Vodovod i kanalizacija u zgradama [obnovljeno izdanje ed.] 953-6321-31-9 [PDF]

Zitiervorschau

�

M. RADONIC

VODOVOD I KANALIZACIJA U ZGRADAMA obnovljeno izdanje

CROATIAKNJIGA, ZAGREB

CROATIAKNJIGA, ZAGREB Ilica 42, ZAGREB Tel: 01/ 48 47 559

Fax: 01/ 48 47 578

www.croatiaknjiga.hr

E-mail: [email protected] Za nakladnika: Dr. Franjo Letić © copyright 2003.,

croatiaknj iga

Grafička priprema Filip Pavić

Naslovna stranica Mladen Letić

Tisak

CROATIAKNJIGA, ZAGREB

RIJEČ NAKLADNIKA

Autor knjige VODOVOD I KANALIZACIJA U ZGRADAMA, arhitekt M. Radonić, sve je svoje dugogodišnje iskustvo u proj ektiranju i izvođenju vodovodnih i kanalizacijskih instalacija pretočio u ovu knjigu, koja je postala i ostala jedan od najpoznatijih priručnika na ovom području, priručnika neophodnog svima onima koji se na bilo koji način bave problematikom vodovoda i kanalizacije. Sam autor knjigu je namijenio «arhitektima-projektantima instalacija i drugima koji se žele upoznati s instalacijama vodovoda i kanalizacije u zgradama.», jer je «dobro poznavanje ovih instalacijapotrebno za njihovo pravilno projektiranje, izvođenje i nadzor nad izvođenjem i za upravljanje, održavanje i rukovanje instalacijama». K.nj igaje podijeljena u četiri dijela: vodovod, topla voda, kanalizacija i zajednički dio. VODOVOD - autor daje osnovne informacije o vodi i njenim svojstvima, U prvom dijelu načinima njena dobivanja, popravljanja, prikupljanja, materijalima za izgradnju vodovodnih instalacija, vodovodnim sustavima i shemama, te detaljno obrađuje izvođenje vodovoda i navodi sve potrebne mjere za njegovu zaštitu i održavanje. Posebno su vrijedni njegovi primjeri proračuna kućnog vodovoda (osnovi proračuna, dimenzioniranje), detaljni prikazi specijalnih postrojenja kao što su požarni vodovod, voda za klimatizaciju, polij evanje umjetnom kišom, te opis fontana i bazena za kupanje. U drugom dijelu naslovljenom: TOPLA VODA obrađeni su problemi vezani s grijanjem stanova i drugih prostorija, opisani električni, plinski i drugi zagrijači, te sustavi centralnog grijanja i njihovi uređajni dijelovi. Kao i u prethodnom dijelu autor daje proračune instalacija tople vode, i prikaze zaštite instalacija, kako toplinske, tako i zaštite od korozij e. U trećem dijelu, opisana je KANAL/ZACIJA sastav i vrste otpadnih voda, sanitarni i uređaj ni predmeti, cijevi i drugi materijali za izvođenje instalacija, sustavi i sheme kanalizacije, posebno komunalna (gradska) i kućna kanalizacija, te izvođenje kanalizacij skog sustava, njegova zaštita (tehnička, higijenska), teproračun kućne kanalizacije: njeno dimenzioniranje (na primjeru SAD-a i Njemačke), dimenzioniranje drenažnih vodova, hlađenj e, neutralizacija, dezinfekcij a i dekontaminacija otpadne vode, te njeno uklanjanje. S obzirom na sve veće probleme vezane za otpadne vode, vrlo su vrijedni opisi procesa i sustava za pročišćavanje otpadne vode, te kućnih uređaja za pročišćavanje. U četvrtom ZAJEDNIČKOM DIJELU, govori se o sanitarnim prostorijama u zgradama, razmacima sanitarnih sprava i armatura, te opisuju sanitarne prostorije i njihovu izgradnju. Posebno je poglavlje posvećenoprojektiranju kućnog vodovoda i kanalizacije s detaljnim opisom sastavnih dijelova projekata i postupka pri proj ektiranju. Za izvođače radova i one koji održavaju instalacije posebno je važno poglavlje o kvarovima vodovoda i kanalizacij e i njihovom otklanjanju, te opis postupaka s instalacijama pri napuštanju zgrade. K tome, dati su osnovni izračuni iz hidraulike i hidrodinamike. -

