146 58 29MB
Croatian Pages [105] Year 1973
Ova knjiga, 2. izdanje, pod naslovom : Mandić, Dominik, Jir-l'atshe z.em !je u Jnošlosti i sadašnjosti (Croatian Lands Past and Present), unesena je u: Library of Congress Catalog Card Nun1ber: 73-90i50. \Vashington, D. C. 20541 , U.S.A.
Clm•ni uredniI~: Vinko D. Lasi ć, Rim Zemljovidne lwrte prfredio: Lu jo Hodak, Chicago Kazalo imena priredio: D. Lasić, R im. Fotog1afija u bojama 11a suprotnoj strani: Moffett, Chicago; autogra/ Pisca.
(2 . prosinca 1889 • 23. kolovoza 1973)
4) Hnatska u borbi s ~1adžarima (1848 1869 5) c Nagodba > ugarsko-hrvatska, g. 186~ )
57
3. - Jačanje hrvatske svijesti u Bosni i H (g. 1878-1918)
57
VI.
. Hn atska u borbi za državni i narodni (g. 1918-1972)
1. - Karađorđevićka c Jugoalavija • I) •Napredna omladina• 2) • Hrvatsko-srpska koalicija• 8) • Jugoslavenski odbor • u Londoau 4) Svibanjska deklaracija g. 1917 c skog odbora • u Setu 5) Stvaranje •Države Slovenaca, RJ'Vlltit I ~~T. 6) Nezakonito ujedinjenje hrvataklb kraljevinom Srbijom 7) Srpska nadvlada u karađorđevitkej • slaviji • 8) Borba Stjepana Radića i njegovo wn.nl!!ll 9) Diktatura kralja Aleksandra i nj~
60 60 65 64 66
67 68
69 70 70
II.
-
Bosna i Hcrcegovina u povijesti Hrvata I. · Dolazak Hrvata na Jad1an i njiho\o naseljenjc u današnjoj J\osni i He1cego\ini
93
crcegovrn1
I) Hrvatski preporod 2) Franjevci i Habsburgovci
59 60
..
92
100
2. - Pokrštenje Hrvata u Bosni i Hercegovini
103
3. - Bogomilstvo u Bosni
IOG
4. · Rad
109
5. - Narodno t Bome
franjevaca katoličku vjeru
na
obraćenju
bogomila
..,„_...
111
114
III.
· Hrvatsko porljeklq mana
lllll•dii.
114
1. • Udio bogomila u govine
116
2. • U doba vjenke llObOde 1na islam
120
knuće
10) l\ilačekova •Hrvatska banovina • I ......
71
125
• Jugoslavije • 74
2. - Današnja
komunistička
• Jugoalavija •
i~
128
(g. 1945-1972)
78
VII. ·
Opći
pregled i
zaključne
misli
II
6. - Poturi, bosansko-herc:epwal ci, početno potajni btoUd
139
7. • Udio Hrvata katolika Iz okalDlla .,.Mi.i
HERCEG-BOSNA I HRVATSKA 140 142
85 I.
142
85
I. - Povezanost s Hrvatskom
8t
2. · Odijeljenoat od Srbije
2
•lilllli
136
mizaciji Bosne i Hercegome I) Hrvatsko roblje 2) Hrvatski pribjezi 3) Preseljenje Hrvata awlft'M ti hrvatskih zemalja a ..,._., 1ili8' flJI g. I 688-1699
na
I ti J
8. - t •cho ~t1aniJ1 llt iCC 'OVIIlC
,o
I .i
ZE~ILJOVIDNE
1 Protjerani 11 r\'ati muslimani iz Crne Gore
14 t
naroda
u islamizaciji nosne 1 14 17
9. · Sil.J1 nijC'su imali ud jela u islamizaciji IV.
-
Bo na i flerccP"O\ ina lll\Jt (3).
U neposrednoj bizantskoj upravi ostali su jadr.... ski otoci, zatim Zadar i Trogir, koje Avari nijesu bili osvojili, te novi gradovi: Split, Dubrovnik-Raguaa. Kotor i Bar, koje su gradove Bizantinci osnovali nako:q pobjede Hrvata nad A varima (4). Da se hrvatski etnikum i hrvatska država od g. 626 do g. 806 protezala od Istre do Himare planine niže grada Valone, imamo ove potvrde u izvorima: I. - Konstantin Porfirogenet u navedenim mjestima tvrdi, da su Hrvati kod svoga dolaska g. 621
. (2) C. Po.rphyrogenitus, De administrando imperio, cap. (1zd. Moravcs1k·Jenkins, Budapest 1949) 146, red 8-21. 8 ( ) Porphyr., De adm. imp., cap. 80 (142, r. 75-77). 4 ( ) Porphyr., De adm. imp., cap. 29 (124, red 49-51).
