Blaženi koji gladuju [PDF]

Zitiervorschau

,nvRELO

zlvorA"

RihardGrif C. S. SP.'

BLAZENIKOJIGLADUJU

Prevela Zlata

Gregurin6ic

ZAGREB

KNJIZNICA ZA DUHOVNI ZIVOT KNJIGA

DESETA

t94rt

.!

,Niemadki naslov knilge: SELIG DIE HUNGERDEN

Mariii Nadbiskupskiordlnariiat Vrhbosanski Br. 158?43 IMPRIMATUR. Saraievo,21. lipnia1945. f lvan nadbiskup vrhbosanski i melropolita

TISAK HRVATSKE TISKARE, ZAGREB, pALMOflcEVA 3 Br. 1286-ll-1-1944 DopuStase tiskanie kniige Richard Griif C. S. Sp.: ,,BlaZeni koii gladuju"' eL y*o RAyMrELrswoz pnor.Bu

pomodnici kr56ana

PNEDGOVOR ,nGospcilc, poksZi nam lioe svojo i lrit deno sPn6enil"

(Ps 19' r)

obuhnsaoaiu Za itogdnio, koit' svolant oe-li'iirwrn' izdezwaiu zem'tle i nnroitre poieili''wi- kao ry -ytu" itn freil *\* i;i;r* ie tfiidi stetnm ilapade ryislitt" dttnom Stolnto osobndnapma ntita ne ?*iaNe iln.se. i; destou ilntn'ima, Eto itr' pro*it:liuiern'o ;; 'r"ii", miai u toltJwi >To ie tte1e oilltnsTo nas dnbismo rw nnd:rnaiuie,-ilnni potwt'Eliakne mnEern'o' rot' lto biesni' t" i St"'gr*na"rita"; >Ni' obmrorn'na zh' koie zaArd'areibtng Nd obzirom nn zontrfinost sustSamo tleo ojeruje, dioi< (&uteaubri. and). Sa^mopo vjeri dolazi se k ljubavi.

>Vrefu Ziaota< 1) V. sadrZaj na kraju knjrge

8'

g

Djelce neka bude lnwe6eno'Mariji, naAoi nebeskoj Majci! S njezinim blagoslovom neka pode u sviet i dovede nnogo >gtndnih duia< k lnsvemainjoj sve'tosti. Misijski do,mBroich, u sieirrju 1938P Richartl Griif, C. S. SP.

NAPOMENA UZ OSMO I DEVETO NJEMAEKO

IZDANJE

Bvimsliedom, od sredine travnja l-938. iza.Sloje pruih s€da^m izdania evs knjige. To je dokaz, da je jednalro dobro bila primljena kao i >>Da,'OtdeDod,tte k metui sui, ko7i ste um,orni i obteredeni i ja ca uas okriepiti. I wci 6ete mir dru\ama wojim< (Mat 77,28 sl). Kako objasniti, da za rnnoge ljude vjera nema viEe te snage, Sto viBg da je ona za njih uz teret bivotz kao neko novo breme, te da im postaje joi tefim od ve6 teikog bremena. fivota", - bremenom pod kojim stenju i uzdi5u? Kako mnogi Zale, 3to su odgojeni kao katolici! Po drrrgim vjerama Livot je udobniji i latrii! Spasitelj dodu3e ka^Zesam, da nam na.me6ejaram i breme, ali on izd* iito dodaje dvie vaZne rieice: >Moj jaram je sladalc i maie breme je Laltln< (Mat 11, 30). I najEkrtiji posloda.vac plaia svojim radnicima makar i oskudnu nagradu. 7,er da je sano Bog tako twd, da bi htio samo Zeti, a nikada ne sijati? (Lk 19, 2L). Zar ne. veli ved Stari Zavjet (Ps 33, 9): >Kuiajte d ai,ili,te;

11

kako je sladak Gospodin!< Bog ie dobar, on ve6 ovdje pla6a stostmku nagradu, a powh toga daje nam vjeEni fivot" NaSa vjera -

snaga!

Sv. Ivan pGe: >lIoJ a oiero je pobieila,Ania nad* alailaua stsiet< (1 Iv 5, 4). To wiedi i za na5e sadainje wieme. No kako to, da se kod to[kih tako brzo moZo opaziti urironrost i nema^rrrost u vjeri, tako, da njihova vjera nije viFe dorasla da odoli bilo kakvoj navali, te ne mogu vi.Ee udovoljiti dapaEe ni najjetlnostavnijlm i najpotrebnijim zahtjevima vjere? Naslormiei pisma Hebrejima izd{zali su teZku borbu trpljenja, podnosili pogrde i tjeskobe, danili r, ztu tvoru i s vesetjen podnosili otimanje svojih imanja {10, 32 s1.). A sv. Pavao ne hvali ih ba"5osobito, on im tlapade veli, da bi morali biti spremni za svoju vjeru oprieti se do krvi (72,4). Ako nam na5a vjera ne daje viFe snage, da radi nje sve pretrpimo, onda tomu nije kriva sama vjera, ni Bog, nego rni, samo mi. Ova knjifica, i.ije su misli doz,rele posve pod utjocajem prilika na5eg vrernens, nastoji rie5iti to pitanje. Nama ilonas nefustaie samo Ehsauiera. Ne manjka na;n toliko duho',rno primanjo vjeEnih istina, nego viie izvr$avanje voljom onoga, Sto nas vjera udi, to .Jast Zivot 1n vjeri, prolzmanje naFega fivota i svih

a2-

Zivotnih podrudja blagom vjere, ukratlro, nedostaje nam djelotuornt ojera. O vjeri s€ mnogo govori i pi6e, ali se vjera u tim djelima obraduJe vi6e ili manje kao krepost, iako kao boZanska krepost. A vjera je ipalr mnogo vi3e, nego >puka krepostvelikoj kao gonr.6i6ino zrrro< prripisuje mod da, dini dudesa (Lk 17, 6) i on sam. oanaduje na jedhom drugom mJeetu (Mk 4, 31) goruSidino zmo kao najmanje od svih sjemenja- S tom vjerom. $arno tako veltkpm kao gonr.Eidino zmo * mogu se iiniti velika 6ud€6,a.,pre,mie6tati gore, presadivati dnre6e (Mt 17,'20; T.k17,6). S takvom se onds vjerom mole

sigurno vladati i fivotom i nositi teret Zivota. Kako ogromna, neizrnjema staga i ka.kova svesilna mod mora da je istom u vjeri, koja viFe nd nallii goruFiiinom zrnu, nego @puno razvijenom >velikom drvetuMoj praoeilnik Eiui oil uiere< (Ilebr 10, 38). Bez ove Zive vjere ne 6e,mo doci do saw5ene ljubavi, ne moZemo vladati svojim ilvotom, niti postati gospodarima svieta. Bez te vjere bit 6emo i ostat 6emo robovi svoga >jaDa, Otde!Tko ljubi, u','iek razsipno dajesvjetlostnih tjelesa< (Uspr. Post 1, 3, 1, 14 sl.). Prernda sunce i wiezde uviek obasjavaju svemir, on je ipak taJnan. >Svietlo svietli u tami, ali ga ta.rna nije spo* zn*la< (Iv 1, 5). Sv. Pismo raalikuje dvovrstnu tamu: nod (Iv 9, 4) i najskrajnlu tamu (Mt 8, 12). Najskrajnja ta,ma - u naravi i nadnaravi - postoji istom onda, kada svjetlonoSa i svietlo, kao takovi, ZU

Svietlo vjere jest pravo svietlo. >Morarno se 6uvati, da svietlo vjere ne shvatimo sarno u prenes€nom smislu, i mislimo salno na i,stine, koje nam izvana dolaze. Ne, vjera je ulivena kretrrost, ona je, iaho tains'uveno, ipak pravo svietlo, ona je sposobnost, da spoznamo Boga i boZansko (da vidimo, gleda.mo u nepravom smislu), sposobnost, koje nema disto naravan 6cvjekDvije du.5e sfapsju, ah, u mojim grudima. Jedna ho6e da se dieli od druge< (Goethe, Faust). Pobjeda svietla wjere eim svietlo vjere bude sve jasnije svietlilc. to 6e eemaljsha nestalna svietla sve viie gubiti na snazi, i lronadqo 6e th za naie odi posve nestati. po no6i su nam vidlji-ye samo zviezde i one su nam putokaz.i u tami; no dim sunce u svoj irrasoti grane, zviez&e posve >>izdeznumeteora< nestane, i naFa ljubav pada opet na

31

svoj'rr ob"dnu rnjeru. Sa Zivom vjerom sioji i pada na"5a teinj&, na$e krEdanstvo; s njirn raste i pada naia svetost. Vjera kao doZivljaj Vjera nanl se kocl sve'uogkrEtenja stavija u du5u kao pos.remalena iskra, kao sjemenlsvietlo, koje obasjava svakog iovjeka< (Iv l-, 9). Svalome se jednom polai,e temelj, na kojem moZesagraditi svoju zgradu vjednosti. Ako ljudi ne 6e, ako vi3e ljube ta.mu nego svietlo, onda Je njihova krivnj&, ako san: ostanu ta.ma, pa ne nadidu krug svieta- Da^kako, s ovom prvom miloSdu viere u6inuienje samo poEetak obra6enja, ako Eovjek primi trenutku povjeru. Sv. Pavao niie po da^m.aidanskom je posho samo Pastao odma^h>sveti< Pavea, Pavao je uEenik l(ristov, ali vao, m:zitelj Kristov postao sa svojom na.navimorao se io6 dugo boriti. Zalac ie ostao u njegovom tielu (2 Kgt t2,7). I Eestoie ur dahnuo i stenjao pod teretom svoje ljud'ske naravi (Rim ?, 24). Svojstveqi zakon na5e naravi ostaje, po milosti stvara se sarno protuteZa tom zakonu. VJEBA _ NESTO TVOBNA Vjera i Zrtva ra:zuma Kad kaZemo,da je vjera svietlo, u kom nas ljubav ppCimaprivladiti, da je ona toplina, kojom tfuia na^5egsrdca hrli k Bogu, onda je prikazana sa.mo jedna strana stvari. Vjera nije sa.mo neBto trpna, aije u tomu da bovjek biva lnvuien, vjera je i neSto tvorra, nelci din, ne$to 5to Eovjek izvodi. Vjerom. 34

