Beton : struktura, svojstva, tehnologija
 9536267004 [PDF]

  • 0 0 0
  • Gefällt Ihnen dieses papier und der download? Sie können Ihre eigene PDF-Datei in wenigen Minuten kostenlos online veröffentlichen! Anmelden
Datei wird geladen, bitte warten...
Zitiervorschau

Izdavač

ALCOR, Zagreb

Velimir Ukrainczyk

Za izdavača Boris Morić Recenzenti Doc. dr. Dubravka Bjegović Prof. Marko Čalogović Prof. dr. Vinko Rogić Tehnički urednik dr. Branko Kekić

BETON Struktura Svojstva Tehnologija

Objavljivanje ovog sveučilišnog udžbenika odobrio je Odbor za znanstvenonastavnu literaturu Sveučilišta u Zagrebu rješenjem broj:02-1120/1-1993. od 24. siječnja 1994.

CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb

UDK

691.3(075.8) 666.9(075.8)

UKRAINCZYK, Velimir Beton: struktura, svojstva, tehnologija I Velimir Ukrainczyk. - Zagreb : ALCOR, 1994. 304 str: ilustr. ; 24 cm. - (Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu= Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis) Bibliografija: str. 293-297. - Kazalo.

ISBN 9~3-6267-00-4 940314136

ALCC:>R ZAGREB

Kompjutorski slog i tisak ALCOR, Zagreb

Knjiga je tiskana uz

novčanu pomoć

ovih poduzeća:

HRVATSKE CESTE, 41000 Zagreb, Vončinina 3 MEĐIMURJE, Visokogradnja, 42300 Čakovec, Mihovljanska 70 MEĐIMURJE, Beton, 42300 Čakovec, Zrinsko Frankopanska bb IRMA, Inštitut za raziskavo materiala in aplikacije, 61000 Ljubljana, TEHNIKA, 41000 Zagreb, Zeleni trg 3a HIDROELEKTRA, 41000 Zagreb, Zeleni trg 6a KONSTRUKTOR-INŽENJERING, 58000 Split, Svačićeva 4 GORTAN, 41000 Zagreb, Heinzelova 96

Slovenčeva

95

SADRŽAJ

1. PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . 2. BETON POLIF AZNI KOMPOZIT Sastav betona . . . . . . . . . . . . Uloga cementnog kamena i agregata Struktura i priroda betona . Tehnologija betona . . . . . . . . . .

3 5 6

8

r(3.\CEMENT

'\·~)

Pojmovi i definicije . . . . . . . . . . Proizvodnja portland cementa . . . . Kemijski i mineralni sastav po:tland cementa Hidratacija cementa . . . . . . . . . . . . Toplina hidratacije i čvrstoća Sf~ ":~:.r>;o."-'.". Fizikalna struktura h.·c.p. . . Stanja vode u h.c.p. . . . . . Modeli strukture cementnog kamena Građevinska ispitivanja cementa Dodaci cementima Podjela cemenata . . . . . . . .

\

~

·~ 22 23 . 29

c34-.{ . "35 )

\

I 4JGREGAT \

Podjela i o.dabir agregata . . . . Proizvodnja agregata za beton . Uzimanje uzoraka agregata za ispitivanje . Mineraloško-petrografska analiza Fizikalna svojstva agregata . Granulometrijski sastav . . . . . . Mehanička svojstva agregata . . . Temperaturna svojstva agregata . . Štetni sastojci i nepovoljni agregati . Prijevoz i skladištenje agregata

·

5. :KVALITETA VODE Voda za spravljanje betona Voda za njegovanje betona

I

\ 6.) ADITIVI ·

·. l \

Nazivi i klasifikacija . . . Površinski aktivne tvari . . Kemikalije koje utječu na vezanje i očvršćavanje

69 70

~ 73 77

VII

12. PROIZVODNJA BETONA

7. SVJEŽI BETON Definicije i zahtjevi na svježi beton . . . . . . . . . Metode mjerenja obradljivosti . . . . . . . . . . . Utjecaj raznih čimbenika na svojstva svježeg betona Ispitivanje svježeg betona . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . 81

. . . .

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Doprema i uskladištenje sastojaka betona Doziranje i miješanje . . . . . . . Vanjski transport . . . . . . . . . . . . . Gradilišni transport i ugradba . . . . . . . . . Zbijanje betona i završna obrada površine . . Njegovanje mladog betona . . . . . . . . . . . . . Betoniranje u ekstremnim klimatskim okolnostima Oplate i skele . . . . . . . Plan betoniranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.. :j,3~' . •. 93 /.

·(9.f)

8. ČVRSTOĆA BETONA Značaj čvrstoće

betona . . . . . . . . . . . . Testiranje čvrstoće betona . . . . . . . . . . Utjecaji strukture i stanja na čvrstoću betona . Prionlj ivost betona i armature . . . . . . . . . . . Varijabilnost čvrstoće betona i dokazivanje MB . Čvrstoća betona u konstrukciji . . . . . . . . . . Teorijsko predviđanje tlačne čvrstoće betona . . .

. ........... d!JlO

......... -... /1

.. . . .. . . .. .. ~

. . . . . . . ' . . . . . 126-)

. . . . . #-t.1 .Vii~MB.(t±t· . .. . . . . . . .. 130 . . . . .. . . . 132

10. DEFORMACIJEBETONA VOLUMNE PROMJENE BETONA . Plastično skupljanje i bubrenje . . . . . . . . . . . Skupljanje očvrslog betona uslijed sušenja . . . . . . . . Skupljanje uslijed karbonatizacije . . . . . . . . . . . . Testiranje skupljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Čimbenici koji određuju veličinu skupljanja . . . . . . . . Skupljanje prema našim propisima . . . . . . . . . . . . . Temperaturni utjecaji na volumne promjene . . . . . . . . DEFORMACIJE BETONA POD DJELOVANJEM SILA Modul elastičnosti betona . . . . . . Poissonov koeficijent betona . . . . Dinamički modul elastičnosti betona Puzanje betona . . . . . . . . . . . Uzroci puzanja, skupljanja i bubrenja betona . . Praktično izračunavanje puzanja . . . . . . . . Veličina puzanja prema koeficijentima iz propisa . Posljedice puzanja . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . ..

. . . . . .

. . . . . .

. . . . . .

. . . . . . . . . . . . .

13. SPECIJALNI BETONI Laki betoni . . . . . . . . . . . . . . Beton visokih čvrstoća i performansi . Tekući beton . . . . . . . . Mikroarmirani betoni . . . . Ferocement . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Masivni beton . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Uvaljani beton . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Vatrobetoni . . . . . . . . . . . . . . . . Polimerima modificirani betoni . . . . Teški betoni . . . . . . . . . . . . . . Sumpor-betonski kompoziti . . . . . . . . . . .

9. SASTAV BETONA ZADANE OBRADLJIVOSTI I ČVRSTOĆE Osnovni pojmovi i definicije . . . . . . . . . . . . Statistički kriteriji za projektiranu čvrstoću betona . Iskazivanje sastava betona . . . . . . . . . . . . . Osnovne zavisnosti pri projektiranju sastava betona . . . . . . Redoslijed projektiranja sastava betona . . Kategorije betona . . . . . . . . . . . Upravljanje kvalitetom betona . . . . . .

. . . . . .

f33

134 136 . . . 136

.ITTD

,-~~

142.. J

. 143

... .-:w 147

. . . .. .. .. ..

254 258 258 259 264 266 267

.. 268 .. 268

.. 270 . . 270

14. POSEBNE TEHNOLOGIJE BETONA Ubrzano dozrijevanje betona Prepakt beton . . . . . . . . Betoniranje pod vodom . . . Vakuumirani beton . . . . .

147 148 149

G

150

152 . . . . . . 153

I-

.... ·/1'55)

..... ~ 160

161 166

171

.. 274 .. 276 .. 277

KONTROLA I OSIGURANJE KVALITETE Uvodno o osiguranju kvalitete građenja . . . . Sustav osiguranja kvalitete građenja betonom .

PREGLED POVIJESTI BETONA .

159

.. 273

•..

/

~'-O

···~ . . . 289

IZVORI . . . .

. 293

POJMOVNIK.

. 298

173

174

11. PATOLOGIJA BETONA Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Trajnost i sigurnost betonskih konstrukcija . Uzroci oštećenja betonskih konstrukcija . . Svojstva relevantna za trajnost i proračun životnog vijeka . . VIII

175 176 177

196

I

IX

1. PREDGOVOR

Beton je najviše upotrebljavana gradivo, od mostova do zgrada, od hidrotehničkih i prometnih do industrijskih objekata. Beton prave i ugrađuju graditelji, dok većinu drugih gradiva primaju gotova na gradilište, dakle samo ugrađuju. Proces počinje dizajniranjem svojstava betona u projektnoj dokumentaciji, zatim, nakon provedenih prethodnih ispitivanja, projektira se njegov sastav, izvođači ga proizvode u centralnoj betonari ili na gradilištu, te ugrađuju i kontroliraju postignutu kakvoću. Medjutim, suprotno očekivanju, veliki broj oštećenja i zakazivanja betonskih konstrukcija ukazuje da graditelji ne znaju dovoljno o betonu, znatno manje nego o konstruktorskom dizajniranju, ugovaranju ili obračunu radova. Projektanti bi trebali bolje razumijevati kako se beton ponaša u

l cementni kamen l Nehldratlziranl

teg a t

1 hldratlzitanl l cement ~ Vezana voda

Kamen

I

Slika 2.1. Orijentacijski volumni udjeli osnovnih sastojaka u betonu.

Približno četvrtina prostora, koju ne zauzima agregat, ispunjena je Čementnim kamenom. To je temeljni materijal, jer on betonu daje čvrstoću i omogućuje njegovu uporabu kao konstrukcijskog gradiva. Beton je heterogeni kompozit, ali i sam cementni klmen je heterogeni materijal, koji se sastoji od produkata hidratacije cementa, pora vrlo različite veličine, adsorbirane i kapilarne vode i ostataka još nehidratiziranog cementnog klinkera. Nakon ugradbe, čak i uz vrlo pažljivo zbijanje, ostaje u cementnom kamenu izvjesna količina zahvaćenog zraka. U dobro sastavljenom svježem betonu neizbježna količina zahvaćenog zraka ne prelazi 2 do 5 posto volumena betona. To su nepoželjne šupljine u betonu. Međutim, u modernoj tehnologiji betona, primješavaju se dodaci betonu, kojima se namjerno uvlače male zračne pore u količini 3 do 8 posto volumena betona. Ove pore veličine 1O do 300 mikrometara povoljne su za obradljivost svježeg i trajnost očvrslog betona. Cementni kamen, zbog raznih fizičkih promjena tijekom hidratacije, zadobiva mikropukotine u zoni kontakta s agregatom. Zato je još u neopterećenom stanju, beton prožet kapilarama i pukotinama mikroskopske veličine. Dodaci betonu su beznačajni po volumenu, no vrlo djelotvorni na svojstva svježeg i očvrslog betona. Doziraju se u promilima ili postocima od količine cementa. To su kemijski ili fizikalno vrlo aktivni materijali, koji se dodaju betonu prilikom miješanja, da bi se dobio obradljiviji svježi beton ili ubrzao prirast čvrstoće ili poboljšala trajnost očvrsloga betona, itd. Za proces hidratacije cementa potrebno je određeno vrijeme, odgovarajuća vlaga i temperatura. Vrijeme tijekom kojega beton mora biti u povoljnim termičkim i higrometrijskim uvjetima nazivamo vrijeme njegovanja betona. U procesu građenja ono obično traje od 3 dana do tri tjedna, zavisno od konfiguracije i dimenzija betonskog elementa i klimatskih okolnosti. U laboratorijskim ispitivanjima radi dokazivanja svojstava betona, uzorci se njeguju 28 dana, i rezultati dobiveni ispitivanjem takvih uzoraka uzimaju se kao referentni. Prema tome mogu se očekivati znatne razlike između svojstava betona u konstrukciji i svojstava određenih normiranim postupcima. Cementni kamen, pa prema tome i beton, su izrazito bazični mediji, s pH vrijednošću 11 do 13, što ima značajne posljedice za trajnost betona. Komple.ksna struktura cementnog kamena i betona osim temeljnog svojstva, čvrstoće, ima i brojne druge karakteristike, promjenljive u vremenu i zavisne u prvom redu od termohigrometrijskog stanja u trenutku ispitivanja. Te su karakteristike još uvijek predmet opsežnih istraživanja s mnogo nepoznanica i novih otkrića. 4

... U s::ježem betonu, dakle u fazi njegove obrade, cementna pasta zajedno s na·sitplastičnost i kohezivnost. Uobiča~ene kohcme cementa u kubnom metru betona su 200 do 400 kg, što odgovara 7 do 14 J volumena. posto Vis~.oznost . betona za date komponente betona regulira se količinom vod .znaci, da P?trebnoj za hidrataciju cementa treba pridodati vodu za zelJene svježeg betona. Za vrlo široki raspon konzistenci}a be.:on~ (bez pn?Jene po.sebmh ~odataka za smanjenje količine vode), količina vode se mijenja u relativno uskim gramcama od 160 do 200 litara odnosno 16 do 20 t uku n ol O č. . . . , pos o P og vv u:nena.. va mjemca ima odlučujuću ulogu u podešavanju sastava svježeg beto~a traz~mh svojstava. ~vako povećanje količine vode preko one koja je potrebna za h1~rat.ac~u cei;ienta ~nač~ ?oveć~nje količine pora u očvrslom betonu. Posljedica je sm~nJe.nJe.cvrs_t?ce,.trajnostJ, 1 d~gih tei:-ieljnih s~~jstava betona. Zato su veliki napori ulozem u 1straz:vanJa mogucnostJ smanjenja kohč1rie vode u svježem betonu. Viskoznost b~tona moze se (a u .1.11o~emoj tehnologije se to $Ve češće i čini) regulirati raznim doda:~ma .. To poseb~? vnjed1 za superplastifikatore, čijim dodavanjem se može postići prakticno ista obradlj 1vost s I Odo 30 posto manjom količinom vode nego u betonu bez