16
ft
P•1.1& DO&.Altl
MRVAT A
2. • lziđor S-11111 Izdanju svoje Ydik .,.. Slaveni ( Hrvati) Odllill rimuom carstvu, Biaa ) bila prva pokrajina, zada E~j'
=
Utom Stroil, brat njegov, & vam kraljevstvo od Ilirije, a to jest an ovu stranu Valdemije deri do POIGllUCl'i Stroilov... I bi kraljevstvo njegovo deri do Polonije, tako primorsko kaWI> 1jevstvo » ('). c
Pop Dukljanin je to ovako tmllll Bile su granice njegova kral.tetMlf do Polonije, obuhvaćajući kako Ptllfllll gorske krajeve • ('). c
(5) Vidi D. Mandit, Raspraw i
i Srbi 57-40.
#Jrilrdl
„-.
(') lsidorua Hiapaleneit, Clarot1ial ontiquWimi, XI, 479; D. Mandit. ~ f Hrvati i Srbi M aL (7) Pop Dukljanin, Li-tot>U, Poli. I Popa Dulcljani•a (Beograd-Zapeb iat) (') Pop Dukljanin, Lj•tofJil, pasi. I
qwaw i ;riloa 68-76, 400-408.
18
4. - U prastarom hrvatsk. da je hrvatski « kral • Budi .om djelu Metlto'g. 75S razdijelio: mir na Duvanjskoin . _ .
3
Primor1·e u d ·· v11e oblast"· d . ( =:= Duvno) ... do Vinodola naz 1. ~. m1esta Dahne koja se naziva i D .0 va B11elom Hrvat k-. «
mjesta Dalme do
gra~'; ~m~~~macijom... Od ittegl
Hrvatskom, što se zo
ve
. G
I
.one... nazva f"..__:_~orn1om Dalmaa·:- y~llUID Jm » (').
U djelu Kraljevstvo Hrvata to 1·e «
OK.
.....,
r;J1ri••~T'•
"'"
]iru••••
C'A411'•„ ...
Ci.ii)w-t••< , .... L
-
od 1G.800 k1n 2 , koji se protc1ao u kini pojasom uz Jadransko ~lorc od u~ća Znnanjc do Bakra. a u nutarnjo ti: od slo\'cnske granice do crte povu(ene od Knrlobnga preko Y'clebita na Sisak i odatle n,1 Ca1n1u i Piton1a(n u Podravini. 'T'aj prostor l:lr\ati su tug.llj ivo nrllivali: « O taci osla taka negda slavnoga kraljc\'stva hr\ abkoga » (Reliqui.1t· lCliquiarutn quon-
1191
„••,„.
-- - - - - ' •Ol'c/ltl
llRA/VJSl (74). God. 1577-78 bosanski sandžak osvojio je Gornju i Donju Kladušu, Ostrožac, Zrin i Gvozdan• sko (75).
2)
c
Ostaci ostataka•
Kada je g. 1592 bosanski vezir Hasan-pala dojević zauzeo Bihać, Hrvatska je spala na ore.-.!!~
('") Vj. Klaić, Povjest Hrvata 111/1, 156-208, 25g..62; f. Pregled povijesti 277 sl. ('15) D. Mandić, Hrvati i Srbi 160.
42
I
(76) F. Sišić, Pregled povijesti 242, 284; D. NaadU. --~ i Srbi 161 sl. (77) Carsko pismo kod R. Lopalić, s11omenici llt'WtlAi ~ ne I (Zagreb 1884) 56·60, br. 84. (7B) O Vojnoj krajini u Hrvatskoj vidi rM.tlftJe: L Spomenici Hroatske krajine 1·111 (Zagreb 1 lUI): „ lfl• La Croatie militaire (Paria 1900); M. Turkovi~. Gacltlllffl: elzemaligen Croatisch-Slavonischm Militlir·Gn,.. (laalal B. Sučević, Razvitak c Ylalkih prava • u Yora!dl111U. --~ litetu, u Hist. zbornik 6 (Zagreb 1951) 11-70: D. LJ. lozi za historiju Statuta Yalachorum, u SIHJ,,..,.a (Beograd 1956); G. E. Rothenberg, DN illltrreldalxllt grenze in Kroatien 1522 bis 1881 (Wien·MGach• lm).
