vlasti i podložnapravosudnomunadzoru.Izborna administracija mora biti učinkovita, političkineutralnaijavnoodgovornajerjenjezina pristranost institucionalni preduvjet izbornihprijevaraikrivotvorenjaizbornih rezultata,čemusunajboljiprimjerbiliizboriuvrijemevladavineSlobodanaMiloševićatijekom1990-ihgodina. Političkijeidealcjelokupnogaizbornogaprocesaostvarenjeslobodnihipravičnih (eng.freeandfair)izbora.Zatosuisuvremeni masovni mediji aktivni akter izbornoga procesa jer njihova uloga nije samo predstavljanje kandidata i programa nego i oblikovanje javnoga mišljenja (što može imati posebno negativne posljedice kada mediji nisu slobodni, za što je ilustrativan
IZBORI
primjer također bio Miloševićev režim). Zbogtogasepropisujeizbornašutnja–kratkorazdobljeneposrednoprijeglasovanjau kojemjezabranjenasvakaizbornapromidžba,objavljivanjeprocjenaizbornihrezultata ili neslužbenih rezultata izbora, objavljivanje fotografija u sredstvima javnoga informiranja–najčešćepočinje24sataprijedana održavanjaizbora,atrajedozatvaranjabiračkihmjesta.Nomedijimoguimativažnu uloguukontroliizbornogaprocesa. Matematičke metode pretvaranja glasovaumandatesvrstavajuseumetode izbornoga broja i metode najvišega broja. U prvoj skupini broj mandata svake liste utvrđuje se kao količnik ukupnoga broja glasova neke liste i izbornoga broja, koji sedobivadijeljenjemukupnogabrojaglasova brojem mandata što se raspodjeljuju u izbornom okrugu (npr. Hareova metoda u izbornom zakonu Kraljevine SHS iz 1920.). U drugoj skupini postupaka mandatiseutvrđujudijeljenjemukupnogabrojaglasovasvakestrankeodređenimnizom djelitelja (npr. d’Hondtova metoda, usvojenausuvremenomsrpskom,hrvatskomi madžarskome izbornom zakonodavstvu). Ubitneelementeizbornogasustavaubraja seiizborni prag,kojimsepravosudjelovanja u raspodjeli mandata uvjetuje osvajanjemodređenogabrojapostotkaglasova ili broja izravnih mandata, koji može biti zakonskiprag(zakonompropisanpostotak glasova ili izravnih mandata što ih strankamoraosvojitidabisteklapravosudjelovanja u raspodjeli mandata) ili prirodni (minimalnipostotakglasovaštoihstranka moraosvojitiunajpovoljnijimuvjetimaza jedanmandat).
uvodeserazličitemjerekojimasenastoji osigurati da u parlamentu budu predstavljene i one manjinske zajednice ili skupinekojeprimjenomopćihmjerilazaraspodjelu mandata ne bi ispunile uvjete za osvajanje zastupničkoga mandata: unaprijedrezerviranzastupničkimandatzapredstavnike manjina (Slovenija, Hrvatska, Kosovo), propisivanje prirodnoga praga za manjinske liste, posebne zemljopisne ilinezemljopisneizbornejedinicezaizbor manjinskihzastupnikaidr. UMadžarskojseneprimjenjujumjere afirmativneakcijenaizborimauodnosuna pripadnike manjinskih zajednica te je pitanje parlamentarnoga zastupstva manjina predmetdugogodišnjihmanjinskihpolitičkihzahtjeva. USrbijijeposljednjihgodinanarepubličkoj, pokrajinskoj i lokalnoj razini sniženizbornipragzamanjinskelistesazakonskoganaprirodni,alitonarepubličkoj razini nije pratilo snižavanje broja birača koji podupiru kandidatske liste, za razliku od vojvođanske i lokalnih razina, gdje jetoučinjeno.Metodaprirodnogapragana republičkojrazinivažnajesamozanajveće manjine (madžarsku i bošnjačku), dok hrvatskamanjinskazajednica,osimnareciprocitetu,inzistiranaprovođenjučlanka 9.SporazumaozaštitimanjinaizmeđuSrbije i Hrvatske, kojim se Srbija obvezala »osigurati zastupljenost hrvatske manjine upredstavničkimtijelima«. Izbori za manjinske samouprave. Madžarska. Zakonski članak LXXVII. iz 1993. o pravima nacionalnih i etničkih manjina, s izmjenama iz 2005. i 2010.,
Nakonprebrojavanjaglasova(uslučajuparlamentarnihizboraiutvrđivanjabrojamandata,tj.predstavnikasvakeizborne opcije), izbori završavaju proglašavanjem izbornihrezultataodstraneizborneadministracijeteformalnimkonstituiranjemnovihpredstavničkihtijela. Mjere afirmativne akcije (pozitivne diskriminacije) manjina. U drugoj poloviniXX.st.uzemljamasasloženimetničkimilivjerskimsastavomstanovništva
IzborizaHNV,Subotica,2002. 107
IZBORI
propisaojemogućnostosnivanjamjesnih, općinskih i županijskih manjinskih samouprava,apostojiimogućnost(neiobveza) izbora državnih manjinskih samouprava. Osimopćihuvjeta,posebanuvjetzastjecanjeaktivnogaipasivnogabiračkogaprava zamanjinskesamoupravejestupisupopis biračahrvatskemanjine,kojisevršiiznova predsvakeizbore.Od1994.izboriseodržavajusvakečetvrtegodine.