nlJl::,1. dijelom agregata (mort) treba betonu dati

!o

v.~d1 obradlJ.IV~st1 (konzist~ncije)

~~~.

postizan~~

'

U očvr~lor;i betonu cementni kamen ima dvije glavne zadaće: • da ~hjep~ zrna agregata ~ be'.onu dade odgovarajuću čvrstoću, i • da 1spu~i prosto~ međ~ cestJca?a agregata i s njime tvori nepropusnu masu. Ce~entm kame.n !e nosilac dvaju karakterističnih svojstava betona: skupljanja i pu~anJa: To su naz1V1 za. dugotrajne. deformacije betona, koje su posljedica smanjenja vla~n.osti beto~a u slučaju s~pljanja, odnosno dugotrajnog djelovanja opterećenja u slucaju puzan~~· '.-J' o?a sluča~a.dolazi ~o .bitnih strukturnih promjena u cementnom kamenu od kojih Je dio reverzibilan, a d10 ireverzibilan. Svojstva cementnog kamena ovise u prvom redu o· • karakteristikama cementa . • om~~:u.mase vode i ceme~ta (vodocementni faktor, v/c-faktor) • kohcm1 cementa (kg!m3), ' • stupnju hidratacije cementa ili zrelosti betona. . Za određeni cement i agregat, poroznost strukture i čvrstoća cementnog kamena o;ise u prvom r~~u o v?docementnom faktoru. Što je v/c omjer manji, veće su čvrstoće. Time se poboljsava 1 vodonepropustljivost betona. Međutim, samo povećanjem količine cementa, radi smanjenja v/c faktora, povećava se količina cementnog ka1_11ena,. pa i skupljanje i puzanje betona 1 toplma oslobođena hidrataci~om ceme~ta, a to sve povećava vjerojatnost pojave pukotina. Do nedavno je glavni kriterij za izbor ~a~t.ava bet~na bila čvrstoća i odgovarajuc1 v/c omJer. Međutim uz modernu proizvodnju sve kvalitet~ijih cemenata i primjenu dodataka betonu dobivaju se veće čvrstoće od traženih već uz relativno veliki v/c omjer i malu S~~~~ 2.2. Izgled presjeka betona. Bijeli količinu cementa. kruž1c1 su zračni mjehurići uvučenog zraka.

5

Sve češće je trajnost mjerodavni kriterij za izbor v/c omjera. Naime, betonski ~e objekti grade u okolici, koja je kemijski ili fizički nepovoljna za beton, što postavlja zahtjev za što nepropusnijom i što gušćom strukturom cementnog k~~ena. . I konačno, obradljivost može uvjetovati veće minimalne kohčme cementa pn zadanoj količini vode, za betone manjih zahtijeva~ih čv~.stoća, zbog la~še h.o~o­ genizacije pri miješanju i manjeg razdvajanja sastoja~~ ttjek~m ru~ovanja .svjez1m betonom. Primjer za to je ručno spravljanje betona manjih zahtljevamh čvrstoca. Agregat u betonu ima tri osnovne zadaće: • zrna agregata čine skelet, koji daje krutost betonu, . • daje dimenzionalnu stabilnost betonu, tj. umanjuje dugotrajne volumne promjene svojstvene za cementni kamen, . .. • relativno je jeftin, pa to osigurava ekonomičnost betonskih kons.trukc1Ja: · Pri modeliranju svojstava betona uzima se, da je agregat samo mertna ispuna u matrici cementnog kamena, premda svi agregati, bilo kojeg mineraloško-petrografskog sastava, kemijski reagiraju s izrazito bazičnim sastojcima cementnog kame.na. Svojstva određene vrste agregata, koja bitno utječu na svojstva ~etona JeS~: . . • mineraloško petrografski sastav :utječe u prvom redu na mehamčke karal{Jensttke i trajnost očvrslog betona, .. . • • granulometrijski sastav utječe u prvom redu na obradlj1vost svJezeg betona, gustoću i ekonomičnost betona, . . .. • oblik i tekstura zrna utječu na obradljivost svježeg betona 1 pnonlJivost cementnog kamena i agregata u očvrslom betonu. ·

Struktura i priroda betona Beton je polifazni kompozitni materijal. Prostim okom vide se u presjeku betona zrna agregata u matrici cementnog kame.na. Zat~ se ~7~to puta mode.I strukture betona prikazuje kao dvofazni materijal. U prvoj aproks1mac1J1 mož~ se qzett, da.~a agregata reagiraju elastično na djelovanje .sila, ~ cei:nentni ~ame? v1skozno::~st1cn.o. Za kratkotrajna opterećenja modul elastičnosti ovih sastojaJ:a je vrlo ~~h~1t (Shka .~:3). U cementnom kamenu i oko zrna agregata mogu se prostim okom v1djet1 por: ;ehcme .do nekoliko milimetara i pukotine od nekoliko desetinki milimetra. Na ~oj r~.z1m, s~ručnjak za beton može uspješno procijeniti svojstva betona kao npr. stupanj zb1jenost1, homogenosti, količinu cementnog kamena, itd.

cr

Volumen koji zauzima dobro zbijeni svježi beton samo je malo veći od volumena zbijenog agregata, koji se nalazi u tom prostoru. To znači, da zrna agregata nisu u neposrednom dodiru, nego su razdvojena tankim slojem cementne paste. Razlika tih volumena je približno 3 posto, ali može biti i više, što onda govori o debljini sloja cementne paste, kojom su obavijena zrna agregata. Posljedica toga jest, da premda i agregat i cementni kamen imaju linearno elastično ponašanje do sloma (Slika 2.3), beton kao njihova kombinacija ima zakrivljeni oblik radnog dijagrama, koji se nalazi između radnih dijagrama cementnog kamena i agregata. Naprezanja uzrokovana vanjskim silama ili unutrašnjim promjenama se prenose s zrna agregata na mekši cementni mort preko interfacea. Pri tome nastaju vrlo složena prostorna stanja naprezanja u sastojcima betona, koji su vrlo različite čvrstoće . Ovo stanje ilustrira slika 2.4. krućih

Pomoću

\

svjetloshog mikroskopa može se kvalitativno odrediti učestalost, veličina i oblik pora i pukoti~a u betonu. Na osnovu toga može se zaključivati npr. o trajnosti betona, mehanici sloma itd. Promatranjem uzoraka betona pod scanning elektronskim mikroskopom i drugim modernim metodama proučavanja strukture materijala, omogućeno je motrenje i razabiranje karakterističnih pojedinosti mikrostrukture. Vidljivi su postali produkti hidratacije, međuprostori, pa i pojedini dijelovi produkata hidratacije. Moguće je procijeniti veličinu i učestalost gel pora veličine svega nekoliko nanometara. Na osnovu toga su razjašnjene pojave skupljanja i puzanja betona i mnoge druge pojave, koje su ranije proučavane fenomenološki (na inženjerskoj razini). Modernim metodama istraživanja se pokazalo, da je struktura interfacea cementni kamen/zrno agregata bitno različite strukture od cementnog kamena: veće je poroznosti, pa i drugačijeg mineralnog sastava. Posljedica toga jest, da je interface najslabiji dio betona. To je područje kojim prolaze pukotine pri drobljenju betona. Interfaceom prolazi najvećim dijelom voda i druge tvari kada penetriraju u beton i zato pri smrzavanju ili kemijskoj koroziji taj dio najprije bude oštećen. Prema tome, model strukture betona treba promatrati kao kompozit sastavljen od tri bitno različite faze. U prvom redu poboljšanjem interfacea moguća su poboljšanja svojstava betona, i to je područje, koje se danas intenzivno istražuje radi dobivanja betona vrlo velikih čvrstoća i betona poboljšane trajnosti. Na razini kemijskog i mineraloškog sastava betona korozije betona.

tumače

se

najčešće

pojave

~a

40

B)

JO 20

A - stijena {agregat} lD

B -

beton

c - cementni kamen

Slika 2.3. Radni dijagrami agregata, cementnog kamena i betona.

6

e o/oo Slika 2.4. a) Sheme prijenosa sila u strukturi betona. b) Koncentracije naprezanja zavisno od odnosa krutosti zrna agregata i matrice (prema hologramu).

7

Premda je beton heterogeni materijal, s različitim svojstvima u raznim smjerovima (npr. obzirom na smjer ugrađivanja), u proračunu i dimenzioniranju konstrukcija uzima se radi pojednostavljenja proračunskih modela, da je beton izotropan i homogen. Uzorak na kojem se ispituju svojstva betona (reprezentativna ćelija) treba imati najmanju dimenziju barem tri puta veću od maksimalnoga zrna agregata u betonu, da bi se moglo reći, da je reprezentativan i da predstavlja homogeni izotropni kontinuum. Rasipanje rezultata ispitivanja betona istog nominalnog sastava, pa čak i betona iz iste mješavine, srazmjerno je veliko. Zbog toga se mehaničke karakteristike, kao što su modul elastičnosti i čvrstoće, mogu ispravno definirati samo metodama tehničke.statis­ tike, kao prosječne vrijednosti ili fraktili iz većeg broja rezultata ispitivanja. Međutim, takve aproksimacije nisu uvijek moguće. Nije rijetko, da je anizotropija betona upravo presudna za trajnost ili nosivost. U takvim slučajevima treba o heterogenosti i anizotropiji posebno voditi računa tijekom izvedbe i u eksploataciji betonske konstrukcije. To se postiže uvođenjem sistema osiguranja i kontrole kvalitete tijekom projektiranja i izvođenja radova.

Tehnologija betona Proizvodnja betona sve se vise koncentrira u centralnim tvornicama betona, kapaciteta do 100 i više m 3/sat. Odavle se beton prevozi specijalnim vozilima na gradilište, na udaljenosti do više desetaka kilometara, zatim lokalnim transportom prebacuje do mjesta ugradnje, ubacuje u kalupe (oplatu), zbija do propisane gustoće, površina se završno obrađuje i zatim beton njeguje do potrebne zrelosti. Proizvodnja betona može se organizirati i na samom gradilištu, ukoliko se radi o velikim količinama ili neprikladnom vanjskom transportu. U svakom slučaju, uz proces proizvodnje betona javlja se niz različitih zadataka kao što su: • snabdijevanje komponentama betona i drugim materijalima, • organizacija osoblja različitih struka (stojari, električari, kemičari-tehnolozi, geolozi), • snabdijeyanje energijom. U slučaju organizacije privremene proizvodnje betona, ova se pitanja rješavaju za svako konkretno gradilište na specifičan način. Sa stanovišta građevinskoga inženjera-tehnologa betona, osnovni je problem, dobiti beton zadovoljavajuće kakvoće uz razumne troškove. Beton zadovoljavajuće kakvoće je.onaj koji ima neophodna i željena svojstva (Slika 2.5): • mehanička svojstva, kao npr. tlačna čvrstoća, čvrstoća pri savijanju, modul elastičnosti, otpornost na eroziju, • svojstva svježeg betona tijekom obrade, kao npr. da ne segregira, da dobro zapunjava kalup, pumpabilnost, • svojstva trajnosti, kao npr. otpornost na mraz, kemijsku koroziju, • fizička svojstva kao npr. dimenzionalnu stabilnost, izolacijska svojstva, • posebna svojstva, kao npr. rani prirast čvrstoće, povoljni razvoj topline hidra- · tacije. Mnoga od navedenih svojstava često su u suprotnosti, pa rješavanje toga pitanja iziskuje optimalizaciju. Nije dovoljno npr. odabrati vodocementni faktor i izračunati potrebne količine komponenata betona, pa da se dobije beton zadovoljavajuće čvrstoće. Ako takva betonska mješavina nema dobru obradljivost neminovna će se u konstrukciji pojaviti gnijezda, segregacije i druga slaba mjesta. Mješavine s prevelikom količinom vode imaju slične nedostatke.

Slika 2.5. Shema relacija u tehnologiji betona

Današnje stanje tehnologije betona . t kv d . . . novih traženih svojstava bilo da se .~e .a ok a Je za svaki novi sastav betona, bilo provesti prethodna ispiti~anja Takv~;:7!a ·~·e a ~d komponenata betona, neophodno . . mješavinama ili tijekom proi;odnie po t p1 i~an~a p~ovode u laboratoriju na manjim . · ·. · U ~ s epemm 1zm1enama u sastavu betona . ·.: poraba betona znatno se proširila zahv r . „ 1 b . . . . 1• cima ugrađivanja betona Pri · . . a JUJu? ~OJmm novim specijalnim postup-

~· đ!vanje u kliznoj

oplati, ~azn~~~~~~i s~b~strudi~anJ~; tlači:mje, vaI

Proizvodnja agregata za beton

Proizvodnja agregata za beton iz šljunka dobivenog iskopom iz pozajmišta ili iz lomljenog kamena dobivenog u kamenolomu, može biti ponekad prilično jednostavna, ali ponekad i vrlo složena. S jedne strane, to zavisi od pristupačnosti, debljine pokrovnog sloja, čistoće i drugih relevantnih karakteristika pozajmišta. S druge strane, uvjeti kvalitete agregata za određenu namjenu diktiraju stupanj obrade sirovine za agregat za beton. Za proizvođača betona važno je dobro poznavanje detalja u proizvodnji agregata, radi njihova utjecaja na kvalitetnu i ujednačenu proizvodnju frakcija agregata.-~ ~ZY.OGHj1-ag~.egata_~_ll: 1. Predsijanje radi izdvajanja jalovinom onečišćenog materijala, ili najkrupnijih komada, da bi se odteretila sita i drobilice.

43

P07,A.!MIŠTF.

I ODVAJANJE

r--i

DROBILICA

,~[)

ISKOP ŠLJUNKA

SIJANJE! PRANJE

1-----' (?)MLIN

FRAKCIJE

AAAA VlŠAK FRAKCIJA

(J\; Sijanjem se šl'

.

·

obijena stijena razdvaja u frakcij

K d

dr?~Ue.~og ma.tenja a esto puta se .sij~ u suh~.uz o_~praši~anje, ali ako se želi :klon~ti naJsltmje čestice, onda se 1 drobljenr matenpl sije uz istovremeno pranje vod Šljunak se, budući da obično sadrži gline, najčešće sije uz istovremeno pranje vod~:·

či':1e. se ujedno poboljšava i pospješuje separiranje frakcija agregata. Utrošak vode j~ pnbhžno 2 m 3 vode za 1 m3 agregata. Sije se najčešće na vibracijskim sitima od čeličnih mreža, i to do veličine zrna od 4 mm. Ukoliko se sije tvrdi, abrazivni materijal, takva sita :r10 brzo .bu~u oš~~ć~na, pa i? ~reba pop'.~vljati ili zamijen.iti. U protivnom frakcije sad~e pr~vehke 1.yanjab~lne ko~1čme kru~mjth ~ma od deklanranih. Trajnija su_.sita od poltmemth matenjala, ah su uz istu površinu obično manjeg kapaciteta . . 4. Hi.drose ariran·~. rim· .: · . za razdvajan·e. s· .. „ • „ „ a. Postoji više vrsta ovakvog nacma pros1JavanJa, a sve se zasmvaJu na pnncipu različite brzine taloženja zrnaca pijeska različite veličine u struji vode. Tu uvijek postoji opasnost da se u struji vode odnese i dio pijeska sitniji od 0.09 mm, koji je vrlo poželjan u bet~nu radi njegove obradljivosti i nepropusnosti. Međutim, dobar granulometrijski sastav može se ~spješno dobiti kombiniranjem pijeska dobivenog hidrosepariranjem, s pijeskom nommalno iste veličine ,dobivenog samo drob ljenjim ili samo sijanjem šljunka.

Slika 4.2. Shema glavnih faza u proizvodnji agregata za beton iz šljunka.