neSto potluzinano. Ovim se ne misli poreci ono malo prije reEeno, nego sa.mo trnkazati protirmu stranu toga. Vjena trn sebi zahtieva vec od nas jednu m, r, odricanje. Prije svega zahtrevaod nas Zrtvu raatma^ Nararmi rlanJm mora stati pred vjenom. Fravo podruEje vjere ostaje ?a ;i zaWoreno. Predmet vjere nadma5uje ljualski razum. Nararmi um moZe dodu5e iztraii'vati, da li je ne$to dostojno i zaito se ne6to vjeruje, m br., jer je to Bog rekao, dudesimapotwdio. Ali e11nilrsd,s,ne moZe dokaaati ono.Sfo dovjek mora vjerovatl Sto se moia dokaza,ti, to su sa^mo predlnstavke vjere. UEenjaci mogu dodu.Bemnogo 5ta dokazati, Eto neuki moraju vjenovati, ali prvtr istinu svake vjerske tajne ne msZe se dokazati, nego je svi moraju vjerovati Uzprkos tomu na5a vjera nije nerazumna.Vjera se konaino vra6a na gledanje. Krist, koji se izJeazaokao sin Brcl?ji,I(rist u koga vjemjemo i komu vjerujemo, gleda ono', 3to mi vjerujemo i time preuzirna ja^mstvo, da 6e na5a vjera prie6i u gledanje. Iko ho6eda dode do saw3ene spozn;aje,mora trnieti time, da vjeruje. >Tko udi, mora najprije vjerovati< (Aristotel). Ako ho6emodo6i do lndpune strnzoaje, do gledanja Boga, mora.mo nai prije vjerovati. Zrtva volje Jer nararmi um ne moZeshvatiti predmeti vjere, zato je vjera i,frva volje. Vjerovanje ostqje uviek

35

dobrovoljno pristajanje. AlDa, otde>da>da I ako ne uloZite hivota, ne 6,etn nikada LivoLa ste6i< (Schiller >WallensteinslagerNisa"ur doBao da donesem mir, nego ma.dVjera je u biti disto nadnaravni din. Ne moZda po biti naravxa, a onda na"dnararmo preodjevena, kao na pr. kad se bakar presvude-datom< (Garrigon-Lagrange) . Vjera je miilost. Sve su milosd plod Kristove ffive na kriZu. Naravnim silama ne moZe ni jedan dovjek posti6i blo koju milost. Ljudi, koji su sa^mi u stanju lnsvecuju6e milosti, mogu dodu3e molitvom i ffivom izmoliti od Boga milosti za sebe i druge. No premda nam se milosti po dmgim ljudima pruZaju, ipak je Krist onaj, koji nam ih daje. Svaka milost da.kle i prvotna milost vjere - jest slobodan dar milosrdne tjubavi bLje.

3g

Vjera i >da Otde< Porastu nzi5eg Livota milosti i *ivota vjere moZemo pridonieti vjernim w5enjem svojih dnemih duZnosti, trajnim podwgavanjem svoje volje BoZjoj volji, svojim odva-him i odanim >da Otde< u svim sudbama frvota". >Ako tko hode da vr.Ei njegovu (Otdevu) volju, upoznat 6e, da li je rnoja nauka od Boga< (Iv 7,17). Vjera i naolitva VaZniji od ovog posrednog puta.jest neposredni. lrli porastu svoje vjere moramo doprinositi m,olitvom. Moramo nLnngo ui,3e nego iln sa,ilo motiti za mi,lnst ojere. Kada bismo ponovno imali vi3e molitelja, ime.li bismo i viSe svetaea. >Orate, fratres, Motite braco!< Mi moramo moliti, ali ne sa,rro ustnama, nego iz najdublje dubine svoga. srdca.'Nije time dovoljno udinjeno, ako iznolimo ba5 sa,rno jo5 na5e obvezatne ulolitve. Ni nekoliho trenutaEnih pohoda presvetomu ne 6e nas dovesti do konainog, podpunog saw5enstva. Gospodine, udi nas ponovno veliku umjetnost mplenja, moleoja bu prestanka! Molitva 2s 1r.jsru morala bi biti glavni sadrZaj naie molitve. Gospoiline, >>umnoEinn*u ojerul< (Ih 17,5). Dai na:n Zivieti u tom svietlu! Molimo s bla^ZenomKatarinom Tlmmerich: >Gospodine, uii me ojerouati,, nadnti se i tju-

40

bi,td,kako ujeraju, nadnju se i,ljube prdfid djeca tuoje Crkae!< Zernaljsko prolnzno, sujetsko ne trebamo rnbie moliti,, to 6ema dobiti,, a^ko fivimo po vjeri, stostruko (Mk 10, 30), kaa dodatak, poorh sDega. Otac nta, da na,m je potreboo.r) izkoristimo wieme suoje molitoe za ujedno, boEansko. Spasitelj je sam mo]io za Petra", da se njegova vjera ne pokoleba (Lk 22, 32), Zar da i mi ne molimo za dntge s istorn nakanom? 7'ar tn ne bi znadilo, izkazati im najvede dobrodinstvo i najbolje sluZiti Kristovoj stvari? Molitva je vjerska djelatnost. To je iemeljni stav, koga stvor trajno prema svome Stvoritelju mora z,avzimati. Jer mi u nadnaravi ne moZemo ni$ta udiniti, nego smo posve ovisni o BoZjoj dobroti i milosrdu, ae preostaje na-m i ne pristaje nam zapravo niBta drugo, nego da prosjadki'stojimo pred BoZjim vratima. Raditi ne moZe svatko, ali svatho, pa i najsiroma,Sniji, najbolestniji i najslabiji moZe jo5 pro. sjad,itri, moZe tiho i niemo podidi ruke i srder k Bogu. Moli,tua za diou ajeru bit 6e uoi,ek i u sam okolnostima usli,Senm.>Molite i primit 6eteOdkud dolazi'5?< A sotona odgovor'i: >S jedne skitnje po zemlji i jednog putovanja po njoi(. Tada reie Go'spotlin sotoni: "A iesi U opaaio i slugu mpga Joba? Nitko mu na zemfji nije r"ti.o. Bezprihoran je i pravedan, boji se Boga i d'rZi se daleko od zlau. Sotona. odgovori Gostrrcdinu: >Zar je mo?da Job uzalud tako bogoboiazan? Ne pazi5 li t na niega i njegovu ku6u i sve, 5to je njegovo? Ti blagosivljaB djelo njegovih ruku i njegovo se ima'je sve datje proteZe u zemljuDa, tog Joba, da'ka'ko po'^t^, bogobojaaan je i svet, posve sigurno, ali Bto tn z;rlaci?Ta on z'na,zailtoje svet, ti mu daje3, da mu je tako dobro. La^ko je Jobu, biti svetin'< Mnogi 6e od nas ditajudi fivotopis ovog ili onog svetca moy'Aaslidno mirsliti: >Ab., ovim' svetcima bilo je la^ko biti svetima, ali ja! ... Ka.ko da postanem

4T

svetin sa svojim mudnim znaiajem, i ovim naslije_ denim sklonostima, u ovoj okolini, uz moje male talente i sposobnosti?< P,osve je sigurno,'da svi ljudi ne mogu posti6i kanoniziranu svetost, svetost koju bi Crkva mogla utwditi i proglasiti. K tomu spada Eitav'ntz vanjskih i nutarnjih uvjeta, koji nisu uviek datt,r, ali do nu_ tarnje, bitne svetosti, koja izvana desto puta moZe agledarti vrlo nesveta, titogo doci svi bzz izrvrotka. Svetost -

neovisna o vanjskim okolnostima

Da se nebo ne moZe kupiti bogatstvom, to nam. je svima jasno. Sto dovjeku koristi da dobije ditav sviet, a du5u svoju izgubi? (Mk 8, 86). Nebo se ne mde kupiti zernaljslci,m ttricdnotama. Ni udenost nas ne dovodi ni koraka bliZe k njoj. Za mnoge je ona da_ paie zapreka. Spasitelj nazla b1a-Zenimamalene. vflyalim te, Otde, Gospodaru neba i zemlje, *to si ovo sa^krio mudrima i pa,rnetnima, a odkio malenima. Da, Otde, tako ti se svidjelou (Lk ].:O,2l). Svetost ne ovisi dapa.de r:d o samom. prisustvovanju sluZbi BoZjoj ni primanju sal>Dasre6aGladne napunja dobrima< (Lk 1, 53). FO KBISTU SE OSTI/ARUJ{J NASA DJELA I I{A5E EEZNJE Djelo svetosti - djelo BoZje Mi smo u svoin nastojanju oko svetosti odvi5e ljudski nastrojeni. Svetost ne ovisi o zernaljskim doK!

gadajima, niti o na5em znanju i na5im naravnim spo_ sobnostima, nego o Bogu. To izgleda krivom naukom i protuslovljem. A i nije podpuna istina (ta mi smo u podetku .upozol'ii,i na ogranidenost naEeg govora). fstowemeno mor€uno razloilti, kalrav udjel ima do_ vjek na djetu svog posve6enja. Ali, jer moramo re_ dom sve pnkazatt, na.vesti 6emo ponajprije, koji udjel ima Bog u osiguranju na-{eg spasenja. Po naravi k nadnaravi Pravo promatraju6i mi smo ljudi ponajprije i zaptavo za sviet odredeni. Mi, gospodari svieta, treba da ga za sebe owojimo i sebi podloZimo (post 1, 2g). Sviet je naSe radno polje, naEa domovina. Tu mo_ Zemo raditi, djelovati i vr5iti djela, jedno ve6e od dru_ goga. A ipak nam sviet ima hiti sarno sredstvo za postignu6e swhe. Mi treba da u svietu, okruZeni do* brima ovoga svieta i ovisni o njima idemo za nad; naravniim ciljem, da ostvarujemo i postizavamo djelo svog'a posve6enja. Postavljena nam je zad.a6a,koju mr sanc-i po sebi nikada ne moZemo dose6i. U nad_ naravnom redu ne moZemo sami po sebi ni3ta udiniti (Iv 15, 5). Tu je ono neobidno, da se mi na svorn vla_ stitom radnom polju, na kojem stojimo s obim no_ gama, na kojem moZemo izvesti velika djela, ne smi_ jemo udorna6iti, a da se naprotiv svom snagom ja_ i ko56u ditavog dovjeka m,orarno prihvatiti nadnarav_

