149 87 34MB
Croatian Pages [83] Year 1881
Spomenidka grada
II 38 fillAir)(1111 5517"
DJELOVANJE COBISS e
RANTEVACA U BOSNI I HERCEGOVINI gA PRIM : 1 EST VIEKOVA NJIHOVA BORAVKA. NACRTAO
FRA MIJO VJENCESLAV BATINIC l',OSANSI:11 IT
Ni ;VA(
SVEZAK. I. VIKARIJA (1235-1517.)
lied ay. Franje velik je tt erkvi; on je jedan ad onih glavnih, ua koje en se oslanjali rinnki paia od blizu sedate stoljeCt. I ja Cu u njent trraiti vriednn i jaku ;•odporu, koji da me pomogne tt oheani 1,ravica erkvenih te da, provedem druitveni prenstroj.
govaru, act 9. lipirja
Pam, Lay X111.
U ZAGREBU. '11 ■ K 0 M MON
TISK A
1881
.
•
Cier3.a BO rlo vOic e.
DJELOVANJE
F_RANJEVACA U BOSNI I HERCEGOVINI ZA PRVIH EST VIEKOVA NJIHOVA BORAVKA. NACRTAO
FRA MIJO VJENCESLAV BATINIC ROSANSKI FRANJE VAC.
SVEZAK I. VIKARIJA (1235-1517.)
Red sv. Frauje velik je u crkvi; on je jedan od onih glavnih, na koje su se oslanjali rimski papa od Ulm sedam stoljeda. I ja du u njem traMti vriednu i jaku podporu, koji da me pomogne u obrani pravica crkveni.h to da provedem druktveni preuetroj.
Papa Lay XIII u govoru od 9. lipnja 1881.
U ZAGREBU. TISKOM DIONIiKE TISKARE
1881.
MNOGOPOS70 ANOIVIU OTCli
Spomenidka grada 0
:1 ZAVCAILA", ZS!iiKul 4.4
'r A
IRA
D D
1111P31 1 , 11111111
KOLJ XRILI6U
D
IZSLUtENOMU TAJNIKU BISKUPOVU
m D
COBI SS'
DEFINITORU, SADA
DIttAVNIKU BOSANSKIH FRANJEVACA. Odobrenjem vrho no drUvnog staridinstva franjeva6kog reda.
E 4
VEI1E1411'.INJA I 11.11nOSTI
• rosvECUJE .4.
•
PREDGOVOR.
Ved je tomu vide godina, da se je poeela iivo kod nas dutiti potreba knjige, u kojoj bi bile pobiljdene sve glavnije sgode i nesgode franjevaca, koji-no od gest vjekova i pol drie u Bosni zastavu Krsta kroza sve oluje, koje prohujige ovim nesretnim zemljigtem, vrged neprestano blagotvoran upliv na sve odnogaje nageg domadeg vjerskog, druftvenog i kulturnog iivota. Ova potreba tim se je iivlje osjedala, eim nitko od nas nigda neusudi se svesti u jednu cjelinu dogodjaje, koji se neposredno nas tihi, ter gto su o nagem djelovanju razni inostranci razno i sudili, nepoznajud nage proglosti, a ono gto je o nami pobiljeio Wading, Gonzaga, Greiderer i Fabianid, to je girjemu obdinstvu nepristupno radi riedkosti djela i radi jezika, u kojem su pisana. Ova olade priznana potreba, zatim obilnost domadih, jog neizdanih spomenika, njekom su me tugom napunjavale, ter ovom miglju obuzet, pone sam dvie godine nagovarao dorastlije tomu muleve, kojim ni znanja ni vremena ne manjka,
da ovoj potrebi i ielji zadovolje, pa kad mi ovo nepodje za rukom postidi, sam se odvaim na taj posao i prihvatim pero, nebi ii u kratkih crtah orisao djelovanje nagih predaka. Nu jedva unesoh srp u to prostranu i mjestimice izmrgenu njivu, odmah osjetih svu tegobu moga poduzeda : s jedne strane opazih, da su dosta oskudna vrela, da su mutni njeki izvori i da su jog nerazjasnjeni njeki momenti nage starije povjesti ; s druge pako strane imadijah malo prosta vremena, a silu osobnih i vanjskih zaprieka, te ako nisam do sad stoput klonuo duhom, sustavio se na putu i promjenio svoje odluke, to mi je pripisati uzvigenosti moga cilja, a taj je, da upoznam domade i nedomade s nagom proslogdu. Da ovo postignem, a djelo za dene i neuke priredim, gledao sam stajati na temelju eisto povjestnom i vjerskom, ldoned se koliko priepornih tdaka, koje u stvar nezasiecaju, opet dosadnih slavospjeva, kao gto je to njekim u obi6aju, te nastojedi da kronologi6kim redom poni2em sve ovamo spadajude dogodjaje, neka iz njih sami 6itatelji izvode primjetbe i zakljdke. Odkle sam pako crpio moje gradivo, to sam na mjestu ozna6o, kao gto se mole svaki uvjeriti sravnjivanjem. einit de se na prvi mah, da sam u uvodu i drugdje bio preobgiran, te da sam preyed posizao u crkvenu povjest ; nu ako se uzme u obzir, komu je poglavito namjenjeno ovo dj elo, i da su j edini franj evci bili tada zastupnici katoli&og svedenstva u Bosni, uvidit de se, da je jedna povjest od druge nerazdrdiva, dapaee s istom istovjetna. Donajposlie, i "ja sam duboko uvjeren, da ovo djelo nije brez svojih mana, te da bi se 2elilo njegto vise originalnosti ; ali se ipak nadam, da sam zadovoljio prvoj potrebi, obedajudi, da Cu u sliededih svezcih sve temeljite pri-
govore, te da cu daljnje moje pripovjedanje posve samo stain° osnivati na podatcih, koje sam crpio iz njeki za nas vanijih pismohrana, i ovo tim vedma, jer je posve neznatno, gto je kasnije dobe o Bosni pisano. Nu kada de ostali svezci svietlo ugledati, to de zavisiti o razpaCavanju ovoga, kog toplo prepordujem pa nji brade franjevaca i bosanskih katolika. U F ojnic i, na Veliku Gospojinu 1881.
r. Osnutak franjevaekoga reda.
P rosjaeki redovi znamenit su pojav ne samo u povjesti katolieke crkve, nego i u obdoj; znamo pako da su novi va2niji dogodjaji uvjek bill izazvani prvagnjimi. I prosjaeki su redovi nastali razvitkom sgoda i odnogaja u crkvi i dravi, pak s toga ih i jesu narodi tolikom odugevljenostju primili, kolikom se doeekuju naive& prijatelji eovjeeanstva. I doisto, ako se prenesemo duhom u ona vremena, gto no ih ,,srednjom dobom" nazivamo, to demo naidi na mloge smutnje u crkvi i u dravi, koje su sve to vedma rasle do konca XII., a svuda mah preuzele poeetkom sliededega stoljetja, na veliku Atetu jedne i druge vlasti. Razmirice u samoj crkvi poradi nasliedstva u papinskoj easti, zatim medju crkvom i pojedinimi dravami, stotinu gorkih kugnja prigotovige zaruenici Krstovoj, to da ne bijage osobite zagtite nebeske, utonula bi ladjica Petrova u virove razsula, na nesredu cieloga eovjeeanstva. Iz ovih zamrgaja mloge gorke potekoge posliedice : protupape sijali su razdor i promicali nebrojene zloporabe, zakoniti nasliednici sv. Petra ne bijahu uvideni, vladari pako nastojali su nametnut se za vrhovne sudce i upravitelje eisto crkvenih poslova. Odtud gta je sliedilo? °bee mrtvilo i pokvarenost: niije svedenstvo podade se neradu, simoniji i slienim nepodbgtinam; vigji pako kler, od vremena Karla Velikog mlogim posjedim obogadivan, sad se morade samo svietovnimi poslovi baviti, vojske predvoditi, straneariti i svoje obitelji obogadivati. Mu2evi bogobojni, kojih hvala budi Bogu, nije nikad crkvi manjkalo, upravo crnimi bojami 1
2 slikaju ova vremena, te poput proroka Jeremije ljuto narieu nad zapugtenimi hramovi i zanemarenim vinogradom gospodnjim. 1) Ovim neprilikam pridruii se pogibelj za samo pravovjerje. Mnogi svietovnjaci i svedenici izta,koge se na sriedu, da poprave crkvu te zavedu pravo obslulivanje evangjelja, a pod tom krinkom pokugage napraviti razdor, proslaviti se novotarijami, snizit jo§ veoma ugled crkve i njoj se izmaknuti, ter vedinu vjerskih istina gto izvrnuge, to posve zaniekage. Taki bijahu: Arnald Bregianac, Petar Bruiz, Henrik monah, Tankelin, Eudo de Stella, Gerardo Sagarello, poeetnik tobohjih apostolika, te Petar Vald utemeljitelj istoimene sliedbe. Svaki od ovih krivih ueitelja steee pristaga ; an ipak u gornjoj Italiji mah preotmu Katari, a u Francezkoj Albigezi, i jedni i drugi ogranci starih Maniheja, zakleti nepriatelji crkve i drave. Puk izmigljotinami ovih bude zaveden, crkve opustige, a svetotajstva vrlo se riedko primahu, tako, da je vrli Inocent u IV. saboru lateranskom, dranom g. 1215., silnimi prietnjami zagrozio se onim, koji barem jednoe u godini nebi pristupili sv. izpovjedi i presv. prieesti.a) Ovako biage lice koncem XII. a poeetkom sliededega vieka. I na iztoku nagomilage se crni po crkvu oblaci. Sveza medju crkvom iztoenom i zapadnom, eastohlepjem carigradskih patriarha i samovoljom grekih careva postajage iz dana u dan sve to slabijom, Grci Latinoni neprijateljniji, obdenje eesto prekidano. Male se je einilo ponositim gospodarom Bosfora, gto je carigradska stolica predpostavljena mnogo starijim crkvam, aleksandrijskoj i antiohejskoj, nego su jog eeznuli za prvim mjestom u crkvi boijoj. Poredivga se iz toga mdnja postiie svoj vrhunac g. 1203., kadano zapatina kraarska vojska, sastojeea ponajvige iz Franceza i Mlet&Ina, pozvana Aleksijem, sinom razcara Izaka IL, suprot izrienoj papinoj zabrani udari na Carigrad i Aleksija na priestolje uzpo1) Sravni djela sv. Bernarda (r. 1091. t 1153.), osobito S e rm. 23. in Cant ica, to pet knjigah De Consideratione, zatim Ivana Karnotskog, Mateja Pariianina, a za najvik Petra Blesenskog, koj je neobibom iskrendou i slobodom korio suvremeno sve6enstvo; to mu je pako pribaviby dia'no mjesto medju pisci one dobe. 2) Sr. Cap. Omnis utriusque sexas, de Poenitentia et remissione.
3
stave. Do male stay, naime 25. sieenja 1204, bukne opet buna proti Aleksiju i bude umoren. Sad kriiari planu osvetom, osvoje na novo Carigrad, opliene ga, te u ratnom bjesnilu nepogtedige ni samih hramova, najvede im svetmje oskvrne, ueinivgi Balduina grofa Flandrije carem, a Tomu Morosini-a, Mleteanina, patriarhom carigradskim. — Istina, tog vremena bugarski car Ivan Asjen potrai mir s rimskom crkvom, a uz mir carsku krunu i samostalnu patriargiju; al dobivgi ovo od Inocenta III. g. 1203. brzo se sprijatelji s Grct, koji Bugarskoj iste povlastice priznadoge u lampsaekom saboru g. 1234. — Ovoj crkvenoj neslogi pridruii se i pogibelj za eistoeu vjere. Yee prve polovice X. vjeka pojavi se u Bugarskoj pop Jeremija, koj pod imenom Pavlova ueenika Bogomila poee sijati krive nauke. Ovo krivovjerje brzo se razgiri po svih stranah balkanskog poluotoka, i pustiv duboko 2ilje u puku priprostu i nepoueenu, zaprieti svojimi pogubnimi naeeli cieloj bohnstvenoj sgradi krgdanstva. Bogomili bijahu tim pogibeljniji, elm su vige pod krinkom pokore i pravovjerja znali sakrivati svoje opake namjere. Bugarska netom obradena na vjeru Isusovu, bijage prijatna njiva za taj kukolj, a nebuduei onog vremena na iztoku u obilju nauenih svedenika, postade brzo kolievkom ove nespretne sliedbe. Vladari i crkveni F ab ori osudige jednodugno novu sliedbu i pedipse upotriebige proti njenim pristagam, ali tim neurtuknuge, nego jo§ vedma ih razdraiige proti crkvi i ddavi, i onako sroeene da jednu i drugu podkopaju.') • Evo kakovimi je talasi bio uzdrman brodid Isusov onih vremena. Ovo je potreslo i velikim duhom Inocenta III., te kao gto pripovjeda slavni mu povjestnik Hurter, on obieavage redi: „Ako se produlji ova nod zloeinl i divljaetva, prosvjeta krgdanska morat de se izselit sa svieta". 4) Al sredom pokraj svih ovih nevolja ne bijage jo§ nestalo svake iskre naboinosti na krgdanskome poprigtu ne bijage ipak izumrla svaka tetnja za uredjenijim livotom. Srce onodobnog naragtaja bijage jogter otvoreno blagim naukom evangjeoskim. To nam 8) Sr. dra Franje Rakog veoma kriti6no djelo Bogomili i Pata real str. 1-44. 4 ) Vita d' Innocenzo 111. cap. 3.
5 4 najbolje svjedoee one eeste i mnogobrojne kriiarske vojne, koje cviet zapadne gospode odazvage izpod domadih krovova i stavige pod zastavu hrabrih osloboditelja svetih mjesta, ter ih na stotine tisuda pozobage u palestinskih pustarah. Ove vojne uzdigavgi dub, oplemenivgi misli, uredivgi domade odnogaje i uzkrisivgi trgovinu znanosti i umjetnosti, podtakoge na udrugivanje. Sada samostanski i vitelki redovi potekoge oli na novo uredjeni oli pomladjeni. Ostavivgi na stranu vitegke zadruge, malko se obazrimo na onovremene samostane, to ljudska zaklonigta i sahraniligta klasiene knjilevnosti. Na zapadu samostanski givot uredi sv. Benedikt poeetkom VI. vieka; al tee,ajem vremema razslabi se, nu popravi ga ponajvige revni opat klarevalski sv. Bernard. Pod njegovu upravu stupi nigta manje od 72 samostana, kasnije pod imenom „Cistercita" raziriv se po cielom zapadu. Kao gto benediktinski prvagnjihi tako cistercitski potonjih vjekova, dade crkvi divnih pobognjaka, glasovitih ueenjaka, gorljivih biskupa i odvdnih papa. — Osim ovog i drugi se zavedde redovi, za svaki blizu ljudski stalig : da se obnovi samostanska stega, uz cistercite trudige se strogi „kartuzinci", ,,trinitarci" odkupljivahu zasugnjene krgeane, „augustinci" pako i „premonstratezci" pritekoge u pomod svedenstvu. Jedini puk ostade pri svem tome zanemaren i nepoueen, a budud zavadjan lagljivimi ueitelji, zavlada medju njim nered i surovost. Italija biage pociepana u dvie jake, a okrutne stranke, naime u Gvelfe i Gibelline (= Welfe i Wainblingene). Obe se zametnuge u Njemaekoj pri koncu prve polovice XII. vieka, a pregavgi u Italiju, 300 godina opustogavale su liepi apeninski poluotok. Gvelfi branili su pravice papa, doeim su Gibellini zastupali zahtjeve rimsko-njemaekih careva. Za to borbe eesto je polievala kry gradske ulice, oskvrnjivale se crkve, unigtivale se najuglednije obitelji, rugili se plemieki dvorovi, razkopavali se gradovi, vladari pako bez ugleda ne znadiahu si pomodi. 5) Rieeju: cielo drafty() bijage uzdrmano, vlasti omragene, puk razuzdan. Odtud krivi pojmovi o vjeri, predsude o vlastnietvu, nenaravni odnogaji medju pojedinimi razredi i divljaeka samovolja iztekoge uzroenim vezom, ter se obustavi razvitak umnog napredka i oplemenjivanje ljudskoga drugtva. 5
) Muratori Annali d'Italia, t. VIII, pag. 622. etc. :
Da se opet obnovi red u drgavi, svetinja u crkvi, sloga medju vladari i svedenstvom, mar za naukom, pobonost i eudorednost u puku, trebalo je zatrti stari naragtaj, i oput onog u sirskih pustarah, a novi podgojiti u krgdanskom duhu. Tu je mogao sami Bog pomodi, a ljudska sredstva bila su izcrpljena i nedostatna. Pa tomu neredu i doskoei bogja providnost, izabrav u Dominiku Guzmanu i Franji Asizkom vrstne popravitelje suvremenog naragtaja. Da nebudemo dugi, pustimo s vida sv. Dominika i njegovu vrlu druibu, pak se poblige upoznajmo sa sv. Franjom i njegovim redom. Franjo rodi se g. 1182. u gradu Asizu, u Umbriji, od Petra Morikoni-a, prizivkom Bernardona, prilieno bogata trgovca. Njemu krgteno ime bija§e Ivan, nu otac prozva ga Francegkom, gto je vrlo lahko nand° francezki jezik, potrebit za trgovanje, koje je vodio po primjeru mlogih odlienih gradjaua Italije. Za prvih godina poueiv se u poeeteih latinske i talijanske knjigevnosti, dade se na gizdu i zabave, al uz to ipak oeuva se od razkalagenosti. Napram ubogim osjedao je medjutim njeku urodjenu sklonost i sagaobu, to kad jednoe trgovinom zabavljen njekomu siromagku uzkrati milostinju, toliko se do as pokaja, da je za njim poletio i bogato ga obdario, odredivgi, da nede vige nikad nikojemu porno& uzkratiti, koji mu ju za ljubav bogju zaigee. 6) A to je on i obslutio. Vrgedi ovako djela krgeanskoga milosrdja, pretvori se malo po malo u novog eovjeka : svietu se pole uklanjati, samodu ljubiti, Isusa i njegovu muku promatrati. Sada pole sam sobom razmigljati, kako bi bogoslugje povedao, svetim mjestom prvagnje gtovanje pribavio, a sam Bogu savrgenije slugio. U to vrieme crkva sv. Damiana, nedaleko od Asiza, prietijage 'srugit se, pak zato Franjo svoju odjeeu i konja prodade, a uzete za to novice donese svedeniku, koj je onu crkvu dvorio. Ne htjede ubogi svedenik primit mu novaca, bojedi se njegova otca ; al on kradom ubaci kroz prozor novice u crkvu i pobjegne. (uvgi za to otac mu, dodje s rodbinom u crkvu, Franjo pako sakri se u jednu jamu i to provede njekoFranciaci c. 1. a s. Bonaventura conscripta. 2ivoto6 ) Vita S. pisac ga je kao diete upoznao, a ove crte na lieu mjesta i od mu joite drugova popisao.
6 7
liko dana vrude moledi. Na jednod zastidi se radi svoje malodukosti i plagivosti, ter veseo unidje u Asiz. Gradjani vidiv ga onako blieda i ubdno obudena, pomislige, da je s uma sigao, a niIji puk krikom, kamenjem i blatom pozdravi ga, dolim je on poput kakova slavodobitnika neustragivo stupao izmedju uzbunjene svjetine. I otac ga se ljuto nagrdi i nagiba, pa svezavgi ga kao mahnita, zatvori kod kude. Nu malo je vremena ovo njegovo tamnovanje trajalo, jer ga za odsutnosti oteeve mati pusti na slobodu, a on opet u istu crkvu odleti. Vrativ se otac kudi i ne flaky ga u zatvoru, pohiti za njim ; nu in mu sada mirno izadje u susret i kaza mu, gdje jog lee njegovi novci. Otac ga pozove, da se pred biskupom odrekne nasliedstva, a on veselo primi ponudu i dade svedanu izjavu, pak odbaciv sa sebe i otdeve haljine, zadovoljno mu retie : Alago meni, do sad sam tebe zvao otcem, a odsele du mod istinitije red Bogu : Otle nag, koj si na nebesib Toda je jedva brojio 25 godina ovaj neobidni I kao da se je kakova teat), bremena oslobodio, potrda veseo u jednu oblitnju gumicu, te dobivA od svog starog znanca njegto iznosane odjede, pole slditi gubavcem I nastani se pokraj crkve, poznate pod imenom „Gospoje angjeoske" inade ,,Porciunkula" nazvane. 8) Moledi se jednog dana kod sv. Mise, du one riedi iz evangjelja : „Nemojte nositi ni zlata, ni srebra, nit kakov novae u vagih pojasih, nit torbu za puta, niti dvie haljine, nit ' obude, niti gtape. I udilj opojen radostju izidje iz crkve, vidudi : „Evo gto ja tratim, ovo je gto odavna e1im". To rekavgi, izuva obdu, odbacuje gtap, novae, torbu i koIni pojas, te zadovoljiv se jednim haljetkom pripasa se konopcem, da tr , eno ovrgi naredbu Isusovu, danu i obsIdenu po apogtolih. Tako preobuden zadje propoviedati pokoru, prostim dakako govorom i jednostavnimi dokazi, kao gto i on bijage prost i jednostavan ; al bag ova njegova priprostitost obdara slugatelje i dirnu ih u arce. Prve riedi njegove bijahu uvjek : „Gospodin yam dao mir!“ 8) 7) S. Bonaventura in Vita c. 2. — Opusc. S. Francisci t. III. apophtegma 5. et 6. Edidit De la Haye Pedeponti 1739. 8) S. Bon. in Vita c. 2. 9) S. Bonaventura in vita ejusdem c. 2.
Do mala vremena sedam ga okruli drugova, prigrliv njegovo ubottvo, odjedu i nadin livlienja. Svi se primige propoviedanja, a sveti nadelnik govorage im desto: Brad° moja, Bog nas je zovnuo nesamo da se nagim, nego i tudjim spas= brinemo. Propovjedajmo pokoru, al ne toliko riedju, koliko djelom i izgledom 6esto demo doe ljudem krotkim i vjerujudim, koji de vas svetim veseljem doeekati : ali drugi na suprot pokazat de se tvrdokorni i vradat de nam zlo za dobro, koje im nudimo. Nu vi nit se uspjehom ponesite, nit odporom zastragite, nego trpite ponizno urtrpljivo. Pazite, da yam koja izprazna stvar ne omili, da poslie nego ate sva zarad raja ostavili, da raj za nitko ne izgubite. Novae ako yam ponude, toliko cienite koliko prah, koji gazite.") Ovakovimi rieemi podbodeni prvi Franjini sliedbenici podjoge na sve detiri strane, podudavajudi, udedi narode na stazi krieposti a same sebe zatajivajudi. Njeki ih doisto uljudno i ljubezno primige, njihovom odjedom i ogtrim iivljenjem u Ludo navedeni ; nu dogadjalo se je na nekih mjestih, da su bill smjehom, porugami i udarci pogogdeni, kao kakove skitalice i liendine; pa kad ni tim nebi ih zastragili, razkalagena mladel vukla bi ih za kukuljice po ulicah. Ovako izpadenim nitko nebi htjeo dati mjesta pod svojim krovom, gdje da prinode, ved bi provodili nodi pod hladnimi crkvenimi svodovi, da opet sutra nastave svoja propoviedanja i omiljelu sa svjetinom igru, iz koje su oni izlazili obidno pobjeditelji. Nedokudiva providnost boija htjede ovimi slabimi sredstvi sjajan uspjeh postidi, te kao to s galilejskimi ribari, tako sada sa siromaki asizkimi pokrenu sviet na bolju misao i iivot.") I doisto, tolika nesebidnost i gorljivost do malo stele obde gtovanje, predsude se unigtige, puk se za njimi povede i oni podege 2eti obilne plodove svoje urtrajnosti. Novo drutvo naraste na jedanaest osoba, medju kojimi samo jedan svedenik, i Franjo im dadne priprosto sastavljena, nu sasvim nova pravila, u kojih ne bijage nigta drugo, doll evangjeoski savjeti podpuno olivotvoreni, te njegto uredaba, za jednolidnost samostanskog 2ivota potrebitih. U ovih pravilih, kao poglavitu stvar, naloi svojim strogo siromagtvo, i to ) Opusculorum tom. 3. collatione 2. ") In vita c. 4.
8
9
kako pojedinim, tako i obdini, eledi podpuno sliediti bdanstvenoga Spasitelja, te podati svietu primjer savrgena Iivota. Na mjesto posjeda preporuei im poslovanje, a kad ih ni to nebi moglo uzdr2avati, tada istom dopusti im od vrata do vrata prositi u ime gospodnje, ne stidedi se ni malo, budud i sami Gospodin siromahom se ueinio.") Sad je trebalo nova pravila podvrdi odobrenju apogtolske stolice, pak zato Franjo s cielim dridtvom podje pred namjestuika Isusova. Tada (god. 1209.) na Petrovoj stolici sjedio je Inocent III. , mu2 pronicava uma i velike djelatnosti. Njemu o boku stajage kardinal Ivan od sv. Pavia, i Gvido biskup asizki. 2eled Franjo s drugovi pred papu unidi i svoju mu osnovu na potvrdu predlaiti, uteee se najprije svomu biskupu, kojeg posredovanjem bi pugden pred papu. Inocent, silnimi crkvenimi poslovi zabavljen, ne htjede ga prvi put ni saslugati; nu sutra dan prizvav ga brzo opazi u njem neobienu iskrenost srca, stalnost namjera i pravu telju za razgirenjem bogogtovja. Vets se bijage poglavica crkve sklonuo, da mu odobri pravila, kada se prisutni kardinali jednoglasno opriege uvedenju novoga reda, smatrajud ga tako strogim, da nadmaguje eovjeeje sile. Na to ustade i spomenuti kardinal Ivan, sabinski biskup, koj ved bijage umolio Franju, da ga drugom i bratom naziva, te visokoj skupgtini reee: „Pazite, brado, da odbijajud molbe ovoga siromaka, i samo evangjelje ne zabacite ; budud iivot, koj on ieli sliedit, nije nigta drugo, do nauk gospodnji. Koj bi pako rekao, da je evangjeoska savrgenost i zavjet na to ueinjen stvar nemoguda, taj bi sagriegio proti samomu Isukrstu, poeetniku evangjelja". Ove tie& promienige odluku papinu i on mu ustmeno potvrdi pravila, i kao gto njeki tvrde, pred samim papom Franjo s dratvom poloii obiene samostanske zavjete.") Vrativgi se novi redovnici u Asiz, livljahu u prije neeuvenom uboltvu. Dugo su vremena njeki krivovjerci, kao apostolici, lionski siromasi i drugi predbacivali katoliekoj crkvi, da je u njoj nestalo evangjeoskog nauka te da ved nitko ne dive po primjeru svetih apogtola. Trebalo je ovakim dodi sada do Franjina boravigta, i vidili bi gto eini krAdanska samozataja. Nebijage ni potrebitih 12) Sr. Regula Fratrum Minorum. 13) In vita b. Francisci c. 3.
knjiga, da bi &tali svete easove, a kamo li koje druge udobnosti, te dulje vremena njihove obdenite molitve bile su sama razmatranja vjeenih istina. Drven kri2 usadjen u sried uboga stana bijage im zanimiva knjiga, koje niema rjeeitost napunjavage im due nebeskom slastju; priroda pako sa svimi svojimi krasotami pobudjivage im duhove, da slave mod svemdnog stvoritelja svieta.' 4) U ovom tiesnom boravigtu pripravljahu se novi apogtoli, poput prvih, postom, molitvom i zamjenitim dobrim izgledom za svoje visoko zvanje. Kraj sve napomenute oskudice i u potrebitih stvarih, ipak svakim danom rastao je broj neobilnih samotnika, i budud im otjegnjao stari stars , izmolige od mjestnih benediktinaca crkvu zvanu danas Porcinkula. Ved g. 1211. naraste za toliko red, da je mogao patrijarka ubogih zavesti njekoliko novih samostana, medju kojimi prvaeili su oni u Bolonji, Pizi i Kortoni, ostavgi pri torn Porcinkula sredigtem reda i njegova blagotvornog djelovanja. I Zenskornu spolu zapade sada sreda stupiti pod netom razvijenu zastavu bojeg ugodnika, a medju svimi prva bijage Klara, djevojka plemenita rods i odgoja. Njoj izprva (g. 1212.) utoeigte ponudige benediktinke, a tek kasnije crkva sv. Damiana.") Klaru je sliedila sestra Janja, zatim mnoge druge djevojke, to „red ubogih sestara" za 2ivota Klarina razgiri se skoro po cieloj Evropi, dajudi svietu do danas izvanredne primjere samozataje i pobanosti. Prvobitna su im pravila strogo siromagtvo nalagala, nu teeajem vremena znatno ih ublaIi sveta stolica. Znajudi sveti nakelnik, od kolike je potrebe obeli dogovor, sazva prvu skupgtinu svoga reda u Asiz god. 1219 , kojoj su prisustvovali sv. Dominik i kardinal Hugolin, kao zagtitnik reda, postav kasnije papom, pod imenom Grgura IX. Na ovaj sabor dodjoge sva odlienija brada, a broj njihov iznosio je preko 5000, doeim se i dare ijivost vjernika napram ovim siromakom pokaza tolika, da nigta tomu mnotvu dobrovoljnih siromaka ne uzmanjka. Iz ciela rada toga saborisanja razabrao je odvaini utemeljitelj, da je njegov red za end° narastao i podao svietu izgledom naein 14) In vita c. 4. 15) In vita c. 4.
10
11
evangjeoskoga givljenja; nu da je blizu svuda nabasao na velike zaprieke. Da ove odstrani, preporuei svojim gtovanje svedenstva i euvanje njegova ugleda, hotijudi tim da oni budu prizivani, a ne da se sami namedu. Razpustivgi ovaj sbor, novim zanosom zadje propoviedati po oblignjih mjestih. Njegovu se glasu sada odazva listom narod, te u eoporih pristajage za njim. Sve je gelilo givot na bolje okrenuti, pak zato su ga i molili, neka bi im kazao naein, kako da krgdanskom stazom stupaju. Mlogi ljudi htjedoge ostaviti gene, a ove opet razstavit se od muleva i unidi u samostan, ter tamo ostatak svojih dana provesti brinudi se jedino dugom. I jednim i drugim oprie se bogji ugodnik, bojedi se, da tim ne pokruti temelje obiteljskog givota; nego ih nagovori, da ostanu kod svojih kuda i navadnoga givota, davgi im pri torn njeka ustmena pravila, kako bi mogli i na svietu kriepostan givot provoditi. A da ih lakge na ostanak skloni, s dozvolom papinom g. 1221 zavede za njih „red brade i sestara od pokore 4 , propisav im lugastu odjedu, a pojas uzlast. Papa Nikola IV., i sam budud bio franjevac, ova ustmena pravila popisa i svojim listom od 18. kolovoza 1289 svetano potvrdi. — Ako pomnjivo proeitamo ove naredbe, to se obazremo na onodobne odnogaje i okolnosti, tada ne motemo se zadosti naeuditi duhu i uvidjavncki divnog zasnovatelja, ter se to vige uvjeravamo, da je po njem radio prst bogji. On hode da ovi polusvjetovnjaci obljube umrtvenje, to postom i molitvom posvete se u vlastitom stanju. Zahtieva, da im odjeda bude prosta i obiena, pokudtvo umjereno i prema staligu, svaki dan da slugaju sv. misu i njekoliko glasnih molitava progovore, sve soma sredstva za ueuvati se od svjetske pokvarenosti. Zabrani im pako pozorigta, plesne i buene zabave, to vojevanje, osim za obranu vjere i vlastite domovine ; a sve to zapovjedi ublaguje tim, gto nigta ne made pod tetki grieh.l&) Sliene ovim naredbe ueini i prijatelj mu sv. Dominik za drugtvo „vojnika Is usovih" Ove dvie nabogne zadruge, njegujudi krgdansku samozataju, dudorednost u obitelji, blagost u ponagaujih, razboritost u pobognosti, umjerenost u givljenju i druge drugtveue krieposti, priveRegula Ordinis S. Franc, de Poenit.
doge puk zrelijemu migljenju i upitomige podivljalu dud onoga naragtaja. Liepo svjedoeanstvo ovim bratovgtinam daje najljudi im moida protivnik, naime Petar de Vineis, tada kancelar cara Fridrika II. ovako pigue svomu gospodaru: „Sada pako da nage pravice vedma oslabe i od nas obdu privrgenost odvrate", brada manja i propovjednici, xclvie su nove bratovgtine utemeljili, u koje su tako obdenito mugkarci i genskadija uvrgtena. da jedva jedan oli jedna su ostali, eije ime nebi bilo u kojoj od njih upisanoa.") Ovako on; a mi velimo, da i danas drugtvo osjeda potrebu ovakih zadruga, nebi li mjesto nekrgdanskog slobodoumja, mehkoputnosti i mlakosti zavladala opet u stvarih vjerskih gorljivost, u ponaganjih stroga dudorednost a u svagdanjem givotu nagnude na molitvu. Gledajudi sveti nakelnik, kako mu se na sve strane Mni red, odluei opet zamoliti od vrhovnog pastira pismenu potvrdu. Nu prijagnje potvrde trebalo je skratiti, pak' zato s dvojicom drugova ode u goru, i tu u postu i molitvi posao dovrgi, te predade svomu namjestniku fra Iliji rukopis na postavu. Do malo danah ovaj mu javi, da je zagubio nova pravila, svetac pako na novo zaputi se u samodu i tu ih pobiljegi onako, kako ih danas eitamo, a Honorij III. potvrdi ih apogtolskim listom od 29. studenoga 1223. 18) Sliedede godine okolo 14. rujna, claim je Franjo po obieaju postio eetrdesetnicu na east sv. Mihovila Arhangjela na gori Alverniji, u vidjenju zadobi rane Krstove na boku, rukuh i noguh.") Od to doba sve su ga to vige ostavljale tjelesne sile, te s mnogog krvotoka otegea mu hodanje. U nosiljci nogen, propovjedage iptik vjernikom, da nose svoj krig za propetim. Htiage se jog trapiti, al cielim tielom klonu. Predvidjajudi svoju skoru smrt, zamoli, da ga prenesu k Porciunkuli, gdje preporueivgi nazoenoj brad vjeru, ubogtvo i urtrpljivost, te blagoslovivgi ih unakrst rukami, moledi za spa u Gospodinu obnod na 4. listopada 1226., givota pako svoga 45. godine.") ' 7) Mine autem ut jura nostra potentius enervarent et a nobis devotionem preciderent singulorum, duas novas Fraternitates creave runt, ad quas sic generaliter mares et foeminas recipiunt, ut vix untie vel una sit qui alteri ex his uomen non dederint. Ep. 25. 18) In vita c. 4. 19)Ibidem c. 13. 80) In vita c. 14.
12
Ovomu bokjemu ugodniku i divnomu pokretniku civilizacije east su izkazali svi katolieki i nekatolieki povjestnieari svake dobe. Mi demo od novijih navesti slavnog Kraszevskog, jednog od prvaka danagnje knjievnosti. „Osobito prvi", to jest sv. Franjo, „ponovnik je istine, jer je on per son if ik a cij a ivota pc) evangjelju, da ga ved nije mogude nadkriliti. Tako razkogju i putenosti stavlja se protivnik u povoljnom siromagtvu, u sretnoj biedi, u pobjedi duha nad puti".") Uplivom novih samozatajnih redovnika „knjige, gkole i prosvjetljeni dusi vedaju se, znanost raste u bezbrojnih nevidivih eesticah, to sakuplja po universitetskih dvoranah stotine i tinee radoznalih ueenika". 22) Pariika Sorbona dugo je vremena odjekivala predavanji sv. Tome Akvinca i sv. Bonaventure ; a crkva ojaeana novimi eetami mogla je lakge nositi na sve strane lue evangjelja. 21) 0 Dantu i Nebeskoj komediji knj. I. 7. 22) Isti ondje.
II.
Vjerski odnosaji u Bosni prije dolazka franjevaca.
P
remda je gustimi tminami zastrta sva, imenito starija bosanska povjest, ipak i kroz ove tmine kadikad prosieva po koji traeak svietlosti ; pak s toga prije nego priedjemo na nagu stvar, pomnjivo nam je obazrieti se na vjerske odnogaje u Bosni, u koliko se dadu razabrati iz suvremenih spomenika, nebi li u njih nagli kakov uzroeni vez sa dolazkom franjevaca, oli barem osvietlili onodobne okolnosti, u kojih je trebovalo franjevcem odpoeeti djelovanje na bosanskom zemljigtu. Za eitava eetiri prva vieka krgdanstva sadagnja Bosna sjevernim dielom podpadala je rimskoj Panoniji,. a ostalim sa Hercegovinom Dalmaciji, koja je za rimskog vladanja uvjek do Drine dopirala. Crta potegnuta od Novoga na Banjaluku, Doboj, Srebrenik i Bieljinu mogla bi se uzeti za najobieniju granicu izmedju obijuh pokrajina, premda se je to eesto mienjala. Ne ima sumnje, da je ved za apogtolske dobe zasadjena bila Krstova zastava u Dalmaciji na rugevinah raztrovana vigebdtva, to da je vjera sina boijega svim larom odsjevala iz tivota onovremenih stanovnika. Ta bag u Dalmaciji (inaee Iliriku prozvanoj) i Panoniji trudili su se njeki apogtoli, kao : Pavao, Jakov, Andrija i Luka; zatim njihovi neposredni ueenici, medju kojimi nam su poznati: Kliment, Apolinar, Epenet, Andronik Tito, Herman i Dujam.') Po svoj dakle prilici iz danagje Dalmacije, slieded stope rimskih naselbina, kojih bijage Raeki : Viek i djel. sv. 6irila i Metoda str. 5 -7.
p 15
14
u Bosni izobila, 2 ) unegena je u ove krajeve krgdanska vjera ; za vrieme pako progona pruilla je ova zemlja zaklonigte Krstovim priznavaocem, ter pri torn jo§ mloge mladice pustila. Kao gto je za rana unegena krgdanska prosvjeta u Bosnu, isto su tako brzo bili joj uredjeni crkveni odnogaji, ter u tom pogledu s najvede strane podredjena je bila solinskoj nadbiskupiji, kao majki u krgdanstvu. Nu kog je upravo vremena zasnovana bosanska biskupija, to koji su bili ndelnici bosanske crkve do XII. stoljeda, to uza sadagnje izvore nije poglo za rukom razbistriti ni najboljim povjestniearom. Najznamenitija i po svoj prilici najstarija biskupija u ovoj pokrajini bila je bestovska (= Bestoensis). Ob ovoj dolazi govor u crkvenom solinskom saboru od g. 530. i u onom ondje kagnje dvie godine dr§anom. Na prvom podnegena je pismena tdba od strane bestovskoga svedenstva, da je njihova crkva tolikimi dugovi obteredena, da ne mode ni svojim potrebodam zadovoljiti, a kamo li da siromahe podpomaie. Uslied toga reeeni sabor poglavito se je bavio stvaranjem novih uredaba, kojimi bi se moglo zaprieeit daljnje gomilanje dugova na raeun crkvenih dobara, a tednim zlata libvarom oduzela se zgoda obogadivat se crkvenimi dohodci. 3) I na drugom solinskom pokrajinskom saborn razpravljala se je bestovska stvar. Budud Honorij III. solinski nadbiskup odciepio nj€ke krajeve svoje prostrane nadbiskupije i stvorio od njih nove biskupije, bestovski biskup astade i zamoli sabor, neka bi i njegovu biskupiju na dvoje razdielio, a tim da b se njemu olakgao trud u nadziranju, mnogobrojno pako stado steklo u vedoj blizini svoga duhovnoga pastira. Honorij se oprie ovomu predlogu, premda je i sam priznavao kolika bi to bila hasna vjeri i bogosldju. On odgodi to na neizvjestno vrieme, naime dok to „ubldeno boanstvo ne dopusti". 4) Iz dovle navedenih punim pravom zakljueit mdemo, da su se polovicom VI. vieka u znatnu, dapaee veliku broju nalazili katolici bestovske biskupije, a tim se pokazivala potreba razdieliti ju na dvoje. Sad nam se namede pi-
tanje, gdje je bila ova Bestoa. Mislimo, da nedemo pogriegiti, uztvrdimo li, da je Bestoa posve istovjetna sa Bistua na daski Peutinger ovoj. Ali na ovom davnom spomeniku, koj nam uz Itinerar Antoninov mole najbolje razjasniti zemljopisni poldaj rimskih naselbina i gradova u Bosni, opazit je, da su bile dvie Bistoe, naime, stara i nova (= Bistue vetus, Bistue nova) ; prva od Solina, to dalmatinske prestolnice, iztoeno udaljena 53, a druga opet od ove 45 rimskih milja. Razilaze se starinarska mnenja pri oznaki ovih mjesta, te claim franjevac Kataneid Bistue vetus drk za danagnji Visoki, a Bistue nova za Slave ili Sahovo ; Otto Blau, pruski konzul u Bosni, staru Bistvu stavlja blizu Duvna, a novu Bistvu u blizini Fojnice. 5) Kukuljevid napokon, obazirud se na zemljopisnu daljinu od Solina, te traded u danagnjih imenih njeki temelj svojemu mnenju, Staru Bistvu trai kod planine Bitovnje, a novu kod danagnjeg Sarajeva. 6) Most na utoku Rame u Neretvu, zatim onaj u Konjicu na Neretvi, kao da opradavaju Kukuljivedevu tvrdnju, i po torn Stara Bistva imala bi se trditi negdje u blizini Bitovnje, samo da mu i broj rimskih milja odgovara daljini Bitovnje. Kasnija iztraivanja valjda nam odkriju stare puteve i kakove spomenike, iz kojih demo sigurnije nagoviegdati poloiaj reeenih mjesta. Kao gto neznamo gdje je bila stara, gdje Ii nova Bistva, isto tako neznamo, u kojoj je od dvijuh stolovao biskup. Nu ako se obazremo na granice, koje je mislio bestovski biskup Andrija staviti medju biskupije, pribliino mdemo o tome pitanju sud On je bio predloio, da se njegova biskupija od mjesta Kopelle i Arene, do onih gradova i crkava, t. j. solinskih, podredi posebnomu biskupu. 7) Ako bi smjeli Kopellu trditi u danagnjem Kopilu, planini i selu medju Travnikom i Skopijem, Arenu uzeli pako za Vranicu oh Ramu, tada bi mogli zakljueiti, da je u novoj Bistvi bila" stolica katoliekog biskupa, kojoj de se mo§da Dad trag u selu 6 Mjese6no izvjeiCe kr. berlinske Akademije od 11. kol. 1870. 6) Panonija Rimska str. 39. 7) Quaeso ut a loco Copella et Arena, usque ad has urbes basilicasque, quae in mea Parochia continentur, praeponendus iisdem locis jubeatur Episcopus. FaH. t. H. p. 173. )
Panonija rimska od Kukuljeviea. Zagreb 1873. ) Farlati: Illyricum Sacrum t. II. p. 162-172. 4 ) Cum divinitas propitiata fuerit, adhuc. unum ordinare Pontificem. Idem ibidem p. 173-7. 8
.
.
.
curabimus
17 16 Gromiljaku, pol sata sjeverno od Kiseljak a, gdje se opaaju umjetni nasipi, tragovi velikib zgrada i njeki znaci razvijena obrta. Premda je vjerojatno, da je jo§ u VI. stoljedu obstojala u Boani biskupska stolica, i to u srcu zemlje, te blagotvorno djelovala krgdanska naobrazba na ove krajeve, ipak gto blile Dalmaciji, to je ljepge evalo i kr§danstvo, te mu mnogobrojniji bili sliedbenici. Na solinskom pokrajinskom saboru od g. 532. nadbiskup Honorij odielio je njeke krajeve svoga podrueja i iz njih stvorio nove biskupije, i to u Sarsantero, Muccuro i Ludro, te glasovanjem bude odabran pop Stjepan za mukurskog, pop Paulin za sarsenterskog, a pop Cecilijan za ludreskog biskupa i kao takovi podpisali su saborski zapisnik. 8) Mi demo mukom mimoidi „Muccurum", dried ga za dana§nju Makarsku, nu tim demo pomnjivije potraiti mjesta drugih dvijuh biskupija, navedavgi mnenja najvrstnijih starinara. Sabor oznaeujud djelokrug novim biskupom, odredio je da ludreskomu pripadaju gradovi „Magnum, Equum, Salviae i Sarzio". Pak bag ova mjesta le2ala su iztoeno od Solina, dosliedno bila su unegena u nutarnjost zemlje. Usljed toga Blau tragi Magno medju Solinom i Skradinom, „Equum" za Oitlukom kod Sinja, „Salviae" (= Antoninove Silviae) kod Glavicah, „Sarziate" (= Sarnade, Sarnate) u Ped,koj, „Ludrum" pako kod Glamoea. Kataneid misli da je „Sarnade" isto gto Strmica iii stari Stridon, „Silviae" Zasolje, „Equum" danagnji Sinj. Kukuljevid alga se s Blau-om, osim gto o Ludrumu guti. Nu tim vise bave se ovim pitaujem dalmatinski starinari. Iza duga i marljiva pretraMvanja poglo je ovim za rukom a nekom vjerojatnosti opredielit upitna mjesta. Po muenju ovih „Ludrum" je Livno, „Magnum" Balina glavica, u okolici Derniga, „Salviae" u okridju grahovskom, „Sarzia" inaee „Saritte" u dolini gornjega Unca, medju planinami Sadovnikom i Crnom gorom, „Equum" pako 1itluk. 8) Da ovo muenie dielimo, navodi nas pohAaj grada Livna napram rimskim cestam, zatim okolnost, gto na spljetskom saboru g. 1185. „sve Livno" bi pridrgano spljetskom 8) Ut in Sarsantero, Muccuro et Ludro episcopi debeant conscItaque prolatis decretis .... in Muccuro Stephanum presbyerari terum, in Sarsautero Paulinum presbyterum , in Ludro Ceciliauum presbyterum spiravere episcopos eonsecrari. Farlati t. II. p. 173. 9) Bulletino di Archeologiae Storia Dalmata. Anno I. p. 38-42.
prvostolniku.") Napokon g. 1400 jog nalazimo u Livnu katoli6ki kaptol jamakno podredjen spljetskomu nadbiskupu.") Ako bi ovo bilo istina, tada bi mogli reei, da je prilieno prostrana bila livanjska biskupija, budue je zauzimala sve sjevero-zapadne krajeve danagnje Bosne, te se velikim dielom i u Dalmaciju prutala. Sarsanterska biskupija, polag odredbe redenoga sabora, imala je obuhvatit gradove (= municipia): „de Lontino Stantino, Novense, Rusticiaticum, Pecuaticum, Beuzzavatico". 12 ) Toliko su ova imena nerazumiva i jama ✓no krivo napisana, da se Farlati neusudjuje tumaditi ih nits kasnijimi sravnjivati; misli ipak, da je ova biskupija legala medju solinskom i zadarskom diecezom, granidedi s jednom na iztoku a s drugom na zapadu, te iz nje da je postala kasuija trogirska biskupija.") Ima ih medjutim, koji sasvim protivno tvrde. Ovim je „Sarsiteron" Rogkopolje kod Posugja, „Ad Novas" Runovie, „Rusticiaticum" Rastovaka, „Pecuaticum" (Irabovica, „Beuzzavatice Butanin grad kod Borove glave. 14) Kad bi prihvatili ovo mnenje, tada bi sarsanterska biskupija zauzimala samo duvanjski kotar, a po tom bio bi jugo-iztoeni diel solinske nadbiskupije, i to najudaljeniji, pretvoren u posebnu crkvenu oblast. Medjutim ova dioba solinske nadbiskupije nije bila odobrena sv. stolicom. Ovo se razabire iz lista Vigilija pape na djakona Sebastijana, upravitelja crkvenih dobara po Dalmaciji, u kojem ga kori, gto je privolio na redjenja, proti obidaju apogtolske stolice, solinske crkve, te obdim propisom, predbacujue mu, da je na to podpladen bio.") I budue kasniji spomenici Bute ob ovih biskupijah, mogemo punim pravom tvrditi, da su brzo i dokinute bile, tim vige gto su ovog i sliededeg vieka nastali rat ovi i narodne seobe. I na jugu Bosne bilo je tada razgireno krgeanstvo. Zapisnik prvog solinskog sabora podpisali su, medju ostalimi biskupi, ta10) Archiepiscopus Spalatensis has parochias habeat: Clissam totam Clevnam. Kukuljevio Cod. Dipl. II. p. 131. 11) Miklogio: Monumenta Serbica. pag. 248. 13 ) Farlati loc. cit. 13) Idem p. 175. 14) Bulletin di Archeologia loc. cit. 15 Farlati t. II. p, 175-6. 2
18 kodjer neretvanski i martaritanski. 16) Biskup Rafael Levakovid, naveden od Farlatia, Martaritaniju smatra Mauritanijom, iliti Maronijom, koja je, polag Tome naddjakona, granieila na iztoku s Humom, ter se sterala medju Neretvom i Cetinom. Farlati scieni, da je stolica martaritanskog biskupa bila „De'minium", gto se njemu istovjetno eini s Duvnom, dosliedno s duvanjskom biskupijom. 17) Noviji starinari, svojimi odkridi i proueavanji kao da de oborit ovo dvie tisuee godina staro mnenje, te u rugevinah Garduna obreti davni „Delminium", od kog je, kao glavne tvrdjave, ciela Dalmacija ime dobila. Po tom Martaritana lelat de gdje sada Mostar, Sto bi jog vedma dokazivalo napredak krgeanstva za prvih vjekova krAdanstva. Nu sada nastane grozni ratovi, kojim bijage pozorigtem i Bosna, budud je tada dielila sudbinu sa Ilirijom i Panonijom, kao diel istih. Koncem V. stoljeda posjedoge Dalmaciju i june podunayske zemlje Goti, te su njimi do god. 535. mirno vladali. Nu budud izumrla im kraljska porodica u upravnoj lozi, greki car Justinijan naviesti im sada rat, te nakon 17. godina promjenljive ratne srede ote im nesamo ove, nego i liepe italske krajeve. — Ali dugo se ni Grci ne nauEvage Dalmacije. U isto doba (558.) krenuge u Evropu biesni Obri iliti Avari, i u treeem desetku VII. vjeka posjedoge Dalmaciju u svem njezinu obsegu. 18) Prodirudi u ove predjele, oplienige i razorige mnoge rimske gradove. 16) Pa se vige nigda u prijagnjoj svojoj sjajnosti ne podignu. — Za malo je medjutim trajalo gospodstvo Avail u ovih mjestih. Greki car Heraklij (610-41) oslabljen perzijskim ratom a prestravljen pokretom Arapa, predvodjenih njihovim novim prorokom Muhamedom,") ne usudi se proti Obrom dignuti oruZja, nego ponudi Hrvatom, stanujudim tada u Veloj Hrvatskoj za Karpati, da dodju ovamo i preotmu od Obara rimske zemlje, ter se sami u njih nastane, priznavgi njegovo vrhovnietvo. Oni se radostno odazvage ovomu pozivu i spuste se u ove krajeve okolo g. 634., dvie pako godine 16) Idem ibidem p. 161. 17) Ibidem p. 172. Dalmatiam universam occuparunt. Const. Porph. 18) Abares de Adm. Imp. c. 30. 12 ) 'rheophilactus kod ,Strittera t. 7. 20 ) Ra6ki: Viek. sv. Cir. i Met. str. 22.