- Uzimanje uzoraka agregata za ispitivanje Drobl'en·e i mreven'e di"ela materi'ala koji je krupniji od konačno proizvede~?g agr:gata. U tu azu obrade vraćaju se i eventualni viškovi pojedinih krupnijih frakcija, rad1 što boljeg iskorištavanja pozajmišta. Grubo drobljenje...se obično "rši ~ drobilicom t' · · ·avan'e udarnom drobilicom ili čekićarom a ~ajsit~.ije frakc_Jje u mlinovima. Pravilnim izborom strojeva za rugu fazuUsrtii]aVa~ja mat~nj.ala dobivaju se zrna agregata povoljnog oblika. Pogrešnim izborom drobilica dobivaju se duguljasti i pločasti oblici zrna, koji znatno smanjuju obradljivost svježeg betona, odnosno povećavaju potrebnu količinu vode i cementa. Drobljenjem krupnih ko1:1~da stijena odnosno šljunka, u ovoj fazi obrade, može se znatno smanjiti udio trosmh zrna, zrna nepovoljnog oblika i zrna s predisponiranim pukotinama. Ukoliko se drob~ vrl? ~vrste i tvrde eruptivne stijene, onda dijelovi drobilica u kontaktu sa stijenom mora~~ biti od i;iosebnih legura. U svakom slučaju njihovo trošenje je dosta brzo, pa se drob1hce moraju stalno podešavati, a pojedini elementi mijenjati, da bi se održala konstantnost proizvodnje. KA'>!ENOLO'.I

Svojstva šljunka odnosno stijene u kamenolomu određuju se na reprezentativnom uzorku, koji ~e ~~ra uzimat~ u p~mištu ;greg~t!!, dakle prije proizvodnje frakcija agregata, zatim !l,Jsl.kgm pro1zvodn1e 1 na eponŠama proi~denog agregata, te na mjest;: proizv~dnje betona ~~li~om P.re~zimanja. ::~junak i agregat, a posebno krupnije frakcije sklom su segregaciji (izdvajanju) krupmjth zrna. Zato je prikladno osnovni uz?ra~ sast~viti miješanjem određenih količina uz~.tih s više mjesta na deponiji ili najbolje u više zahvata s transportne trake. Na depomJi se reprezentativni uzorak uzima iz dub!~e, a nikako ne s površine ili pri d~u deponije, gdje se zbog veće mase dokotrljaju krupnija ~a: os.novn?g uzorka se zatim, .E?stupkon: 9~trvrtanja {Slika 4.4) pripremi uzorak za 1sp1t1van1e svojstava agregata. Propisane koli.čme uzorka za ispitivanje zavise

!z

I

JA.LOVINA

MLIN0)

Slika 4.3. Shema glavnih faza u proizvodnji agregata za beton iz lomljenog kamena.

44

Slika 4.4. Pos~p~k četvrt~nja agregat:i. n~ n-:doj čisto) p~~1šini. Postupak četvrtanja sastoji se u miješanju uzo~ka, ..fomm~nJU u ~bhku kupe, duelJenja na četm Jednaka dijela dvim dijagonalama, odbacivanja dvaju dijelova 1 ponavlJanJem postupka s ostatkom uzorka agregata, dok se ne dobije propisana količina uzorka za ispitivanje.

45

od veličine najvećeg zrna agregata (Tablica 4.2). Na pripremljenom uzorku, odnosno njegovim dijelovima mogu se obaviti sva potrebna ispitivanja. U Tablici 4.3. navedena su obvezna ispitivanja za uzorke šljunka odnosno drobljenog kamena iz pozajmišta, koje će poslužiti za proizvodnju frakcija agregata za beton.

r

\Y

Mineraloško-petrografska analiza

Tablica 4.3. Obvezna ispitivanja na uzorku agregata prirodne mješavine, koja će se koristiti za proizvodnju agregata za beton. Redni

I. 2.

Mineraloško-petrografske analize reprezentativnih uzoraka stijene iz kamenoloma ili šljunka izvučenog nanosa rade mineralozi i petrografi prije otvaranja pozajmišta, a zatim tijekom eksploatacije najmanje svakih šest mjeseci. Prilikom uzimanja uzoraka geolozi procjenjuju količine raspoložive za eksploataciju. Rijetko kada će se desiti, da je materijal iz pozajmišta po svim svojstvima idealan za primjenu u betonu. Međutim, kako izbor lokalne sirovine za agregat diktiraju prvenstveno ekonomski kriteriji, to se materijal tijekom prerade poboljšava, a u tehnologiji betona se izborom drugih konstituenata i prikladnih postupaka spravljanja i njegovanja betona može svaki agregat učiniti uporabivim za beton. U tom poslu mineraloško-petrografska analiza je važno polazište. Ona će dati osnovne podatke..o štetnim materijalima, koje treba tijekom proizvodnje agregata ukloniti, zavisno od tvrdoće materijala, koje strojeve odabrati za usitnjavanje i prosijavanje, koja su moguća područja primjene toga agregata u betonima, i konačno, koji cementi i koji aditivi neće izazvati nepoželjne kemijske reakcije u betonu Prema tipu stijena, agregati mogu biti vulkanskog, sedimentnog i metamorfnog podrijetla. U vučenom nanosu najčešće su zastupljena sva tri tipa, a kod drobljenog agregata najčešće je to po mineralnom sastavu homogena stijena. Neki su agregati pretežno silikatnog, a drugi pretežno karbonatnog mineralnog sastava, no ova klasifikacija najčešće nema većega značenja za određivanje prikladnosti agregata za spravljanje uobičajenih vrsta betona. Važnija od toga je forma u kojoj se pojavljuju glavni minerali, kao i prisutnost sekundarno zastupljenih minerala. Tako npr. amorfni oblici Si0 2 ili pojedini dolomitni vapnenci mogu u nekim okolnostima uzrokovati razaranje betona ~agregatn~),. Stijene koje sadrže že~~ a bile su u geološkoj prošlosti dulje vremena potoplj~on ponovnog kontakta sa zrakom nastavljaju pro~,s limonitizacije (Slika: 4.5). Sastojci koji mogu biti štetni za beton su;_JI~~~.

3. 4.

5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.

Ispitivanje Mineralno-petrografski sastav Sastojci koji sprečavaju hidrataciju cementa Volumna masa zrna Upijanje vode Otpornost protiv drobljenja u valjku Postojanost na djelovanje mraza Ukupni S0 3 Kloridi Sadržaj organskih tvari Oblik zrna Granulometrijski sastav Količina sitnih čestica Količina grudica gline Količina trošnih zrna Količina lak.ih čestica Obavijenost površine zrna Otpornost protiv drobljenja i habanja Volumna masa u nasutom stanju

Norma

Uvjet kvalitete

rus B.B8 004

ne smije sadržati

rus B.Bs 031 rus B.Bs 031 rusu.Ms 030 rus B.Bs 044 rus B.Bs 042 rus B.BS 042 rus B.Bs 039 rus B.Bs 049 rus B.B8 029 rus B.B8 036 rus B.Bs 038 rus B.B8 037 rus B.BS 034 rus B.Bs 004 rus B.B8045 rus B.Bs 030

2000 .. .3000 kgfm3 najviše 1,5% mase 30% mase gubitak 12% mase 1,0%mase 0,1%mase boja svijetlija od normirane 0,18 I) 1) 1) 1) 1) 1) Koef. Los Angeles ~t agregata na udarce. Obično se određuje slično kao 1 ikohlJ1vost agregata, ah se na uzoralca~daraca s batom standardne mase 62

TVRDOĆA

To je otpornost protiv prodiranja i paranja, a klasificiraju se agregati prema poznatoj Mohsovoj skali. Tvrdoća i žilavost su svojstva važna za betone, koji su izloženi mehaničkim trošenjima (eroziji), kao što su abrazija vodom ili vjetrom nošenim česticama, habanje trenjem i-kayitacija. ~andardni te,stkojim se p__rikia_d.n~iti--Oba--s:v~~ ~g~qrak~gr_egata određene graml.lacije ~zajedno s čeličnigi kuglama u čelični bubanj i rotira, obično 500 puta.Nakon toga se agregatpmsij~imi~ri postotak razbije~aterij_ala. Koeficijent R_~~_!,os Ang_eles izražayll__s_e kao omjer mase zrna koj~jJSQQl!Jla sj!Jl_9_tyor!!_L~f!!_ipočetne mase uzorka koji se i~ituje, postocima. Taj koeficijent ne bi smio bitlveć1 od 30. ---- - -,-------· ·---"'--------- ---------··-- _,, _____ - ---- -------

lzraženau ~--:-.:--------

-~~--------·---~·

-

_

- Temperaturna svojstva agregata Tri toplinska svojstva agregata mogu biti važna za svojstva betona. To su koeficijent toplinske dilatacije (a, Tablica 4.12), specifični toplinski kapacitet (c) i toplinska vodljivost (A.). Sva tri imaju odlučujući utjecaj na iste takve koeficijente betona, ali i na druga njegova svojstva. Koeficijent toplinske dilatacije agregata može imati veliki utjecaj na trajnost betona izloženog većim temperaturnim promjenama, ukoliko se od koeficijenta toplinske dilatacije morta razlikuje više od 5.5xI0- 6/K. Tako je npr. (Slika 11.15) u slučaju, ako je mort napravljen od kvarcnog pijeska (a= 7.1 x10- 6), a krupna frakcija agregata je od vapnenca (a = l.4xI0- 6), trajnost betona izloženog čestim temperaturnim promjenama manja je nego što bi bila, da je mort napravljen od karbonatnog pijeska (a= 4.7xI0- 6).

Tablica 4.12. Linearni koeficijent temperaturne dilatacije raznih tipova stijena [ 4.4] Tip stijene Granit Diorit, andezit Gabro, bazalt, dijabaz Pješčar

Dolomit Vapnenac Će rt Mramor

Termički koeficijent, a, 10-6/K

1,8 do 11,9 4,1do10,3 3,6 do 9,7 4,3 do 13,9 6,7 do 8,6 0,9 do 12,2 7,4 do 13,1 1,1do16,0

Štetni sastojci i nepovoljni agregati Postoji velik broj sastojaka u šljunku odnosno stijenama, koji svojim fizičkim svojstvima ili kemijskim djelovanjem mogu umanjiti njegovu uporabivost kao agregata za beton (Tablica 4.13). Njihovo djelovanje može se svesti na nečistoće, koje sprečavaju dobru prionljivost agregata i cementnog kamena, sastojke koji utječu 63

nepovoljno na proces hidratacije, pojedina zrna male čvrstoće i nepostojana zrna. Postoje također agregati, koji kemijski reagiraju s cementnom pastom tako, da nastaju spojevi, koji naknadno razaraju beton, o čemu će biti govora u poglavlju o trajnosti

betona i alkalnoagregatnoj reakciji. Tablica 4.13. Pregled nepovoljnih karakteristika agregata 1. Fizičke 1.1. Vanjske • inkrustacije i obavijenost • vrlo trošna površina • vrlo glatka površina • nepovoljan oblik zrna • suviše sitni pijesak 1.2. Unutrašnje • nepovoljna poroznost • velike volumne promjene uslijed sušenja/vlaženja • kalavost i pukotine • trošna meka i slaba zrna • nepovoljna termička promjena volumena • materijali koji bujaju (škriljci, liskuni, ugljen, drvo)

2. Kemijske 2.1. Reakcije s cementom • alkalna reaktivnost • organske nečistoće (šećer, celuloza, humusne kiseline, organske tvari) • soli (sulfati, nitrati, kloridi) • izmjena bazičnih tvari (alkalije u agregatu) 2.2. Neovisno o cementu • Karbonatizacija • Tvari koje uvlače zrak • Oksidacija konstituenata agregata (npr. limonitizacija) GLINA I DRUGE SITNE ČESTICE

Glina može obaviti zrnje agregata tako, da spriječi dobru vezu između cementnog kamena i agregata. Slični, ali manje opasni utjecaj može imati kamena prašina. Iako se veliki dio tih čestica prilikom intenzivnog miješanja spere s površine agregata, ukupna količina gline mora se ograničiti, jer ona svojom velikom površinom utječe na povećanje potrebne količine vode i cementa, da bi se obavile sve čestice u mješavini. Za obične betone količina gline u ukupnom agregatu ne bi smjela biti veća od 5%, a ako je beton izložen abraziji treba biti manja od 3% mase. Količina sitnih čestica obično se određuje tzv. mokrim sijanjem. Odvagne se osušeni uzorak agregata i zatim ispire na garnituri sita veličine otvora: 1,0; 0,25; O, 125; 0,090 i 0,063 mm. Voda od ispiranja, koja sadrži u suspenziji čestice sitnije od 0,063 mm, skuplja se radi određivanja količine čestica sitnijih od 0,063 mm metodom areometriranja. Ostaci na sitima dobiveni mokrim sijanjem se suše na temperaturi 100 do 11 O°C, pa se zatim vaganjem odredi udio sitnih čestica. 64

Ako uzorak agregata osim čestica gline do 0,020 mm) sadrži i kamene prašine, onda se njihova ukupna količina ograničuje na 7,5% mase za drobljene agregate (kameno brašno) odnosno 4,5% (glina) za rječne agregate. U laboratoriju uz betonaru obično se količina sitnih čestica određuje samo mokrim sijanjem .na situ 0,090 mm, tako da se ne dobije točan podatak o količini čestica gline, nego je to prepušteno slobodnoj procieni. Točniji, ali manje precizan uvid u udio pojedinih sitnih čestica daje metoda određivanja taloženjem. U menzuru se stavi 0,5 kg pijeska i veća količina vode. To se intenzivno izmiješa višekratnim okretanjem začepljene menzure i zatim ostavi 24 sata, da se istaloži. U gornjem dijelu taloga mogu se onda vrlo jasno izmjeriti volumeni gline i kamene prašine (Slika 4.15). Za proračua mase uzima se, da je gustoća rabio nataloženih sitnih čestica približno 1, 1 g/cm 3 . Kod betona spravljenih s malom količinom cementa čestice kamene prašine djeluju povoljno na kohezivnost svježe mješavine. (veličina čestica

~~

/{',. Slika 4.15. Određivanje količine čes­ tica gline i kamene prašine metodom taloženja je manje precizno, ali točnije.

ORGANSKE TVARJ

Organske tvari, koje se vrlo često nađu u otpadnim vodama raznih industrija, ili kao produkt raspadanja organizama, sprečavaju normalni tijek procesa hidratacije cementa. Zato ako se nađu u agregatu mora ih se isprati, a vode koje ih sadrže ne smiju se upotrebljavati za pranje agregata. Kvalitativno, prisutnost organskih tvari jednostavno se odredi testom s 3o/o-tnom otopinom NaOH. Mješavina uzorka agregata i ove otopine ostavi se da stoji 24 sata. Što je veća količina organskih tvari to će biti tamnija boja otopine, od svijetlo žute do tamno smeđe. Ako je svijetlo žute boje, agregat neće imati štetni utjecaj na proces hidratacije cementa. Ako je boja tamnija, treba provesti dalja ispitivanja na uzorcima morta ili betona, uspoređivanjem čvrstoća uzoraka u raznim starostima, spravljenih od opranog i neopranog agregata.

SOLI

Pijesak iz mora ili pokraj mora može sadržavati štetne količine klorida, vrlo opasne za koroziju armature u betonu. Te soli mogu se isprati običnom vodom, a to se desi i ako je pijesak dosta dugo odležao na kiši. Količina soli mora se u svakom slučaju prije upotrebe pijeska odrediti, pa ocijeniti mogućnost uporabe. Kriteriji prihvatljivosti trebaju se odrediti u skladu s ukupno dozvoljenom količinom klorida u betonu. Agregati se moraju ispitati i u pogledu sadržaja sulfata, sulfida, nitrata i nitrita, radi njihova štetnog utjecaja na hidrataciju cementa i očvrsli cementni kamen. 65

LAKE ČESTICE, TROŠNA ZRNA I NEPOVOLJNI MINERALI Količine lakih čestica, trošnih zrna i nepovoljnih minerala ispituju se prilikom mineraloško petrografske analize. Njihova količina ograničena je propisima, zavisno od namjene agregata za beton. Minerali koji se kalaju, npr. mika, moraju također biti ograničeni na vrlo male postotke, jer narušavaju čvrstoću (Tablica 4.14). Agregati, predviđeni da se upotrijebe za proizvodnju betona izloženog djelovanju mraza, moraju se prethodno testirati u pogledu njihove otpornosti na kristalizacijske tlakove. Taj test (Brardov postupak) provodi se potapanjem uzoraka krupnih frakcija agregata u zasićenu otopinu natrij sulfata (Na 2S0 4 • lOHp). Prethodno potpuno osušeni uzorak drži se u otopini 16 do 18 sati i zatim ponovno osuši. Postupak se ponavlja potreban broj ciklusa, da bi se u porama agregata povećavala koncentracija soli. Prilikom sušenja soli kristaliziraju i pritišću na stijenke pora u agregatu. Agregat koji nije dovoljno otporan se izmrvi. Prosijavanjem agregata prije i poslije testiranja ustanovi se masa izmrvljenog agregata i izračuna u postotku od mase prije testiranja. Međutim, ovaj podatak nije konačno mjerodavan, jer se ispravnim tehnološkim postupcima s agregatom neotpornim na mraz može proizvesti i ispitivanjem dokazati, d~ beton otporan na mraz.

