146 78 5MB
Croato-Serbian Pages 154 Year 1961
Naslovnu stranu i ovitak izradio RAUL G O LD O N I
2
JO Z O PETRIČEVIĆ
I V O LOLA RIBAR
Štamparski zavod »Ognjon Priča«
T IT O O LOLI . . . Kada sam kao organizacioni sekretar Partije, 1936. godine u jesen, došao u zem lju sa zadatkom Kom interne da se konzultiram radi stvaranja dijela CK KPJ u zemlji, bila je tu potrebna i omladina. Ja sam se tada sastao s Lolom Ribarom, a poslije njega dolazili su k m eni i drugi članovi Partije i omladine s kojim a sam vodio razgovore. S Lolom Ribarom dogovorio sam se tada o ponovnoj orga nizaciji omladine i om ladinskih rukovodstava, o organi zaciji SKOJ-a uopće. Tada je to bio osnovni zadatak Lole Ribara. On je radio na univerzitetu, a imao je dosta veza i u Zagrebu. Otada je Lola Ribar, neprekidno sve do svoje pogibije, radio sa m nom u om ladinskim , a i u drugim pitanjim a. On je bio vrlo discipliniran, i ja sam s njim neobično lako i lijepo surađivao. I volio sam Lolu Ribara. On je bio vrlo iskren i odan našoj stvari, odan ko m u n ista ...« » M la d o s t« . . . »Lola je bio određen da ide u Italiju kod saveznika, radi organizacije. Trebalo je da bude tamo naš predstavnik, na m jestu na kotn^ ga je poslije morao zam ijeniti Velebit, na čelu misije. Mi sm o imali jedan avion »Dornier«, kojim su dva dom obranska avijatjfcara prebjegla k nama. Bio je to sa svim nov i dobar aparat, a nalazio se na L ivanjskom polju. Kad je bila određena delegacija — s kojom su pored naših drugova bili i neki Englezi — svi su pošli u Livno, a ja sam naredio Loli da u najvećoj tajnosti drži polazak dok ja ne naredim. Ne znam tko im je savjetovao i kako je 5
to bilo, ali su oni i pored toga preletjeti od Livna do Gla močkog polja, gdje je bilo otkriveno da avion treba neka mo da leti. Kad je preletio na Glamočko polje, špijunaža je već znala da će odande nekuda poletjeti i poslala je obavijest neprijatelju. Oni su spremili napad i kad su se naši ukrcali, avion je napao jedan »pikavac« te ga zapalio bombom. Tu je poginuo Lola i još neki drugovi, a i jedan Englez. Kasnije, nismo uspjeli da otkrijem o špijunažu koja je do toga dovela. Kada sam, tri dana prije početka zasje danja, dobio tu vijest, užasno sam se potresao. Ja sam mnogo volio Lolu, on se takoreći pod mojom rukom razvi jao, a i dok sam bio u inostranstvu, u Parizu, često je dolazio k meni. To je bio vrlo pametan i nadaren mladić koji je mnogo obećavao. Za mene je to bio strašan udarac i ja nisam mogao reći Ribaru šta se dogodilo, jer sam se bojao da će to na njega suviše teško djelovati. Nisam mu to rekao prije zasjedanja, ali mu se ipak jednog dana moralo saopćiti. Pitali smo se tko će mu saopćiti i drugovi su riješili da to ipak budem ja. I ja sam mu saopćio. Lola mi je, kad je polazio, dao jedno pismo i rekao da ga dam »starom« kad budem smatrao za potrebno. To pismo je bilo zapečaćeno i ja sam, kad je Lola poginuo, riješio da ga pogledam. Lola je pisao kao da se oprašta, kao da je nešto predosjećao. Pisao je ocu, lijepo ga pozdravljao i kazao: »Dragi tata, ako bi se slučajno meni negdje nešto dogodilo, nemoj mnogo da žališ (Ribar je već bio izgubio i drugog sina, Juricu), nego gledaj da drugovima daš što možeš od sebe.« Mene je to pismo duboko potreslo i rije šio sam, kad je već mene tako potreslo, da mu ga u onoj situaciji ne dajem i nisam mu ga dao.« .. . » K o m u n is t« 6
PREDGOVOR Pisac nije mogao, a ni imao nam jeru da ovom mono grafijom obuhvati cjelokupno Lolino životno djelo, naro čito događaje u kojim a je on politički surađivao u prijeratno vrijem e, kao i društvenu sredinu s kojom se Lola sretao u svom e svakodnevnom radu. Zato se nije detalj nije ni pozabavio s Lolinim ilegalnim publicističkim radom, a osobito njegovim složenim radom u svojstvu om ladin skog rukovodioca u razradi programa i planova donese nih na sastancima Saveza kom unističke omladine Jugo slavije, — i po direktivam a druga Tita. Razum ije se da mnogo nedostaje iz Loline djelatnosti u Savezu kom unističke omladine Jugoslavije, u organiza ciji saveza zaključenog izm eđu studentske grupe »narodnih studenata« (kom unista) s ostalim studentskim političkim grupama, pripadnostim a postojećih građanskih političkih stranaka u cilju jačanja jedinstva studentske s radničkom i seljačkom om ladinom u narodnom frontu i pokretu prije rata, te u organizaciji U jedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije za vrijem e rata. Piščeva izlaganja morala su da budu fragm entarna i daleko su od toga da bi pružala potpunu, jedinstvenu, si stem atski obrađenu cjelinu o Loli — kao om ladinskom rukovodiocu. Pisac je sebi postavio zadatak da u izvodima, a uz to i dokum entarno, sakupi o narodnom heroju Loli ono, što će najm lađima poslužiti kao podsjetnik i priručnik za izučavanje ne samo aktivne Loline borbene djelatnosti, već cjelokupnog om ladinskog spremanja za odlučnu borbu 7
protiv fašizma kao i cjelokupne revolucionarne borbe u kojoj je omladina dala svoj najveći prilog. A taj je zada tak pisac dobro izvršio s ovom monografijom. Osim materijala o Loli, koji je i dosad u raznim novin skim napisima objavljivao, pisac iznosi i mnogo novog, dosada neobjavljenog. Pored citata i napisa Lolinih prijeratnih i ratnih suradnika, pa i letaka koje je Lola sam osobno kucao na pisaćoj mašini, pisac se pozabavio de taljnije apelom upućenim omladini cijelog svijeta, što ga je objavila omladinska međunarodna konferencija za mir u Bruxellesu 1937. godine, a jedan od autora bio je i Lola; s pism om Lolinim drugu Titu 1942. godine iz Zagreba po pitanju opće situacije u Hrvatskoj; pjesmama omladinaca povodom Loline smrti; iskazima staraoca logorskih zato čenika u koncentracionom logoru u Bileći 1940. godine o strahovitom logorskom režimu; objavljivanjem ilegalnog Lolinog puta iz Pariza u Prag povodom organizacije do brovoljačkih om ladinskih jugoslavenskih bataljona za oru žanu borbu protiv fašističke agresije na teritorijalni inte gritet čehoslovačke Republike itd. Pri kraju dodajem da sam pisca osobno upoznao s materijalom, kojim se poslužio u ovoj svojoj zaista ilu strativnoj monografiji o mome sinu Loli. Dr Ivan Ribar
