Jasmin i maslina : eseji 9789536108800, 9536108801 [PDF]

Zitiervorschau

CERES naklada biblioteka CERES knjiga sedamnaesta

Urednik Dragutin Dumancic

Za nakladnika Dragutin Dumancic

Lektura Ljerka Depolo Ante Vujicic

Oblikovanje Boris Runjic

Priprema LASERplus

Logotip lika bozice Ceres Ivan Lackovic Croata

Tisak i uvez Grafi&i zavod Hrvatske

Bela Hamvas

J asm.in i m.aslina Eseji

ZIVOT I ZrvOTNO DJELO BELE HAMVASA

nt�pisala Katalin Kemeny

S madarskog preveli Jadranka Damjanov Ivan Ladislav Galeta S�epan Filakovic

Pogovor SVETI KRUG MUDROSTI

napisao Zarko Paic

CERES

ZAGREB, 1999.

Naslov izvomika: Bela Hamvas Jazmin es olaj 1) Eseji: STABLA, P OVRTNJAK, P O D TAMARISOM, OKUSI i PSIHOLOGIJA BRAN]A CVI)ECA objavljeni su u knjizi BABERUGETKONYV, zbirka eseja 1932.-1945., izd. Eletiink Konyvek, Budapest 1993. 2) Esej WORDSWORTH ili Fll.OZOF!JA ZELENOG objavljen je u knjizi VIZONTO, neobjavljena zbirka, 1943. 3) 0 BRANJU JABUKA I 0 BERACIMA JABUKA ulomak u romanu KARNEVAL, 1948.-1951., izd. Magreto, Budapest, 1985. 4) Eseji: JASMIN I MASLINA i VOCNl SAT objavljeni su u knjizi SILENTIUM, 1948., Vigilia, Budapest, 1987. 5) Eseji: PREZGANA ]UHA, U:�INA DRAGOGA BOGA i KREVET objavljeni su u knjizi PATMOSZ I, zbirka eseja 1958.-1964., izd. Eletiink Konyvek, Budapest, 1982. 6) Esej BRATI TRESNJE objavljen je u knjizi PATMOSZ Tl, zbirka eseja 1964.-1966., izd. Eletiink Konyvek, Budapest, 1992. 7) t.IVOT I t.rvOTNO DJELO Katalin Kemeny u objavljen u knjizi Hamvas Bela, SZELLEM Es EGZISZTENCIA, izd. Pannonia Konyvek, Pees, 1980.

Copyright© Katalin Kemeny Copyright© CERES, Zagreb, 1999. (za hrvatsko izdanje) Sva prava priddana. Ova se knjiga ni cjelovito ni djelomiC:no ne sm.ije umnoiavati, fotokopirati niti na bilo koji natin reproducirati bez pismenoga dopu5tenja nakladnika.

CERES d.o.o. Toma�iceva 13 10 000 Zagreb teL/fax: 385 (01) 4550 387

Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveutilisna knjitnica, Zagreb UDK 894.511-4=862 HAMVAS, Bela Jasmin i maslina: eseji I Bela Hamvas;

pogovor Katalin Kemeny; prijevod jadranka

Damjanov ... .- Zagreb: Ceres, 1999. -

188 str. ; 23 em. - (Biblioteka Ceres; knj. 17) Prijevod djela: Jazmin es olaj. ISBN 953-6108-80-1 980922012

STABLA This is not an essay this is a poem from You for You and to You Mozda nije samo od zasicenosti uspomenama i nije samo od iScekivanja zeljene buducnosti da se covjek od­ mice od sadasnjosti, da tone u proslost ili da zivi u jos ne­ pristiglom vremenu, da zivi, ali nije prisutan ni u proslo­ sti ni u buduenosti, jednako kao sto nije ni u sadasnjosti, tone ili, sto je isto, diZe se iznad nje; ima dana, tjedana, dulje - cijelih razdoblja, da je neosjetljiv, samo se ljulja, poput nekog camca, na vlastitoj ispunjenosti. Zivi u po­ sve drukCijem krajoliku; jedna vrsta polusnenog stanja, ponekad nije ni polu. Uzrok te omamljenosti nikad nije znan, nikad ne moze biti znan, mozda i ne postoji jedan uzrok, mozda nije uzrok ni potreban, mozda sam sebe uzrokuje. U njoj nema svjetlosti, nema tame, jer predmeti gore i nocu, gustim, tupim sjajem iz dubina, boja odjed­ nom postane osobina svijeta, ne njegova povrsina, forma zraci iznutra, proteznost osjetilnog tijela nije ohladeni ukras. Zivot ne tece, nego plavi, pulsira u sebi samome, -