19 kagnje dodju ovamo i njihovi auplemenici Srbi, ter nakon ljuta rata od detiri godine podjarme okrutne Obre. 21 ) Obeenito se misli, da su Hrvati torn prigodom posjeli svu danagnju Bosnu s Here strane istoimene rieke, a Srbi s desne, te vedi diel danagnje Hercegovina. Ljubid nasuprot dokazuje, 22) da su Hrvati zauzeli Bosnu, Srbi pako Hercegovinu do Livna i Cetine. Nu kako mu drago to se dogodilo, Hrvati ne °stage svi u Dalmaciji, nego jedan dio njih odciepi se, i smjesti se u Slavoniju, Sriem te iztoeni dio Hrvatska, stvorivgi to posebnu drZavu, naime Posaysku Hrvatsku.") Ovoj medjutim novoj kudevini ne bijage dopugteno dugo avati svoju samostalnost, jer ved g. 800. podpade franaekomu gospodstvu, pod kojim je pune 84 godine snosila neeuvene okrutnosti. Stresavgi franaeki jaram, dobila je Posayska Hrvatska svoje vlastite knezove sve do g. 1018. Ovog njekako doba spane pod greko carstvo, a gest ljeta iza toga pod zajedniekoga hrvatskoga kralja Kregimira II., izkusivgi kroz to vrieme provale od strane Magjara, Bugara i Grka, dosliedno i sjeverna Bosna, kao diel iste drZave. Iza smrti Zvonirairove, a za viadanja slabog mu nasliednika Stjepana II., ugarski kralj sv. Ladislav posegnu za hrvatskom krunom, nu istom njegovu sinovcu i nastupniku Kolomanu podje za rukom zauzet hrvatske zemlje, nagodiv se na Iiepu s Hrvati, i g. 1102. okruniv se u Stolnom Biogradu Zvonimirovom krunom, a pri tom se zakle, da de pogtivati uredbe, prava i slobogtine hrvatske kraljevine. Uslied toga on se ved sliedede godine naziva medju ostalim i ramskim kraljem, pod Ramom pako razumievala se s poeetka samo posebna oblast uz rieku Ramu. Borba Grid s Goti , provala Avarft , zatim krvavi ratovi Slavenft proti Obrom, zatrli su sa starim stanovnietvom i mnoge krgeanske uspomene u ovoj zemlji, ter se je malo koja biskupska stolica mogla da nije u ovom dugotrajnom komeganju podlegla divljoj nadmoei. 24) Na krgdanskih rugevinah uzdigoge se opet poganski hramovi, evangjeoske istine za eas ustupige mjesto indo• 21) Safatik : Staraitnosti I. str. 638. 22) Posayska Hrvatska i o zlatnih novcih kneza Serma. Rad jug. akad. knj. XLIII. 23) Ondje. 24) Raid : Vjek itd. str. 55-6.
21
20 zendiekom bajoslovju, a nauk o rnobogu i Bielobogu kasnije dade povod bogomilskoj sliedbi, koja medju Bognjaci, na starinu priviklimi, najbolje se ugnjezdi i razgiri. Nastojanju rimskog i grekog svedenstva podje za rukum brzo predobiti nove dogljake za blagi nauk Isusov. U tom svetom poslu i sada je prednjatio papa, jer je Bosna podpadala u neposredno podrueje zapadne patrjargije. 2 b) Da dim prije privede nove susjede k poznanju nebeskih istina, polovicom VII. vieka posla u Dalmaciju Ivana Ravenjanina, podielivgi mu east splietskoga nadbiskupa i dalmatinskoga prvostolnika. Jedva zasjede Ivan svoju stolicu, odmah se zauze za pokrgdenje Hrvata , te „hodajudi po Dalmaciji i Slovjeniji, obnavljage crkve, redjage biskupe, uredjivage 2upnike, te malo po malo neuki narod privede na krgdansku vjeru".") Ovo bogumilo djelo dovrgilo se je izmakom VII. stoljeda, te novi obradenici jog sklopige savez sa sv. stolicom, izrueivgi se njezinoj mogudoj zagtiti.") — U isto doba i „Srbi dobige od Rima svedenike, koji im podielige krst, u nabolnosti ih poueige i u staroj vjeri utvrdige "") Premda su na ovaj nada svi jugoslaveni, dosliedno i Bognjaci, pregli na krgdansku vjeru, ova ipak nije u njihov givot duboko pronikla zato, gto je u Bosni svedenstvo bilo tudjeg naroda oli u tudjem duhu odgojeno. Krgdanstvo se je stopry onda u nagih krajevih utvrdilo, kada po smrti sv. Metodija bige izagnani iz Morayske njegovi ueenici, a gostoljubje im ponudige ovostrane pokrajine, kojim oni donesoge prevedene svete knjige i uvedoge narodni jezik u sluibu botju.") Neima sumnje, da je brzo iza pokrgdenja novih stanovnika uzpostavljena bila bar jedna biskupska stolica u Bosni, premda se nigdje ne spominje do XI. stoljeda. Tada se porad nje porodi razpra medju dubrovaekim i barskim nadbiskupom, koju prekinu papa Aleksander II. listom svojim od 18. oiujka. 1067, dosudiv ju posliednjemu, te dodavgi ovu za nas znamenitu opomenu: „Brini se 25) Viek i djelovanje str. 46-8. 26) Thomas Arch. Hist. Salon. c. 11. 27) Const Porph. De Adm. Imp. c. 31. 28) Baptizati fuere (Servii) per presbyteros Roma accersitos etc. Op. cit. c. 32. 22) Viek i djelov. sv. Cir. i Met str. 371-420.
takodjer samostani toli latinskimi koli grekimi iliti slavenskimi, znajud, da ovi svi jednu crkvu satinjavaju".") Medjutim do nas nisu doprla imena bosanskih biskupa, koji upravljage ovomjestnimi vjernici prije XII. vieka. Farlati slieded Orbini-a i Zmajevida., uvrgduje medju ove najprije Vladislava okolo g. 1141., zatim Milovana oko g. 1150., Radigosta oko g. 1171. ili eak 1191., napokon Danila svrhom ovoga stoljeda. 31 ) Ali novijim povjestnitarom sumnjiva se vide vrela, iz kojih su ove viesti crpljene. Iz gore navedenih papinih rieei razabiremo, da je u to doba u podrutju barske nadbiskupije bilo svedenstva i samostana obojega obreda latinskog i grekog, i da su oni grekoga bogosluija obieno slaveuskim jezikom molili Boga. Nu odkud greki obred u ovih stranah, poeem znamo, da su prvi vjerovjestnici i nam i Srbom dogli upravo iz Rima? Ali ako uzmemo u obzir, da sv. stolica nije nigda nikakove razlike einila medju jednim i drugim obredom, nego oba jednako podupirala, kao gto to gornja papina izjava jasno svjedoei, a s druge strane ako imadnemo na umu odnogaje ovih zemalja napram Carigradu, te da su greki carevi dugo vladali obalom jadranskoga mora, onda se nedemo ni eudit ovomu uzporednomu napredovanju obajuh obreda, pri Lem je i u jednom istom gradu obojemu bilo mjesta, i sama zadarska crkva jog u g. 1198. greki obred i jezik sliedila, i to stojed pod posluhom apogtolske stolice. 32 ) Gjorgjid maije, da je uajvige grekog svedenstva preglo u ove krajeve za kipolomskog bjesnila, koje je nastalo pod carem Leonom Isauriekim (718-742), a utrnulo se (842) za vladanja carice Teodore. Kipolomci Stideni, dapaee predvodjeni samimi carevi, prognage pravovjerne vladike, svedenike i kalugjere, koji u ovih krajevih nadjoge zaklonigte i razprostranige greki obred na ugtrb latinskoga. 33) ) Monasteria quoque tam Latinorum quam Graecorum sive Sia30 n cures, ut scias haec omnia unam ecclesiam esse. Farlati VII. p.
vorui 18— 19.
31) Idem t. IV. p. 43-6. que sub obedientia sedis apo32) CUM igitur in ecclesia vestra, ritum servaverit et linguam. stolice perseverans Grecorum haetenus Rukiiljevie Codex Dipl. II. p. 189. rimska stolica. Trst 1860• 33) Hrvati, Srbi i Dalmatini a s . stranna 15.
23
22 I prije XIII. vieka bio je dakle razgire n po Bosni greki obred ; dapaee mi bi rekli, da su gore spomenuti biskupi bili istoga pristage, te kao takovi zauzimali bosansku biskupsku stolicu, gto im donjekle potvrdjuju i narodna imena. Ovoga je mnenja i Assemani,") a to nam svjedoee rieei papinog poslanika Ivana de Casemaris. Ovaj potlje nego je limo progao kroz ove krajeve i ueinio da su se prvaci njekih bogomilskih samostana odrekli krivovjerja, te o svem papu izviestio, dogavgi na ugarski dvor (1203.) ovako pige Inocentu III.: „Nek yam je poznato, da u kraljevini bana Kulina od Bosne ne ima nego jedna biskupija, a biskup je sada umro. Kad bi mogude bilo, da se ondje stavi koji Latinac, i da se jog koja trojica oli eetvorica novih (biskupa) imenoje, odtale bi velika korist po crkvu potekla, jer je njegova kraljevina velika, najmanje deset, pak i vige dana hoda".") Iz ovoga se vidi, da ni poeetkom XIII. vieka jog nisu bile izotrene oprieke medju zapadnom i iztoenom crkvom, bar ne u Bosni, nit su ove sliedbenici posve se odrekli svake sveze s apogtolskom stolicom ; pak zato poslanik nije pregnim nego samo koristnim smatrao imenovanje kojeg „Latinca", doista ne iz drugog obzira, nego samo zato, gto je pravedno predpolagao, da de u ovom stedi bosanski katolici ueenijeg i revnijeg pastira ; greko bo svedenstvo, kao gto demo se na drugom mjestu uvjeriti, bilo je zargeno grdnom simonijom, ter je eamilo u neznanju mlogih vjeroistina. — Da li je pako usvojen ovaj predlog poslanikov, nebi mogli to nieim dokazati, premda su prvih triuh desetaka ovoga stoljeda bili ueestali papinski poklisari Bosnu obilaziti i njezine vjerske odnogaje uredjivati. Ovim izaslanstvom bio je uviek samo jedan cilj, naime, da Bognjake, koji koncem XII. vieka prognanim iz Srbije bogomilom ponudige gostoljubje i njihovimi bludnjami bile otrovani, opet privedu na eistodu katoliekoga nauka. Kada ved spomenusmo bogomile, inge prozvane Patarene, treba da koju reknemo o nauku i nutrnjoj uredbi bosanskih pri34) Assemani Kal. Ecel. t. V. p. 63-4. 35) Noveritis praeterea, quod in Regno Bani Culini do Bosna non est nisi unus episeopatus et episcopus modo mortuus est. Si posset fieri quod aliquis Latina; ibi poneretur etc. Thoiner: Mon. Slavorum . mer. t. I. p. 19.
stria ovoga pogubnoga krivovjerja, koje je izazvalo dolazak franjevaca u Bosnu, zaustavljalo njihovo poslovanje, to najposlie uzrokovalo propast bosanske samostalnosti. Ovo moemo tim lakge obaviti, Lim su nam saeuvali njeki spomenici nazore bosanskih bogomila, medju koje spomenike spada poglavito obrana katoliekog nauka proti patarenom, sastavljena njekim ueenim bosanskim franjevcem, 36 ) to apogtolske listine. Bogomilsku sliedbu, kao gto drugdje rekosmo, zasnovao je u Bugarskoj izmedju g. 925. i 950. pop Jeremija, prozvavgi se Bogomilom, a to nije nigta drugo do krparenje staroslovjenskoga bajoslovja sa krgdanskimi nazori, i ponovljena bludnja prvagnjih Maniheja i Pavlidana. Po torn glavno naeelo bogomilske vjere bijage, da Bog nije stvorio vidivih bids nego djavao, o kojem su takodjer mislili da je „bez po ✓ etka". Vjerovali su tajnu presv. trojstva, nu nauku o postanku i naravi iztoenoga grieha samovoljno su izkrivili. Biblijsku pripovjest o Adamu i stablu iivota oni su simbolieno tumatili, te pod stablom razumievali lenu, a gto je Adam pojeo s njega vodku, u tome su nazirali, da se je puteno s njom smiegao i s toga bio izagnan iz raja. I naga duga, po njihovu shvadanju, od Boga je prije odpala nego li se je u eovjeku sjedinila s tielom. I ovomu je opet bio kriv djavao. On je uzagao na nebo, to zaveo boje angjele, sveo ih na zemlju i ondje ih u ljudska tjelesa zatvorio. Iza toga, pak sve do dolazka spasiteljeva sotona je svietom neograniteno vladao. Prevario je Mojsiju, prikazao mu se u ognju, ter mu dao svoj zakon, a radi toga svi su otci staroga zavjeta na vjeke odsudjeni, dapaee i sv. Ivan Krstitelj bio proklet. I ob upudenju sina boIjega osnovali su poseban nauk. On je snigao da osramoti odpadnika i pouei ljude. Njegovo je tielo bilo prividno i zratno, pak zato nit je trpio, nit umro, nit uzkrsnuo, po gotovu bl. djevica Marija nije mu bila mati nego angjeo. Isus je obavio djelo spasenja ueedi duge, da poznaju pravoga Boga i sredstva, kojimi se mogu prosvietliti i oeistiti, ter se vratiti u nebo. Budud dakle Isus nije podielio svojom smrdu nikakvih milosti, oni su odbacivali svakolika svetotajstva, tim vise, gto se pri dielenju istih upotrebljuju vidive stvari kao znakovi nevidivi, koje su sotonom stvorene, dosliedno zideste. 34)
Starine knj. I. str. 109-138.
24
Odaleeiv se ovakim naukom od ostalih krgdana, svoju su samo sliedbu smatrali pravom crkvom Krstovom, svoga pako „episkupa" jedinim krstovim namjestnikom i nasliednikom sv. Petra. Nasuprot rimsku crkvu dr ali su kunlirskom i razkolnicom vjere, koja je izgubila pravovjerje pod papom Silvestrom, kad je ovaj primio svietska dobra od cara Konstantina. — I oni, kao gto i njihovi suvjernici na iztoku i na zapadu, dielili su se u dva reda, naime u „vjernike" i „savrgene" (= krstjane, syrgitelje). Vjernici su postajali poslie njeke kugnje i pouke, a savrgeni njekom posvetom. Bogomilsku crkvu saeinjavali su samo savrgeni elanovi, o kojih su opet vjerovali, da su bezgriegni, pravi sinovi i ueenici Isusovi, te sami imali i dielili duha svetog svim, koji k njim pristupaju. U sliedbu se nisu ubrajala djeca, koja ne bijahu dogla na dobu razbora, jer dotle nisu mogla ni spasiti se. Ne priznajudi svetotajstva reda, bogomili su zaveli obde svedenstvo, i sve „savrgene" smatrali glavari svojih obdina i voditelji svojih molitava. Svim na eelu stajao je „djed" iliti „episkup crkve bosanske", ovomu pako o boku bilo je 12 strojnika (utitelja), od kojih njeki zvali su se gosti, a njeki starci, i tim priznana bila tri hierarhiena stepena. Uslied toga „krstijanin" postajage starcem, starac gostom, gost pako djedom. Djed je dakie bio gto u krgdana biskup gost gto svedenik , a starac isto gto djakon, samo s tom razlikom, da je u njih i ni ji mogao vedega u svih obredih zamieniti, dapaee svaki „savrgeni". to se napokon tide bogoshaja i crkvenih obreda, takodjer su se znatno od katolika i drugih krgdanskih sliedba razlikovali bogomili. Oni nisu gradili crkava, mrzili su kris, svete alike i svaki vanjski sjaj pd. obavljanju molitava. Obieno bi dr ali svoje pobolne sastanke po obienih kudah, eesto po stajah i pod vedrim nebom: stol pako pokriven bielim platnom i na njem otvoreno sv. evangjelje, bio je say nakit toga molitvigta. Molitva im je sastojala iz „Otee naga", gtivenja kojeg odsjeka sv. pisma i propovjedi; kojim bi dodavali njeku vrst javne i obdenite izpovjedi od strane vjernika. — Za nadomjestit svetotajstvo krsta izumili su poldenje rukuh i knjige sv. evangjelja vrhu obradenika, i takomu obedavali su spasenje. Vjerski propisi bili su im vrlo strogi. Zabranjena im biage 2enitba, a po torn svako puteno obdenje s drugim spolom, te se o ,
bosanskih bogomilih ne eitaju one razkalagenosti, koje o njekih njihovih jednovjercih na zapadu. Morali su se urtezati takodjer od tivotinjskih tvari, dakie od mesa, masla i sira. Odsudjivali su jog i smrtnu kazan, ma to polazila od koje mu drago oblasti, pa bila ona i na vlastitu obranu. Napokon euvati se od zakletve i obdenja s ljudmi druge vjere, te odredi se blaga i bogatstva, biage zaglayak njihova zakonika. Al na ove tako stroge zakonike nisu bili svi elanovi jednako obvezani: vjernici su mogli po miloj volji nu savrgeni toeno su se ddali i najmanje potankosti, pak zato najvedi ugled i gtovanje ulivali, te im se vjernici dapate duboko klanjali. Kojim su naeinom i kolikom revnostju bosaoski bogomili Sirili svoju vjeru, nalazimo u napomenutoj „obrani", iz koje vadimo sliedede: „Pravo se o njth veli", tako pie bezimeni oeevidac, „da dolaze u odjedah oveijih; ne radi vune nego dudi oveije; jer se ukazuju ponizni kano ovce, i licumjered zavode onom poniznosti. Valja se njih euvati, jer su i grabenivi vuci; oni bo, kano vuci, stanuju u planinah i riedko izlaze k ijudem; iii kada izlaze, dodju tajno promjenivgi odjedu t. j. potajno se klatared od kolibe do kolibe, i tako grabe duge, jer ijudem obedavaju poslie smrti ivot vjeeni; pak se u tom obedavanju dogadjaju mnoga zla i propada svaka pravica, prodavaju se ljudi po trgovih kano ivotinja bez svake plate, i takovom naukom grabe due kano grabelliivi vuci.") Crkva i drutvo bijahu dakie napadnuti ovimi nazori. Smatrajudi svoju sliedbu jedinom crkvom Krstovom, zamrzige krgdane rimskoga i grekoga obreda, nu one vedma, jer su u njih nazirali moenije protivnike svoga nauka. Drava ovom novotarijom pretvori se u podieljeni tabor i ratno pozorigte, a tim se obustavi svaki kulturni i gospodarstveni razvoj ; nosioci pako dravne vlasti bige primorani udvoravat se bogomilskim prvakom i s njimi dielit mod i ugled. — Donajposlie i obiteljski divot, taj izvor zemaljske srede, dodje u pogibelj; jer pristage nove vjere odsudivgi Ienitbu, a zaddav gene pod uvjetom : „ako budu dobre i vjerne", razriegige 2enitbenu svezu te dadoge povod 2alostnim i nedudorednim po) 0 bogomilskoj nauci i uredbi sravni Bogomili i Patareni. 37 Napisa dr. Fr. Raeki. Zagreb 1870. str. 166-260.
27
26 sliedicam. Pak s toga nije ni Ludo, da je od sada poviest bosanska izprepletena mrzkimi zgodami. Nu odkud bogomili u Bosni ? Progonjeni u Bugarskoj od pobognog cars Samuila, a kasnije po cielom tradkom poluotoku od gikkih careva, koncem X. oli p&letkom XI. vieka prebjegoge u dukljansku knegevinu, koja je tada obuhvadala danagnju Crnugoru s Kotorom, dobar dio Hercegovine i Arbanaske. A kad ih i odavle progna Stjepau Nemanja (1159-95.), priedjoge u Hum, a odtale u Bosun.") Ovo im tim lakge bi, gto je bosanski ban Kulin tralio stanovni6tvo, kojim bi naselio pustogne krajeve svoje banovine, a sestra njegova, udova pako Miroslava humskoga kneza i sama bila okugena patarenskom naukom, te brata ako nije na to nagovorila, to ga je doista uLinila sklonim svojoj sliedbi, pak je mogao dukljanski knez Vuk g. 1199. pisati papi Inocentu III., kako je ban Kuhn sa svojom 2enom, sestrom i mlogirni rodjaci zaveden, preko deset tisuda krgeana na isto krivovjerje preveo.") Uslied ove prijave papa izasla u Bosnu svoga u Duklji poslanika Ivana de Casemaris i Bernarda splietskog nadbiskupa, da bi stvar izvidili i u klici bogomilstvo ugugili.") Papinsld se je izaslanik velikom gorljivostju latio obradanja bosankih bogomila, to u skupgtini, dr2anoj dne 8. travnja 1203. na Bielopolju kod Sutjeske, u prisutnosti samoga bana Kulina, obrati prvake njihovih samostana, i uze od njih pismenu odsudu bogomilske nauke, to obedanje, da de vrgiti propise katolieke crkve. 41) Ova okolnost svjedodi, da je dotle bogomilstvo zarazilo ne samo puk nego i samostane, u kojih su kraj muIkaraca i gene prebivale. Medjutim ban Kuhn nastojao je stresti sa sebe svaku sumnju krivovjerja, poslavgi najpre k papi, zatim k ugarskomu kralju njekoliko odlidnijih bogomila, da se svdano odreknu novog nauka, te izgovarajudi se, da ih je drgao za katolike, gto opet daje mu svjedodbu, kako je slabo bio upuden u vjerskih istinah. Kraj svih ovih napora crkvene i drh,vne vlasti tdajem pryoga i drugog desetka ovoga stoljeda razgiri Be i ojada u Bosni 89) Sravni i o tom spomenutu razpravu od strane 1.-44. 39)Theiner : Mon. Slav, mer. I. p. 6. 40)Idem ibidem p. 15. 41)Ibidem p. 20.
nova sliedba tako, da je sv. stolica odlul ila poprimit prisilna sredda „kristva to situ silom krotiti. Tako papa Honorij III. tuv§i, vovjerci u Bosni javno propovjedaju svoje opake bludnje na veliku gtetu stada gospodnjega", zapovjedi svomu u Ugarskoj poslaniku i dvorskomu kapelanu Akonciju, da pozove ugarskoga kralja, svedenstvo i puk na krilarsku vojnu proti Patarenom, dopustiv mu, da proti onim, koji ih brane, upotrebi apogtolsku vlast.") U istom smislu pisa kralju i biskupom, opominjud ih, da se s podanici na poziv poslanikov dignu „ma evno i silno", nebi li se ova kuga unigtila.`") Do orugane provale ne dodje, nego Akoncij osobno stupi medju bogomile i nakon tri godine naporna mu uzaludna truda umrie u Bosni. 44) Stopry poslie smrti Akoncijeve provali Ugrin nadbiskup kaloLki orujem u ruci na bosansko zemljigte, te mu podje za rukom iz Solih, Usore i srednje Bosne iztisnuti krivovjerce, pak zato mu kralj pokloni ove predjele, a papa potvrdi. 40) Kasnije uz Ugrina vojevao je i poboni brat kralja Bele IV. vojvoda Koloman, njegto s toga gto ga je papa na to nagovorio, a njegto opet, gto mu je ) ter je od svojih dootac njeke posjede u Bosni bio darovao, 46 bara jedan dio poklonio stolnoj crkvi i kaptolu. 47) Iz ovih kratkih crta jasno biva, da je mod bogomilft danomice rasla, akoprem je ovog doba bosanskim banom bio Stjepan, o kojem imademo nepobitnih dokaza, 48 ) da je bio katolik. Istom iza tredeg desetka ovoga vieka zavlada Bosnom Matej Ninoslav, koj se prvi put spominje g. 1233., te o kojem znamo, da je u bogomilstvu bio odhranjen, a sad iskreno stupio u krilo katolae ) U isto vrieme nepomnjom dubrovakkoga metropolite uzpe crkve. 49 se na bosansku biskupsku stolicu njeki prista§a bogomilstva, kog --36) Theiner Vetera Monumenta Hungariae historian illustrantia. t. I. p. 31. 37) Idem ibidem. 38) Farlati t. IV. p. 47. 40 ) Theiner : Mon. Hung. p. 55. 46) Theiner : Mon. Hung. I. p. 133. 47) Ibidem p. 172. Sada je dobio bosanski biskup Djakovo i Bleznu i t. d. Mon. slay. I. p. 296. 48) Monum. Hung. I. n. 258. 49) Ibidem. p. 120.
28 papinski poslanik stoernik Jakov svrle s Usti, a biskupiju privremeno pridrui kaloekoj pokrajini.") Svjedae nam suvremene listine, da su „stanovnici ove zemlje bill velikim dielom okueni krivovjerskom opaeinom, to da se u bosanskih crkvah nije izvrgivala sldba bdja.' 51) Da bi opet obnovio pravovjerje reeeni stdernik, dovede sa sobom dominikance, koji su se ved odlikovali u obradanju zapadnih Patarena.") Uzastopice na izprahjenu biskupsku stollen bi povigen Ivan, rodom Niemac a redom dominikanac, odprije papinski kapelan i izpovjednik, preporueiv se svojom pobdnostju, gorljivostju i okretnostju. 5 ) Nu ni ovim revnim poslenikom nije poglo za rukom kakov znatan uspjeh postidi, dapaee njeki mueeniekom smrtju izginde, a „tolika u Bosni i obliinjih pokrajinah naraste mndina nevjernika, da se je sva zemlja, kano pusta i nepristupna u crno zavila, napunjena trnjem i koprivami." 54) Na opetovanu molbu biskupa Ivana, papa ga di2e, a imenova (1235.) dominikanca Ponsu , predavgi mu privremeno i humsku zemlju to sldbu apogtolskog poslanika, 55) pa kad ni ovaj na liepu nemde nigta opraviti, Benedikt, kaloeki nadbiskup, na eelu svojih Beta provali (1246.) u Bosnu, kamo mu papa posla krst iz vlastite blagajne, i dozvolu da zemlje u ratu bogomilom otete podieli medju svoje vojnike, te da bosansku biskupiju stalno svojoj pokrajini pripoji. 56) Evo dakie u kratko nacrtanih vjerskih odnogaja one dobe kada franjevaeki red stupa na bosansko zemljigte. Bogomili, mrzed svaku katolieku instituciju, imali su na svojoj strani vladare, vlastelu i vedinu puka, te shorn suzbijali su ordane katolike, a progonili neorukine. Ostali narod u dva obreda podieljen, neodluean stajage pred bjesnedom bujicom. 50) Ibidem. p. 169. 51) Bogomili str. 69-70. 52) Ondje. 58 ) Ondje str. 71. Farlati t. IV. p 49-50. 54) Mon. Hung. I. p. 122. 65 Farlati t. IV. p. 50. 56) Mon. Hung. I. n. 373. 374. 382.
III.
Prvi franjevci u Bosni. oje upravo godine franjevci stupige na bosansko zemljigte, ne K rude se toeno opredieliti. Pomnjivi iztrafivatelj franjevaeke proglosti fra Luka Wading u svojih ljetopisih „manje brae", sliededi izvorne spise °bee narbonske skupgtine, ddane g. 1260. pod rukovodjenjem sv. Bonaventure, navadja popis svih tadagnjih pokrajina reda, zatim njihovih vikarija (= namjestnietva), a medju ovimi na prvom mjestu stoji bosanska sa osam svojih kustodija, naime duvanjskom, grebenskom, bosanskom, mgvanskom, bugarskom, kovinjskom i ragkom; claim bosansku kustodiju stavlja eak u god. po starom sustavu reda pod 1235. 1) Opazit nam je ovdje, da se je imenom kustodije razumievalo okrdje od njekoliko samostana, pokrajina provincia) pako i vikarija obieno je sastojala iz vise takovih okrulja. Osim toga primjetit nam je, da su ondje podizane vikarije, gdje nije bilo dovoljno redovniekih osoba i stanova, to su zato i bivale podredjene oli bUnjim pokrajinam oli neposredno glavaru reda. Takova vikarija bide i u Bosni, dok se g. 1517. sve nepovisige na east pokrajina a tim nezadobige samostalnu upravu. Mlogi povjestnici, kao : Gonzaga, Marko Lisbonski, Greiderer i jog njeki, porieu bosanskoj vikariji toliku davninu, tvrdeei, da su se franjevci stopram u Bosni nastanili g. 1340., kada glavar reda fra Gerard Odonis dodje u Bong, a tadagnji mu ban Stjepan Kotromanie izadje u susret i prigrli vjevu katoli6ku. Nu
)
1
n. 30.
) Wadingus: Annales Minorum ad a. 1228. n. 86. et a. 1235.
31 30 da vidimo, na eem temelje to svoje mnenje. Prvo, gto ih dovodi u sumnju o vjerojatnosti Wadingova izkaza, jest, gto nalaze medju kustodijami i Rusiju, claim s druge strane znamo, da je ona posebice stojala. Kad nebi protivnici znali gto krupnijega na sriedu iznieti, tu bi se mogli mirno podpisati Wadingu, jerbo se je sigurno tu podkrala tiskarska pogriegka te metnuto Russiae mjesto Ras s i a e. Idu oni dalje u svojih protudokazih, ter iz toga, gto dosad izdani spisi vatikanskog arkiva gute o bosanskih franjevcih, zakljueuju, da ih nije bile u XIII. vieku ; neporieu ipak toga, da ih je bile u veoma neznatnu broju, jer ne mogu inaee da protumaee, kako su mogli nadzirat pravovjerje i vrgit iztra2iteljsku sluIbu mnogo prije dolazka Gerardova. Nevjerojatno se svim jo§ eini, da su vladari sv. stolici odtudjeni, kao gto bijahu tada srbski i bugarski a stranom i bosanski, promicali oh trpili katolieke redovnike. Nu tko je imao priliku dublje zaviriti u onodobne odno§aje, mogao se je lahko uvjeriti, da su oni knezovi bili sami neodlueni kamo da se priljube, te eas k iztoku, eas k zapadu se obradali, imenito bosanski ; gdje je osumnjieenomu Kulinu nastupio dobri sin Stjepan, ovomu vrli Ninoslav, a njemu ciela povorka ugarskih vlastelina. Rieeju, oni su se okolnostmi ravnali te ne einili tolike razlike medju jednom i drugom crkvom. — Jedna od glavnih njihovih muenosti jest i ta, Ato Grgur X. razpustivgi g. 1274. lionski sabor i razposlavgi na sve biskupe i upravitelie dominikanskih i franjevaekih pokrajina listove, da dila kraare proti Saracenom, ne nalazi se list na bosanskog vikara. I tomu bi se mogao nadi uzrok u posebuih okolnostih mjesta i pololaja besanskih franjevaca, te ako su i mogli oni u katoliekih dtlavah snubiti osloboditelje sv. mjesta to ovi u Bosni uzalud bi takove pozivali na krilarsku vojnu, koji ni sami nisu htjeli znati za svezu s katolici. — Napokon ih utvrdjuje u njihovoj misli, gto se nezna za hum tih prvih samostana nit bosanskih vikara; nu morali bi se spomenuti oni, da polag naputka sv. utemeljitelja, 2) zatim skupgtine od g. 1219.') nisu se u ono doba ni dizali zidani i stalni sa-
mostani, nego vie izgledali kao kolibice; vikari bosanski pako zavisili su oli od susjednih pokrajinskih stariegina oli, to je moguenije, izravno od vrhovnog glavara reda, koji im je i novu brau slao iz svih strana Evrope. Pa kad bi i pregli u ovom na stranu Wadingovih kritieara, to nebi se ugnuli svim prigovorom, jer odkud u Kotromanieu 0110 pogtovanje napram franjevaekom predstojniku, ako ga nisu prije oni na to pripravili, koji su se tu ved blagoslovno trudili i predobili za se vladarevu sklonost. Koj je uzrok fra Gerardovu dolazku u Bosnu, ako ne isti, koj i onomu u Ugarsku, naime da pregleda bradu i vidi, vr§e li dovoljnom revnostju svoju svetu zadaeu. Znamo, istina, da ga je i kralj Dragutin na to nagovorio, ali bez sumnje trebalo mu je njegto vige imat uzroka, nego li je same obradenje banovo, koj mu i onako radostno u susret izadje i neimade nikakove te2kode predi odlueno u katolieku crkvu. — Misledi, da smo ovim poravnali muenosti i prigoyore proti Wadingovu izkazu navedene, pristajemo posve uz njegovu tvrdnju. Mi ne smjemo ni reei, da bi on, kojemu su bili pristupni vatikanski i cielog reda arkivi, te koji smo uvjereni s ostalim ueenim svietom o dubokoj kritici i sdu§nosti njegovoj, da bi on to lahkoumno nadodao oli izmislio, tim vige, gto on bez svoje koristi tako tvrdi, te jasno jog kazuje, gdje se nalaze.') Mi nasuprot nemoemo razumiti one, koji odgadjaju utemeljenje bosanske vikarije u god. 1340., a u isti mah pripovjedaju nam, da je sastavijena od s edam kustodij6, 2) ne opa2ajudi kako je bersmisleno i povjerovati, da je fra Gerard jednim mahom nastanio tu bar stotinjak brace, upoznavao se sa zemljopisnim poloajem Bosne, shvatio potrebe pueanstva i tolike stanove podigao. Uz Wadinga pristaje Hueber, 6) 6evapovie7) i Lagtrie, 9) slavni pako Farlati smatra bosansku vikariju vrstnicom samoga reda. 9) ) Wadingus t. IV. p. 135. n. 16. ) Ivi si fete una Vicaria chiamata Bosnese, the aveva sotto di se Bette Custodie. Marco da Lisbona Part. III. L 8. c. 44. 6) Jankovie: Caerem. Prov. p. 86. 7) Synoptico-memorialis catalogus Prov. S. Joannis a Capistrano. Budae 1822. p. 7 26. B) epitome vetustatum bosh. Prov. Ancona() 1776. p. 1-5. 9 ) Hi siquidem (franciscales) sub ipsa hujus s. ordinis primordia hane Christi vineam . . .. per annos amplius quingentos excoluero. 4
6
-
) Opuscula s. Franc. t. Coenobia construantur ex cannis et eratibus, seu ligno et lute paleato. Loges Minorum. Roman 1796. 2
IV. p. 41.
32 Ova mnenje donjekle opravdava i uvedenje franjevaeltoga reda u Bugarsku i Srbiju, gdje je ona po Wadingu imala svoje kustodije. Tako ved g. 1245. papa Inocent IV. poslao je u Bugarsku njekoliko franjevaca, podielivgi im velike povlastice na korist ovoga naroda. U preporuenom pismu na Kalimana papa Tali, gto je crkva greka i b o s a n s k a svojom nepokornogdu odciepljena od glave oblenite crkve, ter ga opomenu, da posluhne papinske poslanike, kao ljude velikih krieposti, uvjebane u stegi redovniekog iivljenja i vjegte sv. pismu, koje mimo druge galjemo, zato gto ih smatramo sposobnijimi za svaki posao. 10) U isto doba nalazimo franjevce i u ragkoj dr2avi. Oko g. 1246. nadbiskupom u Baru bude imenovan po Inocentu IV. fra Ivan Piano-Karpinac, koj je upravo se povratio iz Tatarske, gdje profile godine kod yelikoga kana obavi vrlo diean zadatak, upitao naime kana, zagto je utamanio tolike evropejske narode, i nagovorio ga na vjeeiti mir s krgdani. Dapaee ueini ga sklona evangjeoskoj nauci, i kasnije primi sv. krst. Dogav u svoju nadbiskupiju, sazove sinodu, uredi svedenstvo, uzme natrag razprgena dobra, uzpostavi disciplinu i znanost, ter izvojuje za svoju stolicu metropolitska prava. Pod njegovom upravom razvi se u Ragkoj i koludrieki iivot. Kraljica Jelena popravi samostan na brdu Rumiji, i vige od trideset samostana posagradi na raznih mjestih, a samostan barski bijage glavna toeka, s koje su se razilazili franjevci po girokom srbskom kraljevstu. Njihovo nastojanje urodi najljepgim plodom : Stjepan Urog Veliki ostade do smrti (1272) sklon katoliekoj crkvi, a g. 1250. njeki razkolnieki biskup iz Arbanaske odreee se razkola, i barski nadbiskup primi ga na ime papino u krilo sv. rimske crkve. Po smrti fra Ivanovoj opet stupi na barsku metropolitsku stolicu franjevac, po imenu fra Gofred, kog Inocent IV. sobom posveti.") Pak i suvremene u Bosni zgode kao da opravdavaju Wadingovu tvrdnju. Polovicom XIII. vieka vojujud u Bosni Benedikt nadbiskup uz kralja Bela IV. proti bosanskim bogomilom, i 10) Da Civezza : Storia delle miss. franc. I. p. 356-60. ") Dr. P. Balan: Kat. crkva i Slaveni n Bugarskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini. Prevedeno u Kat. Listu zagrebaekom g. 1881. str. 123 i 129.
ban Ninoslav smatrao ih kano neprijatelje svoje drlave te i siva opirao se toj magjarskoj provali, oba eetovodje pigu papi Inocentu IV., da je ban potajni bogomil, pak s toga potrae dozvolu, da ga mogu s banstva skinuti, navedgi tomu za povod, gto je zajedno s krivovjerci borio se proti ugarskoj vojski. Papa odmah shvati sebienost tih giritelja pravovjerja te ne povjerova njihovim navodom, nego uze u obranu bana Ninoslava, imajud dosta dokaza o njegovoj odanosti prams katoliekoj vjeri, povjerivgi iztragu o glasu, kivljenju i ponaganju banovu predstojniku franjevaca u Spijetu i senjskomu biskupu, i to svojim listom. od 27. oujka 1248., sigurno zato, gto je senjska biskupija granieila a bosanskom banevinom, a franjevaeki predstojnik u Spljetu bio u dodiru s braeom u Bosni, te pomodja ove mogao je podastrieti sv. stolici vjerodostojnije izvje§de o banu od ikakva drugog, ma i najuglednijeg crkovnjaka. Isti dan piss papa i koloekomu nadbiskupu, pravdajue Ninoslava zato, gto je proti njima podbio oruje, jer da je za obranu svoje zemlje i u brizi za svoj obstanak poslutio se i bogomilskimi eetami. Od ostalog uvjerava ga, da ban ne prestaje pokazivat se dobrim katolikom, pak s toga da poeeka na svrgetak iztrage. 12 ) Znamenit je za nas ovaj ein apogtolske stolice s vige obzira ; jer doeim se is njeg zrcali umjerenost, kojom se odlikuju svi papa, opaamo i osobitu njihovu brigu za samostalnost i sigurnost pojedinih drlava, ne nazirud u razliki politienih ciljeva ikoju zaprieku samomu pravovjerju, dapttee ovo tim evrgdim su smatrali, ako je dravopravni poloaj bio zagtieen od svake vanjske pogibelji. Nas napose veseli ovaj povjestni spomenik, jer dokazuje, kolikog su i onda bill ugleda franjevci, te kakovo su pouzdanje avail kod najvikjih ddavnih i crkvenih oblasti. Na pitanje, koji su bill prvi franjevci, koji dodjoge u Bosun, vrlo umjestno primjeeuje u spomenutom djelu podarhivar vatikanski Balan rieemi: „Imena dominikanaca i franjevaca sviet je vedim dielom zaboravio ; bill su to siromagni fratri, koji su donosili mir i naobrazbu s vjerom i ljubavlju ; sviet, koji podie spomenike i poprsja silnikom, osvojiteljem, koji su tolike zemlje krvju nakva) Theiner : Vetera mon. Hungariae historian illustrantia. ToI. n. 386 et 387. 3 12
M113
3b
pomudenim umovom, koji razdvojige duhove i posijage mrnju, koja potraja vjekove, da zavija narode u alost, taj sviet ne sjeda se onih, koji su zemljom prolazili dobro tvoreei i mir davajudi, donosedi Boga i naobrazbu, gdje to jog nije poznato bile iii gdje je o torn malo ne usponlena izginula bila. Medjutim u koju mu drago dobu stavili dolazak franjevaca, mi demo odsele sve to eegde susretat se s njimi na bosanskom i srbskom zemljigtu, obdarenimi osobitimi preimudtvi i najvedim povjerenjem sv. stolice, a njihova djela,tnost izpunjuje listove domade crkvene povjesti. Kako je svrgila iztraga, proti banu Ninoslavu povedena, ne znamo, nu kao da su bile posve netemeljite osvade proti njemu navedene u Rimu, budud njegova najkasnija listina od mjeseca oiujka 1249., dana Dubroveanom, da de s njimi euvat „vjeeni i tvrdi mir, srdeenu ljubav i svaku pravdu", nosi na sebi sve biljege banova pravovjerja, naime odaje vjeru „u gospodina Boga nagega Isusa Hrista i u prjesvetu bogorodicu deviju Mariju i u eastni 2ivotvoregti kerst i u sveta bdija evangelija, i u svetoga Vlasi, blalenoga mueenika, i u vsi svete ugodivge Bogu".") Iste oli sliedede godine, po svoj prilici, preminuo je, ostaviv iza sebe brade i djece. Nu ni jednim ni drugim ne dopade banska east, kojoj je on osobiti ugled bio pribavio. Ugarski se kralj okoristi ovom zgodom, i skuei Bosnu pod svoju oblast, dajudi odsele naslov „bosanskoga vojvode" kojemu elanu svoje porodice, a za upraviteije dolazige ljudi, koji su gledali samo na brzu ruku obogatiti se ; vjera pako i dobro naroda, to im je bila deveta briga. Kao gto biage dravna uprava u slabih rukub, into take ni crkvena nebijage jaka, da bi mogla prkositi rastudemu broju bogoOkolo g. 1270. preminu starogdu ved iznemogli Ponsa, kojeg smo okretnost opazili u dizanju stolne crkve, a nastupi mu Rolando, te ovom do malo Andrija, iz dominikanskog reda, koga nalazimo u g. 1280. biskupom, nu ne smijemo red, da je 20 godina biskupovao, kako nam to povjestnici njegeva reda tvrde. Sjededi u zakutku svoje biskupije, te eesto prizivani na ugarski dvor, slabo su mogli biskupi nadzirati povjereni im puk. 18 ) Miklossieb : Mon. serb. p. 32--3.
Naravna posliedica nerada jedne i druge vlasti bijage ta, da su se bogomili na novo osnaili i svom silom skoeili, da zametu i posljednji trag krkanstvu. Ugarsku sjeti njezine duZnosti papa Nikola III, poslavgi u rujnu g. 1278. Filipa fermanskog biskupa i kardinala sv. Marije „in via lata" kralju Ladislavu, da se odlueno pobrine iztriebljenjem krivovjerja a uevrkenjem katolikke nauke. Dne 23. lipnja r. g. Ladislav obeda podupirati sve, kojih se twee, u satiranju krivovjeracft, sliedede pako godine °brae, da de ih ) Na eve se obveza i iztriebiti ,,iz Bosne i oblanjih predjela". 14 kraljeva mati Jelisava, koja se je tada pouosila naslovom „vojvod) Al sva ova obedanja bila su slaba, kinje maevanske i bosanske". 16 stranom gto ni sam Ladislav ne bijage dobar katolik, stranom pako gto je uprava Bosne stojala u Ienskih, a po torn u vrlo slabih rukub. Doeim se je tako nemarno postupalo u Bosni sa svakoga gledigta, dotle je Stjepan Dragutin, sin Stjepana Uroga Velikoga, odrekav se oko g. 1282. srbskog priestolja u DeIevi te ragkih i primorskih zemalja na korist brats si Milutina, zagospodario Sriemom, Maevom i Branitevom, a odovud pruiio svoju vlast, na ugtrb Ugarske, preko ciele iztoene Bosne, dakle pokrajine Atone lei medju riekami Bosnom i Drinom, pak ako je vjerovati domadim izvorom, prenio ju je i na lievu obalu Bosne, zavladavgi Usorom.") Ovdje se same namide pitanje, kojim putem on to postie? Domadi izvori, Ruvarcem na spomenutom mjestu navedeni, kao da tvrde, da je osvojio (= prij e t), doeim Pejaeevid navodi tomu za uzrok, gto je za njim bila Kata, kdi kralja Ladislava, od kog je dobio osim ostalih darova Sriem i banovinu maevansku.") — Zauzevgi Stjepan Dragutin dobar die Bosne, najpreeja mu je bila briga kao pobonu krkaninu, da u njem zavlada eistoda krkanskog uauka Istina, on je dotle bio vatren pristaga iztoene crkve, nu to ga nije' prieeilo a da nepovede ozbiljne dogovore u pogledu obradenja bogomila upravo sa sv. stolicom. Ovomu stlilenju pokreio je put Theiner : Monum. Hung. I. p. 328-336. at 340. 348. 14) Theiner : Mon. Hung. I. p. 347. 15) ") GodiSnjica Nik. Cupiea god. II. razprava od Ilariona Ruvarea str.Peja6evi6: 243-4. Historia Serviae Coll. 7. p. 219. Colocae 1797.
37 36 papa Nikola IV. obrativ se g. 1288. pismeno na Milutina (= tiroslum) te obojice majku Jelenu, kako se obeenito misli Francezkinju, ipak bez sumnje pravu katolikinju. Ovdje nam je napomenuti, da je ovaj papa odprije bio franjevcem pod imenom fra Jeronima de Asculo, a kao takov dugo vremena upravljao slavonsko-dalmatinskom pokrajinom, i dosliedno brinuo se girenjem vjere u susjednih krajevih. On je dao ovim korakom samo izliev svojoj davnoj 2elji i zanimanju za ujedinjenjem jugoslavenskih naroda s materom crkvom. Pokugavgi privesti vladajudu u Srbiji porodicu na katolieanstvo, on je htjeo doisto i s onog visokog mjesta sudjelovati svojoj brad, kojih trudi nisu bili ni u kakovu razmjerju s postigavanim uspjehom, a dvojici od njih, naime fra Matinu i fra Ciprijanu predade reeene listove, da ih osobno izrute. Nu poblite upoznajmo se sa sadriajem ovih apogtolskih pisama. U listu na Milutina papa mu len milost, da postigne vjeeni spas, te budue je samo jedna prava vjera, i to koju drii rimska crkva, to mu svjetuje, da odmah priedje u katolieku crkvu. Mater kraljicu easti Nikola naslovom n preljubeznoj Were, koji samo katoliekim vladarom daje sv. stolica. Iztiee zatim papa svoju vrueu elju, da u njeziuoj porodici korien uhvati katolieka vjera, pak s toga da pige obojici njezinih sinova i galje im spomenuta dva franjevca, „muIeve", kako sam tvrdi, „uboge na ovom svietu au bogate vjerom i nauene u zakonu gospodnjem, koji bi ih poueili o Isukrstu, preslavnoj djevici i obsldivanju vjere krgeanske". Nagovara ju napokon, da i ona nastoji privesti kraljeve k jedinstvu vjere te pomod i zagtitu ne uzkrati njegovim poslanikom. 18) Mogude 'je, da su se ova dva gorljiva redovnika i prije trudila u obsegu bosanske vikarije, te opazivgi u Jeleni odanost napram vjeri katoliekoj, a u njezinih sinovih njeku sklonost, da su se osobitim pouzdanjem utekli sv. stolici, nju o dobrih izgledih obaviestili te bili ovako toplom preporukom na srbski dvor odpravljeni. Neima sumnje, da su ovi listovi dogli n najbolju horn, te bili u prilog onomu vjeenomu antagonizmu napram grekomu carstvu, kojim su uvjek bili ravnani srbski vladari, te ako se i nisu mogli posve otresti predsude, da uz greki razkol pristaju, ipak au u vrhovnietvu carigradske stolice bistro 18 )
Raynaldus ad a. 1288. n. 29. et 31.
nazirali i telnju bosforskih careva za gospodstvom balkanskoga poluotoka. Oba brata poslugaju oteinski papin glas i pouku reeene brade, ter stupe u zajeduicu crkvenu, akoprem ne oba jednakora stalndeu. Obojica su htjela na ratun grelte carevine svoju oblast razgiriti, a u to ime trebovala im je najpre podpora nesebinih rimskih papa. S toga kraljica Jelena, kao uspjehom ponosite, htjela je apogtolstvo vrgiti i u susjednoj Bugarskoj, te cara Jurja privesti u krilo katolieke crkve. U to ime ona bijage odredila ljeti g. 1291. posjetiti bugarski dvor, to odpremi nad-djakona barskog Marina, Make Petra Cara, da dobije za bugarskog vladara papinski list. Nikola IV. vrlo joj rado tu Ielju izpuni, ter ju hvali za toliku gorljivost, uz list na cara ultlapajue drugs na bugarskog svetu nadbiskupa, budud svojim poldajem mode joj mlogo olakgati zadadu.") Za stalnost Stjepana Dragutina imademo njegto boljih ujka dokaza, nego li za brata mu Milutina. Tako ved duo 15. d u 1291. mogao je revni papa Nikola IV. njega i majku mu zeti a odanost pod zagtitu apogtolske stolice, ter pohvalit ga za njegov a ) Dne 23. r. mj. i g. spomenuti pp veselo prams rimskoj crkvi. 20 eestita Stjepanu Dragutinu, gto, „laden plamenom vjere i poboinosti", preko svog poslanika Marina objavi mu svoju ielju, da se u podlone mu bosanske predjele pogalje njekoliko podobnih osoba, vjegtih jeziku one pokrajine. Papa ga uvjerava, da je ved predstojniku slavonske franjevatke pokrajine nalokio, neka bi odabrao dva redovnika, koje podpunom punomoeju nadarivgi, Stjepanu ih prevo oko porutuje, zatim kraljici Jeleni.") Ovo nastojanje Dragutinou i do unigtenja krivovjerja a uevrgeenju pravovjerstva potvrdjujmad izvori") ter mdemo s ponosom uprieti ovaj des pogled u bosansku vikariju, gdje je crkvena i svjetovna vlast u najokuieni jem predjelu Bosne izkorjenjivala blagostju bogomilske bludnje. eade na Zanimivo je za nas zaviriti u list Nikolin, koji isti dan izd oznapoglavicu slavonske pokrajine. U tome pismu papa pobU euje dugevna svojstva, koja treba da rese njegove poslanike, naime °) Assemani Kalendaria Ecclesiae universae. t. V. p. 45. 6. Idem p. 47• 20) Idem ibidem. tu zelo fidei ac devofionis aceensus 21) Sane toje bo zenilje bosanskije, mnogije of jeretik obrati v ) Ot vjeru 42 bristjanskuju i krsti ih, Sr. Danieka tivoti kraljeva ltd. atr. 41. 1
39
38 da au dobra ponaganja i vjegti slavenskomu jeziku, kojih 2ivljenje bib bi u suglasju s njihovom spasonosnom obukom, ter svim slugilo za primjer pogtenoga givota i izgled eistode. Ovim on povjerava iztranu slugbu u kndevini bosanskoj, Stjepanu podlognoj, i to proti svim krivovjercem, te sliedbenikom, pomaggem, braniteljem i zagtitnikom njihovim, polag propisa u drugih apogtolskih listovih sadr2anih. 28) Neima sumnje, da, je papina zapovjed od strane franjevaea toeno bila ovrgena, te da su novi iztragivaoci u dratvu svoje brade revno sudjelovali plemenitim Dragutinovim namjeram. Ipak novoustanovljeni iztrani sud nije bio tako strog, da bi mu mogli predbaeiti zanegenost, oli eak okrutnost, kao gto se (Nen° o takih Ovdje moramo razjasniti onovremene crkvene propise, ter demo iz njih razabrati postupak iztragivaoca u Ode, a nagih bosanskih napose. Glavni iztraivaoci krivovjerja, po odredbi Innocenta III., nisu bili vise biskupi, nego naroeiti papinski poslanici, a tim je usredotoeen cieli nadzor vjere. Ovi su po svom uvidjenju bivali sebi pomodnike, jedni pako i drugi dobivali su naputke neposredno od sv. stolice. Oni su pri tom obilazili mjesta i gradove, ter dozvavgi prve ljude one okolice, pod zakletvom pitali su ih za °ate i sumnjive krivovjerce, za tajne sastanke i ovim sliena. Zatim su pitani bili obtugenici o svome uvjerenju i nauku krgdanskom. Koji bi sami priznali svoje zabasanje, oni bi bili temeljitije poueeni o vjeri, i primivgi njeku pokoru, bili bi izmireni s crkvom. Zaprietilo bi se ovako zavedenim, da de im se zabraniti ulaz u crkvu, primanje svetotajstva i obdenje s vjernici. Pod ove crkvene pedepse podpali bi kadkad eitavi gradovi i pokrajine, o kojih bi se doznalo, da su vedinom zagrezli u krivovjerje. — Pa kada su i ova eisto crkvena sredstva sve to vedma se pokazivala nedostatnimi, tada su pape u svojoj gorljivosti za eistodom vjere, posegli i za tjelesnimi pedepsami i to tim radje, elm se je i &lava tada smatrala pozvanom, da osveduje uvriede ueinjene vjeri i dudoredju. Krivovjerac, koj bi tvrdoglavo ostajao pri svom uvjerenju, gubio je sva gradjanska 23
) Theiner Mon. flung. I. n. 610.
prava i sva mu dobra bivala zaplienjena. Njeki vladari i snirtu bi kaznili svaki zloein, nu crkvene su se vlasti uvjek tomu opirale. Kako proti krivovjercem, tako i proti njihovim braniteljem strogo se je postupalo. I oni su bivali izobeeni, ozloglageni, pa i noveanom svotom globljeni. — Ovaki je bio obdeniti postupak iztranoga suda, na crkvenih pravilih osnovan. 24) Ali kako su bosanski iztraivaoci postupali, to ovdje ne smjemo mimoidi. Ako gelimo dobiti jasan pojam o djelovanju iztranog suda u Bosni, to se moramo obazriet na onodobne zakonike i vladare, a po sredstvih, koja su franjevcem stojala na razpolaganje, zakljueiti na strogost oli na blagost njihova postupka napram inovjercem. to se tide pisanih zakona u obde, a proti krivovjercem napose, tih zaludu deg trait u bosanskoj proglogti. Samo dakle o vladarevoj volji zavisile su strogije oli blagije mjere u tom pogledu. Nu mi demo se teeajem samouprave bosanske osvjedoel, da nesamo bosanski bani i kraljevi nisu bili voljni prihvatiti strogijih sredstva na to svrhu, nego su vanrednom pada' odlikovali prvake bogomilstva i vanredne im povlastice dielili, ako samo izuzmemo Stjepana Tanga zadnje godine, za koje dobe mnogi su bili prognani, bez da su druge tjelesne kazne upotrebljavane. gta je dakle drugo preostajalo nagim iztraivaocem, dolig eisto crkvene pokore, pak ni tim se nisu mogli podpuno slaiti. Sveudiljno poueavanje i uredno livijenje einilo je, da su se mlogi svradali na pravi put, a obradeni da nisu lahko od vjere odstupali. I Stjepan Dragutin, kraj sve svoje gorljivosti, nije htjeo ogtrijih mjera produzeti. On je preko svog poslanika Marina porutio papi, da pogalje iztraitelje proti bosanskim bogomilom, ali ujedno oznai i svojstva, koja bi morali imat ovi unigtitelji krivovjerja. Prava poboinost, izgledno ponaganje,lemeljito znanje bogoslovja, to su vrline, koje bi on gelio viditi u papinskih izaslanicih. Istina, on obeda „savjet i pomod", ali ova pomod imala je bit moralna, kao gto i sredstva, koja su preporueena.") I papi je morao goditi ovaj pak mu je zato veselo i podpuno 2elji zadovoljio. Pravcem dakle posve drugim morali su udariti bosanski iztragivaoci, ali za") Bogomili i Patareni. Napisa dr. Franjo Radii. Zagreb. 1870. str. 48-53. I. p. 277-9. 95 ) Theiner Monumenta Siavorum meridionalium t.
