Izabrane poslanice sv. Jeronima 2. svezak [PDF]


147 21 173MB

Croatian Pages 194 Year 1908

Report DMCA / Copyright

DOWNLOAD PDF FILE

Izabrane poslanice sv. Jeronima 2. svezak [PDF]

  • 0 0 0
  • Gefällt Ihnen dieses papier und der download? Sie können Ihre eigene PDF-Datei in wenigen Minuten kostenlos online veröffentlichen! Anmelden
Datei wird geladen, bitte warten...
Zitiervorschau

PO$LANICE IZABRANE SV. JERONIMA 'pREVEoI IZVoRNvw popRATro nwleZKAMA o. IVAN tUnnXOVtC OD NJ. SV. LEONA XIII. NAIMENOVANIDOKTOR BOGOSLOVLJA.

\

SVEZAK

DRUGI.

wNu F\/u I I I I

I I

l

l

b ztaREBU.

: II

NAKLADA r rtsAK HRV.KAToL.TISKovNocoRuZrvR. t908.

I I

,ffi

tl ;t.

i:ri,-.

: 3;,i-;:; .r:::1 : ,)'{l"

'' .:; :1 ' 'r,:

.

Poslanica XXXVI.'

Pavlinu.' '

Pouka o kaludjeru.

Sadriaj. - Oitgooarajuci.Paahnu, i.z poni'anosti,od,b$a . od, sebe haalu koju rnu on il'aauie. Gooori d,ostit nepaooljno o stanoaanju u grailu Jeruzoli,m,usa ryoljainji'h pri,li,ka_onog orenlena. Daje zgoilne opornenoza saetoEioljmje u halu,iljerskorn zaaniu. Osardese na pohoalnu besjeilu o Teoilosi,ju, i' pisca u zui,ezilelcuie.Preporuduje uimie sv. P'isrnal i, leadekakojoi to neil,ostajePat:linu, il,a se i,zai,sins,il,ne lati,nske kri1onskepi.sce. Zarsriuje obtmi,ti,rnpreporu,kama, 'i, kratkom oiesti o medmi,ku Vigilanciju.

Dobar doaieki,z ilobre spremeffioga sril,ca dznosi oonoEto je ilobro (Luc. 6, 45), i stablopoznaja sa ptorod,u (Ib. v. M). Po svojim vrlinama mene mjeri5; te velik uzdiZe5.malena: jo5 k tome na gostbi zauzimlje5 posljednje mjesto, da se t Pisana oko g. 395. ! ' Vidi bitj. 2. Poslanica XXXN. - Pavlin, zajedno sa Zenom Terazijom, bija5e posvetio se kaludjerskome Zivotu, kao Sto je:ve6, od BoZidag. 393.bio svedenik.Polazediu sveta mjesta drugi svedenik, po. imenu Vigilanciie,Pavlin po istome pisa Jeronimu,naravnopreporudujuii mu istoga, te hvaleCiveoma na5egasvetca, i diveCi mu se sto od dugog zemana Bogu sluZi u svetim ieruzolimskim mjestima, mo-lja5ega, da mu naznali kako ie i sam krepostno ZivJeti. A istom prilikom posla mu svoju pohvalnubesjedu o caru Teodoiiiu Velikome, Koja, na Zalost,nije do nas doprla.

i::

:t:'

-., : .i

E-*

Pavlinu.

PoslanicaXXXVI.