PRIHVATLJIVO

.~

Tablica 4.14. Dopuštene

količine

::.---~ (

nepovoljnih sastojaka u agregatu

cijev Mas.% Grudice gline Slabih zrnaca Lakih čestica (ugljen, bitumen, itd) Sitne čestice ~J:.9A'!.1:1.P_0treblj~.:".'._a_ti_~1ors_~~-°-®· 1J slučaju armir-anog-Đetona.ne smije se up_Q1rebJj_avati n.lD.rs.kJl_YQda_za_spraYljanje betona, jer to povećava rizikg\;korozije armature u betonu. --- --Osini-kemijskog ispitivanja vode i uspoređivanja s kriterijima prema tablici 5.1., voda se može jednostavno provjeriti ispitivanjem i u gradilišnom laboratoriju, tako da se izrade usporedbene serije mortnih prizmica, koristeći za jednu seriju vodu koja se

69

Tablica 5.1 Kriteriji graničnih količina tvari u vodi za spravljanje betona.

6.

Nearmirani beton

Armirani beton

Prednaneti beton

4,5-9,5

4,5-9,5 :000 ::>2700

4,5-9,5 s 100 s 1000 $', 100

pH

cr (mg/I) SOt(mg/I) s~ (mg/I) N03 (mg/I) P20 5 (mg/I) NaHC03 (mg/I) Potrošnja kalij permaganata (mg/I) Sadržaj topljivih soli (mg/I) Sadržaj netopljivih soli (mg/I) Razlika u vremenu vezanja cementne paste u odnosu na pastu s destiliranom vodom, minuta

o

s 2700 o

o

::>500 s 100 s 1000 s 200 s 5000 s 2000 ::>30

s 500 s 100 s 1000 s 200 s 5000 $'.2000 ::>30

ssoo

s 100 s 1000 ::>200 s 5000 $'.2000 ::>30

provjerava, a za drugu seriju poznatu kvalitetnu vodu (npr. pitku vodu). Ukoliko se ~1!.~i ispitivanja srdrnodnevne čvrstoće prizmica ovih paralelnih serija ne razlikuju ·

za više od 10 % može se smatrati, daje voda pogodna'ZiiSpravtj!rnjelJetona:---------------···---·-~---------- ·-~.

©Voda za njegovanje betona Voda za .~!'!-YUflJlje.betonanajčešćeje .prildadnaJ.za_ajegmranje_P~tona. Međutim, ~o sadrži_9~11filOkg UM :/mm

S ~

.

I•

~

Vebe

fiI I

lO

crn

•I

Faktor zbijanja

_J&.QQ_J;!Q§.tupka-istl-if · ras rostiranja sličan st~ (Slika 7.3), ali nešto niži, izradi se na ploči, koja se može podizati 1 pu tati a padne. Nakon 15 takvih udaraca mjeri se promjer "pogače" nastale rasprostiranjem betona. Obje navedene metode vrlo su jednostavne i prikladne za praćenje stalnosti kakvoće nekog betona utvrđenog sastava, tijekom proizvodnje. ~ i s postupkom određivanja~ra zbijanEi. U kalup oblika prizme nasipa se beton i poravna. Zatim se z5tje na vibracijskom stolu do potpune zbijenosti.. Kvocijent visine nasu tog i zbijenog betona je faktor zbijanja. ~enija metoda. mjerenja preoblilc_ovanla_~yje;žeg beton~ Pno

Međutim,

čvrstoće

04

Odnos između čvrstoće cementa i čvrstoće betona je linearan, tako da je odnos v/c faktora i čvrstoće betona prikladno prikazati u normaliziranom obliku (Slika 8.11 ).

0.2

'"

~ 20

10

Napredovanjem hidratacije povećava se čvrstoća betona. Taj utjecaj pokazanje na slici 8.12. za betone pripravljene s običnim portland cementom. U svim dijagramima naveden je efektivni vodocementni faktor, što znači izračunati težinski omjer vode i cementa po odbitku vode adsorbirane u agregatu.

110

o.so

l.00

v/c faktor Slika 8.1 l. Dijagram odnosa v/c faktora i normirane čvrstoće betona.

R4

~S

R6

.~7

R8

R9

Vodocementni faktor Slika 8.12. Utjecaj v/c omjera i starosti na tlačnu čvrstoću betona od običnog portland cementa.

111

. PROŠIRENJE POWERSOVOG MODELA POROZNOSTI CEMENTNOG KAMENA NA BETON

Powersov model omogućava, za neki vodocementni faktor, proračunati poroznost cementnog kamena. Poroznost je parametar koji najbolje korelira s mehaničkim svojstvima i trajnošću betona. Taj model može se proširiti na beton zadanih omjera miješanja konstituenata. Neka je omjer cementa, pijeska i krupnog agregata zadan po masama sa C:AP:Ak, isto tako i v/c faktor, a volumen zraka neka je a. Ukupni volumen šupljina u betonu je: _

60

Agregat/Cement

co

~ co

o

6

5 4.5 J

ć

+

50

X

'pl2ata_g_fu._Polazište za proje tiranje sastava etoi1ilje P-fQjekt betona. Projekt betona je široki pojam, koji obuhvaća:

Parametri A i B odrec1uju se eksperimentalno za cement, agregat, aditive, starost betona, te način njegovanja i testiranja. Oblik ove fonnule, međutim, ne uvažava činjenicu, da se povećanjem količine cen:i~.nta preko neke granice, doduše smanjuje vodocementni faktor, ali se i povećava

kohcma cementne paste, a ona je kod običnih betona znatno manje čvrstoće od agregata. To se najbolje vidi pri povećanju maksimalnog zrna agregata uz isti vodo~e~~entni f?ktor (Slika 8.13) odnosno istu količinu cementa (Slika 4.12). Detaljmjom analizom odnosa čvrstoće betona i v/c faktora, količine vode i količine cementa, postupkom multiple regresijske analize dobije se (Popovics, [8.6]) proširena Abramsova fonnula: f = c

A

Bv/c + 0,000637c

Pa.rametri A i B su karakteristični za vrstu cemelita i agregata, pa se određuju pokusuna. Za konkretni skup eksperimentalnih podataka Popovics je dobio A=353,72 1 B=23,66 [8.1 O]. Ova fommla, kao i jednostavnija Abramsova fornmla ne sadrže podatak o količini zraka u betonu, dakle predpostavlja, neaerirani, odlično zbijeni beton. Ako se u analize uvede još i utjecaj količine zraka u postotku volumena betona onda formula dobiva oblik: ' f=---A _ _ __ c

Bv/c + 0,000637c + 0,0279a

. Je?nadžba jasno pokazuje'. u k.oJ.oj mjeri količina cementa nepovoljno mijenja utjeC~j v?docementnog faktora 1 kohcme zraka na čvrstoću betona. Povećanje čvrstoće smanjenjem vodocementnog faktora postepeno iščezava, zbog povećanja količine cem:nta (cen~entne paste), a to još pojačava učinak smanjenja čvrstoće radi povećanja relativnog udjela zraka u betonu.

132

• ~ahtijevana svojstva_be.toDaJLek§pl()_l!_t~_iji, • uvieJe :Z

{,,o

4911

2-S'r

.:;,S

1, z

(,5

3,5

o,s

.(,g

fio

:315

'313

02-

1,6

15"

35

Vlažnost

9/&'

0/1

Korigirana masa za lOOOL

kg

Dodatak betonu s vodom (1:10) Cement

J 75

Voda

163

'31-9

„ 101!5'

- 66,5

'::1::112

Za proračunati volumen betona doziraju se komponente betona i zamiješaju. Ispitivanje konzistencije. Prekorigira se količina vode, da bi se dobila

PROBNE MJEŠAVINE 12. Ispitivanje svojstava svježeg betona i iz_rada uzoraka za ispitivanje očvrslog betona

Provjerava se, da li su postignute projektirane za gustoću betona i količinu zraka.

veličine

PREMA POTREBI PONAVLJA SE OD 3. KORAKA, da bi dobili podatke za više mješavina, s različitim količinama cementa 13. • ....,

18

zanje betona pod konstantnom defonnacijom rezultira relaksacijom naprezanja [ 10.12].

Puzanje nakon (t-to} -r~-~~--~~~~_.._

=et-eo

Početna elastična

deformacija

O'o

E

to

Starost

t

Slika l 0.18. Puzanje pod djelovanjem konstantnog naprezanja. E je sekantni modul elastičnosti u trenutku t.,[ 10.12].

162

U slučajevima (b) do (d), a to su uobičajeni uvjeti mjerenja puzanja betona, potrebno je zasebno izmjeriti deformacije od skupljanja, bubrenja i od porasta temperature, da bi se izračunalo deformaciju od puzanja betona. Utjecaj puzanja može se promatrati i na drugi način. Ako je uzorak betona opterećen tako, da mu je pridodana konstantna deformacija, puzanje će se manifestirati kao postepeno smanjenje naprezanja s vremenom. To je relaksacija (Slika 10.19). Ako se dugotrajno opterećenje ukloni, deformacija betona će se trenutno smanjiti za elastični dio. Ova je defonnacija manja od početne elastične deformacije, jer se u međuvremenu povećao modul elastičnosti. Nakon ove kratkotrajne povratne deformacije, i dalje se s 163

------

0.400

~-~·

/~

,/• 0.200

• eksperimentalni podaci __ - logaritamska f. - - - hiperbolna f.

600

Vrijeme pod

opterećenjem

(t- '!J

1200 dani

Slika I 0.21. Eksperimentalni podaci i matematičke funkcije vrijeme-puzanje [ 10.8].

Druga je funkcija logaritam

oblika: i;c=

Slika I 0.20. Puzanje i povratno puzanje betona opterećenog pod vodom i na zraku nakon 28 dana njegovanja [ 10.12].

vremenom smanjuje deformacija betona. Taj drugi dio povratne deformacije zove se 119yratno puzanj§ (Slika 10.20). Povratno puzanje brže napreduje od puzanja, i manje je od puzanja. Prema tome puzanje nije u ci' losti reverzibilna pojava.

-------···~...

OPIS OBLIKA KRIVULJE PUZANJA

Oblik krivulja puzanja opisuje se različitim matematički izrazima. Oni se dobivaju traženjem funkcije, koja će se najbolje prilagoditi rezultatima eksperimenata provedenih uglavnom u laboratorijskim uvjetima. Tako dobivene funkcije valoriziraju se uglavnom prema tome, koliko dobro opisuju rezultate eksperimenata i kako se lako određuju njihovi koeficijenti. Dvije takve funkcije u usporedbi s podacima pokusa prikazane su na slici 10.2 l. Prva je hiberbolna funkcijg;

A+ B log (l+t-1).

Prema ovom izrazu puzanje u funkciji logaritma vremena ima oblik pravca, pa se opet lako mogu odrediti parametri A i B iz podataka pokusa aproksimiranih pravcem. Prema ovom izrazu puzanje nikada ne prestaje, bolje aproksimira početne rezultate mjerenja, ali daje prevelike dugoročne vrijednosti puzanja. Optereti li se iste uzorke betona u različitim starostima dobiva se familija krivulja pu_zanja, za koje se u računu uzima, da su afino pridružene (iako to egzaktno nisu). Te ~nvulJ~ mogu se aproksimirati površinom puzanja (Slika 10.22) Uzimajući u obzir linearni odnos puzanja i naprezanja, može se napisati: ep = cr • c/r, t -

1 ).

Dosa?ašnji mat::iiatič~i izrazi vrijedili su za slučaj konstantnog djelovanja naprezanja, a to znaci praktično za uzorke pri ispitivanju u laboratorijskim uvjetima.

gdje je t ukupna starost betona, 1 je vrijeme opterećivanja uzorka betona, tako da je (t -1) vrijeme uzorka pod opterećenjem. Prednost je ove jednadžbe u tome, da se može pisati u obliku:

i!..=..:Ll. = a+ b(t

1),

i;p

pa se rezultati testiranja puzanja mogu aproksimirati pravcem u dijagramu, kojem je lijeva strana ove jednadžbe ordinata, (t-1) apscisa, a konstanta b nagib pravca, konstanta a odsječak na ordinati. Prema ovoj jednadžbi, puzanje ima konačnu vrijednost, i;"'= l/b. Ova se funkcija dobro podudara s izmjerenim kasnijim rezultatima puzanja, ali obično daje premale ukupne konačne vrijednosti. 164

Slika 10.22. Površina funkcije puzanja [ 10.8}.

165

Kada je opterećenje funkcija vremena uzima se, da vrije~~ princip superpozic!je: ~i~ intervala naprezanja može se promatrati svaki za sebe, 1 nJthov rezultat se zbraja 1 č1111 ukupni efekt puzanja: t

Ec(t) =

Jck:,

t

t).

8cr(t) . dt. 8t

Ovaj se' integral obično rješava numerički, iako neki oblici izraza za direktna rješenja.

ep

omo-

gućavaju

isparljivi dio vlage cementnog kamena je jedan od ključnih sastojaka betona za tumačenje puzanja. Međutim, jednako je važno ustanoviti, da puzanja ima i tada kada nema transporta vlage iz betona u atmosferu. Veličina puzanja mijenja se zavisno od gustoće (poroznosti) cementnog kamena na sličan način kao i modul elastičnosti, a to znači zavisno od vodocementnog faktora i stupnja hidratacije. Pojava puzanja očito ima sličnosti sa skupljanjem betona, pa je vrlo vjerojatno, da su te dvije pojave u vezi. Fizikalni i kemijski procesi koji rezultiraju puzanjem betona, zbivaju se na molekularnoj razini, i nema direktnih dokaza o stvarnim promjenama. Pojave zapažene i izmjerene na inženjerskoj razini tumače se najvjerojatnijim fizikalnim fkemijskim promjenama, te mehaničkim efektima sprezanja agregata i cementnog kamena.

Uzroci puzanja, skupljanja i bubrenja betona Puzanje betonskog uzorka izoliranog od okoline je znatno manje od uzorka iz kojega istovremeno može evaporirati voda (Slika 10.23). Uobičajeno je, da se kao osnovno puzanje definira onaj dio puzanja, koji se izmjeri na posve izoliranom uzorku, tj. u uvjetima kada nema transporta vlage između uzorka i okoline. Kadaje evaporacija vlage iz uzorka moguća, dodatni dio deformacije naziva se skupljanje pri pu~a~ju. Taj dio deformacije je veći nego što bi bilo samo skupljanje istoga uzorka u istim termohigrometrijskim uvjetima. Većina agregata, pri uobičajenim naprezanjima u normalnom beto~u ponaša se potpuno elastično, pa je cementni kamen jedini taj koji puže. ~~-~:r:?an1enJ~m vlage .~.s~_.puzan.j~,ILRP_tp11I!Q._Suhi cerr:_e.1'1tni~~~~u~~~i:.e.P~!::_~e,

UTJECAJ DIFUZIJE VLAGE Opterećenje betohskog elementa izaziva promjene naprezanja u strukturi h.c.p„ tako da je poremećena termodinamička ravnoteža, pa se vlaga počinje gibati u smjeru nastalog gradienta. To znači transport vlage iz manjih u veće pore, koji se može odvijati na nekoliko razina strukture cementnog kamena: a) u kapilarnoj vodi, kao brza i reverzibilna promjena pritiska; b) u adsorbiranoj vodi, kao postepeni transport vlage iz zona u kojima je smanjena adsorpcija. Ovaj transport je vjerojatno reverzibilan nakon rasterećenja.

c) u međuslojnoj vodi koja vrlo sporo difundira u gel pore. Smatra se, da se prostori iz kojih izađe međuslojna voda zaklope te nastaju kemijske veze slojeva gela, što znači, da je barem dio ovih deformacija nepovratan. Premda puzanje sa skupljanjem ne rezultira mjerljivim smanjenjem mase uzorka, kao što je to slučaj kod samog skupljanja, ipak se uzima, da je gubitak vlage iz uzorka u atmosferu pod opterećenjem objašnjenje za pojavu dodatnog puzanja uz istovremeno skupljanje. Izoliranje uzorka betona ne može spriječiti tu pojavu, jer uvijek ima dovoljno šupljina u betonu u koje može interno difundirati vlaga.

1200

Prr::c_ijenjer:,o ~ vr1.Jeme susenJa i

PRILAGOĐAVANJA STRUKTURE

80

Zbog heterogene prirode hidratizirane cementne paste, u njenoj strukturi dolazi do koncentracije naprezanja, a posljedica toga je konsolidacija strukture u točkama najvećih naprezanja, i time čak povećanje ukupne čvrstoće presjeka. Koncentracije naprezanja imaju za posljedicu: a) Viskozno tečenje, pri čemu se susjedne čestice približavaju djelovanjem smičnih naprezanja. Smanjenje volumena koje prati puzanje, posljedica je popunjavanja pora u strukturi h.c.p. b) Rekri:;talizaciju, zbog koje djelovanjem velikih naprezanja dolazi do rastvaranja čvrstog materijala i zatim konsolidacije strukture i prodiranja materijala u područja manjih naprezanja.