41 jedno i najshodnijim i najpreeim. Jezik osim toga sbliNvao ih je zavedenomu puku, bezprimjerno pako siromagtvo, u kojem suivi1i, osvjeddavalo je bogomile, da ovi ljudi ne trade njihova, nego samo njih, ter da su ovo njegto sasvim drugo nego Ii oni goropadni vojaci, koji su medju nje dolazili s kriom na prsib, a pohlepom u srcu za njihovim imetkom. Koliko je ovaj posao izigao za rukom bosanskim franjevcem, neimamo potanjih podataka, nu iz toga, gto su sliededi pape ovu im sldbu povjerili na cielom slavenskom jugu, smiemo redi, da su dovoljne plodove svoga truda na torn polju ubrali. Neznamo medjutim, da su onovremeni bosanski biskupi gto doprinosili razvitku svoje crkve. Oko g. 1290. spomenutomu Andriji nastupi Toma, al tim izborom nije se nigta pomoglo zapugtenu stadu, claim je greka iztoena crkva pod sjenom srbskog vladara dobivala premod, bogomilstvo se pako, s politiekih nereda, moglo mirno razvijati. Doeim je ovako Stjepan Dragutin pomagao franjevcem triebiti krivovjerske bludnje u iztoenom dielu Bosne, dotle je na zapadnom kraju iste girio svoju vlast hrvatski ban Pavao gubid, ter ved g. 1285 naziva se „gospodarom Bosne."") Ovomu takodjer predbacit se ne mote vjersko nehajstvo, all kao da nije mogao upotrebiti svog upliva na bosanske bogomile, budud bio svedjer politienimi prepirkami zabavljen. Nemar nredjutim dliavne vlasti ovaj put nadoknadi junaeki papa Bonifacij VIII.. te nehtijudi vige gledati, kako pravovjerje u Bosni propada, a ne mogudi se u tom oslonit na svjetovno svedenstvo, budud se dalo na politiku i stranearenje, listom 29. travnja 1298. ponovi blizu doslovno naredbu Nikole IV. na predstojnika slavonske pokrajine, da bi na novo izaslao dvojicu poboinih i nauenih redovnika, koji bi obnagali sldbu Iztrditelja krivovjerja, samo gto im sada razgiri granite poslovanja na Srbiju, Ragku, Dalmaciju, Istriju i Hrvatsku, zatim na nadbiskupije : draeku, barsku, dubrovaeku, spljetsku i zadarsku.") Budud pako nije bio u dobru sporazumijenju ni s jednim od ovostranih vladara, nije ih htjeo ni jednomu preporueivati. Ovako razgirenim djelokrugom, odlienorn u crkvi sldbom i neogranieenim pa-
s6) S afarik Mon. Serb. Glasnik XV. str. 205. 27 )
Theiner Mon. Hung. I. n. 614.
pinim povjerenjem osckoljeui franjevci, dobli en izvanredni ugled u spomenutih krajevib, ter jog vedim marom prionuge iriti kraljestvo istine. Nemdemo pried na daljuje crtanje franjevaekih napora, a da se ne obazremo na bosansku stolicu i dogodivge se na njoj promjene poeetkom XIV. vieka ; jer samo ovakovim osvjetljenjem domaeih odnogaja mogude je dobiti njeku sliku one Jobe, te pojmiti kobnu osamljenost i dein tegotu poloaja nagih vjerovjestnika. — G. 1301. nasilnom smrtju umrie ugarski kralj Andrija III., a sicilski kraljevid Karlo Roberto, sin Karla Martella, okruni se kraljem ugarskim. Bosauskim biskupom bijage postao iste godine u jesen Nikola,") dotle predstavnik bosanskog kaptola, pristaga i kancelar eeskoga kraljevida Vedeslava, Karlova takmaca ; nu predje brzo na stranu ovoga, dapaee dne 6. kolovoza 1303. sa svojim kaptolom dade o tom sveeanu izjavu.° 9) Ovomu oko g. 1308. nasliedi augustinijanac Grgur, takodjer vatren pristaga Karla Roberta, te prisustvova njegovoj krunitbi ; nu iz nepoznatih nam uzroka g. 1314. odreee se biskupije, 30) a nadomjesti ga dominikanac Benedikt Guicciardi, pak do dvie godine i on se zahvali na podieljenoj mu easti.") Sad (g. 1316.) bosanska biskupija bi povjerena s v a ekom u (11 dr2avi srbskoj) biskupu Benediktu, 32) kada pako ovaj sliedede godine zasjede dubrovatku stolicu, dominikanac Petar bi imenovan bosanskim biskupom,") koj sve do g. 1334. stojao na eelu avoje crkve.") I ovi su nastavili stolovanje u Djakovu i bagtinili od predgastnild slabi iii nikakov nadzor mid svojim raztrovanim stadom. Opazige ovo i gorljivi rimski pape, ter Ivan XXII. listom od 6. sieenja 1331., jog za 2iva Petra, pridrIa si pravo hue novati bosanskoga biskupa u slueaju izpralnjene stolice. 35)
-
28) Fejer Cod.- Dipl. t. VI. vol. II. p. 305. 29) Mon. Hung. t. 1. n. 642. 30) Fejer Cod. Dipl. t. VIII. vol. I. p. 334. at 337. 31) Mon. Hung. I. p. 458. 32) Idem ibidem.
33) Idem n. 692.
") Fejer op. cit. t, VIII. vol. III. p. 725. 3 °) Regeat. a. XV. par. 2. com . epist. 467.
43
42 Doeim je ovako u Bolin odsutnost politienih i crkvenih glavara igla u prilog vladajudemu bogomilstvu, a franjevci bili ostavIjeni samim sebi, dotle u Srbiji, bar prividno, podjoge stvari na bolje, kao da njeki uspjeh postigoge franjevci. I doisto koncem g. 1303. prijavi dvolieni Milutin, da geli stupiti u jedinstvo crkveno, a papa Benedikt IX. odazva mu se pismom od 23. prosinca 1303., obedajudi, da ce ga prigrliti kano predragoga sina, te sve utiniti, gto bade smjeralo na njegovu east i korist.") Znamenito je i to u papinu listu, gto je on „iz vjerodostojna izviegea" razabrao, da je veoma mogud sada postao prelazak velikett i naroda srbskog, ter da ne sumnja papa, da de ovi sEedit primjer svoga vladara. U isto vrieme Benedikt IX. pisa i barskomu nadbiskupu Marinu, pak tali, da je u Albaniji i zemljah Milutinovih po predstavnicih sveeenstva pa i samih redovnicih poiii2en ugled crkveni, to radi grekog razkola velikim zloeinom put utrven.") 6etiri pone godine odgadjalo se je opet s ovim sjedinjenjem, koje je sv. stolica 2eljno izgledala a franjevci podpomagali. Napokon g. 1307. posla Milutin u Poitiers Marka Lukarida i Tripka Mihajlova k papi Klementu V., da mu priobee njegovu gorudu 2e1ju za ujedinjenjem, zaigtu posveeenu zastavu, dovoljan broj katoliekih propovjedaoca, a njemu napose dva oil tri franjevca, koji bi mu uviek o boku bili, kao savjetnici i izpovjednici ; 38) budud prvagnji, naime fra Marin i fra Ciprijan otigli u Tatarsku, gdje je prvi i givot mueeniekom smrtju zavrgio.") Liepa je ovo svjedoeba i zajedno poeast franjevcem. Papa u svome odgovoru od 1. travnja 1308. ponajprije se veseli, da se ,za njegovili dana ovca tako plemenita i toliki narod vrada u stado gospodnje", pak zato mu i posla Egidija, gradaelcog patria,•hu, zatim fra Lapa, dominikanca, i fra Artanizija, franjevca, providnike dotienih redova kod sv. stolice, „mu2eve Iivotom i pobo2noku izvrstne, eageu odliene, sv. pisma znandeu obdareue.... kano angjele „spasa i mira". Nadalje on potanje napominje, u eem Gjorgjie: Srbi a lirvati a sv. stolica str. 69, ") Assemani: lialend. Feel. t. V. p. 48. ") Storia dole Missioui francescane dal P. Marcellino da Ci• vezza vol. II. p. '225. 35 Storia •lei Frati Minori in Bossina e Zara 1863. P. I. sv. 99. 35 )
)
treba da izjavi svoju pokoruost: najprije iziskuje, da se .0 slugbi bo2joj pjevajud vjerovanje dodadu o izhodu Duba svetog rieei : „i od sina4 ; onda hode da sa svojim narodom prizna prvenstvo rimske erkve, da izbor vigjih crkvenjaka bude potvrdjen od njim predpostavljenih, biskupa od prvostolnika a ovoga od rimskog pape, bez povrede ipak carigradske crkve, ako ova kakovo pravo zakonito posjeduje i povrati se u zajednicu i obeenje crkveno. Dopugda napokon, da se mode i u kvasnu kruhu sv. lava obavljati, dok se drugeije ne odredi, nu opet traZi, da latinske svedenike pogtuje, od njihovih se sv. misa ne uklanja, nego dapaee on i njegovi ljudi p o okolnostih i prisustvuju, doaliedno da se crkve latinske, koje su bile preuzete, odmal povrate. 40) Samo ako ove sve uvjete izpuni Milutin, dopuka papa, da ga poslanici prime u krilo katolieke crkve i predadu mu zastavu, koju bi samo vojujud proti nevjernikom mogao upotrebljavati. 41 ) I tredi list pisa Klement fra Grguru Kotoraninu, da uzevgi od svog stariegine druga, ode na srbski dvor i to ostane do daljnje apogtolske naredbe, dopustivgi mu ujedno idi svuda, kuda bi ga kralj poslao. 42) Ovaj fra Grgur bijage poznat sv. stolici s njekog posla na iztoku sretno izvedena, te s pomodi, koju je prugio Bertrandu, papinskomu poslaniku.") U oei n:edjutim udara, Sto papa u listu na Milutina iziskuje, da se povrate crkve, latinskim sveeenikom otete. Milutin ako i nije nigda bio srcem privr2en katoliekoj crkvi, to opet imademo nesumnjivih dokaza, da je bio i preyed snosljiv u vjerskom pogledu, pak osim Ato je i katolieke samostate obdarivao, u njegovu viedu nagli su se koji put svi zastupuici zemaljskih vjeroizpoviedi, i uz katolieke biskupe sjedili su greko-iztoeni, pak i djed bosanske crkve.") Ito je dakle povoda dale ovomu uvjetu ? DoistO ne kralj, nego vlalike grekog obreda, koji su katoliekim lupam svoje svedenike namedal") — Reeeni poslanici dogavgi u Srbiju, bili su poeastno primljeni, ab o samom sjedinjenju vrlo se hladni povedoge dogo°) Raynaldus ad a. 1308. n. '26. d. Miss. franc. vol. II. p. 236-7. 41 Fabianieb op. cit. p. 99. 100. 42) 43) Oudje. ) Miklogie Mon. Serbica p. 67.
4
45 )
Bogomili itd. str. 90.
45
44 vori. Ni ovaj put nije vukla Milutina iskrena telja za jedinstvom crkvenim, nego nizki dtlavni obziri. On biage doduo da su ugovorili MIWani sa Karlom „bez zemlje" podjarmiti •fro carstvo, te bojed se kao razkolnik samomu sebi, a 2eledi dobiti dio u tome grabdu, posla k papi svoje poklisare. Nu him razumi, da su se pripreme obustavile, odmah i on svoju odluku promieni, te papinske podanike razbijenih dlana kudi povrati.") Dapa6e, deniv se s carigradskom kneginjom Simonidom, jog se tjegnjim vezom prikoka vladarom bosforskim, tim pako i gr6komu razkolu, unigtivgi liepu nadu rimskih papa. Ovaj ga savez tako daleko zavede, da se je mogao papa Ivan XXII. u svom listu od 18. svibnja 1318. na velmde Albanije i Duklje twit, da je Milutin javni razkolnik, neprijatelj vjere krgeanske i nepodnosljivi tiran. 47) Ove nagovora papa, da zamigljeno oslobodjenje izpod Milutinove vlasti izvedu. Pak doisto g. 1320. velikagi Macedonije i Srbije podbiju oruje, rat pako objavi mu i ugarski kralj Karlo i Filip knez od Tarenta, u kojem podide Milutin, te ptiznavgi ugarsko vrhovnietvo i pregav na katolidanstvo, sliedede godine preminu, 48 ) ostavivgi krunu netjaku Vladislavu, shin Dragutinovu. Nu vratimo se opet u Bosnu, gdje su se dotle na politi6kom obzorju vane promjene dogodile. Pavlu gubieu, umrvgemu godine 1312., nastupi u svih Lastih sin Mladen, koj je jog za ±ivota oteeva naimenovan bio bosanskim banom.") Kada pako umrie g. 1316. Stjepan Dragutin, Mladen na ime ugarskoga kralja ote i zadnji komadid Bosne Dragutinoviro sinovom, te svojoj banovini do6m Sriem i Maevu ugarskoj kruni i vlasti na novo pripoji. Dok je on tako razmicao politiene granice Bosne, dotle su u njoj bogomili po miloj volji prosti narod zavodili ter pravovjerju blizu odzvonili. Ljuto narge Ivan XXII. nad Bosnom i njezinim stanjem u svom listu na bana Mladena od 18. srpnja 1319. te tali „da se opustoguju crkve; da je sveeenieki red korjenito unigten ; da se Isukrstove svetinje kugonosnom porugom gaze; da se krau ni46)Assemani op. cit. t. V. p. 51. 47) Mon. Hung. I. p. 850-31. 46) Assemani Kat. Eccl. t. V. p. 49) Arkiv knj. XI. str. 196-7.
u kakva east ne izkazuje, ne dieli se otivljujuda sveta pritest, a uadena medj mnogih mjestih ni isto ay. krMenje ne poznaje". Ml tim hvali papa rad njegove krieposti i priznavanja vjere, ter mu preporueuje, da krivovjerje i zloporabe prije i eim pomnjivije Stjemogne, iztriebi.") Ovu medjutim brigu ban Mladen povjeri istoga, panu sinu bosanskoga bana Stjepana, koj po svjedoeaustvu vrude je i sam elio izkorjeniti krivovjerstvo iz svoje domovine ; a d mu ovo lakk izadje za rukom, zaprosi 'Leer Meinharda kneza Ortenbudkog. Nu budud s njom bio u eetvrtom koljenu rodstva, zaprosi apdtolski oprost, koj mu papa iz navedenog uzroka rado ). Zanimivo je uz to znati, da je ban Mladen bio veoma podieli. 51 priveZen franjevaekomu redo, pa kada mu mati udova darova franjeveem crkvu sv. Ivana u skradinskoj biskupiji, ne htjede ni Mla.") den zaostati u daregivosti, te sagradi uz istu crkvu samostan Mla zapletaji , koji irk Sad nastanu novi denu zadovoljiti plemenitim papinskiw 2eljam. Njegova samovolja i nerazboritost ogor8 podanike te uz nezadovoljno plemstvo ustanu borbi podlegne Mladen na ordani odpor dalmatinski gradovi. i uzmakne kralju Karin Roberta , koj sasleavM teRe obtuibe, naimenuje Stjepana Kozatvori ga, a bosanskim banom (1322.) tromanida. 5s °) Theiner Mon. Hung. 1. p. 463-4. ) Idem Mon. Slay. Mer. I. p. 135. 96 ) Mon. Hung. I. p. 463. ) Rad jugosi. Akad. H. str. 74. 96
9
61
irenje i uspjesi franjevacii. i porodicom Kotromanidevorn nastaje u Bosni novo doba, i to koliko s dravnog, toliko i s vjerskog gledigta. Nas toliko ne zanima, da li je ova obitelj starinom domada oli ne, nit izpitujemo uzroke za§to se na jednoe na toliku east podie. Nam je dosta, §to znademo pouzdano red, da je novi ban s poeetka bio grekoga obreda, budud mu i mati bila iz kude Nemanjideve, claim mu je 2ena bila Jelisava kdi Kaimira vojvode Kujayskoga. I za ovoga vladara apoAtolska stolica pokuk iztriebiti mnoMc% se u Bosni krivovjerje, to po franjevcih uzpostaviti eistodu katolieke nauke. U to ime papa Ivan XXII. posla u Bosnu fra Fabijana sa jog njekoliko drugova , da kao iztraEvaoc sve site ulo2i na spas zavedenih duk ; posebnimi pako listovi od 5. lipnia 1325. preporuei ga banu i banici , onog nazivajud „poljubljenim sinom", a ovu n ljubeznom Irderju", dakle nasiovi koji predpolau pravovjerje. Istoga dana izdade papa preporueni list i na ugarskog kralja Karla, da bi i on franjevcem iao na ruku, pak do potrebe i bana opomenuo na korjenito iztriebljenje krivovjerja. 1) Fabijan krenu preko Trsta i TJgarske u Bosnu. U Trstu namjeri se na dva svedenika patarenstvom oktaena, ter ih podvr2e crkvenim kaznam; a na ugarskom dvoru bi liepo doeekan i na bosansku granicu odpravljen.") I u Bosni razvi svoju djalatnost, te je pomodju brade revno §irio katclitku vjeru. Kralj Karlo i ban Stjepan bi1) Farlati t. IV. p. 57. 2) Bogomili str. 95.
su jabu ovog vremena upleteni u boj proti tibidem 3), al kao da pomodnicu ruku prukli i bosanskim franjevcem , jer dvie godine kasnije (12. kol. 1327.) papa pismeno zahvali Karlu , Sto je fra Fabijana blagohotno primio ititio, te mu i opet preporuei, da ne 4) U Z krati savjeta ni pomodi bosanskim iztraivaocem. Doeim su se franjevci ovako trudili, porodi se razpra medju njimi i bradom dominikanci. Ovi su vatreni iritelji pravovjerja iztraiteljnu slunu smatrali, svojom osobitom povlasticom. Njeki Matija Zagrebeanin, takodjer dominikanac, u torn podje dalje od ostalih to izprosi dana 1. velj. 1327. apo;tolsko pismo, kojim se njegovu opunoredu predade iztraNteljstvo u Bosni, Erdelju i Slavoniji, a vlasti se ovostrani predstojnik dominikanske drkve da more kupiti proti krivovjercem krilare , a ovim se podielie isti oprosti, koje dobivahu borci za oslobodjenje sv. zemlje.") Fra Fabijan nasuprot opazi, da de ova preinaka naSkoditi dosta razvijenoj radinosti njegove brade, pak tim i obdoj stvari Stetu nanieti. Da pre'nth dakle izvedenje spomenute papinske odluke, odputi se sam u Avinjon, da tamo razjasni cielu stvar sv. stolici. Pomodju listova Nikole IV., Bonifacija VIII. i tada vladajudeg Ivana XXII. podje mu za rukom dokazati, da je davno ista slutha povjerena njegovu redu. Sada (1. srp. 1327.) papa opozva gori spomenuto pismo, izprieavajudi se tim, to mu nije stvar iskreno saobdena, i zabrani dominikancem miegati se u iztralne poslove po Srbiji , RaHroj, Bosni i susjednih pokrajinah. 4) U isti mah dada Ivan fra Fabijanu preporuene listove na kralja Karla'), zatim na ostrogonskog i kaloekog nadbiskupa , te njihove podruenike.") — Ovom presudom ne dokonea ipak reeena razmirica, nego se ponovi novom zauzetnostju tri godine kasnije, a papa naloM zadarskomu i spljetskomu nadbiskupu, da na njegovo ime pozovu prvake franjevaeke i dominikanske u Daimaciji, Bosoi i Slavoniji, neka do Miholjdana dodju u Avinjon s potrebitimi izpravami, gdje de on osobno stvar izvidit
3) Ondje.
4) Theiner : Mon. Hung. I. n. 797. Idem n. 791. 6) Idem n. 734. 7) Idem n. 795. 8) Idem n. 796.
49
48 i po pravici odlueit , kojim pripada iztraHvanje. I jedni i drugi odazvae se ovomu pozivu, na konaeuoj pako razpravi iztraiiteljska sldba dosudi se franjevcem. 9) — Ova nam medjutim ravnirica jasno svjedodi, da su oba velezasluna reda bila u dovoljnu broju zastupana po svih krajevih Bosne. Nadalje da tadanja franjevtleka naobrazba nije bila srednje ruke, uvjerava nas papina presuda; inate kraj svih nepobitnih dokaza preniela bi se ova va§na sldba na druge osobe. Dodim su ovako vodjeni pregovori s jedne i s druge strane, fra Fabijan se je bran° trudio vrgenjem svoje zadade. Kao Ato mu bijae velik djelokrug i tegotau posao, isto tako bijae velika njegova ddevna snaga i edva§nost, s kojih dodje u mloge neprilike. U zadarskoj nadbiskul iji , samostanu sv. Kuzme i Damjana, iznadje , da au opat Martin i koludar Franjo sumnjivi u vjeri, ter ih po svojih sluguh uhvati , da ih po propisih crkvenih kazni, nu doleti nadbiskup Ivan, krivce iz rukuh pravde ote i kudi svojoj odvede , uldiv ruke proti samomu iztra§itelju.") Sada on podje u Avinjon potutiti se na toliku uvriedu, naneenu njegovoj dasti, nu na putu ga oplieni njeki Francikin Pavijanac, zapovjednik tvrdjave Fortinage u Lombardiji, i oduze mu konje, knjige, robu i sve iztraZ'ne spise, tako, da je jedva nakon vide mjeseci mogao prispjet Ivanu XXIL 11 ), koj naldi stoerniku Bertrandu, poslaniku sv. stolice u sponaenutoj pokrajini, da tube izvidi, stvari povrati i papu o svem obaviesti. Kraj svih ovih, nimalo neprijajudih okolnosti, franjevcem se pole nje§to bolje trud pladati, ter im podje za rukom mloge bogomile iz zemlje iztjerati a mloge opet obratiti.") Bosanski biskup Petar pruao im je svu mogudu porn* dok mu smrt ne pretde pastirsko djelovanje. (-T. 1334. zaputi se on s kanonikom Lovrom Lorandi-ern u Avinjon, da sam glavom izviesti papa o stanju i potrebah svoje crkve te potrdi daljnje naputke.' 3) Tu ga smrt snadje, a bosanski kaptol izabra reeenoga Lovru za biskupa i predldi 9) Farlati t. IV. p. 58. 10) Theiner : Mon. Slay. Mer. I. n. 230. 11) Ibidem n. 231. 12) Wadingus ad a. 1330. Farlati loc. cit.
na potvrdu sv. stolid, smetnuv§i s uma, da crkvene sluDe, izprainjene smrdu kod rimskog dvora, pripadaja izkljudvomu razpolaganju sv. stolice polag crkvenih propisa, te zaboraviv§i se, da je apotolskim listom od 6. signja 1331. ved pridran taj izbor samomu ) Ovaj to dozva u pamet izbornikom i odabraniku , nu rapapi. 14 zumiv§i kasnije , da im nije bila poznata rgena zabrana, potvrdi iron) izbor i pozva Lovru, da primi biskupsko posvedenje. Medjutim ugarski kralj Katie Robert podieli biskupiju njekomu svjetovnjaku, koj stade po volji gospodariti, svedenstvu dodijavati i §tete zabraniv§i ujedno Lovri podi na posvedenje. Na to Benedikt XII. ozbiljno opomenu kralja , da bi uklonio svoga izabranika i pustio Lovru u Avinjon.") Sredom Karlo u tome popusti, i Lovru posveti za biskupa stolernik Ivan, biskup ostijski.") Ovo papa prijavi kralju Karin, banu Stjepanu, svedenstvu i puku bosanskomu koncem g. 1336. 19 ), a malo ka§nje kanonikat, Lovrinim promaknutjem izprahjen, podieli Bartolu Mik§idu (Mixae).") Bosanski ban Stjepan radostno pozdravi novoga pastira , povrativ mu stare biskupske dohodke, imenito desetiuu u Soli, Usori i doljnjih krajevih, a tim posvjedodi svoju privy enost napram katolikoj crkvi, koje s potetka nije se smatrao llanom. 20) Ako i imamo nepobitnih dokaza o Stjepanovoj sklonosti katolidkomu obredu, priznati ipak moramo, da su ga ovoga vremena jo§ ravnali dist° politi.dni obziri. On je sada ved podeo nositi naslov : Stjepan po milosti bojoj ban Bosni i Usori i Soli i gospodin humskoj zemlii; 2 9 a dosliedno zavladao je cielom iztodnom Bosnom, u koje gradu Sreberniku i izdade spomenutu listinu. Znamenito je , jer se eini, kao takodjer, §to as pie 5 gospodin humskoj zemlji 4 da se je u torn kraju posve neodvisnim smatrao. U svojoj elji za samostalnddu on dade ovih godina oduka svojemu ratobornomu
14) Mon. Hung. I. n. 826. 15) Reg. Pontificia I. com . ep. 585. 16) Fejer : Cod. Diplt. t. VIII. 17) Reg. Pont. loc. cit. Is) Mon. Hung. n. 908. 12 ) Ibidem n. 911. 20) Had jugosl. akad. knj. VIII. str. 123. 21) Miklogi6 Mon. Serb. p. 103.
1
51
50 duhu te vige put zadje s bosanskom vojskom u Dalmaciju, da do sinjeg mora prui svoje gospodstvo, a katolieki biskupi brino su pri tom pazili, da im vjernici ne obde s inovjernimi bognjaci. 22) Ni papa Benedikt nije velike nade polagao u zauzetnost Stjepanovu, vee se obrati dne 22. svibnja 1337. na krbayske knezove Kurjakovide, naime Budislava, Grgura i Pavia, da se ovi side i dogoyore s kninskim knezom Nelepieem, ter uzmu pod svoju zagtitu iztrditelje, budue ban „Stjepan i njeki drugi velmde onih strana primaju i brane krivovjerce". U isto doba sv. stolica pisa senjskim knezovom braei Dujmi i Bartolu, zatim kligkim, Pavlu i Grguru SubiCem, Pavlu Subieu ostroviekomu i Konstantinu Nelepidu kljuekomu. 23) Ova moguda hrvatska vlastela imala su bit po franjevcih papi preporueena, rad njihova osobitoga zanimanja vjerskimi odnogaji, i blizine, u kojoj su se nalazili prama Bosni. Al kakovu pomoe dobige od ove gospode, to nam poviest nezna kazati. Istom dvie godine kagnje pokazage se veseliji izgledi za katolieku stvar u Bosni, koju odsele blizu iznimno zastupaju franjevci. Kao gto na telu Bosne, isto tako na kormilu franjevaekoga reda stajao je mud znamenit u suvremenoj poviesti. Od g. 1329. ovim je ravnao fra Gerardo Odonis,*) rodom Francez, vrlo dobro vidjen na papinskom dvoru, kojemu su najvaInija politiena poslanstva i najteji crkveni poslovi bivali urueivani. Fra Gerardo bijage eovjek Oen i odvdan, te je za svog dvanaestgodignjeg upravljanja razgirio djelokrug svoga reda i mnoge azijatske pokrajine podmipropovjedaoci.") Prije nego ee sazvati obeu skupgtinu rio reda, da ju izviesti o stanju sve braee i poldi obnaganu east, zaputi se po raznih evropskih pokrajinah i g. 1339. sti2e u Ugarsku, urekavgi pokrajinsku skupgtinu u samom Ostrogonu. Tamo je on smatrao tim potrebitijim doei, gto su mu se hrvatsko-ugarska brada i tude poeela ciepati na dvie stranke, naime o b slu2uj u e e ) Bogomili str. 97-8. ') Mon. Hung. I. n. 925. Greiderer : Germ. Franc. 1. II. n. 328. 1 Ovaj fra Gerardo bijage sorbonski doktor ; g. 1342. bi povigen na antiohejsku patriargiju a malo kagnje premjegten na katansku bi22 2
samos tan c e, pak i sam bio neodluean, kojim bi dao prednost, a sv. stolici gto da savjetuje. Ovdje moramo za eas pretrgnuti niz nageg pripoviedanja i malko razbistriti ovu razlienost u imenu, budud demo vigekrat morat obazriet se na tenje pojedine stranke i o tome bag zavisit ee mlogl okret u nutrnjem razvoju bosanskih franjevaca. S prvine u redu strogo se je drIalo slova dotienih pravila, imenito onih, koja se odnose na zavjet ubotva. Nu ved za Z"ivota sv. utemeljitelja njekim mehkoputnikom to skrajnje siromagtvo dosadi, i dobavivgi se vlasti, zatrdige papinske oproste, a pomodju ovih poeege dizati velike samostane, odievati se ukusnije, te .primati za obeinu dobra i novice. Nasuprot ogromna vedina odbi svako ublaienje, ostavi liepe samostane i u tjesne se zavuee, claim mlogi i od ovih ostadoge uz nezadovoljnu bradu, nebi ii uzpostavili zanemareno obsluenje vlastitih propisa. Ipak svi biahu podredjeni jednim te istim pokrajinskim i vrhovnim poglavarom. Strdija brada medjutim imala su tjegnju odjedu, prosjaeenjem se uzdrlavala i zvala se „obsIdujuei", claim su druga nosila dulju haljinu i girju kukuljicu, te se prozvali „samostanci" (= Conventuales). Rad eesta nesporazuma uvedena bude dielomiena djelitba g. 1438, dobivgi „obslaujudi" u osobi sv. Bernardina Sijenskog prvog glavnog namjestnika, podldna u njekih poslovih vrhovnomu upravitelju samostanaca. Nu i ovu zajednicu prekinuge g. 1517. odvojiv se podpuno s privolom papinom, te od to doba samo glavar „obs1u2ujueih" nosi naslov : obei ministar cielog reda manje brade".") Ovako osvietlivgi nutrnje odnogaje franjevatkoga reda, povratimo se opet k fra Gerardu. On je pomnjivo obavio svoje poslove na ostrogonskoj skupgtini a na samom ugarskom dvoru ljubezno bio primljen. Tu ga nagovori kralj Karlo, da se zaputi u susjednu Bosun, gdje su mu se tolika brada trudila bez znatna napredka. Tim se lake na taj put skloni, gto mu je kralj dao prepordni list na boql,askoga bana. Divan sada i znamenit nastaje prizor u bosanskoj povjesti. Ubogomu franjevcu Gerardu ban Stjepan „izadje u susret, na putu
')
skupiju u Siciliji, gdje oko g. 1348. umrie.
25 ) Manuale dei Frati Minori P. Flam. Annibali, Roma 1776. p. 17—s2,
53 52 ga eastno primi, rieti katolieke istine i spasa dragovoljno poduti odkri mu svoju vrudu iz koje je mogao jasnije razabrati, i da ima dobru volju izkorieniti iz bosanskekndevine sve krivovjerce ondje stanujude, samo kad bi mu papa i apogtolska stolica i sam kralj ugarski igli milostivo na ruku, kojih pomod sebi nuidnom smatra radi razkolnika, koje ima u blizini svoje zemlje, te kojih bi razkolnika podporu potratili rani krivovjerci, kad bi znali, da de bit iz zemlje iztjerani". Ovo razabiremo iz papina lista na fra Gerarda pisana, poslie nego mu je ovaj saobdio viest s bosanskim banom. 26) o sastanku isto vrieme (dne 28. veljaee 1340.) pisao je papa kralju U Karlu i prepordio mu, da bana pomogne poradi sigurnosti svoga ter ga brani od srbskoga vlakraljestva u izeupanju krivovjerja , dara, budue je i njemu samu zakleti neprijatelj.") Bann takodjer Stjepanu posla papa list, pak mu dozva u pamet dinjeno obedanje, moledi ga, da bi u bosanskoj kndevini bogogtovje iznova utvrdio, razorene i razkopaue crkve podigao, te u njih bdanstvenu sldbu po crkvenom obredu i obieaju uveo. A da nebi duhom klonuo u obedaje mu pomod ugarskoga izvadjanju toli plemenite zadaee , kralja, pravovjernikk, obdina i oblanjih mjesta.") Sva tri ova posliednja lista donesao je fra Gerardu u Bosnu fra Petar iz Otranta, koj je opet one na kralja i bana sobom izrueio. Iz ovih jasno razabiremo, da je srbski car Stjepan Dugan, g. 1331. nastupivgi otcu Stjepanu Urdu III. pridjevkom Deeanskomu, neprijateljski se pepeo pondati napram Bosni te i samim bogomilom prijao, samo da lakge preko Lima i Drine svoju vlast razgiri. Nadalje opaIamo, ,,quod idem banns tibi Kod Theinera Mon. Hung. I. p. 633: obviam occurrens in via to honoranter recepit et a to verba catholicae veritatis et salutis libenter audivit, tibique aperuit propositi sui votum per quod evidentius cognovisti, quod bonam voluntatem gerit ad extirpandum de principatu Bosnensi cunetos haereticos degentes ibidem, dummodo nos et sedes apostolica et idem rex Ungariae sibi super his favorabiliter. assistamus, quorum favorem sibi opportunum existimat propter schismaticos, quos habet sue terre vicinos, quorum schismaticorum auxilium dicti heretici invocarent, si se de terra predicta cognoscerent extirpandos". 27 ) Mon. Hung. I. p. 632. 2S) Ibidem p. 633. 26 )
gdje ban Stjepan iskreno pristupa zajednici crkvenoj. Nu odkud ovlika sklonost na jednd u bans gta uzrokova toliku promjenu u njegovih vjerskih nazorih? Da li ga je bag fra Gerardo na taj korak nagovorio , kako se obieno tvrdi, oli je on na taj pralaz i odprije bio razpolden? Nam se eini, da ova njegova nakana nije ako je tako nova ni nagla, pak zato ostade i stalnija. I doisto , bag fra Gerardova ciela zasluga, onda zagto mu ban izadje na suBret to ueljno sasluga blage opomene? Mi se u toj misli jog vedma DuuevrAdujemo, ko imademo o tom i njekih povjestnih dokaza. brovtanin Jakov Lukarid u svojih ljetopisih pripovieda, da su g. 1332. stigli u Dubrovnik franjevci fra Ivan Englez i fra Andrija a odtale otigli k banu Stjepanu. Njihovu neumornomu Sardenjac , poueavanju izpade za rukom, oboriti bluduje Patarena u mlogih srcih, a njibova neobiena iskrenost i uzorni iivot predobi za katolieki nauk bana, te veliki dio naroda, na gto budu njeki tvrdoglaviji krivovjerci iz zemlje protjerani. U ovom je nje pomagao najvige Domanja Bobalid, dubrovaeki kanonik i banov vrhovni tajnik, koj je i sklonuo gospodara, da se odreee grekog razkolja i pridje na rimski obred. Ovim uspjehom i mlogimi kriepostmi brads na toliki glas izadjoge, da ih je poeeo narod smatrati svetci. Oni da se ovomu gtovanju, a po tom i eastohlepju uklone, vrnu se natrag, i 2ivot pobano dovrge u Stonu, gdje na as smrti izpovjede, da vole gto su Bognjake na pravi put izveli, nego da su najvede rimske easti stekli. Oba su bila ukopana u samostanskoj crkvi sv. Nikole, njihova pako slika to se je euvala jog za ljetopigeeve dobe.") stoljeda razselige stanovnici Stonski, Kada se polovieom protloga njihov pepeo ostane u razvalinah crkvenih, dok ga g. 1843. harna" brada ne pokupige i u Dubrovnik ne odnesoge, podigavgi im 1853. spomen-ploeu.") Ovo u glavnom potvrdjuje i Orbini, samo on stavlja to eak u g. 1349., i dvojici drugih franjevaca, naime fra Peregrinu i fra Ivanu Aragoncu pripisuje , dakako uz sudjelovanje Bobalida, kako tvrdi, dena i pobdna, koj je do banove smrti vrgio 'aovjeka, pisarske poslove, te u Bosni i Hereegovini malobradanom igao na ) Annali di Ragusa 1. II. p. 91. °) Fabianich op. cit. vol. IL p. 189. 3
29
55
54 ruku.") Iz ovih bi se dakle dalo zakljueiti, da je ban Stjepan i prije bio privren, dapaee iskren sliedbenik katolieke crkve, a dolazak fra Gerardov razprgio mu je one bojazni, rad kojih je morao pritajivati pred podanici svoje vjersko osvjedoeenje. Svakako prvi sastanak njegov s upraviteljem franjevaekoga reda imao je velik upliv na kagnje ponaganje istoga. Vladarev primjer sliedila su njeka vlastela, a za ovimi povede ih se mlogo iz niijeg staliga. Ovako obilnoj Ietvi trebalo je njegto vise duhovnib poslenika, nego li je tada u Bosni bile; pa zato fra Gerardo poziv upravi na bradu cieloga reda, da bi ovamo pohitili. Na njegov glas dodje dovoljan broj svedenika, nu medju svimi odlikova se fra Ivan Aragonac*) i fra Peregrin Saksonac, kojemu bi odmah povjerena uprava bosanske vikarije. Sada su se redom dizale one crkve i samostani , koje demo teesjem vremena u Bosni nalaziti, te kojih razvaline sjeeaju nas na ona doba, kada no se je i dravna viast ddala pozvanom unapredjivat interese vjere i eudoredja. U ovo imenito doba spada podignuee franjevaekoga samostana u Milegevu, kraj varogice Modriee, koji sagradi poboinost Stjepanova. Ova medjutim revnost i danomice rastudi upliv franjevaeki za eas poremetige sporazumak s bosanskom stolicom; pak buduei su poeeli uplaeivati sada desetine oni, koji su najnovije obraeeni bili, a tim porodile se razpre medju biskupi bosanskim, spljetskim i dubrovaekim, franjevci, da prigtede gtetne sablazni svojim obraeenikom , savjetovage papi Klementu VI. , da dotle obustavi iziskivanje ovih crkvenih prihoda pojedinim strankam, dok to one jasno nedokatu pred njim, a medjutim, da se isti obraesju na nutrnje bogogtovne svrhe. Sv. stolica prihvati ovaj posredujudi pred 81 ) Orbini: Regno degli Slavi p. 352-4. *) Rodio se je poeetkom ovog vieka u pokrajini Cataluna. Sretno obavivii 1338. poslanstvo portugalske kraljico Beatrice kod aragonskoga kralja, i obnovivAi mir medju obimi kraljevinami, ponudi so fra Gerardu za Bosnu. Ovdje obrati mloge krivovjerco to jednoe na njineozledjen izadje. hove oei unidje u gorueu lomaeu, is koje opet ziv i Kasnije postane izpovjednikom Petra IV., aragonskog kralja, a god. 1354. nadbiskupom u Cagliari (Sardenji). Umrie u samostanu u Bareelloni dne 1. sieenja 1368. (Greiderer op. cit. p. 193-4.)
log, zabrani pobiranje parbenih desetina, a upravu njihovu povjeri fra Peregrinu i njekomu Dominiku Trogiraninu, koludru bediktinskog samostana sv. Kuzme i Damjana u zadarskoj nadbiskupiji. Proti ovoj zabrani uloci pismeni utok biskup Lovro, zatim osobno kod avinjonskog dvora izposlova opozov reeene naredbe. Istim mahom bio je obtuten fra Peregrin, da je blizu posve priuzeo duhovnu i svjetovnu vlast istoga biskupa, gto mi odbijamo na razdralenost Lovrinu a radinost Peregrinovu ; pak zato ga papa i neukori, nego mu osta trajno privden.") Premda je bosanski biskup sada poeeo podpuno taivati svoje dohodke, ipak ciela duhovna briga spala je na fra Peregrina i njegovu braeu. Nu ovih jogter je bila maloea napram prostoru, po kojem su bili razsijani, i prama najpreejim potrebam, kojim su morali zadovoljavati. Sami ban Stjepan obraeao je na njih svoju vladarsku pozornost i vivo osjedajuei njihovu oskudicu, zamolio je poeetkom godine 1347. preko mletaeke republike papu Klementa IV., da bi fra Peregrinu u pomoe poslao „suposlenika, koji nauk vjere poznaju i koji su vjegti slovinskomu jeziku iii bi mu se bar mogli nautiti'. Proti nadalje, da se istomu vikaru dopusti, da mote sam pozvati redovnika i svedenika, a da se njemu i njegovim pomoenikom dadnu sve one povlastice, koje se daju sveeenikom ,,radedim medju Tatari i nevjernici iii razkolniei oko razgirenja vjere, pogto oni u istom poslu uz jednaku pogibelj, ne s manjim trudom rade u Bosni". Imenito traii, da smjedu obditi s izobdenim pukom, i staviti obradenike u ovede samostane, gdje bi se njeko vrieme podueavali a u latinskoj slovnici i nauci sv. rimske crkve".") — Ovaj list liepa je svjedoeba onovremenim franjevcem, te se vidi iz njeg ciela osnova njihova poslovanja. Samo toenim poznavanjem zemaljskog jezika mogli su dolaziti s narodom u doticaj, a u pomnjivu poueavanju istina svete vjere nalazili su korieniti liek zavladavgim bludnjam. Samostani su dakle sad postali ueione zapadne naobrazbe i krgeanske prosvjete. 32) List je pisan dne 13. lipnja 1344. kod Theinera Mon. Slay.
Merid. I. p.211. 33)I Safatik : Mon. serb. arch. veneti. Glasnik XI. str. 412-16.
57 56 Kao gto je ovaj list odavao lelje i pravovjerje banovo, isto tako mdemo dokazati, da je on nastojao svoju zemlju tidal svih vanjskih biskupa, te svu upravu predati sinovom sv. Franje. U toj svojoj revnosti on je bio daleko pogao, ter je poeeo smetati kotorskog biskupa u vrgenju njegove slube po Humu i drugih krajevih Bosni podldnib. Listom 7. sieenja 1346. papa ga zato ukori, sjetivgi ga njegove ddnosti, uslied koje mora is i crkvenim poglavicam svagdje na ruku.") Pod tako naklonitim vladarom, fra Peregrin razgiri povjerenu si vikariju po Slavoniji i Dalmaciji. Klement VI. pismom od 21. oujka 1347. dopusti namjestniku i braei (franjevcem) primiti dva mjesta za samostane, i to jedno u gradu Stonu nite Dubrovnika, a drugo u Djakovu, i tu naeiniti knee, samostan i crkvu s ostalimi potrebitimi zgradami, pod uvjetom ipak, da se na svakom mjestu mole nastanit i uzchiavat dvanaest redovnika.") Uzastonski samostan presv. Navjegtenja, dubrovaeka republika, kojoj od g. 1333. pripade onaj predjel,") sazida crkvu sv. Nikole, i franjevce tu naseli s tom namjerom, da mjestno stanovnietvo, koje je pripadalo bogomilskoj sliedbi i grekomu razkolnietvu, privedu u krilo katolieke crkve. Ovo im podje za rukom te postanu osobiti ► predmetom njihove zagtite.") Nakon napomenute razmirice biskupove sa fra Peregrinom, liepo nam se vidi, da je ovako brzo podignut franjevaeki samostan u samom Djakovu, stolici bosanskih pastira, nesumnjajuei, da je u tom imao sudjelovanja isti Lovro, a tim uzpostavljeni bili oni ljubezni odnogaji, koji moraju obstojati medju pastirom i stadom. Ovo su, istina, sve bili povoljni izgledi za katolieku stvar, ali priznati nam je, da bi ban Stjepan jog bolje na vidik iznosio svoju odanost napram prigrljenoj vjeri, da ga nisu smetale razne nepovoljne duinosti. On je svom dugom hlebdio za samostalnostju, ali osvojiteljski duh Stjepana Dugana prieeio ga je, da se ne odreee svake sveze s ugarskim kraljem. Ovu svoju bojazan jasno je na) Mon. Slay. merid. I. p. 216. ') Mon. Hung. I. p. 736. p. 105. 34 ) Bogomili str. 103. 37
34 3
)
tuknuo i fra Gerardu, jer pod imenom n razkolnikl, koji su bili njegovoj zemlji u blizini", zaista je razumievao Srbe i njihovog ratobornoga vladara. Mueno bijage ovomu, gto je bosanski ban razgirio svoju vlast preko Hama i Trebinja do sinjega mora, na gtetu dakako srbske drIave. Uz to kovao je osnovu, kako da stvori moenu carevinu na balkanskom poluotoku, koja bi zamienila greku. Da cilj postigne, nije se mlogo obazirao na sredstva, a nije troll° tomu ni naravne podloge, pak premda mu to dobrahno podje za rukom izvesti, smrt njegova bi ujedno i razsap preotetih zemalja. Vjeran predajam svoje knee, vatreno je pristajao uz greki razkol, i to razlika u vjerskih nazorih bijage onaj jaz, koj ga je dielio od bana Stjepana, premda za ovim sada bijage udata sestra mu Ljeljka, to u svojoj zandenosti traio je oeita neprijateljstva. Pred tako silnim i neprijazuim susjedom, imajue i u zemlji dosta i jakih protivnika, ban Stjepan pribojavao se je zlih posliedica, ter vee god. 1346. zamoli posredovanje Mleteieft, da dodje do podpuna izmirenja sa srbskim vladaocem. Na to Stjepan Dugan odvrati, da je sklon diniti s njime mir oli primirje, uz uvjet da mu se povrati banovo posvojeno zemljigte. Ali ban Kotromanie ne samo da ne pomisli na ovaj odstup, ved log nagovorom ugarskoga kralja Ljudevita (1342-1382) provali u oblast humsku i preko Trebinja spane u Kotor. Sliededeg ljeta prodrie i Dugan u Bosnu, pridrdi si bogomilsku vlastelu, preko Travnika priedje u Hum, osvoji Novigrad i Imotu , te navrativ se u Dubrovnik , odplovi u Kotor. Ova je medjutim provala bila easovita i bez velikih gteta za bosansku banovinu; imala je medjutim tu 2alostnu posliedicu, da su bogomili zadali strah ovomu i sliedeeim vladarom, a tim stekli kod njih njegto vise obzira. Kao gto je ban Stjepan Eelio razprostrieti svoju vlast na jugu, isto se je tako trudio postidi na zapadu banovine, i u ovoj tekiji bijage revno i vjerno podupiran franjevci , osobito prijateljem fra Peregrinom, nastojed tu oslabiti upliv ugarski, a svoj uzdidi. Ovom miglju obuzet, g. 1345. sjedini se kod Bigea s kraljem Ljudevitom i zavojgti proti Hrvatom, ter mu pomoe savladati knezove Kurjakovide i Vladislavu Nelepidevu. Sad okrene ordje proti Mleteanom, koji su udarali na Zadar, nu lako se s njimi nagodi i vrati vojsku
59 58
i pismom od 28. sieenja 1349. simenova i potvrdi ga bosanskim Poeetkom
natrag, ne htijudi sudjelovati girenju ugarske sliedede godine podje sam Ljudevit u pomod obsjednutu Zadru, a mletaeka republika dne 13. veljaee pogalje do bana dva franjevca, koji bi mu zahvalili za lanjsku uslugu i sklonili ga na uzddanje prijateljstva te zamjenitu podporu , a dne 22. veljake odprave poslanika do fra Peregrina, da mu on savjetuje, bi ii shodno bilo podi pred bana. Ovom neprilikom mletaekom htjede se okoristit ban Stjepan, te odmah pogalje svog punomodnika u Mletke, da utvrdi savez s Mleteidi i osigura banove interese. Mletakko vie& sjajno primi ovog izaslanika, Obedage sve gto je ban tratio, pogalje mu darova, u vriednosti od tisudu cekina , fra Peregrinu u iznosu od jedne stotine , a toliko darovage i poslaniku. Medjutim u proljedu iste godine ban se pridrdi kralju u obrani Zadra, ter ga se uz noveanu odgtetu odrete. Koliko su u torn franjevci imali upliva, razabrat moemo odtale, gto je dne 9. kolovoza 1346. mletaeko vje6e nadarilo franjevca Cat erina, jer je pohvalno obavio njegove poslove kod bosanskoga dvora. Sada ban Stjepan pomisli da je vrieme , da i on potrdi od Mlettana milo za drago , te im ponudi savez, i zamoli ih za njeke neznatne usluge; nu oni ne htjednu 'anti nigta o savezu, koj je otevidno ciljao proti Ugarskoj, izgovarajud se, da su oni ved odpoteli dogovore s ugarskim krabanom slavonskim ljem. Al kad huge, da ide vojska Zadru u pomod, pokajae se, gto nisu pristali na predlog te ovaj put oni ponude bana savezom, i ban poeme posredovati medju njimi i Zadrani, nu zazrie se kraljun i morade obuzdat svoje slavohlepje. Ovimi i mnogimi drugimi djeli fra Peregrin izadje na toliki glas, da je njegovo ime bilo poznato i izvan Bosne, ter spljetski kaptol, ocienjujud mu utenost i pobolnost, g. 1348. izabra ga za svoga nadbiskupa. 89) Al ovaj izb or unigti ban, preporueivgi ga za bosansku stolicu, koja bijage izprdnjena smrdu (1348.) biskupa Lovre Loranda, i prenegenjem Bon-Ivana njegova nasliednika na biskupiju Fermo u Italiji. Ovu molbu usligao papa Klement VI.
biskupom. Svoje misli i tetnje za obradenjem inovjeraca prenio je fra Peregrin i na biskupsku stolicu, na kojoj sjeded, privede mndtvo bosanskog naroda u krilo katolikke crkve, medju kojim, po svjedoeartstvu ugarskog ljetopisca Ivana Tureanskog, pokrsti se i velik broj Patarenft.") Pd torn Mao mu je na ruku prijatelj ban Stjepan i ugarski kralj Ljudevit, dugom i srcem odan katolie'koj vjeri. Bosanskim franjevcem sudjelovala su i druga oblanja braea, a medju ovimi mlogi bijabu povigeni na prve crkvene easti u domovini, pa kada doprie u Avinjon viest , da je u njekih krajevih Ragke, Albanije, Dalmacije i Bosne greko razkolnietvo, potresav katolikku nauku, uzplamtilo mr2njom proti rimskomu obredu, te da njegovi sliedbenici same posvedene oblike u nekvasnom kruhu svetogrdno psuju, rukami trgaju, a nogami gaze, to da valjanost krstu i potvrdi tvrdoglavo odrieu, Klement VI. listom 31. kolovoza 1351. naloti fra Antunu , dratkomu, i dubrovaekomu nadbiskupu, to fra Bartolu, trogirskomu biskupu, da taj gtetni kukolj potupaju iz njive gospodnje. 41) Dok se je ovako s ddivne i crkvene strane sldno trudilo okolo razgirenja pravovjerja, nedokueivi sudovi boji htjedoge, da se preseli u vjeenost ban Stjepan, a do malo da ga sliedi i priatelj mu fra Peregrin. Stjepan je 20. lipnja 1353. zarueio svoju keer Jelisavu s kraljem Ljudevitom , a tim stupio u uajprijaznije odnogaje s ugarskom krunom. Sad podje da prisustvuje pirnoj sveeanosti, nu na putu se razboli i umrie, a tielo mu pokopage u samostanu Mileevu, na desnoj obali Bosne, u sadagnjem gradatkom okruju. 42) Ovdje ne mokemo mukom mimoidi suvremene vjerske odnogaje u susjednoj Srbiji, po kojoj se je takodjer prostirala bosanska vikarija. Stjepan Dugan g. 1347. po primjeru svojih predgastnika ukaza se sklonim stupiti u katolieku crkvu te posla u Aviojon skadarskog biskupa Marka, da priobdi papi Klementu VI. njegovu °) Baal Bogomili str. 102. 41) Greiderer op. cit. 1. II. p. 190. 42) Bogoraili str. 104.