52

w5kom rroga, koje zapravo ne moZemc ni krajnjim kraljevstvo zxa'ipri'ie >TYaiite dohvatiti. p*ti" a tza toga ne Bo?jel< (Mt 6, 33). >Ponajpriieu " ' jedino i izhljuslieii uondanajprijena5 brat< (Rim 8, 30), on mora u djelo provesti na5e teZnje. Krist je tako izpunjenje na"Sede''Znje,ostvarenje naSe teZnje. >>Ima.mo jednog zag[vornika kod Otca, Isusa Krista, praved-

53

nika. On jeLrtva pomirniea za na3e griehe, a ne samo za naso nego i zz gnehe eieloga svieta< {IIv 21. l14i trebamo Eeznuti fili moEemo sam,o deznuti,,Km,st pak nuiu dednlu ostuarule. Je li naEa rnolitva Eto dmgo, nego Zelja i tnLnja? Raatnatrajmo sa;no >Otde naBGospode pomiluj< klicaji su deZnje; skritne, tihe i pprimi, sveti Otde, ouuj,rl_ okaljani fuveni dar< pa sve do zadva Duha Sve_ toga: >Dadi, DuFe Svdti, i blagelovi orru ft,tw-,Bez riedii\folite gospoDJ

dara hetve, da pobaije poslanike u ietvu svoju!< {Ltrr 10, 2). $s-ctrndincva Eeinja za obra€enjern dr:5a 'reda je od bishupove ielje, od naie ielje, ali Spasrtelj ne moZe vi$e djelovati bez nas. Svoje milosti, svoju krv, sebe samoga povjerio je posve nanna,,svcjoj Crkvi. Mi ostvarujereo njegovo djelo. Mi ga najprije morarno moliti, istom tada 6e cn poslati s-uojepslanike. I(a!:vo povjerenje, ka"kav nalog, ali i kakova odgovoi'nostl Ne 6e se od nas traZiti i na nama osvetiii krv proroira od Abe1a do Zakadje (Lk !4,5A s1.), nego krv jedinorodenoga Sina BoLjega. Mi smo svi o'orrezard. N:tho se ne smije i ne mole izpridati. Idi smo svi duvari svoje bra6e (Gen 4, 9). Mi -

osloficditelji euharistijskoga rarobljenika

Krist dezne, a mi ostvarujemo niegovu dehrju. IJ presvetoj Euharistiji Spasitelj je osuden na vanjshi neragl, on tamo samo deka. Sva njegova boZanska snaga, njegova sverno6 lefr, svuzna u svetoj hosti!. Spasitelj treba nala srdca, na5e rrke, na.6etielo i na6 duh, da ma?,erantlts. svoju snagp.l) Mi, treba ilu ostvarujema o,,oo,Eto an deli. On mora 6ekati, dok mu se ne'cko T:ez pridrZaja ponudi. Eto se viEe koji dovjek 1) Ne dakako absolutno govore6i: nego u koliko je htio da se na iovjeku na taj nadin podvrgne i o njernu uiini zavisnim. (Op. ur.).

58

beauslovnc -preda bcZanskorn Spasiteiju, to viBe bo*anskih snaga i sposobnos'uiprestmjava u njega. 1?EimoZerno ostvarivati >boianstrrc>daKada bih predao svoje tielo da izgori, a ljubavi ne blh imao, niSta mi ire bi koris'cilo.< Ljubav je predanje, predanje vclje. Pus'uiti, da se s nama. nei-rto doga.da, to je ponajprije :+aJ prinos'djelu naBeg pcsveeenja. I tirne postajeruo sposobnima, da pror.'odimo Kristovo djelo. TaJro doqek moZe ostvarivati sasvim boZansko d;elc, moZe lz'sr5iti bezkrajno mnogc..On lcostaje upravo dionikcrn lroZanske nara;ti {2 Petr tr, 4). Iz,oje dudo, da takav dovjek mpZe iz'"'rbiti 59

jo5 ve6a djela nego 5to ih je dinio sam Spasiteljl >>Zaista kaZem vam: tko vjeruje u mene, dinit 6e djela, koja dinim ja, i jo5 ve6,a6e od ovih dinitk (Iv 14, 72). Ali, >neka se nitko ne hvali pred Bogom. po njemu ste u zajednici s Kristom. On nam je po BoZjoj vol;i postao mudrost, opravdanje, posve6enje i odkup. TaJT'ko se ho6e hvaliti, neka se hvali u Gospodinu< (1 Kor 1, 29 sl.). Kolika se Steta nanaSa du5ama i Crkvi, jer smo tako IoSe omde rf Spasiteljevim rukama. IZMJENIENO DJELOVANJE KRISTA I NAS Napori i uskladjivanje napora Sa,mostalnesvetosti rru-".'Su*o po Isusu Kri,stu, u najtjesnijoj Xvotnoj ppvezanosti s njime u l(ri_ stovom otajstvenom tielu, postizavamo saw5enstvo. Kao u svakom Zivom ustrojstvu i svakoj fivotnoj zajednici, tako i u ovom zbiljskom nadnaravnom ustrojstvu Kristovog otajstvenog tiela dolazi nepra stano do popunjavanja i medusobnog djelovanja. Zivjeti znadi naprezati snage i uskladivati to napre_ zanje. Koji gladuju, bit 6e nasideni. Glad vodi sitpsti, a u zadovoljenju sitosti leLive6 ponovno klica novog, yeceg gladovanja. Kada osjedaj gladi i deZaje riode do vrhunca, tada se pribliZuje nova, jada sitost. . . Zivot se popunjuje i uskladuje suprotnostima. Krist iezne u meni. Ali Krist i ostvaruje moju ieZnju. fi 60

daje5 >htienie i izw5enjeu (Fil 2, L3). A ipak je i on upu6en na naSu spremnost, ako hode da djeluje i raste u nama i po nam,a. Poredba s tlom i sjemenom Kada se sjeme stavi u zemlju, onda podetak ra'sta leii u sjemenu, a ne u zemlji. Posve zavisi o sjemenu, Sto 6e biti od njega, raZ, pBenica, jedam. Ono se razvija samo iz sebe, prema svrsi, ali sjeme bez zemlje ne moZe rasti i dpnieti ploda. Tako je i izmedu Krista i nas. Sv. pridest, hrana otajstvenog Krista, djeluje po sebi. Ali njeno djelovanje ovisi i o naSoj suradnji. Spasitelj ne moZe niEta diniti, ako tlo ne dadne nikakve hrane. Ako je tlo izsu5ena, izgorjela pustinjska zemlja, twda pe6ina, onda ni najbolje sjeme ne moZe proklijati. Mi ne smijemo svoje naravi ubiti' uni5titi, udiniti pustinjorn. Krist treba naSu narav, da na njoj raste, da dozrije do punine. Iz nas, u nama., po nama mora Krist nastati. On vadi Sto treba, ako mu se posve prepuBtamo. No pridrZajem li ja svoju vlastitu volju, onda ne raste on, negs moi ja" Jedno uviek raste u meni, ili on ili ja. >>Onrnora,r&sti,, ju se moram smanji,uati< (Iv 3, 307). No ni najbolje i najprikladnije tlo ne rqoZe sa' svoje strane ni5ta doprinieti rastu, ono moie biti samo posve otvoreno, posve spremno da primi sjeme. Sjeme od sebe uzima sve iz tla, 5to mu je potrebno za rast za svoj wstrri raevoj. Je li u tlu ve6 odreEenost i uvjetovanost, onda

61

t.

It. I I i

je rast sjernena ve6 nekako sprieien. Na vapnenono tiu na pr. ne moZe uspievati svaka biljka. Sto ie dov_ jek mirniji i spremniji i otvoreniji prema vjerskone fi.o:t r, 5io viEe prepu5ia svoj Zivot boZanskoj pro_ vidnosti, 5to se manje brine za sutra, za bududncst. to brZe raste u njemu Krist. Sto vi5e rni Zelimo i ho_ 6emo i o'Jredujemo, tc mu vi5e zapreka postavlja"nlo. Ako je na5a velika Zelja, naEa Eehnja sano Krist, onda on i posve po sebi tu dehrju ostvaruje. Foredba s drvetom S istom siikom, sarrlo s jedne druge strane jasno moiego uvidjeti, da Krist i dovjek moraju suradi_ vatt. Zivat drwetu ne daju korien ni deblo, ni grane, ni lil6e, ni kora ni sok. To je neBto tajanstvena, ne_ vidlji'.2a, neshvatljiva. Ipak to tajanstveno ne moEe nid'ca bez koriena, debla, i t. C. Sto je bolje i ve6e ko_ rjenje, deblo, granje, to se bolje moLe razviti fivat u biljci. Ono, 5tc se gradewrog tvor.iva skriva u ilu, to tajanstvena tivatna struja biljke zahvala i uvladi na vi"6i stepen bivova.nja, iz ugijika, iz duiika. . ., iz mrtvoga postaje ne.Eto Xvoga. Taln i, bodarwki d,iuot zah,,:^aiau nama we naie ,i, st)e ono, ito ilnta,zi u eloti,caj s nd,rne' pa io vtretua:ru u, boEansko. I(rist za svoju izgradnju ne treba dovjekove tjelesne sna_ ge, nego samo pred,unje naie oo.lje. Ni nararmi ne_ dostatci, pogrje5ke i slatrosti naSeg temperamenta 6?,

ne mienjaju se. One ostaju u naravi kao u kiici i kod nayre6e svetosti. Samn om se oduz'nna lwana, kad,a se uolja u+3ene izlieua u nji,li,, nego je posue preilana Kristu, shtd.i,posnsel(ristu. SnseEto sebt}rn z& se zddt'iauam,o, ne preobraauje se. Sanl,ou koliko i, kchko se irt':z''je, toliko se i preobrazuje. Sto je tlo boljo, Sto je dn'o l.e6e, to je krasniji i plod. Iz smrti na-. staje Zivot. Spasitelj je na^5plod, jer svi udovi sluZe Ilristovog otajstvenog tiela, talro, da je izgadnji on uistinu na5 plod, pa i o narna wiedi: >Blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isusostavljaju6i< sada teZimo za nadnaravnim - >TYa'iite' tit. *t Bogulu (Kol 3' ito j" gore, gdje Krist sjedi s desna podruEje' 1) - alSmatrai zlata za sarnu pra5inu, a ofir za potoEni Bljunak! Onda 6e Svemogu6i biti tvoje Azrto, a njegova riei tvoje srebreno blago< (Job 22, 24 sl). >Nitko ne moZe biti mojim udenikom, ako se ne odrekne svega 3to ir'na< (Lk 14, 33). Barem nutarnje moramo se odieliti, moramo se odre6i. Spasitelj nam za uzdarje obe6aje ono, 3to je neko6 Bog stavio u izgled Abra.hamu: >Ja sdm bit 6u tuoia plnda preobilnn< (Gen 15, 1). .