400

o 10 28 90 dani

1 2.

5 10 2J ]() godine

c) Prekid veza, pri čemu se lokalno prekidaju primarne veze, omogućava kolaps strukture, koji zatim slijedi rekonstrukcija veza i poboljšanja lokalne čvrstoće. Utjecaj istovremenog kretanja vlage, ili stvaranja temperaturnog gradijenta, molekularni raspored, što omogućava veća podešavanja u strukturi. Svi ovi mehanizmi su u biti ireverzibilni, a postepeni napredak od metastabilnog stanja prema stabilnom u skladu je sa zapaženim smanjenjem gradijenta puzanja.

poremećuje

Slika 10.23. Puzanje uzoraka betona njegovanih 28 dana i zatim opterećenih jednakim silama u različitim higrometrijskih uvjetima. Ovo su rezultati ispitivanja koje je za počeo Davis 1920. godine [I 0.13].

166

167

MIKRO PUKOTINE

Zakazivanje betona počinje stvaranjem mikropukotina u h.c.p. i na interfaceu h.c.p. i agregata. Premda je puzanje koje se ovdje razmatra znatno ispod razine naprezanja pri kojem dolazi do značajnijeg širenja pukotina, ipak određeni stupanj širenja pukotina ima utjecaja na puzanje. Taj mehanizam ne znači podešavanje strukture, jer je popraćen lokalnim povećavanjem volumena i smanjenjem čvrstoće. Očito će doprinos mikropukotina biti veći pri većim naprezanjima, a posebno pri vlačnim naprezanjima. U betonu, koji se postepeno suši, postojanje gradijenta vlage očito će povećati naprezanja, rezultirajući povećanjem mikropukotina i povećavanjem puzanja. između

ODGOĐENA ELASTIČNA DEFORMACIJA

Ako je materijal koji puže spregnut paralelno s inertnim materijalom (cementni kamen s agregatom), dolazi do odgođene elastične deformacije. To znači, naprezanje u materijalu koji puže se smanjuje, kako se opterećenje prenosi na inertni materijal (agregat), koji se deformira elastično, kako se naprezanje u njemu postepeno povećava. Skidanjem opterećenja dolazi do isto takove postepene povratne defonnacije, tako da se inertni materijal postepeno vrati u svoje početno neopterećena stanje. Prema tome odgođena elastična deformacija je u potpunosti reverzibilna. Ova pojava zapažena je i kod h.c.p. i može se pripisati svakom gore opisanom mehanizmu, ako oni djeluju unutar i u vezi s rešetkastom strukturom h.c.p. Agregat, također, djeluje kao paralelni inertni materijal i ima znatni utjecaj na reverzibilne i ireverzibilne komponente puzanja. Odgođena elastično djelovanje može se dobro prikazati Kelvinovim reološkim modelom, prikazanim na slici 10.24. Agregat je predstavljen oprugom, koja je spojena paralelno s klipom, koji reprezentira cementnu pastu.

-

UTJECAJ VELIČINE ELEMENTA KOJI SE ISPITUJE

Sušenje betona je spori proces, i unutrašnjost betonskog elementa ostaje još dugo vlažna, nakon što se površinski slojevi prosuše. Usporedi li se ponašanje dvaju blokova različite veličine, onda veći treba dulje vremena da vlaga iz unutrašnjosti evaporira, pa prema tome imati će veću prosječnu vlažnost. To rezultira dvim efektima. Prvo, u bloku ima duže vremena dovoljno vlage za hidrataciju, i drugo, prosječna brzina kretanja

2.5

~1:

f;

f J

II

~.

:-...! 9-

.„,;c::



  • ,



    ~

    x.200

    ~100 50

    •.;



    u

    -.;

    ..... 0.5

    -x-O·fr-

    25

    Izolirani uzorci

    Q.l

    o

    ~

    o

    (y_Ls~

    2C1J

    15]

    volumen/površina, mm Slika 10.25. Veličina puzanja zavisno od omjera volumen/površina u različitim starostima betona. Uzorci su opterećeni u starosti od 8 dana pri relativnoj vlažnosti okolice 50% [ 10.14].

    vode je manja. Oba ova efekta smanjuju brzinu puzanja u odnosu na brzinu puzanja manjega bloka (Slika 10.25). U masivnim betonskim konstrukcijama, brzina sušenja je tako mala, da one u cijelom svom životnom vijeku ne postignu ravnotežna stanje vlage, pa je njihovo puzanje uvijek manje nego malih uzoraka za laboratorijska ispitivanja. Stvarna brzina sušenja zavisi od veličine i oblika elementa, i ta se dvojna ovisnost najbolje može izraziti omjerom volumen/površina ili kao teorijska debljina površinalpoluperimetar. UTJECAJ AGREGATA

    Sloj

    ....-----......

    Opruga

    Agregat 3

    ( b)

    (a)

    Dvofazni model

    Kelvinov model Slika 10.24. Odgođena elastična deformacija i utjecaj agregata.

    168

    Pasta

    Pod djelovanjem stalnog naprezanja h.c.p. puže, a agregat se samo elastično deformira. Model na slici I 0.24. ima tri sloja: prvi i treći nakon nanošenja naprezanja deformiraju se elastično, a zatim bez zapreke nastavljaju puzati; drugi sloj također se deformira elastično,· a zatim se nastavlja deformirati s vremenom tako, da se opterećenje s h.c.p., koja puzi, postepeno prenosi na elastični agregat. Ovaj prijenos opterećenja prestane kada naprezanje u h.c.p. bude nula. Nakon rasterećenja cjelokupna deformacija je povratna. Drugi sloj ponaša se kao Kelvinovo reološko tijelo. Agregat od prirodne stijene veće je krutosti od h.c.p. i sprečava puzanje. Kao i za modul elastičnosti, relevantni parametri za veličinu puzanja su volumna koncentracija agregata u betonu i relativni odnos krutosti agregata i h.c.p (Slika 10.26.). Jedinična puzanje na dijagramu l 0.26b je uzeto za Eagr, 0=6.9x104 MP a, pa je: relativno

    .

    aps. puzanje puzanje za Eagr. 0

    puzanje=--'--.-'---~­

    169

    450 2000 'iJ)

    ]5]

    \O

    b..., 1000

    ]U)

    7

    "'.....o m

    "'

    .,,o.

    Kordina

    Counto Blundell

    o

    ?.5 ~

    }S]

    /...„...

    ....-·-·

    •,:.........-•~--

    7l"C

    -

    46"C

    ...„._...,......_................... .-.__,..---2-1-·č--·-·--·

    o Brown6

    6

    I

    0

    (J.

    ,.• .„........................--• ·----·-·-·-·

    "',,/'

    :>(

    8

    25J

    Temperatura njegovanja _,.____9_e_·c=:= ,_, - ~'~ ................

    ~---~----~---~-----~-~·___J 5,0 100 150 200 250

    Dana pod

    opterećenjem

    4

    CJ.

    o c: J :;:J



    laJ

    ...,„"'

    ;o -

    a

    20

    liJ

    m

    (a)

    laJ

    i



    "'

    Udio agregata; if

    Slika l 0.27. Puzanje j:>etona pri različitim temperaturama [ 10.16).

    ll

    2

    O

    0.02 D.04 O.IX 0.00

    Modul

    elastičnosti (b)

    D.lO

    D.12 D.14

    agregata, Ea l-f'xl0-6

    Slika 10.26. Utjecaj agregata na puzanje betona (a) Volumna koncentracija agregata (b) Relativna krutost agregata (Sadržaj krupnog agregata 45-55%) ( 10.14].

    UTJECAJ TEMPERATURE

    Temperatura ima dvostruki utjecaj na puzanje, kao i na modul elastičnosti. Ako se poveća temperatura betona kao dio ubrzanog dozrijevanja, tj. prije nego se optereti, struktura će biti ranije relativno popunjenija i puzanje manje nego kod betona koji nije bio zagrijavan. Međutim, povišena temperatura za vrijeme djelovanja opterećenja povećati će intenzitet puzanja (Slika 10.27.). Puzanje se može zapaziti sve do temperatura od -1 O a povećanje brzine puzanja je približno konstantno od O do 70 °C. Pri višim temperaturama povećanje puzanja je sporije, a neki su istraživači zapazili čak manje puzanje pri temperaturama od 90 i više stupnjeva Celzijusovih, nego pri npr. 80 °C.

    Uslijed puzanja betona postepeno se povećavaju tlačna naprezanja u armaturi, a smanjuju u betonu. Ako se dulje vremena opterećeni tlačni element rastereti, armatura može u betonu izazvati vlačna naprezanja veća od vlačne čvrstoće betona. U Tablici 10.5. prikazani su rezultati testiranja betonskih stupova promjera 12,5 cm, armiranih s 1,9 odnosno 5% presjeka, opterećenih na tlak tijekom pet godina. Osim puzanja na raspodjelu naprezanja djelovala je i skupljanje betona kao i tijek hidratacije cementa. U jako armiranim betonskim presjecima u betonu su se javila čak vlačna naprezanja.

    F

    Praktično izračunavanje

    Za praktično računanje puzanja potrebni su pojednostavnjeni modeli, lako primjenljivi u proračunu konstrukcija, od inženjera koji nisu specijalisti za tehnologiju betona. Postupak, koji sada na najjednostavniji način uzima najviše parametara u

    Tablica l 0.5. Naprezanja u armiranobetonskim stupovima (I O.I] MB

    % Ukupni anniranja teret, tone

    Uslijed skupljanja betona u armaturi se javljaju tlačna naprezanja, a u betonu tako da je skupljanje armiranih betona manje od nearmiranih betona. Za jako armirane presjeke, vlačna naprezanja u betonu mogu biti veća od čvrstoće, tako da to može biti razlogom pojavi pukotina u betonu. Za slabo armirane presjeke tlačna naprezanja u armaturi uzrokovana skupljanjem betona mogu biti veća od dopuštenih. U gredama i pločama u kojima je donja armatura jača od gornje, uslijed skupljanja više se skrati gornja zona, pa dolazi do vitoperenja takvih ploha. Poznati su i jako izraženi takvi sklučajevi u podnim pločama, a još su pojačani time što je evaporacija iz donje zone praktično spriječena pa se ne skuplja. 170

    MP a U trenutku

    Nakon l godine

    opterećenja

    čelik

    UTJECAJ ARMATURE vlačna,

    puzanja

    beton

    čelik

    Stupovi njegovani 15 15

    5,0 1,9

    10,11 6,44

    68 46

    15

    5,0

    8,71

    51

    15 30

    l,9 1,9

    6,19 9,34

    39 52

    6,2 4,3

    beton

    Nakon3 godine čelik

    Nakon 5,5 godina

    beton

    čelik

    beton

    0,35 0,31

    197 261

    -0,52 0,10

    50% rel.vl. i 21°C

    189 245

    -0,14 0,42

    193 251

    5,7

    71

    4,7

    77

    4,3

    80

    4,1

    4,3 6,5

    56 75

    3,8 6,1

    64 82

    3,7 6,0

    66 85

    3,7 6,0

    171

    kb - predstaylja utjecaj sastava mješavine, koji je ovdje zastupljen vodocementnim omjerom i količinom cementa. Ne spominje se krutost agregata, osim za lakoagregatni beton;

    J,0

    ~

    2.5

    ~~

    k0

    2. o

    ""' ~ ~1----J,-

    - kavilncija

    Zbog ogromnih šteta, koje su nastale korozijom armature, i zato što još uvijek ne postoji neko sistematsko rješenje, važno je na konstrukcijama potencijalno izloženim koroziji armature ustanoviti odgovarajući monitoring. To znači, da u intervalima od cca 3 godine treba predvidjeti mjerenja kojima će se ustanoviti stanje armature i zaštitnog sloja betona. FIZIČKA DJELOVANJA NA BETON Fizički čimbenici,

    koji djeluju razarajuće na beton, mogu se svrstati u četiri grupe: djelovanja iz okolice, preopterećenja, volumne promjene i temperaturni utjecaji (Slika 11.13.). Posljedice mogu biti: površinsko trošenje, pukotine, odlamanje, ljuskanje, degradacija strukture i mrvljenje. mehanička

    188

    i

    '

    - preopterećenje i udar

    - ciklična

    VOLUMNE PROMJENE _____l)§_l,~J};D_ -- --

    EKSTREtv!NE TEMPERATl:RE

    • ruzlike temp,

    -sinnavanje

    i vlage - pritiska krisinlo

    i odnu-znva.njc - požar

    soli u porama - korozije

    opterećenja

    runrnrore

    ---·---·-·-··-··· 1- ----------------------------- -- ------ -- ----- -- -- ---- ------- ---- --- -------- -- - - - - - - -- -- --- --

    _„ POVRŠINSKO

    maritimne sčedine ili uz primjenu soli za odleđivanje), trebale za beton visokih performansi biti 70, pa i više milimetara. Tek u najnovije vrijeme pojavljuju se prijedlozi modela proračuna kvalitete i debljine zaštitnog sloja [ 11.9, 1O,11]. Naravno, da uz takav pristup treba paralelno riješiti i pitanje mjerenja i kriterija kvalitete relevantnih parametara betona u konstrukciji [ 11.12,13]. Problemi korozije armature, koji mogu nastati karbonatizacijom zaštitnog sloja betona mogu se na taj način uspješno riješiti. Međutim, u ekstremno agresivnim okolnostima (kloridi), kvalitetom i debljinom zaštitnog sloja betona ne može se dobiti posve zadovoljavajuće rješenje. To stoga, što debljine zaštitnog sloja betona postaju tehnički neprihvatljive [ 11.10]. U takvim okolnostima primjenjuje se zaštita armature epoxy premazima ili katodna zaštita. Time je postignuta dobra zaštita armature od korozije, ali ima izvještaja, da je oslabljena prionljivost armature i betona, a time je povećano puzanje konstrukcije, dakle povećani progibi i rizik pojave pukotina. Kao daljnja moguća rješenja nude se razni premazi na bazi silana i siloxana, koji znatno poboljšavaju nepropusnost zaštitnog sloja za ugljični dioksid i za klor ione. Istovremeno ti premazi moraju biti paropropusni, kako bi beton mogao "disati". U protivnom bi se vlaga koncentrirala uz površinu što bi svakako oštetilo zaštitni sloj. Ove premaze potrebno je u određenim vremenskim razdobljima obnavljati. Kao dobro rješenje nude se također inhibitori korozije armature. Za sada se prema tom rješenju izražavaju rezerve, jer su većinom inhibitori otrovni, pa su potencijalni zagađivači okoliša.

    [__o_~:'Ji~~"

    POSL.JED!CE

    >-

    TROŠENJE

    I . ;UKOTINE L:..1-0MOVI

    i I

    -PUKOTINE

    -LJUSKANJE -ODLAMANJE - DEGRADACIJA STRUKTURE

    Slika 11.13. Shema podjele

    fizičkih čimbenika

    PUKOTINE

    I

    !:

    LJUSKANJI:\ : MRVLJENJE DEGRADACIJA

    : STRUKTIJRE

    razaranja betona.

    A) MEHANIČKO TROŠENJE MATERIJALA