4
318, 323, 333, 368, 379, 38) Ljubio : Mon. slay. mer. II. p. 382, 386-7. 39) Farlati III. p. 325.
:
61
60 lelju za sjedinjenjem. Avinjonski dvor veselo primi ovu viest, potaknuv listovi od 2. oujka r. god. Dugana i njeke srbske velmde, da bi se divotvorila ova sveta namjera. Napori papinskog poslanika biskupa fra Bartola i njegovih pomodnika ostadoge bezkoristni , premda se eini, da su njeki uspjeh na prvi mah bili postigli. 1 ) Dugan se je vrlo dobro znao okredat prama vjetru, i gdje bi god mislio , da se mogu porodit zaprieke njegovim smjelim osnovam , tamo bi u pravo vrieme brino ponudio prijateljstvo, za koje su se otimali susjedni mu vladari. Ovom mjerom on odkloni od sebe sumnju krivovjerja i povod ratu, te mogage misliti na zauzede grekih pokrajina. Nu kada 1351. zaprosi od francezkoga kralja Ivana Dobroga (1350-1364.) jednu njegovih Irderi za svoga sina Uroga , a on mu ju uzkrati , gto ga je smatrao razkolnikom, tada opet odluei na to, da bar na izliku predje na crkvenu zajednicu , bojed se napadaja zapadnih vladara, koji su ved peen sklapat u to ime saveze. Koncem dakle g. 1351. ponudi Dugan izmirenje a rimskom crkvom preko svojega odliena poslanstva, u kojem su bill Boidar, vrhovni sudac, Nestegij, namjestnik, i Damjan, plemid kotorski. Na apogtolskom priestolju sada je sjedio Inocent VI., koj takodjer radostno primi i 0asluga srbske izaslanike. Ovi se na ime svoga vladara pritdige papi na Grke, jer jedva njegov poslanik i vjerovjestnici rimski obred i crkve u Srbiji uredige, greki patriarka posla svoje ljude , koji biskupe i katolieke sliedbenike iz crkava i samostana raztjerage , svetotajstva krsta i potvrde ponovit prisilige i mloga druga bezakonja iz mdnje napram katolieanstvu poeinige; pak s toga oni zaprosige, da se na novo u Srbiju pogalje njekoliko nauenih ljudi, koji bi odpoeeto djelo nastavili, a earn predali east vrhovnoga vojvode proti provaljujudim Turkom. Sv. stolica, ne gleded na dvolienost i nestalnost srbskih vladara, posla opet fra Bartola i jog karmelitu Petra Tomu, paktenskog biskupa, s prepordnimi listovi od 24. prosinca r. g. na Stjepana Ddana , njegovu obitelj, svedenstvo i ddavne velmde. 44) Ni Inocent ne posti2e ieljenog cilja, kako se je nadao. ) Wadingus t. 8., ad a. 1351. — Raynaldus ad. a. 1347. 44) Assemani: Kal. Eccl. t. VI. p. 57-8. Raynaldus ad a. 1354.
48
n. 28.
Srbski gospodar zavara i sada zapad, ter pOme dapaee okrutno triebit katolike iz zemlje. Kao gto nam svjeddi njegov zakonik, on ill proglasi krivovjerci, a kao take oigosa na ee1u ienitbe im razriegi, djecu prigrabi a njih iz ddave izagna. 45) Izpred tih progonstva uklonili su se doista s javnosti i franjevci, ako i jesu izpod ruke jog poddavali ostauke pravovjerja u Srbiji. Na bosansku medjutim bansku stolicu bide zasjeo bratueed prvagnjega bana Stjepan Tvrdko, sin Vladislava i Jelene gubideve. Poslie smrti Duganove (20. prosinca 1355.) opet Hum pripade Bosni , nu morade ga Tvrdko ustupiti kralju Ljudevitu , kao baAtinu uz strieevidnu Jelisavu, i jog se obveza pomagati kraljskoga zeta u ratu, on pako oli njegov brat, prebivati na kraljskom dvoru. 46) Tvrdko se podvre ovim tekim uvjetom tim radje, gto su mnoga bosanska vlastela priekim okom na njega gledala , to 1366. bili ga prognali zajedno s majkom Jelenom, i sam ga Ljudevit uzpostavio. Ovako man° gtiden , naravno da je priznavao vrhovnietvo ugarske krune, te se ne stidio pisati: „milostju bojom i gospodina nageg Ljudevita ban Bosne.a 47) U torn neizvjestnom poldaju nije mogao Tvrdko misliti ni na vjerske u dravi odnogaje, te premda ga drimo za dobra katolika , ipak nije osobno uticao na promicanje pravovjerja. Ovomu razdoru u dravi nadodje ialost u bosanskoj crkvi. Revni biskup fra Peregrin, Saksonac, preseli se pooetkom g. 1356. u vjeenost , ostavivgi nedovrgeno odpoeeto djelo. Bosanski kaptol odabra mu za nasliednika Petra, kanonika gtioca na istom kaptolu, nigta ne znajudi, da je sv. stolica i ovaj put izbor bosanskog biskupa sebi priddala. Papa a p rvine to unigti, nu doznavgi, da su izbornici i odabranik bili posve u torn neduini, potvrdi im izbor, dopustivgi Petru da ga posveti koji mu drago .biskup.") I ovaj je po obieaju svojih predgastnika, izuzam jedinoga fra Peregrina, boravio izvan sredigta svoje biskupije i rado se bavio na ugarskom dvoru, ter ga nalazimo g. 1358. u Vigegradu uz kralja Ljudevita, ,
45 ) Maczieovski: Slavische Rechtsgeschichte s. 165. 44)Rad jug. akad. II. str. 87. 47 Ondje. 45) Mon. Slay. mar. t. I. p. 233. at 235. )
63 62
kao svjedoka zakletve dubrovaeke obdine. 49) eta je pako mogao udaljen einiti za svoje stado, to mo.2emo lahko zakljueiti. Sa svim tim mlogo se je ovog vremena ueini.lo za razplod katolieanstva. Ratoborni i zajedno pobo2ni Ljudevit, ohrabren smren Duganovom, te Z"elee uzpostaviti svoju vlast u Srbiji a u isto doba katolieku vjeru medju onimi razkolnici, posla polovicom g. 1356. u Avinjon svoje poslanike, moleei papu, da mu dozvoli podiei kriMrsku vojnu proti Stjepanu Urogu i rimokatolieki obred opet onamo uvesti. Inocent dobrotivo primi ovo poklisarstvo i obveseli se tolikoj gorljivosti, pohvalivgi kralja, gto nemo2e dulje podnosit uvrieda, koje razkolnici i krivovjerci kraljevstva ragrog nanose samomu odkupitelju". Znamenita je za nas opomena papina: „Prija svega. iztjeraj iz bosanskih i ostalih kraljevstva tvojih krajeva krivovjersku zloeu". Ovoj se je zapovjedi odazvao kralj Ljudevit, pak njegovim sudjelovanjem i nagovorom, a na riee i prop ovjedanje franjevaca mnogi u Bosni, Srbiji i Bugarskoj prigrlige katolieki nauk. 0 tom bi izvjegtena apogtolska stolica po fra Ivanu od Rajne i fra Andriji Perugjincu, koji su se g. 1358. iz ovih strana zaputili na avinjonski dvor, da ga o tetaju stvarih izvieste. 50 ) Jog veei uspjeh posti2e Ljudevit, kada r. g. provali u Srbija te njeke zemlje, a medju njimi Maesu, opet svojoj kruni pridru2i, uzpostavivgi u osvojenih mjestih eistoeu katoliekog nauka. Pobjedonosno ugarsko mu* sliedili su uzastopce jedini franjevci te izgledom i nagovorom katolieku vjeru tako, da je Inocent VI. eestitao kralju svojim pismom od 13. srpnja 1358., gto je pomoeju franjevaca veoma mloge u bugarskoj, ragkoj i bosanskoj dravi od razkolnietva i drugih bludnja k jedinstvu rimske crkve priveo, oporninjuei ga, da prosliedi to plemenito nastojanje. Budd: pako nije dostatan bio broj franjevaca tolikoj etvi i ovi zamolili svjetovnih svedenika, to papa zapovjedi koloekomu nadbiskupu i eanadskomu biskupu, da im pogalju vrstnih pomagaea. 5 9 — Iz ove franjevaeke molbe, uvidjamo njihovu nesebienost, kojom proniknuti sami su traiili urueiti upravu svojih obraeenika svje) Mon. Hung. II. p. 92. °) Assemani t. V. p. 59-61. Ante omnia pelle de bosnensibus et aliis dicti regni tui partibus haereticam pravitatem. 5 9 Mon. Hung. II. p. 87.
tovnomu sveeenstvu , da oni mognu dalje nositi lue evangjelja medju krivovjerske narode. U tome su se pokezali slieni redovnoj i borbam vjegtoj vojski, koja prva srne u vatru, stavlja na kocku 2ivot i osvaja stopu za stopom nepriateljskog zemljigta ; al kada osvoji koje krajeve i zauzme gradove, ustupa ih pomodnim i prieuvnim eetam, da mogne dalje predirati i nove pobjede pobirati. I doisto franjevci su prvi srnuli medju krivovjerce, al predobiv im srca za istinu i dobro, predavali su ih drugim svedenikom, da ih euvaju i kriepe na novom putu. Svietovno dakle svedenstvo bralo je plodove franjevaekoga znoja, — 2elo je snoplje, a oni su dalje cvileei i bacajuei sjeme. 52) Nezna se medjutim, da li su spomenuti crkveni dostojanstvenici poslali traenu porno& Briljivost ipak BV. stolice nije s ovim prestala, jer Urban V. listom 1. kolovoza 1367. potaknu i bosanskoga biskupa Petra ovimi za nas znamenitimi rieemi : „Budue", rieei su papine, „veseli razumjesmo, kako poljubljeni sinovi manja brada, nalazeda se u tvojoj biskupiji, okolo obraeenja to izkorjenjivanja krivovjeraca, kojih da ima mnotvo u njoj, glasa se, sveudiljnirn se nastojanjem trude, treba da tvoje bratinstvo, kojemu poglavito ovo breme obraeanja pripada, istu bradu, koja su ti u slufti pomagaei, ljubavju srca i potrebitom pornoeju njegujeg. Poradi eega isto tvoje bratinstvo ponukujemo, pomnjivo zapovjedajue ti, da istoj braei, koju glas redovniekoga ivljenja i svesrdnost propovjedanja mlogovrstno preporueuju, iskrenom ljubavju susretajudi, njim osobito pri obradenju te izkorienjivanju krivovjeraca koristno na ruku idi ne izostavig".") Bairn se je ovako papa sluio svojom vrhovnom vlastju u prilog bosanskih franjevaca, i sami tadagnji upravitelj njihova reda fra Tomo od Modene gledao je pomoei ovdagnjoj svojoj braei, i u to svrhu upravi list na predstojnika serafinske drave (= asizkog okra ja) prigodom predstojeeih progtenja kod Porciunkule, da bi ponudio hodoeastedu braeu poslanstvom u ove krajeve. Apogtolska gorljivost i uzvigeni nazori tako su izra2eni u ovom pismu, da ga doslovce ovdje navodimo : „Dragi ministre 1 Jueer od slavnog ugar-
49 5
52) Farlati t. IV. p. 62. 53) Idem ibidem.
64 skog kralja Ljudevita i od bosanskog vikara radostno sam primio njeke listove, svakim duha milinjem prepunjene Ovimi listovi prijavljeno mi je, da od skora Gospodin po svojih slugah, bradi nagega reda, bosanske vikarije, tako velika djela izvadja, da premda su oni mlogi brojem, nisu ipak dovoljni, da treede na preporadjajude kupaligte okrste, nit da podiele ljudem svete tajne. Medju ostalimi jedno obznanit ielim: na molbu velekrstjanskog i velepobognog ugarskog kralja moj bosanski vikar paslao je u onu pokrajinu (t. j. Bugarsku), kraljestvu i vikariji medjagedu, osmoricu brade nagega reda, sebi podlognih , koja su kroz petdeset clan& preko dviesta tisuda ljudi okrstila. A da nebi po emu o broju bila sumnja, na zapovjed kraljevu svi su kr§teni u javne knjige uvedeni ; ali one zemlje, kao gto se pi§e, jo§ ni tredi dio nisu obratili, evrsto se ipak nadaju, da de se otvorit vrata vjere i da de gospodin Isukrst sve ostanke sabrat u gospodnju ovearnicu. Tree sa svojim narodom nevjerni knezovi, mladidi i djevojke, starci sa mladegi hrpimice grnu na krgdenje , krivovjerci takodjer i razkolnici na istinu prave vjere, povradaju se u jedinstvo svete rimske crkve. Uz to njihovi svedenici i kalugjeri ponizuju se pod jarmom vjere, koji su dotle u svojem krivovjerju bili tvrdokorni. Htjeli su premloga prebivaligta na§ega reda sagraditi da plodovi krieposti jedinstva i vjere urtraju. Neka se dakle vesele nebesa i raduje zemlja, te svaki jezik slavi gospodina. Zemlja je doisto krenuta i nebesa su porosila od lica Boga Sinaja, spu§tajudi ovih dana obilnije nego li obieno ki§u dobru, koju je namienio Gospodin bagtini svojoj, batini zaisto manje brade, da nebude medju njimi prazna svjetlost Isusova, da li njihovimi rukami napuni se mnogtvom obradenih naroda. Jedno je ipak, gto ovoj duhovnoj radosti tra 2alosti zabada getva je doisto velika, nu poslenika veoma male. Eno predjeli jur pobielili za getvu, ali ne ima, koji bi dovoljno teli i plod za givot vjeeni mogli sabirat. Poradi §ta javljeno mi je s plaeom, da ako se broj brade ne uzmlogi, neizmjerni plod vjere zanemarit de se i zapustit, te izgubit de se duge, za koje je Spasitelj svoju dragocienu kry prolio. Gubi se sva ona napueena Bugarska , koju je onaj premogudi kralj ved osvojio , a napose onaj grad Bindin (Vidin), kod nas glasovit i velik, kamo se brada u obilnijem broju galju. Patareni su i Maniheji vie nego obieno spremni krstit se,
i k Isusu, pravoj svietlosti, obratit, kad nebi uzmanjkalo takovih, koji bi put k ovoj svietlosti pokazivali. Reeeni prepobogni kralj, gledajudi medju mlogimi narodi i kraljevinami mloge u istoj svetoj odluci , snebiva se od &Ida i veselja, smjerno igtudi, da se iste brade iz raznih strana do dvie tisude pogalje, koju veoma pristojno smjestiti namjerava, jo§ takovom gorljivostju napram vjeri katoliekoj i obradanju nevjernika plamti, da je pripravan svoje tielo izvrgnuti i za obradenje narodi ciela sebe dati. Neka dakle ustanu redovnieki mulevi, nasliednici Bina bogjega, i vjerni sinovi blagenoga Franje, te na posao etve mugevno neka se spreme, s veseljem nek lanju i u trude sijudih neka vjerno unidju , da koji siju i koji ganju za preeisto zrnje u Isukrstovu gitnicu sasuto, presladki kruh u kraljestvu gospodnjemu a na stolu Krstovu slavno budu jesti. Ti pako ministre, svoj bra& dolazedoj na sveti oprost k Porciunkuli, ovo pismo razborito i razumivo daj proeitati, ali sam prolitaj, pak ih gto mogneg gorljivije i snagnije ponukaj, i stalno navodi, da uzmu plod tolikog spasenja, da se sa svom pripravnostju odvage, i od moje im strane reci, da ako koji,. boijim duhom nadahnuti, onamo htjednu podi, k meni neka veselo i sigurno dodju, da primivgi posluh i blagoslov, svoju misao oslonivgi na Gospodina, reeeno nadahnude sreanije i sigurnije izvrge. Stoj zdravo u Gospodinu i moll se za me." 55) Ovaj doslovno priobdeni list osim gto odaje onovjeene franjevaeke nazore i plemenite tegnje, sadriaje u sebi blizu nevjerojatne uspjehe bosanskih franjevad u Bugarskoj. Osam propovjedaod da obrati preko dvie stotine tisuda, mlogo se eini, nu ako se u obzir uzmu onodobne okolnosti, napredovanje katoliekog oru§ja i givo zanimanje svjetovne vlasti za girenjem pravovjerja , osobito pako gto su tada jog narodi vjerovali u bududi givot i hlepili za istinom, tada nedemo se ni malo euditi. Tolikim obradenikom a jo§ manje osim, za koje je bile izgleda, da de se obratit, nije bile mlogo ni dvie tisude vjerovjestnika, koji su bili potrageni. Poviest nam medjutim odaje skrajnje siroma§tvo, s kojim su se morali borit bosanski franjevci, jer nisu mogli u Bosni ni toliko dobit givega, da bi se prehranjivali ; pak s toga dopusti im papa Urban V. 55
) Greiderer op. cit. p. 195.
66
67
listom 13. prosinca 1369., da mogu trait milostinju po Tigarskoj, Dalmaciji i Hrvatskoj, zabranivgi franjevcem dotiEnih krajeva smetati ih u ovome poslu. 56) Ovoj oskudici bili su glavnim uzrokom razkolnici i bogomili , koji su opet pod vladom Tvrdkovom ojaLili tim lalde , dim je isti na slabijih noguh stojao. One pako male katolika amo tamo razsijanih i jo§ moebit pritajenih, nije moglo uzdravat franjevce svojimi prinesci, budue ovi Din tada ni§ta posjedovali. Medjutim ban Tvrdko nit je mogao nit je htjeo upotriebit svoga upliva na vjerske u Bosni odno§aje. Prvo bo nezadovoljstvo u zemlji proti njemu nije se jo§ bile uti§alo, a poldaj mu se oteHao, odkad se zavadi s bratom Vukom i ovaj pobjegao u gostoljubivi Dubrovnik. Odavle pisa spomenutomu papi, kako ga je brat radi katolieke vjere zamrzio, oteevinu mu preoteo i najposlie ga iz domovine protjerao ; nasuprot kako Tvrdko §titi i brani bogomile, stiEude se u Bosnu s raznih strana svieta. Papa ganut Vukovim pismom, htjede bradu izmiriti, pak zato li tom 14. prosinca 1369. nagovori ugarskoga kralja Ljudevita, da bi medju njimi posredovao, starjega od obeenja s krivovjerci i pomaganja odvratio, a mladjemu nastojao povratit imanja. 57) Isti dan papa odpisa i Stjepanu Vuku, to satalivgi ga gto trpi „poradi Boga i revnosti za svoju katoliEku vjeru", svjetuje mu, da se urtrpi i uvjeri o njegovoj privrenosti, koje je jasni dokaz pismo na ugarskog kralja upravljeno. 56) — Doeim se divimo i ovomu postupku sv. stolice, koja je znala uviek spajati revnost sa snosljivostju, to je nastojala obnoviti slogu medju vladari, mislimo ipak, da je ovoj osvadi proti Tvrdku vige kriva bila obiteljska zadjevica i nesporazumak, nego li temeljitost navoda. Vidi se medjutim, da je Tvrdko znao pritajivati svoje vjersko osvjedoEenje pred inovjernimi podanici, te se do skrajnosti snosljivim pokazivati napram bogomilom i iztoene crkve sliedbenikom. Politieke obzire, koliko su njime vladali, razabiremo iz sliededeg slueaja. Eder Grgura (valjda ubida) vojvode (da nije bana?) Dalmacije i Hrvatske zajedno s majkom uteee se Tvrdku, da ju odhrani i odraslu udade za kojeg odliena vjernika, dakako s privolom njezine bliinje rodbine i polag 66) Theiner Mon. Hung, II. p. 92. 67) Mon. Hung. II. p. 91. n. 175. 68) Ibidem n. 189.
njezina stali§a. Rad djevojka doraste do udaje, Tvrdko ju htjede udati za sina srbskoga kralja (Vukagina?), dakle razkolnika, ne obzirud se nigta na to, da je ona katolikinja. Ovo dozna papa, te se obrati na kralja Ljudevita, i zamoli ga, da preprieei tu pogibelj po njeziuu dugu, nepravdu njezinim roditeljem a uvriedu vjeri katoliekoj, te djevojku oli roditeljem povrati, oli u kraljski door dobavi i tu za kojeg vjernika vjenea, kako se bude svidilo kralju i njezinim roditeljem. 56 ) Istog dana (8. travnja 1369.) u istoj stvari pisa papa i kraljici Jelisavi, da na to skloni Tvrdka ; ovomu pako ozbiljno zapovjedi, da odustane od svoje nakane. 60) Sto se je dalje sbilo s reeenom djevojkom, neznamo, vidimo ipak u ovome znak nedvojbene privdenosti prama srodnim vladarom, na koje se je mogao osloniti Tvrdko u zamagnih svojih osnovah. Vruda gelja za samostalnostju neprestano ga je morila; ali uz jake susjede ne mogde divotvoriti svoje mile nakane: Ljudevit slavan maeem i umom ne davage mu na to nade, a Mleteidem rasla je danomice mod niz jadransko more. Njegto mu bijahu prijatnije politieke okolnosti u susjednoj Srbiji. Tamo je od g. 1367. vladao Vukagin, uniAtitelj obitelji Nemanjideve, a Turci ved g. 1361. bijahu se nastanili u Jedreni i pdeli radit o glavi koli gr6komu toli i srbskomu carstvu. Ovomu zadadde Turd najvedi udarac g. 1371. kod T ajnar os a, porazivgi Srbe, predvodjene Vukaginom, kojim, po sviedoEanstvu turskih povjestnieara, 6 9 bijahu pridru2ene i bosanske Bete. Vukaginu, na izdajnieku smaknutu, nastupi knez Lazar Grebljanovid. ; nu ni njemu ne podje za rukom odapriet se rastudoj sili polumjeseca. Tvrdko je to sve budnim okom pratio i odklanjao svaku vjerozakonsku mdnju, da u slueaju borbe za neodvisnost i divotvorenje njegovih namjera say narod bude uz svoga viadara. Sva je prilika, da su i franjevci bili dobro kod njega primljeni, jer upravo sada opaamo u istih vanrednu radinost i njegto sjajnije od dosadagnjih uspjehe na crkvenom polju. Tadagnji bo predstojnik bosanske vikarije fra Bartolomej de Alvernia, s preporuenim listom kralja Ljudevita, posla u Avinjon k papi Grguru XI. fra Berengarija Aragonca, da izviesti sv. stolicu o stanju bosanske Ibidem n. 189. Ibidem n. 190. 61 Izvori srbske povjestnice od Brlioa sv. I. str. 3-40 * 59 60
69
68 crkve, potragi naputke i preporuei joj njeke pregne potrebe vikarije. Kako se vidi iz papinih listova dne 16. i 22. lipnja 1372. izdanib, getva bijage u Bosni obilata, ali poslenika maloda, te nedovoljna svedjer rastudemu broju katolika ; a s nestagice svedenstva mloge zavladage zloporabe i porodige se dvojbe , koje mogage samo namjestnik Krstov riesiti. Svim zahtjevom bosanske brade udovolji papa: on naime dopusti bosanskomu vikaru, da moge radi lakgeg obradanja krivovjerad jedno prebivaligte u Rosnidu, pesjedu srbskog vlastelina Nikole Altomanida, dva u srbskom kraljevstvu, jedno u predjelju Glagju (= in m et is Ussor aena medjagih Usore), a drugih devet u raznih gradovih Bosne, Rake i i Basarata (male Vlagke), i na svakom od tih mjesta podignut i samostane, crkve, zvonike i druge potrebite zgrade, podieliyg ovako ustanovljenim redoynitkim prebivaligtem sva prava i povlastice redovnih samostana.") Nadalje, zabrani papa svim stareginam reda smetati svojim sposobnim i nauenim podlognikom, bili J oni svedenici oli prosta brads, idi u Bosnu, i to pod prietnom izobdenja papi zadrganoga. Istom pako crkvenom pedepsom zagrozi se vikaru i njegovu poslaniku, ako bi primili vige od 60 bra de, i tim drugim krajevom oduzeli nugdne poslenike.") — Napokon povjeri prvim avinjonskim bogoslovcem i pravnikom, da pomnjiyo 64) prouee predlogena pitanja i svoje o njib izreku mnenje. Ovomu posliednjemu nalogu istom sliedede godine bilo je udovoljeno, a nagom sredom cry proglosti ostavio nam je nedirnuta koli pitanja toli i odgovore,") iz kojih lahko molemo razabrat crkvene i druitvene u Bosni odnogaje, a time osvietliti mlogu taninu totku onoga vremena. Pitanja je na broju 20, te najvige zasjecaju u pravo i obred crkveni, kojim je bogomilska nauka bila temelje podkapala. Iz prve toeke doznajemo, da bra& nisu dostajala za podieljivanje sv. krsta, rad mnogtva obradenika i prostora domovine, ter su bili usilovani u pomod uzimat domade greko-iztotne popove. Proti ovim se navodi, da sv. krst podieljuju iz gelje za dobitkom, da su seljaci i neumjetni, a obieno redjen proti ka"2 ) Mon. Hung. II. p. 116. 63) Ibidem p. 117. n. 30. et sequ. 64) Wadingus ad a. 1372. 327 —9. 66 ) Mon. Slay. mer. II. p.
nonom. Sliedbenici grekog razkolja, kako se vidi iz 2. i 3. take, givili su u podpunom neznanstvu najglavnijih krgdanskih istina, nisu poznavali nikakve razlike medju katolici i razkolnici, te obojemu obredu bill jednako skloni. Patarenstvo sa svojim naeelom o nezakonitosti genitbe, dosliedno o razriegivosti braenoga givota, zlo je uplivalo i na druge u Bosni vjeroizpovjedi, jer su i kod ovih zavladale zloporabe, te su si samo privremeno vjeneavali gene, pod uslovom „ako mi budeg dobra", i u toj odluci stabil, tragili su krst i odriegenje talijanski i njemaeki trgovci, pak i njeki svedenici, drgali su javne prilognice, a biskupi ih medjutim nisu kaznili za to crkvenimi pedepsami. Razlika vjeroizpovjedi podticala je pueanstvo na zamjenite nepravde : oni su mirnom sviestju jedni drugim otimali dobra, pod krinkom dakako vjere, u istinu pako iz pohlepe i lakomosti. Novi obradenici nisu htjeli uzkradivat poklona prvakom bogomilske sliedbe, a testokrat jezikom, nu ne srcem, obdrgavali su krivovjerske obrede. Iz ostalih napokon pitanja doznajemo, da se je nesamo u Bosni, nego i na njezinih granicah, te s njome granieeeih pokrajinah, osjedala oskudica svedenstva, neuredjene bile gupe, razkolnici i bogomili poeeli prekoraeivat medjage bosanske banovine, pak s toga pokazala se potreba od Iranjevaca, i u tih krajevih; slueajno pako dogavgi svedenici prieeili su ih u podieljivanju svetotajstva. Sto se pako -Woe zadrganih grieha, tvrde avinjonski bogoslovci, da bosauska brada mogu odriegit koliko i biskupi, a u njekih slueajevih da im je obsegnija vlast od biskupske. Iz cielog pako sadrgaja ovog utoka biva nam jasno, kolike su tegobe i zaprieke stajale na putu odvagnosti i poslenosti nagih vjerovjestnika i koliki su uspjeh postigli. Odaje nam do najposlie kulturno stanje Bosne i dru2tvene odndaje onoga vremena. I na juinoj granici ove pokrajine — u Albaniji — razvili su bili franjevci sve sile, da ondjdnji narod privedu k crkvenoj zajednici. Tamo posla papa Urban V. g. 1370. 6etiri franjevca biskupa, da albanske i susjedne narode prilge ostalomu gospodnjemu stadu. Preporu6 ih draekomu nadbiskupu, zatim Strdimiru, Gjuri i Bali zetskim 2upanom, 66 ) koji su pred dvie godine preko Petra, svakog biskupa, zaprosili obeenje s rimskom crkvom.67) 66) Assemani Kal. Eccl. t. V. p. 75. 67) Idem p. 61.
71 70
U Bosni je stajalo jednako na dnevnom redu pitanje o uzmidanju svedenstva. Rad malode svjetovnog klera mloga su katoIna mjesta bila brez redovitog pastira, i udaljena po dva tri dana hoda. Sv. stolica naredi franjevcem, da oni u ovakih krajevih obavIjaju upniekti slubu, dok se nemogne svjetovnim osobam providiti. Ta nu da osobito se je osjedala u predjelu Blaes (valjda Bielaj-polju), Idedem prama granicam Ugarske. 68) Zauzeta ovih posljednjih godina mjesta kao da nisu mogla obuhvatiti sve one vjerovjestnike, koji su ovog doba stigli bradi u pomd, te se eini, da im je bio tiesan onaj silni prostor, kojim se je sterala bosanska vikarija. Ved godine 1373. franjevci dobige papinu dozvolu, da mogu zavesti Best samostana na ugarskih granicah, u okolici Sebesta (Karan Sebeginu ?), gornjoj Vlagkoj, Krbavi i Absanu (Alsanu ?), eije mu drago biskupije ista bila. 69) Shedede godine uz osobitu pohvalu dopusti papa bosanskomu vikaru podignuti jo§ sedam samostana u blizini Ducima (Dulcinja?), Vrbasa i Vilkrike (?), da bi se olahkotilo obradanje krivovjeracfti odmetnika a bolje podueavanje.") — Budue pako dotle u Bosni vladao obieaj, da se knjige preminuvge brade povrate u samostan, gdje je dotieni u red stupio, papa naredi predstojniku reda fra Leonardu Rossi, da ovako ostavljene knjige brade poslujude u Bosni, Bugarskoj i Vlagkoj, -ostanu na mjestu, budue i drugim za sveudiljno propovjedanje trtbuju, a ruvigne carine i prinosni trogkovi moraju se pladati.") Os , m ovih samostana i uz njih potrebitih hramova, podizane su po Bosni i 2upne crkve. Taka jedna odliena poeela se je graozbt ovih godina u Bresni (Varegu?) na east sv. Mihovila Arhangjela, i papa listom od 9. kol. 1374. pozva sve vjernike, da prinesu na to svrhu svoj darak, obedajud istim 100 dana crkvenog oprosta, ali samo za sliedeeih 10 godina, dakie dok se bude podizala 72) Navedeni listovi sami po sebi govore o silnom napredku vjere katolieke u ovih stranab, zajedno pako svjedoee, kolikom su gor) Farlati t. IV. p. 63. 69) Mon. Hung. II. p. 140. 70) Farlati loco cit. 71) Mon. Hung. II. p. 147. 72) Ibidem p. 294.
66
ljivostju poslovala „mania braea". Jedino bezprimjerna samozataja i vruda ljubav prama vjeri mogla je bradi onolike plodove. Same ugarske velmde natjecali su se sa svojim pobonim kraljem u dobrotvornosti napram bosanskim franjevcem, pak s toga nalazimo i Nikolu Gorjanskoga, poznata iz kasnijih nasliednih borba, gdje pod selom Cheovregh, u kaloekoj nadbiskupiji, dariva im crkvu sv. Petra, i obedaje sagraditi samostan.") Nu ovo girenje katolieke vjere nije izazivalo nikakovih sukoba s drugimi u zemlji priznatimi vjeroizpovjestmi, gto mi pripisujemo obzirnosti franjevaelroj i marljivosti Tvrdkovoj, koj se je opet znao okoristit ovim primirjem, te sad poeeo izvadjati svoje zamagne osnove, naime razgirivati driavu i stresati sa sebe svaku ovisnost. — Poraz Srba kocl Tajnarosa (1371), i pad evrstoga Niga (1375.) skloni njega na smjelu odluku, da sam dive predaje knee Nemanjideve, s kojom je u rodstvu bio, a tim sjedini Bosnu i Srbiju pod jednim glavarom, i uoini od njih nasip proti provaljujueoporom. Opazivgi pako, da je ugarski kralj Ljudevit dim zapleten u ratove s Litvani i Mleteani, okoristi se ovim easom i okruni se (okolo g. 1376.) .dvogubim" kraljevskim viencem, pro74) zvav se : „Kralj Srbljem i Bosni i pomorju i zapadnim stranam". Premda Ljudevit ne mogadiage vige uplivati na politienu, to ipak uticao je u crkvenu upravu u Bosni, di2d i stavljajud biskupe, te (1376) premjesti Petra na gjursku stolicu, naimenovavgi 75 ) Dominika, dotle zadarskog nadbiskupa , bosanskim biskupom. Petrom, kako odprije, tako i poslie sidio se je Ljudevit u najvainijih vladarskih poslovih, pak valjda i promaknuo ga, da mu bude na blie. Ovo medjutim Petrovo zanimanje eisto polititkimi pitanji nije mu davalo vremena, da se posveti vrgenju svojih pastirskih dunosti. Cielo breme duhovne pastve spalo je dakle na ramena franjevaca, kojim se je svedjer einio uzak djelokrug, ter su se i preko bosanskih granica jednako girili, svuda 2anjud plodove svoje gorljivosti. Tako g. 1376. sagradi im samostan i crkvu ban maevanski Ivan Horvat na svom imanju, s namjerom, da raz73) Mon. Slay. mer. I. p. 278. 74) Miklogd6 Monum. Serbica p. 186-90. 72 ) Mon slay. mer. I. p. 304.
72 kolnike i Patarene privede na jedinstvo pravovjerja,") knez pako Sfnjgki Stjepan podignu im samostan i crkvu u Madropsi (Modrugi?),") a kraljica ugarska Jelisava u Aradu. 78) — Nu claim su se ovako bosanskim franjevcem umldavala prebivaligta, upravitelj se reda pobrinu, da pri tolikom poslovanju ne smalaksa ona prvobitna strogost givljenja, koja je najvige dopriniela radirenju i ugledu serafinskoga reda, pak zato (1388.) dopusti fra Pauluciju de Trincis, revnu uzpostavitelju stare stege, da izagalje u Bosnu kojega gorljiva redovnika, koj bi uzpostavio i nadzirao obsldivanje redovniekih propisa.") Ovog vremena granite bosanske vikarije prenegene su bile i u ju2nu Italiju. Za Urbana VI. (1378-89.), zatim njegova nastupnika Bonifacija IX. (1389-1404) njeki su samostani u Pulji (Apulia) podredjeni bili bosanskomu vikaru te sakinjavali posebnu kustodiju pod imenom sv. Katarine, a ti biahu u S. Pietro di Galatina, Galipolju i Kotroni. Osirn toga sva je prilika, da su podpadali oni: u Altamuri, Vinosi, Minervini, Tranu, Ogentu, Bitontu, Bitettu i Baru, te kasnije pretvoreni u posebnu drgavu sv. Nikole. 80) Odkad kralj Ljudevit zapoee voditi ratove proti svojim susjedom, od tada paege ginuti plodovi njegovih posjeda na Balkanu, imenito u Bugarskoj. Svedenstvo i kalugjeri, koji su jog bizantinskim duhom disali, priekim su okom gledali girenje katolikke vjere u onoj pokrajini ; pa kada godine 1379. dodje grad Vidin u ruke samosilnika Basarata, po vjeri razkolnika, prvi postradage franjevci, te claim su ovi u njekoj crkvici bdju obavljali, nasrnuge na njih stanovnici, jednog na mjestu sasjekoge, a ostali jedva give glave zaklonige u blihje tvrdjave, Ljudevitom na obranu zemlje sagradjene. Odavle silom izvedeni, moradoge zametnuti prepirke o vjeri s kalugjeri, gto oni rado ueinige. Nu silnoj rjeeitosti i temeljitoj ueenosti franjevaca ne mogage odolit slabo u vjeri poueeni 76)Ibidem p. 308. 77) Ibidem p. 336. 78)Ibidem. 79) Wadingus ad a. 1388. 80) Germania Franciscana a P. Vigilius Greiderer. L. II. n. 276. et sequ.
73 protivnici, nego zamole poglavara grada, da ih smakne; a kad ovaj to ne htjede utinit, oni ih naju odvedu na obalu Dunava i to im poodsjecaju glave. Ovo se dogodi eetvorici brae due 12. veljaee 1379. ; njihovu pako smrt Bog proslavi mlogimi eudesi, koje svi po• vjestnieari reda izbrajaju. si) Ovimi i sliededimi nesgodami bi pre. prieeeno girenje katolietva u Bugarskoj , akoprem franjevci ne klonuge duhom, nit do danas uzmakoge s nezahvalnog zembigta. Novi politieki zamrgaji u Bosni i Ugarskoj potisnuge vjerska pitanja u kut. Iza smrti Ljudevitove (1382.) nasliedi priestolje ugarsko njegova dvanaestgodignja kderka Marija, pod sbrbnietvom matere Jelisave i nadvornika Nikole Gorjanskoga, obojih nam ved poznatih sa naklonosti napram franjevcem. Dvie godine kagnje buknu buna proti ovoj 2enskoj vladavini, a ovu su od strane Hrvath predvodila brada Horvati, Lackovidi i Ivan Paliha, glavar hrvatskih bojaka (equites templarii), ter Mariji za takmaca iztakoge Karla Drakkog, kao najbli2jeg rodjaka pokojnoga kralja. A kada ovaj (1386.) bi na izdajnieku smaknut, tada syringe obi na bosanskog kralja Tvrdka, koj ih je revno pomagao u kasnijih borbah, bosanske pako Bete i sami Peeuh oplienige. Napokon g. 1387. odvaii se Tvrdko osobno sudjelovati hrvatskomu pokretu, te doeim je jednu vojsku predao Paligni, da osvaja Hrvatsku i Slavoniju, drugu je on glavom vodio u Dalmaciju I tamo grad za gradom osvajao, tredu pako poslao proti Tureinu, koja je na Toplici, blizu danagnjeg Kurgumlja, sjajnu pobjedu odr2ala nad 20.000 Osmanda ih jedva petina giva izmae. Pri ovom pokretu i sami bosanski biskup Juraj u svom gradu Djakovu pristade uz namjere T vrdkove, i poraen, potrai zaklonigte u srcu svoje biskupije. — I godine 1389. borile su se bosanske Bete proti Turkom na Kosovu, nu ovaj put iznevjeri ih bojna Breda, te u redu uzmakoge s ratigta, na kojem ostadoge mrtvi mlogi turski i srbski vitezovi, a medju njimi car Murat i knez Lazar. Sliedede godine poklonige se Tvrdku svi dalmatinski gradovi i tim se razprostrani do mora miada kraljevina. 82) 81) Ondje str. 197. 82) Obiirno o tom sravni Pokret na slay. jugn. Rad knj. II. str. 68-160. III. 65-112.
I
75 74
Uevrstivsi na ovaj mein Tvrdko svoju drIavu I razgirivgi ju na sve eetiri strane, uprie na zapad, 1 tim radje, gto je na iztoku may arapski unigtivao zemlje i gradove a s njimi sve znared polu nosti i umjetnosti, iztoeni pako narodi ponizili se bill p da oeuva mjesecom ; doeim je zapad jog pokazivao iivotne snage, svojim pukom slobodu i ugladjenost pod zastavom krsta. Akoprem olieke dakle iz toga, gto su mu brat Vuk i mati Jelena bili kat bogomili vjere, te gto za njegova vladanja nesamo nisu bjesnili , nego se dapake razgirili tranjevci, mdemo predpolagat, da je i sam bio katolik, ipak nije nigdje iznio tako na javu svojih katolikkih 30. kolovoza 1390. osje6aja, kao gto to dini u svome listu od Andriji spljetskomu nadbiskupu. Priznajue on ovomu zasluge za dvorskim kapelanom, pgudi mu usvoje priestolje, imenova ga svojim ove znamenite rieti: „Budd da po onomkralj medju ostalimi jemo, koj je crkve katolieke, koje struekom eastim se biti, uteme h ljitelj, glavar i vladaoc, i pastir erkvenih osoba, te njihov i sviu ) Ova toll jasna izjava jog ga vedma sbliM 83 nas gospodar i euvar". posjednute pokrajine, koje je katoliekim obredom pueanstvu novo po od vajkada Nu naslovilo. obeu gtetu i ialost prikuca Tvrdku smrtni is as, prije nego je mogao osigurati trajan livot novo stvorenoj kraljevini. Dok je on ugovarao s Albertom III., vojvodom austrijanskim, da uzme koju habsburAu kneginju za 2enu, budd mu prva, naime Dorotea keer bugarskoga kralja Ivana ignitana, bez muka djeteta 1391., umrla, smrt mu prekinu nit slavnog iivota dne 1 3. dujkavan mjesec dana biage preminuo prijatelj mu I Paa prije toga na ) s njimi pako dvo icom lee sve uzdanje slavenskoga juga. liba, 84Budud Stjepana i Tvrdka Kotromania vladavi'la saeinjava posebnu i najznamenitiju dobu bosanske proglosti, ne motemo nane obastaviti daljnjeg crtanja franjevaekog poslovanja, a dase seono dade zremo na onodobno vjersko stanje Bosne, u koliko Upravo ovoga doba bosanski su razabrati iz suvremenih spisa. quod per eum regnamus, qui fidei catholicae, cujus plantularn83) meEt recolo, fundator, caput et rector, ecciesiasticarumque personarum pastor, et earum at nostrum omnium dominus et custos. Farlati t. III. p. 334. III. str. 109-11 2 . 84) Bad jug. akademije knj.
bogomili dogli do velikog ugleda kod svojih zapadnih jednovjeraca, tako, da su talijauski Patareni eesto u Bosnu prelazili, da ovdje, op kano na Nrelu, zacrpe izvorni nauk svoje sliedbe; doeim bi vanja ovdagnji putovali na zapad, u namjeri, da svoja vjerska preda bila ) — Za bogomilskom, brojem je ueuvaju u starom obliku. 85 najmodnija greko•iztoena crkva, budud ju gtitio donjekle ugled vladarske porodice te susjedne Srbije, akoprem njezino svedenstvo bijage na veoma nizku stepenu vjerske naobrazbe. — I katolieka je vjera brojila tada znatan broj sljedbenika. Ona je ponajljepge cvala u sjevernom i zapadnom dielu Bosne. Ved g. 1334. spadao je cieli predjel, medju Unom i Vrbasom ldedi, pod zagrebaeku biskupiju, arcidjakona pako dubiekog, vrbagkog i sanskog. U ovom su a njekeeno crkvenom okru2ju bijage tada okolo eetrdeset crkava, stajale i preko Vrbasa, poimence pupa GlaI, o kojoj se izri ostala glavnija mjesta veli, da se nalazi na granicah Usore.") I ove pokrajine bila su providjena katoliekim svedenstvom. Rimski aracelitamzki arkiv sakuvao nam je popis onih mjesta, u kojih su ) a taj je posve slikan ovog stoljeda prebivali bosanski franjevci, 81 onomu, kog je fra Bartul Pizanski s ostalimi svojimi spisi pokazao ) te kog navadjaju ini franjevaeki vrhovnomu starieginstvu reda, 88 Greiderer po tapovjestnieari.89) Oba je popisa sravnio revni o. ga ovako popravljena diljem saobeujemo dagnjih zemljovidih, a mi nagimi opazkami. Vikarija bosanska i tada se je dielila na 7 ku• s stodija okru2ja), a prvu saeinjavala je duvanjska sa samostani : 2. Kuu Stonu, Novom (Novi castri), Imotskom, Glamoeu i Cetini. stodija grebenska imala je prebivaligta u Krbavi, Grebenu, Krupi, Gla u, Otoku i Podnovju. 3. Kustodija bosanska obuhvueala je samostane : u Sutjeskoj (= Curia Bani), Visokom (7--- S. Nicolai), Lagvi (u danagujem selu Putidevu) i Olovu. 4. Kustodija uAwska posjedovala je stanove: u Djakovu, Modriei (= ad S. Eliarn), Vrbici, Skakavi i Lindvi (? India i Lidvinci u sriemskoj upaniji). Bogomili str. 107-110. 85) Raeki. In metis Uzore. Tkardio Mon. hist. episcopatus Zagrabiensis 86) II. p. 90. — Valjda u okolici Popovioa, oli samostana Liplja. 87) Wadingus ad a. 1400. n. 12. 88) L. I. Conformit XI. Orbis Seraph. t. 4. p. 369. 89) Rudolphus 1. 2. p. 294.
I 76 Kustodija maevanska uzdrgavala je bran: u Alsanu, Bieljini, Labi (Ljuboviji = Ljubi, vise Bjeljine), Maevi, Sv. Mariji na polju, Toeaku, Vrhokrupu i Srebrenici. 6. Kustodija bugarska sastojala je od samostana : u Severinu, Orgavi, pokraj geljeznih vrata, KaranSebeginu, Sriemu (danagnjoj Mitrovici) i Kevezdu. 7. Kustodija napokon biage kovinjska nastanjivala redovnieke u Armeneziju, Kovinju, Kranci oli Troni. 90 ) — Primjetit nam je medjutim, da je ovaj popis sastavljen mnogo prije konca XIV. stoljeea, jer mnoge samostane ne nalazimo ovdje zabiljegene, koji su posljednjih godina bosanskoj vikariji bili pripojeni, imenito poslie g. 1376. Ovo nage mnenje opravdava se tim, gto su ovdje posve izpugtani oni samostani u Pulji (Italiji), koje je Bonifacij IX. (1389-1404.) bosanskim franjevcem predao, a ti biahu : Sv. Petra de Galatina, Galipoljski i Kotromski te jog njeki drugi. 91 ) Manjkaju takodjer samostani modrutki i aradski, g. 1378. Bosni pridieljeni, a odavle bi ovlagteni bili zakljueiti, da je reeeni popis sastavljen u godini 1377, oli poeetkom sliedede, naime prigodom dee skupgtine u Ostrogonu (1379.) obdrgavane, u kojoj bi odredjeno, da se odaberu i ponukuju ueena brada, da se posvete razgirivanju vjere u nevjerniekih stranab, gdje su im drugovi u broju znatno bili pali.") U ovih mjerah tko ne vidi brigu za bosanskom vikarijorn ? — Na eelu duhovne uprave od g. 1387. stojao je biskup Ivan Marnjavie, te je sve do g. 1408. upravljao.") Kako mu je biskupovanje zapalo u doba najvedih domaeih nemira, tako nije ni mogao pomoei franjevcem, koji su toli brojni bili u njegovoj biskupiji. 5.
90) Greiderer op. cit. p. 35. 91) Idem p. 35-6. 99 Leges Minorum. Romae 1796. p. 55. dioec. bosn. 1870. p. 18-19. 93 Schem. )
V.
Stanje bosanske vikarije za nasliednih borba. stupi na bosansko priestolje mladji mu P oslie smrti1 ) Tvrdkove koj se je takodjer pisao : „kralj Srbljem, Bosni, Pri-
brat Dabiga, morju, Hmsce zemli, doljnjim krajem, zapadnim stranam, Usori, Soli i Podrinju." 2) Al s krunom ne bijage bagtinio bratova duha ni odvagnosti, nego sramotno sklopi ugovor (1393) s kraljem Sigismundom u Djakovu ; uslied kojeg nesamo ustupi mu Dalmaciju i Iirvatsku, nego mu jog priznade pravo i na Bosnu, obedavgi mu ju nakon svoje smrti. U zamjenu za ovaj ustup Sigismund toboge potvrdi ga za kralja; plemstvu pako ostavi stare slobogtine. 8) Ako i jest u prvi diel vigjeg plemstva i pristao na ovaj ugovor, to su ipak Bognjaci brzo ujedno s kraljem poialili, gto se na taj naein odrekoge svoje samostalnosti. 4) Sad stane Stjepan Dabiga izpod ruke pomagati hrvatske ustage, koji su se bili utvrdili na bosanskom zemljittu. 6 ) Sigismund to podpazi, i pomiriv se s Poljaci, priedje (1394.) Savu, udari na Dobor, osvoji ga, upali i razori, a Ivana Horvata i brata mu Pavia, biskupa zagrebaelloga, sa jog trideset i dva ugarska plemida iz zasjede uhvati, te sve osim Pavia pogubi. 6 ) Iste godine s jugo-iztoka provali u Bosnu sultan Bajazid, i oplieni sve do Glasinaca, nu to mu se junaeki oprie Gojko Marnjavid. 7 ) Medjutim sliedede godine umrie u Sutjeskoj i kralj Stjepan Dabiga, 8) ostavivgi kraljevinu dosta oslabljelu i neuevrgeenu.