s

-

Bela Hamvas polaganim, mirnim pulsom, kao da tone u slatku, tam­

nu, omamljujucu tekucinu.

Opazanje i imaginacija ne mogu se razdvojiti - man dichtet schon I wenn man erlebt, medusobno se uljepsavaju

i obogacuju. Tih dubokih plavih boja nigdje nema, ili su

samo bile, ili ce samo biti- crvene su kao baklje koje gore

u noCima bez zvijezda, u nekim dalekim dolinama - cma je poput barsunaste zmije, koja covjeka obavija svojom

mekanom toplinom, nesposobna da drukCije shvati pla­

ninu, rijeku, nebo, nego kao zagrljaj.

Valovito gibanje koje neprestance plavi, ali neprekid­

no u uzdizanju, poput plime: sve viSe skrivajuCi, dublje

prekrivajuCi to sto se ne moze tako zastrti da ne bi pro­ zracilo. Ne moze se djelovati, jer to sto covjek zeli djelo­ vanjem postiCi, jedan j� oblik umirenja, a to je upravo

ono sto se ne mora postici jer vee jest. Nesposoban je pri­ miti jer je pun, dupkom pun. Ipak djeluje i prima, a da

djeluje bez djelovanja, prima bez primanja, time da se djeluje i prima kroza nj. Stvara odnosno biva stvaran. Zi­

vi odnosno biva zivlj_en, cini to sto s njime zivot cini. Ra­ ste. Veliki patos. Velika patnja svijeta gdje vise o strasti

nema rijeCi jer mu je zanos toliko prozeo i prozima bice da ne treba svladati nikakvo protivljenje- nema u njemu

nicega nasrtljivog, nicega olujnog, nikakva nasilja, nika­

kva skoka, nikakva rascjepa, to je zivot kao da je covjeku temperatura za jedan stupanj visa i kao da ima stalnu

vruCicu, ali zdravu vrucicu, polako, polako, zdravlje mu postaje sve intenzivnije, uzdignuto, usijano, i to sto je prije

bila iznimka, skok i polet, sada je postalo stanje, stalno, u

svom ritmu lebdece, duboko uzbibano, prozirnije stanje.

To je veliki patos stabala: velika ekstaza. To je u njima

valoviti rast ispunjenosti, sneno pulsiranje, otrpljeno -6-

Stabla plavljenje, to je u njima topli zagrljaj erne barsunaste zmije: cine sto zivot s njima cini, to je vruCica, i jos nesto vise. Nije vise ni vrucica, nije vise od toga sto jest, nego manje od toga. Svjezije, rjede, tise, jednostavnije, manje zahtjevno, zadovoljnije i stalnije. Visa temperatura, br2e izgaranje, vece usahnuce. Ublazavanje gorenja, intenzi­ viranje vrucice, ne navise nego nanize, stalnije i dublje potonuce. To je hladna vruCica. Stabla su u intenzivira­ nju stigla do toga da su jedva toplija od zemlje. Intenzitet rijetke biljne krvi otpusta toplinu, odrzavanje koje bi ih drzalo u stalnom uzbudenju. Spustilo se u hladni zanos, u mirnije, jednostavnije, nasmjesenije stanje. Stalan bujan rast stabla i njegov tok iz dubina neome­ tani su jer su stabla srasla· s hranom. Sa svojom su hra­ nom u stalnom dodiru. Rast im je bez zastoja. Hrana je zemlja. Stabla sisu zemlju prodiruCi u nju sve dublje i dublje. Ali stabla nisu nametnici. Ne ubijaju zemlju, nego joj daju priliku da sebe daruje. Veza je uzajamna, korijenje prodire u zemlju da bi dobivalo, zemlja uvlaCi korijenje u sebe da bi mogla davati. To da nesto postoji, jos niSta ne znaci, sve sto postoji dobiva znacenje samo u davanju, samo u darivanju. To j� temelj svakog odnosa i u tom je odnosu onaj koji daje dublje vezan od onaga koji dobiva, jer ga ne vezuje oskudica, nego obilje. Prava prisila nikad nije popunjavanje manjka, nego darivanje viska. Onaj koji daje ovisniji je o primatelju, nego onaj koji prima o darovatelju.