domaiinovom odlukom uzvisi5 (Ib. 14, 10). Ali 5to i koIiko je to u meni, te bih zasluZivaopohvaluudenogglasa, i da usta koja brane veoma poboZnog cara, mene neugledna i malena hvale? Nemoj dakle, premili brate, suditi me po broju godina, ni misliti da su sjedine mudrost, nego drZi mudrostza sjedine kao Sto Salamunsvjedodi:(10(Sap.4,9). Jer i Mojsiju bi aiekusu siedi.als,si, njeyouantutlrosts naredjenoda izaberesedamdeset staraca(){unt,.11, 16),koje sam znadija5eda su starci,doistane Zivotomnegomudro5iu. I Danijel, jo5 mladii, sudi stare ljude (Dan. 13, 50 ss.); i bezsramnestarce osudi obiestnadob. Ne prosudjuj,velju, vjernostiapo danima Livota; i ne rnisli da sam bolji od tebe, zato Sto prije zapodeh vojevati u IsukrstovojvojsciPavao apostol, od progonitelja pretvoren u sud izabrani, redom najzadnji,zaslugamaje prvi: jer, ako i jest najposljednji,radio je vi5e od sviju. Juda, koji negda bija5e (uo: A ti, ioa,jeie,ko,ji,sa nlnotn blugoua,4e skttlhr, Itt'anu, nastoinik nto,'ji, ananoc cnoj: mi sloiu,o lzodisnt,o u, huti Bo4joj (Ps. 54, 13--14), izdajnik prijatelja (Joon. 15,14; )Ir.Ltt.26, 50) i uditelja,oblidenje riedjuSpasiteljevom(Joan. 13,26); ,,pa priveza zamku o visoku gredu, i ruZnom smriu zaglavi."r Nasuprot razbojnik rajemzamjenjujekriZ (Lut.23, 43), i dini da mu pedepsaza ubojstvopostanemudeni5tvo. Koliko ih danas,dugo Ziveii, nose svoju smrt, i kao obieljeni grobovi puni su mrtvadkih kostiju (lhtt. 23,27)? S k o r a 5 n j at o p l i n a n a d h o d id u g o t r a j n um l a d i n u .D a s v e n a jedanput redem,i ti duv5i izrekuSpasiteljevu:Ako hotuirla 3 Cani hominis Ttrud.r:ntiaejus. Po Sedamdesetorici: noltd 6d Sorr 9g6uqo4 riuSgtbnoq (Siedi su vlasi ljudima mudrost); dok Vulgata malo drugdije glasi: Cani u.utent, sltnt sensus h.ontinis; ali je smisao isti; jer sensl(s na ovome ntjestu znadi takodjer razboritost, mudrost, zdrav razum (Hur6, Dict. de Philol. III, 1040, n. 4). a NoIi /id,etn pensore tunporibt.ts.- Fid,es ovdje'znadi postojanstvo u izpunjavanju obeianja Bogu udinjenih. 5 Et nod.tlnt inform,is leti trabe nectit crb olta, (Aeneid. XII, 603)Pjesnik je ovo kazao o Amati \eni kralia Latina, tasta Enejina.

pa saurien,poclii, prod'ai sueito i'm'ai i, d'aisiromasi,rnq,) Itttcle,4 toitji i sliedi mene (llIatt. 19, 2l), riedi okreie5 u djelo, i go iduii za golim krii.em, slobodniji i laganiji penje5 se uz ljestve Jakovljeve6 ((-Ien.28, 12). S du5evnim razpolo. tenjem promjenjuje5haljine, i ne ZeliS slavnog prljavog odiela, uz pun tobolac;7 nego distim rukama i iskrenim srdcem didi5 se, da si duhom i u djelu siromah: jer nije 5to veliko sumornim i bliedoZutimobrazimabilo hiniti ili pokazivati post; i hvaliti se prostim plaStiiem, a obilovati prihodima o.d svojih dobara. Poznati Krates Tebljanin, negda vrlo bogat, kad idja5e u Atenu da se bavi f ilozofijom, baci (u more) veliki tovar zlata; ler je cienio da se ne moZe u isto doba imati i kreposti i bogatstva.Mi natovareni zlata idemo za ubogim Isukrstom i dok leZimo na prije5njemblagu pod izvjetommilostinje,kako iemo vjerno tudje razdjeljivati,skad svoje malodu5nozadri,avamo?Pun trbuh lako govori o postu. Valja hvaliti ne Sto je tko u Jeruzolimubio, nego Sto je tko u Jeruzolimu dobro Zivio.eZelieti nam je i hvaliti ne onaj grad koji pobi proroke i proli krv Isukrstovu, nego onaj 5to ga veseli potok svojom obilnom vodomro (Ps. 45, 5), koji se ne moZe sakriti, jer stoji na gori (trIatt. 6 l,jestre ,IalcofljeL,e. Za zna(enie, vidi Posl. IIl. bili. 16. ? Ondainji kaludjeri, poput onih koji noSahu crninu za svojim pokojnirna,obladili su se u prljavo odielo; ali neki od njih to dinjahu, da steku slavu kod svieta: dok u isto vrieme tobolac im pun bija5e. 8 U ono doba dobrodinci siromahi mnogo puta povjeravahu kaludjerima razdjeljivanje njihove milostinje. 'gOvo je po Ciceronovoj riedi o Mureni: Non Asiatn nunqudtn t"idisse,seclin ,lsiu continenteroi:risse,laud,andu,tnest(Pro L. Mu,renarb). 10tr'lunrcn, Sto ga psalam spominje, znadi potok (Hur6, Dict. d'e I'hilol. Sacrie), koJi izvire izpod Siona, a zove se Siloe. Njegova voda xroz kanal bi dovedena u grad Jeruzolim, i izliva5e se u jedno kupalo (lokvu), ka kojemu Isus posla -ovjeka sliepoga od rodjenja (Joan.9, 7). U prenesenom smislu onaj potok znailo je obitnost BoZjih blagosova onda5njernu Jeruzolimu.Ali Jeronim, kao i drugi sveti Otci, primlenjuje riedi psalma na crkvu Isusovu, i na Jeruzolim nebeski.