    Habanje betona je pojava karakteristična na prometnim površinama, od pješačkih staza, preko cesta do aerodromskih pista. Na površinama gdje treba postići bolju otpornost na habanje izvodi se površinski betonski sloj s agregatom od kvarca ili eruptivca ili s dodatkom drugih tvrdih i na habanje otpornih zrnaca (npr. korund). Često se u završni sloj stavljaju i čelična ili neka druga vlakna. Laboratorijska ispitivanja pokazuju dobru korelaciju otpornosti na habanje i tlačne čvrstoće, ali neotporniji dio betona je svakako cementni kamen, pa veliku čvrstoću treba postići sa što manje cementnog kamena. Najbolje praktične rezultate daju betoni maksimalnim zrnom ne većim od 16 mm, uz upotrebu plastifikatora. Erozija od abrazije, ili kavitacije pojavljuju se najčešće na hidrotehničkim objektima, ali i kod prometnica. Iako je mehanizam razaranja od abrazije drugačiji nego kod habanja, tehnološke mjere za bolju otpornost na abraziju su slične: maksimalno zrno agregata ne treba biti veće od 16 mm, što manji udio cementne paste uz što bolju čvrstoću, a to znači primjenu superplastifikatora, i armiranje vlaknima abraziji izloženog sloja betona. Beton ne može biti otporan na kavitacijsku eroziju, pa ako postoji opasnost od takvih oštećenja onda površinu betona treba zaštititi materijalima otpornim na kavitaciju ili uvesti takva tehnička rješenja, kojima se izbjegne kavitacija. Otpornost betona na druga mehanička oštećenja, kao što su udari, posljedice preopterćenja i umora materijala, u dobroj je korelaciji s čvrstoćom betona, a znatno se može poboljšati armiranjem s vlaknima (Slika 11.14.). To se vidi iz rezultata laboratorijskih ispitivanja betonskih prizmi veličine 1Ox1 Ox40 cm 3, koje su bile podvrgnute 10.000 cikličkih opterećenja na savijanje, intenziteta do oko 80% od statičke čvrstoće na savijanje. U pokusu su bile varirane veličine maksimalnog zrna agregata (4 ili 8 ili 16 mm), i količina čeličnih vlakana iji=0,4 mm i 1=30 mm (0,9 ili 1,3 ili 1,5 vol.%).

    s

    189

    Žilavost (kffrrm)

    .„ .w

    100

    V)

    o

    c:

    .„ .w >(J

    90

    faktor trajnostr

    V)

    40

    rtl -;

    {0' ()

    Q)

    ......

    :J

    u o

    80

    85 68

    E

    ..., -"" .>(J.., E

    rtl

    JO

    .., u ...,

    .c:

    c:

    :;. •.-; -W

    rtl -;

    ON, (rrin)

    '----J

    Q)

    ....

    Vlakna (Vol-%)

    brzi ciklusi smrzavanja i odmrzavanja Slika I LI 5. Rezultati ispitivanja betona od različitih vrsta pijeska i mineraloški istog sastava krupnog agregata, izloženih ciklusima temperaturnih promjena [ 11.3]. •

    f~

    Gornja granica

    cikličkih opterećenja

    Slika 11.14. Rezultati laboratorijskih ispitivanja utjecaja mikroarmiranja i veličine maksimalnog zrna agregata na udarnu čvrstoću i čvrstoću na umor 11.2].

    r

    Nakon 10.000 cikličkih opterećenja ispitana je rezidualna savojna čvrstoća. U pojedinim slučajevima većih postotaka anniranja vlaknima došlo je do povećanja rezidualne čvrstoće, što se može tumačiti konsolidacijom u strukturi betona u pukotinama, koje su premoštene vlaknima.

    vezana voda. Proces gubitka vode prati skupljanje cementnog kamena, dok s druge strane uslijed porasta temperature zrna agregata povećavaju volumen. Smatra se, da betoni· od cementa na bazi portland cementnog klinkera mogu duže vremena biti izloženi temperaturi do 250 °C bez štetnih posljedica po čvrstoću (Slika 11.16). Ispitivanja betonskih konstrukcija na djelovanje požara tijekom više sati pokazala su, da betonske konstrukcije dobro odolijevaju, te da do znatnijeg pada čvrstoće dolazi kod dugotrajnijeg djelovanja temperatura iznad 300 °C.

    100

    B) TERMIČKA KOMPATIBILNOST AGREGATA I CEMENTNOG KAMENA

    200

    o 'O .. -o·.·o.··

    . D·

    :;oo

    400

    soo

    I

    roo·c

    o:oQ·;-._:::.·:: ..

    Različiti

    su koeficijenti temperatumog istezanja krupnog agregata i cementnog kamena. Razlike su veće ako je mort spravljen s pijeskom drugačijeg mineralnog sastava od krupnog agregata (Slika 11.15). Uslijed čestih promjena temperature može doći do pucanja takvog betona, ljuštenja betonske površine i slabljenja prionljivosti. Sličan je utjecaj kod naizmjeničnog vlaženja i sušenja betona, koje izaziva bubrenje i skupljanje betona. Neka oštećenja betonskih mostova objašnjena su kao posljedica termičke nekopatibilnosti cementnog morta i kamenog agregata [ 11.3]. Ova pojava znatno doprinosi i ubrzava oštećenja betona, koja su inače posljedica ciklusa smrzavanja i odmrzavanja betona. C) TRAJNO DJELOVANJE VISOKJH TEMPERATURA

    Porastom temperature do 100 °C postepeno se gubi slobodna voda iz pora, od 100 do 200 °C gubi se fizički adsorbirana voda, a iznad 400 °C, počinje se gubiti kemijski 190

    Slika 11.16. Shematski prikaz djelovanja povišenih temperatura na beton [ 11.4].

    191

    D) DJELOVANJE MRAZA

    Agregat

    pore

    zračne

    Razaranje betona djelovanjem niskih temperatura je vrlo složena pojava. U krup-

    nijim kapilarama voda počinje smrzavati kod O°C, ali u manjim porama temperatura će

    spasti znatno niže prije nego voda pređe u led. U gel porama voda se smrzava na temperaturama nižim od - 78 °C.Prijelazom vode u led volumen se povećava za oko 9%, pa preostala voda u kapilarama dolazi pod tlak. Kako smrzavanje počne najprije na površini, to se led i voda šire prema unutrašnjosti betona. Sljedeće odmrzavanje omogućava upijanje novih količina vode, tako da ciklusi smrzavanja/odmrzavanja zapravo upumpavaju vodu u strukturu betona. Ako u porama nema zraka (zrak se lako komprimira, pa to amortizira tlak) tlak vode širi strukturu cementnog kamena. Kada tlak postane prevelik dolazi do razaraj a (Slika 11.17). Povećanje volumena leda prijelazom vode u led istovremeno prati skupljanje čvrstog materijala, cementnog kamena i agregata, već prema njihovom termičkom koeficijentu dilatacije. Do razaranja betona doći će kod određenog stupnja zasićenja pora vodom. To je kritična saturacija (ScRl• koja ovisi o sastavu betona i nizu njegovih svojstava i okolnosti smrzavanja, a laboratorijskim pokusima je ustanovljeno, da SCR može biti od 0,80 do 0,95. Dakle, beton zasićen vodom mraz će vrlo brzo razoriti, a suhom betonu niske tempreature ne će tako brzo naškoditi. Te pojave često susrećemo u praksi. Naročito ako se radi o mladom betonu, koji sadrži još velike količine vode u porama, vrlo brzo dolazi do šteta, lako prepoznatljivih po karakterističnom ljuštenju površinskog sloja morta, koji sam za sebe još uvijek ima dobru čvrstoću. Činjenica, da pore zraka u strukturi cementnog kamena mogu poslužiti kao amortizeri tlaka, slučajno je otkrivena, no to je glavni razlog, da se u betone namjerno uvode pore (aerirani betoni). Primješavanjem dodatka (aeranta) u svježi beton, u cementnoj pasti se razvije sistem zatvorenih pora, sferičnog oblika, veličine 10 do 300 mikrometara (Slika 11.18). Odlučujuću ulogu ima međusobna udaljenost pora, koja bi trebala biti u granicama od O, 15 do 0,25 mm (kapilare u cementnom kamenu su znatno manje). Ta udaljenost je zadovoljavajuća, ukoliko je cementni kamen dovoljno propustan i smrzavanje nije prenagla. Naime, time se osigurava, da voda pod tlakom od širenja leda postepeno prodre u zračne pore, raspoređene oko kapilara. U takvom, povoljnom

    Slika 11.18. Zatvorene

    uvučene

    pore prepoznaju se po

    sferičnom

    obliku.

    slučaju, ur~jesto širenja, prevladava skupljanje betona uslijed hlađenja (Slika 11.19). Povoljni utjecaj pora uvučenog zraka u očvrslom betonu je također u tome, što one isprekidaju kapilare i tako povećaju vodonepropusnost betona. Kako je već ranije opisana, važan dodatni razlog razaranja betona djelovanjem promjenljivih temperatura je razlika u termičkim koeficijentima dilatacije cementnog kamena ili morta i agregata. Smanjenje volumena betona nije samo posljedica temperaturnog skupljanja. Tome doprinosi i postepeno kretanje vode iz gel pora u kapilare, proces istovjetan skupljanju betona uslijed sušenja. No u ovome slučaju dolazi do kretanja vode radi gubitka terrnodinamičke ravnoteže. Kada se smrzne voda u kapilarama, veća je površinska energija vode u gel porama u odnosu na površinu leda (Razlika površinske energije leda u kapilarama i vode u gel porama daje dodatni osmotski pritisak).

    ·c

    \j

    -C4 -tl8

    . -16 l(JJ

    Slika 1 l.17. Izgled betona razorenog djelovanjem mraza.

    192

    Slika 11.19. Dimenzionalne promjene uslijed smrzavanja cementnog kamena sa i bez zračnih pora [ ( 1.5].

    193

    Brzina kretanja vode se povećava jer se smrzava čista voda, pa se koncentracija soli u još nezamrznutoj vodi povećava. To je vjerojatno glavni razlog, zašto je razaranje betona uz djelovanje soli za odmrzavanje znatno brže. Prilikom testiranja otpornosti betona na djelovanje ciklusa smrzavanja u suhom i odmrzavanja u vodi, smatra se da je beton otporan na mraza ako izdrži 200 do 300 takvih ciklusa uz faktor trajnosti ne manji od 0,75. Međutim, ako ciklusi djeluju na beton stalno potopljen otopinom 3%tne soli onda je dovoljno da izdrži 25 ciklusa bez znatnijih razaranja, pa da se kvalificira kao beton otporan na djelovanje mraza i soli. Ali nije to jedini oblik štetnog djelovanja soli za odmrzavanje. Tu je još i kristalizacijski tlak, koji djeluje kada zbog saturacije počinje kristalizacija soli. Zatim, proces otapanja soli za odleđivanje je endotennan, pa je to razlog, da na površini betona dolazi još do dodatnog hlađenja za nekoliko stupnjeva, a time do povećanja temperaturnog gradijenta i naprezanja u betonu. O kemijskom djelovanju soli za odmrzavanje obično se vodi računa samo s aspekta korozije armature u betonu. No pokazalo se, da uz veće koncentracije tih soli (naročito kalcij i magnezij klorida) dolazi do kemijskih reakcija s mineralima cementa i nepovoljnih promjena u strukturi cementnog kamena, koje ubrzavaju oštećenja betona. To pojačavaju i razne druge soli prisutne u solima za odleđivanje kao, sulfati i nitrati. Teško je ocijeniti veličinu i međusobni utjecaj nabrojanih čimbenika u procesu smrzavanja/odmrzavanja i djelovanja soli na beton. U velikoj mjeri to ovisi o vrsti agregata, cementa, strukturi pora, stupnju zasićenja i raspodjeli vode u betonu, brzini hlađenja i zagrijavanja, starosti betona, obliku betonskih elemenata. Za praktično pitanje, kako napraviti beton otporan na mraz, a posebno na mraz i soli, teorijska istraživanja otvaraju za sada još niz novih problema. U praktičnom projektiranju betona otpornog na mraz treba težiti, da se radi s agregatom otpornim na kristalizacijski tlak. Međutim, to ne mora biti mjerodavan kriterij. Uz ispravno projektiranu cementnu pastu i s agregatom, koji nije otporan na kristalizacijske pritiske može se napraviti beton otporan na mraz. Cementni kamen treba imati što manje kapilara, a to znači treba projektirati beton s vodocementnim omjerom manjim od 0,45 i što je jednako važno, stupanj hidratacije treba biti već vrlo visok prije nego je počelo djelovanje mraza. U praksi se vrlo rijetko vodi računa o termičkoj kompatibilnosti agregata i morta odnosno paste, pa je to često razlogom razaranja betona od djelovanja ciklusa niskih temperatura.

    Slika 11.20. Karakteristične pukotine betona nastale uslijed korozije armature.

    Slika 11.21 Školjke koje su prodrle do 6 cm od površine betona: izgled površine i presjek u dubini.

    E) RAZARANJE BETONA USLIJED KOROZIJE ARMATURE

    Ovaj tip razaranja betona može se podijeliti u tri etape. U prvoj etapi agresivne tvari prodiru u beton bez vidljivih posljedica. U drugoj etapi dolazi do pojave smeđih mrlja od hrđe na površini betona i pojave karakterističnih pukotina duž armaturnih šipki, naročito onih u uglovima, gdje je maksimalno mogući pristup agresivnih tvari u beton (Slika 11.20). U trećoj etapi dolazi do odvajanja i odlamanja betona kao posljedice povećanja volumena hrđe do šest puta u odnosu na volumen željeza koje je zahrđalo. BIOLOŠKA DJELOVANJA NA BETON Beton može biti odlična podloga za veg_etaciju, neke mikroorganizme, pa i krupnije organizme kao npr. školjke (Slika 11.21). školjke prodiru duboko u strukturu betona i mogu u potpunosti uništiti zaštitni sloj armature. Interesantna je spomenuti, da školjke prodiru u beton ne samo uzimajući tvari iz betona za svoj metabolizam, nego i vrlo visoko frekventnim vibracijama dubeći si put u unutrašnjost betona. Neki organizmi, koji u svom metabolizmu troše sumpor, mogu biti uzrokom stvaranja sulfata i sulfatne ili sulfitne kiseline, koja nagriza beton prema ranije opisanim procesima kemijske korozije (Slika 11.22). 194

    Slika 11.22. Razaranja betona u drenažnoj galeriji hidroelektrane. Procjedne vode. sadrž~le su C02 (primjer BI), Na 2S0 4 (primjer C2) i H 2S čijom oksidacijom nastaje sul.fatna k1selma, ko1a i:agi:iza površinu betona. Bakterije koje se razvijaju na površini betona ubrzavaju p_roces nastanka kiseline. Nakon uklanjanja površinske skrame vide se naslage gipsa 1 CaCOJ.

    195

    Vegetacija i mikroorganizmi nagrizaju svojim djelovanjem strukturu betona, te na taj način također slabe mehanička svojstva betona. Zabilježeni su slučajevi, da je korjenje nekih biljki i micelij gljiva prodro kroz beton debljine 50 cm. [ 11.31]

    FAk.'TORJ DEGRADACIJE

    •Umor •Kemijski procesi •

    Fizički

    procesi

    • Mehanička razarrulfa • Stru1:tume promjene

    Svojstva relevantna za trajnost i proračun životnog vijeka ŽlVOTlil VIJEK

    ŽIVOTNI VIJEK AB KONSTRUKCIJA U stručnoj literaturi postoji jaka-težnja da se, zavisno od uvjeta okolice, načina korištenja i namjene objekta, definira životni vijek pojedinih armiranobetonskih građevina. Na osnovu toga bi se moglo postaviti kriterije svojstava i provesti dimenzioniranje elemenata. U Tablici 11.3. prikupljeni su podaci na osnovu statističkih podataka o postojećim objektima. Tablica l l.3. Prosječni računski životni vijek konstruktivnih betonskih elemenata uz minimalne troškove održavanja, prema statističkim podacima raznih autora [ l l .29]. Betonski elementi Nosive konstrukcije u visokogradnji, vani i unutra Balkonske ograde Betonski crijep i vlaknima armirane ploče Cestovni mostovi Željeznički mostovi Podvodni tuneli i brane Konstrukcije u moru Rashladni tornjevi i termoelektrane