I zahvalnost mu je dublja, i po­

nos i slava takoder. U tome je otmjenost davanja, tiha otmjenost davanja, sto je osobina zemlje. Zivo i umirujuce bice stabla jest njegov neprekinuti zajednicki zivot sa zemljom, iz cega proizlazi drugo, jos bitnije svojstvo - dvospolnost.

Bela Hamvas u Rimu je helenisticki kip, zena obla tijela i sirokih bokova, sa zenskim grudima, ali s falusom, dakle mu­ skarac. Hermafrodit. Kip svijeta koji najviSe uznemiruje. Zivo biee koje udvostrucuje svoju otvorenost, koje ne ce­ ka samo zenu nego i muskarca.

I zena i muskarac. Dvo­

struko uznemirenje, dvostruko ocekivanje, dvostruka zudnja, zudnja ga dohvaea uvijek s dvije strane, dvostru­ ki nemir. Jer je moguenost predavanja uvijek istodobno i mogumost zatvaranja. To je uiasna opasnost spolnosti, moze znaciti potpuno predavanje i potpunu zatvore­ nost, slobodu boga i dozivotni zatvor. To je ono cega nema u dvospolnosti stabala. U stabli­ ma nema dvostrukog uzbudenja, nego dvostrukoga mi­ ra. Oba su se spola okrenula jedan prema drugom. Stabla su potpuna opreka her.mafroditu. Hermafrodit je lose ri­ jesena, a stabla dobro rijesena i rastopljena dvospolnost, stabla su brak. Stabla zive zajedno s hranom, u stablima zive oba spola zajedno. Spolovi su u stalnom zagrljaju, posve kao sto su stabla u stalnom zagrljaju sa zemljom. Sarno sto je zagrljaj dvaju spolova u stablirna jaci. Stabla se od hrane mogu odvojiti, iako ih to stoji zivota, mogu se iskopati, korijenje im se moze izvaditi ili istrgnuti iz zemlje. Dva se spola ne mogu odvojiti, ne moze se isko­ pati mu5karac, ne moze se istrgnuti zena. Stabla su u sta­ nju zivota u kojem se spolovi jos nisu medusobno odvo­ jili, oni vee postoje, vee se mogu vidjeti, ne poput kame­ nja u kojem nerna ni traga spolnosti, stabla imaju spol, ali dva spola, dva u jednom, stopljena nerazdjeljivom pris­ noseu jedan u drugom. u svakom je stablu brak sklo­ pljen dozivotno, neraskidivo. Naglasak je opet na stalnosti, na nezastojnosti, na odsutnosti svakog nasrtanja, preki­ da, skoka, na neprekinutljivosti. Rodenje stabala pocetak -