39). Za predsjednika glavnogradske i županijskihsamoupravateHrvatskedržavne samouprave može biti izabran samo neki odelektora. Srbija. Prvo Hrvatsko nacionalno vijeće od 35 članova izabrano je 2002. posrednim(elektorskim)izborimauSubotici. IzborniprocesbiojeuređensaveznimZakonomozaštitipravaislobodanacionalnih manjina iz 2002. i Pravilnikom o načinu radaskupštinaelektorazaizborvijećanacionalnihmanjina,kojijedonijelasavezna vlada.Elektorisubilizastupniciivijećnicihrvatskemanjine,pojedanpredstavnik svakehrvatskeorganizacijetesvakaosoba kojujesvojimpotpisimapoduprlo100Hrvata.Tajnimglasovanjem,premarazmjernomizbornomsustavu,ukupno198izašlih elektora biralo je između liste A, koju je predložioForumHIOV,telisteB,kojuje predložio DSHV. Primjenom d’Hondtove metode,listaAosvojilaje20,alistaB15 mandata. Mjerodavno tijelo za provedbu izborabilojeSaveznoministarstvozaljudska i manjinska prava. Osnovni problem legalnosti i legitimnosti tih izbora proizašaojeiztogaštopotpisipotporeelektorima nisumoralibitiovjereniodstranedržavnih tijela,atojeotvoriloprostorzazloporabu.
Mjesne i općinske samouprave biraju se neposredno. Mjesni izborni stožer manjinske samoupravne izbore raspisuje ako u danom naselju ili okrugu (Budimpešta) na popisu birača ima najmanje 30 osoba. Kandidatmožebitiosobakojajeupisanau popisičijukandidaturupodupirenekagrađanska organizacija. Birač se, neovisno o mjestu stanovanja, može kandidirati u bilokojemnaselju.Kandidatsetrebajavno izjasniti o tome da prihvaća zastupništvo dane manjine te da poznaje njezin jezik, kulturu i tradicije. Zastupnicima postaju onikojidobijunatpolovičnuvećinuglasova (većinski izborni sustav). Zastupničko tijelo mjesne manjinske samouprave ima 4 člana (do 2010. – 5). Na prvim izborima 1994. izabrana je 51 hrvatska mjesna samouprava,anaizborima2010.biranoje 127 samouprava (u naseljima, gradovima Drugo Hrvatsko nacionalno vijeće od iličetvrtimagradaBudimpešte). 29članovaizabranojetakođerposrednim Izbori za županijske, glavnogradsku i putem, budući da u poseban popis birača državnu samoupravu posredni su: svi iza- hrvatskemanjinenijebioupisanzakonom branizastupnicimjesnihmanjinskihsamo- potreban broj pripadnika zajednice da bi uprava(tzv.elektori)birajupodručnovijeće semoglopristupitineposrednimizborima. udanojžupanijiiBudimpeštiteHrvatsku IzbornipostupakuređenjeZakonomonadržavnu samoupravu prema razmjernome cionalnim vijećima nacionalnih manjina sustavu,araspodjelamandatavršisepre- iz 2009. Na elektorskoj skupštini 2010. u mad’Hondtovomepravilu.Svojglasmo- Suboticielektorisubiliosobekojejepodgudatizaliste,pričemujenaizborimaza uprlo100osobakojesusedeklariralekao državnu samoupravu do 2006. uvijek bila Hrvatiičijisupotpisipotporebiliovjereni jednalista–SavezaHrvatauMadžarskoj, usuduilidrugimdržavnimtijelima.Ukupjerjejedinoonispunjavaouvjetezakandi- no134izašlaelektorabiralasutajnimgladiranjeliste(10%odukupnogbrojaelek- sovanjem prema razmjernom izbornom tora),a2011.svojulistuimatćeiDruštvo sustavu između liste br. 1 Hrvatska lista gradišćanskihHrvata.Od2011.županijske za europsku Srbiju, koju su činili udruge iglavnogradskamanjinskaskupštinaimat i pojedinci okupljeni oko beogradske Deće7(prije9)članova,aHrvatskadržavna mokratske stranke, te liste br. 2 DSHV i samouprava29vijećnika(uprvatriman- hrvatske udruge, s udrugama i neovisnim data imala je 51 člana, a 2006. bilo ih je elektorimaokupljenimaokoDemokratsko108
IZLOŽBA
gasavezaHrvatauVojvodini.Primjenom d’Hondtove metode, lista okupljena oko DS-aosvojilaje11mandata,alistakojuje predvodioDSHV18mandata.Mjerodavno tijelozaprovedbuizborabilojeMinistarstvozaljudskaimanjinskaprava.Pitanje legitimnosti posrednoga izbornoga sustavaublaženojejamstvomlegalnostikojeje pružilaovjerapotpisapotporeelektorima.