Knjiga 2'._avršava trojezičnim rječnikom (hrvatsko-njemačko-engleskim) pojmova i naziva koji se koriste u području vodovoda i kanalizacije, te TABLICAMA pojedinih uređaj a prema usvojenim standardima. U ovom, hrvatskom, izdanju navedeni su i svi zakonski propisi koji se odnose na vodovod i kanalizaciju, te hrvatske norme (HRN) koje su Zakonom o normizaciji uglavnom preuzete iz bivše države. Knjiga je ilustrirana sa 887 crteža sanitarnih predmeta i uređaja s navođenjem njihovih dimenzija, a k tome i sa 273 tablice, što će projektantima i izvođačima olakšati posao. Radi lakšeg razumijevanja i snalaženja, knjizi je pridodana i opsežno pojmovna kazalo obrađenih pojmova.

Franjo Letić

SADRŽAJ 5

Riječ nakladnika

1. V O D O V O D 11. OPĆI DIO

17

lllVODA 1 1 1.1 1 1 1 .2 1 1 1 .3 1 1 1 .4

17 17 17 18 19

Potrebe za vodom Vrste i svoj stva vode Kvaliteta vode Količina vode

112 DOBIVANJE VODE 1 12 . 1 Podzemna voda 1 1 1 .2. Izvorska voda 1 1 2.3 Površinska voda 1 1 2.4 Atmosferska voda

23 23 27 27 27

113 POPRAVLJANJE VODE 1 1 3. l Postupci za popravljanje kvalitete vode 1 1 3.2 Primjena postupaka

29 29 33

114 PODIZANJE VODE 1 14. 1 Uređaji s vjedricama 1 14.2 Elevatori 1 14.3 Pumpe

34 34 34 34

1 2 PRIKUPLJANJE VODE

45

121 SPREMNICI (REZERVOARI) 1 2 1 . 1 Opis spremnika 1 2 1 .2 Postavljanje spremnika 1 2 1 .3 Signalni uređaji i automatizacija 1 2 1.4 Svoj stva kućnih spremnika 1 2 1 .5 Dimenzioniranje spremnika

45 45 46 46 47 48

122 POSUDE POD TLAKOM 1 22. 1 Hidrofori 1 22.2 Membranske posude pod tlakom

50 50 57

13 CIJEVI I ARMATURE

64

131 CIJEVI 1 3 1 . 1 željezne lijevane vodovodne cijevi 1 3 1.2 Čelične cijevi 1 3 1 .3 Azbestnocementne vodovodne cijevi 1 3 1 .4 Olovne vodovodne cijevi 1 3 1 .5 Bakrene cijevi 1 3 1 .5 Plastične cijevi 1 3 1 . 7 Vodovodna crijeva ·

64

64 66 67 68 68 69 70

Vodovod i kanalizacija u zgradama

8 132 ARMATURE 132.1 132.2 132.3

Zatvarači Ispusne armature Regulacijske armature

71

71 73 82

14 VODOVODNI SUSTAVI I SHEME

87

141 VRSTE VODOVODA 142 KOMUNALNI VODOVODI 143 MJESNI VODOVODI 144 PO JEDINAČNI VODOVODI 145 KUĆ NI PRIKLJUČAK 146 KUĆ NI VODOVOD

87 87 89 90 90 92 92

15

146.1 Sheme kućnih vodovoda 146.2 Raspored vodova

95

IZVOĐENJE VODOVODA

98

151 VODOVI U ZEMLJI 152 VODOVI U ZGRADI 152.1 152.2 152.3 152.4 152.5 152.6

Vrste postavljanja vodova Pričvršćivanje vodova Žljebovi i okna u zidovima Okna i kanali u zemlji Prodor cijevi kroz zidove i stropove Estetski izgled vodovodne instalacije