t*lg+'*..,,

PoslanicaXXXVI

5, l4), Sto ga apostol imenuje materom svetaca(Gal. 4, 26),i raduje se, da spravednicimaima pravo gradjanstvau njemurl(Eph. 2, 19; Act. 22,28). A ovo Stovelim nije dokaz, da sam sebi govorim na suprot, i da osudjujemSto dinim, kao da mislim da mi je uzalud Sto sam, po primjeru Abramovu, ostavio i rodbinu i zavidaj: ali ne smijem stavljati uzke medje svemoguistvu BoZjemu,ni stezatina pedalj zemlje onoga, koga ne mogu obuhvatiti nebesa. Svaki vjerni naposecieni se ne po razlidnostimiest6, nego po vjeri. K tome pravi bogo5tovcine klanjaju se Otcu n i u J e r u z o l i m un i n a g o r i G a r i z i m u : ' zj e r j e B o g d u h , i oni koji se njemu klanjaju treba da mu se klanjajuu duhu i istini (Joan. 4, 20 ss.). A Duh d'iie gclie hote (Ib. 3, 8); i Gosporlnja,je zeml'ia'i sue ito niu naytunja(Ps. 23, l). Osudiv se Zidovsko runo, poslie nego se rosom nebeskom natopi vaskoliki sviet (Juclic.6, 39-40), i mnogi dodjo5e od Iztoka i Zapada, i sjedo5e za trpezu u krilu Abramovu (XIatt.B, ll), Bog ne bi vi5e poznavan samo u Judeji, i ne bi vi5e samo u lzraelu veliko njegovo ime (Ps. 75, l); 11In t1ut, se nrunicipatu,n lactatur hobere. - Municipiji bijahu gradovi pod vrhovnom rimskom vla5iu, ali sa svojim ustavom, zakonima itd. Stanovnici takih municipijah dobi5e za vrieme careva rimska gradjanska prava. lfunicipatus pak zove se pravo gradjanstva u svome osobitom municipiju. - Tertulijan (Adr. Marcionenc,lll. 24; Cor. MiL. 13) upotrebio je istu ried u prenesenom smislu, govoreii o kraljevstvu nebeskome; pa evo i na5 Jeronim. Nego na dotidnom mjestu u Vulgati imamo rieE ci,tilitatent., a njo! u grdkome odgovara rie( no).treie, koja, kao i latinska, ovdje znadi gradjanstvo, to jest, pravo gradjanstva: jzs cittita.tis(Wilke-Loch,Ler. N. ?.). - Vallarsi je htio rie( tnunicipatus objasniti drugim tekstom sv. Pavla (Phil. 3,20), u kome se, mjesto riedi contersatiot u grd. dita noi.ireapa. Ali ova ried ne znaEi praao grod,jonstua; kao Sto rekosmo o prvoj: premda je istina da u Tertulijanu jedno isto zna(i numicigtatusi pol'iteunra (AdL,. ]Iarc. l. c.). - Vidi Posl. XIV., bilj. 11. '2 To 6e rerii, da u Isusovu zakonu, ni Jeruzolim, ni bilo koje drugo mjesto, nile jertino od Boga odredjeno za ptikazivanie Lrtve ni pravoga Stovanja.