8

-

Stabla je pira dvaju spolova koji su u njernu. Pir traje bez preki­ da. Zar je pir sam rast? Zar je to sarna prehrana? To da se sarno tako rnoze potpuno shvatiti vezanost stabala za zernlju? Da je to tamno sjerne koje je osobnost stabala? Ta privrzena vezanost i veza cirne se priljubljuju uz hranu i tlo, cirne se rnedusobno priljubljuju oba spola. Zar se sarno iz tog srecliSta, koje je i stablirna dostupno, rnoze shvatiti biee stabla? Je li to ono za sto se rnoze rea da irn je egzistencija? Kierkegaard u Dnevniku zavodnika govori o predano­ sti koja nije nasilje, nije ornamljenost, nije opijenost i slorn, ne prethodi joj nikakva kriza i stoga predanost nije rjese­ nje te krize. U toj predanosti rnu5karac i zena vee mole ne bi li se rnogli jedno drugorne dati, stoje na onoj toeki gdje vee rnogu birati sarno izrnedu predavanja i ludila, i cijelo biee postaje krik koji zjapi i vrtlozi prema drugorn bieu. To nije odnos spolova u stablu. Jer u tome o cemu Kier­ kegaard govori jos postoji rnoguenost suprotstavljanja da-ne, iako je ta rnoguenost istovjetna s potpunirn rasu­ lom i slomljenim sunovraeanjern u osamljenost. Jos irna u sebi to da ne rnoze biti drukcije, da nerna drugog puta, da je to jedini naCin da se dalje zivi i da, ako se ne ispuni, nije srnrt nego i od smrti veea propast. Ali tu predanost i dalje previse drzi u sahu vlastita opreka i okus ispunje­ nja, previse se gleda iz kuta neispunjenja, previSe tone u moguenost unistenja i uspijeva postati takva iskljuova zanosna strast, takva elementama snaga sarno zbog rnoguenosti pada, slorna i sunovraeanja. Ispunjenje izgradeno na moguenosti prijeteee opasnosti neispunje­ nja. Perverznost. U stablu spolovi nernaju moguenosti da zive rnedusobno odvojen zivot, nema moguenosti da se ne predaju i da se ne predaju potpuno jer se ne rnoze

Bela Hamvas dogoditi da okus iskljuCivog sjedinjenja bude bezuvjetan i bez ostatka samo s obzirom na nesjedinjenje. Sjedinjenje je mirno utonuce, potonuce u drugo bice, usisavanje i potonuce, kao sto se rijeke izmijesaju i stope. Egzistencija bica vezana je za drugo bice, kao sto Jaspers kaze. U ka­ zivanju dolazi do izrazaja da jedno bice ne moze biti ono samo ako drugo bice nije ono samo. Covjek moze biti potpun ako je potpun i onaj s kojim je zajedno. S takvim covjekom koji ne umije ili nece biti potpun, drugi ne mo­ ze umjeti ili ne moze htjeti biti potpun. Zato je uzasno ja­ lovo zajednistvo s takvom polovicom koja nije ona sama. Sprjecava covjeka u tome da bi mogao biti on sam. Ta glavna egzistencijalna zakonitost nigdje nije tako dubo­ ko obvezatna kao medu spolovima. U odnosu spolova savrseno je umirujuce s_amo ako se covjek nade sucelice sa samim sobom, krene prema skrivenom svijetu i na po­ la puta nade samoga sebe, kao onoga koji se priblizava s one strane, sretne ga i sjedini se s njim. Covjek se slobod­ no sjedini samo sa samim sobom, samo se sebi potpuno predaje, jer se jedin� sebe ne boji. Covjek se posve daje samo onome kojega se ne boji, zato onaj koji dolazi odan­ de prijeko mora biti on sam. Sva su druga predavanja djelomima. Prilikom svakog takvog sjedinjenja ostane unutra skrivena straza, naoruzana i spremna za proboj i za zagrljaj, koja zna da se ne moze predati bez ostatka. Ima u njemu straha, slabosti, opreznosti, suzdrzanosti, brane, zida, krutosti, odstojanja, procjepa. A gdje je strah, tamo je slabost, tamo se u tajnosti grade bedemi i zidine, stanice se ukrute, tamo se sve ostakli i lomi, tamo je snaga:

Cvrsto i jako pripada smrti, maleno i slabo zivotu. - IO -

Stab/a Kao sto kaie Lao-Ce:

Slabi pobijedi jakog, mekani pobijedi tvrdog. Svi to znaju �a zemlji, ali se ne usude po tome postupiti. - osim stabala. U njima se spolovi omekSaju i postaju blagi, vjeeno slabi, slabi prepuni zivota, poput pupa i do­ jenceta, slabi, svjezi, mekani, stalno se kupaju u medu­ sobnom soku, miris svojeg spola znoje jedno u drugo, znaju da ne pobjeduje onaj koji ostane tvrd, nego onaj koji se razmeksa i popusti, primi i preda se, i rastopi se; znak da sebe predaje nije znak slabosti, nego snage. Zna da je uzasna ludost misliti kako je gospodar situacije onaj koji manje voli, koji vise ocuva svoju pamet, koji os­ tane hladniji, koji ostane udaljeniji- to je zabluda na ko­ joj se slomi svaka sudbina: pobjeda pripada onome koji vise voli, koji izgubi svoju snagu, koji se vise uzbudi, koji je bliZi, koji se moze rastopiti, koji moze nestati. Dijete dobiva spol onega koji se vise preda u trenutku zagrljaja - to je biljeg na njemu. Ako je zena umjela biti slabija i blaza, dijete ce biti djevojCica, ako muSkarac - djecak, spol djeteta ovisi o predanosti izgubljenoj u sjedinjava­ nju, dijete dobiva spol onega koji je bio slabiji jer je taj bio jaci. Uvijek pobijedi onaj koji moze predati svoje ja. Stabla to ne znaju. Sarno onaj zna koji ne zna. To je eg­ zistencija stabala. To je osobnost stabala. To je u njima iznad svega umirujuce. To su bica kojih se zivotni plan, od svih zivih bica, najviSe temelji na predavanju u za­ grljaju. Ti koji grle zemlju, hranu, i ti u kojima se dva spo­ la stalno dr2e medusobno i tope svoj med jedno u dru­ gom. To je duboka erotienost stabala - zato je u njima -II-

Bela Hamvas zavodenje, zato mir, zato slabost, zato snaga, zato to tiho, mekano gajenje, zivot koji plavi

-

two ways and one will

-

dva puta i jedna volja.

POBJEDNIK Ova lipa raste u jednoj dolini Bakonya, tamo gdje se dolina suiava s juine strane, gdje iz boka brda strse stije­ ne, deset-dvanaest tona teske. Sjerne je palo izrnedu dvi­ ju stijena. Dok je deblo dosegnulo sirinu koju su rnu stije­ ne dopustale, rnoglo je rasti gotovo bez prepreke. Ali to nije dugo trajalo. Onda se lipa napela u stijene i razrnak­ nula ih. Sada se na nju srusila odozgo stijena poput kuce i pokrila je. Lipa se i�vukla. Korijenjem se uhvatila u donje kamenje i pocela stijenu gurati prema gore. Ra­ sprsnula je karnenje koje joj je lezalo na putu. Na dva mjesta, tik do debla, pale su zbijene rnase velicine stola. Stablo ih je svojom kororn prekrilo, razlilo se po njirna poput zive lave i jec:tnostavno je progutalo dvije zbijene mase. Razmrvilo je stijene ispod taka da ih je korijenjem obuhvatilo i pritiskivalo poput goleme zmije, dok se ni­ su ugusile, odnosno raspale na kornade. Smrtnirn je pri­ tiskom, koji je trajao godinarna, istisnulo iz njih svaki ot­ por. Sada lipa irna tri korijena sirine struka. Jedan, nakon vise zavijutaka koje cini izmedu gromada stijena, nepo­ sredno prodire u bok planine. Drugi se korijen grana na cetrdeset-pedeset izdanaka, uZasna saka s pedeset prsti­ ju, od Cijeg dodira zastenje gromada stijene. TreCi je kori­ jen napola gol jer se karnenje osipalo uokolo, voda je sprala zemlju i korijen je poput crijeva koja ispadaju iz rasporene utrobe. A iznad, stremi prema gore, u prostor,