)
1) Rad jug. akad. knj. III. str. 113. 2) Miklogic Mon. Serbica p. 225 at 226. ') Rad jug. akad. III. str. 136. 4 ) Ondje str. 137-9. 6 Ondje str. 144. 6) Ondje str. 149-53. 7) Ondje str. 127. 8) Rad IV. str. 4. )
r.
78
Dabigi nastupi Sena mu Jelena, nosedi gizdavi naslov : Mi gospodja k y r a Jelena, po izvolenju boiju kraljica Srbljem, Bosne i Primorju i zapadnem stranam i k tomu". 9 ) Nu budue i g. 1398. provalili Turci u Bosnu, pomagani ovaj put i srbskimi eetami, kraIjici Jeleni nestaje traga, te valjda slobodnim izborom bosanske vlastele, a uticajem kneza Pavla Radinovida (= Jablanida) postane kraljem Stjepan Ostoja, za kojim je bila udata Kujeva, rodjakinja reeenoga Pavla. Da li je bio gto u rodu s Kotromanidi, nije izvjestno, nu ipak dosti je vjerojatno.") Spomenici, koji do nas dopriege, ne mogu da nam potanje razjasne njegovo porieklo, niti da nam kau ime njegove obitelji. Vedina pisaca zovu ga Krstidem, nu ni to se neda jasno dokazati, kako bi trebovalo 11). Ved prve godine vladanja Ostojina kralj ugarski Sigismund provali u Bosnu, srdit gto su Bognjaci proti djakovaekomu ugovoru odabrali sebi novoga kralja, njega posve mimoigavgi. Vojska ugarska prodirala je u dvie kolone : jedna je isla prama gradu Vrbasu, i tu (iznad danagnje Banjaluke) zametne borbu, nu bude natrag baeena; druga je pako pogla dolinom Bosne, te na Usori sukobiv se s nepriateljem, uzmakla takodjer natrag.") Ovu zgodu upotriebi vojvoda Hrvoje Vukid iii Hrvatnie, upane u dubieku iupaniju, zemiju medju Savom i Unom, ter ju Bosni pripoji. 14) Stjepan Ostoja sada priedje na stranu kralja Ladislava, takmaca Sigismundova, i pod torn je izlikom, a pomodju Hrvojinom revno girio svoju vlast po dalmatinskom primorju. 15 ) Jedini Dubrovnik opirao se je osvojiteljnom duhu Ostojinu i Hrvojinu, pak zato g. 1403. zavojgti na Dubroveane, te im skoro sve posjede zauze.") Hrvatski ustage i sada su nalazili zaklonigte na bosanskoj zemlji. Iza kako se kralj Sigismund oprosti domadih protivnika, Stjepan Ostoja ne imade toliko sreanosti, da zadrii svoj samostalni poloaj. Ovomu izmirenju dade povod sam Sigismund, poslavgi 9) Mon. serb. p. 230. 10) Rad IV. str. 5-7. 11) Vj. Klaie u podlisku ,Obzorovu" g. 1879 br. 107. ' 8 ) Rad itd. IV. str. 31. 18 ) Miklogie p. 233. 14 ) Rad IV. str. 31-2. 16 ) Ondje 44-6. 16) Ondje str. 70-1.
79
k Stjepanu Ostoji bana Ivana Morovida, kojemu za rukom podje Ostoju s kraljem sprijateljiti, a tim njega i sve mu podanike vlasti ugarskoga vladara podiditi. 17 ) Taj Ostojin prekret iznenadi sve njegove prijatelje i protivnike, a najvige ga zamrzi vojvoda Hrvoja, mud velika ugleda i mod u Bosni i Dalmaciji. On ugovori s Dubroveani, da de „vsi zajedno biti suprotiva kralju Ostoji na ujegovu pogibio i razasutie i prognanie van kraljestva."") On obeda dignuti vojsku i poslat ju kroz Neretvu u Hum, te proglasiti Pavla Radigida kraljem bosanskim; Dubroveani pako obvezde se eve moglide einiti proti Ostoji a za Pavla „po moru i po suhu, po vsih mistih okole. S druge strane znamo, da su koliko Hrvoje toliko i Pavao Radii bili bogomili, gto opet nije dobru slutilo za katolieku stvar. Medjutim Ostoja ove raeune pomrsi, doletivgi osobno u Budim kralju Sigismundu, koj mu dade lest svojih beta i jaku vojenu silu pod banom maevanskim Ivanom. Ovaj sretno dopre pod Bobovac, oslobodi obsjednutu kraljicu (Kujevu) s djecom, a grad preda Ostoji.") Sad se postiie i njeko izmirenje medju bosanskim kraljem i uvriedjenim plemstvom ; nu ne potraje dugo, budud ved polovicom g. 1404. sabrala se bosanska vlastela na dogovor, te okolo 16. lipnja odabrale za novog bosanskog kralja Stjepana Tvrdka Tvrdkovida, naravnog sina Stjepana Tvrdka I., tog najslavnijeg bosanskog vladaro. Kad to Liu Ostoja, zatvori se u svoj tvrdi grad Bobovac i tu proeami pune tetiri godine. 20) Sigismund je smatrao i ovu promjenu na bosanskom priestolju povriedom svoga vladarskoga prava, nu uslied razmirice s bratom Vjenceslavom, kraljem eeskim, nije mogao pomod pruliti Ostoji. Uredivgi sliedede godine svoje odnogaje u Oeskoj, posla na Bosnu dvie vojske, od kojih jedna prodrie u Posavinu i zauze grad Srebrenik (u kotaru graeaniekom), a drugu na Bihad, te se zadovolji i tim malim uspjehom. 11) Dvie godine prodjoge u malom earkanju ali u ozbiljnih pripravah za ovedi rat, te u ljetu 1408. provali Sigismund sa 60.000. vojnika u Bosnu, osvoji grad Dobor, 17) Fejer : Cod. Dipl. X. 4. p. 388. 18) Miklogio mon. serb. p. 252. 19) Rad. IV. str. 74-5. 20) Ondje str. 78-9. 81 ) Ondje str. 86-7.
80 uhvati kralja i 126 vlastelina, te onog sa sobom u Budim odvede, a ovim izodsjeca glave i ljegine pobaca u Bosnu. Pad tvrdog Dobora sliedilo je osvojenje mnogih drugih gradova i oslobodjenje Ostoje, a uzpostavi njegove vladarske modi mlogo doprinesoge vojvoda Gjuro i knez Vukac Radivojevidi. 22) Sigismund je medjutim uvidio, da mu oruje ne mode osigurati trajne vlasti nad toli modnom vlastelom, kakova bijage bosanska, pak s toga ne htjede ju silom nego milom k sebi privudi. On se najpre izmiri sa Hrvojem, a zatim sa svim obeinstvom kraljevine bosanske. 23) Ali i daljne vladanje Stjepana Ostoje bijage burno. Stjepan Tvrdko brzo unidje u milost Sigismundovu, kog je pratio g. 1414. na crkveni kostnieki sabor ; a iz Budima znao je ojaeavati svoju stranku. Okolo g. 1415 on utanaei s Ostojom mir i zavlada jednim dielom bosanske driave. 0 vo je tim lakge postigao, gto je Sigismund, podupiran jednom strankom i srbskim despotom Stefanom Lazarevidem, provalio u Bosnu i to osvojio mnoge gradove, medju kojimi Vranduk, Podvisoki i Bobovac, i torn prilikom Lazarevid dobio rudarski grad Srebrenicu. 24) Doeim se je Stjepan ostoja svadjao s Tvrdkovidem za bosansku krunu, dotle su se Turci mirno priblaavali Bosni te okolo g. 1415. posjeli njeke jugo-iztoene predjele, i u Vrhbosni za svoga zapovjednika postavili njekakova Isak a, kog domadi spomenici nazivlju vojevodom. 25) Ovomu ulazku povod lade nasilna smrt Pavla Radinovida. Sinovi njegovi Petar i Radosav Pavlovid, da bi se osvetili vojevodi Sandalju Hranidu, Sto im je dao otca pogubiti, pozvage Turke u porno& a g. 1416. girom su plienili humsku zemlju nemili gosti, i do samih dubrovaekih granica dopirali. Ovim korakom uvali se Turin u Bosnu i svu vrhovnu vlast sebi prisvoji, tako, da je u svih kasnijih zadjevicah tnrski car bio prizivan kao nadsudac i takovim smatran. 26) 22) Ondje str. 98. 23) Ondje. 21 ) Podlistak „Obzora“ 1879 br. 212. 25) Mikloilio mon. serb. p. 300. 26) Pude I. Primjetbe str. V.
Izpred bjesnih turskih iopora ukloni se i kralj Stjepan Ostoja, te provede ostatak svoga burnoga ivota u zapadnoj i primorskoj strani svoje nesretne drIave, kojemu poeetkom g. 1419. nastupi sin Stjepan Ostojid. 27) Po svoj prilici kratko i nemirno mu je bile kraljevanje, jer se ne nalazi ni jedna njegova listina poslie g. 1420., te valjda 1422. preminu i svoj takodjer diel eastohlepivom suparniku na uitak ostavi. Iz ovih kratkih crta vidi se, koliki je meta u Bosni zavladao, dim je Stjepan Tvrdko oci zaklopio. Ugarska, da svoju vlast obnovi, eestimi i krvavimi ratovi uznemirivala je ovu vrstna vladara Wenn zemlju, te sama podpaljivala domadu neslogu, po volji (laud i medudi joj kraljeve. Na nesredu ovi bijahu Ijudi veoma slabi i sebioni, bez ikakvih politiekih ciljeva, to robovi mogudnije vlastele, kojim je ona bezobzirno i drzovito zapoviedala. Samovolja plemstva rastla je uporedo s bogatstvom, kojim su kraljevi obasipali vjerne si pristage, a odtud postade njekoliko jedva po imenu ovisnih velikaga, koji ne pazed u svojoj naprasitosti ni na koje plemenitije obzire, sobom dovedoge zlo u kudu, a Tureina medju se. Dok je take neobuzdana sila gospodarila i sami urodjenici podkopavali temelje svoje mlade kraljevine, dotle se nije imalo kada misliti, kako bi se posvetilo vrieme djelom mira, uzpostavi pravovjerja i domadeg blagostanja. Istina, i ovog je vremena bila redovno popunjivana biskupska stolica, al tamo, gdje zvekede oruje, ne uspieva blagoviest mira i ljubavi. Osim toga, bosanske biskupe odabirao je hudimski dvor, pak zato mu bili i odani, dodim su nasuprot bosanskomu dvoru bili posve tudji. Ni apogtolska stolica ne bijage u stanju zauzet se za katolieku stvar u Bosni, jer bag ovog vremena (1378 1418.) vladalo je tako zvano papinsko razkolje, na veliku gtetu pravovjerja i crkvene stege. Zakoniti nasliednici sv. Petra : Urban VI., Bonifacij IX., Inocencij VII., Grgur XII., Aleksander V., i najposlije Ivan XXIII. morali su se opirati avinjonskim nametnikom, zatim boriti se proti zanegenim Husitom. — Ovolikim meteom u crkvi i da avi okoristige se najbolje bogomili, te akoprem nasliednici Tvrdkovi nisu bili -
27) Miklaie mon. sorb. p. 280.
6
82
83
oeiti pristage njihove sljedbe, to su ipak „bosanskoj crkvi" milom oli silom podielili mloge povlastice. Najznamenitije bijage svakako, da su bogomilske kuee divale „nepovriedivost" (= j u s a s y 1 i), uslied kojeg ni krivac veleizdaje nije se smjeo na silu odanle izvuei ni sudu predati, a „djed crkve bosanske" toliki steee ugled, da je i kralj svoje povlastice stavljao pod njegovu zagtitu. Ako nije u takih okolnostih izeeznuo i trag katolikom u Bosni, ne znamo, komu da u zaslugu upigemo, ako ne franjevcem, koji su pored potoka krvi, uzprkos samovolji bogomilske vlastele, ueuvali katolieku vjeru. Poslujueim u Bosni dodje 1391. u pomod fra D eodat de Rusticis sa trinaest drugova, prodje propovjedajuei svu Bosnu i odavle se odputi u Palestinu, gdje do skora bi ovjenean mueeniekim lovor-viencem.") Ovi, zatim domaei redovnici postigoge, uza sve navedene tegobe, znatan uspjeh, te je mogao fra Bartol de Alvernia, za onda jog vikar bosanski, pisati (1402.) Bonifaciju IX., da je nastojanjem njegove brade preko petdeset tisuda preglo na katolieku vjeru, a tim se nova i obilnija getva ukazala. Broj medjutim poslenika bijage dogao na manje : mlogim je bio dodijao trud, a drugi su naporom iznemogli, te oboji ostavljali Bosnu i bez vikareva znanja. Ovomu gtetonosnomu izseljivanju stade na put papa svojim listom od 7. ogujka r. g., zabranivgi pod prietnjom velikog izobeenja, njemu, stariegini reda i bosanskomu vikaru zadrgana, da se ni jedan brat ne udalji od granica vikarije. Ovoj zabrani prilogi dozvolu, da mogu, kada idju u prognju, noeevati kod crkvenih dostojanstvenika i svjetovnjaka. 29) — Ova toeka papina pisma svjedoei nam, koli su siromagan givot provodili franjevci, da su morali o .prognji giviti, te drgali, da je neumjestno pri tom nodevati u tudjih kudah, valjda, gto su nastojali, ne bit nikomu na teret i nepriliku. 2eledi papa Bonifacij IX. viditi i ugarsku krunu na glavi Ladislava, kralja napuljskoga, posla u osobi Angjela, stogernika sv. Lovrinca, svoga punomodnika u Ugarsku, da na to nagovori plemstvo i svedenstvo. Uz put mu nalogi, da u Bosni i susjednih joj pokrajinah poeupa krivovjerje i utamani zloporabe, ako bi koje 28) Farlati t. IV. p. 64, 29) Wadingus ad a. 1402. n. 11.
,
opago.") Premda ne zn amo, da je ovaj poslanik gto dobra mogao ueiniti, to se ipak ne umanjuju zasluge sv. stolice za Bosnu, koja joj duguje zahvalnost, gto je do danas uzdrgala svoj krgeanski znaeaj. Tim vige trudili su se franjevci. Fra Ivan Armandi i fra Petrucio iz Perugjije obilazili su kao vjerovjestnici mloge iztoene pokrajine ; a na svom povratku u Italiju vrate se i u Bosnu, te izviestiv se o stanju vikarije i vjerskih potreba, odu u Rim i potank° o svem obavieste papu Ivana XXIII. Ovaj izdade njim, fra Pavlu iz Ugarske i fra Franji iz Aleksandrije, te drugoj gestorici, koje oni budu odabrati, sliedeee povlastice: 1. da mogu slobodno iei u sv. zemlju i druge iztotne pokrajine, pravovjernikom i krivovjernikom propoviedati, od zadranih grieha odriegavati poput manjih Penitencijara na rimskom dvoru, te Tina svetotajstva podieljivati. 2. Da smjedu pobirati milostinju za odkupljivanje zasugnjenih krgeana u Cipru, Rodu i drugdje. 3. Da im je prosto popraviti samostane svoga reda, kojim u Bosni, Ragkoj i po drugih krajevih bude prietit rugevina. 4. Da primaju u red sv. Klare i „treei", ako nebi ondje bilo onih, kojim po pravu to vlast pripada.") Osim ovih znamenitih milosti, franjevaeki su vjerovjestnici bili obasuti mnogimi drugimi, dosliedno ugivali su ih i bosanski. Da ne budemo odved dugo pri ovom izbrajanju, obazirat demo se samo na one, koje an podieljivane izrieno ovomjestnim propovjedaocem. Mimo sve ovakove papinske darovnice, vriedno je napomenuti onu pape Martina V., izdanu dneva 23. kolovoza 1418. na bosanskog vikara i njemu podlognu bradu. U ovom apogtolskom listu, iza doslovno navedena lista Ivana XXII. od dana 23. listopada 1321., kojim se franjevcem, poslujudim u zemljah sarakenskih, nevjerniekih, grekih, bugarskih i drugih naroda izvanredne podieljuju milosti, ove se za nas znamenite rieei nalaze: „Mi dakle eestimi i vjerodostojnimi izvjegei uvjereni, da vi prepobdan givot provodedi i za boganstvenimi .... nastojee hvalami, to svetog propovjedanja obavljajue slugbu, na prevignjeg Velieanstva posluh tizih strand (Bugarske, Vlagke i Bosne) stanovnike i prebivaoce privoditi ne 80 ) 31)
Theiner : Mon. Hung. II. p. 172. Greiderer op. cit. p. 37-8.
85
propdtate." 32) — Sad sliede punomodja, uslied kojih dopugta im se obavljati i ona, koja spadaju na biskupsku slugbu a posvete ne trebuju, samo ako nisu prisutni redoviti biskupi. Nadalje podieljuje na blagdane Bogida, Bogojavljenja, Uzkrsa, Spasovdana, Duhova, Trojstva, Tielova, Ivanjdana, Petrova, Miholja, Svih Svetih, po njihovih osminah, zatim na Cvjetnicu i posljednja tri dana velike nedjelje sve oproste, koji se mogu dobit u drugih crkvah reda. — Ovimi punomodmi obdareni franjevci, od kojih vede nisu divali ni sami apogtolski krilni poslanici, bili su prosti u vrgenju svoje slugbe i odugevljeniji postali za dobro vjere. S druge strane ove povlastice jasno svjedoee, da se je bosanska vikarija tada bujno razvijala i znatnimi steeevinami obveseljivala gorljive pape. Ovog takodjer doba Dubroveani izdadoge franjevcem liepu svjedoebu. Kada naime brada stonskog samostana privedoge u krilo katolieke crkve stanovnike poluotoka Peljegca, koji su pripadali bogomilskoj sljedbi i greko - iztoenomu razkolju, koreulski biskup potragi crkvenu desetinu. Dubrovaeka obeina, ako i preko volje, ipak mu je u to ime davala godignjih 100 dukata. Kupivgi (1419) od vojvode Sandalja i Petra Pavlovida gupu Konavlje, a tim dobivgi druge inovjerne podanike, poboja se, da reeeni biskup ne bude odsele vige tragit, pak s toga obrati se na sv. stolicu, da ona svojom vrhovnom odlukom zabrani povedanje navedenog danka. Papa Martin V. uzamgi u obzir dubrovaeke razloge, naime, da nisu ona mjesta tristo godina bila pod posluhom sv. stolice, da ih nije biskup nego da su ih bosanski franjevci obratili, te da mora &Ana uzdrgavati ondagnju bradu, zabrani koreulskomu biskupu povisivati ovaj prihod. 88) I doisto, Dubroveani su ved god. 1403. napomenuli svoje trogkove kralju Sigismundu, koje su imali pri obraeanju „od bosanske crkve na kr.danstvo i podizanju novih crkava".") Zauzamgi Konavlje, te geled i nove podlognike spojiti vezom crkvene zajednice, dubrovaeka °Nina sagradi franjevcem samostan sv. Blau, u kojem su oni nastavili bogumilo djelovanje. 85) Idem p. 38-9. Greiderer op. cit. p. 40. et Mon. Hnng. II. p. 581-5. 84 ) Bogomili str, 119. 86) Ondje str. 118.
•
81)
88 )
•
I drugs izvjegea, koja su ovog vremena stizala u Rim o poslenosti bosanskih franjevaca, bila su veoma povoljna sv. stolici, pak zato im ova eestoput izrazi svoje priznanje. Tako listom od 10. svibnja 1421. dozvoli im, da propovjedaju evangjelje nevjernikom, a pismom od 4. srpnja r. g. dopusti, da mogu primiti njeke stanove na granicah Ugarske i Dalmacije. Osim toga (dne 29. kolovoza 1423.) potvrdi im sve povlastice, dotle podieljene, imenito, izobeene odriegit, neredovne oprostiti i u gupah, po sebi utemeljenih, gupnike stavljati. Ovaj list na bosanskog vikara i bradu upravljeni, poeima ovimi pohvalnimi rieemi: „Doeim pomnjivo razmatramo obilne plodove", rieei su papine, ,,koje vi u razgirivanju bogogtovja i vjere katolieke dosad proizvedoste i neprestano proizvadjate, dostojnim i shodnim &Duo, da ona, koja na spas krstovih vjernika i vagih duga spadaju, oteinski i spasonosno unapredjujemo". Napokon (g. 1425.) osobite su podieljene povlastice, da mogu odabrati sebi izpovjednike, a tim bili podtaknuti na veda i tegja za slavu botju i spas dugs poduzet se imajuda djela. 88) Doeim su ovako franjevci poeeli pobirati plodove sv6je gorliivosti i urtrajnosti, nutrnje u redu cjepkarenje bijage doglo na to, da sugi obseg bosanske vikarije, a tim da se smanji i broj potrebitih poslenika. Franjevci u Ugarskoj, sliedeei primjer talianskih sudrugova, za rana su se poeeli dieliti u „Obslugujude" (= Observantes) i Samostance (= Conventuales). Prvi su se htjeli doslovno drati propisa. svoga reda, a drugim su se 6inila preogtra pravila glede zavjeta siromagtva, to raznimi papinskimi dozvolami ista ublagivali. U tredem desetku XV. stoljeda ova raznolikost teinj& pope se visoko i ugarski „samostanci", oslanjajudi se na zakljueak asizke skupgtine od g. 1430., kojim bijage naredjeno, da se sve vikarije prikljuee drgavam, posegnue za samostani, koje su bosanski „obsluinici" imali u kraljevini Ugarskoj a na granicah turskih, dakle u Sriemu i Erdelju. I ovaj tegki udarac bio bi zadan bosanskoJ vikariji, da se nije sam ugarski kralj Sigismund zauzeo najprije kod Martina V., zatim kod njegova zastupnika Eugena IV., neka bi spomenuta mjesta ostala pod prvagnjom upravom. Kraljevi razlozi razabiru se iz papinog lista dne 11. ogujka 1431. na kardinala An36 )
Idem ibidem.
86
gjela upravljeua, a ti bijahu : gto su se do sad dotiena brada strogo diqala svojih redovniekih propisa, i gto kraljeli, da po Lem nebi na svjetovno obdenje i svjetske izpraznosti skrenula ; usuprot, da bi Bogu, kojemu su se posvetili, eisto i redovnieki Spomenutim dakle pismom na novo se pripoje obslaujuda brada u Ugarskoj onoj u Bosni, a ovaj Lin ugarskoga i rimskoga dvora daje sjajnu svjedoebu nagim vjerovjestnikom. Nastupom Eugena IV. na papinsku stolicu (g. 1431.), dolazi do vrhovne u katoliekoj crkvi vlasti muc, koj je svoje nadpastirsko djelovanje i pa2nju posvetio riegenju crkvenih razmirica posvuda, imenito u Bosni, pak zato za ovu znamenite zasluge stele. On ved prve godine svog spasonosnog vladanja dopusti franjevcem fra Ivanu Cerethy-u i fra Bla2u Slavoncu, da se uz Dinarske planine, zatim u Dalmaciji, Bosni i Hrvatskoj podignu tri samostana, i to ondje, gdje radi provale turskih Leta krgdani budu ligeni svedenika. 38) Pobrinu se zatim isti papa za svedenike i ditelje u ovoj zemlji; otvorivgi pako (dne 23. srpnja r. g.) crkveni sabor u Bazileji, potaknu pitanje o izmirenju razkolnih pokrajina, a pri torn brzo dodje red i na Bosnu. Sabrani otci, zabrinuti za crkveno jedinstvo i slogu krgdanskih vladara, nazirali su samo u jugoslavenskih drIavah obranu i nasip proti svedjer rastudoj sili polumjeseca, pak zato oslonige pomirbu bosanskog i srbskog naroda s majkom crkvom na Ivana Stojkovida, gtrasbuilkoga nadbiskupa, rodom Dubroveanina, a redom dominikanca, mu2a ueena i za vjeru odugevijena. Ovaj se obrati na dubrovaeko viede, neka bi ono posredovalo medju susjednimi vladari i sv. saborom, koje se radostno odazva molbi svoga zemljaka, te sve pokuga kod kralja Stjepana Tvrtkovida, da bi poslao u Bazileju svoje punomodnike. Ne postile se ipak 2eljeni cilj, jer su kralja sada okrtaivali prvaci „bosanske crkve" i ljuti protivnici Iudjenog jedinstva, 39) a sam slab i neodlutan, nije uvidjao potrebu saveza sa zapadnimi vladari, premda su mu Turci neprestano pustogili najljepge predjele kraljevine i ) Theiner: Mon. Hung. II. p. 210. ) Fabianich: Storia dei fratri minori in Dalmazia e Bossina. Zara 1863. V. I. p. 176-8. 39 ) Bogomili str. 119-20. Luccari : Annali di Ragusa p. 152. 37
18
87
svoju vlast na gtetu njegove objestno girili. Bosanski dvor drhtao je pred iztoenim i zapadnim vjetrom, te krgtene i nekrgtene drIao svojimi protivnici, pak se volio kukavno ponizivati i pred osvojiteljuim genijom turskim, nego li se odviditi na odpor, u kojem bi bosansko zemljigte imalo postat biti ratnim pozorigtem. Kralj medjutim kao da je bio naklonit katoliekoj crkvi, Mae ne bi mogli razumiti, zagto je preko spljetskog nadbiskupa Zabarelli-a radio da se oIeni katoliekom plemkinjom iz mletaeke obitelji Malatesti. 40) Izvjestige medjutim Dubroveani saborske otce preko svojih naroeitih poslanika o neuspjehu svoga nastojanja, 41) gto je dakako bilo Sao sv. saboru. I upraviteljstvo franjevaekog reda pokuga sa svoje strane unapriediti stvar vjersku u Bosni. Vrhovni starjegina fra Vilim „di Casale" biage doeuo, da su njegova brada ponjegto odstupila od one razmjerne strogosti vlastitih pravila, kojom se je njegov red svedjer izticao, te koja jedina mode dignuti pred svietom ugled redovnika i vjerovjestnika. Biage mu dojavljeno poimence, da se mlogi nalaze u posebnih kudah, da posjeduju imanja, da gtolarske pristojbe u nom primaju i da novake prije navrgene eetrnaeste godine u red uvrgeuju. Da ovim zloporabam put zakrei, posla na lice mjesta muM koliko pobana toliko mudra i ovim stranam vjegta, naime fra Jakova de Marchia, koj se je tada bavio propovjedanjem u Ugarskoj. Ovomu naredi on listom dneva 1. travnja 1432., da se zaputi u Bosnu, popravi gto je za popravljanje i uzpostavi redovnieko obsluIenje, gdje ono nadje razslabljeno, davgi mu naslov svoga povjerenika i vikara, te najobseMije punomodi.") Dogav fra Jakov u Bosnu, nadje mjestimice razslabljenu samostansku stegu, a u jajaekoj okolici bradu razasutu po svietovnjih kudah i posjedom providjenu. — Sveti mud kako biage strog napram samu sebi, pokaza se i napram povjerenoj si brad, te u 2e1ji da oeuva ono zamjerno siromagtvo, koje je franjevcem svuda puteve kreilo, dobra im strogo zabrani i na ovede ciljeve utrogi, skupi raztrkanu bradu i samostanski iivot opet medju njimi uzpostavi.43) ) Glasnik srp. u6en. drnitv. XIII. p. 92. ') Bogomili str. 121. — Luccari ibidem. 43 ) Greiderer op. cit. p. 44-5. 43 ) Idem ibidem. 40
4
89 88 — Ova raztregenost, kao gto nije bila obeenita, isto tako nije se bila ni duboko uvriegila ; nu svakako bjege posljedica svakovrstne oskudice, u zemlji velikim dielom krivovjerjem zaragenoj, a neprestanimi turskimi haranji opustogenoj, pri Lem su mlogi franjevanki samostani i crkve postale puste rdevine. Morajudi se franjevci skrivat izpred tih Krstovih protivnika, nu ipak ne ostaviti vjernike bez vjerozakonske utjehe, zalazili su u svietske knee i tu 2ivotarill plodovi onog zemljigta, koje bi im vjernici na ugivanje poklonili. Pak i do samog Jajca, polag Luccari-a,") pod vodstvom Asimpage dopirali su pustogedi eopori turski, i na obalah Plive gestok se boj bio. Nije dakle ni Ludo, da su redovnici u onom metegu ostavljali kutove svojih samostana, i ne mogudi giviti o samoj milostinji, prinukani bili prekrgivati pravila svoga reda. Kralj Stjepan Tvrdko Tvrdkovid, podpuno odobravajud postupak franjevaeki, priekim je okom gledao toliku revnost Jakovljevu. On nije mogao pomisliti vjerovjestnike, ma bili oni i redovnici, bez ikakva posjeda i givude o samoj progevini, pak zato poeme ga prieeiti u vrgenju njegove slugbe.") Videdi to fra Jakov, bosansku vikariju izruei fra Ivanu iz Koreule i brie bolje priedje Savu, te kod pape i kralja Sigismunda obtugi Tvrdkovida, alasajudi ga ne za krgeanina nego za poganina", dapake da mu je givotu zasjede pravio.") Nasuprot kralj se na njeg kod istih potuli, da je redovnikom avako sredstvo pristojna uzdrganja oduzeo, a tim ih prisilio, da ostave zemlju, u kojoj su toli biagoslovno djelovali. Nu kada mu se dokaza razlogitost Jakovljevih naredaba, ne samo da mu se vige neuzprotivi, nego jog veoma poniznim listom od g. 1436. zaprosi oprogtenje i pozva uvriedjenoga natrag u svoju drgavu. 47) Uz to se obveza (dne 25. sieenja r. g.) na shodniji naein franjevce providiti i gtititi ih u propovjedanju, obradanju i pokrgdivanju inovjeraca,") te i ovim iinom posvjedoeio svoje pravovjerje i naklonost napram franjevcem. Nu ako je sa strane Tvrdkovida i stavljana bila kakova zaprieka provedenju nugdnih popravaka, to ne mislim, da je bio fra ) Annali di Ragusa p. 140-3. ) Greiderer op. cit. p. 143. 46) Farlati t. IV. p. 66. 47) Wadingus ad a. 1436. 48) Katona Historia R. Hungariae T. XII. p. 735-7.
Jakovu pravi neprijatelj, kako ga opisuju njeki povjestnidari. Drugi su sasvim neprijatelji stajali na putu Jakovljevu apogtolskomu djelovanju, a ti bijahu bogomili, koji zaklonjeni naravnimi i umjetnimi utvrdami, te pustinjami, nisu htjeli s lake ruke pugdat medju se gorljive propovjedaoce, malo hajud za naredbe svoga vladara. Ovi su se bran° uklanjali katolinkim vjerovjestnikom te im otegnavali obradanje svojih pristaga. Uz to znali su i njeke crkvene dostojanstvenike tako, da su crkvene kazne na njeg udarili, to je trebovalo zamolit mu papu da ih on svojom vrhovnom oblastju unigti.") Prijaznost, kojom je od kralja bio susretan i ovi napadaji dali su mu povoda sumnjati o kraljevoj iskrenosti, ter ga driati 80 za novjeka dvoliena, koj u srcu kuje najneeovjennije namjere. ) Pak jog kad mu doglasige, da mu se prave zasjede, tada duboko uvriedjen ostavi zemlju, u kojoj imade toliko neprilikA, a ubra veoma slabe plodove. Ne jamnedi za istinitost pripoviedanja, duguost nam je navesti, gto o zlobi kraljevoj pie inane uvageni Wading u svojih ljetopisih, a po njem ciela povorka franjevaekih povjestnieara, kao gto su: De Gubernatis, Greiderer, fra Marcellin da Civezza i Fabianich. Oni upravo crnimi bojami rigu postupak Tvrdkovida, te zgodno uplidu i samu kraljicu, premda joj ne znaju kazat imena. I ona, poput nebognog supruga, Vjage protivnica fra Jakovljeva, to njekog dana poruei svetcu, da de ga gtititi, zamolivgi ga, da joj dodje u Bobovac (Babovak, sic!). Najmi medjutim eetiri razbojnika, koji bi mu na put izagli i tu ga iz zasjedh pogubili. Dogavgi fra Jakov do zapetih zamka, skone zlotinci s orukjem u ruci, da ga na mjestu sa givotom razstave, nu Jakov im mirno i razkriljenimi rukami poleti u susret, govoredi : „Evo mene, radite gto god yam je odozgor pripugeeno, jer ja se ni malo ne bojim poginuti za stvar bogju i prave vjere. Znam dobro, tko i zagto vas je poslao, te ako je bogja volja, izpunite nalog one jadne gene". Na ove rieli stadoge zlikovci kao gromom oginuti, i zastidjeni padnu na zemlju to zamole oprogtenje, koje im svetac rado podieli, i blagoslovivgi ih znamenjem sv. kriga, odpusti. Ovako sretno izbavivgi se pogi,
44
46
49) Farlati t. IV. p. 66. 50) Idem ibidem.
90 belji, prosliedi fra Jakov svoj put, dodje u Bobovac i stupi pred kraljicu. Ona se od euda snebi kad ga ugleda, nu brzo se iznadje ter veoma prijazno primi boljega eovjeka, koj ponizno ali neustragivo reee joj : „Pred tobom je, o kraljice, fra Jakov, kog si bila zapovjedila umoriti. Al nisi velike misli zasnovala, gto si htjela oduzeti tivot, ne kakovu mogueniku oli junaku, nego ubogu fratru, koj ne vriedi ni jedne mutice". Ponitena i okamenjena stajale kraljica slutajudi zboriti svetca, velikdi pako povieu: On je svetac, nek se pusti u miru i neka se ne prieei u vrgenju svoga poslanstva." Brzo se raznese po narodu ovaj dogodjaj i pribavi svetcu veliko gtovanje, da je puk iz najodaljenijih krajeva hrpimice grnuo da ga vidi i Luje, a obearan njegovom rieeitogdu i svetinjom njegova tivota, na tisude se povradao u krilo pravovjerne crkve. Mueno ovo bia§e Tvrdkovidu, pak zato dogovori se s patarenskimi poglavicami, kako da zakepe usta ovomu gorljivomu propovjedaocu. Potabu mu dakle njekog earatara, da ga svojom majstorijom predobije i osramoti, nu nasuprot ovaj pred njim zaniemi. 51 ) Medjutim bilo iii ne bilo ovo istinito, svakako je znamenito, da se pucka predaja jo§ tivo spominje ovog svetog muta. U selu Detevicah,. blizu Kreteva, poboini narod pokazuje na gpilju, gdje je svetac samotovao, i na krit, pred kojim je molio, te o Gospi od sniega onamo u veliku broju iz oblitjih tupa hodoeasti. fojniekoga samostana do nedavno stajao je briest, o kojem se je pripoviedalo, da je to bila sveteeva putna palica, koju je na tom mjestu zasadio. I obilnost riba u fojniekoj okolici pripisuje narod njegovu blagoslovu. — U Tiginskom jezeru, nedaleko od 8amca na Savi, ne euje se nigda tabji glas, akoprem ih ima tuj veliko mnottvo, doeim taba prinetena u drugu vodu poput ostalih krekede. 0 tom kazuje narod sliededu prieicu. Na obali toga jezera njekoe je propovjedao sv. Jakov, a Labe su svim glasom kreketale i smetale ga u propoviedanju. Tada se on k njima obrati i zapovjedi da umuknu, gto su one do danas vjerno obslutile. Dapaee narod hole, da zna i mjesto, na kojem je tada stojao. — Svakako ova predaja mora bit vjerni svjedok izvanredne svetinje i eudotvorstva Jakovljeva, koja mu nakon pobotne smrti (dne 28. studenoga 1476) pribavi ttovanje, a g. 1726. east svetaca. 51
) Storia dei Frati Min. etc. p. 181-3.
Iz dosad reeenih zalchueit manic), da se nije fra Jakov ogranieio na same poslove svoga reda, nego da je preostajude Lasove revno upotriebio na obradanje krivovjeraca i ova namjera da je naigla na onaj odpor, porad kog morade uzmadi iz Bosne. U ovom ga je nastojanju bodrio i podupirao izprieko Save i bosanski biskup Josip, koj je od 1428. primio upravu ove biskupije, a za to podporu pohvali ga kralj Sigismund (1435.), veliki gtovatelj natega svetca. Ponajvige Josipovim molbam i nagovoru podje za rukom, skloniti fra Jakova, da se je opet 1437. povratio u Bosnu s prvagnjimi naslovi. 55) — Fra Jakov natao je sada stvari sasvim drugeije. Kralj Stijepan Tvrdkovid njegto je oeithe izazivao svoje pravovjerje, a bogomiliibijahu eestimi nasrtaji turskih eeta pokunjeni, tim je pako postalo pripravnije zemhigte za fra Jakova. I bosauska vikarija kroz posljednje dvie godine stradala je, te okolo 16 crkava i samostana bilo je razrugeno oh popaljeno od biesna Tureina. 53) Pri ovom pohodu, a po naroeitom laskavom papinu nalogu pratio je fra Jakova mut vrstan i izkusan, naime fra Nikola Trogiranin, 54) to oba Waite trud, da ojaeaju katoliktt broj i prevagu. Da ovo lakge postignu, izprosige od pape (dne 4. listopada 1437) dozvolu, da mogu mjesto onih gestnaest drugih, sedam samostana u Ugarskoj podignuti i nove drugove u pomod dozvati. Ovoj milosti na skoro i druge doda Eugen IV., opunomodivgi fra Jakova listom od 7. prosinca r. g., da mote odriegivat od grieha biskupu zadrtanih, tim vige, t to bez velika trogka i pogibelji nije mogude Jodi. vjernikom do biskupa. 55 ) — Istoga dana i godine slienu povlast ueini onoj brad svedenikom, koja idud u progevinu, namjere se na osobe slabe oli prepridene nu zadrtanimi griesi obteredene, da ih mogu od biskupskih rezervata odriegiti. 56) Ova posljednja listina razsvjetljuje nam ekonomieni polotaj domadih franjevaca, uslied kojeg su morali na siromatku tivotariti, a ovim pokazivati poniznost i nesebienost, dakle krieposti, koje su im pribavljale ono gtovanje, do kojeg su u sliededih desetcih ovoga vjeka doprli. 52) Farlati t. IV. p. 67. — Wadingus ad an. 1437. n. 14. 53) Theiner: Mon. slay. mer. I. p. 375. 54) Fabianich op. cit. p. 183-4. 55 slay. mer. I. p. 375-6. 55) Idem ibidem 376.
92 Ni za as nezanemarujud propoviedanja, fra Jakov napisa latinsku razpravu proti bosanskim patarenom, a tim utisnu i manje vjegtijoj polemiziranju brad dokaze katolieke nauke i prigovore proti krivovjerskim nazorom. 57) Yee sliedede godine nalazimo fra Jakova s onu stranu Save, valjda zato, gto su ga ugarski i hrvatski biskupi molili i zaklinjali, da sam preuzme propoviedanje rieei bdje i triebljenje krivovjerja, koje je tada bilo raztrovalo nutarnje odnogaje, te sprieeilo razvitak njihovih biskupija. 58) Medjutim sjeme, koje je u Bosni usijao, donielo je svoj plod, i njeki velmote javno su posvjedoeavali svoje vjerske osjedaje. Tako Juraj, nedak Hrvojin, izdajudi njeku darovnicu knezovom Jurjevidem i knezu Vuku Vukidevidu, stavi ovaj svoj spis i darovanje „u ruke gospodina vikara 2uvana Ivana Koreulanina) i vsakomu vikaru kon vikara i vsoj bratji fratrom svete crkve katolieanske, vire rimske, reda svetoga Francigka, da ih oni euvaju i obaraju u vsem torn zakonom crkvenim".") Ovo je za nas tim zanimivije, gto su onovremeni bosanski kraljevi i velemoge sliene izprave urueivali zagtiti i nadzoru „djeda crkve bosanske". Osim toga ovaj Lin dokazuje nam, u kojem broju bijahu tada katolici I kakov su ugled u dr2avi u ivali franjevci. — Medjutim Stjepan Tvrdkovid nije ni mogao uspjegno podpomagati nage vjerovjestnike. Njemu se je iza g. 142]. bilo boriti najprije s Radivojem, sinom Ostojinim, kog su kao i otca mu podupirali sami Turci, zatim s velikim vojvodom bosanskim Sandaljem Hranidem, te srbskim despotom Gjorgjem Brankovidem. U toj nejednakoj borbi bude savladan (1433.) i pobjegne u Ugarsku. Istom nakon tri godine preotme bosansko priestolje, ali ne sve zemlje, nit dobavi kruni potrebitog ugleda kod ponosite vlastele. I to bijage uzrokom, da ostade neodluean napram svakomu vjerskomu pokretu. Njegto se veseliji izgledi za katolieku stvar pokazage u susjednom Humu, kojemu od g. 1435. stajage na eelu Stjepan, pridjevkom Kosaea, sin Vukca, brata Sandaljeva. Ovaj nedobivgi poroda od Jelene, kderi srpskoga kneza Lazara, ostavi upravu Huma Farlati t. IV. p. 66. Csevapovich. Catalogus Prov. s. Joan. a Capistrano. Budae 1823. p. 106. 5 Miklossich. Mon. Serb. p. 379.
93 •
i mlogi novae kod dubrovaeke obdine svomu sinovcu, koj se je i dotle pisao vojvodom bosanskim. Stjepan, nasliedivgi Sandalju u 6asti i posjedu, osjeti se slabim napram okrdavajudoj ga sili polumjeseca, i eeznudi za podpunom neodvisnogdu, obrati se na papu Eugena IV. preko svojih posebnih poslanika, da ga primi u milost poialje mu kojeg biskupa, jer da krstit se i bit dobar krgdanin."") — 8to je ovdje mimoigao franjevce, te zahtievao kojeg crkvenog dostojanstvenika, tomu su mogli bit razni uzroci. Franjevci, kao da se nisu bill jog udomili u Humu, te mu valjda bili manje poznati. Nasuprot Lin biskupski potreban je bio u zemlji, koja je tada jedva euvala tragove katoliekog bogoshaja. — Eugen se radostno odazva ovoj molbi, i listom od 12. rujna 1439. naldi Tomagu Tomasini-u, hvarskomu biskupu, rodom Mleteaninu, a redom dominikancu, da se primi slube apogtolskog poklisara „u bosanskoj i hrvatskoj kraljevini te zemaljah Stjepanu velikomu, vojvodi bosanskomu, podldnih", pohitivii na lice nijesta. Papa nadalje oznaeuje Tomi djelovanje, koje se je moralo odnositi na velike i teke papine i svete crkve rimske poslove na uzvigenje katolieke vjere, spas dugs,, mir i dobro ovih strana, te bit navjestitelj istine i mira. 61 ) Zaista nesebiena bijage i ovaj put papina namjera, a plemenita poslanikova zadada, i odaje say tar apogtolske gorljivosti, koju toli zamjerno nasliedjuju nastupnici Petrovi. Izmedju ostalih mlogih, osobito je Eugen radio o tom, da jugoslavenske pokrajine izmiri s majkom crkvom a priljubi zapadu, pa kako su sye krgdanske vladare spajale iste nude i koristi, tako da ih skopeaju isti vjerski osjedaji, a tim se stvori nepredobiv nasip neprijateljem kria Isusova. Da ovaj uzvigeni cilj postigne, obasu papa svoga poslanika mlogimi milostmi, medju kojimi bijage, da Jude trojici podieliti viteiku east i naslov, a tim se ljubeznivim i prijaznim pokazati.") Ovo ipak poslanstvo ne urodi 2udjenim plodom, premda je biskup Toma bio gorljiv i okretan mug. Humski upravitelj ne usudi se prekinuti svaku avezu s bogomili, koji su ga uvjek okrugavali, te saeinjavali ogromnu vedinu pueanstya. Ovoj
59 )
61
I3ogomili str. 123. a opazkom . ) Farlati t. IV. p. 256.
") Idem Ibidem.
95
94 prevrtljivosti mnogo su doprinosile i njegove osobne mah ne, medju kojimi bijage sklonost na piee i srebu, razkalagen 2ivot, mrnja napram znanostim i tolika neumjetnost, da je jedva slova poznavao. 63) Iz Huma priedje Toma u Bosnu, ne bi ii ovdje oivotvorio papine Aelje. Al ni to nebijage sretniji. Kralj Stjepan Tvrdkovid turskom silom uza zid pritisnut i povigenim dankom oslabljen, uzalud je sjajnim poslanstvom molio (1440.) novog ugarskog kralja Vladislava Varnedika, da s njim oli obnovi oli dini prijateljstvo i savez proti obeem damaninu. 64) Sliedede godine u toljkoj bijage neprjlici, da je ponudio Mleteanom, neka bi preuzeli njegovu drtavu.") Tomi dakle drugo ne preosta, nego bez pomoei ddavne vlasti skromno poslovati, obilaziti zemlju, i u njoj krgdansku nauku i crkvenu stegu uzpostavljati. U ovome su ga revno podupirali franjevci, 66) a njihovo sldno nastojanje bi ovjeneano prilienim uspjehom. Doeim su ovako nagi vjerovjestnici sudjelovali revnosri papinskog poslanika, porodi se razpra medju njimi i njihovimi sudrugovi u Ugarskoj, koja se dokonea novim dokazom naklonosti sv. stolice prama bosanskoj braei. Godine naime 1439. bi imenovan fra Ivan Bajanin, rodom Ugrin, povjerenikom i krivovjerskim iztraiteljem u Bosni, a dvie godine kagnje bude izabran za bosanskoga vikara. Da bi uzpostavio sporazumljenje medju ugarskim i bosanskim kraljem, priedje god. 1442. bosanske granite, i torn prigodom sazva prvake ugarske brade, te im stavi pred kako je nemogude ove godine obdravati redovitu skupgtinu, pak predldi, da se ista odgodi na sliedeee Ijeto, kada se je nadao, da de slogi ovozemnih vladara poei za rukom suzbiti Tureina i u cielom obsegu bosanske vikarije povratiti iudjeni mir i sigurnost, a po torn nastati prijatnije okolnosti za ovakav sastanak. Njeki pristadoge na ovaj predlog, nu veeina izrazi mnenje, da bi se posvema odciepili i posebnu re(lovnieku pokrajinu zasnovali. Ovi bijahu izkinjeni vjetitimi nemiri u Bosni, te2kodami obeenja i neizvjestnogeu ) Luceari: Ann. di Ragusa p. 164. „Obzor" g. 1880. br. 161. 65 Ondje. 66 ) Farlati t. 1V. p. 257. 68
643
poldaja. Njima, koji su imali dobro providjene i zaklonjene samostane, bosanska brada sluila su samo na teret, budue bi kod njih pribjdigte i pomod traila. Po njihovoj osnovi brada u Bosni i IIrvatskoj imala bi ostat u jednoj cjelini, a za ova dielitbu najprije bi se moralo interesovati ugarsko plemstvo, koje bi lako tada dobavilo potvrdu od strafe sv. stolice i uprave reda. I zbilja za kratko vrieme pod netemeljitom izlikom dobavige oli skovage papinski list, te prvi sastanak ddage u gradu Jeno (?), na kojem si izabrage redovito starjeginstvo. Ouvgi za ovo hrvatsko-bosanska brada, i oni sazovu skupAtinu, te odaberu novoga vikara. Papa Eugen IV. na_ zirao je u ovoj dielitbi telak udarac za Bognjake i saaljujudi njihovu sudbinu, listom od 22. sjeenja 1444. unigti ovaj pokugaj, sjedini obe pokrajine, a vikarom utini fra Fabijana Bakanina, kog bijage magjarska stranka postavila za svoga upravitelja. Vaan je za nas uvod ovog papinog pisma, koj doslovno glasi : ,,Premda je po du2nosti pastirske sldbe uputno, da svim redovniekim osobam budemo u njihovih potrebah milostivi i dobrostivi, ipak bradu reda manj ih, osobito onu pod redov nim o b 81112 e n j em nalazeeu se, 2ivahnijim plamom duha ugauu, koja ne bojed se nego ljubedi divlje narode, k njihovu obradanju idju neustragiva, samo da mognu na gospodnje guvno snieti mlogo snoplje, i za darove od Boga im darovane dati toean razlog Gospodinu, vedom ljubavju njegovat moramo, da u njihovih svetih djelih, po kojih vjera katolieka nile i njihov se zvuk po cieloj zemlji razliee, nigta ih ne buni, nigta neuznemiruje, nego da nastojanjem nage brgljivosti, odstranivgi od njih svikolikih pobuna smutnje, i dielitba viharove, sladkogeu se mira ugodno vesele. Budd su pako brada istoga reda, od o bs 1 u2 e nj a prozvana, jur stotinu i vige godina tako svemogueemu Bogu u krajevih Bosne, Ugarske, Hrvatske, Dalmacije, Bugarske i Rake, te u ostalih pokrajinah iztoenih, sjevernih i juinih svoju ugodnu izkazivali sldbu, i oko dobitka Krstovom krvlju odkupljenih duga nastojali, to je miris njihovih dobrih djela po svietu razprostrt, mloge duhove vjernika nebeskim milinjem, poboinogeu i ljubavju duhovne svetinje napunio". Sad crta papa povod i razvitak spomenute razmirice, ter apogtolskom vlageu opet spaja obe nezakonito razstavljene polovine, jasno naglasujuei, da on to ne eini
96 ni na eiju molbu, nego po svom vlastitom uvjerenju I odluci.° 7) Iz ovih redaka odsieva ciela djelatnost onovremenih franjevaca, te ugled, kog su tada u ivali kod najvigje crkvene oblasti. Umrie medjutim svrgetkom g. 1443. oil poeetkom sliedede kralj Stjepan Tvrdko Tvrdkovid, 68) ostavivgi krunu Tomagu sinu Ostojinu,") do koje dodje pomodju Janka Hunyadi-a, inaee Sibinjanina, tog slavnog ugarskog junaka i upravitelja. Za Toma§e-vit vladanja posljednji put zablista nada vjerskog ujedinjenja, a njegova je doba najsjajnija toeka franjevaeke proglosti. Koliko se dade razabrati iz poredanih einjenica, bosanski su franjevci, uz silne zaprieke, &Wall svoj teki poldaj, ni za korak ne uzmaknuvgi sa svoga poprigta, te ako i jesu mjestimice izgubili, to su na drugom mjestu dobili crkve i samostane. U ovom dakle odsjeku bosanske dogodovAtine poltdzali su osim navadne gorljivosti za sv. vjeru, jog i bezprimjernu urtrajnost u svome zvanju, a ovoj bijage nagrada, da su bolja sinula vremena njihova djelovanju. 67) Greiderer op. cit. p. 47-9. 68) Bogomili str. 124. 69) Nobis post ipsius (Regis) decessum et ex ejusdem disposiremanentibus. Arkiv za jug. povj. II. str. 38-9. tions in dominio
Sjajno doba bosanske vikarije. Vim se uzfe na bosansko priestolje Stjepan Tomag, papinski poslanik Toma, posredovanjem dakako franjevacit bosanskih, upoznade se s njime i u duljem obeenju svojom utenoUu i ugledom predobi ga za katolieku vjeru, koju ovaj, ostavivgi patarensku sliedbu, svom dugom brzo prigrli, te joj postane modnim zagtitnikom i revnim promicateljem.') Sv. stolica obradovana tolikim dobitkom, ponudi mu kraljevsku krunu, i mjesto jedne, da dvie podigne bisku pije, te vee bijage naimenovala dva franjevca, naime fra Petra i fra Antuna, da zauzmu nova mjesta. Ali novomu kralju, koj je najbolje poznavao svu tegobu svoga poldaja, ne svidi se primit ni jednu od tih ponuda. Ne htjede krune, jer bi tim samo raziestio Turke, koji su ga gvozdenim polukrugom opasivali i svaki eas prietili provalom, ne primi pako novih biskupa, da nebi uvriedio vedine pueanstva, odtudjena katoliekoj crkvi, a tim poskorio propast i onako oslabljene kraljevine.°) Ohrabren ipak ovom naklonostju, zaprosi od pape druge dvie milosti, daleko mu potrebnije, a te bijahu, da mu se pozakoni rodjenje, budue od Ostoje s tudjom Ienom rodjen — i da mo'e odpustiti dosadagnju lenu. Za ovo je razlog navadjao, da ju je uzeo pod uslovom obienim kod patarena, a jer je nizka roda, s toga se- bosanska vlastela urteiti priznati ju svojom kraljicom, a to bi mu moglo napokon i ozbiljnih neprilika pribaviti. Eugen udovolji i jednoj i drugoj molbi 1) 9)
Theiner: Mon. slay. mer. I. p. 395-6. Bogomili str. 172.