153 ISPITIVANJE VODOVODA 16

ZAŠTITA VODOVODNE INSTALACIJE

161 TEHNIČKA ZAŠ TITA 161.1 161.2 161.3 161.4

Mehaničke pojave Korozija i inkrustacija Toplinske pojave Zvučne pojave

162 HIGIJENSKA ZAŠ TITA

17

98 99 99 99

101 102 104 104

105 106 106

106 106 111 114

116

162.1 Higijenska zaštita vanjskog vodovoda 162.2 Higijenska zaštita kućnog vodovoda

116 117

PRORAČUN KUĆ NOG VODOVODA

120

171 OSNOVE PRORAČUNA 171.1 171.2 171.3 171.4

Količina vode na izljevnom mjestu Tlak u cijevnoj mreži Brzina vode u cijevima Gubitak tlaka

172 DIMENZIONIRANJE KUĆ NOG VODOVODA 172.1 Vrste postupaka 172.2 Dimenzioniranje vodova

120

120 124 124 125

138

139 140

Sadržaj 18

9

SPECIJALNA POSTROJENJA

153

181 POŽARNI VODOVOD 1 8 1 . 1 Uvod 1 8 1.2 Vanjski požarni vodovod 1 8 1 .3 Unutarnji hidrantski uređaji 1 8 1 .4 Stacionarni uređaj i 1 8 1 .5 Primjeri proračuna

153 1 53 153 1 54 1 57 1 62

182 VODA ZA KLIMATIZACIJU 1 82 . 1 Voda za vlaženje zraka 1 82.2 Voda za hlađenje zraka

163 1 63 1 65

183 POLIJEVANJE UMJETNOM KIŠOM 1 83 . 1 Opis instalacije 1 83 .2 Dimenzioniranje uređaja 1 83.3 Primjer proračuna

167 1 67 1 70 171

184FONTANE 1 84. l Vrste i opis fontana 1 84.2 Uređajni dijelovi

1 72 1 73 1 74

185 BAZENI ZA KUPANJE 1 85. l' Vrste i opis bazena 1 85.2 Tipične instalacije bazena 1 85.3 Kondicioniranje vode 1 85.4 Uređajni dijelovi 1 85.5 Proračun instalacije bazena

176 1 76 1 77 1 78 1 80 1 84

186 OPSKRBA SKLONIŠTA VODOM

187

2. T O P L A V O D A 21 OPĆI DIO

191

211 ZADATAK I ZNAČAJ 212 ZAHTJEVI I VRSTE

191 191

22 LOKALNI UREĐAJI

192

221 ZAGRIJAČI NA ČVRSTA GORIVA 222 ELEKTRIČNI GRIJAČI 222. 1 Električni uronjači i lonci 222.2 Akumulacijski električni zagrijači 222.3 Protočni električni zagrijači 222.4 Izbor i postavljanje električnih zagrijača 222.5 Proračun električnih zagrijača

192 1 93 1 93 1 94 1 97 1 98 200

223 PLINSKI ZAGRIJAČI 223. l Protočni plinski zagrijači 223.2 Akumulacijski plinski zagrijači 223.3 Izbor i postavlj anje plinskih zagrijača 223.4 Proračun plinskih zagrijača

203 204 206 206 207

23

209

CENTRALNI UREĐAJI

10

Vodovod i kanalizacija u zgradama

231 UVOD 232 SUSTAVI CENTRALNIH UREĐAJA 232.l Akumulacijski sustavi 232.2 Protočni sustavi 232.3 Kombinirani sustavi

233 UREĐAJNI DIJELOVI 233.1 233.2 233.3 233.4 233.5

Kotlovi Zagrijači Grijači Protočne baterije Cijevni vodovi i armature

234 PRORAČUN INSTALACIJE TOPLE VODE 234.1 234.2 234.3 234.4 234.5 234.6

Količina tople vode i topline Proračun kotlova Proračun zagrijača Proračun grijača Proračun cijevne mreže Primjeri proračuna

209 209

209 210 210

211

211 212 212 213 213

218

218 224 225 225 226 228

ZAŠTITA INSTALACIJE TOPLE VODE

231

241 TOPLINSKA ZAŠTITA 242 ZAŠTITA OD KOROZIJE I INKRUSTACIJE

231 231

24

3.