VRIJEME U KOME JE LOLA Ž IV IO Ivo Lola Ribar, proslavljeni om ladinski tribun i dugo godišnji sekretar SKOJ-a, rodio se 23. travnja 1916. u Zagrebu.* Rodio se i živio u burnom vrem enu. Prvi svjet ski rat, o ktobarska revolucija, rasulo austro-ugarskog car stva, stvaranje Jugoslavije, začeci i razvitak fašističke opasnosti, II svjetski rat; i mnogo drugih važnih doga đaja p ro hujalo je za vrijem e njegova kratkog života. Rodio se u predvečerje rasula vjekovnog tiranina našeg naroda, da bi um ro u praskozorje ostvarivanja njegovih vječitih ideala — stvaranja potpuno slobodne, nezavisne, narodne države. H isto rija našeg naroda u razdoblju između dva rata poznata je. Veliki optim izam s kojim se očekivalo stvara nje zajedničke države Srba, H rvata i Slovenaca, nije bio ostvaren. Ubrzo su došli do izražaja klasni interesi buržo azije koji su se sve oštrije sukobljavali sa sve većim bro jem radnika. Radnici — okupljeni oko K omunističke parV * D r Iv an R ib a r, L o lin o ta c , živio je p r ije p rv o g sv je tsk o g r a ta k ao adv o k at u Đ akovu g d je je b io i n a ro d n i p o sla n ik . Po četk o m p rv o g a sv jetsk o g ra ta bio je m o b ilizira n u a u stro -u g a rsk o j v o jsci, ali je ta d a šn jim v o jn im vlastim a bio su m n jiv k ao p rip a d n ik H rv a tsk o -srp sk e k o alicije, i z ato je z adržan u svojstv u tao ca u V u k o v aru . T u je b io i zatv o ren , a z atim , kao talac, o tp re m lje n u B rčk o , T uzlu i Z v o rn ik. T u je doček ao p rv u srp sk u ofenzivu i p o raz a u s tr ijs k e v o jsk e , a zatim je p reb a če n n a ru sk i fro n t — n a K arp ate. Z ena d r Iv an a R ib a ra , T onica ro đ en a P e trić , n ije m ogla ž ivjeti u Đ akovu, g dje su fra n k o v ci im ali ''e lik i u tje ca j za vrije m e r a ta i v ršili te ro r. Živjela je u Z ag reb u , g d je se i Lolo ro d io . J u ric a je ro đ en 1918. g odine u Đa kovu, kam o se d r R ib ar p ri k ra ju ra ta v ratio s p o ro d ico m .
9
tije, nisu u to doba više pasivan element. Oni traže svoja prava — za njih se i bore. H istorija Partije i SKOJ-a govori o toj borbi. Pogibija mnogih istaknutih rukovodilaca, hapšenja, mučenja i zlo stavljanja bili su često na dnevnom redu. Partija je pri mala udarce s velikim bolom, ali bez jauka. I vraćala ih. Mnogostruko. Najznačajnije doba Partije nastupa dolaskom druga Tita na njeno čelo. Bilo je to 1937. godine. Iste godine do lazi na čelo SKOJ-a Ivo Lola Ribar, koji reorganizacijom SKOJ-a stvara od ove organizacije izvanredno snažnu poli tičku formaciju. Pred SKOJ-em su bili vrlo krupni zadaci. Provođenje tih zadataka tražilo je stvaranje masovnog, je dinstvenog omladinskog pokreta. U orijentaciji na maso van rad organizacija SKOJ-a morala je voditi borbu pro tiv mnogih svojih slabosti, u prvom redu protiv sektaštva, pa i drugih pojava. SKOJ, na čelu s Lolom, uspijeva izvršiti sve zadatke. Organizacija povećava svoj utjecaj kod radničke, seljačke i studentske omladine. Naglo raste opća aktivnost SKOJ-a. O tome svjedoče i riječi druga Aleksandra Rankovića na V kongresu KPJ gdje je ocijenio ulogu SKOJ-a ovim rije čima: »Jedinstveni napredni omladinski pokret postao je u bespoštednoj borbi protiv svih režima stare Jugoslavije najozbiljniji oslonac naše Partije u borbi za političke i ekonomske zahtjeve radnog naroda Jugoslavije.« Početak II svjetskog rata donio je SKOJ-u nove zadat ke. Mobilizacija omladine za oružanu borbu, za odlazak u partizane, bio je sada prvi, stalni i najvažniji zadatak Saveza komunističke omladine Jugoslavije. »U partizane, 10
to je naš glavni i prvi borbeni poziv mladog n araštaja svih naroda Jugoslavije«, pisao je sekretar CK SKOJ-a Ivo Lola Ribar. Za vrijem e II svjetskog rata pretrpio je SKOJ velike gubitke. Više od stotinu tisuća m ladih ljudi položilo je svoje živote za slobodu naše domovine. Bila je to najveličanstvenija žrtva za slobodu. Bezgranično odani Partiji i narodu, članovi SKOJ-a i skojevski rukovodioci organizi rali su našu om ladinu za oružanu borbu i vlastitim pri m jerom , hrabro i neustrašivo ginući za slobodu zemlje i sretn iju budućnost mladog naraštaja, nadahnjivali je za borbu do pobjede. Govoreći o tom razdoblju aktivnosti omladine i SKOJ-a rekao je drug Tito na V kongresu omladine Srbije: i»Kad idu u borbu ljudi, vojska koju je država stvorila, odrasli ljudi, onda je to njihova dužnost prema svojoj domovini, onda je to dug svakog građanina i rodoljuba. Ali kad bez mobilizacije, dobrovoljno, djeca od 12, 13, 14, 15 i 16 go dina idu u borbu, znajući da će u njoj poginuti, onda je to više nego dug prema domovini, onda je to nadčovječanski heroizam mladih ljudi koji žrtvuju sebe, iako još nisu zapravo ni stupili u život — da bi buduća pokoljenja bila sretnija.« I Upravo taj duh om ladine i SKOJ-a izražen u riječim a druga Tita, najvredniji je i najvjerniji odraz velikih mo gućnosti, ali i potreba koje je sa sobom donijelo to vri jeme. Ove riječi, prem a tome, označavaju veliki dio vre mena u kojem je živio i drug Ivo Lola Ribar . . .