di urn) (7 9 ). Na te obranbene priprave Turci su odgo-
o u
vorili osnutkom Bosanskoga pašaluka g. 1580, u koji su okupili sedam sandžakata, što su ih bili osnovali u hrvatski1n ze1nljama (80). Stvaranjem Vojne krajine Habsburgovci su, istina, po1nogli Hrvatima obraniti ostatke svoga narodnoga i državnoga prostora. Ali osnutkom Vojne kraji· ne i svoji1n postupcima u toj, Habsburgovci su stvo· rili dvije kobne činjenice, od kojih hrvatsko narodno biće i danas teško pati. Prvo, I-Iabsburgovci su protiv jasne volje hrvatskoga naroda i u protivnosti sa svojim krunskim za• klctvan1a i obvezan1a: protupravno, svojom kraljevskon1 samovoljom, zemlje Vojne krajine iznimili ispod redovite vlasti hrvatske države i hrvatskih sabora (81). Drugo, oc.1 « Vlaha » ( 82) u Vojnoj krajini Habsburgovci su stvorili u hrvatskom narodnom tijelu tuđu kost, koja će trajno ubitačno djelovati na hrvatsko narodno biće i smetati hrvatskoj narodnoj konsolidaciji i državnoj samobitnosti. Pogrješka je bila hrvatskih sabora g. 1604-1613, da su tražili od doseljenih Vlaha da plaćaju crkvene desetine i devetinu (nona) prihoda bivšim vlasnicima
(79) R. Lopašić, Spomenici Hrvatske krajine I 73 sl., br. 40; Isti, Karlovac. Poviest i m jestopis grada i okolice (Zagreb 1879). (80) H. šabanović, Bosanski pašaluk 77-81; D. Mandić, Hrvati i S r bi lGl.
(31) J•. šišić, Pregled fJOvijesti 284-89; D. Mandić, Hrvati i S1·bi l G0-2. I G[)-68. (82) Vlasi, kada su se u 16. i 17. stoljeću doseljavali u hrvatske zemlje, bili su svjesni svoga vlaškoga podrijetla i nije~u :ie prilnavali Srbima. I tadašnji službeni izvori dobro razhkUJU « Vlahe „ od « Rašana „ ili Srba.
45
nute, nema bili dalek:OlelB tada bili olledll (li) I. Kukuljevit, ]ura repi In 51.
Hro. sabor.
(") r.
spisi
IV 450. V 461 li.
51
lilit, HrtJ. sabor. 1pw V 411 & (li) i (") F. llllt, l"re1W fltJIO.lJ•d BUI u povijul 97·128. 509-507; 1jd, llftlllt\J'
•
tada nazivalo bJvle krajeve kraljeva.a ._. između Une i Vrba1a (•). Tim bf se 1av da1Jal. rodni i državni život Hrvata razvijao povoljni)& te
1) /ftdjenjr. 1-Jroata iz Bo1ne
i HercegOfJln•
N< sretna je bila misao, da je Eugen Savoj1kl u je eru g. J6!J7 provalio u Hosnu do Sarajeva. Bez do. voljo ih Nnaga, da osvojene krajeve održi u 1vojim rukarr1a, J„ugroj I I rva ta katolika iselio se fz d.1u 1 11j' sjc v< roll~ u~99-130; I. l\lamuzić, Ilirimm i Srl>i~ u 1~ J. Horvat, Političlr.a povijest HnMtW ~ llllJ
R• „
J>ozYunskom sa boru 7. I. 1848 J\.,1da su zakl. učili, da se sa1nouprava . u « ()/ujsko1n iakonu > d gJotovo na ništa, hrvatski I I I 'atske sve e u kralj. e\ stvu n' . c;\-'C veze s ::\f adžarskom 1848 pre1·inu 0 "' ·e sabor 5. VI. . ..,_., da oruzanom rukon1 J . Jos11Ju Je1ac1cu, 000 · naredio banu · · JJn_1atshe. Sa 40.