KANALI ZA CIJA

3 1 OPĆI DIO 311 OTPADNA VODA

23 5 235

311.1 Vrste i sastav otpadne vode 311.2 Količine otpadne vode

235 235

3 1 2 OPĆ ENITO O KANALIZACIJI

236

32 SANITARNI I UREĐAJNI PREDMETI

237

321 OPĆI DIO 321.1 321.2 321.3 321.4 321.5

Uvod Materijali Zahtjevi i svojstva Sifoni Pričvršćivanje predmeta

322 SANITARNI PREDMETI

322.1 Bide 322.2 Česme 322.3 Izljevnici 322.4 Kade i tuševi 322.5 Mokrionici (pisoari) 322.6 Obdukcijski stolovi 322.7 Praonici 322.8 Pljuvačnice 322.9 Umivaonici 322.10 Zahodi 322.11 Ostali sanitarni predmeti

237

237 237 239 239 240

241

241 244 246 253 263 270 270 279 281 292 306

Sadržaj

323 UREĐAJNI PREDMETI

33

306

323.l S livnici 323.2 Zatvarači 323.3 Odvajači

306 313 315

CIJEVI I PRIBOR

321

331 CIJEVI

34

11

321

331.1 Željezne lijevane odvodnecijevi 331.2 Ćelične odvodnecijevi 331.3 Olovne odvodne cijevi 331.4 Keramičke cijevi 331.5 Azbestnocementne odvodne cijevi 331.6 Plastične odvodne cijevi 331.7 Betonske cijevi 331.8 Spojevi cijevi raznih vrsta 331.9 Odvodne cijevi od drugih materijala 331.1O Drenažnecijevi

321 323 323 324 325 326 328 329 329 330

SUSTAVI I SHEME KANALIZACIJE

332

341 KOMUNALNA KANALIZACIJA 341.1 341.2 341.3 341.4

Vrste sustava Komunalna otpadna voda Shema komunalne kanalizacije Cijevna mreža komunalne kanalizacije

342 KUĆ NA KANALIZACIJA 342.1 342.2 342.3 342.4 342.5

Vrste sustava Kućna cijevna mreža Priključni kanali Dvorišna cijevna mreža Drenaža zgrade

332

332 333 333 334

334

334 336 344 345 346

35 IZVOĐENJE KANALIZACIJE

347

351 DVORI ŠNI KANALI

347

351.l Postavljanje dvorišnih kanala 351.2 Dvorišna okna

352 ODVODI U ZGRADI 352.1 352.2 352.3 352.4

Postavljanje odvoda Pričvršćivanje vodova Žljebovi u zidovima Kanali i okna 11 zgradi

347 347

350

350 358 358 358

353 ISPITIVANJE KANALIZACIJE

358

ZAŠTITA KANALIZACIJE

360

36

361 TEHNIČKA ZAŠTITA 361.1 361.2 361.3 361.4

Mehaničke pojave Korozija Toplinske pojave Zvučne pojave

362 WGIJENSKA ZAŠTITA

362.1 Zaštita kanalizacije 362.2 Zaštita od kanalizacije

360

360 360 360 361

362

362 364

Vodovod i kanalizacija u zgradama

12 37

PRORAČUN KUĆNE KANALIZACIJE

365

371 DIMENZIONIRANJE KANALIZACIJE U SAD-u 3 7 1 . 1 Dimenzioniranj e sanitarn e kanalizacij e 37 1 .2 Dimenzioniranj e ventilacij skih vodova 3 7 1 .3 Dimenzij e kišnih vodova 3 7 1 .4 Dimenzij e sku pnih vodova 3 7 1 .5 Primj eri prorač una

365 365 367 368 369 370

372 DIMENZIONIRANJE KANALIZACIJE U NJEMAČKOJ 372. 1 Dimenzioniranj e sanitarn e kanalizacij e 372.2 D imenzioniranj e ventilacij skih vodova 372.3 Dimenzioniranj e kišnih vodova 372.4 Dimenzioniranj e sku pnih vodova 372.5 D imenzioniranj e vodova iza pumpnog voda 372.6 P rimj er prorač una

372 372 376 376 379 379 379

373 DIMENZIONIRANJE DRENAŽNill VODOVA

382

38

384

SPECIJALNA POSTROJENJA

381 PODIZANJE OTPADNE VODE 38 1 . 1 Pumpe za otpadnu vodu 38 1 .2 Otvoreni uređ aj i za podizanj e otpadne vode 3 8 1 .3 Z atvoreni uređ aj i za podizanj e otpadne vode