OD ZF.LJE. K DJELIMA Svaki iovjek ima svoje granice

Nutarnja Zivotna zajednica s Kristom zahtieva da mu se posve predamo. On u narna moZe rasti sarno, ako mu dadnemo >>tloMoie ie srebro i moje je zla.to< (Lg 2,9). >Ne trebam bikova iz tvoje staje niti jaraca iz torova tvojih " ' Kad bih gladovao, ne bih ti to rekao, jer moj je va' sioni sviet i 3to ga izpunja< (Ps.49, 9 sl). Pa ni ono' Sto mi svojom tjelesnom ili duFevnom snagom mGZemo dati, nije ni3ta u poredbi s bezkrajnom puni. nom BoZje moci i snage. Raz1ike, koje medu narna ljudima imaju tako veliko a:aEenje, kod Boga ve6 €isto radunski gledane ne igraju nikalve uloge. Stavljao ja stotinu ili milijun velidina nasuprot Bogu, omjer je uviek jednak ni$tici. OgraniEeno ne.mogu nikada uzpgrediti s bezgranidnin. I onomu, koji je dpbio pet talenata, reieno je: >Bio si vjeran n mnlome; (Mt 2F5,..21).Osim slobodne odluke svoje volje ne moZem.o Bogu ni5ta dati. Zato vanjska

69

mrtvenja ne bi trebalo $nah.ati glavnom stvari vjer_ skog Zivota. Ona su s:uno uvl.etno potrebna. potrebqJ* i_: i vaZnija stega misli i volji Bkolanje nutarnjgg Zivota. Mi bismo morali *otgo svjesUrije odgajati duh. >Dolazi vrieme, i ono je ve6 iu, kada 6e se pravi klanjatelji klanjati Otcu u duhu i istini, jer talrve klanjatelje traii Otac( (Tv 24,23). Klanjanjem priznajemo vladarska prava Boija, poa*g* vamo mu svoju volju. Samo volju prepustio nam-je Bog, da njom slobodno razpolainmo. S o5omoZemo kazat:t >da< ili >ne< na ono, Sto Bog hoce. Na.Sa je volja kraljevski, boZanski dar. U na5em htijenju poEiva na5a svetost U,naSoj volji podiva na^{a velidina, na5e nebo, y"6-nak1o. po svojoj votji mi so obvezujemo gogo d >Ciju vo,lju tko w5i, onoga je i stuga< (2 petc f"fu. 2, 19)..O naSoj volji ovisi. Jedna od najvedih milosti, sv. moie postati najgorim otrovom; a naj_ -pridest, gori otrov, najveci grieh, moZe se izkoristiti u najuspje5niju tefoju za krepo$du. po svojoj slobodnJj volji mi smo, tako r$,stavljeni Bogu * tot. VoIj; je najnutarnjije sveti5te "aSL du5e,-u koje ne mofo nitko prodrieti, koje ni sa^m Bog ne dira Tu je dovjek sam gospodar, neograniieni vladar i kratj. Tu slobodan, kako sa,mo duh sam -oA" 1'e _on UiU .to_ bodan. 7A

mjerotlavno Shvadamo, da je sarno na^Eehtijenje pred Bogom. BlaZeni koii gladuiu i Zedjaju novi za'ma}.' NaBa tehja za sveto3du dobivatako mogu postati kad izkoristimo slnaaju, da na'BeZe1je polje Pred-na.ma se prostire nepregledno f""p"*ti-u" jo6 ima rad'a, Siri se Siroka zlaiata zremlja', u kojoj nai bezkrajno rnnogo blaga i bogatstva' Tu se ba! i gladuju koji >Blainni tada. poljt Iaai naie p"* (Mt Dielo 5, 6)' nasititiA zaEto ih, Spa.sitelju, ue razdieliB?< A Spasitelj mu odgovori: >Pa nitko ih ne 6ek nebeskim Zeljama> (Lit. Sv. Svetih). Kaho dalekosefoog su aradenja na^6eZelje, moZemo upoanati po djetima kr5tenja belje i saw3enog pkajanja. Sana inlja za"kr*tenjem nadomje5ta najvatniji i najpotrebniji sakramenat (kr{tenje), ako nekrBtenomu nije mogu€e, da ga primi. - SawEeno pokajanje, koje nije niFta drugo, nego Lelja z,a pnovnim oXvljenjem djetinjskog odno5aja s nebeskim Otcem - odwadenje od grieha i ponoww dednja z,a Bogom, jedino radi Boga - bri5e odmah sve teZke griehe. Ostaje samo jo5 dufuost, da teZke griehe prvom priliko,m izpoviedimo.l) A kada bi dovjek o6iB6en ta.kovim kajanjem iz ljubavi norao umrieti 1) Savr3enopokajanje proidazi lz savrSeneljubavi, t. j. iz spremnosti, da u wemu ispunimo volju BoZju. Jer Krist ho6e da woje teZke griehe izpoviedamo, zatn mora grjeSnik koje se kaje biti spreman teZke griehe u sakramehtu pokore priznati. 74

bez sve6eni6kelnmodi, savrteno pokajanje nadomjestrlo bi mu Eak i satrra.menatlnkore. Tko svoje tntnje i defrrje ne moZenikada ostvariti, nije na kvaru. CeZnja na.smoie dovesti do najviBih stepena svetosti. SAMO NA DJELO SPREMNE ZNLJE VRIEDE PRED BOGOM Sta predpostavljaju dobre Zelje einjenica, da Zelje urcgu postati kretrnstima, ne dopu5ta pretjeranu osjedajnost na vjerskom. podrudju. Misao: >?nlje su djelaIsuse, dodi, dodi, Zeljo moja, o ka^ko dezrem za tobomudovidinog novii6a< pokazuje na^ur Spasitelj jo5 jasnije, pod kakvim uvjetima postaju Zelje djelom pred Bogom (Mlr L2, 4L-44; I'k- 2L, 7-4). Spasitelj je jednoga dana sjedio u hrarru nasuprot Skrabici za milostinju i promatrao ljude, koji koju su dolqzili i davali svoje darove. >Mnogi su bogata5i mnogo ubacivali< - ne odviBe dedno i ne odviSe tiho. Tada dode i jedna siroma5na udovica i spusti posvo tiho i neopaZeno dva novdida u milostinjsku Skrabicu. Ali Spasitelj je to vidio, pa brzo pozove k sebi svoje udenike: >Pogledajte ovu udovicu. Ona je dodu5e fuvovafa samo dva novdi6a, ali ona je dala viFe nego sui,>Novacpovladi novacputem pravednosti. To je protivurjeEje, a ipak dinjenica. Prrt pravednosti, put vlastitih uspjeha koje bi se htjelo nabrojiti Bogu, dini se ljuclskoj naravi, koja je rado sam,odopadna i koja voli sama sebe opravdati, la.k5im, o ipa^k je bm. L put milosrda, na kojem se u svojoj biedi iovjek baca u namdje BoZje, te sve

80

od njega traZi i odekuje, izgleda tr;Lim, a ipak Je lalFi. trz iivota i Prirode Dva putnika ho6e u neku daleku 2gmlju. Idu pjeBke. Tad doduju da tz bhzog grada trnlazi sampvoz u zemlju njihovih teforia. Jedan se poZuri i potr6i, da ne propusti sa,qovoz, stigne jo3 pravowemeno i zaista se i por-eze. Drugr, vole6i odved udobnost, ne potrudi se, ide polako dafje i dolazi prekasno. Tako mora prodi cieli. put pje3ke i zadov-o. ljiti se time, da zemlju upozrra sa^mo pow5no na njezinoj granici, do.Eim je onaj prvi prodro do srca z,emlje. Koliki, iz udobnosti, idu teZkim putem! I(ada bi se samo malo napregli, moglo bi im biti tako la.ko! Mi idemo teZkim putem pravednosti, ali taj nas ne vodi dalje od na5ega ja. Dokle god ostajemo na podrudju na.Seg rada, ne moZemo rez}inuti svorjih ljudskih okvira, ne moZemo narasti izvan sebe, izdi6i se nad sebe sarne. Ne moZemo sami sebe, poput Miinchhausena, uhvatiti za vla.stite hose i iz'rr:uei se iz kala. Posve velik postaje sa^uro onaj, koga tefup, i deZnja ponesu izrran sebe. Zar nije la^k3e, posve prekinuti sa sa.minn sobom, da nas ond.a >voziq BoZje rnilssrfrs! 7'namo, da voda trpd nomalnim prilikama istom kod 100 stupnjeva prelaai u drugi oblik. Istom kod