11
UVIJEK ŽELJAN ZNANJA Nakon svršetka prvog svjetskog rata obitelj dra Ribara preselila se ponovo u Đakovo. No tu nije ostala dugo. Godine 1920. je dr Ivan Ribar, Lolin otac, izabran za pred sjednika prve Ustavotvorne skupštine. Porodica odlazi u Beograd gdje ostaje sve do 'II svjetskog rata. Evo, što o tom razdoblju Lolina života kaže njegov otac: »Moja drugarica Tonica i ja mnogo smo se bavili našom djecom i pružali im za njihov odgoj sve, što je u ono vrijeme bilo moguće. Mi smo zajedno s njim a putovali svake godine po cijeloj našoj zemlji. Kad su ponarasli, putovali smo i po inozemstvu. Nije bilo večeri, a da im nismo pričali i čitali, dok još nisu ni išli u školu. Naročito sam im ja čitao (naglas) narodne pjesme, pripovijetke, pa je Lolo još za malena znao mnoge od njih napamet. Jedva je Lolo navršio 5 godina, a već je znao čitati, pi sati i računati. Bila mu je to najveća radost. Ponosan, zalazio je sa 6 godina sam u beogradske knjižare da sebi izabere i kupi knjige. Svaku od kupljenih knjiga čitao je i po nekoliko puta i spremao ih poslije toga za svog mla đeg b rata Juricu, koga je on naučio čitati i pisati. Uopće brigu oko učenja mlađeg brata preuzeo je Lolo na sebe. A s njim je zajedno poučavao i ostale svoje školske dru gove, naročito siromašne, s kojima se rado igrao i za bavljao. 12
Lola nikada nije zanemarivao fizički odgoj. Još u ra nom djetinjstvu on i Jurica naučili su plivati, veslati, a i da se n atječu s drugovim a u svim vrstam a lake atletike koja se već mnogo gajila u tadašnjim sokolskim društvi ma. Obojica su od rane m ladosti bili u sokolskom podmlatku i tu su se zaista lijepo razvijali. K ada su porasli, rado su igrali nogomet, tenis, košarku i ostale igre, a zimi su se sanjkali, klizali, skijali itckj Moj sin Lola nije se upisao u I i II razred osnovne škole. On je u školi u Karlovcu gdje je boravio kod svoga djeda, polagao ispite za oba ova razreda. Na ispitim a je pokazao zam jerao znanje i sva školska djeca, zajedno s učiteljim a, slušali su njegove odgovore te se čudili, kako je on postavljao čak pitanja, objašnjavajući sam izvjesne stvari iz p rirodnih nauka za koje se već tada naročito za nimao. Na tom ispitu on je recitirao pjesm e iz djela naših velikih pjesnika, poglavito Njegoša, Jakšića, Nazora, Radičevića, Zm aja Jovanovića i drugih. Već tada je čitao bez predaha odlom ke iz naše narodne povijesti i djela knji ževnika hrvatskih i srpskih. N astojao je da ne čita knjige onako kako su m u dolazile pod ruku, već po izvjesnom planu koji je on sam sebi u dogovoru s roditeljim a po stavljao. Sam je uređivao svoju knjižnicu, kupovao knjige od novaca, što ga je svakog m jeseca dobivao od mene i m ajke, te pravio bilješke o svojim prim icim a i izdacima i o svemu onome što je č ita o . . . U treći razred osnovne škole upisao se sam u Beogra du. Bilo je to u školi koja danas nosi ime »Braća Ribar«. Želio je da zajedno s drugovim a uči u školskim klupama. Svakog dana po dolasku iz škole hvalio se kako m u je lijepo s drugovim a i kako im aju dobrog učitelja koji im 13
je u školi pripovijedao događaje iz naše slavne prošlosti. No Lola se nije zadovoljavao samo time što je čitao i učio u školi. Svoje znanje popunjavao je sa svim onim, što u školi nije mogao ni čuti, ni naučiti. Mnogo je saznao kod kuće od nas, svojih roditelja. Još u osnovnoj školi naučio je dobro francuski i čitao je već lagane tekstove iz francuskih knjiga. A u srednjoj školi u Beogradu slovio je kao najbolji đak među svojim drugovima. Osim toga se isticao i kao rukovodilac u ra znim sekcijama učenika izvan škole. Njega nisu zadovo ljavali povijest, književnost, jezici, prirodne nauke kako su predavani i pisani u školskim udžbenicima u tadašnjoj srednjoj školi. On je pribavljao sebi knjige i posuđivao ih, služeći se osobito mojom knjižnicom, kako bi mu na obrazba bila što šira i potpunija. U srednjoj je školi, uz francuski, naučio još engleski i njemački. Ovi su mu jezici omogućili, da je mogao u originalu čitati djela najvećih svjetskih klasika, a poslije i knjige koje se kod nas nisu mogle štampati. Kao gimnazijalac (od III razreda gimnazije) provodio je svake godine, zajedno s bratom Juricom, za vrijeme školskih praznika, po mjesec dana u Švicarskoj, u čuve nom institutu »Fišer« u Montreu. Tu su se braća pored odm aranja i bavljenja sportom usavršavali i u stranim jezicima, čitajući i razgovarajući sa svojim vršnjacima iz cijelog svijeta, a posebno iz Francuske, Engleske, Amerike, Kine i Indije. Osim toga, tu su mališani učili i kako se treba vladati u društvu i u saobraćaju sa strancima. Lolo je dobro upoznao i zavolio Švicarsku. I zimi je tamo odla 14
zio na skijanje, a kada je kao učenik IV razreda gimnazije boravio tamo, pisao mi je jednom zgodom: »Da znaš, dra gi tata, kako je lijepo živjeti u slobodi; susrećem je ovdje na svakom koraku.« Ja saten ga razumio, jer mi se uvijek tužio na p ritisak u školi, koji su na đake vršili direktor i izvjesni profesori po uputstvim a što su ih dobivali od diktatorske vlade kralja Aleksandra. Ova je tražila od profesora da odgajaju učenike kao špijune vlastitih rodi telja ...« S ovakvim se metodam a Lola nije nikada slagao^ i one su kod njega izazivale spontani protest.*
* Lola je im ao n e v je ro ja ta n d a r za im p ro v iz ac iju . Je d n o m je , kažu, njegov ra z re d im ao za d o m aći z ad a tak n a p isa ti d n e v n ik . Na sa tu , p ro fe so r je traž io i od Lole d a p ro č ita svoj sastav . L ola je m irn o u sta o . I počeo č itati. P ro feso r je b io o d u še v lje n . I zatraž io je b ilježn icu . Lola m u je p ru ži. O na je b ila p raz n a. P ro feso r d r M iloš Savković, k o ji je , u zg red b u d i rečen o , m nogo p om agao ta d a šn jim m la d im in te le k tu alcim a u n jih o v u k n jiževnom odg o ju , r ek a o m u je: >Dobro, k a d m ožeš ta k o . Ali, u b u d u ć e, b o lje je d a n ap išeš . . .
a i U M 3 M a ,,0
OM/iaAHHn“
r.