384 384 386 387

382 HLAĐENJE OTPADNE VODE 382. 1 Postupak s mij ešanj em vode 382.2 Postupak s hlađ enj em otpadne vode

388 388 389

383 NEUTRALIZACIJA OTPADNE VODE

390

384 DEZINFEKCIJA OTPADNE VODE 384. 1 Dezinfekcij a klorom 384.2 Dezinfekcij a zagrij avanj em

391 391 392

385 DEKONTAMINACIJA OTPADNE VODE 385. 1 Dozvolj ena koncent racij a radioakt ivnosti· 3 85.2 Principi i postupci dekontaminacij e 385.3 Dekontaminacij a otpadne vode s kratkotr aj nim radioaktivnim elementima 385.4 Dekont aminacij a ot padne vode s dugot raj nim radioakt ivnim elementima

392 393 393

386 KANALIZACIJA SKLONIŠTA

395

39

397

UKLANJANJE OTPADNE VODE

394 395

391 PROCESI PRI ČIŠĆENJU OTPADNE VODE

397

392 SUSTAVI PROČIŠĆAVANJA OTPADNE VODE

398

393 KUĆNI UREĐAJI ZA PROČIŠĆAVANJE OTPADNE VODE 3 93 . 1 Mehanič ki uređ aj i za proč išćavanj e 393.2 Biološko proč išćavanj e 393.3 Lokacij a malih uređ aj a za proč išćavanj e 393.4 Izbor sustava za proč išćavanj e 393.5 Septič ke (fe kalne) j ame

398 399 407 419 420 422

Sadržaj 4.

41

13

ZAJ E DN I Č KI D I O 427

SANITARNE PROSTORIJE

427

411 VRSTE SANITARNIH PROSTORIJA 412 BROJ SANITARNIH UREĐAJA

428

412.1 Odnos muških i ženskih u zgradama 412.2 Broj sanitarnih uređaja za razne vrste zgrada

428 428

413 RAZMACI IZMEĐU SANITARNIH UREĐAJA I ARMATURA

429

429 431

413.1 Razmak sanitarnih uređaja 413.2 Razmaci i visine armatura

414 RASPORED SANITARNIH UREĐAJA

431 431

415 PRIMJERI SANITARNIH PROST ORIJA 415.1 415.2 415.3 415.4 415.5

42

431 434 438 439 440

Zahodnice Kupaonice Umivaonice Kuhinje Praonice

PREFABRICIRANJE INSTALACIJE

443 443

421 VRSTE PREFABRIKATA

43

421.l Prefabricirana instalacija 421.2 Instalacijski zidovi i blokovi 421.3 Sanitarne jedinice

443 445 44 7

PROJEKTIRANJE KUĆ NOG VODOVODA I KANALIZACIJE

450

431 SASTAVNI DIJELOVI PROJEKTA 431.1 431.2 431.3 431.4 431.5 43l.6 431.7 431.8 43l.9

450

Projektni zadatak Suglasnost i podaci za priključke Tehnički opis Proračun vodovoda i kanalizacije Predmjer i predračun Tehnički uvjeti Premjer i obračun Oznake u nacrtima Nacrti projekta

450 451 451 452 452 464 467 467 470

432 POSTUPAK PRI PROJEKTIRANJU

432.1 Projektiranje kanalizacijske mreže 432.2 Projektiranje vodovodne mreže

44 KVAROVI, POPRAVCI I ODRŽAVANJE INSTALACIJE 441 PRONALAŽENJE MJESTA KVARA

442 KVAROVI U VODOVODNOJ INSTALACin 442.1 442.2 442.3 442.4

Kvarovi u cijevima Kvarovi u spremnicima(rezervoarima) Kvarovi ventila Pojave u vodi

475

.