81

100 stupnjeva p6inje vreti, ne prije, ne kod 80, 90 ili 95 stupnjeva. Velike, sna^Znesile, koje se sakrivaju u vodi, oslobadaju se i mogu se posve izkoristiti, da, na sto posto povisiti istom, kad se voda pretv9ri u napetu pa^ru. lfnogo je ljudi, koji sebi ni malo ne olak5avaju Eivot i nastojanje, koji se upravo posteno trude. AIi oni ostaju jo5 u svome ja, jo6 se uvijek dwsto drZe svoje vlastite volje. Oni su trajno u vispkom stanju topline, od 80, g0, gb stutrxrjeva, ali oni, eto ipak ostaju samo >vodaMnogi, koji 6e prvi< (Mt. 19,30). Zlatna sredina >Osrednjost< je dodu5e naF najve6i neprijatelj' premalo lefi a ipak iziedna;enie iznedu previFe i ali ta' previ3e, ,rp":*rro u sredini. \fs sYnijem diniti tiAer ni premalo. Ne smijemo svoje posvedenje udiniti preteZAi:rr - inade na3a narav ne 6e iz'driatt ali ni prelaganim, inade ne 6emo doci do sredine' o"go *t-o do ruba svoga cilja. Mnogi misle da su u srfr sriede, a. nala'z'e se upravo usred osredn'josti To je bolast, od koje danas nnogl boluju' A ipak cielina S polovidno5du ne 6emo do6i do granica svoga jL Vert tz razbontosti, z proradunanosti moramo i6i z,a timt, da sve postigner4o. Morarno biti odvafoi, pa se posve zolofrtt, posve se htvovati. Pnru zapovied mora se vec jednom posve ozbiljno uzeti. S djelomidnim odluka^rna da 6emo udiniti ovo i ono, ne mosvagda5njice, koja Zemo trajno izmicati pritisku nebesko silu sve tare i izjednaduje. >Kraljevstvo (Mt 11,12). Spasitrpi i sarno ga siloviti osvajaju< telj traZi otimanje, neEto nasilna. Tko nebeska do-

87

bra ho6e da postigne, rr{ora se najprije osloboditi privrZenosti zemaljskirna. polagano rn:ku6i ne mo_ iemo_se rle3iti spona, koje nas sputavaju. Jednim zamahom morano se oslobod.iti. Ne5to krui mora dakako protedi. Ne moZe se ni}omu darovati neBto. tr za put milosrda vried.i jo5 Boilja pravednost. Upravo na tom putu mora dovjek svega sebe ulo_ Eiti i futvovati, pa stoga i svoj ja. NaS din sa.mpo sebi no dini nas d,odu3ejo5 svetima, ali on je te meljna predtrnstavka za svetost. Time jo5 ni5ta nije udinjeno. >Kada ste sve udinili, Eto va^mje naloZa no, recite: Sluge smo nekoristne, udinili smo satno svo;'u duZnost (Lk 12, 10). .loB uviek nije udinjeno niFta, u poredbi s oni::r, Bto Bog dini u nama, & iput j. ved mnogo uEinjeno, udinjeno je sve, jer smo dali Bogu, 5to smo mogli l(ada smo doprU do gra_ nica svoga ja, onda prostor i wieme ne igrajri za na1 nifaeovu ulogu, sad:. 2ataz.imo,uronjavarno u BoZju bukrajnost. p.osve je isto,, da li sam u Ekrabicu za milostinju bacio ba&ar, srebro ili zlato. Samo ako sam sve, 5to sa^m;mao, a^kosa.mse barem unutarrrje odielio od svega i svakoga, onda su syg moje Zelje, htijenje i tefoja postale djelom, a to moje djelo ostvaruje Spasitelj. On sve moje tefoje pretva.ra u djelo pred svojim nebeskin Otcem. pred

) Sto inade sam moZe posti6i.

BB

koje onda fim nebeskim, bezkrajnim bogatstvina, ne dolazi u obzir' prinos uobde moj mojima, postaju PUT MILOSRD.A,, FUT MAI,ENIH Siroma5ni Lazat kao >bogatuna Ako kakav bogataS uiiva Livot, moZe se to donekle jo3 razumjeti. Ali kada kakav, >siroma5ni I'azar< hoce da se nauZije y'ivota,, onda je lud. On se ni ne domogne vedine uZitaka; on ovdje nerna nGta. a nema niBta ni ta.rqo, na drugom svietu, dakle je dva put, dvostruko siroma^6a.n.Isto bi tako ludo bilo, kad bi netko malen, nenadaren htio podi putem pravednosti. On bi tada i u vjeEnosti bio nalen, pribrajao bi se k najmanjima. Sa,mo na putu rnilosrda ima on prilike da postane velikim. Koliki maleni, siromalni, bolesni starci zavictaju velikima, bogatima, zdravima, mladima! A njihova zavist nije nikalo opravdaaa. Ta frvot' ovdje ni nije fivot, negg vi5e umiranie, pravi fivot zapoiima istom onkraj grpba" A to onkraj gSoba posve je u nasim nrka.ma. I(a&o se desto dajemo za'varati i* vanjostima! >Samo nesposobni zh Eivot pripadaju Crkvit;..udska tvorevina< ona je upu6ena i na zdravlje i na vodstvenu strnsobnost jednog diela svojih dlanova. trfinogi bogatai i udenjak i mogu6nik mofo nati za svoje >prednosti< pa b za.hvalnpsti prema Bogu upotriebiti ih posve na slavu BoZju. A mnogi >maleni< moZe se sebiino i oholo zatvoits" pred b gpm. Nikako ne treba povladivati niZem dovjeku i osrednosti. Tko svoj tazufr, panet, zdravlJe, svoJe sposobnosti ne up,otrebljava, ne 6e nikatla postati svetim. Svatko, imao on mnogo ili malo, obveza^n je da sve dadne, sve ulofi z,aBoga. Velika' svjetska pozomica Na.Bi su daci predstavljati Calderonovu >Pozornica svietaPravo plemstvo potjede jedino od krvi Sina BoZJega< (bfatt Talbot). Kakvog bi smisla imalo, kada bih smio igrati ulogu kralja ili kraljice, a ne bih bio dorastao ulozi, pa r.atajiot Za uspjeh u vjednosti ne ovisi ni5ta u mojoj ulozi, nego sarno o tomu, da je dobro odigram. Zato je hiljadu puta bolje, biti dobar prosjak nego z,a,okralj. kedstavtjad kralja ne1114niks"ftsvog prava pa ni razloga, da na predstavljada prosjaka gleda s visoka. Uloga i gluma.dka odjeca sarno su sredstva za swhu. Pa neka ove izvanjOn ne gleda tko je tko< (KoI ?,25). Bog je pravedan Svatko je dobio ulogo, u kojoj moie najviFe ufiniti za svoj spas. Svoju fivotnu ulogu. t. j. ulogu za vJeEnost, svi. m.i nejprije morano odigrati.I to ovisi sa.rnoo na.rna.Svahi se mora brinuti, da ta.mo, gdje je, woju ulogu po mogu6nosti dobro igra Gospodine, ui,ini me 5to osietljivijim i 5to tarrkodutnijim da ulnzna.m svaki da.s, 3to treba da govorim iU dinim u velikoJ ffvotnoj

92

predstavi! Vodi, ravnaj i upravijaj ulogu moga Li* vota! Imao ja odigrati ulogu prosjaka ili kralja, do pravo velidine i svetosti doci 6u ffuno na putu mriiosrda. A tim putem idu maleni lah5e nego veliki. Siromasima bismo mogli zavidjeti Ako se u kraljestvu BoZjem smije kome zavidjeti, onda su to siroma"Sni i maleni. Ta sam' Spasitelj kai,e: >BogataF 6e t'eiko u6i u kraljevstvo BoZje< (Mt 19, 23). Ako se ve6 mora otrgnuti od svega, onda siromah daje mnogo lak3e i mnogo prije i zadnji novdid negoli bogata"ts deseticu ili stotinjarku od svog suvi5ka- Ako se dvije nejednako velike lnsude napune vodom i stave na istu vatru, voda €e u maloj posudi mnogo prije podeti kipjeti nego ona u velikoj posudi. IV[rogo brZe prestane biti vodom, i prije prede u slobodnije, pamo statje nego veda kolidina vode. Slidno je u duhovnom Zivotu. Malima je lak5e od velikih. Pod ist;m uvjetima oni lak$e dopru do granica svoga ja, a time i do podpune s!.obode djece BoLje. BoZje raEunstvo Bog je bez sumnje Bog mjere i brol'a (Mudr 11, 21), ali njegovo je raEunsko umie6e ipak posve drugadije nego ljudsko. Kod njega polovica i joF po--

93

lovica nije jo5 ui iz daleka cielo. To nam zomo predoduje poredba s vodom. A-ko do 95 stupnjeva' z'aF grijanu vo6u galijem iz,10,100 ili 1000 posuda, sva ukupna kolidina vode joB uviek ne dosiZe 100 stupnjeva, prije manje. A.ko 1000 ljudi sa po 95 stupnjeva - da govorimo u slici - radi za kraljevstvo Kristovo, svi zajedno ne udine, ne postignu ono, 5to postizava jedan sa 100 stupnjeva. Stostupnjevcr, to su oni posve veliki ijudi, to su na.3i svetci. Jedan od njih prevagne tisu6u dmgih, Eini vi5e za kraljevstvo BoZje, nego tisu6u polovidara iti trideL vrtara. A kako je lako upravo siromasima i malenima, da postanu onaJ>Bwilite

".]*ff sannienir leaa "* Eto je sawEei Otac uai na nebesima!eetrdeset i+5, o j6oi 'u majku' na.€ojm6ii mi smo je Stovali, kao drugu Tnaiaino je bilo kod nje, da ie, rn"ada nije udila 6L tati i pisati, Sto viSe, mada nije ni kastitijanski jezik izpravno govorila, bila vrlo oiltroumma u 6rtd'oreil:' Premda istom *6s razrrmiiGm, nim pttonlhno... da je ona svoj 6udoryedni veleum zahv'aljivala svom sno;nom vjerskom fi.votu, mi bra,6a i sestre oduviek smo je smatrali sveticom ili nedim slidnimvaljaju u puti i krviZbaotje silnike s priestolja"< (Lk 1, 52). Marija je bila i ostala Gospodinovs" pantzttzb sluZbenica- Ona je bila sva spremna za Boga' Nije pnnavala nikakova pruraiunana stava prema BoZjoj volji Nije bilo dugog biranja izmedu da i ne' Ako posve duboko shvatimo Boilje bide, tad nemanro izftailvati, da li je ono, Sto Bog od nas hode, dobro zL nas, - to bi vec bila smionost - tad sa,mo imamo biti spremrli i, diniti. >Sve 3to vam rekne, iinite< (Iv 2, 5). To je jedirn doledan du\euni sta,p iotsjeko pred Bogom, stoorenia nqprarna saoflLeStuoritelju. U tom duhu posvema5njeg predanja Mar'ija nem je najljepBi uzor. S tim njezinim duhom, na5:m obiteljskim duhe6, moramo stupiti pred Boga, i bit 6emo jedno s Bogom, tada 6e na5a Zelja postati djelcm. I na.{a 6e i,elja zasluZiti, da se zove Kristo* vom Zeljom, i ne samo da se zove, nego da i bude, pa 6e na5a djela ostvarivati Krist.