7
09
08 svojimi listovi od 29. lipnja 1445. i to tim laglje, gto je pozakonjenje Tomdevo bilo nuRino, da se °dill na priestolju, a bogomilska 2enitba nije ni smatrana bila pravovaljanom, budud sklopljena pod uvjetom „ako bude lena dobra i vjerna". 5) Kralj se sada oeni Katarinom, kderju Stjepana Vukdida, velikoga vojvode bosanskoga i gospodara Huma, dalde iz najodlidnije obitelji svoje kraljevine, koja s bosanskom krunom primi i katolieku vjeru. 4) Pak budue mu je i brat Radivoj bio gorljivim katolikom, 5) to je ciela kraljevska obitelj bila odana pravovjerju, a te svoje odanosti dala je tehjem sliededih godina toliko dokaza, da katolik mode odsele s ponosom i njekim milinjem prevrtati listove bosanske povjesti, prepunjene najiskrenijim migljenjem i djelotvornogdu Tomagevom za sve, ko je smieralo na napredak katolidanstva. Ovako modno podupirani, franjevci razvik svu svoju poslenost, ne bi ii povratili Bosni stari njezin katolieki znakaj, sveta pako stolica upravo materinsku palnju poklanjala je politienim i crkvenim osnovam Tomagevim. Naravna posliedica Tomageva prelaza na vjeru katolikku bijage, da su se franjevci kao svedenici udomili na kraljevskom dvoru, a mloga vlastela povela se za primjerom vladarevim. Medju ovom osobito se je izticao Petar Vojsalid, gospodar Visokoga i vojvoda doljnjih krajeva. Njegovi su roditelji, kao dobri katolici, njekoliko kuda i crkava franjevcem posagradili ; pak s toga papinski poslanik uze njega i njegova dobra pod zatitu sv. rimske crkve, ovu pako odredbu potvrdi Eugen svojim listom od 11. svibnja 1445., a pismom od 29. r. mj. i g. bude svima preporuden. Ovu je milost za njega izposlovao sam kralj, bez sumnje uvjeren o njegovih zaslugah. 6) Uz Vojsalida hvale se kao dobri katolici knez Restoja, kraljevski protovestijar, knez Sladoja Senkovid s bradom, vlastelin Pecke, vojvoda Pavao Kle§id, 7 ) te vojvoda Ivani§ Pavlovid, gospodar Popova i Trebinja, nu koj dugo ne urtraja u ovoj svetoj odluci. 8) Po ovoj stekevini sudedi, franjevci su ovog vremena i u 3) Mon. slay. mer. I. p. 388-9. 4) Mon. Hung. II. p. '264. 8) Mon. slay. mer. I. p. 428. 3) Mon. slay. mer. I. p. 389. 7 ) Mon. Hung. II. p. 251, 236, 265. Bogomili str. 129.
Hum doselili se, te pod utisci prvog vjerskog odugevljenja Ivanigeva podigli vide crkava katolidkog obreda. Kako za Bosnu u obde, tako za franjevce napose, godina 1445. urodi mlogimi milostmi sv. stolice, gto nam mode sluliti za dokaz njihove velike djelatnosti. Tako Eugen IV. listom od 23. siednja o. g , hvaledi bosanske franjevce, da su kao gto jav ni i kuveni glasovi raznose, tainivgi se bedernom za kudu gospodnju i razgirenje pravovjerne vjere, na oprovrgnude i triebljenje praznovjerja pomod i nas t oj a nj e osobito stavili, podieli fra Fabijanu Badaninu, bosanskomu vikaru, i njegovim u slutbi nastupnikom oblast, da ittrditeljsko zvanje vrge u cielotn obsegu bosanske vikarije, dodavgi izrieno, da ako nebi htjeli dotieni biskupi i crkvene oblasti u to se upustiti, neka vikar i njegovi drugovi sami postupaju polag propisa kanoniekoga prava proti Husitom i javnim earobnikom. Zatim prieti papa kaznami svim protivnikom, a nudi oproste njihovim podupirateljem. 9) Godinu dana kagnje tuv§i Eugen, da je husitsko krivovjerje u Moldaviji duboko uhvatilo korjenje i prietilo raztrovati susjedne drhve, blizu doslovno ponovi redenu dozvolu, imenovavgi fra Fabijana i nastupnike mu iztrdivaoci u Bosni, Ugarskoj, Vlagkoj, Moldaviji, Bugarskoj, Ra§koj i Hivatskoj, te podieli svima najobsdnije punomodi glede odriekvanja od najvedih kazna i zlodina ") — Malo kagnje (t. j dne 29. siednja 1445.) izdade isti papa drugi apokolski list, kojim pridrui bosanskoj vikariji sve franjevane samostane u Vla§koj i Moldaviji, Sedmogradskoj i one u Budimu i Segedinu, te ine, koje bude kardinal Julijan, papinski poslanik u ovih stranah, njim dostlti. Istom prigodom udini fra Fabijan i njegove nastupnike apogtolskimi povjerenici i podieli im onu Oblast vrhu ciele vikarije, koju bi sam upravitelj reda vrgio, kad bi se ondje nalazio. Napokon obdari ih osobitimi povlasticami glede pastirske. slune. 11) Ovom vrhovnom presukrn htjeo je Ete0
9) Qui Jit celebris famaque publica insinuabat, se murum faciqwtes pro domo domini et orthodoxae fidei propagations, ad confundendas eliminandasque hujusmodi heresis superstitiones opem et op -eta—ni efficaces solertius adhibere. Wadingus ad a. 1444. n. 40-3. (et 10) Mon. slay. mer. I. p. 394-5. uni3ailaocI ") Wadingus ad a. 1444. loc. cit.
101
100 gen osujetiti preuzetne pokugaje one brade u Ugarskoj, koja su pod plagtem razlike u narodnosti i redovniekoj stezi tra2ila povod razdvojenju vikarije, te nastojala joj podlomit krila i uzkratit najbolju podporu. Oeevidno sv. stolica vise se je obazirala na koristi bckanskih vjerovjestnika, nego li na zahtjeve mirnih prebivaoca ugarskih samostana. Napokon izbrojene povlastice potvrdi papa listom od 16. veljaee r. g. podielivgi 300 Jana oprosla onim vjernikow, koji, valjano iizpovjedjeni, budu braniti i gtititi bosanske iztraiitelje.' 2) Ovolike medjutim milosti bijahu podpuno zasldili franjevci, jer obradajud i u vjeri tyrded vlastelu, ne zaboravige ni prostoga puka, koga sad opaiamo proniknuta pravom poboinogdu i krgdanskom samozatajom. Mloge osobe obojega spola bijahu prigrlile Franje", to u posebnih stanovih poecle bile pokorno n tredi red sv. iiviti. Ovo medjutim svojevoljno uvadjanje samostanskoga livljenja i primanje prebivaligta ne bijage sv. stolicom dozvoljeno, da se tako na put stane prekomjernoj 2elji za redovniekom tihodom. Bosanski franjevci brzo uvidige neopreznost postupka ovih svojih po evangjelju sinova, i eleci zatrti u klici ovo plemenito odugevljenje u vjeri, izposlovage kod pape, da ih odriegi od crkvenih kazna, te da u buduce mogu slobodno u reeeni red ih primati, prebivaligta prvagnja zadrIati, a nova prihvadati po uvidjenju bosanskog vikara, komu ih podredi, obasuv mloginai povlasticami njihove izpovjednike.") Ovim uspjebom i tolikom naklonitogdu sv. stolice obodreni franjevci, savjestno su vrgili svoje pastirske dunosti, pak videdi, da kralj ne samo neproganja bogomile, nego jog njihovim prednjakom izkazuje vanredno pogtovanje, ne =doge pritajiti ni pred istim vladarem svoju gorijivost, lied mu predbacige toliku slabost i suosljivost napram krivovjercem, a kad ni to nije hasnilo, kao sumnjivu katoliku uzkratige sv. prieest. Ova medjutim svedenieka odvaMaost ni za eas ne odtudji kralja od franjevaca, da li ga upravo zadivi, ter preko naroeitog poslanika o svem obaviesti papu, ' 2) Idem ibidem. ) List izdan 31. sieenja 1445. kod Wadinga t. 11. Regestum 13 Pontificium p. 475.
moled ga, da mu dopusti dotle obditi s bogomili i njihove glavare izlieno gtoyati, a ipak svetotajstva primati, dok mu se ne prui prilika, posve ih iz zemlje iztriebiti. U isti mah izjavi, da je od malih nogu odgojen bio u krgdanskoj vjeri, krivovjerci pako da su u ogromnoj vedini, dosliedno, da mu je nemogude izjavit se njihovim protivnikom. Papa Eugen uvai kraljeve razloge, te listom od 11. studenoga 1443. pisa svomu poslaniku Tomi, i zapovjedi mu, da, ako je kralj inge dobar katolik, krivovjerci pako u veliku broju, a upitno gtovanje samo vanjska udvornost, da naldi franjevcem, „jedinim u Bosni katoliekim svedenikom", neka podieljuju kralju svetotajstva, koliko god ih puta potrai. Medjutim neka ga poueavaju o zlodi patarenske nauke i napominju mu danost, koju ima iztcorjenjivati toli pogubno krivovjerje, uslied one poznate izreke kanoni6koga prava : „Zanemariti, kad motes opake protjerati, nije drugo dolig ih braniti ; nit je bez sumnje potajnog drugovanja, koj, kad mode, prestaje prie6iti opainu."") Kao gto sve ostale, tako je biskup Toma i ovu papinsku naredbu toeno ovrgio, te uvjerio sv. stollen o kraljevu pravovjerju ; pak s toga nalazimo Eugena podpuno o torn osvjedoeena. Cieli rimski dvor, polag izjave samoga pape u listu od 30. srpnja 1446., radostno je primio viest ob odanosti Tomdevoj napram vjeri katoRkoj, te saobdujud ju ugarskomu svedenstvu, plemstvu i puku, vrude preporuei kralja Tomaga ovomu narodu, koj mu je jedini svojim pololajem i desnicorn mogao pru2iti izdagnu pomod proti nutrnjim i vanjskim neprijateljem. 15 ) Ovim je valjda htjela sv. stolica pripraviti Ugre, ako bi Tomag k njim se obratio, kad pokuga protjerati bogomile, o eem je ved bio zadao kraljevsku dee. Iza ovog kratkog nesporazumljenja medju kraljem i franjevci opet nastupi slogs i zamjenito Atovanje, to uvativanje. Ved sliedede godine zamoli kralj papu, da mole uzeti dva franjevca sebi i kraljici za kapelane, a kao takove da mode upotriebiti i za vanjska poslanstva, ne potraliv za to posebne privole njihovih redovniekih starjegina. Eugen mu odobri to molbu svojim pismom od 18. lipnja, 16) tim pako uCvrsti se franjevaeki ugled na kraN
) Farlati t. IV. p. 257-8. ' 5 ) Mon. slay. mer. I. p. 395-6. 16 ) Mon. Hung. II. 235.
14
103
102 ljevskom dvoru, a uplivu ovih dvorskih svedenika imademo zahvaliti, da je odsele sve to jasnije postajalo pravovjerje Tomagevo, koje je on na vidik iznosio podizanjem novih crkava i nabavom crkvenoga ruha. Medju crkvami odlikovala se je ona sv. Tome u Vranduku, i presv. Trojice u V rili h. 17) U crkvi zaostrogkoj, blizu Makarske, nahodi se i danas jedna planeta, a druga na Sueurju u Hvaru, obe skrojene od kabanice Stjepana Tomaga,") a slienih uspomena euvali su do nedavno i bosanski samostani. — Nu znade Tornag ova svoja osjeeanja u sklad dovesti s dugnimi obziri na druge u zemiji trpljene vjeroizpovjesti, te ga vidimo u isto doba puna poeitanja i udvornosti pram „djedu crkve bosanske", kojemu je predavao na pohranu i zagtitu svoje kraljevske darovnice,") a tim je uzdrgavao nutarnji mir, toli potreban svakomu, a najskoli njegovu, silnim vanjskim neprijateljem uzdrmanu priestolju. Doeim su se ovako papa, bosanski kralj i Franjevci natjecali , tko da vige dobra u Bosni ueini, jedino svietovno svedenstvo nije gudjelovalo ovoj gorljivosti, njegto zato gto je bilo tada brojem sasvim neznatno, te je mogao Eugen o franjevcih pisati, „da su u kraljevstvu Tomagevu samo manja brada pravi katolieki sve, koji bolanstvene tajne obavljaju i vjernikom podieljuju,"") u listovih na Nikolu Testu i Radivoja, brata kraljeva,") ovo a isto 11 godina kagnje posvjedoeuje nasliednik mu Kalikst III., njegto pako s toga, gto je bilo skoro zaboravljeno od redovitog pastira - biskupa. Ovo pomanjkanje nadzora bi uzrokom, da su njeki svedenici u obsegu vikarije rad obdenja s krivovjerci i sami okugili se materialistienimi nazori, javno drgali prilognice, njih veoma gtovali , i jog OM, da je tjelesno obeenje i izvan genitbe 17) Ibidem p. 233-4. Samo mi se clini da ova Vrila ne treba trait na Kupresu, budud to neima nikakvih podrtina, ved u tetlianjskom kotaru, Zupi Sivsi a selu Blatevcih, gdje predaja i razvaline ovo posvjedduju. 18) Arkiv knj. VII. str. 110. 19) Mikldio Mon. serb. p. 438-40. 20\) Quia in regno suo soli Fratres Minores erant veri catholici Sacerdotes, qui divine sacramenta conficerent, eaque fidelibus ministrarent. Farlati t. IV. p. 257. 21) Mon. slay. mer. I. p. 428. ,
,
stvar posve bezgriegna. Da se ovomu zlu na put stane, Eugen opunovlasti reeenog fra Fabijana, da proti ovakovim povede iztragu i povrieditelje javnog morala polag crkvenih propisa kazni.") I ovaj nalog imao je biti na dlaku gorljivo i oprezno ovrgen, jer vige ne dolazi spomen o slienih Nu gto osobito ovog vremena katolika mora veseliti, jest, da je dugo i giroko razgranjena vikarija bosanska sjajne uspjehe postizavala i kod drugih slavenskih plemena, poimence ugarskih i erdeljskih Rusina. Oyu radostnu viest razabiremo iz lista Eugenova od 3. studencg 1446., izdana bosanskomu vikaru i podlognoj mu bradi. 23) U ovom pismu papa najprije hvali okretnost i zauzetnost franjevaca za vjeru, i mlogih Rusina obraeenje poglavito pripisuje redovniekomu givljenju, kao i plodonosnomu propovjedanju bosanske brade. Uvagava zatim gelju ovoga i drugih naroda, koje brada u buduee obrate, da naime ostanu pod duhovnom upravom svojih vjerovjestnika, ako nebi imali vlastitog katoliekog svedenstva, i to nesamo obradenici, nego i oni svedenici, koje franjevci sebi u pomod budu dozvali. Nadalje dopugta, im crkve, zvonike i kude podizati u svih mjestih od mora jadranskoga do granica Tatarske (valjda rieke Pruta), dakle u cielom obsegu bosanske vikarije. Dozvoljava takodjer, da mogu slugbom boijom svetkovati zagtitnike pojedinih zemalja, u tredi red upisivati, ovog reda samostane primati, te sebe i druge u svojih crkvah kopati. Do najposlie zabranjuje svjetovnomu svedenstvu uplitat se u duhovnu pastvu oh ih smetati, a sve pod prietnjom grieha papi i bosanskomu vikaru zadrktna. — Radinost dakle bosanskih franjevaca nije poznavala politienih granica, do li svuda jednakom revnogeu irili svjetlo istine i svedjer nova snopove unosili u gitnicu gospodnju. Umre medjutim, za nas neumrle uspomene, papa Eugen IV. poeetkom g. 1447. a ved dne 6. oujka r. g. nasljedi mu Nikola V.; odugevljen za stvar vjere poput blagog mu predgastnika. Ovu promjenu na apogtolskom priestolju zgodno upotriebige ugarska brada, da se odciepe od bosanske vikarije. Novi papa izpuni 22
) Farlati t. IV. p. 70-1. ) Mon. slay. mer. I. p. 392-4.
22
if
105 104 im telju, kojoj se je toli opirao prvagnji, ter listom 14. svibnja r. g. naredi kustodom i gvardijanom kraljevine bosanske, da odaupravljat samostaue medju riekom Draberu sebi vikara, koj de vom i jadranskim morem, dakle hrvatsko-bosanskom bradom. Ovomu samo vikaru ostavlja papa na utivnje sve one povlastice, koje mu predgastnici teeajem vremena dobige, a njegov izbor da podpada samo potvrdi vrhovnoga stariegine reda.") Uslied ove papinske naredbe ugarska brada zavedoge novu pokrajinu reda i stavige ju pod zagtitu presv. Spasitelja, claim stiegnjenoj bosanskoj vikariji stupi na eelo fra Mihovil Zadranin, koj se u kasnijih spomenicih spominje. Obeenje s ugarskom bradom toliko je uplivalo na nutrnje odnogaje ovodrayske brade, da je mjestimice i medju njimi uzdrmalo prvobitnu strogost tivljenja, i mlogi samostani pokugali uvest njegto umjereniju stegu. Nikola V. ne dopusti ovim ni za dlaku odstupiti od duha i slova vlastitih pravila, te listom od 26. rujna 1447. podvrte bosansku vikariju fra Jakovu de Primaditiis, upravitelju , nalotivgi, da ju osobno oli po svojih povjerenicih „brade obslutujude 4 pohodi, koja se je i sada sterala od jadranskoga mora do granica ) Ovo apogtolsko pismo jasno svjedoei, da su bosanska Tatarske. 22 brada i dotle pripadala „obslutujudim", da su na sjeveru stegnute bile granite ovoimene vikarije, nu prama Bugaiskoj i Vlagkoj, da su ostale nepovriedjene, napokon da se je samo u doslovnom obdriavanju redovniekih pravila naziralo jarnstvo vedega uspjeha kod inovjernika. Videdi dalmatinska brada, kako nastoje ugarska dovinut se samostalnosti, naume i oni prekinuti vez jedinstva, te posebuu zasnovat pokrajinu, neovisnu o bosanskom vikaru, tim vige, gto su skoro isti bili razlozi njihovu odielenju, koji i onomu prekodrayske brade; da su naime Bognjaci bili njim na teret, a samostani it Dalmaciji bili se pretvorili u zaklouigta progonjenih sudrugova. PotuZe se dakle novomu papi, da je njegov predgastnik prisilno ostavio dalmatinske samostane pod upravom bosanskoga vikara. Nikola V. naredi Martinu, kotorskomu, i Tomi, hvarskomu biskupu, 24) Wadingus t. XI. Reg. Pont. p. 510. 25) Idem ibidem p. 532.
da ga izvieste o temeljitosti tutbe, a listom od 27. rujna r. g. zabrani bosanskim franjevcem driati prebivaligta u Dalmaciji.") — Doeim se je ovako krnjila na sve strane bosanska vikarija, primicali su joj se samostani u samoj Bosni, daretljivogeu dakako kraljevom i bosanskih velikaga, medju njimi pako iztieu se oni u Srebrenici, Fojnici i Kregevu. U isto doba Nikoli se pruti prilika, da se pobrine i strogo vjerskimi odnogaji u Bosni. Odmah njekako iza njegova povigenja na stolicu sv. Petra,' dodje u Rim na novo poslanietvo Stjepana Kosaee, da naime svoga gospodara zaprosi pomirenje s majkom crkvom. I novi papa izadje u susret izratenim teljam, te due 18. lipnja r. g. imenova na novo svojim poslanikom u Bosni Tomu, hvarskog biskupa, koj se je pred dvie godine iz zemije bio udaljio i medju svoje stado povratio, preporueio ga svim i svakomu ; pako od 20. i. mj. podieli mu iste povlastice, koje mu je Eugen ) Ovom prilikom izkaza sv. stolica osobito priu slienu darovao. 27 znanje i naklonost napram Stjepanu Tomagu i drugim giriteljem uzaragi pod svoju zagtitu bosanskoga kralja, te vlapravovjerja , ) Papinski poslanik pohiti I ovaj put u stelu Vojsalide i Sladoja. 22 Hum i pozva poglavice bogomilske sliedbe, da se s njim upuste u ustmeno razpravljanje vjerskih priepornih pitanja, uzdajud se pri tom u botju pomod, jasnu istinitost katoliekog nauka i svoje bogoslovno naobratenje. Namjera bijage plemenita, a naein sasvim prikladan svetosti njegova zvanja, koj je uz evangjeosku blagost spajao neodoljivu silu nutrnje temeljitosti. Ved bijage na ovu ponudu pristala i protivna stranka, te dan i mjesto sastanka sporazumno bijahu utanaeeni, kad iznenada prvaci humskih Patarena otitovage, da nede doe na roeigte, nit zametnuti kakove prigovore. Ovi su dakle i opet na svoju stranu priveli svog tvrdoglavog gospodara, a osiljeni takim zagtitnikom, odbige svako sporazumljenje.22) Toma se vrati koncem iste godine u Rim i ohavjesti papu o neuspjehu svoga poslanstva, na to ovaj osta uvriedjen tolikom neiskrendeu Kosaeinom, te nakon ozbiljna promigljanja, odluei upotriebit ogtrija 26) Idem ibidem p. 534. 27) Mon. Hung. II. p. 236-7. 28) Idem ibidem. 29) Bogomili str. 136.
106
107
sredstva. Listom dakle od 1. veljaee 1448. posla Tomu u Bosnu, opunovlastiv ga, da ako bi vojvoda Stjepan i humski Patareni ostali tvrdokorni u svojih bludnjah i ne primili katolieke nauke, da ih mote sveeano izobditi, a njihova imanja predati vjernikom na milost i nemilost, ujedno zabraniti svako trgovanje po njihovih zemljah.") — Nu ako i jest Stjepan Kosaea ostao u neprijaznu odnogaju prama glavi katolieke crkve, to je ipak vrlo dobro uvidjao, da mora samo na zapadu trditi oslona proti nasreudim azi jatskim doporom, pak budud mu se slaba einila zagtita vlastitoga kralja, sebe i Hum izruli rimsko-njemaekomu caru Fridriku III., od kog dobi naslov „hercega. (vojvode) sv. Save", porad dega Hum kagnje se prozva Hercegovinom. Prevario se je medjutim, ako je mislio, da je ovim vezom dovoljno osigurao svoju zemlju pred nekrstom, a svoju obitelj u posjedu Hums, jer i car Fridrik (1440 do 1493) bijage slab vladar, koj ni sam nije mogao svladati domadih buna ni suzbiti vanjskih neprijatelja, a kamo li da ste'de upliva na kojoj strani, oll obrani svoje gtidenike. Stjepanu Hercegu nepreosta dakle drugo do borit se osamljen proti Turkorn, opirat se zakonitomu vladaru, te shrvan predati sebe i dr§avu najvedemu utamanitelju dr§ave. Njekom de se mdebit einit preogtre mjere papine, al taj se mora prenieti duhom u onu dobu silnietva, kada je papam trebovalo braniti narode od svoje volje vladara, Evropu od iztohih barbara, a pravovjerje od gtetonosnog razkola. Sv. stijica tada je bila ona velevlast, koja je dr§ala sjedinjen zapad i drdtvo napudivala stazom krgdanske naobrdenosti. Nasuprot veleizdajom domovine mogli bi ligosati ovaj pokugaj odmetnietva sa strane Stjepanove, te nazvati ga prvim korakom k propasti ddavne slobode, ueinjen u vrieme, kad uz slogu i sporazumljenje bosanskog i humskog poglavara mogadijage se njeki odpor uMniti zajedniekomu neprilatelju. Piskup Toma, ne obavivgi ni sada posla u Humu, navrati se u Bosnu, i tu pomagage franjevce u izeupavanju krivovjerja, kojim posta svjedok njihova spasonosnog djelovanja i obdavatelj njihovih krieposti. Kralj Stjepan Toma nije medjutim mogao Tomu podupirati, budue upleten u ozbiljne razpre sa susjednimi vladari. Jog
g. 1448. on je nastav o borbu proti srbskomu despoti Gjorgju Bran-
kovien, a izgubiv dne 6. rujna bitku, potdi se samomu papi na nepravde, koje trpi od zla susjeda. Papa se zauze za nj kod upravitelja Ugarske Ivana Hunjadi-a, i to u into doba, kad su oba protivnika bila izaslala poslanike pred ugarski sabor u Pad, te utanaeiti njeki mir. Kralj bosanski bio je nezadovoljan s Hunjadovim postupkom, i g. 1451. poee se spremat opet na despota, a da ga s ledja ne napastuju Turd, umoli ih preko Mleteana, da budu neutralni. Nije nam poznato, kakvim je uspjehom sada vojevao. Borba je ipak nastavijena g. 1455., u kojoj pade pod Srebrenicom Tomagev vojvoda Petar Kovaeevid, a po tom odbijen i ovaj napadaj bosanskih Beta na gradove , koje su srbski despote iz ruku ugarskih kralja bili primili.") Doeim je ovako opornu borbu vodio proti srbskomu despotu, spremao se je i na Turdina, ako bi ovaj svomu vazalu u pomod priskoeio. U tu svrhu uglavi savez s ugarskim upraviteljem u Doboru, koj medjutim nije mu nigta koristio. Pa kao da mu je bilo malo neprilike i pogibelji od vanjskih du§mana, i domadi ustadoge proti njemu. Bogomili uvriedjeni katoliekim osjedanjem svoga kralja, ostavljahu njegove, a stupahu pod turske zastave.") Nu papa ne mogadijage ravnodugno gledati razvoj ovih nejednakih okrgaja, nit pustiti toli iskrena pristagu pravovjerja osveti njegovih neprijatelja, nego predteee njegov poraz svojom apogtolskom brigom i pismeno zamoli odanije si bosanske velikage, neka na poziv papinskog poslanika Tome slam i svesrdno pomognu katoliekomu ortdju,") a listom od 11. lipnja 1450. posla u Bosnu jog i Ivana biskupa kostnieltog, da podupre kralja u njegovu teikom poldaju, podielivgi pismom od 14. lipnja r. g. kralju i njegovnj vojsci sve milosti, koje se obieavahu davat krdarom, budu i oni vode rat proti Turkom i nevjernikom Manihejom, a tim da hrabrije zauzbijaju bjesnodu njihovu i drugih protivnika imena Krstova.") Nu ako i moramo ovdje sa §alogdu upozoriti gtioce na crno izdajnietvo bosanskih bogomila, koji su proti vlastitoj domovini, a za nevjeru vojevali, to ipak sa zadovoljno§du i ") Sr. „Obzor" 1880. br. 161. Bogomili str. 137. '3) Farlati IV. p. 259. 84) Mon. Hung. II. p. 255 32")
30 )
Ondje.
-
6.
1019 108 odavle razabiremo, u kojem su broju bili katolici, kada su oni sadinjavali kraljevske date. Sami bojevi bili su dvojbene srede, nu ipak podavali su bosanskoj kruni posljednji sjaj i ugled na krgdanskom iztoku, a Stjepana Tomaga napor bijage hvale vriedan, ne bi li obnovio potamnjelu slavu bosanskog imena. Iz ovih ratova kralj je crpio to gorko izkustvo, da drIava s toliko raznih vjeroizpovjesti, kao gto je bila njegova, ne mole se mime i sretno razvijati, i da je sva njegova vjerska snosljivost naj2alostnijim plodom urodila. Obuzet ovimi misli, u lelji da ujedini duhove proti obeemu dugmaninu, odvali se na veliko nu i pogibljivo poduzede, privesti naime inovjerce u katolidku crkvu oli ih protjerat iz zemlje, koju su onesredili. Da se to vruda, lelja njegova plemenitoga srca izvede, pole pritisak diniti na oporne bogomile, a franjevcem dade naredbu , neka bi ga i oni sa svoje strane podpomagali. Skladnu djelovanje crkve i drlave podje za rukom, mnoge bogomile obratit na katolidku vjeru, dodim ostali sa 40 svojih prvaka izselige se k hercegu Stjepanu.") Divno bijage pogledati -ado franjevce razsijane po svoj zemlji, a gdje oni dopirahu, tu, po svjedodanstvu papinskog poslanika, „izdezavahu krivovjerci poput voska pred vatrom"; pak s toga savjetuje fra Ivanu Kapistrancu, tomu slavnomu biogradskomu obranitelju, da radi o tom, kako bi dalmatinski samostani, bosanskoj vikariji pridruleni, uz ovu ostali, budud ovdjenja brads odtale dobivaju livel i podporu, sluled im zajedno pribjeligtem za ostarjele i od Turaka progonjene. Ovu svoju lelju podupire tim, da bi dotidno odieljenje samomu kralju nepodudno bilo, kojemu toliko na srcu leIi dobro i girenje katolitke crkve u njegovoj kraljevini.") Ovaj sveti mut obradovao se je doisto tolikomu uspjehu sebi povjerene brade i podupre lelje Tomine. Budue pako bio pozvan od vikara Ira Mihovila Zadranina, da osobno posjeti vikariju, a kralja i druge katolike u vjeri podkriepi,") molemo skoro za izvjestno redi, da mu je molbu izpunio i Bosnu svojim pohodom usredio, akoprem o torn neimamo nikakvih potanjih viesti. Bogomili str. 137. Greiderer op. cit. p. 57. 37 ) Greiderer op. cit. p. 57.
35 )
1 °)
Hercegova teInja 2a samostaluadu izvrle se u oeiti vjerozak mski rat. S podetka on se bijage zavadio s dubrovadkom obdinom iz isto politidnih razloga, nu ova, nagav se u gkripcu, tako stvar papi i bosanskomu kralju predodi, da su obojica pomislila, da je tomu uzrok Stjepanova vjerska nesnosljivost i oporna mrinja proti svemu gto je katolieko, tim vige, gto nije gtedio katoliekih crkaNa po Konavlju, nego ih nemilo plienio i polio.") Uslied to prijave, papa zaprieti velikim i sv. stolici zadranim izobdenjem svim onim, koji bi Stjepana Hercega u ratu proti Dubrovdanom podpomagali, Se) a kralj Stjepan Tomag uglavi s Dubrovnikom ugovor, da de „poteti rat beza vsake otvlake i napridovati bez pristanka suprotiv hercegu Stipanu Vuldidu . . . sa vsom nagom gospodkom kraljestva modju . . . . i ate mi kraljestvo obetova i p .imi . .. . ne udiniti mira ni sklada nijednoga s hercegom Stipanom bez volje i hotinja vise redenih kneza i vlastel vladugtago grada Dubrovnika". Ovo se obavi „prid otcem ligatom bigkupom hvarskim i prid otcem kugtodom i kapelanom Marinom." 40) K ovomu savezu pristupi humski vojvoda Ivanig Vlatkovid s rodbinom, 41) pak i sam sin hercegov Vladislay. 42) Doeim je s obe strane vodio se uporan rat, sv. stolica nije ski tavola oka s bosanske vikarije, tog sad krvavog pozorigta, nego je dapade gledala usred tih borba razgiriti i uevrsai pravovjerje, jedino spasenje ovim nesretnim pokrajinam. Papa Nikola V. listom od 30. aujka 1451. povjeri sve u obsegu bosanske vikarije lelede bo nice „bradi i sestram tredeg reda sv. Franje," 4 ') pismom pako od 21. rujua 1. g. izasla u Bugarsku i Ragku fra. Eugena Sommu, a punomodju, da tamo sva ona obavlja, koja redoviti predstojnici dr iava obnagaju, i pet novih samostana da podigne. 44) U isto doba papa se posluti i drugimi redovi, samo da gto vedi uspjeh postipe. Tako listom od 26. sieenja r. g. na bosanskog biskupa IS) Miklaid Mon. serb. p. 442-3. 39) Mon. slay. mer. I. p. 408. 40) Mikloiiie op. cit. p. 447-50. 41) Ibidem p. 451-3. 42) Ibidem p 444-7. "a) Germania Seraphica p. 56. 44 Ibidem. )
110 u sporazumljenju posla u Bosnu o. Franju de Lara, augustinca, da s ovim gorljivim i dotienim stranam vjegtim redovnikom divotvori njeku njegovu osnovu, odnosedu se na girenje vjere i gradjanski mir u bosanskoj kraljevini.") Ova osnova imala je bit veoma zamakia, jer kaogto se iz istog pisma vidi, preporueen je bio biskup podpori mletaeke i dubrovaeke republike, ako bi po eemu bile potraiene. Sliene korake papa je ueinio i kod ugarske vlade, preporueivgi joi, da uzddi s bosanskim kraljem sklopljen mir, gto i dini Hunjadi, premda je Mao Stjepana Tomaga dosta Uz augustince trudili su mlitavim u proganjanju krivov;erja.") — se u Bosni i dubrovaeki dominikanci, pod vodstvom svoga predstojnika fra Ivana Olearika, te im podje za rukom i njeke vein:1de obratiti. 47)strane franjevaca nije se prestajalo dielovati. Iz AR ni Fa reeenih poznati nam fra Jakov de Prandone razumio je, da je patarenstvo u Bosni osililo se, te da svojim otrovom prodira u samu Dalmaciju, pak zamoli fra Fantucci-a, glavnog namjestnika brade obslutujude, koj je upravo tada posjedivao dalmatinske samostane, da mu dopusti joS jednom priedi u Bosnu i to za spasenje duga djelovati. Ova mu je vruda ielja bila izpunjena i on bi listom od 30. prosinca 1450. imenovan vrhovnim povjerenikom u bosanskoj i dalmatinskoj pokrajini.") Da li je sveti mid dogao sada u Bosnu i koju je korist polueio, nebi znali pripoviedati ; nu svakako i ovim jasno biva, koli su gorljivo i najodlieniji elanovi franjevatkoga reds brinuli se uzpostavom jedinstva vjere i obreda u Bosni. Da bi pako bezbribije posvetili ovornu plemenitomu nastojanju, naredi Stjepan Tomag svim svojim podanikom, da potrebitim liveiein obskrbljuju franjevaeke propovjedaoce. Nu tim neugodi ovim nesebienim redovnikom, koji su ovo prisilno davanje hrane smatrali nesuglasnim sa svojim zvanjem, i volige ziviti o dobrovoljmi!ostinji puka, nego li o kraljevskoj sil'. Ova samozataja i noj zahvalnost franjevaca prama dobromu kralju najbolje odsjeva iz lista, kog tadagnji poglavar franjevakkoga reda, fra Marko Fan") Farlati IV. p. 71-2. 46) Bogomili str. 139. Farlati loc. cit. 47) ) Ibidem p. 71. — Fabianich op. cit. I. p. 194. 45
tucci, 49) upravi na bosanskoga vladdra, te koje glasi: „Presvjetli i premilostivi kralju. Tvojemu svetomu velieanstvu nek svemogdi podari trajni napredak kraljevstva i usredi Ti Eelje uspjehom. — Da Tvojemu Velieanstvu eegde pigem, eini moje vanredno o Tebi mnenje, zatim udvornost i odanost. Sveudiljna je briga dobre brade, da statue, koje zavjetovasmo, svakad i svagdje mognu obsldivati, ali kad razumih, da je Tvoje Velieanstvo, iz osobite privdenosti napram nam, providilo, da se od Tvojih naroda dragovoljno oli prisilno daje hrana, nagoj bra& potrebita, i meni i otcem bosanske vikarije svidilo se je i odredilo, da nagemu stanju ni pod jedan naein ne dolikuje to, gto Tvoja brigiva pobdnost bradi ueinit namjerava, te ako ovo budemo trpit, ostalim nagim pokrajinam i otcem bit de ovo ne samo teiko, nego jog i veoma dosadno i nepovoljno. Mi dinit onog nedemo, gto bi u drugih korili, budud prisilne usluge Bogu ne gode; pak s toga, to veoma mogu, molim Tvoje posvedeno i prepobdno Velieanstvo, da ostanu Tvoji podanici posve slobodne volje u dobrotvorstvu, a bradi, u Tvojoj kraljevini stanujudoj, koja tebe sama svojim upraviteljem, braniteljem i hraniteljem nazivaju, inaee se providi. Ova ja Tvojemu posvedrnomu Velieanstvu, u ljubavi Isukrstovoj, zarad krvi njegove, koliko igda znam i mogu, kao preljubezne moje sinove, preporueujem; premda samo Tvoje Velieanstvo i osobita poboinost ne potrebuje od nage preporuke. Nek zdraystvuje Tvoja prejasnost! Iz nageg mjesta Sv. Kriza kod Zadra 26. sieenja 1453."") Obradene bosanske velmoke i dubrovaeka republika ili su takodjer na ruku franjevcem. Nikola V. listom od 19. svibnja 1453. dopusti Petru bosanskomu banu (sic ! ?), da mote ddat u svome dvoru dvojicu iz reda n manje brade." 6 ') — Dubvovaeki franjevci sami se obratige na sv. stolicu, da samostane, na dubrovaekom zemljigtu nalazede se, bosanskoj vikariji pripoji; navadjajd tomu za razlog, gto su bosanska brada medju narodom s vede strane nevjernim, te svim oskudievaju, doeim bi dubrovaeki samostani 49) Odlikovav se redovni6kim iivotom i razgirivanjem vjere, umrie pokraj Piacenza 1469. a sv. stolica (1868.) podieli mu naslov ,,blatenog". 50) Greiderer op. cit. p. 57-8. 51) Ibidem p. 58. n. 47.
113 112 obiljem dobivane milostinje mogli im dovoljnu podporu davati. Papa im izpuni ovu bratinsku ielju pismom dneva 19. srpnja 1453., oslonivgi provedbu ove dozvole na svoga poslanika Tomu. 58) Jamaeno i dubrovaelio viede podtlknulo je ovo sjedinjenje, a tomu nalazimo razloga i povoda u onovremenih politiekih odnogajih medju Dubrovnikotn i Bobovcem. Uvidjala je medjutim sv. stolica, da se vista znamenita ni stalna ne rade ueiniti na korist vjere, dok se ne povrati mir vojujudim pokrajinam, pak zato posla na bojigte Pagamina, dulcinjskoga biskupa, da bi on posredovao kod hercega Stjepana. Na riee papinskog izaslanika herceg obustavi neprijateljstva, te iznenadjen tolikom usrdnogdu sv. stolice, posla u Rim novo poslanstvo, koje bi imalo uvjeriti papu ne samo o gospodarevoj sklonosti na mir, nego i o njegovoj Ielji priedi na katolieku vjeru. 53 ) Nikola se nije ni ovaj put obazirao na predjagnja hercegova vjerolomstva, ved listom od 1. srpnja 1452. razgiri poslanieki djelokrug bvarskoga biskupa, protegnuv ga i na dubrovaeku obdinu, te naredivk istomu, da se na novo zauzme za hercegovo obradenje, sasluga obe ratujute stranke i obnovi mir, a u to ime da mu bude prosto poslu2it se i crkvenimi kaznami. 54 ) Biskup Toma velikom revnogdu ovrgi ove naloge papine i uglavi eljeni mir, nu ne mogage ni ovom pritiskom hercega ni jezgre njegova naroda odvratiti od patarenstva. Herceg se, istina, izmiri sa 2enom Jelenom i sinom Vladisla56) a napokon vom,55) zatim dne 10. travnja 1454 s Dubrovnikom, ) nu ipak osta vjeran „bosanskoj i sa zetom bosanskim kraljem, 57 miru obveselige obadva mu zeta, naime Stjepan crkvi". Ovomu se Tomag i Ivan Crnojevid, gospodar Crnegore, a obe kderi, Katarina i Marija, poslage darove Gospinoj crkvi u Olovo. 58) — Na ovaj mir kasno prispje, to jest, kada je Turein liepo se okoristio domadom neslogom. Opragdajuci Stjepan Herceg sve uvriede svomu 52) Wadingus t. XII. Reg. Pont. p 584. 53) Farlati IV. p. 259 —60 54) Idem ibidem 55) MikloSio Mon. serb. p. 457-63. 56) Ibidem p. 465 —9. 57) Farlati IV. p. 263. Luccari op. cit. p. 168. 55 .
)
slim Vladislavu, imenuje se „milostju boljom i gospodara velikoga gospodina mi cara amir sultana Mehmed-bega herceg od sv. Save", teettjem pako ciele oprostnice laskavo uplide i predpostavlja vjernost i slubu prama „velikomu gospodaru". Kao gto u Bosni, into tako i u Srbiji trudili su se franjevci, da uzpostave pravovjerie; nu ova njihova revnost pribavi im onamo grozno progonstvo, u kojem dvojica, fra Juro Aramid, svedenik, i fra Adrijan, laik, mueeniekom smrdu poginuge, a drugi mlogi tamnice i okova dopadoge. 58 ) Ovom olujom prestravljena ostala brada, nautnige ostaviti onu neharnu pokrajinu i zapustiti tamognje samostane. Da ih od ove, po crkvenu stvar gtetne odluke odvrati upravitelj reda, fra Marko Fantucci, pisa im list pun apogtolske gorljivosti, koj u prevodu glasi „Preljubeznoj brad stanujudoj u Ragkoj. Radi grozna sukoba svih oduogaja, radi pokaranja naroda ove nage jadne Italije, rad obdeg udarca srdedeg se Boga, sve bivah iz dana u dan to tuhiji, ali od vas skoro dogavga brada povedala su mi tugu, povedala gorkost i alost zato, gto vas je popao silan strah i nevolja, gto plagivi, snuLleni i shrvani drhdete pred nenadanom i naglom smrdu, koji neeuveni i strahoviti bolji udarci ne bi toliko za vas, koliko za nas bili teki, i koji ako vas snadju, vjerovat imamo da su od Boga dogli. Evo odozgor gibe i bieevi ne manjkaju nam : svakim danom skraduje se, sragda se i Igine sve, gto se je na ovom svietu visoko i veliko einilo, a opet sve to veda give u ljudih smjelost na zloeine i kleta ielja za gomilanjem srebra i zlata. Vidi se dakle, da se srdi previsoki Svemogudnik, te da kara grdobe 1aEf, bludnostI, krvoloetva, nevjerstva i bjesnila, a kraj svih tih bieeva, kraj svih pedepsa, kraj svih gromova, neima ni jednog (eovjeka), koj bi ga prestao vriedjati, neima medju tolikimi zlikovci, koj bi se na negriegivost povratio i bojao se na zemlji. Stall jurve sviet i sve njegove dragocienosti ginu, njegove su sile ved oslabile, kriepost i jakost svieta prolaze, sva njegova draest i ljepota vebne, ved, je tomu Ealostnomu svietu ova odsuda i naredba izreeena , da iznemognu jaka, umanje se velika, a sva pomanjkaju i dovrge. Ako pako sva ova po volji i na mig onoga zbivaju se, bez eije privole ni list s drveta ne opada, 55
) Greidercr p. 58.
8
116
114 nit igto mode bit, osim ono, gto on did oli uLiniti pripusti, gta je to, da vi, koji mimo ostale 2ivude u nevolje i smrti smut morate, da mimo ostale pobjed kugate? Sta je to, da yam se srce od tolike milosti odvrada i snizuje ? ta je to, da palmu mueenietva, koju i zloeinci 2ele, za nigto driite? Je da li je to krgdansko ? Jeda li je to bdjih sluga ? Jeda li je to onih, koje raj poziva, koje svaka milost i obilje kraljestva nebeskoga teka? Istina, u progonstvih sklapaju se di, ali se otvara nebo ; prieti djavao i protukrst, ali se dobiva neumrlost ; ubijenomu otima se sviet, ali uzkrigenu nudi se raj; oduzima se vremeniti 2ivot, ali vjeenji zapoeima. Mega se dakle bojite ? Zagto cvilite ? Zato drhdete ? Oh kamo sreda, da sam i ja kod vas, da s vami ovom dragocienom smreu poginem! Kupuje se neumrlost, po kojoj radi dragociene krvi Krstove dostiguje se kruna saeuvane krieposti. Meni se dakle ne vidi, da itko od vas odtale ode oh mjesto ostavi do nage obde skupgtine, koja de se drat ove godine 1454. u Bologni na blagdan Duhova, i to de se odrediti, koji de u ta mjesta, gdje ste vi sada, poslani biti, a koji de izmedju vas odtale biti odazvani, samo ako i vi na istu skupgtinu, gto htjednete, uzpigete. Molim dakle vas, premilu moju braeu i otce, da odtuda ne odlazite prije reeenog vremena na veliku sramotu vjere, nego svaki od vas neka jedan drugoga poueaje, svjetuje i razpaljuje na sve to vede trpnje, koje nas eekaju, jer elm je dalje i goreije nage izpovjedanje oh borba, tim je i kruna uzvigenija. Iz srca govorim : elio bih uz vas stajati, da se mognete osvjedoeiti, da ja ona ne govorim, koja ne bih i djelom izveo. Zato molirn, nek se mjesta, koja su jog naga, ne zapugdaju, osim da bi velika sila primorala,. Ti pako, moj °tee vikaru (bosanski), ako gto mogu za te ueiniti oh za kojeg najmanjeg od tvojih, ovdje oh drugdje, gto skorije pigi mi. U nagem mjestu u Bologni 25. dujka 1454." — Progonstvo, o kojem se u ovom toli zanositom lista govori, 2alostan je pojav u suvremenoj srbskoj povjesti i udarac po franjevce, nezaslden, koj odkriva okorjelu mrnju bizantinizma proti svemu, gto je zapadno, mjesto gto bi se bio imao ovomu tjegnjim vezom ljubavi pripojiti, da tako lakge odole zajedniekomu dugmaninu. Sasvim je boljim pravcem iglo se u Bosni. Stjepan Tomag, eovjek upravo junatkog srca i bistra uma, polo ivgi sve svoje nade
privrenost sv. stolice i katoliCkog zapada, ne prop usti ni jednog naeina, da spasi kraljevini u pogibelj joj dovedenu samostalnost. Nu na 2alost, osim euvstvujudeg srca Krstovih namjestnika i vitekog Janka Hunyadi-a, ne bijage u Evropi ni jednog vladara toliko uvidjavna, da bi u porazu ovih krgeanskih predstrala predvidjao obdu pogibelj. Duhom ipak ne klonu bosanski kralj, nego euvgi da je poCetkom g. 1455. preminuo nakloni mu papa Nikola V., nastupio pako Kalikst III., okoristi se ovom promjenom i posla k novomu papi Nikolu Testi-a, da mu eestita povigenje i uvjeri ga o svojoj odanosti. Kalikst radostno primi poslanika i uze kralja sa sinom Stjepanom pod zagtitu sv. stolice.") Podastrievti eestitku i uvjerivgi papu o plemenitih nazorih i namjerah svoga vladara, poslanik je uz put obavio jog jedan va2an za bosansku vikariju posao. Ova je jog osjedovala u Dalmaciji njekoliko samostana, imenito u Krku, Krapanu, Pazmanu, Ugljani h, Novomgradu i kraj Spljeta onaj sv. Marije de Pala d e. Tamognja brada htjedoge se prikljueiti dalmatinskoj pokrajini oh harem osnovati posebnu novu ddavu. Bosanski im drugovi takina srcem gledali su ta kobna nastojanja, i podkriepiv svoju tubu kraljevom preporukom, uteku se novomu papi, a on listom od 30 travnja r. g. apogtolskom vlagdu zabrani svaki takov pokugaj, imajd pred otima silni kvar, kog trpe ovdagnja brada od eestog turskog napadaja u ove krajeve. 61 ) Dvie pune godine protekle su iza toga poslanstva u tihu djelovanju crkvene i driame vlasti, okolo vlastitog uevrgeivanja, obe prestravljene osvojiteljnimi osnovami ratobornog turskog cara Mehmeda IL, to premda ovaj g. 1456. bi junaeki potueen pri obsjedanju Biograda od slavnog Hunyadi-a i druga mu fra Ivana Kapistranca, to ipak skora smrt ove dvojice krgeanskih junaka nagna u strah Stjepana Tomaa, izlo2ena mimo sve osveti i bjesnilu razdraena protivnika. I sv. stolica uvidjala je cielu pogibelj pc) Evropu, osobito sada, gdje su se sa zemaljskog obzorja uklonili takovi muievi, pak s toga naurai podidi drugu krikarsku vojsku proti napredujudemu Tureinu, te kako se vidi iz njezinih listova od 21. 60) Farlati t. IV. p. 72. 61) Greiderer p. 59-60.
117
116 travnja 1457., upravljenlh na Stjepana Tomaga i bosanskoga vikara fra Filipa Dubroveanina, posla Gjonu Gradida, dubrovaekoga plemida, da nagovori ugarskog i bosanskog kralja, te srbskog despota, neka bi sklopili medju sobom obranbeni savez. 62) Papinskog poklisara uhvati i zatvori vlastelin Tvrtko Staneid (= Stancith), i papa naredi bosanskomu vikaru, da ga prisili crkvenimi kaznami na to, da pusti uhvaGenog na slobodu, gto ovaj i utini. Priznat nam je medjutim, da je i ovaj put nagovor papin i njegova izaslanika ostao glas vapijudeg u pustinji. U Ugarskoj na dnevnom je redu bila borba za prie3tolje, i to izmedju Ladislava Posmrtnoga i Ladislava sina Hunyadijeva, koja se svrgi smrdu obojice (1457) a izborom Matije Korvina, mladjeg sina Hunyadijeva, za kralja. Nije bolje bilo tada ni u Srbiji. Upravo iste godine umre despot Gjorgje Brankovid, a sin mu Lazar najprije osliepi, ter smaknu oba starija brata, otruje mater Irenu i proglasi se despotom. Premda je dogao toli groznim naeiuom do kormila i poznavao namjere svog silnog sestrida Mehmeda II., to ipak njeka kobna mrnja proti Rimu ne dade mu, da stupi u ovaj toli nuIdni savez. Jedini bosanski kralj primi objerueke ovu ponudu, izjavi se pripravnim prekinuti svaki vazalni odnogaj prama sultan)) i na njeg udariti, pak u to ime zamoli od pape obiene kri2arske znakove i zastavu. Papa ga uputi na svog u Ugarskoj poslanika Ivana, kardinala od sv. Angjela, naldivgi ovomu, da u svem revno podupire ovog vrlog vladara. Stjepan Tomag mislio je sada, da de i susjedni mu vladari odazvat se papinu pozivu, te zaniekav Tureinu danak, odpremi dvoje na zapad poslanstvo. Jedno je imalo otidi opet u Rim, a u torn bijahu franjevci : Benedikt i fra Dimitrije;") drugo pako ostalira evropskim dvorovom, i to je predvodio spomenuti Nikola Testi, inaee Klapac od Dra2oevida, rodom Trogiranin. Ovomu je bilo naloieno, da ne samo u Rimu i Mletcih, nep i kod Apanjolskog, burgundskog i milanskog dvora, te ojekih inih knezova i pravovjernih obeina" potra2i Bosni saveznika te brie pornodi u ratu, kog je mislio kralj u rujnu iste godine s Tureinom zametnuti. 64) Theiner Mon. Hung. II. n. 290-91. Bogomili str. 142. 64) Farlati t. IV. p. 72. — Bogomili str. 142.