šće držali.Tako Martin Džavić na izložbi prikazuje nekoliko portreta (Moja majka, Moj otac, Autoportret…),zavičajnepejzažeetnološkogaprizvuka(Bunjevačkikraj, SalašsaČikerije, Svečerinasalašu, Zimskanoć…),studijeaktova,studijeportreta, motivegradskihulica(Terazije, Skadarska ulica, Ulica iz Prištine…) te teme poput Motiv s Kosova – Muratovo turbe. Među četrnaest izloženih radovaAngeline MačLit.: M. Kasapović, Izborni leksikon, Zagreb, 2003; S. Bačić, Osvrt na probleme i perspektive ković našle su se kopije starih majstora i političkereprezentacijemanjinauSrbiji,Habitus, pejzaži,dokjeJelenaČovićizložilanekobr. 9-10, Novi Sad, 2003-2004; G. Bašić, K. Cr- liko kopija religijske tematike (Marija s
njanski,Političkaparticipacijaikulturnaautono mijanacionalnihmanjinauSrbiji,Beograd,2006; M. Pajvančić, Izborni sistem i pravo nacionalnih manjina na reprezentovanje, Glasnik Advokatske komore Vojvodine,3-4/2007,NoviSad;S.Bačić, Makinacije izvan očiju javnosti, Hrvatska riječ, br.375,Subotica,2010;Hrvatskariječ,br.1,378, Subotica,2003,2010;Hrvatski glasnik,br.34,39, 40,41,42/2010,Budimpešta. S.BačićiŽ.Mandić
IZLOŽBASUBOTIČKIHBUNJEVAČKIH SLIKARA,prvaskupnaizložbabunjevačkih slikara, otvorena u subotu 26. XI. 1927. u vestibilu Gradske kuće u Subotici.Otvorenjejeodržanousklopuprogramaupovoduotkrivanjaspomenikacaru JovanuNenadunagradskomtrgu,odnosno obilježavanja400.obljetnicenjegovesmrti. Uz sudjelovanje odbora za proslavu te obljetnice,Izložbusubotičkihbunjevačkih slikara otvorilajeTasaManojlović,supruga velikoga župana Dušana Manojlovića, kojajebilainjezinapokroviteljica.
Naslovnicakataloga Izložbesubotičkih bunjevačkih slikara
Isusom, Isusmeđuanđelima, Christus…), nekoliko aktova, lokalnih pejzaža (Palić, Predio iz subotičke okolice…), pejzažne prikazegodišnjihdoba(Jesen, Ljeto, Zima) teslikemitološketematike.
Subotički kolekcionar dr. Jovan Milekić, osnivač nekadašnjega Bačkoga muzeja,otvorenogauljeto1927.uManojlović-palači u Subotici, otkupio je nekoliko radovasteizložbezasvojukolekciju.Ona Izložbajebilaprodajna,asvojesura- jenakonDrugogasvjetskogaratavećimdidove prikazali subotički slikari Martin jelomušlausastavGalerijeMaticesrpske Džavić, Jelena Čović i Angelina Mačko- uNovomSadu,amanjidio,kojiseodnović.VećidioizložbečinilesuslikeMartina sio na slike »bunjevačkih slikara«, nalazi Džavića, tadašnjega stipendista grada Su- se u likovnoj zbirci Gradskoga muzeja u Subotici. botice,kojijeizložiopedesetsvojihradova:akvarele,uljeneslikeicrteže,itoone Lit.: Izložbasubotičkihbunjevačkihslikara(katakojisunastaliuSuboticipriješkolovanja log),Subotica,1927;Neven,3.XI.1927,10.XI. te one iz razdoblja školovanja u Beogra- 1927,Subotica;CarJovanNenad,u:Zemljodilski du od 1927. Jelena Čović izložila je tri- kalendar za prestupnu 1928, Subotica, 1927; Polaganje temelja spomeniku Cara Jovana Nenada, desetšest,aAngelinaMačkovićčetrnaest u:Zemljodilskikalendarzaprestupnu1928,Suboradova. Kataloški popis izloženih radova tica, 1927; O. K. Ninkov, Martin Džavić (1900. ujednojeiprikaztematskogapodručjako- 1957.), Subotica, 2001. Lj.Vuković-Dulić jega su se autori do toga vremena najče109
TISKANJEOVOGSVESKAPOMOGLISU: MinistarstvokultureRepublikeSrbije Pokrajinskotajništvozakulturu Ministarstvoznanosti,obrazovanjaišportaRepublikeHrvatske GeneralnikonzulatRepublikeHrvatskeuSubotici JKPSuboticaplin,Subotica SamostalnisindikatradnikaukomunalnimisrodnimdjelatnostimaHrvatske,Zagreb
TISAK Printex Subotica
NAKLADA 1500