AP-
flP A T
HKOHMTi ny6/ini4HCTa H3 Beorpafla u MBO PMBAP ct. npaBa h Ae/ieraT HanpeAHe OM/iaAKHo BeorpaACKor yHHBep3HTeia na 0M/iaAHHCK0M KOHrpecy Mnpa y Bpwc/iy ,,0 noTpeČH OM/iaAHHcne capaAHDe*'. O M /iaflM H O , TH, KOja CM O flyseK y 4>aWMCTM4K0M pe>HMMy pa3HMX 3 e M a /b a
3H3H M /ia c a M o ruieH 4>ecTyjeuj
c e o je
h x p a H y T o n o B a, noceTM
H e33A 0B 0/b C T B 0
npoTM ey
OBaj
p a ia
m
c«yn j\ a
MaHM-
6 e c n p a B /b a .
OM/iaAHHO rpaAa Hni±ia, He 3a6opaBM Aa 6op6a npoTMB 4>aujM3Ma 3Hann 6op6y npoTHBy kpbm m Hacn/ba, 3a c/io6oay u HanpeAaK unBH/in3aunje, sa 6o/by u cpehHnjy 6yAytiH0CT Hajujnpnx M a c a HapoAHnx
3 AT0 , HA OKYn OMJIA/IHHO! •C-iobo* — Hnm, 106.1. Pm « 3 O m la d in o n a o k u p ! . . . g o v o ri L ola
N a jm la đ i član C K KPJ
I Godine 1935. SKOJ je bio, kao i gotovo svi savezi ko m unističke om ladine u kapitalističkim zemljama, jedna tipično sektaška organizacija odvojena od života i svako dnevnih potreba širokih slojeva radne omladine. Osnovna slabost SKOJ-a sastojala se u tom e vrem enu u oblicim a i m etodam a njegova rada koji su se sastojali u kopiranju oblika i m etoda rada KP, zaboravljajući veliku lenjinističku istinu da Savez kom unističke om ladine nije i ne može biti K om unistička p a rtija omladine, već da je on masovna organizacija drukčijeg tipa koja ima svoje određeno mesto u čitavom kom unističkom pokretu, organizacija koja tre ba da veže mase radne om ladine i avangardu proletarijata K P | Kod takvog stanja stvari, jasno je da SKOJ, i pored svoje herbjske borbe na strani KPJ, naročito u doba šestojanuarske diktature, nije mogao da pravilno ispunjava svoj zadatak i da je u vrem enu svoje IV zem aljske konferen cije — 1935. godine (održana u Zagrebu), imao svega 2—3 hiljade članova._J V II svetski kongres K l, održan 1935. godine, ozbiljno se pozabavio ovakvim stanjem naših om ladinskih saveza, stanjem koje je u to doba bilo karakteristično ne samo za naš SKOJ, već kao što smo rekli, za gotovo sve saveze kom unističke om ladine u kapitalističkim zemljama. U istorijskom referatu druga Dimitrova, kao i u rezolucijama V II kongresa, K l je podvrgla oštroj autokritici slabosti dotadašnjeg rada među omladinom , potcenjivanje značaja ovog rada, te postavila osnovne direktive za izmene naše omladinske linije, kao i oblika i m etoda rada svih saveza kom unističke omladine, direktive saglasne s učenjem Lenjina o omladinskom pitanju i s novim taktičkim zada 33
ćama koje su tada stajale pred celim našim pokretom j Ovaj stav Kl iscrpno je razradio VI svetski kongres KIM-a u jesen 1935. godine. Kao što je već poznato, osnovno u tada utvrđenoj liniji bilo je: likvidirati oblike i metode rada SKOJ-a koji su značili kopiranje Partije, i tako preo braziti organizacionu strukturu omladinskih saveza, kako bi oni zaista postali masovnim organizacijama radne om ladine i sposobnim prvoborcima za napredni pokret mla de generacije. Ove istoriske odluke imale su da omoguće i našoj P artiji i rukovodstvu SKOJ-a da preobrazi svoj rad među omladinom, da ostvari široki i masovni Savez komunisti čke omladine, jedinstveni pokret mlade generacije Jugo slavije za odbranu omladinskog prava, protivu fašizma i reakcije, za mir. To se, međutim, nije dogodilo. Nije se dogodilo zbog toga što su još u vrhovima naše Partije privremeno bili ljudi koji su kasnije otkriveni kao agenti klasnog neprijatelja i kojima nije bilo u računu da se rad i borba KPJ po svim pitanjima, a tako i po omladinskim, pravilno razvije. Takvi ljudi, a u ovom slučaju naročito Gorkić i Muk, uspeli su da pored tadašnjeg skojevskog rukovodstva, koje uopšte nije razumelo novu liniju, i s njegovom prećutnom saglasnošću, provedu tobože kao primenu odluka VI svetskog kongresa KIM-a — raspuštanje SKOJ-a kaojposebne organizacije. Ova zločinačka namera, potpuno suprotna našem prin cipijelnom stavu po pitanju rada među omladinom i no voj liniji, unela je strahovitu pom etnju i veliki haos, iza zvala mnoga skretanja i greške, čak i mestimične unutra šnje borbe — kao što je bio slučaj u Sloveniji — i za 34
čitave dve godine onem ogućavala pravilan razvoj omladin skog pokreta i SKOJ-a u Jugoslaviji. Tek likvidacijom G orkića i drugih agenata, neprijatelja iz rukovodstva naše P artije, pred kraj 1937, nastupa novo razdoblje u istoriji SKOJ-a. O slanjajući se na odluke Kl i KIM-a po om ladinskom p itan ju i na zdravo jezgro mla dih kom unista u zemlji, koji su, shvatajući novu om ladin sku liniju, iako izolovano i nejedinstveno radili na njenu provođenju i u tom e radu još u toku 1936. postigli neke vidnije rezultate — P artija je preduzela nove potrebne korake radi reorganizovanja rada m eđu omladinom. Po što SKOJ više form alno nije postojao, nije se moglo poći od njega, već je trebalo okupiti mlade komuniste — članove P artije oko odgovornih partijskih tela, popularisati pravilnu liniju, povezati čitav rad i tako udariti prvi temelj jednom celovitom om ladinskom pokretu i budućoj reorganizaciji našeg Saveza. U tom cilju bile su form irane CIK i om ladinske kom isije pri odgovarajućim partiskim rukovodstvim a. U teškom periodu krize u vrhovim a Partije, uz aktivnu pomoć KIM-a i onih drugova iz CK KPJ koji su kroz sve to vreme imali poverenje K om interne, u prvom redu druga T., (m isli na Josipa Broza Tita — op.p.), ove omladinske komisije uglavnom su uspešno odgovorile svom zadatku. {TProdrla je pravilna linija, likvidirani su unutrašnji spo rovi i sk retanja m eđu m ladim kom unistim a, postignuti su pojedini uspjesi u ujedinjavanju omladine i njenoj borbi\JPosle likvidacije tog privrem enog stanja u vrhovima Partije, novi CK bio je u mogućnosti da još aktivnije po mogne taj rad, da pravilno postavi glavna pitanja i tako 35