62 )
Nu ne bijage jednaka sreda obojemu poslanstvu ; jer daim su katolieki vladari hladno primili molbu bosanskoga kralja, papa je spremno izigao u susret njegovim ieljam, pak sari) pozvao mletaekog dada Foscarini-a u pomod Tomagu, a opunovlastio fra Marijana od Siene, da po Bosni i Ugarskoj kupi kriarsku vojsku i noveanu pomod za Stjepana Tomaga. Papa nadalje ueini, da Bosna sa Mleteani, zatim Poljska i Njemaeka sklope zajednieki savez proti obeem neprijatelju, kralj pako bosanski zaputi se u Segedin kralju Matiji Korvinu, ne bi ii ga nagovorio na dim izdagniju pm)) od. 65) Kraj svega ovolikog nastojanja ne podje za rukom Stjepanu Tomagu kakovu saveznu vojsku sakupiti, kao gto se je nadao, nego ga sama u pripravah zatekoge novi zapletaji. Ostavgi bo Srbija smrdu despota Lazara Brankovida (1458) ligena zakonita vladara, bosanski kralj preuze upravu osirodene zemlje, njegto rad davnih tradicija, njegto pako zato, gto je za kraljevidem Stjepanom bila Mara, kder posliednjega despota. I sa strane srbske priznavalo se je to pravo, gto najbolje posvjedoEi srbski logothet Stjepan Ratkovid, zamolivgi Tomaga i sina mu, da potvrdi „logothetstvo veal) i vlast nad crkvami", gto mu je dao oveto paivgi brat (kraljev) gospodin despot Lazar". 66) Al ovo novo razgirenje dravnih granica zadade mu mnoge neprilike, nametnuv nove terete i prouzrokovav vede zapletaje, koji ga unutra oslabige, a na dvoru mu podkopage ugled, i otvorige vrata silovitomu protivniku. Godinu bo dana, kagnje podi2e Mehmed II. silnu vojsku i provali u Srbiju. Na obranu tvrdog Smedereva pohiti sami bosanski kraljevid, ali nepovoljne okolnosti prisile ga na uzmak, grad padne Turkom u hake i Srbija postane turskim pagalukom. Cieli zapad uzdrma ova tuina viest, koj je toliko ddao do Smedereva, koliko i do samog Carigrada, 67) a gubitak ove vane take pripisa izdaji i potajnomu gurovanju izmedju Stjepana Tomaga i cara Mehmeda.") 66) Ondje. 66) Rad jug. akad. I. str. 156-8. 67) Oppidum Zendreu in Rascia constitutum, insignia custodiae locus, nuper in potestatem Turcorum devenit, ejusque amissione non minor quam a Constantinopoli creditur clades accepta. Raynaldus XIX. p. 31. 68) Bogomili str. 143.
119
118 Ovo uvjerenje dielio je i novo izabrani (dne 27. kolovoza 1458.) papa Pio IL, na glasu knji2evnik i dr2avnik, koj je mlogu godinu proveo u ovih krajevih te podpuno shvadao vanost Bosne i Srbije za ostalu Evropu, pak se vedma od ostalih i raztuio s ovog uspjella nevjerniekog ordja. U toj se misli on jog bolje utvrdi, kada eu, da je kralj prvi prekrgio mir, koji je imao s tastom hercegom Stjepanom, da je svom duhom pristao uz Turke, ove na Hum napustio i tako uzrok bio, da mlogi krgdani dopanu turskoga sdanjstva, i povrh svega da trai za sultana hercegov grad Cazin ; s toga naredi svomu poslaniku Tomi listom od 15. lipnja 1459., da izvidi ove osvade, i nagav sve istinito, neka kralja i sudjelovatelje izobdi, a do potrebe i samu kraljevinu crkvenomu interdiktu podldi. 62) Ako i nije ova iztraga mogla iznieti nikakva dokaza, da je on sbilja unapredjivao turske osnove, ipak mu je onemogudivala obstanak, podkopavgi mu ugled i otevgi i nadu u podporu zapada. Ovako =en od Turaka, preziran od krgdanskih vladara, zlo gledan i od svojih podanika, ako ne pomisli na savez i mir s Tureinom a prekinude odnogaja sa zapadom, to je doisto zasluga franjevaca, koji su mu ostali i u tolikoj nevolji vjerni prijatelji, to i sami nadahnuti eistom odanogdu prama apogtolskoj stolici, sve su einili, da kralj ne skrene sa staze, kojom je dotle igao. I blagost kraljeva znaeaja, kao i njegova iskrenost , suzprezala su ga od toli zdvojna koraka, i on radje odabra &nom oprovrgavati a molbami izprieavati osvade, nego li bacit se u narueaj nesmiljenomu neprijatelju. Da dokae svoje nehinjeno pravovjerje, on preduze veoma stroge mjere proti bogomilom, a pod ovim pritiskom njeki se krstige, njeki pako, i to vedina, prebjegnu u Hum k svomu zagtitniku hercegu Stjepanu,") a tim se pomndage turske pristage i neprijatelji kraljevine, claim opusti mu vlastiti logor. Iza tog odmah, i to njekako u proljede g. 1460. posla svoje punomodnike u Rim, koji bi papu obaviestili o torn njegovom koraku, opravdali ga porad Smedereva i pomirili, claim ga sam herceg Stjepan obrani glede predaje Cazina. 71) U isto doba trail su po) Farlati IV. p. 262. Perniciosam Patarenorum gentem ex omni ditione sua expulerat. Mon. Hung. II. p. 358. 71 ) Bogomili str. 144. 65
slanici na ime kraljevo, da papin zastupnik motri djela njegova, te da se imenuju novi biskupi, koji de uevrgdivat pravovjerje u kraljevini. Od ovog poslanstva zazrie ugarski kralj, misledi, da Stjepan Tomag igde od pape kraljevsku krunu, gto bi po njegovu mnenju krnjilo prava ugarska. Papa, znajudi kako bi slieno takmenie moglo otvoriti put Tureinu u srce Evrope, umiri Matiju, dodavgi, da ni samih novih biskupija ne misli podizati, dok pitanje i bosanske odnogaje ne izvidi. 72) Po tom suded, papa je i sada ostao neprijazan bosanskomu kralju ; nu ovaj ne klonu duhom ni od ovog neuspjeha, ved posla u Rim papina izvanrednog poklisara, a s njime tri bosanske velmoe, da se onamo „laglje odvrate od bludnje i upoznadu put istine", ovi pako bijahu : Gjuro Kueinid, Stojsav Tvrdkovid i Radovin Vieneinid. Papa ih smjesti u samostan, i tu ih stdernik Ivan de Turrecremata poduei u katoliekoj vjeri. Ova posvjeddena odanost prama sv. stolici uvjeri napokon i papu, da je kralj dobar katolik, ter mu ovaj put ne uzkrati ni jedne milosti, nego listovi od 23. oujka 1461. dozvoli 10 godina i toliko eetrdesetnica oprosta svim, koji posjete oli obdare franjevaeku crkvu sv. Kate u Jajeu, u kojoj se euvaju modi sv. Luke Evangjeliste, i to na blagdane sv. Luke, sv. Jurja i sv. Petra te preko njihovih osmina.") Nadalje darova oproste od 5 godina i toliko eetrdesetnica, koji obdare oli posjete franjevaeku crkvu sv. Jurja u Tegnju, iz temelja sagradjenu od kraljeva brata Radivoja Krstida, ali u dneve sv. Jurja, sv. Kate i Uznegenja bogorodieina. 7 ') Osim toga, rad osobite kraljeve prama rimskoj crkvi i papi privrIenosti, dopusti mu da mode imat pokretni 2rtvenik altare portatile), te u potrebi da mu se mole eitat sv. misa prije svanuda. 72) Napokon, budue je papa bio izviegten o skoroj provali Turaka u Bosnu, naldi Lovri, spljetskomu nadbiskupu i svomu u Bosni poslaniku, da u takovu slueaju proglasi kriarsku vojnu i u tu svrhu say papin razpoldivi novae upotrebi. 76) Ova promjena u papi veoma je obradovala vrloga kralja, i u dobrih ga odlukah jog vedma 72) Theiner: Mon. Hung. II. p. 358. 73) Theiner: Mon. Hung. IL p. 373. 74) Ibidem p. 373-4. 75) Ibidem p, 374-5. 76) Ibidem p. 374.
121 120
uevrstila, a tim mu osladila ponjegto posliednje dane burnoga mu vladanja. Tu istu naklonost posvjedoei Pio II. i listom od 2. kolovoza r. g., vradajue natrag spomenute obraeenike, staviv ih pod zagtitu i obranu kraljevu. 77 ) Nu on nedoivi i ovog izraza papinske panje; jer ved 20. kolovoza istoga ljeta eulo se je u Mletke, da je Stjepan Tomag preminuo. 78) Da li je on nasilnom smrdu umro, kako to tvrde dubrovaeki pisci, nam nije potrebe ovdje pretresati; nu svakako je za nas vano, da je bio ukopan u franjevaekoj crkvi u Sutjeskoj, te koje je Div gtovao i ljubio, onim je i svoje ostanke povjerio. Iza sebe ostavio je troje djece: Stjepana, Sigismunda i Katarinu. Prvog je valjda imao s prvom venom, a drugo dvoje s Katariuom, kderju hercegovom. Srca mu kao ni duha nije manjkalo, te kroz sedamnaest godina svoga kraljevanja pokazao se je vriednim bosanskoga ezla, a neodklonjive zaprieke i neprijazne okolnosti ueinige ga mueenikom katolieke I politiene ideje, pak nije ni Cub, da ga pucka predaja smatra svetcem. 79) Dokle su ovi nepovoljni dogodjaji pomudivali bosansko obzorje i navlaeili silnu oluju proti njezinoj samostalnosti, povlaCed thlavu na rub njezine propasti, franjevci nisu nikakva sredstva propustili, da olakgaju svomu vladaru tegotni poldaj, katoliekoj pako stvari podpun uspjeh. Pak jer je trebovalo vikariju s vana i s nutra obezbiediti, sve se je einilo za njezino preustrojstvo, gto je bilo u njihovoj ruci. Tako ponajprije su nastojali osigurati svoje pravo na njeke samostane u Dalmaciji, koje im Eugen IV. opredielio, ter Pio II. pismom od 1. travnja 1459. strogo zabrani Dalmatincem prisvajati ih, narediv istim, da i oduzeta prebivaligta Bognjakom povrate, i naldi fra Ivanu od Levanta, 80 ) glavnomu namjestniku reda, neka stvar osobno izvidi i granite obim pokrajinam oznaei. 81 ) Ovim se ipak ne dokonea razmirica, i papa listom ") Bogomili str. 145. ) Ondje. Narod jos pokazuje na jednu stienu u franjevakkom vrtu u Sutjeskoj, gdje se Isus kralju ukazao i s njim govorio; ter death, liepo o njem pripovieda. 80) Wadingus ad a. 1460. n. 39. 81) Idem ad a. 1461, n. 11 - 13.
78
od 26 sieenja 1461. odredi, da se na predstojedoj glavnoj sknpgtini u Osimu stvar uredi; godinu pako kagnje fra Ljudevit Vientinac, novi namjestnik reda, dogav na lice mjesta, bosansku i dalmatinsku pokrajinu opet u jednu cielinu stopi. 82) Bognjaci se to izkazage najpopustljiviji u podredjenih pitanjih, samo da im se ne odtrgaju samostani, o kojih su 2ivili. — Osiguravgi se ovako s vana, svratige svoju pozornost na nutrnje odnogaje. Ponajprije peklo ih je, gto usilovani utddom dre konje, magarce I volove radi prinaganja drva, vina i slienih potrebgtina, te gto se moraju Cesto uticati imudnijim dobroeiniteljem, koji im ,§alju po eetiri i po lest kmeta, da ih posIde, budud su ove strane bile razgtrkane, i nije bile u njih velikih gradova, nego male varogice i sela, a njim je trebovalo na dugo i giroko razilazit se, pak stoga zamole sv. stolicu, neka bi im dozvolila dr2ati teretno blago, budud im pravilnikom zabranjeno. Pio II. listom od 4. travnja 1460., uzmavgi obzir na njihov poldaj, dozvoli im tim se slditi bez gri2nje savjesti. 88) Ali budud da sama stega ne nide podidi ugled vjerovjestnikov, ako mu manjka naobraenost, osobito u bogoslovnih struka, ove pako bile se potele zanemarivati odkad se odciepige od njih brads ugarsko-hrvatska, kod kojih su Bognjaci bivali podueavani; s toga izposlovage od pape, da se pogalje u Bosnu pet redovnika, vjegtih i ueenih u sv. bogoslovju i crkvenom pravu, da oni stvore i urede neione, ovim pako stavi se na eelo Bognjak fra Petar Milegevac, kustod sv. Katarine. Ovu naredbu veselo primige i divotvorige tadanji upravnici vikarije, a njihova imena razabiru se iz podpid, te bijahu: fra Filip, Dubroveanin, vikar bosanski, fra Ljudevit de Nemorellis, kustod bosanski, fra Franjo Dubroveanin, cetinjski, fra Marin Koreulanin, stonski, fra Ilija Poidanin, grebenski, fra Dijoniz Slavonac, krbayski, fra Filip Hrvadanin, svetojerolimski, fra Jakov Usoranin, svetomarijski (maevanski), i fra Petar Milegev&Juin, hercegovaeko-arbanaski. 84) Medjutim su politieni odnogaji u Bosni iz dana u dan sve to nepovoljniji bivali. Kralja Stjepana Tomaga providnost boja po-
)
82) Idem ad a. 1462. n. 74-5. 83) Wadingus t. XIII. in Reg. Pont. p. 520. 84) Idem ad a. 1462. n. 73.
123 122 gtedi, da ne vidi svojim dima unigtenje, koje je imalo do malo postidi njegovu kraljevinu i kudu, a njegovo mjesto zauze sin Stjepan, bagtinik svih othevih vrlina, s njimi pako i priestolja, nutrnjim razdorom i vanjskom zavigdu podkopana. Prva bijage briga mladomu, ali odvalnomu vladaru, nastaviti s papom sinovske odnogaje i preko njega osigurat sebi podporu krgdanske Evrope. Sporazumno sa Stjepanom hercegom on odpravi u Rim dva stara, nu rjeMta punomodnika, koji iivahnimi bojami orisage Piju II. pogibelj, koja prieti zapadu od pobjedami zanegenih Turaka, vanost Bosne s ratnoga gledigta, kraljevu spremnost na sve rtve i njegovu odanost napram vjeri katoliekoj, dodavgi na ime gospodarevo : „Ja sam od djetinstva krgten, latinsku sam knjigu u6io i Krstovu vjeru sliedim". Pak a toga zamolige papu, da bi mu poslao kraljevsku krunu i biskupe: krunu, da u kraljevini stele ugled a neprijateljem time zada strah, biskupe pako potrdi, da nastave otcem odposdeto vjersko ujedinjenje. Zaprosi ga napokon, da posreduje kod Mle0ana i Magjara te ostalih naroda za ratnu pomod i °branbeni savez. 85 ) Do6m se iz ove izjave bosanskoga kralja zrcali muevnost srca i neogranFeeno pouzdanje u sv. stolicu, samim franjevcem ima se u zaslugu upisati, da je kao diete krgten i u latinskoj knjigi bio poUen, budue su tada oni bili jedino katolieko svedenstvo u Bosni. 86) Papa je bio ganut ovim ivahnim slikanjem kraljevih 2elja i bojazni, te „slobodnom privoljom svih njegovih velmoa i vlastele kraljevine" okruni ga po svojih poslanicih, i ne hajudi gto de ugarski kralj prigovarati, a toj sveeanosti prisustvova i hercegov sin Vlatko sa humskimi velikagi.") U isto doba on pozva sve krgdanske vladare na rat proti Turkom, koj bi imao trajati t r i godine, naredivgi Bdi uinskomu i Nikoli modru§komu biskupu te Lovri Zanniju spljetskomu nadbiskupu, da kupe as prije krihrsku vojsku, podieljujudi joj obilate duhovne milosti. Poimence biskupu Bdi javlja papa, kako je razumio od oba Stjepana, kralja i hercega, da se Turci na Bosnu spremaju, pa - s toga neka u ta85) Assemanus Kal. Eccl. V. p. 88-90. 86) Eugen IV pisao je jog 1445.: In regno suo (regis Stephani Thomae) soli fratres Miuores erant veri catholici sac.erdotes. Farlati IV. p. 257. 87) Bogomili str. 148.
kom slu6aju odmah digne kraare, i say razpoloivi novae u korist kralja i vojvode utrogi. 88) Papa uz to pokuga da sbliii kralja Stjepana ugarskomu vladaru Matiji ; nu ovaj nazirudi u Stjepanovih tegnjah povriedu svojih prays, ne htje ni euti za kakvo izmirenje i sporazumljenje. Pak budue je vanredna pomod s nebesa trebovala, da se spasi kraljevina, svakovrstnim borbam oslabljena i grabeljivosti turskoj izloena, papa potvrdi izbor sv. Grgura 6udotvorca za bosanskog zatitnika, kako je to sam kralj molio, opredieliv mu za svetkovinu dan 16. studenog. 89) Doeim je ovako Pio II. igao u susret svim Ieljam bosanskoga kralja, ni ovaj nije nigta propustio da odvrati od sebe oeevidnu pogibelj. I on se preko naroeita poslanstva obrati na hudimski dvor i njegto ga umiri, premda nije mogao sklopiti geljenoga saveza.") Trudio se je i njeki odpor pripraviti, al poznajud slabost svojih, a ogromnost turskih sila, no usudi se mirno izeekivati dok sultan provali; nego posla jedno poslanstvo na zapad, da u Rimu i Mletcih zaprosi pregnu pomod, drugo pako izasla u Carigrad, ne bi ii izmolili mu primirje od 15 godina ; nu ni jednomu ne podje posao za rukom, jer se prvo vrati, pripovjedajudi, kako su se svi vladari oglu ili papinim nagovorom, mletaeka pako republika izjavila se posve neutralnom u tom boju za obstanak samoga krgdanstva, izgovarajue se time, da njoj ni njezinim interesom ne prieti nikakva pogibelj od Mehmedovih vojna. Drugo nasuprot prestravilo se je gledajuei na svoje oei silne pripreme na rat, koj je imao u crno zaviti najpre njihovu domovinu.") Medjutim su se turske posade na bosanskoj granici brano tvrdile, obe eajudi seljakom zlatne kule, ako izdaju svoga vladara i uz njih pristanu. Brzo je iza toga sliedila i rropast bosanske kraljevine. Car Mehmed II. krunu prvih proljetnih dana kobne g. 1463, s vojskom od 150.000 momaka preko Jedrena, Skoplja i Vueitrna prama Sjenici, i euvgi da se Stjepan Tomagevie sprema na odpor u tvrdom Bobovcu, posla napried velikoga vezira Mahmud-pagu s dovoljnim 88) Theiner: Mon. Hung. II. p. 366--9. 89) Ibidem p. 371. 90) Bogomili str. 148-9. 91) Ondje str. 149-50.
125
124 brojem Beta, a on ostane otraga, da osvaja i posjeda. Turska vojska najprije stupi u okruje vojvode Tvrdka Kovakevida, nu ovaj se bez borbe preda, izgovarajud se nenadanom provalom. Strah i trepet girio je pred sobom Turein, a ostavljao za sobom samo pusto§ i razvaline. Kralj uplagen mnoinom neprijatelja, ne usudi se upustit u borbu, nego preporueiv Bobovac Radaku, pobjegne u Jajce, a odavle jedva Kivu glavu unese u Kljue, misledi to prikupiti svoje site i oprieti se. Mahmud-paga sliedio ga je uzastopce ; osvojio mu Bobovac, predobio Jajce, i dok car ovdje stile, on mu dovede uhvadena Stjepana, gdje bude sa stricem Radivojem i mnoltvom vlastele pogubljen, i to sve se dovrgi njekako u svibnju r. g., budud je ved dne 13. lipnja ovu viest doglasito mletatko viede zapovjedniku svoje mornarice i rimskomu dvoru.") S kraljevom smrdu nastadde crni dani bosanske proglosti: kraljica Mara prije sretno izmaee u Dalmaciju, kraljica Katarina pobjegne iz Kozla kod Fojnice u Konjic, a odtale pjegke u Ston, njezina djeca Sigismund i Katarina bile zarobljena, a vlastela, koja bijahu zadnjih godina pregla na katolieku vjeru, iznevjerige se svojoj zastavi i primige muhamedanstvo. Pa kako bijahu medju timi mlogi zapovjednici tvrdjava, kroz malo dana gto milom gto shorn svi se gradovi predadoge silnomu osvojitelju, to na taj naein bogomilska sliedba, izkopavgi raku bosanskoj slobodi, listom prigrli nazore medinskoga proroka; bar vige se ne pojavljuje u bosanskoj povjesti, a neznamo ni da su se kuda izseljivali njezini pristage.") Propast bosanska i smrt kralja Stjepana Tomagevida iivo se kosnu samo pape, na toliko je sebienost bila zasliepila ostale vladare, i on odmah naredi kraarom da priedju bosansku granicu, nu ipak ne dodje do toga valjda zato, gto su bili u neznatnu broju. On je podtaknuo i hercega, da se sjedini s eetami vjerne Krstu bosanske vlastele, ali ovaj jedva da se je i maknuo. Isto je tako malo hajao za nesredu ove kraljevine i ugarski kralj Matija, ter je ravnodugno gledao izpreko Save, kako Turein nepojmljivom hitrinom osvaja zemlju i rugi gradove, nadajud se, da de 92) Bogomili str. 150 —3. 93) Ondje str. 151.
on
ako njega suzbiti i tada stopry uevrstiti ugarski stieg nad n om. 94) BOSD Ne mdemo priedi na daljnje crtanje franjevaekoga djelovanja za t irske vladavine, a da u kratko ne origemo tadanje vanjsko i nutr aje ustrojstvo bosanske vikarije do ovog znamenitog razdobja, ne bi tim podali eim jasniju njezinu sliku. Koje bijage vanjsko lice ove vikarije koncem XIV. vieka, mi smo na svom mjestu iz suvremenoga izkaza razabrali, ter ako se i jest iza toga odciepio onaj njezin dio, koj je leao s onu stranu brave i dinarskih planina, Turein joj pako porugio gestnaest samostana, to ipak imademo dokaza, da je ona ovih vremena (1400 do 1463.) zadobila novih stanova u Dalmaciji 95) i Ugarskoj, 96) pak i u samoj Bosni, kao: Visokom, Te§nju i Srebrenici, i tako su opet bile izcieljene rane, koje su joj s raznih strana bile zadane. Ona, kako nam to podpisi kustoda bosanske vikarije na njekoj izpravi od g. 1462. svjedoee, 97) i tada se je prdala daleko preko svojih prirodnih granica, ter je obuhvadala skoro cielu danagnju Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Arbanasku, Bosnu i Hercegovinu; medje joj pako bile Drina, Drava i jadransko more do Oda Bojane. Pram ovomu obsegu divala je ona i podpunu samoupravu. Podiekustodija, saeinjavala je jednu veliku cieljena u o s a m okrukja linu, koja je bila izravno podredjena vrhovnoj upravi reda, upravo kao i druge pokrajine k istomu pripadajude. Kustodi su bili poluovisni o vikaru, to su imali glas na pokrajinskih skupgtinah zajedno s drugom eetvoricom redovitih mu vjednika (= definitores), 98) i to na tri godine. Bosanski vikar bijage posliednjih godina veoma ugledan kod vlastele, 99) pak i na samom kraljevu dvoru, gdje je vr§io upliv na korist vjere i svoga reda preko dvorskih kapelana i po tzdanika. Vedina mu podanika bijae iz Bosne oli susjednih 94) Bogomili str. 151. 95) Wadingus ad a. 1431. n. 18. Greiderer op. cit. p. 56. n. 42. A 49. 96) Greiderer p. 55. n. 41. 97) Wadingus ad a. 1462. n. 73. 98) Fabianich op. cit. p. 287. 99) Miklossich Mon. Serb. p. 379.
1 26 slavenskih krajeva, nu bijage dosti i iz Italije, afi koji se Into naueige doindemu jeziku, budud su bili upotrebljavani u duhovnu sidbu poput ostalih avojih sudrugova. Oni bijahu dobrovoljci, poslani ovamo na molbu vikarevu, da popune ona mjesta, koja se nebi mogla podmiriti s urodjenici. Redovnieka stega bijage uzorna. Ovostrana brada ostadoge uza sve u redu razmirice uz obitelj „obsidujudih", to jest medju onimi, koji nisu htjeli sldit se ikojim papinskim odpustom iii ublaenjem, strogo se &led prvobitnih strogih pravila. I busanski su franjevci ivili jedino od milostinje vjernika,"°) pak jer su ove bile neznatne poradi malode katolika, to smo ih vidili eestoput kako moijakaju, da im ostanu samostani u Dalmaciji, odkle su tolike podpore dobivali. Koliko su drIali do duha i slova svojih redovnidkih propisa, vldi se iz toga, gto nisu dr ali za vlastitu porabu ni teretnoga blaga. 101) ter sve do g. 1507. nisu htjeli primat na dar skupocjena crkvenog ruha. 102 ) Nu kao gto ih je ovo evangjeosko siromagtvo einilo uzvigene u oeiju bogomila, isto ih je tako dinilo prijazne obraCenikom. I ostala stega imala je bit zamjerna, budue su ovih posljednjih godina posjeeivali Bosnu vatreni pristage prvobitne strogosti, od kojih njeke na oltarih gtujemo, kao: sv. Jakova de Marchia, sv. Ivana Kapistranca i bl. Marka Fantuccia, i to u svojstvu stariegina, te su ovom prilikom obnovljivali obsluenje. Uz toenost redovniekog givljenja oni su njegovali i kujigu, ter osim svojih udiona, po samostanih poudavali su obradenike u slovinskoj i latinskoj knjievnosti, tako da i sam Tomagevid hvali se da je kao djeeak u tom poden, 102 ) ne od drugih doisto, nego opet od svedenika, a ti su mogli biti samo franjevci. Ove kratke crte Lnajbolje odaju nutrnji givot i poslenost franjevaca. ) Mon. Hung. II. p. 92. lot) Wadingus t. XIII. Reg. Pont. p. 520. 102)Mon. Hung. II. p. 575. 103) Assemani Kal. Reel. V. p. 88 --90. et Mon. slay. mer. I. p. 216. 100
VII.
Franjevei za prve (lobe turskoga gospodstva it Bosni.
R
adom Bosne pod osmanlijsku vlast, nenaknadivu gtetu pretrpi sama katolieka stvar u ovoj pokrajiui. U onaj prvi eas nagloga i nasilnoga osvajanja igli su Turci na to, da njegto silom, njegto milom cielu zernlju prevjere, uvjereni bivsi da de samo jedinstvo vjerskih nazora modi uevrstiti posjednude ove prelazne tone izmedju iztoka i zapada. Okolo trideset dva franjevaeka samostana i mno2inu 2upnih crkava sravnige biesni osvojitelji sa zemljom, bige potrvene oli razgrabljene krgdanske svetinje, a franjevci, i tada jedini u Bosni katolieki svedenici, dielom postadoge vodje bje2edim katolikom, dielom pako povuku se u pustogne predjele, i to gumom zaklonjeni i u svietovnje odielo preobueeni, uzeuvage prestravljene ostanke svojih jednovjernika u sv. vjeri, hrabredi ih u toj tegkoj kugnji. Mlogi torn prilikom poginuge, 1) te njihova imena ako i nisu perom zabiljekna nit potomstvu za uspomenu duvana, to ipak sigurno ih je zapisala ruka onoga u knjige 2ivota, koj viencem mudeniekim okruni im glave. Doeim su Turci bezbanom rukom zatirali sve krgdanske uspomene, franjevci su nastojali spasiti svoje svetinje i crkvene dragocienosti, uklanjajud ih izpred pustogedih horda. Tako oni u Jajcu okoristige se obdom zabunom, koja nastade u gradu, kad u njeg unidje car Mehmed i pode =km giriti muhamedanstvo, ter ,
1)
Farlati IV. p. 74.
129
128 uzev tielo sv. Luke Evangjeliste, na konju ga prenesu u Klis, a odavle u Poljice. Ova svetinja bila je s poeetka euvana u Carigradu, ondanle bila prenegena na otok sv. Maure u tvrdjavu Rogos, a kada otok dopa de turskih Sakti, kupi ga srbski despot Gjorgje Brankovie (1427.-1456.) za 15.000 dukata i smjesti ga u tvrdo Smederovo. Nu dugo ni ovdje neosta: vided bo kraljevie Stjepan Tomagevie, da ee i ovaj grad morat otvoriti vrata obsjedajueim turskim eetam, posla sv. moei u Telzach (Teoeak), a kada i ovaj morade se predati nezasitnomu osvojitelju, premjesti ih u Jajce, 2) nebi li tu bile sigurne i pristojno eageene. Nosioce ovih sv. ostanaka pratio je u zatoeenje vojvoda Ivanig Vlatkovie, koga su Dubroveani sada nagovarali preko svog naroeitog poslanika Nikole Gunduliea, da ne prieei franjevcem prenieti ih u Dubrovnik oli Ston, dakle mjesta, gdje su ovi imali svoje samostane i elili sahraniti, da im budu i odsele euvari, kako su bili brihi zaklonitelji. 8) Nu i Vlatkovie je takodjer znao cieniti ovu dragacienost, jer su se u isto doba i druge katolieke drave izjavile, da bi 2elile imat ih, te i liepo uzdarje za to uzvratiti. Ugarski kralj Matija ponudi u to ime kraljici Mari pristojno uzddanje i tri oli eethi grada na vjekovita vremena, 4) a republika mletatka obeda takodjer ovaj dar obilno nadariti. Ouvari svetinje sporazumni bijahu s Vlatkovieem , da bi najkoristnije bilo u Mletke ju prenieti, a dud mletaeki Kristofor Mauro sjajno doeeka svete modi, velikim slavljem smjesti ih u crkvu sv. Nikole, odtale premjesti ih u hram sv. Bernardina, koj se inake zove i sv. Joba, prije ga izkitiv i prigotovivgi za njih veoma dragocien oklop. 5 ) Sad franjevci zamole mletaeku republiku, da poeem su oni njoj predali tu krgdansku svetinju, da ona njima dozvoli, da i nadalje zadre one samostane u Dalmaciji, koji su pod njezinom vlageu, a pripadaju od davno bosanskoj vikariji, nek mogu brada pred nastajudimi progonstvi ondje se zakloniti ; budue su Mlettani uvjek tih nazora, da nije dobro po dravu, ako im podanici Ade s tudjimi podldnici, makar oni bili i najprijateljnije vlasti. Pak ovo im bijage i obeeano : 2) Rad jug. akad. I. str. 162. 3) Ondje str. 159 —60. 4) Ondje str. 160-1. 5) Farlati IV. p. 74.
kad iznenada nepredvidjena parnica pomrsi im sve raeune. Koludri naime benediktinskog samostana sv. Justine u Padovi, euvgi za ovaj dogodjaj, stadoge dokazivati, da se pravo tielo sv. Luke od vajkada euva u njihovoj cvkvi, pak zato da je ono, koje bosanski franjevci u Mletke donesoge, sasvim drugo nego li se glasa, dakle podmetnuto i bez povjestnog temelja. Franjevci ne pregutige ovu tvrdnju, 2aleei da se poriee vjerodostojnost ovih sv. modih, za koju su imali silu dokaza, i sprotivnici zametnu opornu parbu, a o tom iztraga bade povjerena stderniku Besarionu, rodom Grku i naslovnomu carigradskomu patriarhi, ujedno pako i zagtitniku fraljevaekog reda, te on nakon poduljeg marljivog izpitivanja riegi parnicu u prilog bosanskih franjevaca. Nu ovom presudom papinskoga izaslanika ne zadovolji se protivna stranka, nego prizva )pet na sv. stolicu, koja o tom konaenog riegenja nije do danas izrekla, 6) tako, da je prosto i danas sumnjati o istinitosti nage svetinje, koju mi medjutim vise ne posjedujemo. Kao Ato su bosanski franjevci izpred nevjerniekih oeiju uklanjali sv. mod, isto su tako zaklonili crkvenu odoru i posudje, zatim riedje kujige, domade arkive i pokuetvo, koje su za sretnijih vremena dosta skupo nakupovali, a to sve predadu na postavu predstojnikom susjednih samostana i njekim poznatijim svjetovnjakom. Nu kraj svega nastojanja, da ovake stvari ne dOdju u ruke plienedih i pustogedh turskih eopora, ipak su dogli mnogi Turci do njih, ter gto ne mogoge u svoju slunu upotrebiti, to krAdanskim trgovcem za main cienu prodadoge. Al kada gest ljeta kasnije bosanski franjevci poede njegto slobodnije dihati pod osvojiteljevom vlageu, i svoje stvari natrag iskati, mlogi novi posjednici ne htjedoge o tom nigta euti, :pak s toga bige prisiljeni pravi vlastnici utee se zdtiti sv. stolice, a ova listom od 11. srpnja 1469. naredi svim nadbiskupom, biskupom, opatom te inim crkvenim dostojanstvenikom, da u stalnom roku sve ove predmete eine povratit Bognjakom, a koji ne htjednu poslugati, takove neka izobde i dotle izobeenimi oglasuju, dok podpuno ne povrate, gto nepravedno pos leduju. Dopugea napokon, da se i svjetovnjom oblageu u tu svrhu 6)
Wadingus ad a 1463. n. 13. — Assemanus Kal. Eccl. t. V. p. 79. 9
130
1
131
poslule, ako im urtreba. Pridrlavaoci ovakih stvari iz pdujske biskupije upudeni su istim papinskim listom, da to predadu franjevcem boravedim u Jajcu, Jezeru, Grebenu i MAU, a onih iz biskupija spljetske, kninake, krbayske, ninske, senjske i zagrebdke da urde samostanom u Bistrici (Livnu ?), Cetini , Varchriocu (Vrlika), Kninu, Karinu, Krbavi, Bigdu, Otdcu, Stiniznachu (?), Cetinju i Trsatu. Riegeni su medjutim ove du2nosti trgovci, dalmatinska brada, kao elanovi bosanske vikarije i oni U koliko je izvdena ova naredba, koji su od nevjernika te u koliko su povraeene ove stvari, nije nam poznato, nu svakako mloga je bosanska dragocienost ovim putem propala. Ipak i ovaj sldaj dokazuje palnju apogtolske stolice napram Bosni i njezinu svedenstvu, a franjevdku revnost za vjeru i znartost, kojih su bili u ovih krajevih jedini zastupnici, a sad postali i branioci. Ako nisu bile pogtivane od turskih harajdih Beta ni katopo gotovo nisu bile §tedjene one obitelji, koje po lidke svom drdtvenom polokaju pripadahu velikomu posjedu, a po svom vjerskom osvjeddenju bijahu toli stalne u vjeri svojih otaca, da nisu htjele ni pred osvojiteljskim makem iznevjeriti se Krstovoj zastavi, pak ni za ljubav avega imanja, koje su ba§tinili od svojih predaka. Ovim drugo ne preosta, nego se listom izseliti iz nesretne otdbine, te u inostranstvu duvati dar sv. vjere, koju nisu mogle u svom domu poitivati. Osim dvorske pratnje dvijuh kraljica, Katarine i Jelene, priedjoge u sam Dubrovnik vlastela : Dabiga od Latinice, gospodar srebreni&i, Kata Jena kneza Radivoja sa sinom Ljubigom, Stojan Nasak, Radibrat Dobrotie, Boko Velimislid, Nikola KraviMd, Ostoja Rukieie, Sanko Kndid, Vladislav Kop6d i dva brat Vilida, uz mnoge druge knezove, ter svi izkusige vele dugno gostoljublje one obeine.$) Izpred arapske bujice ukloni se duvanjski biskup fra Nikola Zadranin, te papinski poslanici, koje smo prije osvojenja susretali, ddim je bosanski biskup stajao i sada, dokle tursko zrnje nije moglo dopirati. 7) Theiner: Mon. Hung. IL p. 409-11. 8) Annali di Ragusa di Giacomo Luccari. Ragusa 1790. 185. i 232.
r.
t'rimjre svoje vlastele sliedili su i nikji slojevi puka , vjerni Krstu. Ponajvige ih pribjeke prama Spljetu, ter jog u XVIII. vieku oni su euvali donegene obi6aje, ter su se razldivali od starosjedioca licem, stasom i nognjom, a njih daleko nadkriljivali pravom pob )inegdu, nesebiknim pravdoljubljem, osobitom iskrendeu. Zadanoj riedi bijahu vjerni, u pona6anju blagi, eisti i oprezni, u crkvah sveudiljni, a zato svim milli dragi.g) U Poljicih dobi§e i njeku sam nipravu, te poput preostalih u domovini podvrgavali se javnim pokoram polag davne crkvene stege. 10) Neima sumnje, da su oni sve ove krieposti sa sobom donieli, a odatle motemo zakljditi, u kolikoj su vjerskoj gorljivosti i dudorednosti drgali ih franjevci, i tada jedini u Bosni katoliai svedenici. Doan je katoli6ka vlastela i ostali narod tragio zaslonigta u sujednih pokrajinah, a njeka brada uticala se k zapadu za podporu, drugi su franjevci stajali neustragivo na svome mjestu, te iz vrieni bili svim napadajem, koji se dadu pomisliti od pustogedih i krik mrzedih horda, dok providnost bokja, kola je bdila nad sudbinom svojih vjernika, ne prekinu ovo vjersko progonstvo sliededim sldajem. Vradajudi se sultan Mehmed II. iz osvojene kraljevine i pogubljena kralja sredinom Bosne, divio se je 6arobnim predjelom nu i pokalio, da su sve ljepge okolice opustile izselivanjem proganjanih krgdana. Paoli siloviti dobitnik , da mu Bosna ostaje u gakah, ali bez tekaka i stanovnika, koji bi ju obradjivali, a njemu danke pladali, ter naredi, da se potragi koji krgda iski poglavica. Dok se on odmarao s vojskom na milodrdevskom polju,") dovedoge mu vojnici fra Angjela Zviezdovida, predstojnika bosanskih franjevaca, koj mu neustragivo kaza povod tomu biegu katolika. Ponositi osvojitelj tolikih drkava po Evropi i Aziji mirno sasluga uboga fratra, ter se sad prvi put ponizi, da utanaei ugovor s krgtenim dovjekom. Dotieni spis jog se 6uva u fojniekom samostanu, te nosi ime A h d- N a m e, gto zndi vladarski ug o6) Farlati t. Ill. p. 397. 7) Idem ibidem p. 13-14. 8) Milodrai je selo fojniologa kotara, leiede zapadno od Bilalevca, a desno od ceste travanjsko-sarajevske, a gdje se pripovjeda, da je njegda stajao carski gator, to 16. kol. 1878. desno krilo FilipoviCevih seta odluei bitku proti ustaiem.
133
132 v or, te u prevodu doslovee glasi : „Od mene sultana Mehmeda Chana svim plemidem i neplemidem na koje spada, svim nek je poznato, kako sam nosiocem ove povelje bosanskim svedenikom osobitom i previsokom milogdu naklonjen, zapovjedajudi, da nitko nit njima nit njihovim crkvam ikakvu zaprieku oli dosadjivanje uzrokuje, tako, da oni u mojih pokrajinah I dr§avah bez ikakva straha i bojazni smjednu prebivati. Koji su pobjegli i vradaju se, nek budu sigurni i nepovriedivi, ter nek mogu u svojih crkvah stanovati, i nitko od mojih velikaga, vezira oli moslemina (= vjernika) i p)dldnika nek se u njihove stvari ne miega. I oni za se, svoje du§e, kae, crkve, i ako koje Ijude iz inostranih krajeva dovedu, nek podpunu slobodu u§ivaju. Buda pako rad sjajne milosti i previsoke zagtite, koju napram reeenim svedenikom gojim, ovu zapovjed izdajem, najte§jom zakletvom kunem se: Tako mi stvoritelja neba i zemlje, tako mi sedam svetih knjiga, nageg velikog proroka, sto tisaa dvadeset eetiri svetca, svete sablje, kojom sam opasan, da nitko reeene svaenike ni u najmanjem ne vriedja, nit im se protivi, doklegod oni meni i mojim zapovjedim budu vjerni. Pisano 28. maja god. 868". Ova povelja, kako to njezin saddaj svjedoei, punim se pravom naziva Ahd-namom tj. vladarskim ugovorom,jer doeim je glavar bosanskih franjevaca obedao na ime svoje brade, da de natrag pozivati razprgeni narod i mir u zemlji euvati, osvojitelj je katolikom i njihovu svedenstvu zajameio podpunu vjerozakonsku slobodu, nepovriedivost osobe i posjeda, te riegio franjevce svih danaka i nameta, a po torn je ona i danas temelj svih ostalih povlastica, koje franjevci do danas uiivaju. — Narod ovomu dogodjaju domede, da je reeeni fra Angjeo tom prilikom bio ogrnut dolamom zlatnimi zviezdami posutom, ter da je od nje naeinjen onaj zviezdeni crkveni plagt, koj se euva u fojniekoj crkvi. Ree3ni franjevac nakon vigegodignjeg upravljanja bosanskom vikarijom, preminu god. 1498. u fojniekom samostanu sv. Marije, a njegove kosti euvajn se u mjestnoj crkvi pod pievnicom. Toli svaanom izjavom novoga vladara zagtideni bosanski franjevci, odvrati§e od sebe i naroda °bee progonstvo, ako i ne mogoge pojedine silnike dovesti do gtovanja te carske rieei. Sad se mlogi katolici, osobito nikjeg stali§a, u domovinu povrate i oteinske zamlje prihvate, samostani pako i crkve, koje u prvom nepri-
jateljskom bjesnilu ne bige razorene, i nadalje ostadoge, da se po njih razlielu tihe molitve vjernika na spas progonjena krAdanstva i uzkrigenje potlaeene domovine. -nom pako ponaganje katoliekog puka i svaenstva do malo osvoji srca inovjeraca, ter ih sa Atovanjem susretahu, doeim se svjetovnjemu kleru i samim bosanskim biskupom uzkrati svaki prielaz, 12) a Urn se franjevcem na novo nametnu du2nost, da sami nose pastirsko breme. Katolici bosanski, vidiv se ligeni svake utjehe i nade, privinu se jo§ evrgde uz ove svoje vodje, koji su im odsele jedini osladjivali dneve su§anjstva. Nu ako i jesu franjevci skaili svoj vrat pod osmanlijsku vlast, katolike poeeli natrag dozivati i aili ih ocienjivati divlju silu te ljubav prama domovini, to ipak nisu se odrekli namjere paekati na bolju sgodu, da rade za oslobodjenje svoje otaebine. Kakovo je rodoljublje njih divljavalo, to se da nagoviegtati iz njihova dr2anja pri obsadi Jajca od strane Korvinovih seta, za sama tetiri mjeseca kasnije. Dogavgi bo kralj ugarski Matija na eelu hrvatske vojske u rujnu iste godine pod Jajce, obsjede ga, nu ne mogage prisiliti Turke, da mu predadu tvrdi grad. Videdi franjevci, koji se tada u Jajcu desige, da de uzaludni ostat napori osloboditelja, osobito.ako Turkom prispije odklegod poma, odvaige se na vratoloman, nu divan pokus, te s kriIem u ruci stupi§e na propovjedaonice, a potajno zadjoge po kudah, i za eas uzpirige u vjernicih §elju za oslobodjenjem, ter da sami podbiju orukje i udare na tursku posadu. Na dani znak otvori se §estoka borba i sjeea medju turskimi vojnici i gradjani, tako, da se morade prvog listopada r. g. gradski zapovjednik s vojskom i gradom predati na milost i nemilost obsjedatelja, i svi Turci bige odvedeni u Budim, kao ratni subji.") — Pad Jajca poprati predaja drugih dvad es e t pet tvrdjava u sjevernoj Bosni, gdje ugarsko-hrvatske Bete naumige zimovat, da na proljede sliedae godine nastave djelo oslobadjanja, pri eem takodjer velike zasluge stekoge franjevci,") te ueustragivo pocif ornagahu Matijageve Bete. ) Farlati t. IV. p. 75. ") List pape Pavia II. od 9. kol. 1467. kod Greiderera op. cit. p. 64. 14) Ondje. 12
135
134 Srdit car Mehmed s tog napredka krgdanskog oruja, pohiti k Jajcu sa 30.000 vojnika i obsjedne ga te iste zime, nu junaetvo gradskog zapovjednika Mirka Zapolje, te vatrena rieeitost i zauzetnost mjestnih franjevaca oduprie se ovoj neprijateljskoj sili. Nakon vigednevna napadaja bijahu bedemovi na mlogo mjesta topovskim zrnjem izprobijani, turska vojska sjajnim uzdarjem zamamljena i tako poredana, da je na svakoj toeki bilo ih dovoljno za trodnevna juriga. Na znak dee navale, Turci uz divlju viku i kriku nasrnuge na grad, te uza sve junaetvo branioca na gradskih zidinah zaleprgage turski stiegovi. Sad na novo razjare se i krgeani, za eas turske zastave osvoje i na svih mjestih neprijatelja suzbiju. Tu je bilo vidjeti divnih prizora junaeke hrabrosti i oddevljenosti; medju ostalimi taj, da krgdanin prihvati po pasu Tureina, pa kad ga nemde na zemlju oboriti, s njim zajedno i u njegovu narueju skoei s bedema te slavno pogine. Mnogo tu pade krgdana, vojnika i gradjana, nu daleko stragniji poraz snadje navaljujude Turke, i tim veei, gto su u gustih eoporih navaljivali, te pugeano zrnje i maeevi nisu mogli promagivati cilja, kojemu su bili namienjeni oni udarci. — Nakon sjajno suzbijena toga oeajniekoga juriga, car Mehmed opet pribere ostanke svoje razriedjene vojske i ved migljage obnoviti napadaj, kad mu stile od krgdana izmigljena viest, da kralj Matija leti u pomod obsjednutomu gradu. Ovim glasom ustravljen pobaca u Vrbas take topove i vedi prtljag, te ob no pohiti u Macedoniju, da nastavi rat proti junaekomu Kastrioti, popuniv medjutim redove svojih janjieara sa 30.000 bosanskih mladida.") I ovoj pobjedi Krstove zastave koliko su doprinieli fraujevci, odtuda moemo razabrati, gto su mnogi od njih poginuli, bored se u prvih redovih branioca, a eetvorica bila od Turaka ulovljena i okrutnieki umorena,") tim pako uzdrIali ugarski stieg nad napadnutom domovinom. Doeim je ugarski kralj uz pripomoe franjevaca vodio estoku borbu s Tureinom na bosanskom zemljigtu, u nadi da Bosnu konaeno pripoji svojoj kruni , a razkolnieki patriarh u Carigradu 16 Schmith : Imperatores Othomanici. Tyrnaviae 1760. Tomus I. p. 27-9. 16 ) Greiderer op. cit. p. 64. )
udvoravao se novomu gospodaru iztoka, papa Pio H. bolno je osjedao pad ove kraljevine, pak premda je sada krgeanskomu ordju poeela suit priliena sreda, ipak se je punim pravom bojao, da ranjeni osmanlijski lay nede mod pregorjeti udaraca, koje mu zadavage u Bosni kralja Matije, a u Albaniji Jure Kastriote sablja, ter se odvdi uzprkos svojoj starosti i pokrueenu zdravlju staviti na eelo svih zapadnih krgdana, te ih predvoditi u borbi proti Muhamedovim sliedbenikom, da tim podbode nehajne, a osokoli revnije za ovo dieno poduzede, tim pako obrani Evropu od arapske poplavi, a s njom plodove krgdanske naobrazbe. U tu svrhu on dr2a u Rimu dne 23. listopada g. 1463. veliku skupgtinu, kojoj su prisustvovali prvi. rimski dostojan:tvenici; tu odkri svoju veledugnu namjeru, dostojnu onoga pape, te izdade obgirnu pozivnicu na sve krgdane bez razlike staliga i cacti nadahnutu obeinskim sdaljenim prama podjarmljenim narodom, pastirskom brigom za buduenost krgdanstva i apogtolskom gorljivogdu za dobro sv. vjere, dakle osjeeaji, kojimi mogu odihivati samo pape, budud s Petrovom stolicom. U tom veleznamenitom listu napominje papa, gta su einili njegovi p, edgastnici Nikola V. i Kalikst III., zatim on sam u mantovskom zboru, da digne sve krgeanske narode proti svim neprijateljem, i kako su svi vladari oglugili se na ove papinske pozive. Medjutim narastla turska sila, te od crnog mora do Save, i od egejskog mora do Dunava sve je plemenite pokrajine prisvojila. „Pregli sua, nariee vrli papa, „i Dunav, te i velik dio Vlagke posjeli, doprieli su do Save, ter su opustogili ugarske prediele. Ove su godine prodrieli i u Bosnu, te su cielu kraljevinu podvrgli, isto tako i otok Lesbon. Kojom su pako okrutnogdu postupali u osvojenih gradovih i pokrajinah, groza nas hvata i kazati. U Carigradu je greki car posjeeen, a glava mu na koplju po logoru nogena ragkim knezovom oei su izkopane, u Lesbu mnokvo djece na kolce nataknuto, u Bosni, nezasitljivi ljudskom krvi Mehmed, kralja, koj mu se na vjeru predade i da mu pogtedi divot zajedno sa stricem, kao ko se glava, vlastitom rukom zakla". Ovdje papa 2ivo crta nedjela, koja dine biesni osvojitelji, pak strahujudi za svu Evropu i sami Rim, uzdihuje: „Ajme nama krSdanskim kuezovom ! ajme nama, Sto smo rodjeni da gledamo poniIenje naega puka i ponienje sv. vjere, gledamo kako nam ,
136 neprijatelji be bradu, kako ih grana raznih mueilih trgaju, a mi se ipak ne uznemirujemo ! Gledamo danomice kako nevjernici krgdanske pokrajine poplavljuju, nu mi se ne grizemo, nego u kudi poeivamol Ito de nam iivot, osim ako mislimo ustati iz tolike sramote i obnoviti prvagnji sjaj ?" Pak potdiv se na krgdanske vladare, gto zaeipaju svoje ugi i o svojoj koristi misle, te pdalivgi da nemde sam odpremiti dovoljnu vojsku i mornaricu proti Tureinu, ohrabren primjerom evangjeoskoga dobroga pastira, nastavlja: „Treba se latit svih skrajnosti poradi spasenja stada gospodnjega. U jaejih bolestih i jaeje liekove propisuju lieenici Druge smo do sad podticali na obranu vjere i da u boj podju, a mi da demo poslat poklisare i sve ueiniti, gto nam naga noveana sredstva dopuste ; nu govorili smo, da demo ostat porad crkvenih potreba kod ograde, koja jog nije osvojena. Sad demo vela obedat, pa kad ne mdemo drugaeije ganuti otvrdnuta srca krgdanska, mi demo se sami izloit pogibeljim , te demo izniet nagu glavu u boj proti Tureinu, i u koliko nam budu doted noveana sredstva rimske crkve i bagtine sv. Petra, toliko demo uldit u obranu katolieke vjere i prosuti u ovo putovanje". Napominje zatim papa, kako de mu se u toj vojni pridrditi borgonjski vojvoda Filip, i mletaeka mornarica, koja se ved sretno u Arhipelagu bori, pak da de s druge strane Ugri, a s trede Arbanasi i Grci udariti i da de u Aziji i drugih zasuinjenih pokrajinah buna buknuti, ter sebe i krgdane hrabri: „Nede bit lahko Turkom srazit se na tolikih mjestih, budud :;se ono tdko brani, gto se od mnogih napada". Pobivgi pako prigovore o sili turskoj, obrada se onim, koji govore: „&a de radit u boju star, boldljiv svedenik?" pak im odugevljeno odgovara: „Izpoviedamo, nama se ne pristoji prolievati krvi, dok mdemo po drugih potrebam pravde i vjere zadovoljiti, nu ako je bogogtovje u pogibelji, i ne mote se obraniti bez nas, nije ni nam zabranjeno, gto je bilo Samuelu i Iliji dozvoljeno. Al nije naga odluka, da s maeem u ruci vojujemo , jer kako demo stisnuti rukom sablju, kad jedva mokemo dignuti desnicu, da puk blagoslovimo ? Nu mi demo vojevat molitvom, a ne Ieljezom, prognjami demo pomogat vojujude, a ne migicami. Stajat demo na kormilu oli kakvu oblihjem briegu, dok se bude voditit rat, ter demo nage blagosivat a neprijatelje proklinjat Sliedit de nas naga eastua brada
137 sv. rimske crkve stdernici, kao gto su se jur kriepeiji dobrovoljno ponudili, sliedit de mlogi biskupi, i drugi nikjeg razreda svedenici i klerici, nesamo da mole nego da se i bore kad urtreba. Jog demo povest iz crkvene dr2ave vjegte ratovanju i veoma snake vojnieke Bete, ter jaka mlada prsa, koji de se gvddjem u ruci dok mi budemo moliti". Sad nabraja uzroke, rad koiih se nada pobjedi, ter svekolike nagovarajudi, kliee: „Vrhovni svedenik, stoIernici i biskupi u boj polaze, a ti vitae, ti barune, ti grofe, ti markezu, ti vojvodo, ti kralju, ti caru, zar deg u vlastitoj kudi brezposlieit? Zar Bete dopustit, da se ljudske shine izmiene, pak da, koja su kraljevska, svedenici obavljaju, a koja dolikuju plemstvu, kler ovrguje? Potreba nas siluje, jerbo ne mdemo drugim nab.nom da ganemo srca krgdanska na obranu bdanskog zakona. Kamo sredo, da demo i ovako ih pokrenuti !" Sliedi otac krgdana i opet nagovarati sinove , navodi primjere, spominje evropejske bojne sprave, te napokon obedaje, da de on polovicom lipnja budude godine u Jakinu ukrcat se sa svojom pratnjom i vojskom, te onamo poziva svedenstvo i svietovnjake, a koji nemognu da pogalju zamjenike oli barem noveanu pomod. Ovim dobrovoljcem obedaje nadalje podpuni oprost pedipsa, ter ovaj znameniti u povjesti crkvenoj spis zavrguje toplom molitvom k Bogu, da mu udieli pobjedu nad neprijatelji. 27) Na glas zabrinutoga nadpastira ganu se sve, gto je jog gojilo krgdanske osjedaje, a za najvige franjevaeki red, pa kao gto pod Kalikstom III. nebrojeni se njegovi elanovi pridrdige kraarom, kasnijim pobjediteljem kod Biograda, isto tako sada njeki bige imenovani sabiratelji prinosaka za ovo ogromno poduzede, a mno2ina podbi orukje oli se primi sldbe kod ove vojne, ovi da diele svetotajstva boriocem, a oni da vojuju za krst i prosvjetu. 18) Ni bosanski franjevci nisu zaostali u revnosti za ostalom svojom bradom. Stdernik Besarion, kao poboeni papinski poklisar u obsegu mletaeke republike za dizanje krihrske vojne, imenova fra Marina Koreulanina, stonskog kustoda, svojim zamjenikom po cieloj Theiner: Mon. slay. mer. I. p. 474-81. ' 8) Wadingus tom. XII. at XIII. ab a. 1455. usque ad a. 1465. 11 )
139 138 Bosni, Hrvatskoj i Dalmaciji, 19) a fra Nikolu Zadranina, duvanjskog biskupa, po Friulskoj, 2° ) obojicu sinove bosanske vikarije. Doeim su franjevci razvijali najvedu okretnost i zauzede za ovu vojnu, papa Pio II. revno se je spremao, i polovicom lipnja sliedeee godine zaputi se u Jakin, praeen svim gto ga je moglo sliediti, ne pazedi ni na groznicu, od koje je bio obolio. Ali kad tamo dodje, da se ukrca, ostade iznenadjeu mndinom i odugevljenjem vjernika, koji su sa sve eetiri strane Evrope bili doletili, da stupe pod zastavu i vodstvo glavara crkvenoga. Nu to mnoija eekage na polazak bez ikakva reda i obskrbe, te su njeki eak iz Njemaeke bili dogli, prosedi putem koru kruha, da se prehiane. Sad istom uvidi mudri papa, da se je prenaglio i preraeunao, te premda je 2alio, da je toliko poduzeee zasnovao, ipak ne klonu duhom, nego je einio sve, da se tolika svjetina u red postavi te i strielivom obskrbi. Dok je on o tome radio, snadje ga dne 16. kolovoza smrt, primivgi prije svetotajstva umirudih i zakletvu od stoernika prisutnih, da ee oni i sliedeei papa nastaviti ovo zamagno ali sveto djelo. Na to se ovi povrate u Rim, i odaberu papom Petra Carbo, rodom Mleteanina, koj se prozva Pavlom II., a bijage po materi nedak Eugena IV., za nas toli zasidna pape. Pozornost novoga pape svratige na se nemiri u Oeskoj, uzrokovani Jurjem Podiebradskim (1438-71.), ter ga usilovage, da ovoga vladara izobei, a podldnike da mu riegi podanieke vjernosti. Nu ne smetnu pri tom s uma ni rata proti Tureinu, premda je predgastnikom zasnovanu vojsku i mornaricu morao razpustiti poradi nedovoljnih ratnih sredstva. Odmah iza svog uzvigenja na papin zku stolicu, on pisa Jeronimu kretskomu nadbiskupu i svomu za Ugarsku i turske zemlje poslaniku, da u dogovoru s kraljem Matijom osnuje drugu vojnu, i u nju uvrsti pjegake i konjanike, a 40.314 forinti, koji su skoro bili urueeni u to svrhu upotriebi ono ) A da ova bolje podje za mletatkomu dtddu iz papine blagajne. 21 rukom, nagovori Jurja Skenderberga, da odpoeine neprijateljstva °) Farlati t. III. p. 397-8. 20) Idem t. IV. p. 176. 21) nein, r : Mon. Hung. II. p. 399. 1
proti Tureinu; pa kad sam car Mehmed udari na Arbanasku, Juraj kradom doleti u Rim, i bivgi primljen na papinskom dvoru poput angjela nebeskih Beta, prikaza vrhovnomu pastiru vjernika sve svoje nevolje te reee, da njegovi vojnici neimaju vise tiela, da bi se mogle otvoriti nove rane, nit krvi, na bi ju mogli proliti na obranu krgdanstva. iDirnuti tolikom pogibelju i odvatnosti italski vladari i Mleteani, dadnu mu toliko novca, obskrbe, strieliva i vojske, da je mogao za eas izvesti 25.000 momaka prama obsjednutoj Kroji, te natrag baciti neprijatelja, a malo kasnje ovjenean mnogimi pobjedami preminuti (1467) najspokojnijom smrdu. Izgubivgi krgdanstvo i ovoga viteza, papa je i§ao svimi sredstvi na ruku ugarskomu kralju, stavljajuei u njega sve svoje nade. Cuvgi bo g 1474., da je cesar Friderik utinio mir i savez s Matijom, obveseli se tomu sporazumku dvajuh najmodnijih vladara, izgledajud odatle najliepge uspjehe po krgeansko oridje, ter posla k cesaru fra Gabrijela Veronezca, franjevca, a kasnije stoernika, pak mu eestita na torn koraku, ako li pako jo§ toga nije ueinio, da s tim pohiti, oteinski ga zamoli, 22) i obeea sliean i u Italiji sklopiti. — Fra Gabrijel imao je nalog navratit se i u Budim, te ohrabrivgi Matiju na daljnja poduzeda, dostaviti stdernieki klobuk Stjepanu, koloekomu nadbiskupu, i pozvati ga, da pomogne svoga kralja u bosanskoj vojni ; nu budud ovaj umro, dok je papinski poslanik bio na putu, dozvolom papinom ne vrati natrag klobuka, nego mu ga stavi na grob, da tim ponjegto utjegi razcviljenu rodbinu i prijatelje mu. 23) Osim toga ovaj papa radostno odriegi Vinka, vackog biskupa, od crkvenih pedepsa, koje je ratujudi proti Turkom moebit na se navukao ; 24) zatim se za Radida sina Radoblava (?) bosanskog bana i viteza, umolivgi kraljicu — mater Jelisavu, da mu povrgti sva ona predgradja i mjesta, koja mu je dao u Ugarskoj Matija za njegovu vjernost i zasluge, te u zamjenu za dobra, koja je u Bosni izgubio. 25) Svoje darenivosti nije uzkratio ni od ucviljene starije bosanske kraljice Katarine, kako mu to ona u svojoj oporuci harno priznade.26) 22) Idem ibidem p. 419. 23) Idem ibidem p. 419-21. 24) Ibidem p. 423-4. 25) Ibidem p. 422. 20) Idem Mon. Slay. mer. I. p. 509.