476 477

479 479 479

479 481 481 482

Vodovod i kanalizacija u zgradama

14

443 KVAROVI U INSTALACIJI TOPLE VODE 443 . 1 Kvarovi u cij evima 443 .2 Poj ave u vodi 443.3 Kvarovi u zagrij ač ima

482 482 482 483

444 KVAROVI U INSTALACIJI KANALIZACIJE 444. 1 Kvarovi u cij evima 444.2 K varovi zahodskog kotlića 444.3 Z ač eplj enj a 444.4 Vonj u sanitarnim prostorij ama

483 483 483 483 485

445 POSTUPAK S INSTALACIJAMA PRI NAPUŠTANJU ZGRADE 445 . 1 Postu pak s vodovodnom i toplom vodom 445.2 Postu pak s kanalizacij om

486 486 487

45

488

HIDRAULIKA

451 HIDROSTATIKA 45 1 .l Hidrostatič ki tlak

488 488

452 HIDRODINAMIKA 452. 1 Kontinu itet 452.2 Raspodj ela tlakova 452.3 Bemul ij evaj ednadžba 452.4 Istj ecanj e iz posu da 452.5 Protj ecanj e kroz cij evi i gu bici 452.6 Vodeni u dari 452.7 Kavitacij a

491 49 1 49 1 492 492 493 494 495

46 47 471 472

473 STANDARDI HRN

496 508 508 508 508

48

TABLICE

511

LITERATURA

575

PREDMETNO KAZALO

577

PRERAČUNAVANJE MJERNIH JEDINICA

591

POJMOVNO KAZALO PROPISI I NORMATIVI ZAKONSKI PROPISI NORME I STANDARDI RADA U GRADITELJSTVU

1. VODOVOD

11 OPĆI DIO lll VODA

Jedan dio ove vode ispari neposredno ili putem transpiracije biljaka; drugi prodire u zemlju i postaje podzemnom vodom; a treći se dio slijeva po površini u potoke, rijeke, jezera i mora. Sva voda na površini zemlje isparava i kruženje se nastavlja. U raznim

111.1 POTREBE ZA VODOM Bez vode ne bi bilo života na zemlji. Ona je potrebna svim živim bićima: lju­ dima, životinjama i biljkama. Poslije zra­ �a, voda je najvažnija ljudska potreba. Covjek može biti bez zraka nekoliko minu­ ta, bez vode nekoliko dana, a bez hrane dulje od mjesec dana. Voda služi podmirenju osnovnih fizi­ oloških potreba, za higijenu tijela i ljudskih naselja, za osvježavanje i u gospodarske svrhe. Ona se upotrebljava za:

• • •

• •

•

•

piće (za ljude i stoku), pripremu hrane (za ljude i stoku), pranje (tijela, rublja, posuđa, predmeta, prostorija, ulica, automobila, stoke i dr.)

I

II

I I

....

�

polijevanje (ulica, vrtova, drugih površina)

Sl. 11.l

Kruženje vode na Zemlji

gašenje požara, gospodarske svrhe (u industriji: hlađenje strojeva, proizvodnja pare, tehnološki procesi, sastavni dio industrijskih proizvoda i dr.; u poljoprivredi: zalijevanje kultura i druge potrebe),

fazama ovoga kruženja, voda ima različita svojstva i nazive. Razlikujemo:

•

•

•

Pri planiranju i projektiranju naselja i pojedinačnih zgrada, vrlo je važno da u blizini bude dovoljna koli­ čina dobre vode za piće i za ostale potrebe i da se ona može pribaviti na ekonomičan način. Od vode ovisi ne samo veličina naselja već i mjesto njegove izgrad­ nje.

VRSTE I SVOJST VA VODE

Pod utjecajem sunčeve energije i sile teže u prirodi postoji stalno kruženje vode (sl. 1 1.1 ). S površine mora, jezera, rijeka i zemlje, voda se isparava, skuplja se u vidu oblaka, kondenzira se u hladnijem zraku i pada kao kiša, snijeg ili tuča na zemlju.

atmosfersku (meteorsku) vodu, površinsku vodu, i podzemnu vodu.

Voda se u prirodi nalazi u sva tri agregatna stanja

sportske svrhe i rekreaciju (kupanje, plivanje, vodeni sportovi, i dr.).

Za sve ove potrebe voda je nezamjenjiva. Zbog toga je opskrba vodom od ogromnog značenja za ljudsku zajednicu.