stvori uslove za krupnije korake na putu reorganizacije SKOJ-a koji se već tada nalazio na čelu dosta širokog jedinstvenog omladinskog pokreta za mir i odbranu na cionalne nezavisnosti pred tada pretečom fašističkom in vazijom 1938—1939. godine. Ovaj pokret — iako su u radu na njegovu ostvarenju i sprovođenju u osnovi pravilne linije SKOJ-a učinjene izvesne greške — odigrao je dosta značajnu ulogu, čvršće je privezao omladinske mase uz našu borbu, politički aktivirao i omogućio narastanje sa mog SKOJ-a. V zemaljska konferencija SKOJ-a, održana sredinom 1939. godine označuje kraj čitavog tog perioda na udara nju tem elja reorganizacije našeg omladinskog saveza i isto vremeno početak jednog novog razdoblja, u kome je SKOJ bržim tempom koraknuo napred ka svom preobražaju u masovnu revolucionarnu organizaciju novog tipa radni čke, seljačke i druge radne omladine svih naroda Jugo slavije. Ova Konferencija bila je u stanju, i pored svojih dosta krupnih nedostataka, da izvrši taj zadatak, zahva ljujući ozdravljenju u vrhovima KPJ koja je krupno po čela da se razvija napred, ozdravljenju do koga je došlo, zahvaljujući odstranjivanju svih štetnih, frakcionaških i tuđih elemenata i agenata, neprijatelja iz naše Partije, i zahvaljujući pravilnim odlukama Zemaljskog savjetova nja KPJ 1939. godine. V konferencija izabrala je i novi CK SKOJ-a. S izbijanjem im perijalističkog rata u Evropi i izmenom taktike KPJ po svim glavnim pitanjim a naše borbe, i pitanja rada među omladinom postavila su se na nov način. Primenjujući naše nove taktičke pozicije za taj rad. 36
postavilo se kao glavno pitanje — zadatak ostvarenja je dinstvenog pokreta radne om ladine odozgo protiv im pe rijalističkog rata i kapitalističkog varvarstva, za politiku m ira SSSR-a i životna prava omladine, pokreta čvrsto ve zanog, ne više za dem okratske snage uopšte — kao u ra nijoj etapi naše borbe — već na radničku klasu i KP. Izvršenje ovog zadatka nužno je zahtevalo organizaciono učvršćenje SKOJ-a na novoj bazi, njegovo masovno for m iranje u revolucionarnu organizaciju radne om ladine no vog tipa. Zahvaljujući pravilnoj liniji naše P artije po pi tanjim a rata, uz najaktivniju pomoć CK, rukovodstvo SKOJ-a je bilo u stanju da na vrem e izvrši preokret u svojoj taktici i tako omogući ispunjenje novih zadaća. U vatri borbe protiv im perijalističkog r a ta ji reakcio narne politike jugoslavenske buržoazije, za politiku m ira SSSR-a, obnovu odnosa i pakt o uzajam noj pomoći s njim, SKOJ je uglavnom ispunio svoj zadatak, održao protiv svih navala buržoaskih p a rtija jedinstvo m asa radne omla dine, rukovodio njenom borbom , privezao je uz radničku klasu čvršće no dotad i počeo da organizaciono podiže svoj novi jedinstveni pokret m lade generacije. Kroz tu borbu nastavljen je ubrzo rad na reorganizaciji SKOJ-a. B udnost CK KPJ omogućila je da se izbegne sektaško zastranjenje povratka na nekadanje uske form e okuplja n ja kom unističkih om ladinaca i da se preobražaj SKOJ-a provede po pravilnoj liniji. A to je linija: što različitije, šire i masovni je form e okupljanja kom unističkih omladi naca na bazi povezivanja ovih osnovnih jedinica s čvrsto form iranim i od proverenih drugova sastavljenim mes nim i okružnim skojevskim kom itetim a, čvrstom centra 37
lizacijom ovih oko pokrajinskih rukovodstava kojima di rektno rukovodi CK SKOJ-a. VI zemaljska konferencija SKOJ-a (održana od 8. do 10. rujna 1940. godine u Zagrebu, u strogoj ilegalnosti. Toj konferenciji su prisustvovali Josip Broz Tito i Ivan Milutinović. Drug Ivan Milutinović prisustvovao je cije lom radu konferencije kao predstavnik CK KPJ — op.p.) bila je u mogućnosti da podvuče dosadašnje rezultate ovoga rada i pokaže današnju sliku našeg omladinskog saveza. Ona je bila u mogućnosti da to učini, zahvaljujući velikom priprem nom radu kroz koji se i učvršćivala or ganizacija SKOJ-a: oko 45 okružnih i mesnih, 4 pokrajin ske konferencije i 2 pokrajinska savetovanja SKOJ-a, s ukupno oko 1500 delegata koji su kroz njih prošli, ozbilj nije su no ikad ranije pripremili VI zemaljsku konferen ciju SKOJ-a. Prema posebnim podacima, SKOJ danas, pored CK izabranog na posljednjoj Konferenciji, ima PK u svim po krajinam a Jugoslavije — dakle osam. Ispod njih, oko 70 mesnih organizacija s odgovarajućim MK SKOJ-a i nekoli ko stotina političkih odbora i raznovrsnih povezanih osnovnih jedinica. U pogledu broja mesnih organizacija najbolje zasad stoje Srbija, Crna Gora i Vojvodina, dok je najjača mesna organizacija u Z. (misli se na Zagreb - op.p.), a pokrajinska u H rvatskoj. Celokupan broj do sada orga nizaciono obuhvaćenog skojevskog članstva iznosi 17.800 — od toga oko 45% radnika, 30% seljaka, 25% studenata, đaka, privatnih nam eštenika itd. Od ovoga broja oko 2000 su aktiv SKOJ-a koji je čvršće povezan: unutar toga aktiva ra di danas oko 600 članova Partije — mladih komunista koji 38-