101

.

)DBlagotebi, Sto si vjeovala
Fo rijemu i s njin' i" u njemu"tJa sanr pravi 6okot!< (Iv 15, 1). NuS iokot ru,je pravi, on je samo slika i poredba. Na^3eje sunce sa svoiih srln6anim sustavom slika pravog sunca Krista, >po kojem je sve lrcstaloKorr.u je Bog srediBte, onomu je sviet na krajuPrisiZem sebi vjednu mladostBog sve u svemu< (1 Kor L5,28). Posvuda sam kod Boga. >Nebo i zemlja puni su njegove slaveStvorenje velikom Zeljom deka na objavljenje djece BoZje. Stvorenje je podwgnuto propadanju, ne svojom voljom, nego voljom onoga, koji ga je pokorio lpat< ostaje nada, da 6e se stvorenja osloboditi sluimja prola"aosti i udestv'ovati u divnoj slobodi djece BoZje< (8, 19 sI.). No ako mi sami ne stojim,o u Bogu, onda ne nnoZemoni narav dovesti

natrag k Bogo; naprotiv, mi sami zapadamo u njezinu sluZbu i robovanje. >>Bezvjere bstaje dovjek u stvarima< (Bloy). Mi smo svojim iztraZivanjem i traZenjem prcdrli wlo daleko u tajne prirode. U znanosti i tehnici postigli smo stvari udivljenja wijedne. Ali umjesto da po tome dolazimo sve bliZe Bogu, ni smo se sve vi5e udaljili od njega. Mi smo se. u svojoj oholosti osarno-stalili, odielili od Boga. >Hajde, sagradimo si grad i toranj, s whom do neba< (Post 11, 4). Oni ho6e, da skinu Boga s nj+ gova neba,. >Ali onqj, koji stoluje u nebu, smije im se< (Ps 2, 4). W Boga moi,e 6wjek izvojevati stanovito vanjsko goslndstvo nad sobom i prirodom, ali pravo uzev5i to nije viBe gospodstvo. Odno3aj je prije obratan, Eovjek je postao >robomOsloboditi se Boga to je najgore robovanje< (rf.ismarck). No ako nismo vGe obvezani svietu i tielu, nego pu5tamo da nas vodi Duh BoLj| onda nismo viie robovi, nego slobodnjaci, djeca BoZja, ba^{tinici neba, suba5tinici I(ristovi (Rim 8, 13 sl). Bogu sluZiti znaili vladati. >SluEati Boga, to je najveca sloboda< (Sv. Augustin). Odieljeni od Boga mogu ljudi jo"i gra.diti strojeve, velike i sna.fue - >Od sad ne 6e im ni5ta sn^etati, da ne urade Stogod naumeIpse fec'r't nos, et inn ipsi nas: On ie nrrsstuorio, a np mi samd $ebe< (Ps 90, 3). O.l Boga z'ato polazedi' a ne od ljudi moramo Pronatrati svoj AvoL A.ko ne5to mjerim^, onda to ne ovirsi sa'mo od i4pyavnog mjerenja, negp prije svega od izpravnog je mJerita. Ako uzmem nevaljalo mjerilo, onda' posve izl uspjeh od sebe posl'Zeneizpravan, alKaho liko znanstveno pitanje. \'rtlar raaja^Snjavate dudnu dinjenicu, da je kugla, na sjenovitoj strani posve vru6a, a na sundanoj strani posve hladna?< Svi su bili zratiZeljni na wtlarev odgovor. >To je ppsve jednostavnoupravo, kada ste do5li u vrt, ja sa^m.okrenuo kuglu. Ona je na sundanoj strani bila preugrijana. Da ne ' ' pukne, ja sa.m je olrrenuoIgnoramus. Ne znamn nadimadanas po,we niEta ne osje6am judera^Enje boli, a sutra no 6u osjedati danainje.< >Bi li htio ozdraviti?< >Ne, jer prije nego 3to sa.m obolio, bio sam zloEest, pa bih mogao opet postati. Ovako jo posve dobro za mene.< - !{oliko Hvotne mudrosti kriju ove rieii jednog djeteta! Zatsta mudrost se zadrZeva kod malenih (Red 2, 6). >Dati 6u va.m mudrost< veli Spasitelj (Lk 21, 15). Otac Mateo Cbawley, Siritelj posvete gbitelji boZanskom Srdcu fsusovu, potvrtluje nam ovu istinu. >Propoviedao sa"m.u Lwdu. Kad.a sam jedne vederi, umora.n od rada, polalo silazio 6pilji, vidio sarn nekcg pomalena seljaha, kako ide prema meni. Izgleda, da ga je zanimala rnoja biela halja. PribliZio se, povjerljivo poloZio svoju ruku na moju i rekao:'>Recite mi, dragi otde, jeste li vi to danas propoviedali u bazilici?< >,Jest,prijatelju!< * >Ah, hako je to liepo, da dragi Spasitelj bude uveden u obitelj kao prijatelj i kral.j ljubavi! Kaho je to lie-po! Dvadeset je sad godina. irto primam sv. pridest, i svaloga dehrrtka. obavlja.rn sveti sat, da ianolim osnutak djela, kome bi s',rrha bila, da Isus postane pravi kralj obitelji.< Tako je nastavio izlaiuli svoje mi,sli, govoredi o ljubavi k lsusu, o njegovorn kraljevstvu, i t. d. Ja sam ga sluEao, sretan i wlo zaduden. >Ali, dragi prijatel.iuU gostinjac dragi otde? Sa.da nemarn wemena. eekaju me upregnuti volovi.< - >A ne biste li rnogli do6i vederas u'8 sati? Evo moje adrese'Uk sati! Illogu, dragi otde, do6i 6u!< i pripoviedao mi o kralju ljubavi. Njegove su me riedi pctakle,,da prihvatim olovku te pribiljeiim tu bog,oslowu nauku. Postavio sarn nekoliko pitanja i biljeZio. Na mojim ptrtovanjima vidio sam. vec i Euo mnogo istaknutih muZeva. Ali prizrajem, nitho mi o dragom Spasitelju nije ta"ko govorio, kao ovaj selja^k. On je bio sav pun njega, kao netko, tko ga je upravo tren prije vidio. Tafto smo ostali zajedno do poslije ponoci. Na razstanku rekao sa:n mu: >Mi obojica ljubimo Isusa, krafia ljubavi. Ne biste li htjeli biti mojim prijateljem?< Prijateljem? Nema'm se nGta protiv.< >Da^kle pristajete. Ati pr{jatelji vremena do wemena od dopisuju. Ne biste li htjeti neprisiljeno plsati i opet o njemu govoriti?< - Y'1[i, otde (jo.( vidim njegovu kretnju duttenja), ja ne znarn ni ditati ni pisati.< >Pa t.ko vas je udio sve te liepe stvari?< dujte njegov odgovor! Izrenaden' gledao me je Ernsto u lice i rekao: >Ka,ko, oIfu, i me pitate takova Stat ?'ar ne ditate svaki dan sv' misu? Vi me pitate, tko me je naudio ovo, Bto ma"m! No pa, On je to!< (Nasitio je praznu duFu, duBu gladnu napunio je okrepom< (Ps 106,9). Grieh i rnilost -

izvori poviesti svieta

Bog je udinio svoje. Sada je na narma, da svoje udinimo. Nebo i pa.kao stavljeni su u naie mke. Ne sa^mosvoja stvorenja, nego i sama sebe, svoju Crkvu, ditavo. dovjedanstvo povjerio je Bog dovjeku- Mi ima.mo kobnu slobodu, da z.aum,emo stav prema povjerenim dobrima svieta i spasa, da ih prosuttujeuro duhom svieta ili duhom Kristovim, da ih upotriebimo ili da ih otklorjmo. Od na5ih odluka za ili protiv Boga stvaraju se dogadaji svieta. U tom smislu moZemo re6i: >Poviest svieta ne stvara Bog, potsiest saieta st,t)d,tdxrlonti.samo< su posliedtee griehn, proklntstuo, Sfo szr ga ooi, izazualt. Niih' se ma\e uklnniti, uni\titi ili barem ublnEiti sarno., ako se na protitmoi strani poueda 1) Naravski da Bog okre6e konadno we zemaljsko zbivanje na svoju slavu i na dobro svoje djece' oBog moZe i na krivim crtama ravno pisati< (Stara njemaEka narodna poslovica).