111.2

� I�

+ •

• •

•

čvrsta (led, snijeg, inje, slana), tekuća (kišnica; rijeke, potoci, jezera, mora, podzemna voda), plinovita (vodena para. magla)

Gustoća vode ovisi o njenoj temperaturi. Pri zag­ rijavanju, voda se širi i ima manju specifičnu težinu, a pri hlađenju se skuplja i postaje težom. Ovo, među­ tim, vrijedi samo do temperature+ 4° C, kad voda ima najveću specifičnu težinu. Daljim se hlađenjem voda ponovno širi i postaje lakšom (tzv. fizička anomalija vode). Zbog toga led pliva na vodi.Na tem­ peraturi+ 4 ° C i tlaku od 100 kPa l dm3

l litra

1 kg vode.

Kao što je poznato, voda ključa pri I 00° C i naglo pretvara u vodenu paru. Voda isparava i pri nižim temperaturama, pa i kao led, ali znatno sporije. Ako je tlak niži od nonnalnog, voda ključa pri nižoj temperaturi ( 1 00° C. se

18

Vodovod i kanalizacija u zgradama

Zagrijavanjem se povećava zapremnina vode. Zbog toga se na zagrijačima vode postavljaju sigur­ nosni ventili, a u vodenom grijanju ekspanzione posu­ d�. A.�o se o to�? ne vodi računa, dolazi do razaranja . . c1Jev1 1 drugih dtJelova mstalacija Važno svojstvo vode jest da se njena zapremnina pri pretvaranju u led povećava za oko 10%. Pri ovom se š.i�enju raz�ijaju ogromne snage koje mogu prouz­ roč1t1 razaranja. Zbog toga pucaju cijevi u kojima se voda zamrzne, a kamene i druge konstrukcije se raspa­ daju, ako nisu zaštićene od prodiranja vode u njih. Voda otapa plinove, i to utoliko više, koliko je hladnija i što je tlak veći. Ako se voda zagrije ili tlak smanji, plin izlazi iz vode u obliku mjehurića. Kohezija vode je manja nego njena adhezija. Što je voda toplija, tim je kohezija manja. Zbog toga topla voda lakše teče od hladne, čiji je stupanj viskoznosti viši. Voda je praktički nestješnjiva, tj. ne mijenja zapre­ mninu pod tlakom. To ujedno znači da je neelastična. Zbog toga dolazi do povišenja tlaka i do udara, ako se voda pri protjecanju u cijevima naglo zaustavi. Uslijed toga može doći do deformacije cijevi i vrlo neprijatne buke. Kemijski čista voda sastoji se od dva dijela vodika i jednog dijela kisika (HzD). Međutim, u prirodi se voda nikada ne nalazi kemijski čista, već uvijek sadrži i razne druge sastojke. Kakvi su ti sastojci, ovisi o sredini kroz koju voda prolazi.

Atmosferska voda (kišnica), koja je ustvari desti­ lirana voda, redovito sadrži sastojke koje ponese iz zraka kroz koji prođe, tj. prašinu, mikroorganizme i plinove koji se otapaju u vodi. S krovova i drugih površina na koje pada, voda prima također prašinu i mikroorganizme i u njoj može doći do njihova značaj­ nog množenja. Ova je voda bljutava ukusa i za piće se rabi samo ako nema druge. Površinska voda (potočna, riječna, jezerska) je

u gornjim tokovima (potocima) slična izvorskoj, ali u svojem daljem tijeku, dolazi u dodir s mineralnim tvarima i rastvara ih, pa je zbog toga nešto tvrđa od atmosferske vode. Ona se brzo onečisti ljudskim, životinjskim i drugim otpatcima, i to utoliko više, koli­ ko je gušće naseljen predio odakle se voda slijeva. Ova se voda naročito zagađuje prilikom protjecanja pored većih naselja, jer se ovdje domaća i industrijska voda sustavom kanala uvodi u koncentriranom obliku.Prema tome, površinska je voda u pravilu, više ili manje, onečišćena kemijski, bakteriološki i biološki. Naročito je važno istaći da među mikroorganizmima, kojih ima u velikom broju, površinska voda sadrži i zarazne (patogene) bakterije koje mogu izazvati epidemije raznih bolesti. Dobro svojstvo površinskih voda jest, što su male tvrdoće i pogodne za industrijske potrebe i što ih obično ima u velikim količinama.