d" n• na r :\ a za
y
lnost kral1c1nnr: . o5igura samost~ IX 18·'18 IJrešao Dravu I nakon v· • Je 11 · • 1 . ' . s ruski in i austr1·JS · k'un J Hrva ta Je ac1c , • . 1·11 bitaka u zaJec n1c1 više usp3ršn 1 'kod \'ilagoša 13. VIII. I
I
'
y
četa1na prisilio 1\fadz~are c a
1849 polože oružje (1°'). . · I (1848-1916) 2. r . , i ki·alj FranJO Joc;1p , .. Novi ~ar " : bana Jela(ića guvernerom RiJe• • • • XIOI 1848 imenovao 3e ć v· bi'le UJe
današnjih b.-h. muslimana
Iako su Bosna i Hercegovina povijesno neprijeporne hrvatske zemlje, one danas bez b.-h. Hrvata muslimana nijesu hrvatske, niti bi ih Hrvatska mogla dobiti bez njih. Hrvati katolici sačuvali su Bosnu i Hercegovinu kao hrvatski narodni prostor samo u zajedni~i s b.-h. muslimanima Hrva tima. Brojčani odnos IZmeđu Hrvata katolika i Hrvata muslimana mijenjao se tokom stoljeća, ali su oni zajedno sve ~o po~etka 19. stoljeća sačinjavali više nego tri četvr tine Cjelokupnoga b.-h. pučanstva (216). I danas Hrvati muslimani i katolici čine solidnu većinu od 58% b.-h. stanovništva. Da Hrvati dobiju Bosnu i Hercegovin u, valja da to hoće i da to složno traže i Hrvati katolici i Hrvati muslimani. Neki su Hrvati zabrinuti, što se b.-h. muslimani u popisima pučanstva poslije prošloga svjetskoga rata, amo od g. 1945, gotovo kao cjelina izjavljuju c neo. 218 ( )
519-522.
Vidi D. Mandić, Etnička povijest Bome i Herc~IM'lli.ftc
o-··
. a u najnovije vrijdlM' predijeljennna •, ki boje da bt se ?~ S b. ' SlirnanA •. Zbog .toga riznau 1 r ima. oga dana mog11 p -1· n d 3' • današnJ· ih b.-h. muullllallt Da r:t.anJe . ~~a. razumjeti i ocijeniti, valja da duuuav pra~o k •e 1· e nastalo u hrvatskim i drUgim OMll stanJe, OJ • rv.-...1 . . drugoga svjetskoga rata. uuu.
zemljama iz . u pod krinkom komunizma b Sris I...
•
b.li
pr1gra
takozvanoj drugoj Jugos av111, a nap
~ Hercegovini.
odlučivali
l
l1IV11
ose u
„
o livotu 1. llilt4; ·edinaca i cijelih skupina. Od navedene godme dit Oni su
~~~as
oni raspolažu sa svim gospodarskim. ?Iagom O zemlji i samo preko Srba može netko dob1t1 drlaftlO službu, zaposlenje na radu i potrebna sredstva ~• nešto bolji život. Kod takva srpskoga pašaluka, J• naštvo je ne izjaviti se Srbinom i ne zasjesti za bogati čanjak, koji su oni nedemokratskim nasiljem prisvojili i drže ga isključivo u svojim rukama. Ako se pod takvim pritiskom b.-h. muslimani izjavljuju «neopredijeljenima» ili «narodom Muslimana•, oni stvarno nijesu neopredijeljeni, nego time izjavljuju, da nijesu Srbi. Kada jedamput dođe do prave ljud. ske i državne slobode u Bosni i Hercegovini, tada te ti «neopredijeljeni> muslimani progovoriti jezikom krvi, koja u njihovim žilama teče, naime, da su oni Hrvati i drugo da ne mogu biti.
3. - Bosanska-hercegovački muslimani ne mogu biti Srbi . B?sansko-h~rcegovački muslimani ne mogu bid Srbi, 1er to oni stvarno nijesu. Po hrvatskoj bri i
156
157
jeziku, po svom vjersko1n uvjerenju i misli, po kultu1 no1n životu i pravom, dubokom osjećaju, oni su potpuno različiti od Srba i nigda se ne će moći s njima združiti i u jedan narod stopiti. Pojedinac iz osobnih interesa i sebeljublja inože izdati svoju krv i svoj narod. ·rakve n1i prezirnim imenom zovemo izdajica1na i renegatima. Ali jedan cijeli narod i jcd:J.n njegov znatan dio, kao što su b.-h. muslimani I-Irvati, ne Jnože i ne će nigcla počiniti opće i potpuno izdajstvo sarr1oga sebe, svoje krvi i svoje prave narodnosti. Bosansko-hercegovački
in uslimani ne mogu se i1javiti Srbin1a ni zbog toga, što bi to značilo njihovu vjer:)ku propast u nedalekoj budućnosti. Katolička i muslfrnanska vjera obje su univerzalne, opće ljudske vjere, i pre1na ton1e nijesu vezane ni istovjetne s pojedini1n narodima. Katolik i musliman može biti Hrvat, Francuz, Englez, Egipćanin, Indijanac i Kincz. J)oslje