-

12

-

Stabla cetverokatno ravno deblo, sirine tri covjeka, povlaceCi za sobom mnogo svojih grana i svojeg lisca te zivi poput besmrtnog smijeha. Bilo bi dobro znati sto je ova lipa, dok je jos bila sjeme, mislila o sebi. Htjela je postati pravilna i razmjema, po­ put svih stabala, idealno stablo, poput svakog bica idealno bice. Ali nije bila sanjalica. Stijene bi smrvile sa­ njalicu. Nije bila ni luckasta. Luckasti bi od nestrpljivosti vee pobjegao. Pobjeci znaci zanijekati sudbinu. Sudbinu zanijekati znaci biti slab. Biti slab znaCi biti pobijeden. Mogu se vidjeti takva sanjarska stabla koja zatvorenih ociju misle o zivotu kojeg nigdje nema. Stabla uznemire­ na lica, potonula u skrivene zadovoljstine. Zivot im je previse los, ne zato sto je los, nego jer je lakSe izmisljati; kao da se zagrize u vlastitu sudbinu, kao sto grabljivica zagrize meso, kao sto puzavica ugusi u mraenorn zagr­ ljaju sve cega se dohvati. Mogu se vidjeti luckasta stabla koja poput bezumnika svijaju svoje grane i nerazumnim pokretima strse, izvode neprikladne plesne pokrete, iro­ niziraju sebe jer se ne sla2u sa soborn. Postoje patetiena stabla, ima mrkih, osarnljenih. !rna stabala idiota, opsce­ nih, perverznih, glupih stabala. Konaeno, lica stabala ne rnogu se pogresno shvatiti. Lipa iz Koloske herojsko je stablo. Nije lijepo, ali zi­ votna snaga nigdje nerna takve velicanstvenosti - ni u Hornera, ni u kipovirna, ni u betovenovskoj glazbi, ni u niceanskoj filozofiji, ni u cesarskoj sudbini. Ta nijerna bitka koju je sarna bila sto pedeset godina tu, na nepo­ voljnoj padini, usred zestokih kisa, ujedanja vjetrova i odrona kamenja, rnedu golernim gromadarna, u uskorn grlu doline. Trebala se napeti, izgubila je oblik, trebala se nagoditi, nije srnjela biti milosrdna ni trena; okrutnom - IJ-

Bela Hamvas mirnoeom, predvidanjem, izdrzljivoseu uspjela je nepre­ stance rasti, i danas, kada je vee pobijedila, nadisla svoju borbu, naborana, istrosena, obogaljena, umije se smijati, zdravo se smijati. Nakon svega, sto bi joj itko jos mogao rea o zivotu cemu se ona ne bi smijala? Cime joj mogu zaprijetiti? Cega se jos moze bojati? Moze li se s njom do­ goditi nesto od cega strasnije nije vee dozivjela i svlada­ la? Sto znaCi umrijeti? Sto znaCi bojati se smrti? Vise se ne boji. Nikad, ni za trenutak nije bila sretna, ali se smije onima koji je zbog toga zale. Ne poznaje obilje. Pocinak samo iz snova. Mir joj je nepoznat. I ne zna da postoji bo­ gatstvo. Udobnost? Sto je to? Mrsavo, visoko, zilavo, oceliceno biee. S okorjeloseu zlotvora i obazrivoseu mu­ draca. Da je covjek, zivjela bi zivot poput Atile ili Dzin­ gis-kana, ali bi jela poput Gargantue i smijala se poput Falstaffa, te tako

mime ubijala

poput Borgie. Da je zivo­

tinja, imala bi kraljevske osobine lava, krvoloenost tigra, snagu udava, mir slona, zilavost divokoze i sigurnost orla. Da je pjesnik, pisala bi takve pjesme da bi se zapalio papir. Da pise glazbu, planine bi plesale. Da ljudi danas imaju osjeeaj za vellcanstveno, ovo bi stablo imalo sve­ cenika, mladog vitkog momka koji bi pjevao i zrtvovao mu, u sjajnim bi ljetnim jutrima stajao ispred njega, kla­ njao se i uzvraeao mu smijeh.