predstavljaju rukovodeće jezgro om ladinskog saveza, sna gu preko koje naša P artija rukovodi njenim radom . To je, u cifram a, današnja organizaciona slika SKOJ-a. Uprkos nesum njivim i velikim uspjesim a koji rečito govore o pravilnosti om ladinske linije CK KPJ u zadnjim godinama, jasno je da postoji još čitav niz slabosti u radu naših skojevaca, kako političkih tako i organizacionih, i čitav niz zadataka koje nam eće baš ovako brz i veliki po rast SKOJ-a. VI zem aljska konferencija SKOJ-a pretresala je glavna među ovim pitanjim a: u svojoj Rezoluciji potvr đenoj od rukovodstva naše P artije, ona se kritički osvrnula na dosadašnji rad i postavila buduće zadatke mladih ko m unista. Zato na ovom m estu o tim pitanjim a nećemo podrobnije raspravljati. KA R A K T E R IS T IK E D A N A Š N J E SKO JEVSKE O R G A N IZ A C IJ E
Radi određivanja naših budućih zadataka po pitanjim a našeg rada m eđu om ladinom uopšte, a u SKOJ-u napose, važno je im ati pred očima osnovne karakteristike dana šnje organizacije SKOJ-a. Te karakteristike su: 1. D anašnja organizacija SKOJ-a m lada je i nije do voljno učvršćena i centralizovana: treba svim silama i što brže pomoći njenu konačnu konsolidaciju i, istovremeno, dalje širenje. 2. Baza SKOJ-a danas je radnička omladina, kao što i m ora da bude. M eđutim, ne treba zaboraviti da je SKOJ organizacija radničke i seljačke om ladine i da je njegov organizovani uticaj na selu još uvek uzak i nedovoljan. S tim u vezi treba, nastavljajući širenje SKOJ-a među rad ničkom omladinom , naročito omladinom industrijskog 39
proletarijata, posvetiti naročitu pažnju organizacionom učvršćenju SKOJ-a na selu. 3. Rukovodeće jezgro SKOJ-a s manjim izuzecima, mla do je i još bez dovoljno teoretske spreme i praktičkog iskustva, iako s mnogo požrtvovanja i odanosti. U tom pravcu treba posvetiti najveću pažnju izgradnji sposobnih skojevskih rukovodilaca i kadrova, naročito iz redova pro leterske omladine. 4. Celokupno članstvo SKOJ-a mlado je i po godinama — 18-19 u prošeku, — i po znanju i iskustvu. Zato je pot reban veliki propagandni i sistem atski organizovani marksističko-lenjinistički rad i pravilna i omladini pristupač na politička agitacija u njegovim redovima. 5. Skojevske organizacije, iako u velikoj većini sluča jeva dosta čvrsto povezane s omladinskim masama, ne funkcionišu još uvek sasvim pravilno i nem aju dovoljno pun sadržaj rada — i tu im treba svestrano pomagati. 6. Skojevske organizacije ne posvećuju još uvek dovolj no pažnje specifičnim omladinskim akcijam a koje su, me đutim, najbolji put za dalje popunjavanje redova SKOJ-a, ujedinjenje radne omladine i njeno vezivanje uz borbu radničke klase. To su, uopšte uzete, osnovne karakteristike današnje skojevske organizacije i zadaci koji u vezi s njim stoje pred našom Partijom. PARTIJSKE O R G A N IZ A C IJ E I SKOJ
I pored pravilne linije CK naše Partije po pitanjim a rada među omladinom, od 1937. godine naovamo, naše partijske organizacije i forumi vrlo često nisu u potpuno 40
sti shvatili značaj ovog pitanja, oblike i metode rada i zbog toga upadale u greške. Već u više mahova kako okružnicama i uputstvim a, tako i preko članaka u »Pr« (misli na »Proleter«, organ Centralnog kom iteta Komunističke p artije Jugoslavije — op.p.), partisko rukovodstvo je uka zivalo na ove greške i pozivalo na njihovo ispravljanje. U tom e pravcu već je dosta učinjeno, ali još ni izdaleka sve. Praksa naših partiskih organizacija u odnosu na SKOJ i njegov rad im a još svojih slabosti. Pogreške naših partiskih organizacija u pitanjim a rada među omladinom uglavnom su dvojake prirode: U jed n u grupu dolaze pogreške, u osnovi oportunisti čke prirode, koje se svode na potcenjivanje značaja omla dinskog rada i uloge SKOJ-a i zanem arivanje ovog sa strane p artiskih organizacija. Ova je greška bila karakte ristična, npr. za KPH do pred kraj 1939. godine, a u ovoj godini u izvesnoj m eri za naše organizacije u Sloveniji, Dalmaciji i donekle još i u H rvatskoj. U drugu grupu m ogu se uvrstiti sve one greške, u osnovi sektaške prirode, koje im aju za posledicu sužava nje SKOJ-a i rada m eđu omladinom , prelaženje preko p o sto jan ja SKOJ-a kao posebne masovne organizacije i njegovo sužavanje na dodatak partiskim organizacijam a. Ovakve greške ispoljavale su se, a delimično još i danas postoje u praksi mnogih partiskih organizacija u Srbiji, a naročito su u oštrom vidu izbijale u prvim mesecima o. g. u Crnoj Gori. Osnova svim vrstam a ovih grešaka samo je vrlo retko i u izuzetnim slučajevim a svesno skretanje i nepopravljivo sektaštvo ili oportunizam . U velikoj većini slučajeva nji 41
hova je zajednička osnova u neshvatanju značaja rada među omladinom i nepoznavanju pravilnog marksističkolenjmističkog stava o ulozi i mestu Saveza komunističke omladine u našem pokretu. ^B ez vodstva Partije u radu Saveza komunističke omla dine, omladinski savez ne bi mogao da izvrši svoju ulogu kao komunistička organizacija. Međutim rukovodeća uloga P artije u SKOJ-u ne srne istovremeno doći u suprotnost s pooštravanjem formalno nepartiskog karaktera, koji je nezavisna posebna organizacija. Ova prividna »suprotnost« u SKOJ-u i danas još često buni mnoge naše krugove i partiske organizacije, koje, ne rešavajući pravilno ovo pitanje upadaju u greške: bilo da potpuno zanemare rukovodstvo Partije u radu SKOJ-a, bilo da faktički ukidaju nezavisnost SKOJ-a podređujući ga, čisto formalno i birokratski, partiskim telima. Posledice grešaka mogu često biti veoma opasne i izroditi se u odva janje SKOJ-a od P artije ili u njegovo pretvaranje u pri repak partiskih organizacija, konkurentski pokret i »par tiju m lad ih«O vakve pojave, koje su se u našoj praksi zadnjih godina u tako oštrom obliku pojavile samo par puta, izolovano i pojedinačno, vode u krajnjoj liniji ka mogućnosti stvaranja nezdravih odnosa između KP i SKOJ-a, odnosa koje bi razni frakcionaši i antipartiski ele menti mogli iskoristiti, kao što su to u zadnje vreme uza lud pokušavali bedni ostaci Petka Miletića. I zato su takve pojave gde god se prim ete njihovi začeci, veoma opasne i m oraju biti na vreme likvidirane. Pravilnom politikom CK KPJ i SKOJ-a u tim pitanjim a one su u općoj liniji onemogućene: na pojedinim partiskim organizacijama, na 42