132 -"

i pojada mtlost. Niita nije oi4tiie poueaano u Suetorn Pi$nu oil grieh,a i trpnje. To je ono potresno teneljno suglasje koje se uviek ponavlja i koje se povladi skoro kroz cieli Stan Zavjet. Ni jedna istina nije bila tako ilva u sviesti starih naroda, i ni jedna nam ne govori tako dirljivo iz njihovih pjesarna kao ova: GNeh inafua prokletstuo i, trpniu. NaiteEa kriania rfi,a nnjtel"u bol. A bol i prokletstuo prestaiu istom onila, kaila presahne njituou izuor, gri,eh,. Mi nikada ne bi bili izgubili raja, da nije do5lo do grieha. Zar se Kain nije unesrecio bratoubojstvom? Nisu li Noini suvremenicl svojim bezboStvom i ne6udoredem sa^mi prouzrodili obdi potop? Nisu Ii se ljudi sa svGjom neobuzdanom oholo5du sa^m.irazdvojili? ditava izaelska poviest, eoiam od putovanjakroz pustinju, pa do raz,orenja Jeruzalern"ag. 70 posiijeKrista, trajan je i jasan ilokez,dn je trpljenje posl,jedica oilpada oil, Boga, o bolja werTren&posljeilica powatka Boga. A kad bismo posve duboko mogli prodrieti u izprepletenost grieha i milosti, koja sii,e od Kristove smrti sve do na^Eihdana, tad bi so i u Novom Zavjetu mogli ustanoviti isti zakonski odnoEaji: povezaaost grieha i milosti s jedne strane, a wem.enski dogodaji s dnrgo strane, ba.i kao u Starom T.avjet:t:. >Netsolja i, tjeskoba dnlnze na waku ljttilsltu ifu,iu, koja 6ini zla< (Rim 2, 9). >Soc bezbohnost i neprwdnost ljuil,i, Icoji anjom twprutilam potislcu,ju Belju istinu, ib$laii crdbr. BoZiu s nebo< (Rim 1, 18). Kako s i,ztn1-

133

nim griehorn podima poviest grieha, tako s odkup ljenjem podima unapried i unatrag poviest milosti. S iztoinin griehom pojavljuiu se ta,mne mrlje na Earenomtkirn svjetske poviesti, s odkupljenjem, da, ved sa sa,nrimobedanjem Odkupitelja u raju svietle, jasne boje. Kada bi ljudsko oko u ogromnoj skupnoj elici moglo vittjeti izprepletenost, djelovanja grieha i milosti - od dana prvog grreha 4o na3ih vremena, tad bi mu se odkrili zadnji u.woci wjetske poviesti. Posljedica grieha i milosti Kada bismo uviek dovoljno duboko mogli vidjeti, onda bismo sigumo ustanovili da se djelovanje grieha i milosti temelji na strogim zaftonima, da uzrok i djelovanje medusobno odgovaraju, da svaki grieh i svaki krepostni 6n inzray bilo kakovu vidljivu ili osjetljivu posljedicu u trroviesti. eovjek je uviek povez:rn - bilo uzdnil bilo poprieko uz zajednicu. Ja sam u bilo kakvoj vezi sa fivima, pa i s mrtvima. I kao,Sto bi svatko svoje rodoslovlje mogao neprekidno sliediti sve do Adama, ta^ko bi svatko mogao i rodoslovlje svog duhormog ilvota -nvjek ne neprekinuto sliediti do Krista. Ni jedan moZe stajati, obstojati saln za sebe, niti u naravi, nid u nadneravi. Svstko pripada jednoj oC dviju skupina, bilo onoj duha Kristovog ili onoj duha slrrgta. U jednoj vlada ljubar', a drugoj sebidnosL

1&

Ljubav (predaaje) je Livot, sebidno,stje emrt. On se pribraja ili dobrim ili zlina. Nikada Eovjek ne pripada obim podrqdjina duhova istowemeno, oba se medusobno izkljuEuju kao vatra i voda. Ne rnoZete biti u zajednici stola Gospodnjega i stola dlavolskoga< (1 Kor 10, 21). Postoji samo: iU - ili. I kao 5to se dovjek ne mpZe nikako nalaztti tzvan obaju tabora, isto tako ne moZeni svoje djelovanje (miKljenje, govor, rad), s njeg,ovim posljedicama izluEiti iz z.ajednice.Ifoje djelovanje ima uviek po. sljedice za mene, a i ra, zajednicu. Sve ima posljedice za sve. Dobro koristi svima, zlo oStecujesve. Duhovni zraEni prostor Nad svietom se Siri zr:alni prostor, koji se stvara milosti i po griehu. A-ko je zradni prostor doibar, trn dist i zdrav, onda se lak5e Zivi i diBe,ako je zan, onda je Xvot i disanje oteEdano.Svaki je odgovoran za cjelinu. Ova se je fivotna mudrost iztaiavala ved u za"konodavstrm,obidajima i 6ud.oreduuljudenih naroda staroga vieka. Ifujiga Josuina izvje56uje, da je neki Ahan prigodonr osvojenja Jerihona ukrao zf,ato i srebro, koje se imalo pohraniti medu C'ospotlinovo blago, i za,kopaoga u srrom Satoru u zemlju. Na upit, prizrao je Josui svoju krivnju. >Tada uze Josua Ahana i srebro, ogrtad i zlatni jezik, njegove sinove i k6eri, njegova goveda, trlagare€ i ovce, nje135

gov Sator i sve 5to je imao, odvede ga u prisutnosti ditavog tzra.ela u dolinu Ahor. Ta"qo rede Josua: >Jer si nas survao u nesredu, danas ce Gospodin survati u nesre6u tebe.< f kam'enovali su ih svi laaelci i spalili ih, nakon Sto su ih ka^menovall >Jer je on sagrje5io, rnorali su svi umrieti< (7, 24 sl). Rababa i sva njezina svojta, njezin otac, njezina mati, njezina bra6a i svi njez'ini rodaci, spasili su se pnigodom osvojenja, jer je primila oba izvidnikalna* iaca (Jos 6, 22 sl). >Otci su jeli kiselo groide, a djeci trnu zubi,< glasila je jedna poslovica (Jer 31,

2s). Pravi PolitiEari Milost su i grieh tzvori., iz kojih iztjedu svi do gadaji svieta, ukoliko se tidu nas ljudi; zato su posve veliki svetci i posve veliki grje3nici najveci ,politidari(. Oni najtrajnije utjedu na ljudsku poviest u jednom ili u drugom smislu. Sto se viFe pribliZujemo osrednjosti, to je manji naS utjecaj, na^5edjelovanje na druge, na cjelinu. Politjku ne stvaraju dakle zastupnici, ministri toliko u parlaoentima plitidari, Svatko poligrjeinici svetci. i viFe i vladari, nego i zlo cjeline dobro tizrra, htio ili ne htio. Budud da ovisi i o meni, moraln se tnrditi, da niita zla u sviet ne rlnesem, da zrai:ni prostor ne bude 1n meni io.B vi5e zatrovan. Da na sudu nit&o ne m,ogne stupiti preda 136

mo, da od mene zutxafr, raiun. Da se ne izpuni na meni ono, Bto je Spasitelj najavio svojim zasliepljenirn suwemenicima. >Ninivljani 6e na sudu ustati protiv ovog trpkoljenja i osuditi ga< (Lk 11, 32). Nitko ne mohe svoje ruke kao ne'rin prati i pit4ti: >Zw sam ja duvar brata svojeg.r'?< (Gen 4,9). Ako ne dinimo svoju duZnpst, onda se moZe, a i traZit ce se iz na5e ruke njegova duEa, kako je Bog zaprietio proroku, ako zanetnari svoju duZnost: >Sine i,ovjeiji, .postavio sam te za Euvata (doma Iaael.ova). Ako kaZem bezbofuiku: >Umriet' 6e5! a ti ga ne upomrava5 i ne govoriB da odwati5 bezbofoika s njegovog zlog puta, onda 6e bezboZnik umrieti radi svoga nedjela; ali 6u krv njegovu traiili iz tvoje nrke< (Ez 3, 18). Mi moramo izpunjati svoju duZnost, gdje na.s je Bog postavio, i to Sto god bolje motremo, ne s{uno zbog nas sa^mih, nego jo5 vi5e obzirom na naiu braiu i. sestre, jer sa:rro tako moZemo spasiti svoje du5e preJrra riedi Gospodinovoj: rAIi aJro si ga, pravednika, opomenuo, da no gri-e$i vi5e, onda 6e pravdnik ostati na Zivofu, jer se je dao opomenuti i ti si spasio du5u svoju< (En 3, 11). Od nas neka wlaa, sa.mo dobro, tr)o nama - koliko je do D:fs - neka se zrrailni prostor disti; na.6i bliZnji neka ne moraju od nas niSta snositi, ni trpjeti.

tvr

SVIEI

MOBA]VIO KRISTU

Mt -

OSVOJITI

odgovorni

Svatko je odgovoran za cjelinu, ali mi katolictl za sdtpt. Spas mora nosimo oeti ilia oilgwornosti doci od nas. Mi mor:uno biti >sO z,emljesvietlo svietagrad 5to svietli na gori< (Mt 5, 13 sl). Ljudi treba da vide na^Sadobra djela i hvale na5ega Otca, koji je na nebesima (Mt 5, 16). >Alo so obljutavi, dime 6e se soliti? Niti je dobra za zemlju niti za gnoj. Elaca se je napolje< (Lk 14, 34 sl). Kad dak i na,Sesvjetiljke utrnu i na"Sesvietlo ne svietli rniSe, ta onda je posve nod na zemlji. Spasitelj je dodu.Se svietlo svieta, ali svietlo po sebi nevidljivo, pa ga se istom po nekom tielu mora uEiniti vidljivim. Svietlo, koje je Spasitelj, m,ora zasjati, zasvietliti najprije u nalna, a onda ga mi morarno pronieti svietom. Spasitelj treba wjetlonoBa, ludono3a. Sto je proroku Izaiji redeno o Spasiteljevoj zada6i, to vried.i o svakom vjenriku: >Udinio sam te za narod. . . svietlom pogana, da otvara"6 odi sliepima, da izvodi! suhrjo tz zatvora i iz tamnica one, koji sjede u tmini< (42, 6 sl). Spasitelj Salje svoje svietlo milosti poput sunca - ako se smije tako re6i - 14vnim pravcem u sviet. Tko se postavi u to svietlo, tko se okrene prema tom svietlu - a kod toga ne treba ba5 ni,5ta 138

dmgo iinifi, nego svoju volju podwdi boZanskd volji - ka^ko je ved redeno - taj 6e zasjati i moie uhva6eno svietlo dalje slati na sve strane. Mi svi moramo biti svietlo onirna, koji hodaju po tmini. I o svakome od nas imale bi vriediti riedi: >Narod, koji hoda po tami, ugleda svietlo veliko. Nad onima, koji stanuju u tarnnoj zemlji, zasjalo je svietlo< (Iz 9, t). Sto viFe l(rist vlada u narna, to je jade i svietlo. kojim mi prosievarno. Jedna poredba Znamo ve6, da je i nadnaravno svieflo >nevid_ ljivovidljivim>suraduje< to je di!6i i netrrcmu6eniji prijem, odjdk. Iz sebe, sam od sebe, ne moZe nitko sviefliti, ali nadin odsjeva ovisi o meni. Sto vGe izkljudujem sebe, Bto se bezuvjetnije predajem, to 6u jade i diB6e odrazivatz Spasitelja. lfinqi katolici odrazuju ono bo_ Zansko tako nahazno, da ga se uob6e ne prepoznaje. Ifinogr ga odrazuju tako jasno, d.a oni, koji ne mogu >primiti< Boga, kroz ovako dobru i finu ,rp""lro ipak doznadu za Boga. >Koflt bi oitkuptjeni htjeti