MELANKOLIJA Ova smreka stoji uz izvor u Als6tatrafuredu, pokraj nekadasnjeg dvorca Zichy. Oko nje samo nisko drveee, u okolici ona je najvisa. Granama pokriva kuhinjsko zda­ nje dvorca. Zemlja joj je cma, mekana i plodna. Svjezi tok

Stabla

izvora opskrbljuje cijeli okolis hranjivom vlagom. U njoj nema nikakva umora, jer ta naizgled mlohava nejakost kojom spu5ta grane nije uvenulost ni bolest. Oni koji ta­ mo stanuju, zovu je tuZna smreka.

U njenoj okolini nema nicega sto bi dalo povoda toj tuzi, dobra zemlja, zasticeno mjesto, vlaga, nepostojanje suparnika. Nije uzrok ni u samome stablu. Tri puta je visa od kuce, deblo lijepo i bez greske, osim nesto smola­ stih cvorova, sto znaCi da je zadobila sitnije rane - zane­ marivo. Nema u njoj ni neurastenije jer se ta nevolja uvijek javlja kao sivilo, kao gubitak boje. Smreka je tamnozele­ na, dakle bice dobre krvi i dobrih zivaca. Sarno je tuZna. Ne gleda u nebo, nego preda se, odnosno gleda u onu to&u u koju gledaju tuZna bica. Bez gorcine, bez uzne­ mirenosti, bez uzbudenja, gotovo bez strasti. U njenim ocima vidi se tuga zivotinje. Postoje zarobljeni majmuni koji se, kada im dosadi klauniranje, zagledaju preda se. To je takav pogled da se svi promatraci odmaknu od ka­ veza. Stari, umorni konji, kada cekaju na ulici, gledaju u tom smjeru. Tamo gleda i Durerova

Melankolija.

To tamo, to tu, to kuda nije unutra. Mjesto je to u svije­ tu. Cijelo stablo gleda u to. Svaka iglica, svaka grancica, krosnja, deblo, gleda beskrajnu tugu zivota, mozda to kako je samoca utasna, ali i to kakvu djenu covjek placa ako odustane od nje. Mozda to kako je dobro biti neosje­ tljiv jer smo onda bar daleko. Ali, kako je dobro utonuti u stvamost jer se onda neposredno dobiva radost, zanos, veselje, patnja, ponajvise patnja. Kako je sve to dobro i kako zlo. U tuzi smrekinoj nema optuZbe. Nikoga ne po­ ziva na odgovomost, zna da se nista ne moze postiCi time da se kaze: uzrok je taj i taj. Nema uzroka. Jedno-

-

IS

-

Bela Hamvas stavno je tako. Ne objasnjava je ni krv, ni konstitucija, ni znacaj, ni uspornene, ni sudbina. Postoji u zivotu nesto potresno tuZno i onaj korne na to navru suze u oci, ne zna koliko je ta tuga neprornjenji­ va. Htio bi patiti, volio bi da se bar razboli od tuge, bilo bi dobro od tuge i urnrijeti. Ali je ona toliko tuZna da vise i ne pati, nista je ne boli, nije bolesna, ne uzdise, nije ne­ strpljiva, ne zna sto hoce ili nece, niti da li je svejedno ili nije svejedno. ViSe nije ni besciljna. Ne nedostaju joj ra­ dost i sreca jer bi onda bila bolna praznina, prostor u kojern nerna nicega. Ta je tuga gusta i rnasivna, plamti i tece, neka vrsta tezine, urnjeti je podnositi isto je sto i biti tuZan. Biti iznad placa i rnuke, razocaranja, slorna, po­ niZenja, pada, sarnoce, bolesti. Biti iznad srnrti - biti tuZan: biti tu bez ikakva srnisla, noseCi u sebi to iz cega nikad nece biti nicega, lirasti u propast znajuCi da je sva­ ka radost plod gorak unutra, upravo ondje gdje ocekujes najsladi okus, u sredistu. Ne uzrujava se, rna kakvi!- ne bjesni zbog toga!- ne buni se! Bar da se j