ročito na onim koje još nem aju ispravan stav u tom pita nju, leži dužnost da ga što pre isprave. /^ S u p ro tn o st« između nezavisnosti SKOJ-a i potreba partiskog rukovodstva u njem u sam o je prividna. Sve za visi od toga da li se pitanje partiskog rukovodstva shvata i postavlja na pravilan lenjinistički način. A to znači: KP ne rukovodi SKOJ-em, koji je posebna i nezavisna orga nizacija onako, kao što se iz viših partiskih organizacija rukovodi nižim, već onako kako P artija rukovodi masov nim organizacijam a koje form alno nem aju partiski ka rak ter, tj. ne putem birokratskih naredaba, već preko čla nova P artije koji, kroz rukovodeće organe SKOJ-a ubeđivanjem i svojim autoritetom provode partisku liniju. Svi naši drugovi, sve naše organizacije m oraju biti svesne i pokazati da u praksi usvajaju reči Lenjina: »Cesto se dešava da predstavnici starijih i starih gene racija ne um eju kako treb a prići om ladini koja je silom okolnosti prinuđena da socijalizm u prilazi drukčije, ne onim putem , ne u onom obliku, ne pod onim uslovima kao njeni očevi. Zato mi između ostalog bezuslovno m ora mo biti za organizacionu sam ostalnost Saveza omladine, i to ne samo zbog toga što se te sam ostalnosti boje opor tunisti, već i zbog sam e suštine stvari. Jer, bez potpune sam ostalnosti om ladina neće moći ni da se sama izgradi u dobre socijaliste ni da se priprem i zato da socijalizam vodi naprijed.« (Lenjin: »Omladinska Internacionala«, 1916 2 j
Prem a tome, budućnost čitavog našeg omladinskog rada zavisi u prvom redu od toga hoće li partiske organizacije usvojiti učenje Lenjina o odnosu KP i SKO, hoće li na 43
pravilan lenjinistički način, znati da obezbede nužno po trebno rukovodstvo Partije u organizaciono nezavisnom omladinskom savezu.TTsto onako kao što je dužnost mla dih komunista-skojevaca, da svakodnevno podižu ljubav i poverenje čitavog članstva SKOJ-a i cele radne omladine u KPJ i njeno rukovodstvo u borbi omladine, isto je tako dužnost partiskih organizacija da ovo rukovodstvo pro vedu na pravilan način, da visoko izdignu princip nezavi snosti omladine okupljene u SKOJ-u u rukovođenju svojim Posm atrajući problem s gledišta odnosa SKOJ-a prem a P artiji, VI zemaljska konferencija SKOJ-a pravilno je po stavila ovo pitanje i stavila pred mlade komuniste kao osnovni zadatak brigu za obezbeđenje partiskog rukovod stva, podizanje ljubavi omladine prem a KP. Na VI kon ferenciji naše omladine, govoreći u ime CK KPJ drug T. (Misli na Josipa Broza Tita) je jasno izneo partiski stav po tom pitanju, potvrdio potrebu nezavisnosti omladine kojom »u saglasnosti s linijom partiskog rukovodstva, rukovodi i CK SKOJ-a, dok je dužnost partiskih organiza cija da pomognu i kontrolišu provođenje ove linije«. Time je čitavo ovo važno pitanje konačno jasno po stavljeno. Usvajajući ovaj stav, provodeći ga u praksi, sve naše partiske organizacije pomoći će daljem razvitku i napretku SKOJ-a i čitavog našeg rada među radnom omladinom. Dakle, osnovni zadaci partiskih organizacija u pogledu omladinskog rada su: 1. Potpuno usvajanje i provođenje u praksi svakodnev nog rada lenjinističkog učenja o odnosu KP kao avangarde 44
pro letarijata i Saveza kom unističke om ladine kao organi zacije k oja vezuje avangardu s m asam a radne omladine, što naročito znači provođenje i obezbeđenje čvrstog ru kovodstva P artije u SKOJ-u na lenjinistički način, uz puno razvijanje sam ostalnosti SKOJ-a. 2. U kazivanje pune pomoći skojevskim organizacijam a pri provođenju linije VI zem aljske konferencije i uputstava CK SKOJ-a i kontrola nad tim radom . 3. Pomoć i inicijativa za stvaranje novih skojevskih organizacija u m estim a gde ih još nem a i uključenje po stojećih om ladinskih grupa i jedinica u jedinstvenu skojevsku organizaciju, tam o gde to još nije učinjeno. M A R K S IS T IČ K O -L E N jIN IS T IČ K O V A S P IT A N JE N A Š E O M L A D IN E I P IT A N JE R U K O V O D E Ć IH K A D R O V A SKOJ-a
Aktivna pomoć partiskih organizacija SKOJ-u naročito je po treb na kod p itan ja marksističko-lenjinističkog vasp itan ja skojevskog članstva. A ovo pitanje je od ogromne važnosti, kako s obzirom na sam karakter SKOJ-a kao vaspitne organizacije, tako i s obzirom na obeležja dana šnje m lade skojevske organizacije o kojim a je bilo reč. Putem kojim se u SKOJ-u prišlo, putem form iranja specijalnih vaspitnih jedinica, treba nastaviti, ali sistematskije i organizovanije, s više plana i kontrole. Sve skojev ske vaspitne jedinice treba, prirodno, ostaviti rukovod stvu skojevskih forum a i likvidirati nepravilnu praksu izuzim anja ovog važnog sektora skojevskog rada od njih i rukovođenja njim , isto kao s partiskim vaspitnim gru pam a, neposredno iz p artijsk ih organizacija. Ovakva pra 45