139

ufie Eiojeti, kan oilkuptieni, bilo bi lak\e oierava'tt w Oilkupitellaon nije bio svietlo< koja gori I ipak ga Spasitelj naziva rwjetiljkom, svieUi< (Iv 5, 35). >Vi ste svietlo svietaVi ste kraljevg). Svatko, tko je u fivoi sko svedenstvoq (Pet 2, 140

povezanosti s Kristom jest uositelj mils,sti, svjetlonoFa. Sto je vecma t-o, to je veda njegova uloga, koju svietu iskazuje, tim je veci njegov utjecaj na nj. Si,'atko ripEe biti grertiEnja todka nevidljive duhovne zajednice Kolika utjeha, kotka radost, ali i kolika odgovornost leZi u toj dinjenici! O svakom pojedincu ovisi, da li 6e du.6e biti predotivene za Ifuista ili propasti za ni. Radostna viest Tko je sam >svietlo u Gospodinu< (Ef 5, 8), taj je svietlo i svietu, i on suraduje u ravnanju svieta, u koliko samo Bog ho6e da po ljudima nastavi odkupljenje. Nisu to veiikani ovog svieta, koji vladaju srrietom, nego maleni. Za vladanje svietom wiedi isto, Sto i za osobnu svetost. Ne prisvajaju sebi kraljevstvo nebesko veliki, nego maleni. Nitko ne moi,e re6i: >Bezrrrieda"n sa^rn, moj je Livot fuzkorista^nnejednaka i Spasitelja; privede brataRatnici, 5to su uza te, premnogobrojni su, a da im dadnem u nrke l\4adiance. Inade bi se Izrael mogao hvastati prema meni: Pomogao sam si.-vlastitom snagonl Boja-Zljive, stra5ljive i bezvoljne odpusti Gedeon. I22.A00 pocluku6i. Jedan je Izraelac stajao naprama t3-74 protivnika. f ponormo rede Gospodin: >eeta je jo5 uviek mnogobrojna: Povedi ih dolje v'od.i,tamo 6u ih prebrati!< Kao Gospodnjih boraca ostane njih 300. Jedan naprama 450 protivnika. >S Uh 300ljudiJa 6u vas spasiti i predati Media"nco u vaBe nike.knszu ovog svieta< (Iv 14, 30), - i djece Boilje, koja hve u fivoj povezanosti s l(ristom, po-

stoji bitna razltka. Ako je Spasitelj u svojoj velikosvedenidkoj molitvi iztakao, da ne mo\ va >>svietSve,Sto je u svietu, pohota je odiju, puti i oholost hivotasvietdjeca svietadjeoa zlobe< oznaduju u smislu Sv. pisma jedno te isto., >Sviet po svom najgorem znadenju ukaauje nam se kao ljudski rod u svojoj pobuni protiv Boganisu od ovog svieta< (Iv 17, 16), i ako five u svietu. U svietu, a ipak ne od svieta Jer nismo od svieta, ne smijemo viSe zemaJjski misliti ni biti disto >ljudskibezprikorni i disti, djeca BoZja b-*z grieha usred pokvarenog i naopakog nara5taja u kojem sjajite, kao nriezde u svemiru!< (Fil 2, L5\. >Oni koji imadu Zenu, neka five tako, kao da. je nemaju; koji pladu, kao da ne pladu; koji se raduju, kao da se ne raduju; koji ne5to privriede, kao da nemaju nGta svoga; koji irnadu posla sa svietom, kao da nemajuZato neka se nitko ne vara! Tko se u ovom svietu iini mudar, neka'najprije postallte lud, sa'mo tako hiti 6e mudarI\Iislite, kao Krist Isus! .. . On se ponizio uzev5i oblidje sluge. Ponizio se i bio posluXan do smrti, do smrti na kriZu. Zato ga je Bog uzvisio i dao mu ime, koje je nad svim imenima>Ali.- tako bi morao svaki krBdanin, da moZe svjedoditi o sebi - >ja teZim za savr- ,, Senstvom i rado bi ga dosegao. S ciljem u odima ;: trdim za pobjednibkom nagradom, zakaiu me je Bog na nebu powao po Kristu Isusu{Jmrieti je za mene dobitak< SadrZaj svih Spasiteljevih riedi, koje sluie praktidaom provodenju i uredenju bivota,leZi u onoj riedi Gospodinovoj kod sv. Luke: >Tko ho6e, da spasi svoj Zivot, izgubit de ga; a tko svoj Zivot izgubi radi mene, lspasiti 6e. ga>nemoZemo lbogatiti kod Gospodina.Moje kraljevstvo (Ps 118, 19)' ovoga svieta.blagom< i >dobrom< Gospodaru (Mt 5, 8). - I djeca svieta moraju umrieti. Okrutnom rukom otima im smrt njihova dobra, i njihovu smrt sliedi >druga smrtDa gledaju moju slarnr,to je uagrada vjere< (Sv. Aug.). >Sada gleda,mo kroz ogledalo u zagonetki, a tada 6emo licem u lice< (1 Kor 13, 12). tslateni, koji gladuju i Zedaju pravde! Jer de se oni nasititi< (Mt 5, 6). >Ne 6e vi5e gladovati ni fr.Aa;ti. Jer Jenje koje stoji na.sredpriestolja, pasti 6e ih i voditi na iarore Zivo vode< (ftkr 7, 16). >Tko hode, dobiti 6e zabadava Zive vode< (Otkr 22, l7). >A, Onome, koji svojom djelotvornom snagom moZe udiniti u va^mb,bezhrajno vGe, nego 5to molimo i mislimo: Njonu slava u Crkyi i u Kristu Isusu kroz sva pokoljenja od vieka do vieka!< (Ef 3, 20 sl). Ameu!

160

16i

l" 27 28

Kako djeluje svletlo vJere PobJeda svleila vjere VJERA NEISTO TRPNA Bez vJere ntje moguCe ugoditl

I,jubim, Uublien sam

SADRAAJ Predgooot'

Pred,gorsor pisco . Napomena uz osnLod ileoeto njemadlcoieil,anje . VJEIRSKA BIEDA NASEG VREMEINA Naia vJera - teret? NaJa vJera - snaga! pSlovo ub[a
Tko [ubl, uvlek razslpno daJe< il'

TRAZILI

SMO BOGA U MRAKU.

Za sebe uvlek biramo bolje . >No Onl s1 ygllli tmine< . . epozreJa, takva {ubav

I

I I I

19 19j

20

POTREBA VJera -

I

t62

SWETLA svletlo .

VJERE!

88 38 40 40 42 48

VJEIREi

II. SAMO U VJENI

.

.

MOZEMO POE?AITI qOBPODANIMA BVOGA ZIVOTA

20 :j

21 22 22, %

26

l

I

34 34 35 86

.

Tivot Je vjere Avot rnflosti Vjera i >da, Otde< Vjera i molitva . : Vjeraikr6tenje. Vjera, i Eluhar{stiJa .

19

TeinJa naravl za clljem. U potrazl za Elogom

dovJeka

: :: : : : ::: ffJi,-"'lt'i;:

I. VIENA GLAD

29 29 29 81 32 88

Bogu

26 26

O CEMU NE O\rIsI NASE POSVECEINJE . . Sotona u skupltlnl BoZjlh slnova . Svetost - neovlsna, o vanjsklm okolnostlma Po neuspjesima k uspJehu . PO KRISTU SE OSTVARUJU DJELA NJE: Djclo svetosti - dJclo BoZJe

*

. .

11 4T 48 49

I NASE CEZ.

61 61

163

lu' .

Po-naravl k nadnaravl . >. . . po Krlstu, GosPodinu nasem< . Mi trebamo deznutl . . Kr{st dezne za nas

KRIST Mi Mi Ml Mi

.

52 53 54 oo

TE TREIEA .

oo

ostvarujemo Krisiovu deZnju dovr€ujemo djelo spasavanja - oslobodtte[i euharlsUjskog zarob{enika. moZemo ostvarlvati boZansko djelo .

56 56 58 59

FUT PRAVEDNOSTI I PtrT IVII'OSRDA. Mnogl ldu tvrdim putem pravednosti . Malo ih ide lakim Putem milosrda . Iz, bIvota i Prirode . Iz Svetog Pisma

78 7S 80 81 82

- NAS NAJVE:EI NEiPRIJATE:LJ OSREDNJOST S najmanjom snagom naJvedi uspjeh . Zlatna sredina . A iPalr cjellna

64 84 87 87

I

IZMJENIENO

DJET,OVANJE

KRISTA

Napori i uskladivanJe napora . Poredba s'tlom I sjemenom . . Poredba s drvetom Krlst jada otajstvenog Euharist$ski raste u svletlu vJere . Iilst Zivotna za'Jednlca s Krlstom Uzajamaost u radu . OD ZELIE

I NAS

Krlsta

K DJEILIMA

Svaki dovJek ima svoJe granice Htijenje Je prvt trvoi dtna . Bog traZt nsie hfljenje . . U nsiern htrJenJu podlva na5a svetost . BlaZenl koJr gbduJu I Zedaju . NemoCnl, a ipak >svemodnl( . Koliko Zellmo, toliko nam Spaslte$ daJe . SAMO NA DJEI,O SPREMNE ZELJE VRIEDE! PREID BOGOM 6ta predpostav[aJu dobre Zelje . Sto vell Sv. Plsmo

164

60 60 61 62 63 64 66 66 67 ', 67 68 69 70 7L 72 73

75 76 76

PUT MILOSRDA, PUT MALENIH. SirornaSnl Lazar kao >bogatun< >Seino nesposobni za ilvot pr'lpadaJu CrkviNe Ravlgmn dolema svretskt proZivljuJem umlrudL

'

:

ll,"

:.. . . $ . l r, a , . -'.".;'

" t

'

.'

:r.

.:,

F

tr