Pavlinu.

nego po svoj zemlji ode glas apostolA,i do krajeva cieloga svieta riedi njihove (Rom. 10, l8). Spasitelj kad bi; (Joan. orJaule iaSe u crkvi rede udenicima: Ustanite,ha,iclem,o '14, 31); a Zidovima: Ostaui,tte oam se kula oaia pustars (llatt. 23, 38). Ako ie proii nebo i zemlia (Ib. 24,35), doista ie proii sve Sto je zemaljsko. U kratko, mjesta kriLa i uskrsnuia pomaZu onima koji nose svoj kril, i s Isukrstomuskr5avajusvaki dan; onima koji se pokazuju dostojni tako znamenitaprebivali5ta. U ostalom koji govore: Crkua Gospoclnja,uhoa Go(,Ier.7,4), nek duju od apostola: Vi ste crlcaerGos1.,orln,ja s1'olnja; i. Duh sueti prebiua u l)ema (l Cor. 3, 16). Dvor je nebeski jednako otvoren i onima koji Zive u Jeruzolimu i onima koji borave u Britaniji: .jer kralieastooBoije wnrtraje u aanta(Luc. 17,21). Antonije i svekolikegomile pontidkih,kapadodkihi jermenmisirskih,mezopotamskih, skih kaludjera ne vidje5e Jeruzolima, a i bez ovog grada otvorena im biSe vrata rajska. BIaZeni Hilarion,la premda bijaSePalestinaci u PalestiniZivlja5e,samo za jedan dan pohodi Jeruzolim,e se radi blizine ne pomisli, da ne haje za sveta mjesta, ni s druge strane, da mjestom steZe Gospodina. Od doba Adrijanova do cara Konstantina,za jedno sto i osamdesetgodina, na mjestu uskrsnuia Stova5e se prilika Jupiterova,a na stieni krilari Venerin kip od mramora,Sto ih postavi5eneznaboZci:jer kolovodje progonstvAmi5ljahu, da ie nam ugrabiti vjeru u uskrs13Prve je riedi Isus rekao udenicima trpezariji,gdje je u s njima posljednjiput vederao;ali ne znamozaSto,njih donosikao Jeronim, qa su u crkvi jeruzolimskoj izgovorene.- Rieii upravljeneZidovima: Ostutit ce u-cun se lcuta.taia Ttusta,leronim razumijeo istom hrarnu jeruzolimskome,Sto su ga Rimljanilmali razruSiti;premdaje priliinije istini, da ona kuia naznalujegradJeruzolim: koji opet,kao glavni grad, naznadujepropast sve Zidovskedriave. Hilarion kaludjer i pustinjak, koga je ved prije ,1a JeronimnaPrsaoZivot (Opp. II, 29_54'). 15To jest, na vrhu Kalvarije,gdje bi usadjenkriZ Spasiteljev.

PoslanicaXXXVI.

Pavlinu.

nude i u kriZ, ako idolima opogane sveta mjesta. Lug'u posveien Tamuzu, to jest Adonidu, svojim osjenom pokrivaSe Betlem, sada na5, i najvelidanstvenijemjesto sveg'a svieta, o kome psalmotvorac pjeva: Istina niknu i'z zemlje (Ps. 84, 12). I tako u spilji, gdje negda plaka malo diete Isus, plaka5ese za Venerinim ljubovnikom. Pitat ie5 me, za5to sam zapodeo tako iz daleka? Evo za5to: nek ne mislii, da Sto nedostaje tvojoj vjeri, s toga Sto nisi vidio Jeruzolima,i ne cieni5 da sam ja bolji zato 5to stanujem ovdje; nego ili u ovome ili u drugom mjestu, da ie ti za djela biti jednaka plaia u naSega Gospodina. Doista, da ti otvoreno kai,em Sto osjeiam u srdcu, promotriv5i i nadin tvoga Zivotal?i pregnuie kojim si se odrekao svieta, uvjeren sam o mjestima, da nije sve isto tot jedno tot drugo: - ako, napustiv gradove i gradsku navalu, stanuje5 u malom seoskomdvoru, i traZi5 Krsta u samoii, i moli5 sam na gori s Isusomrs (I[att. 14, 23), i jedino ti je uZivanje blizina svetih mjestd:le to ie reii, i da ne stoji5 u gradu,

i da ne izgubiS kaludjerskog zvania. Sto govorim ne govorim za biskupe,ni za sveienike, ni za ljude crkovne koji vr5e drugu sluZbu, nego za kaludjera, i to za kaludjera, koji je negda na svietubio slavan:2ckoji zato metnu apostolimapred noge novce,Sto ih bija5e uzeo za svoja imanja2l (Act. 4, 34--36), pokazujuii kako treba pogaziti bogatstva, da ponizno i u skrovitu Ziveii, uviek prezire Sto je jednom Prezreo. Da mjesta kriia i uskrsnuia nisu u gradu vrlo naseljenu,gdje je senat,2zgdje je deta vojnika,2sgdje ima i svega Sto obidno biva u bludnic6,mimik6, lakrdijadA,'?4