ksa pojavljuje se još uvek u dosta organizacija pa čak i u B. (Misli na Beograd — op.p.). Ona je štetna, je r su žava k arakter skojevskih vaspitnih jedinica i protivna je izričitim direktivama KIM-a u vezi s proučavanjem »Istorije S K P /b/ u SKO«. Pomoć Partije u vaspitnom radu SKOJ-a, nužna i potrebnija no igde drugde, kao i kontrola naše Partije nad ovim radom mora se provoditi druk čije: putem prisustva članova P artije izgrađenih drugo va u skojevskom vaspitnom radu, kao instruktora, pre davača itd. Na taj način najbolje će se razviti ovaj rad, a Partija će imati neposrednu kontrolu nad n jim . . . I U pogledu naše politike kadrova u SKOJ-u važno je: a) posvetiti punu pažnju izgradnji sposobnih skojevskih rukovodilaca — mladih članova Partije. Pri današnjem stanju skojevskih kadrova rukovodioce omladine treba tražiti u prvom redu među onima koje je sama omladina izdigla, pomoći im, vaspitavati ih i ne skidati ih prerano sa skojevskog rada; b) obratiti, pri sastavljanju i biranju skojevskih rukovodstava, punu pažnju izboru ljudi kako bi se izbegle nepotrebne reorganizacije koje, ako su su više česte, štete kontinuitetu rada; c) sistem atski organizovati prijem za to dozrelih skojevaca u članstvo Partije, ostavljajući glavni deo istih dovoljno vremena na omla dinskom radu. Na taj način SKOJ će zaista izgraditi svoju ulogu rezerve Partije, a istovremeno biće sve bolje obezbeđeno rukovodstvo Partije u Omladinskom savezi Z A K LJU Č C I
Kakvi su opšti zaključci koje naša današnja Konfe rencija može povući po pitanjim a našeg rada među omla dinom? 46
r 1. O tkraja 1937. godine naovamo uspeli smo da pre vladamo u glavnim linijam a velike nedostatke našeg ne k adašnjeg rada među om ladinom i, naročito, posledice udara koje je i ovom sektoru našeg rada nanela zloči načka delatnost neprijatelja radničke klase, danas konač no pom etenih iz vrhova naše Partije. 2. U tom periodu SKOJ se razvio u m asovnu revolu cionarnu organizaciju radničke, seljačke i druge radne om ladine novog tipa, i predstavlja, uprkos izvesnim sla bostim a u njegovu radu, čvrstu rezervu naše Partije, odanu i požrtvovnu, i pouzdanu vezu između KPJ i masa radne omladine, među kojim a uticaj kom unista postaje sve odlučniji. 3. O m ladinska politika CK KPJ, na osnovu koje je CK SKOJ-a rukovodio borbom omladine, pokazala se u svim glavnim pitanjim a pravilna. Pojedine partiske organiza cije još uvek ne provode potpuno pravilno ovu politiku i m oraju što pre ispraviti svoje greške. 4. Odnosi između P artije i SKOJ-a postavljeni su prin cipijelno ispravno i zdravo se razvijaju. Zaostali nedostaci u tom pravcu kod nekih partiskih organizacija posledica su, uglavnom, nerazum evanja suštine ovog pitanja, a ne nekih političkih skretanja, što opravdava uverenje da će moći da budu brzo i uspešno prevladani i tako omogućen još bolji razvoj našeg rada m eđu omladinom. N ajglavniji rezultat našeg rad a je činjenica — koju pri znaju u svom nem oćnom besu svi mogućnici i omladinski »dušobrižnici«, sva štam pa i ap arat buržoazije — da se mase radne om ladine u Jugoslaviji sve više zbijaju oko borbe radničke klase, da je uticaj naše P artije, uticaj ko47
munista — danas sve više odlučna pokretna snaga mlade generacije naše zemlje. Na čelu sa SKOJ-em danas već 18-hiljaditom rezervom naše Partije, radna omladina ulazi u sve veće borbe i daje nove dokaze svoje odanosti stvari oslobođenja svog radnog naroda, stvari komunizma. Svi napori reakcionarne buržoazije nisu uspeli da ometu ovaj proces, niti će u budućnosti uspeti: radna omladina svih naroda Jugoslavije bit će, ako budemo znali da među njom pravilno radimo, moćan činilac na strani radničke klase i KP u borbam a koje dolaze. Sve ovo nas s pravom ispunjava ponosom i dokazuje pravilnost naše omladinske politike, dokazuje još jednom veliku istinu da je naš pokret — pokret mladosti, pokret budućnosti, kao što je govorio Lenjin. Ali sve ovo nam nameće i velik zadatak da bdimo nad dosadašnjim rezul tatim a našeg rada, da likvidiramo svoje slabosti i nedo statke na ovom polju naše delatnosti, kako bismo mogli učvrstiti, proširiti i zauvek zadržati našu vodeću ulogu među radnom omladinom. Ne zaboravimo ni jednog časa na reči druga Dimitrova, izgovorene s tribine istorijskog VII svetskog kongresa Kl, da od »pravilnog, uspešnog razvitka omladinskih po kreta, od njegove masovnosti, zavisi pobeda klasne borbe celog radnog naroda«. | Nekako u toj godini a i kasnije Lola postaje »vječiti putnik«. N eprekidno obilazi organizacije SKOJ-a, pomaže im u radu. Takoreći i nema kutka u našoj zemlji u kome Lola tada nije boravio. U toku te dvije godine deset puta 48
S m a jk o m T o n ico m p o p o v ra tk u iz Bileća
qk/iftcyicxkt^
y n n c H H j ih c t kojm
ce yriMcao
7/ius.c«*) ceMeCTap m e /* / i o t c e k (rp ynA ) M 1) flan, Meceu m roaHHa p o tjera
^
ir
~
2) Mccto pot)6n.a (OaHOBHHa) 3) ApaaBJbaHCTBo
/A 1
4) Mapoanocr 5) BepoHcnoBecr
/fUJK! - K*UU '. /■
,
6) Oqeso hmc h npeaHMe
7
7) Ombbo MHHwavte
uJti/,
Ayi&fXXUu
8) Koa Kora CTawyje (koa nopoAHue mam Kao caMau)
^
t-
!0) CtajiHo MecTo 5KHBA>eH>a (rAe ce Času o pacnycty)
11) O a te ra ce H3Ap*aBa (poAMTeA>n, ap*aBHa aiyitcOa, npMBaTHa cjiy5«6a, OaHKa. peaaK-
UHja it T.A.)
f
^/*
?«a.
d r u y j ^U. (A
t y r t \ Jo. titd v a * .
h ie fdo /t
enrtotin « t la in *
_ _ _ _ _ ________
Rtčii u
ttn in e , f if o y . nutj fa in .-
uMKCA/tty. KcJ je ycuUsvo-tdic A(t j je
frio
t
.
! /fite
d fy a
/*,ve j t
bou*.
^ X A r tl*
4
ya
b - jie n a
b tto u u u i
J o . 4 0 1* , A O U vo' toy u
j o d n . k*€h
> } jja X o
frf
-
sU£7/>o*, K l* p ;
— c T h ^a J^i/^^/ & a d t vi*
4oU Z
-■!"'*»« - v L. - ■.
-V **/o
ba^cdn '
*V rbeda.,