    Životni vijek, godina ~ 80 40 (do 80) 30 do 50 60 do 80(100) 70 do l 15 100 do 200 30 do 50 (25) 4o

    DESJGN •Tip kori:Hnlkcijo 'lklBIJL

    TRADICIONALNI MATERIJALI NOVI MATERIJA U

    Slika l l .23. Model proračuna životnog vijeka betona [ l l .28].

    konstituenata, skupljanje, puzanje, istezljivost, pukotine, kemijske i mineraloške karakteristike, fluidopropusnost, apsorpcija, difuzivnost, debljina zaštitnog sloja armature. Neka od ovih svojstava razmatrana su u odgovarajućim drugim poglavljima, ali bitno utječu i na svojstva trajnosti. HOMOGI;:NOST

    PRORAČUN ŽIVOTNOG VIJEKAAB KONSTRUKCIJE

    Za projektiranje vijeka trajanja armiranobetonske konstrukcije potrebno je definirati uzroke oštećenja ("opterećenja"), proračunski model, a kvalitet betona relevantnim parametrima (Slika 11.23). Prvi je problem jasno definirati način korištenja i uvjete agresivnosti okoline, kojima će beton biti izložen tijekom eksploatacije. Iz tih okolnosti proizlaze relevantna svojstva i kriteriji za svojstva trajnosti. U uvjetima nepovoljnim za beton, često puta je važnije ispravno propisati parametre trajnosti nego marku betona. Nedovoljno poznavanje stvarnih zahtjeva, koji se postavljaju na betonsku konstrukciju i nepridržavanje poznatih tehničkih zavisnosti najčešći su nedostaci u projektnoj dokumentaciji. Slično je i u fazi izvedbe. Dobrim dijelom kvaliteta građenja zavisi od iskustva i savijesnosti radnika. U takvim okolnostima uvođenje novih tehničkih rješenja često se ne prihvaća s potrebnom pažnjom i razumijevanjem. S druge strane, pravila zanata, koja su do prije nekoliko godina bila općenito prihvaćena, novim istraživanjima mogu se pokazati pogrešnima i uzrokom prekratkog životnog vijeka konstrukcije. Među svim svojstvima betona, svojstva trajnosti su najkompleksnija i njima su građevinski inženjeri najmanje ovladali. U svim fazama građenja prevladava zanatski pristup, a moderniji pristup putem inženjerskog modeliranja, mjerenja relevantnih parametara, postavljanja jasnih kriterija za pojedine parametre intenzivno se razvija. Svojstva koja uvjetuju trajnost betona su: homogenost, poroznost, prionljivost cementnog kamena i agregata, čvrstoća, prvenstveno vlačna, termička kompatibilnost 196

    Homogenost betona ima posebno značenje za trajnost betonskih konstrukcija. Naime, sa stajališta raspodjele naprezanja u konstrukciji, uslijed nehomogenosti betona dolazi do prijenosa naprezanja u područja betona bolje kakvoće (veće krutosti i veće čvrstoće). Naprotiv, procesi razaranja betona koncentriraju se upravo na najslabijim mjestima (Slika 11.24). Homogenost betona rezultira iz homogenosti sastojaka, načina doziranja, miješanja, transporta, ugradnje i njegovanja. Količine cementa i pijeska sitnijeg od 0,2 mm

    Mraz

    Slika l l.24. Procesi razaranja napadaju i šire se na slabijim mjestima. 197

    posebno su važne sa stajališta trajnosti betona. Oni trebaju što bolje popuniti šupljine između zrna agregata i osigurati potrebnu nepropusnost. Jednako je važan i dobar granulometrijski sastav agregata i održavanje ujednačenosti proizvodnje za sve vrijeme izvedbe betonskih radova. Kako je beton u osnovi heterogeni materijal, uvjete za njegovu homogenost treba definirati statističkim metodama, i to za čitavu masu betona i za pojedine elemente konstrukcije. U poglavlju o koroziji armature već je pokazano, da je najslabiji dio betonskog presjeka uz površinu (Slika 11.12). U tom smislu djeluju i radne i dilatacijske reške. One su često mjesta na kojima započinje razaranje betona, čak i u slučaju kvalitetne izvedbe.

    Tablica l l.4. Vrste i veličina pora i zakoni transporta tvari u betonu I 11.14]

    PORE U BETDNU ; f\ADIUS

    VRSTA (ORUWTACUSK! UDIO)

    (m)

    10·•

    ·•

    ~~

    MIKRO PORE

    "'

    MEZO PORE

    uj~

    198

    TRANSPORfA TVARI ,

    FAZA

    HIDRATACUA CEMENTA

    C·S-H

    A

    C3(0H),

    nm

    !:;:

    POROZNOST I TRANSPORTNI MEHANIZMI FLUIDA U BETONU Procesi apsorpcije, difuzije i tečenja, ukratko, transporta tvari kroz beton zavise od sistema pora i količine vode u njima (vlažnosti betona). U vrlo složenom kompozitu kakav je beton, raspon veličina krutih čestica, a isto tako i pora, pokriva sedam redova veličine (Tablica 11.4). Od zrna agregata, čija se veličina mjeri u centimetrima do čestica cementnog kamena mjerljivih u nanometrima, odnosno od šupljina u strukturi betona do najsitnijih gel pora. Osim toga, bitno se razlikuju po veličini i po funkciji tri grupe pora: • pore u agregatu, • pore u cementnom kamenu, • pore u kontaktnoj zoni cementnog kamena sa zrnima agregata. Pore u agregatu opisane su u poglavlju o poroznosti i apsorpciji vode u agregat. Premda spadaju među relativno velike pore u betonu, a same po sebi su i znatno propusnije nego većina pora u cementnom kamenu, izgleda da pore u agregatu nemaju nekog važnijeg značenja u propusnosti i koroziji betona. Vjerojatno zato što su otvorene pore agregata na površini začepljene cementnim kamenom, a i sam agregat je u većini slučajeva kemijski otporniji od cementnog kamena. Za pore 11 cementnom kamenu prikladna je podjela prema Setzeru [ 11.14 ], koja je poslužila za formiranje Tablice 11.4. Tu su šupljine od nedovoljnog zbijanja ili naknadn~g izdvajanja vode, sferične pore od aeriranja, tri grupe po veličini kapilarnih pora, te mikro i mezo gel pore. Posljedice goleme razlike u veličini pora su promjene u strukturi i ponašanju vode odnosno fluida u tim porama. Na primjer, na površini čestica gela, voda koja je debljine nekoliko slojeva molekula, zbog jakog djelovanja površinskih sila, ima gustoću dvostruko veću od gustoće vode u kapilarama ili slobodne vode u šupljinama [ 11.15]. U području najsitnijih pora ponašanje vode se opisuje isključivo zakonima fizike površinskih sila. Što su veće pore, svojstva vode su više zavisna od ukupnog volumena vode odnosno veličine pora, a sve više vrijede zakoni makroskopske fizike. Kod kapilara to rezultira poznatim kapilarnim upijanjem i kapilarnom elevacijom, a kod krupnijih pora i taj je utjecaj zanemarljiv. Kroz krupne pore voda se transportira samo pod vanjskim tlakom. Količina gel pora je praktično konstantna za sve cemente za hidratizirani dio cementnog kamena, i na njihovu količinu od cca 28% se ne može utjecati. Na sve ostale pore, kako je naznačeno u Tablici 11.4 se može utjecati tehnološkim mjerama u fazama sastavljanja mješavine, zbijanja i njegovanja betona. U zoni kontakta s agregatom dolazi u cementnom kamenu do usmjerenog fonniranja svih vrsta pora, kao i njihova povećanog udjela [ 11.16]. Osim toga u toj zoni povećan je i udio kristala vapna (Slika 11.25) u odnosu na prosječni sastav cementnog kamena, pa u većini slučajeva korozije, dolazi u toj zoni do znatnijeg daljnjeg

    -~

    ČVRSTA

    TEHNOLOŠKI UTJECAJI

    '10·'

    MIKRO KAPIU

    !

    ii ~

    ...,

    10·'

    '10·'

    µm

    ZB~ANJE

    I "BLEEDING"

    cm

    ""

    15' 'lrl ,_

    povećanja poroznosti. Zato je očito, da poboljšanja otpornosti betona na koroziju, otpornosti betona na mraz i druga oštećenja, koja su posljedica prodiranja fluida u beton, treba tražiti u poboljšanju interfacea agregat/cementni kamen. Pore u betonu mogu se još podijeliti na površinske i unutrašnje, koje mogu biti otvorene (povezane) i zatvorene. Tipične zatvorene pore su uvučene pore nastale djelovanjem aeranta. Relativno su velike, desetak puta veće od kapilara, ali su obavijene membranom, pa na taj način isprekidaju kapilarne pore, te sprečavaju izravni transport fluida.

    Slika 11.25. Model tranzitne zone [~'.4F,;.:-· ~ ~ !

    '--"-" .

    199

    o

    ~

    .-/f7)L

    =w

    ~---.:.:~

    ~ Difuzija

    Difuzija Adsorpcija

    .

    U općem slučaju, za konkretne rubne merički, a za jednostavnije geometrijske

    Kapllarno djelovanje

    Kapllarno djelovanje

    Zasićeno tečenje

    Nezaslćeno tečenje

    Slika 11.26. Mogućnosti transporta vlage [ 11.17].

    Transport tvari kroz beton odvija se kroz poroznu s~rukturu b.eton~ na. tri načina: difuzijom, apsorpcijom i tečenjem pod tlakom. Shematski se to moze opisati na modelu pore, prema slici 11.26. „ .. . . , .. a) Difuzija. Kretanje tvari kroz beton uslued ~e1?IJS~og 11.1 vlaznos~og 1h temperatumog potencijala je difuzija, a proces se o~.1su~e ~1ck_ov1m 7~k.omm~. Ak_~ se koncentracija po presjeku betona s vremenom r:111:n1a, st_o Je uo~1ca1ena s1~a~11a u betonskim elementima izloženim difuziji agresivnih tvan, onda Je to drugi F1ckov zakon:

    Cx=C 0 [l-erf 'Jx ~ 2 D· lj Najčešće se javljaju kombinirani utjecaji gradijenata uslijed raznih koncentracija vlage, raznih koncentracija otopine i temperaturnih razlika. Najvažniji je gradijent sadržaja vlage, ali često djeluje u kombinaciji s gradijentom uslijed raznih koncentracija otopine ili temperaturnih razlika. Koeficijent difuzije je parametar materijala, ali različit za razne vrste tvari, koje difundiraju kroz beton. Osim toga, prolazom tih tvari kroz beton, mijenja se struktura betona, a time i koeficijent difuzije. Postoje prijedlozi o zavisnosti koeficijenta difuzije o vlažnosti, zasnovani na pokusima [ 11.19], ali su još nepouzdani za primjenu u praksi. Za sada prognoze o brzini difuzije dobivene uz konstantni D, daju zadovoljavajuće rezultate - ne lošije od onih, koji se dobiju uzimanjem u obzir funkcionalne promjenljivosti D. Orijentacijske vrijednosti koeficijenta difuzije vodene pare (Dv) odnosno klorida (DcO odnosno kisika (D 0 ) kroz beton su navedene u Tablici 11.5.:

    Tablica 11.5. Koeficijenti difuzije zavisno od Ćvrstoća

    mala

    gdje je:

    ac promjena . k oncentrac11e „ s vremenom,

    srednja

    at

    velika

    a2c promjena koncentrac11e po presJeku , „

    ·

    i početne uvjete jednadžba se rješava nuoblike, rješenja su moguća u zatvorenom

    obliku:

    Difuzija Kapilarna kondenzacija Kapllarno djelovanje

    Jedan i vlše mo1ekula rni slojevi

    Difuzija Kapilarna djelovanje

    .

    Vlažnost

    čvrstoće

    i vlažnosti betona [ 11.19]

    Dv (m2/s)

    Do- (m 2/s)

    Do

    vlažno

    10-12

    5xl0-8

    vlažno

    Sx!0-12

    5x1Q-.7

    vlažno suho

    10-7 10·12

    8x2

    D koeficijent difuzije (m2/s), C koncentracija tvari pri površini (C 0 ) odnosno u dubini x (Cx).

    2

    Cl

    b) Apsorpcija. Kod kapilamog upijanja važne su dvije pojave: kapilarni tlak i otpor kapilarnom tečenju. Obadvije pojave zavise od veličine radijusa kapilara (r). U vodi, koja se podigne u kapilari nastaje podtlak (Pk). On je definiran površinskom napetošću vode (cr) i zakrivljenošću meniskusa, koja zavisi od kuta močenja (o) na granici tekućine i stijenke kapilare sa zrakom. Zakrivljenost meniskusa data je s dva glavna radijusa R 1 i R 2, pa vrijedi Laplaceova jednadžba za tlak u kapilari:

    ( Tež %)

    1.5

    r

    1 0.5.__~~+-~~~~~-+-~~--

    o

    5

    10

    15 mm

    od površine

    Slika I J .27. Karakteristični podaci o prodiranju klorida u beton u maritimnim uvjetima [ 11.18].

    200

    Brzina prodiranja karbon dioksida i karbonatizacije betona vidljiva je iz dijagrama (Slika 11.28).

    Kako voda potpuno moči površinu betona, jer je beton hidrofilan, onda je ojednak nuli. Uz taj podatak izračunate su kapilarne elevacije u porama betona za razne radijuse pora [ 11.20] i prikazane u dijagramu na slici 11.29. U krajnjem položaju kapilarne sile, koje podižu vodu su u ravnoteži s težinom vode: Pk y g h. Stvarna kapilarna elevacija ovisi o promjenljivoj geometriji kapilara i o tome, da li se radi o vlaženju ili sušenju betona (Slika 11.30). Očito je iz smjera djelovanja kapilarnih sila, da će beton vrlo brzo 201

    R" Gmbcpore

    JO'

    mm 10'

    80

    Okolina: Beton izložen djelovanju vanjskog

    ~

    10'

    :ai;!

    m'



    zraka ali

    '3

    ~'m

    g

    zaklonjen

    w'

    "" =

    10

    Kapilare

    10'

    Mikmkapilaru

    10'

    w• nm ro"Q

    5

    A

    10"

    10'

    10'

    rn'

    Im/s

    kocf. pmpu:mosti

    Slika l 1.31. Vodopropusnost izražena koeficijentom prema Darcyju u funkciji radijusa kapilara [I 1.20]. Slika 11.28. Vrijeme napredovanja karbonatizacije [ 11.29]. mm

    m

    kapilarna elevacija

    km

    R.

    Grube

    10'

    mm

    !li

    10

    por~

    1

    Makrokapilare

    !O'

    :ag

    upijati vodu (apsorpcija), a vrlo sporo će ju otpuštati tijekom sušenja (desorpcija), čim nastane podtlak u kapilarama. Da bi došlo do ravnoteže kapilarnih sila i težine stupca vode potrebno je odgovarajuće vrijeme, jer se podizanju vode u porama suprotstavlja trenje na stijenkama. Propusnost se smanjuje s kvadratom radijusa pora (Slika 11.31 ). Makrokapilare i kapilare (Tablica 11.4) propusne su za transport vode djelovanjem kapilarnih sila. Kroz mikrokapilare, gel pore i pore uvučenog zraka moguć je transport vlage difuzijom. Brzina apsorpcije vode (q.) zavisi dakle, samo od kapilarne poroznosti i proporcionalna je koeficijentu kapilarne apsorpcije A:

    !O'

    ~ '3 13

    µm

    .,,

    Kapilare

    10•

    IO"

    :;:

    Mikrnkapilarc

    A 1 q. = 2 \lt.

    ID' Mc7.opore

    rn• nm ro·•~

    A

    Mikroporc

    kP;i

    lOPn

    Kapilarni tlak, pk

    Ol'a

    MPa

    Slika 11.29. Izračunata kapilarna elevacija u funkciji radijusa kapilara [ 11.20].

    0,8 0,7

    Koeficijent kapilarne apsorpcije određuje se eksperimentalno, prema shemi na slici 11.32. Ima dimenziju kg I m2 · s0 .s. Za gradilišna ispitivanja betona normi ran je postupak ispitivanja početne apsorpcije vode. Ispituje se količina upijene vode u određenim vremenskim intervalima, pomoću aparature prema slici 11.32„ a vrednovanje rezultata je prema Tablici 11.6.

    "'ol c O, 90

    (a)

    o,

    0,6