rBLucuszva5ese gaj, lug, posveien komu boZanstvu.- Da je Tamuz,o kome se ovdje govori,isto Sto i Adonid (sin ciparskogkralja Cinira, ljubovnik Venerin, koga u lovu raztrga divlji vepar, te ga Venera svake godine oplakivdla), to priznaju pisci na glasu (Biografia Univ.,Yenezia1838,T. LXVIII, p. a3l). O godi5njemoplakivanju Adonidau Ateni i na Iztoku moZese viditi isto djelo: T. LXVI' p.06-68, 1?To jest, Zivota kaludjerskoga, kome se Pavlin bija5eposvetio. 18 loga, nema razlike izmediu hode kaLe, da bez da Jeronim jednoga i drugogamjesta. 1eO kojim saetimmjestimaovdje Jeronimgovori, ne znamo.Ali moZemo drLati za istinu, da nije htio oznaditijeruzolimska,kako to tvrdi Victorius: jer nikakav izvor ne kaZe,da se PavlinZelionastaniti u Jeruzolimu,p4 da ga Jeronimsvjetovao,nek odabereza se kakvo mjestaice samodnoblizu onoga grada. On dakle svjetujesvogasvetog prijatelja, da se nastani u kome zaseoku,daleko od gradova;a opet blizu kakvih svetiSta,da ih de5ie moZepohqditi.Ako nije joS tada znao' da se Pavlin vei (g. 394.) bija5e nastaniou pustinii kod crkvice sv. Feliksa,na jedan kilom. od Nole: odakle je svake godine i5ao u Rim o svetkovini apostolAPetra i Pavla (Tillemonl,Mem.XlV, p. 6l-62).

,0 Sjetimo se da je Pavlin joS u mladosti bio konzul (g. 378.), te i zapovjednik (praefectus) grada ftima, a i carski namiestnik lconsularis) u Kampaniji (Tillemont,l. c. p. 8). :' Auzonije, o kome ni danas ne zna se pravo, da li je bio kriianskog ili neznaboi.adkogzakona (\{etzer und Welte, Kirchenler.,2 Aufl., l, 1702-1704), prije uditelj, pa intimni prijatelj Pavlinov, koji je istoga na sve mogude nadine odvraiao od njegove poboZne namjere, u jednoj od svojih poslanica (Ep. 23) Zali Sto su se zemlje njegova otca, koje on zove kraljeastr;itnct., podielile izmedju do sto novih gospodara. A iz ovoga vidimo, da je gomile srebra i zlata Pavlin iz svojih dobara izvadio, i razdielio siromasima, jer je htio sam siromahom za Isusa postati. A taki je siromah postao, da viSe puta nije imao dim da kupi malo soli, kojom bi za(inio zelje i kruh Sto mu bijahu hrana. Sto Jeronim kaie, da je Pavlin metnuo svoje novce apostolima pred noge, to se razumije u duhovnom smislu, naime, da ih je uloZio u onu svrhu, u koju apostoli negda pokaza5eda krSiani imaju svoje novce ulagati. 22 ('urict. (senatska polada). - (hwia e*tra Rornatn qttorluedicitur, ubi stnatus cogitur . . (,uriae a sinilitucline Romanarut, .hobebantur etiant in coloniis et municipiis. Forcellini-Deyil, Lericon. '3 -lla (mjesto cnrla) militu,nt. -- Apud llierongm. (Ilp b8, n. 4), 'pro aula militum r e c t i t t sl c q e n d . t t ne rs t a l a m i l i t u f i atnt al. Cater/or;i (Forcellini-DeVit. O. c. verb. ..tuio). a. nekoliko i zazornim podraZavanjem (imitacijom) tudjih dina, rie0i i vladanja; a to izrazom lica, kretanjem tiela, deilamacijom. (pantotnint.i '5s oril koji niemom igrom i znacima izkazulu svoje misli i osje6anja).

iu \ {j .^

,. j

'r

.I

-:3

I

'lI

l0

Paviinu.

PoslanicaXXXVI

jedino pohode Eete' ostalim gradovima; ili da Jeruzolim i'ele kaludjeri svi kaludjera, doista valjalo bi da ?Idjt se piUi"uti, ali ovako bilo bi najvede bezumlje' odreii gradove" iematlst