141 140 Pape posveeujudi Bosni najnjdnije brige, ne zaboravige ni na njezine franjevce, nego dostojno ocienjujuei navedene i mnoge druge zasluge, smatrali su svojom nadpastirskom duinogdu, gtititi ih u svih njihovih pravednih 2eljah. Usuprot svim protimbam dubrovaeke i mletaeke republike, nastojala je sv. stolica ueuvati im samostane u Dalmaciji, a tim ih ohrabriti u kugnjah, kojim su bili izvrgnuti, te nadariti za njihovo spasonosno djelovanje. U njih je toliko pouzdanja stavljao Pio IL, koliko i u kri2arsku vojsku, koju je revno sabirao i novcem pomagao, znajudi dobro, da d e uzaludni bit svi njegovi napori, ako franjevci klonu duhom pred silnimi nepogodami, te zapuste preostavge katolike u gapah osmanlijske zanegenosti. U to svrhu on naredi listom od 16. veljaee g. 1463. otcem budude °bee skupgtine, neka bi Bosnu i Dalmaciju stopili u jednu pokrajinu, a ovoj predpostavili Talijana, kao nepristran, koj bi se svake trede godine izmjenjivao i koj bi podvren bio vrhovnomu starjeginstvu reda, a toj zapovjedi dodade prietnju izobeenja. 27) Glavari franjevaekoga reda, sabrani u Asizu g. 1464 , uvdige ovu papinsku odluku, ter oslonige na vrhovnog papinskog namjestnika reda fra Marka Fantuci-a brigu, da Bognjake i Dalmatince sve oli jedne od njih pridri u obitelji „obsldujudih", te da iz obiju drava jednu ueini, zadrao pri torn oba pokrajinska imena, i tako spojenoj dravi da predpostavi vikara sa vjeenici (= definitores). 28) Posao, nesldnu bradu izmiriti i ujedinjenom vladati, spomenuti fra Marko povjeri fra Bernardinu de Fossa, mutu ueenu i pobona 2ivota, 29) koj se odtnah ukrca u Jakinu i trinaesti dan doplovi u Zadar. Ovdje ga doeeka fra Kristofor, dalmatinski vikar, te urueenjem peeate sebe i svoje podvre. Bognjaci, budud i 2elili ovo spojenje, takodjer rado se podlotige novomu vikaru ; al ne tako brada dubrovaeke kustodije. Ovi oslanjajudi se na njeke papinske listove, po kojih bijahu odciepljeni samostani u Stonu, Slanom, Konavlju i Ombli od bosanske vikarije, i pripojeni neodvisnoj du) Wadingus t. XII. ad a. 1464. n. 13. 28) Idem ibidem n. 13-5. 29) Rodjen u Fossi, u dolnjoj Italiji, od plemidle obitelji Amid, postane franjevcem i proslavi se svetoriou iivota i radinoku, a preminuvel dne 27. studenoga 1503. kod Akvile, bude g. 1828. proglaien n blalenim", ter mu red slavi uspomenu na 6. studenoga.
br mraekoj kustodiji, pak zato ne dodjoge ni na pokrajinsku dalmatinsko-bosansku skupgtinu, koja je bila drana u Pazmanu, pod predsjedanjem samog fra Marka. Tu se dalmatinske kustodije na no vo ogranieige, i jedna se nova podignu, a po tom sama dalmatinska polovica brojila je gest kustodija, ter je zapadno pruhla se od Pirana u Istriji do Dulcinja i Aleksija u Arbanaskoj. Proti neposlugnim Dubroveanom upotrebi se izobeenje iz reda, spomenuta pako eetiri samostana, nalazeda se u obsegu dubrovaeke °iodine, pr pojena bile izravno bosanskomu dielu.") Izvedgi na ovaj naein ujedinjenje, fra Marko Fantudi povrati se u Rim, te izviesti no vog papu Pavla II. o svojem postupku, koj listom od 29. oujka g. 1465. potvrdi navedene ustanove, zabranivk svima izobdenjem, koji bi ovu zajednicu prekinuli oli sebi dodie]jene samostane htjeli dr igim ustupiti. Dubrovaeki franjevci, da ove prietnje od sebe odklone, a tim samoupravu dobiju, pomodu svoje obeine preprieeige ogiagenje reeenog papina lista, i ovu nagovore, da odpremi svoje izaslanike u Rim, te izposluju kod Pape, neka bi im dozvolio zadrqati prieporne samostane. Molbami ovih sklonu se papa, i pismom od 19. svibnja 1465. opunomodi generalnoga vikara nadbiskupa dubrovaekog, da stvar i razloge potanje izvidi, te nagav ih pravedne, od samostana u dubrovaekoj oblasti ldedih ueini jednu posebnu vikariju, pod tim ipak uvjetom, da se opet svi pripoje dalmatinskoj dravi, ako bi s vremenom Dalmacija morala saeinjavati posebnu oblast. 81 ) I mletaeka republika povede se sada za primjerom dubrovaekirn, ter odciepi od bosansko-dalmatinske vikarije ono gest samostana, koji su u njezinu obsegu nalazili se, naime : u Uljanih, Novomgradu , Krapanu, Pazmanu, Koreuli i Spljetu,") gto, kada dodamo broju izgubljenih u Bosni prigodom osvojenja, rana se rani dodade, te i bosanska brada ligena bile skoro svake vanjske pomodi, bile im oduzeta zaklonigta u sluicaju okrutnih progona, pak s toga mogadijahu reel i oni onu narodnu : „Sirotinjo, i selu si teka, Kamo I' nisi kudi u kojoj si !"
37
30) Wadingus ad a. 1465. n. 15 et 16. 31) Idem ibidem n. 3. 82) Ibidem n. 4. et 5.
143 142 Pa kao da ni ovi udarci ne bijahu dovoljno osjetljivi za bosanske franjevce, snadjoge ih i drugi. Obea skupgtina reda, obdr2avana g. 1467. u Mantovi, odredi, da iz obzira na raznolikost teinja ovih dvajuh naroda, naime dalmatinskog i bosankog, da se jedna brada od druge posve zazstave, samo ako tomu i sv. stolica privoli, a privremeno da obojim predstoji fra Dominik a G-onissa, odabran u toj istoj skupgtini za vikara bosansko-dalmatinskog, dozvoli Bognjakom zadriati samostane . u Krku , Hvaru i Trsatu, ter odciepiv Dubroveane od obitelji ,,obslaujueih". Proti ovom zakljutku s mjesta prosvjedoNage prisutni dubrovaeki zastupnici, a proti ovom izBognjaci, ne budud ondje, prizvage na sv. titolicu kljueenju i stezanju granica. Molbu bosansku poduprie i ugarski kralj Matija, ter papa Pavao II. listom od 9. kolovoza r. g. obzirom na njihove sjajne za krgeanstvo stetene zasluge, unigti navedeni zakljueak i strogo zabrani smetati ih u posjedu zakonito steeenih pomorskih mjesta.") Isto ueinige i Dubroveani posredovanjem stoernika Besariona, kao pokrovitelja reda, ter dobige posebnog povjerenika u osobi fra Jakova Padovanca, na glasu propovjedaoca, tim pako °stage u obitelji.") Ovo medjutim prisilno jedinstvo ne potraja dugo, buolud Bognjaci ostage na teret Dalmatincem, te yee g. 1469. obda skupgtina, dr2ana u Bisentu, spoji u jednu cjelinu sve samostane u Dalmaciji, ne izkljutiv ni dubrovaeke, a Bognjakom dozvoli, da odaberu sebi posebnog vikara.") Sada se nadjoge bosanski franjevci osainljeni, poput duba u gori, i gto-no se obieaje red : „Nit kud k majci nit kud u djevere". I doisto, bojevi medju Turci i Ugri u samoj Bosni iznosili su na vidik njihove simpatije za krgdansku stvar i ten oni dolazili u najvede pogibelji, koje su se samo povedavale (Atom razlikom izmedju krgeanskih i koranskih nazora, te urodjenom mrinjom novih doseljenika i potureenih bogomila proti svem, Ito je nosilo krgdanski znataj. Tako spominju ljetopisi reda, da je due 4. svibnja g. 1464. nasrnula jedna bogomilska rulja na samostan kod Visokog i to petoricu brade okrutno umorila, a samostan razkopala, i to de 83) Greiderer op. cit. p. 64. 84) Idem p. 63. ') Ibidem p. 64-5.
bit onaj, eije se razvaline vide na desnoj obali Bosne 36) Na ovaj naein ni mladim ni starim vjerovjestnikom nebijage nigdje sigurna zaklonigta, ni odkuda podpore; jer claim je bilo prekinuto obdenje s hrvatsko-ugarskom bradom uslied ratova, susjedne katolieke dr2ave, do kojih bijage lakgi pristup, gonile su ih sa svoga praga, pak i ista brada smatrala su ih nesnosivim teretom, a time im onemogudivala obstanak, ne pazedi, da de s njimi zatrti svoj red, a s redom i trag katolikom u ovih nesretnih krajevih. Medjutim su oni ostali na dobru glasu, jer g. 1465., izbiruei senjski kaptol sebi biskupa, odabra fra Pavia Bognjaka, koj iza toga punih dvadeset godina upravlja onom crkvom. 37) Ako su i bili nagi franjevci teal dviema susjednim republikama, a ono su bili dragi domadim sinovom, koji im u istoj Dalmaciji nadjoge toliko mjesta, da su mogli zakloniti progonjene glave, a njihova radenost razgiri im djelokrug, te mogoge istim vladam vratiti sjajne usluge za uzkradeno gostoljubje. Humski naime vojvode Vlatkovidi, bjeledi izpred turskih eopora u pogranienu Dalrnaciju, poniege uz katolieke vjerske osjedaje i odanost napram fran,evcem, tim jedinim domadim vjerovjestnikom, pak zato i nadjosmo vojvodu Ivaniga Vlatkovida sporazuma s istimi u pogledu prenaganja tiela sv. Luke. Ovoga brat 2arko, pomodju cesara Fridrika III. dodepa se tvrdoga Klisa, ter se prozva: „Vojvoda 2arko Humski, mjesto posvedenog cesarskog Velieanstva ban Klisa i Primorja do rieke Neretve". Isti, bududi rad njekih uzroka protjerao koludre sv. Augustina iz njihovih samostana u Zaostrogu i Makarskoj, zamoli bosanskoga vikara, da mu pogalje dvanaestoricu svojih redovnika, koji po redovniekom i katoliekom obieaju dan i nod u crkvah Boga hvalili, poueavali puk u vjeri i obredu rimskom, ter obavljali duhovnu pastvu „kao gto u Bosni tine". Onovremeni vikar, uzdajudi se zadr2at prieporne samostane u Dalmaciji, a gteded bradu zaposjednute Tureinom pokrajine, u prvi mah ne primi ove toli eastne ponuda, nu bcdja providnost, koja je bdila nad ovim ogrankom serafinskoga stabla, znade i oluje obratiti na dobro progonjenih; pa kada g. 1468. Turci navale na sa36 87
) Gonzaga in Provincia Bosnae Argentinae Cony. 5. ) Farlati t. IV. p. 129.
144 mostan sv. Katarine u Ljubugkom, opliene ga i razore, gestorica franjevaca jedva givu glavu iznese, a na eelu im fra Petar Vladmirovid, teteid vojvode 2arka. Ovim predvodjeni, upute se izravno prama Klisu, i to zamole pobognog vojvodu, da im sad podari ona mjesta, koja je prije sam nudio i obeeavao. 2arko se veoma rado odazva njihovoj molbi, te dobivgi cesarsku privolju, listom od 10. rujna r. g. darova im ne samo samostan i crkvu bl. djevice Marije u Zaostrogu, nego im jo§ pokloni cielo ono selo, budue bila njegova vlastnost, zapovjedivgi svim stanovnikom onoga sela, da im poput kmeta daju sve dohodke, koji pripadaju cesaru i njemu, kao vlastniku. Zato je od franjevaca u zamjenu potragio, da redovnieki givu, katoliekog se nauka drge, krivovjerje iztriebljuju, duhovnu pastvu obavljaju, te za cesara i njega molitve eine.") Ova darovnica jedan je za nas vise dokaz, u kolikoj su cieni bill bosanski franjevci onog vremena kod domaee vlastele, a okolnost, da je sami njegov teteid pripadao franjevaekomu redu, svjedoei, da ni bosansko-humsko plemstvo nije se stidilo stupiti pod zastavu Serafinskoga patriarhe, Ato opet podaje novi sjaj bosanskoj vikariji. Al kada g. 1499. provalige turske Bete u oblast mletaeku eak do jadranskoga mora, Augustinci pomodju Turaka i knezova Kaeiea protjeraju franjevce iz Zaostroga, te ovi s onimi, koji se bijahu nastanili u Prolocu, prebjegnu pod zidine tvrdoga Klisa k svomu zemljaku vojvodi 2arku, a ovaj nakon uzpostavljena mira opet povrati zaostrogke prognanike u Zaostrog, prologkim pako bjeguncem darova samostan u Makarskoj, koj kagnje postane i biskupskim dvorom makarskih biskupa. 39) Na ovaj naein bi po Bo§njacih stavljen temelj sadagnjoj drgavi wesv. odkupitelja, poslie nego je mlogu pomod i podporu prugila bosanskoj braei. Dok su se ovi povoljni i nepovoljni dogodjaji sbivali u krilu bosanske vikarije, dajud joj novi pravac daljnjemu djelovanju, dotle je papa Pavao II. trudio se, da izbavi zastanjene pokrajine. Pridrdiv se njegovih dvadeset galija mletaeko-napuljskoj mornarici, ova je pod vodstvom Petra Moeeniga strah i trepet zadavala po ) Vidi darovnicu n Fabianicha: Storia dei frati minori in Dalmazia e Bossina II. p. 286-8. 39 ) Pogled na djelovanje manastira Zaostrog, od A. K. Matasa, u koledaru Matice dalmatinske za g. 1869. str. 93-8. 39
145 cielom Arhipelagu. Podje mu napokon za rukom voriti cesara Fridrika III., da sazove drgavni sabor u Regensburg g, i odredi potrebite mjere. Tu se stvori zamagna osnova, po kojoj bi se imalo diei 200.000 momaka, al se ne ogivotvori, budue u to isto vrieme preminu Pavao II., a Petrovu stolicu zasjede franjevac fra Franjo d'Albescola, inake della R o v e r e prozvan, eovjek Oen i pobogan. I njemu je prva briga bila, podia vojsku proti Ttikinu, ter odmah razasla eetvoricu stogernika na sva eetiri kraja Eviope, da podtaknu krgeanske vladare na rat i ueine shodne pripreme. Al cesar vets bijage smetnuo s uma to poduzede i nije htjeo vise na to misliti. Englezka irnala je gradjanski rat, Francezka nehtje ni euti o tom slavnog Besariona, drugim vladarom bijage do nasljednih prepiraka, ugarski pako kralj driao je preejim poslom preoteti Oesku od pcljskog kralja Vladislava. Turin je medjutim girio svoju vlast po balkanskom poluotoku, Hercegovinu drgao podharaeenu, a najmladjeg sina hercegova euvao u tutii, i j potureiv ga, prozvao Ahmet-pagom, koj kao takov postane zetom sultana Bajazita II., i primio nagradu za svoje iznevjerenje.") Preoteti u Bosni gradovi bijahu povjereni Nikoli Ildkomu, uz naslov kraljevski, samo zato, da kralj Matija mogne bezbrignije rat voditi u Oeskoj, i ne hajuei za papinu opomenu, da utvrdi prolaze i zatvori puteve, kojimi je mogao Turein provaliti u njegovu oblast. 41) Nu da pri tom obdem nemaru ne bi klonuli duhom bosanski franjevci i napustili svojih pologaja, papa listom od 20. oujka god. 1474. potvrdi im sve povlastice, koje su dobili teeajem vjekova od njegovih predgastnika,") a one iste pismom od 30. travnja 1476. protegnu i na one franjevce, koji su dosad s njimi sakinjavali zajednicu, nu provalom turskom ostali u obsegu ugarsko - hrvatskih zemalja. 43 ) Zanimivo je za nas, da su obe ove milosti dobivene na molbu bosanskog kralja Nikole, koj je mogao iz bligjeg motriti djelovanje jednih i drugih, a u tom valjda nazirao i njeku drgavnu korist. ) Luecari: Ann di Ragusa p. 185-6.
0 43
439-40.) List od 30. kolov. 1472. u Theineru: Mon. Hung. II. p. 42) Idem ibidem p. 443-4. 43) Ibidem p. 451-2.
10
147 146
da ne dotieu ljuaska sredstva za odoliti Papa, livo vjernika, rastudoj Mehmedovoj sili, stavi sve pouzdanje k u molitve P te licem na Bdid god. 1474. oglasi jubilej, og je ved avao pred pet godina bio urekao. Proljedem slide& godine dodje u Rim njekoliko okrunjenih glava, a medju ovimi i bosanska kra44) ljica Katarina, da u torn vjeenom gradu ostavi i svoje kosti. Siksto IV., sliedee primjer svoga predgastnika u dardljivosti prama ovoj nesretnoj Beni, gostoljubivo ju primi, smjesti u ulicu „la pigna" sa svom njezinom pratnjom, te joj opredieli stalnu, njezinu staligu primjerenu gcdignju pladu. Ona se je ovdje nahodila na u susjedstvu franjevatkog aracelitanskog samostana, sagreadjeed na samom Kapitoliju, te sada, ako ne prije, stupi u „trei rv. Franje", i podavgi primjere vanredne pobdnosti, blago usnu dne 25. listopada g. 1478.; dakle nakon tri i pol godine svoga boravka, ter na vlastitu ielju bi ukopana u aracelitanskoj crkvi, s more stranu velikog rtvenika a tik propovjednice, pak jog i danas joj se viditi grobna ploea, na kojoj je njezina slika u bass•r elief u, i sliedeei nadpis, keg je vlastitom rukom izradila : „Catharinae Reginae Bosnensi Stepbani Ducis Sancti Sabbae Ex Genere Elenae et Domo Caesaris Stephani Natae, Thomae Regis Bosniae Uxori Quae vixit annos LIV. Et obiit Romae Anno MCCCCLXXVIII. XXV. Octobris. Monumentum Ipsius scriptis positum. Leke na smrtnoj postelji, nae;ni due 20. listopada r. g. oporuku, kojom ostavi kraljevinu bosansku sv. stolici, u slueaju, da joj zakonita djeca Sigismud I Katarina, koja su bila odvedena u Carigrad i poture,ena, nebi se opet vratila u katolieku crkvu. Istom posliednjom odlukom darova cieli svoj gibivi i negibivi imetak, kog je u Rimu imala, svojim dvorskim gospojam Pavliji Mirkovie, Jeleni Semfovid i Mariji Migljenovie, da ga pojednako podiele. Uz 1 spomethei 4 4,) Wadingus : Ann. MM. ad a. 1474. Do6im dru strgi 53. Asse. stavlj aju to u g. 1466. oli 6ak u g. 1463. Bogomili Luccari p. 185. 95. .
mani V. p.
—
to liepe uspomene ostavi u nom i odjedi: Radidu Klegieu, svomu dvorskomu megtru, zatim Luki Vu6kovieu, Abramu Radidu i Nikoli Zubravidu. Nu ne zaboravi se ova vrla 2ena svoje Bosne ni franjevaca: crkvi aracelitanskoj odredi za ukop 200 dukata, a za uspomenu svoj kraljevski zlatni ogrtae, svoje misno ruho i posudje slovin-koj crkvi sv. Jerolima u Rimu, svoje pako srebrne to hie oklope sa sv. modmi crkvi sv. Katarine u Jajcu. 45) Ovu oporuku podpisala su dva dalmatinska svedenika i Best aracelitanskih franjevaca, gto dokazuje, da su joj ovi bili kao domadi, odkad je morala ostaviti Bosnu, a s njom i franjevaeko sveeenstvo. Stoiernik komornik sv. rimske crkve podpisao je i ovjerovio dva primjerka ove oporuke, od kojih jedan ponudjen bude papi, a ovaj naimenova u to svrhu podkancelara, ter u podpuno stdernieko viede budu uvedeni njeki kraljieini ukudani, koji bi to oporuku pokazali, i papi kraljevske ostruge s maeem predali u znak zauzeta posjeda. Tom prilikom pohvali papa pokojnicu, oporuku i mae prihvati, pak ih svim stdernikom po redu dodade, naredivgi podkancelaru, da o tom napravi izpravu, te ju zajedno s oporukom u papinski arkiv postavi.") Pri torn obredu osobito se naglasi, da je ona skoro punih 12 godina divala noveanu podporu sv. stolice. Nu i franjevaCki red dostojno je ocien4) njezino ivljenje, uvrstio ju u broj „blagenih reda", imenito porad njezine urtrpljivosti, CistoCe i pouiznosti, slaved joj uspomenu na 25. listopada. 47) DoCim su pape pozivali sve krgteno na rat, i molitvami nastojali ubldit srebu bdju, dotle je car Mehmed bez prestanka radio o glavi svomu krUanstvu, odavajuC velik um i silnu hrabrost, ali i veliku okrutnost. Ne bijage mu ni iz daleka dorastao ugarski kralj Matija, koj g. 1464. odbijen od Zvornika, a vojvoda njegov Mirko Deak od Sreixenika, zanemari daljnje ratovanje, ter se uplete g. 1468. u borbu s Ceskim kraljem Jurjem, a zatim s njegovim nasliednikom Vladislavom. Ovaj ga sebieni rat zabavi punih 10 godina, ter nije ni hajao, gto Turein svuda napreduje, i Mlet&nom grad za gradom, pokrajinu za pokrajinom otima. Nu kad 45) Theiner : Mon. slay, mer I. p. 509-11. 46) Assemani : Kal. Ecel. V. p. 94-5. 47) Martyrol, franc. ad diem 25, Octobris.
149 148 ovi g. 1479. ueinige u Carigradu s Mehmedom mir, i osigurae svoju pomorsku trgovinu, ciela sila bosanskih beta bi naperena proti Ugrom, ter jo§ iste godine prodru u njegove i cesarove zemlje, te dopru da, u tajersku, otimljudi ljude i blago, pak obogativ se plienom, povrate se natrag. Sad istom on se prene iz svog nehajstva, na brzu ruku sklopi primirje s cesarem Fridrikom III., te zapovjedi vojvodam Stjepanu epuzkomu i Petru Gorjanskomu, da navale na uzmieude Turke. Ovi se naglo bate u potjeru za nepriatelji, pretovarene plienom stignu kod Viteza, ob nod na nje nasrnu, te mloge pogubivgi, roblje i blago povrnu. Pa§a medjutim, koj je tursku vojsku predvodio, sretno izmakne vouju jsk na vrat i na nos pribere i otisne za Ugri, pak bi ih doisto uni§tio, da 300 hrvatskih konjanika na vrieme im nije u pomod doletilo i Turke razagnalo, 48) a tko zna kakve bi poraze doivila jo§ Ugarska, da se Bogu ne smili nevolja kr§dana, i dne 3. svibnja g. 1481. ne dike sa svieta cara Mehmeda. Sad i u samom osman lijskom dvoru porodi se nasliedna prepirka medju njegova dva sina: Bajazitom i Zema - Zizimom, koja se dokonda porazom posliednjega, te akoprem Bajazit g. 1483. prisvoji cielu Hercegovinu i raztjera hercegove sinove, to ipak ne bijage nikakov vojskovodja, ter je mogao Matija bit spokojan s ove strane, dok i njemu smrt ne prekinu (g. 1490.) dosta dugo kraljevanje. Doznav§i sultan Bajazit II. za smrt Matijinu, osokoli se i odludi pokugat sredu otdevu. Oeski kralj Vladislav II. Jagelovac bude izabran i za ugarskoga vladara, nu brzo se uvidi njegova slabost. Ved g. 1491. provalile su turske bete iz Bosne u hrvatsko zemlji§te, te premda potudene na Uni od bana Ladislava Egervara i hrvatskog plemstva, ipak su istog i sliededeg ljeta udarale na Biograd i Jajce, prodirale u Kranjsku, Koru§ku i Stajersku, to napokon satrvene kod Bjelaka obustavie na ujeko vrieme nasrtaje. Sultan razjaren ovim neuspjehom, povjeri vodstvo ovih ratobornih beta Jakub pagi, koj je 1487. i sliedede Bosnom vladao, i ovaj u kolovozu g. 1493. prodre do Kranjske i Stajerske, mlogo roblje i pliena putem pograbi, ter se vrati i pane s vojskom na krbaysko polje. Ban Mirko Drenlin sabere na brzu ruku 8000 vojnika i boj 48
3. str. 406. ) Mesie u „Iinjiievniku". god. I. sv.
odpoeme ; nu zla sreda posltdi ovaj put Hrvate : ban i knez Nikola Frankopan dopadnu Civi turskih gaka, prve pako vehnole i 7000 krgdanskih junaka tu pogine. 49) Ali kada i Ugri provalik sliededeg ljeta u Srbiju, Bajazet preplagen potrai (1495) na deset godina primirje, nu ponosito ugarsko plemstvo jedva se sklonu, da mu dozvoli i tri godine; pak da su se Ugri posluili pometnjom, koja je Turke ovom prilikom bila obladala, ni sami Carigra,d nebi ostao u osmanlijskoj vlasti.") Uvjete primirja ovaj put predlagao je ugarski sabor, pak zahtievao, da se povrate uhvadeni su2nji, a za vrieme primirja ne diraju ni u cesareve zcmlje. Nu bosanski Turci nisu se smatrali obvezanimi ovim ugovorom, nego upravo tog vremena osvoje Tr2a.c, Neretvu i Vjeneae, a zatim Komotin kod Jajca. 51) Osigurav se Bajazet od ugarske strane, svu svoju kopnenu i pomorsku situ krene proti mletadkoj republici, koja je tada mloge posjede univala u jonskom i egejskom moru. Ona mu se dudnovatom brzinom i hrabrosti oprie, nu napokon zamoli pomod hrvatskih beta, ter ved g. 1499. nalazimo dalmatinsko - hrvatskog bana Ivana Korvina, naravnog sina Matijina, gdje dopire do same Bistrice (valjda Livna), i licem na „Svietlo Marinje" porazi Turke u gibeniekom kotaru. Na belu bosanskih beta stojage sada Skenderpaga, kojemu je bila zadada uznemirivati Mleteane s ledja, pak zato i priedje u lipnju r. g. mirno mimo kraljevski Klis, ter prodre u zadarski i ninski kotar, a odavle vrati se preko Ostrovice u Bosnu, ostavivgi za sobom pusto§ i jauk 52) Jo§ tedajem istoga ljeta provale druge bosanske bete k jadranskomu moru i osvoje Makarsku, sliededega pako vrate im 2ao za sramotu Vladislavove bete pod vojvodom Zarkom i podbanom Martinkom, provaliv u Hercegovinu i tu poubijav mloge Turke, a mloge zarobiv. 53) Strake bijahu i daljnje borbe, i to koliko na zapadu, toliko i na sjeveru Bosne, a suvremeni spomenici osobito iztieu bosanske provale u g. 1500., 1501., 1504., 1505., 1506., 1508., 1510.0511., 1513., 1515. 49) Isti ondje str. 407-8. 50) Schmith : op. cit. p. 62-3. 51) Mesie ondje str. 418-9. 59 ) Ondje str. 421. 55 Ondje str. 425-8, )
151 150
Vidov primjer sliedige postepeno kninski i skrai progonstvu. 55) dinski, zamolivgi bosanske franjevce, da ih u tom zamiene. 58) Za nas je zanimivo, da bag u ovih okolnostih franjevci se nastanige u Cetini, Klisu, Kninu, Visovcu, Skradinu, Zrinju i Ostrovici, te gdje se ne mogoge utvrditi za sretnijih vremena mletaeke republike, tamo se razprostranige pod strahotami nevjerniekog oraja. Njima samim jog bijage dozvoljeno izlazit na biel dan, i jednovjercem olakgavati tegobu turskoga jarma. Ovoliko girenje bosanske vikarije prama moru moglo je biti na gtetu njezinu, da nije obda skupgtina reda u Asizu g. 1493. uredila joj nutrnjih odnogaja, te zakljneila : 1. da kustod kustodija milegevske (= S. Nicolai de Mili) i doljnjo -hercegovaeke (= S. Mariae de Sodonico) bude i u ramskcm okruIju bosanskog vikara povjerenik ; — 2. da on mode sa svojim savjetnikom dolazit na 3. da nemoie primat bradu iz drugih drdr2avnu skuOtinu; 2ava, bez dor, ole vikareve, al ni ovaj premjegtat bradu njegova podrueja, ne sporazumiv se s istim; — 4. da reeeni kustod nide einiti posjet i pedepsavati ; — 5. da nit on idje nit galje koga izvan svoga okruija ; — 6. napokon da nitko vie ne smje pokugati kakva odieljenja, pod prietnjom izobdenja. 57) Poslenosti franjevaca ponjegto je prijala i sama uprava ovih zemalja, smatrajud ih potrebitimi za mir nutrnji i zadovoljnost novih podanika, pa kada koncem XV. vieka oli poeetkom sliededega ni2ji turski eastnici pobunige krkane u Hercegovini proti Porti, da tim dobiju izliku na njih udarit i njibov posjed prigrabit, glavni zapovjednik turskih Seta obrati se na franjevce, i zamoli ih, da posreduju na korist mira i potladene brade, obedajud svakoj njihovoj pravednoj 2elji zadovoljiti. Franjevci uvidjajudi cielu muenost osnovanog ustanka i bojed se, da se tim korakom ne izkorieni ime krgdansko, utigage pokret, a uslied toga bige poeakeni javnom priznanicom i novim carskim fermanom, a tim dobige njegto vige slobode i pouzdanja. 58) Ovo, pak onda ine njihove vrline na toliko obearage novu vladu, da je ova pri popisu svih zemljigta, obavljenu —
te 1517. ddivivgi pri tom i po gdjekoji poraz, nu ne tako snalan, da je mogao bosanske Turke odbit od samovoljna eetovanja.") U ovako tubih okolnostih tko je radio na crkvenom polju saki biskupi u Bosni, lahko mdemo pogoditi. 06evidno je, da bo ns nisu vise mogli iz svoga stolnoga mjesta Djakova prelaziti u Bosnu, nit dieliti vjernikom nuIdne utjehe. Ovostrano svoje stado moradoge povjeriti brizi jedinilt franjevaca, budud se Turci s ovimi malko svikli, oli bar nisu od njih toliko zazirali, koliko od svietovnjeg svedenstva, koje su drtali za ubode. Nu i franjevci sa svoje Anne posvjedoeige svoju odanost prama vjeri a toenost prama duhostirn, te izkazage veliku revnost i partvovnost u ovo Ialostno vrieme. Medjutim se mlogi biskupi izmienige na bosanskoj stolici, bez da je katolieki puk u Bosni mogao 2ivo osjetiti neprisutnost vrhovnth sve svopastira. Franjevci bo i odprije bijahu, a sada po gotovo, inskih jim jednovjernikom, te budud, polag drugdje navedenib pap listova, mogadijahu dielit sv potvrdu, odriegivat od zadranih grieU. i blagosivat sve, gto i biskupi, tim je dovoljno bila naknadjena prisutnost redovitih biskupa. Nu ne samo Bosna, nego je i Dalmacija osjetila u ovo stragno doba poirtvovnost i poslenost bosanskih franjevaca, budud eestim turskimi provalami katolieko stanovnietvo dlazilo vike nepri o imi eetami els ve je liv like. Prod bjesnedimi bosansko hercegovaeko bjeIalo, nu osobito svietovnje svedenstvo, jer mimo sve i zlostavljano, a puk, koj bi ostajao ell se povradao, bivage kano ovce ne imajude pastira. Izpred tih pogibelji ukloni se i ueeni duvanjski biskup Vid de Ruschi, kojeinu je bila povjerena uprava i makarske nadbskup, svojim biskupije, a prebjegla ueini Averold, spljetskicm i XV. vieka. kon generalnim namjestnikom, ter i umre ran evcem duvanjup Svoje stado u Duvnu i Hercegovini on preporuei fj u Zaostrogu i ske kustodije, a ono u Primorju bradi stanujudoj Makarskoj. Jednim i drugim vrli pastir idjage svimi sredstvi na ruku, eesto potraivage izvjeka, a kadikad preobueen u svietovnje siromagko odielo pohadjage svoje vjernike, tjeged ih u tolikoj biedi -
—
) Farlati IV. p. 178-9. ) Fabianich op. cit. I. p. 237-8. 57) Orbis Seraphicus t. III. p. 135. 58) Fabianich op. cit. I. p. 237 8. 55
) Marina Saimaa : Odnogaji skupnovlade mletadke prema jut. 54
Slay. Arkiv VI.
66
-
153
152 u Bosni koucem prvog desetka XVI. vieka, bosanske franjevce u javne gruntovnice uvrstila kao nepodldne dankom, a to i posebnim fermanom g. 1511. potvrdila.") Budue se ovim naeinom povisio ugled franjevaca, njihova pako djelatnost obuhvatati morala nigta manje od pet biskupija, trebovalo im je njeke biskupske eine obavljati, kao gto je dieljenje sv. potvrde, posvedivanje kale a i ovim sliene, oslaniajujuei se pri torn na jasno slovo papinskih listova, imenito na onaj Martina V. od 23. kolovoza 1418., ter pisma Eugena IV. od 23. i 29. sieenja 1444., koje smo na svom mjestu naveli. Zazriev od toga spljetski nadbiskup Bernardin Zana, kojemu bijage i makarska biskupija povjerena, te nevjerujudi da sv. stolica ikomu daje toliko poviastice, potrai od bosanskog vikara odnosne apogtolske listove, da ih pregleda i potrebita odredi. Ne bijage tada kod knee vikara, nu mjesto njega dodje mu fra Stjepan, vikarev zastnpnik, i fra Luka Lupigie, upravitelj olovskog samostana, te premda nemogoge pokazat u izvoru, ipak ga uvjerige o tome, te obedage mu, dim stigne vikar, donieti na ogled traene iz; rave. Ne znamo, da su vige zato bill nznemirivani franjevci, pak mislimo, da su i uadalje ostali u mirnu posjedu reeenih povlastica. Dapaee, ovdje dodaje ueeni Farlati, pripovieda se, da su bosanski vikari bili tada opunovlageeni sv. stolicom, te su sami imenovali upravitelje izprahjenim biskupijam. Makarski gradjani sa svoje strane, dostojno ocienjujudi zasinge mjestnih franjevaca, izmolige od sultana dozvolu, te vlastitimi prinesci, a pomodju knezova Kaeiea, podigoge im dosta prostran samostan i crkvu kraj grada, posvetiv ju na east Bogorodice, i g. 1518. uvedoge ih tamo, 60) na gto i franjevceni ponaraste broj. Obseg bosanske vikarije i poldaj pojedinih samostana, dade se razabrat iz sliedeeeg izkaza, kog bosanski vikar g. 1506. podnese upravi reda: 1. Kustodija milegevska i u njoj samostani : u Sutjeskoj, Visokom, Srebrenici, Fojnici, Kregevu, Zvorniku i Mostaru. 59) Arkiv sutjeskog samostana. 60) Farlati IV. p. 191-2.
2. Kustodija hercegovaeka (= S. Mariae de Sodonico) ima samostane: u Ljubugkom, Zaostrogu, Sciliumu (Soli?), Olovu, Oize, (Konjicu ?), i Milegevu. 3. Kustodija biogradska, a njeziui samostani: u Biogradu, Bermedi (?), i gabcu. 4. Kustodija jaj aeka dri samostane: u Livadu (Livisciku), Zveeaju, Grebenu, Jajcu, Jezeru. 5. Kustodija hrvatska, ter su joj samostani: u sv. Ivanu de Monte (?), Bihadu, Otoku, Zrinju i Ostrovici. 6. Kustodija cetinjska brojila je samostane : u Cetini, Klisu, Skradinu, Visovcu, Kninu i Karinu. 7. Kustodija bijage trsatska, samostani pako njezini : u Trsatu, Senju, Cetinju, Kamengradu, Modrugi, Brinju i Zvonigradu. 61) Sam izkaz priznaje, da mlogi od ovih samostana tada ne bijahu uzprav, a njeki i nedogotovljeni; nu opet oeevidno je, da sva franjevatka obitavaligta nisu bila uvrgtena u ovaj popis, valjda s toga, gto nisu saeinjavala prije ni tada pravih samostana. Medju ove de spadati svakako ramski sv. Petra i braeki sv. Martina; a ne smjemo ovdje ne pripomenuti ni toga, da su miogi krivo upisani, te i sama razdioba kustodija saddaje krupnih ode pogriegaka. Medjutim sveudiljne borbe medju ugarskimi i turskimi eetami sve su to vedma otegodivale obeenje izmedju hrvatske i bosanske brade, ter je vet god. 1495. obdoj skupgtini u Akvili bila podnegena molba, da se podieli bosanska vikarija, kako to potreba i politieki obziri iziskuju. Riegenje ovog pitanja bi povjereno fra Bernardinu de Caymis, obeemu povjereniku reda za iztoene pokrajine, koj u to svrhu dra sliededeg ljeta skupgtinu u hvarskom samostanu sv. Marije, to saslugav stranke, odredi, neka brada bosansko-hrvatska u katoliekih krajevih obdravaju skupgtine, bez da zovu onu iz turskih zemalja, ova pako to isto tine u svome obsegu, nu ipak tako, da svim ostane jedan vikar, a tim se uzeuva cielokupnost vikarije.") I g. 1512. obda skupgtina u Napulju ob61)Wadingus ad a. 1506. p. 337. — Rudolphus 1. 11. in Cat. Prov. Bosnae fol. 301 62) Greiderer op. cit. p. 66. n. 62. 10 a.
154 drgavana, bavila se je ovim pitanjem, ter odbijajud predlog, po ko jem bi se ova vikarija imala odsele zvati „hrvatska", a ne „bosanska", zakljuei : Ime Bosne neka ostane kako jest, brads bosanska, koliko bude mogude, neka se u njihovih potrebah podupiru, a namjestna driava nek ostane pod oba naroda u svojoj cjelokupnosti. Al napokon moradoge se ove opravdane gelje uvagiti, i g. 1514. fra Kristofor a Forolivio, vrhovni namjestnik reda, dozvoli, da mogu jedni i drugi prigodom prve skupgtine uredit se u posebne drgave, te svakoj nadjenuti ime, koje de najbolje odgovarati njihovu zem ljopisnom pologaju. Ovom se dozvolom oboji postage, te claim franjevci, koji su se nalazili pod ugarsko-hrvatskim kraljem svoju driavu prozvage „bosansko-hrvatskom a, zato gto se je u obe pokrajine prugala, dotle svi u turskoj oblasti, svoju nazvage „bosansko-srebreniekom", iz uzroka, gto je samostan u Srebrenici bio sjedigte bosanskih vikara. Tom prilikom odciepige se za navjek eetiri najbujnije kustodije, naime: jajaeka, hrvatska, trsatska i biogradska, ovanio pako ostane tri, a u njih uzpravni samostani: u Srebrenici, Maevi, Solih, Olovu, Sutjeskoj, Visokom, Fojnici, Kregevu, Rami, Konjicu, Mostaru, Ljubugkom, Zaostrogu, Makarskoj i Braeu, budud ostali bijahu oli nedogotovljeni oli same razvaline. Ovog se upravo vremena izvede jedna za nas znamenita promjena, koja ako se i dee samo naslova, taj zasieca u prava i bududi razvoj bosanske vikarije. Godine naime 1517. obdrgavana je u Rimu obda skupgtina reda, u kojoj se „obslaujuda" brada posve odiele od samostanaca (= Konventuala), te glavar obslugujudih" dobije naslov glavnog Ministra. Istom prilikom bige ukinute sve vikarije, i proglagene „drgavami", pak i bosauska, a mjesto vikara zauzege driavnici s podpunom samoupravom polag propisa reda. Uslied toga zakljueka Bosna bi uvrgtena u samostalnije okruje, te kao drgavu i mi demo ju odsele zvati i smatrati, a njezino djelovanje pod ovim novim naslovom saeinjavat de posebni odiel, koj ee biti nastavak njezine proglosti.
Vikari bosanski. 1260. fra Ivan. 1339. fra Peregrin Saksonac.
1349. fra Martin de Asth. 1350. fra Franjo Fiorentinac . 1356. fra Luka Ugrin. 1361. fra Zotaldo Fiorentinac. 1363. fra Franjo Fiorentinac opet. 1367. fra Bartul de Alvernia. 1406. fra Marin Splidanin. 1408. fra Petar Seonjanin. 1411. fra Henrik Poljak. 1416. fra Matija Englez. 1420. fra Blag Ugrin. 1423. fra Ivan Koreulanin. 1432. fra Jakov de Marchia 1436. fra Nikola Trogiranin. 1441. fra Ivan Bajanin. 1444. fra Fabijan Baeanin. 1446. fra Mijo Zadranin. 1449. fra Filip Kregevljak. 1454: fra Ruperto. 1457. fra Flip Dubroveanin. 1458. fra Angjeo Zviezdovid. 1461. fra Martin Koreutanin. 1464. fra Bernardin de Fossa. 1467. fra Dominko de Gonissa. 1495. fra Bernardin de Caymis. 1498. fra Angjeo Zviezdovid opet. 1512. fra Petar Bognjak. 1515. fra Auto Jezerak.