    WolC

    0,7 (b)

    O,OC!

    0,6

    •O,

    0,5

    O, IO

    Qn

    0,5

    I

    0,0J

    O,

    I I I

    0,4

    0,2

    O,:J

    111/J ln,

    0,2

    _) ~

    0,1

    ~

    r

    o

    O,!V

    D. O,o,

    0,:J

    o

    0,1

    o 20

    40 RH,

    60

    .t

    80

    100

    I

    I I I

    0,40 0,XJ

    ~~-

    o

    20

    o,

    •.

    ~ ..v. Stanje 1 -

    o 40

    60

    80

    I

    I I

    ~ Stanje 2 - - -

    ... '

    Utorak::

    I,.

    100

    RH. %

    Slika l l.30. Sorpcione izoterme zrelog cementnog kamena. a) apsorpcija, b) desorpcija [ 11.20].

    202

    b)

    a)

    Q

    Slika l l.32. a) Shema ispitivanja koeficijenta kapilarne apsorpcije vode i dijagram s rezultatom ispitivanja, b)Aparatura za određivanje početne površinske apsorpcije [3.5].

    203

    Tablica 11.6. I(r:iteriji kvalitete betona obzirom na početnu površinsku apsorpciju [ 11.19) Apsorpcija ml/m 2/s Apsorpcija betona ---

    nakon 10 min

    nakon 30 mio

    0,25 0,25-0,50 >0,50

    0,17 0,17-0,15 > 0,35

    o!

    ··-···

    mala srednja velika

    c) Tečenje pod tlakom. zakonom:

    Tečenje

    10

    r--------··---·~~-PCf v/c

    --··-·--- Kvaliteta betona nakon 1 sat 0,10 0,10-0,20 >0,20

    dobra srednja loša

    fluida pod vanjskim tlakom opisuje se Darcyjevim

    gg_ dt

    h· A

    k·-···· L

    q volumen protoka (litre), k - koeficijent propusnosti (mls), h - promjena tlaka na dužini L (metri vodenog stupca), A- površina presjeka proticanja (m2), L dužina protjecanja (m). Za plinove, prikladno je uvesti specifični koeficijent propusnosti prema HagenPoiseuilleovoj jednadžbi:

    80

    Trajanje pokusa, dani

    PLINOPROPUSNOST

    L.!lcm2)

    PCJ!5

    y·g

    ri - koeficijent viskoznosti plina, y gustoća plina, g - konstanta gravitacije. Pomoću ovoga izraza, ako se izmjeri koeficijent viskoznosti ~a jed~n plin, onda .~e može izračunati za svaki plin za koji su poznati 11 i y. Međutim, taj postupak mje primjenljiv za vodu, jer se veličina pora i koeficijent viskoznosti bitno mijenjaju pri tečenju vode. Iz prakse na hidrotehničkim objektima odavno je poznato, da se vodopropusnost betona smanjuje radi napredovanja hidratacije, bujanja strukture cementnog kame~a, karbonatizacije i začepljenja kapilara na uskim mjestima česticama, koje. trans~o:tira voda. Ovo je u novije vrijeme dokazano i izmjereno laboratorij.ski~ pokusima. T~p1čan primjer je smanjenje k za više stotina puta tijekom pokusa u kojem Je voda dva mjeseca pod tlakom tekla kroz beton (Slika l l.33a). Čak i krupnije pukotine mogu se poste~~no začepiti, kako je pokusima pokazano [ 11.21] (Slika 1L33b ). Prema tome koefic~je~t . vodopropusnosti nije prikladan parametar za karakterizaci~~ betona. Standardna 1sp.1tivanja (prema JUS U.MI.O 16 ili DIN I 048) mogu razluč1tt samo vrlo loše o d~bnh betona. Naprotiv, ispitivanja plinopropusnosti daju pouzdaniji uvid u otvorenu 1 povezanu strukturu pora u betonu. Specifični koeficijent plinopropusnosti, K, zavisno od sastava betona, stupnja hidratacije i kvalitete njegovanja može varirati u granicama od 10- 14 do 10- 19 m2 [ 11.22]. Utjecaj vrste cementa, vodocementnog omjera, a iznad svega njegovanja betona na specifični koeficijent plinopropusnosti dobro ilustriraju rezultati laboratorijskih pokusa prikazani na slici 11.34 [I LI 7].

    sa U

    Slika 11.33 a) Smanjenje koeficijenta propusnost, k tijekom produljenog ispitivanja. b) utjecaj samoliječenja betona na protjecanje kroz pukotine razni.h veličina.

    0----0

    K

    100

    12'0

    vrijeme,

    gdje su:

    HI

    O-·-H2o.b {

    MC J5 O-•=oMS

    o---o H 3 O-··- H 4

    gdje su:

    204

    :$ 0,6D

    0,01

    0,1

    1

    10

    Specifični koeficijent propusnosti kxlo- 16 m2

    100

    Slika 11.34. Zavisnost specifičnog koeficijenta plinopropusnosti, K, o vrsti cementa, v/c omjeru i njegovanju betona [ 11.17].

    KORA BETONA Svi agensi, klima i okolica počinju djelovati na beton s vanjske strane. Zbog toga trajnost betona u prvom redu ovisi o svojstvima površine, odnosno sastava i svojstava njegovih površinskih slojeva, nazvanih korama betona. Mogu se definirati tri stupnja kore betona [ 11.23 ]: cementna kora - debljine oko O, l mm; mortna kora debljine oko 4 mm; betonska kora debljine oko 30 mm. Debljina kora zavisi od efekta zida, sedimentacije i segregacije, postupka kompaktiranja, te prodiranja i transporta fluida u beton i iz betona. Posljedice ovih pojava su varijacije v/c omjera i agregatnocementnog odnosa i poroziteta površinskih slojeva u odnosu na unutrašnjost betona (Slika 11.35). 205

    p AG·REGAT SKLON STEZANJU

    2.60 2.40 2.20

    FIZIKALNE 25

    B

    ---+--112..!.W:.__'rEZATI.~ . : 14 mm

    100 cm

    ma.x Ss

    kom. na

    kom. na

    m2 zida

    m2 zida

    100 cm

    • potrebne samo kod C S 2 f

    213

    betona, pa je to glavni razlog, daje životni vijek betonske konstrukcije često puta u pola Nedovoljno pažnje posvećuje se projektiranju zaštitnog sloja elemenata izloženih agresivnom djelovanju okolice. Naime, debljine zaštitnog sloja betona date u propisima očito su za konstrukcije u agresivnoj okolici premale. U svim težim okolnostima, trebalo bi debljinu zaštitnog sloja odrediti na temelju proračuna iz predvidivog procesa ulaska agresivnih tvari odnosno procesa razaranja betona. Nedovoljno pažnje posvećuje se debljini zaštitnog sloja tijekom izvedbe. Obično se postavlja premalo, a ponekad i ništa podmetača odnosno držača razmaka između armature i oplate (Tablica 11.12). Mjerenja na izvedenim objektima su pokazala, da zaštitni sloj često varira od nekoliko mm do propisane debljine. I konačno, često se zanemaruje njegovanje betona, a to najviše oštećuje upravo svojstva trajnosti zaštitnog sloja betona. Nedovoljno njegovanje može i do 100 puta povećati propusnost betona (Slika 11.34).

    12.

    kraći.

    PROIZVODNJA BETONA Uvod Beton se spravlja u betonarama na gradilištu, ili u betonarama tvornica prefabrikata, ili u centralnim tvornicama betona, odakle se transportira na gradilišteJ'iJ.~~J'_fOC~ proizvodnje b~JOllaS!_(Slika 12.1): ~--.--a.oprema i uskladištenje sastojaka betona, • doziranje i miješanje, • vanjski transport, • gradilišni transport, • ugradba, • završna obrada slobodne površine betona, • njegovanje betona.

    DO'ZIRJUl.IE

    P:=--s l

    ZĐ1JANJE

    ZAVR$NA 08RAOA

    BETONA

    POVRSJHE

    ~~

    Slika 12.1. Shema faza u proizvodnji betona.

    214

    215

    U svim fazama proizvodnje osnovna je težnja, da se dobije dobro izmiješana i homogena smjesa planiranog sastava i zadanih svojstava očvrslog betona. Objektivne klimatske okolnosti utječu vrlo različito, a često nepovoljno na svježi

    Agregat

    beton, tim više što mjesto spravljanja betona može biti vrlo udaljeno od mjesta ugradbe. Zato u ekstremnim klimatskim okolnostima treba uložiti znatnija sredstva za energiju i strojeve i drugu opremu, da bi se stvorili temperaturno i higrometrijski povoljni uvjeti za svježi i mladi beton. Za razliku od drugih gradiva, proizvodnjom betona upravljaju građevinari, pa to zahtijeva s jedne strane, određenu dodatnu specijalizaciju građevinara, a s druge strane suradnju s tehnolozima, kemičarima, strojarima i električarima. Poslovi upravljanja proizvodnjom betona uključuju: • izradu tehnoloških shema rada postrojenja, • organizaciju pripreme i provedbe poslova, • svakodnevne i periodične kontrole, baždarenja i remonte elemenata postrojenja, • izradu tehnoloških rješenja i organizaciju transporta za pojedina betoniranja, • prethodna ispitivanja betona i projektiranje sastava, • sudjelovanje u izradi projekta betona, • izradu planova betoniranja, • kontrolna ispitivanja s obradom podataka i podešavanjima proizvodnje, • izvještavanje, • upravljanje kvalitetom. Kapaciteti strojeva i radne ekipe pojedinih faza procesa proizvodnje betona trebaju biti dobro usklađeni. Predimenzionirani kapaciteti bili bi neekonomični, ali "uska grla" mogu izazivati još veće troškove, a što je još opasnije, mogu prouzročiti nekvalitetnu proizvodnju. Iskustvo je pokazalo, da približno dvostruki kapacitet strojeva u odnosu na one "idealne - računske" daju dovoljnu rezervu, da se svladaju svi eventualni kvarovi, zastoji i nepredviđene pojave tijekom rada. U posljednjih dvadesetak godina uči­ njen je veliki napredak u mehaniziranju i industrijalizaciji proizvodnje betona (Slika 12.2), a u najnovije vrijeme i automatizaciji procesa. Zato modernim procesom proizvodnje betona ne može kao ranije upravljati građevinski poslovođa, nego je to odgovoran inženjerski posao, za koji treba dobro poznavati mehanizaciju i procese proizvodnje betona, fizikalno-kemijska i reološka svojstva betona i projekt betonske konstrukcije. Od prijema pojedinih sastojaka, pa do isporuke svježeg betona stalno se obavljaju svakodnevne, tjedne i druge povremene kontrole ulaznih materijala i dijelova postrojenja (Slika 12.3). Zato uz svaku betonaru treba postojati odgovarajući kontrolni laboratorij za ispitivanje materijala.

    Laboratorij betonare #Mjesta učestalih kontrola materijala

    * Mjesta učestalih kontrola postrojenja Slika 12.3. Shema postrojenja za uskladištenje, doziranje i miješanje betona s oznakama mjesta učes­ talih kontrola materijala i postrojenja.

    d~ma i uskladištenje sastojaka betona

    Sastojke betona tijekom dopreme treba zaštititi od ones1scenja. Posebno treba paziti, da kamioni ili vagoni odnosno cisterne nisu prethodno vozili materijale, koji već u malim količinama mogu štetno djelovati na proces vezivanja i očvršćavanja cementa. Svi materijali dopremljeni na betonaru moraju imati dokumentaciju iz koje se vidi, da odgovaraju namjeni, te da isporučilac raspolaže atestom za njihovu proizvodnju.

    ticama, c) Planetai:na pn.si.Ina mj~šah~a, d) Dvojna pns1lna J s horizontalnim osovinama, e) ProtustruJna pnstlna mješahca [ 12. l].

    223

    velikim maksimalnim zrnom, 90 i više mm, dakle za masivne i hidrotehničke betone. Ove mješalice nisu osjetljive kao prisilne mješalice na habanje lopatica. Kod prisilnih mješalica homogenizacija smjese je posljedica guranja pomoću lopatica, koje se gibaju u bubnju, koji miruje ili se okreće (Slika 12.12). Rotacija lopatica može biti oko vertikalne ili oko horizontalne osi, u istom ili u suprotnim smjerovima. Mješalice s kontinuiranim punjenjem i pražnjenjem homogeniziraju smjesu u koso nagnutom bubnju s beskonačnim vijkom (Slika 12.13). Starije konstrukcije protočnih mješalica proizvodile su heterogeniji beton nego drugi tipovi mješalica, pa su korištene za masivni beton nižih zahtijevanih čvrstoća. ·

    Radni korak doziranje frakcije 4-8 0-4 8-16 16-32 podizanje posude pražnjenje posude spuštanje posude doziranje cementa pražnjenje vage doziranje vode miješanje pražnjenje miješalice zatvaranje miješalice

    lW

    3J

    10

    Sekunde

    I

    I

    I

    I

    I

    I

    I

    I

    I

    lSJ I

    I

    I

    I

    2CO

    I

    3+1 5+1 3+1 5+1 19 11 19 31 8 14 30 28 3

    Slika 12.15. Trajanje operacija na prisilnoj mješalici.

    Slika 12.13. Protočna mješalica.

    Novija konstrukcijska rješenja protočnih mješalica, kod kojih je doziranje i miješanje automatizirano i vođeno elektroničkim putem, daju homogeni beton i koriste se za proizvodnju betona visoke kvalitete. TRAJANJE MIJEŠANJA I TEST UNIFORMNOSTI MJEŠAVINE

    Za prisilne mješalice karakteristični su veliki proizvodni kapaciteti, koji se postižu brzim okretanjem lopatica. Dok miješanje u gravitacijskoj mješalici traje oko 5 minuta, dotle u prisilnoj mješalici to traje 30 do naj(') više 80 sekundi. Za dati tip mješalice, tra~ 20 l---1~~~~L...--l-----1 janje miješanja zavisi u prvom redu od koC1l ličine cementa i vode, veličini maksimalnog 'g 15 zrna agregtata, stanja istrošenosti postrojenja .µ V) i niza drugih manje važnih činilaca. Kod mo~10,•--t-~"'--+----1----l dernih prisilnih mješalica ukupni ciklus mi'U C1l ješanja betona može se skraćivati paralelnim ,5 5 r----+---+---!--+---1 obavljanjem više radnji oko punjenja i vaC1l ganja smjese (Slika 12.15). ~ o ~-~=··~~5~0--7~5--1-0L0--1~25 Što je dulje miješanje postiže se bolja Vrijeme miješanja, sek homogenizacija smjese (Slika 12.14), međutim, predugim trajanjem miješanja, uslijed Slika 12.14. Promjene čvrstoće betona zavistrenja, povećava se temperatura smjese, što no od trajanja miješanja [ 12.2]. 224

    može biti štetno u toplim vremenskim uvjetima. Osim toga povećava se isparavanje vode i drobljenje krupnijih zrna agregata manje čvrstoće. Za svaku betonsku mješalicu potrebno je pokusima, za dati sastav betona, odrediti minimalno vrijeme miješanja. Provjere homogenosti miješanja ("test uniformnosti") provode se najmanje svakih šest mjeseci radi dokazivanja kvalitete postrojenja i radne ekipe. Provjera se sastoji u tome, da se nakon određenog vremena miješanja uzimaju . uzorci betona na početku, u sredini i na kraju pražnjenja iz bubnja mješalice (Slika 12.16) i ispituju u pogledu sadržaja vode, cementa, krupne frakcije agregata, uvučenog zraka i čvrstoće betonskih tijela, koja se pripreme od pojedinih uzoraka betona. Kriteriji za dobro izmješani beton su takvi, da razlike između parametara dobivenih za sva tri uzorka iz iste mješavine mogu biti: - u volumnoj masi ::;; 16 kg/m3, u sadržaju zraka ::;; 1 %,

    --'--E

    or---ltt ·

    .,.I

    Kamion

    Slika 12.16. Postupak uzimanja uzorka za test uniformnosti miješanja betona. Tijekom pražnjenja betona iz mješalice, kamion se postepeno kreće, tako da se može ustanoviti, koji je beton s početka, sredine odnosno kraja pražnjenja.

    225

    - u konzistenciji postupkom slijeganja :4 mm) :