Podzemna voda prolazeći polako kroz filtere propusnih slojeva tla, obično izgubi sve mikroorgani­ zme i ostale neotopljene sastojke, a oplemeni se primanjem u sebe raznih mineralnih soli (najviše kalcija a manje magnezija), zatim drugih sastojaka ( �elje�a, mangana, amonijaka) i plinova (ugljičnog d1oks1da).Od količine rastvorenih soli u vodi ovisi njena tvrdoća. Ona se mjeri na različite načine, npr. njemačkim stupnjevima. Jedan njemački stupanj tvrdoće (0d) znači 1 0 mg vapna (CaO) u I litri vode. Smatra se da je • vrlo mekana voda O ... 4° d • mekana voda 4... 8 • srednje tvrda 8. . 1 2 • prilično tvrda 12 ... 18 • tvrda 1 8.. 30 • vrlo tvrda 30 Tvrda voda je neprikladna za pranje (velika potrošnja sapuna), za kuhanje mahunastih plodova (graha, graška), čaja i kave. Ona ostavlja talog na posuđu i čašama, a naročito je neprikladna u indus­ trijskim uređajima, jer taloži kamenac (u kotlovima i cijevima). Mekana voda je manje prikladna od tvrde i zbog toga nije ukusna za piće.Mekana je voda, međutim, prikladnija za pripremu tople vode (5 . 6° d), jer se manje stvara kamenac, a za praonice rublja je prikla­ dnija zbog manje potrošnje sapuna. U kršovitim krajevima ( Dalmacija i drugi krajevi uz more) u pukotinama i šupljinama vapnenca nastaje naročita vrsta podzemne vode koja se naziva krškom (karstnom) vodom. Kako ona ne protječe kroz zrnasti materijal, ne pročisti se ni mehanički ni biološki, pa zbog toga ima sličan sastav i svojstva kao i površinska voda. .

.

..

111.3

KVALITETA VODE

Prema namjeni kojoj služi, različiti su i zahtjevi koji se postavljaju na kvalitetu vode. Voda za piće mora biti higijenski ispravna, prijatna za piće i tehnički prikladna. Higijenski ispravna mora biti zato da bi se saču­ valo zdravlje ljudi i životinja. Higijenski neispravna voda može izazvati niz oboljenja, od kojih neka mogu biti i smrtonosna. Tako zarazne bakterije u vodi mogu izazvati epidemije: tifusa, paratifusa, dizenterije, širenje crijevnih parazita (crijevne gliste) i dr. Do zaraze vode dolazi tako što izmet zaraženog čovjeka ili životinje dospijeva u vodu iz zahoda ili đubrišta. Voda može biti i otrovana, najčešće arsenom i olovom (npr. od olovnih cijevi). Prijatna za piće(pitka) je ona voda koja je bezbojna, bistra, bez mirisa, svježa ukusa, tempera-

Vodovod ture 7... 1 2° C, tvrdoće 8° d. Voda koj a ima neku boj u, koj aj e mutna, neprij atna mirisa i neuobič aj ena ukusa (gorka, slatka, slana, itd.) izaziva odvratnost pri piću i sumnj u da j e zagađena. Toplij a voda j e blj utava i ne osvj ežava, a ako j e prehladna može izazvati obolj­ enj a lj udi i stoke. Z a pićej e naj pogodnij a srednj e tvrda ili tvrda voda. Mekana j e voda blj utava i manj e osvj ežava. Tehnič ki prikladna j e ona voda koj a ne izaziva inkrustacij e na cij evima i kotlovima i ne nagriza dij elove instalacij e. Voda za domaće potrebe (kuhanj e, pranj e, topla voda i dr.) treba imati ista svoj stva koj a se traže za vodu za piće. Voda koj om se napaj a stoka ne mora u svemu odgovarati uvj etima koj i se postavlj aj u vodi za piće. Stoka može, bez veće štete, piti vodu koj a sadrži bakte­ rij e zarazne za lj ude i sastoj ke u većim količ inama nego štoj e dozvolj eno da ih sadrži voda za piće. Vodi za privredne svrhe se prema različ itim potrebama teh noloških procesa za razne vrste proi­ zvoda i tehnič ke potrebe, postavlj aj u i vrlo različ iti zahtj evi. Č esto se traži da ona ne bude tvrda. Tvrda voda izaziva nepotrebno trošenj e sapuna, a u tekstilnoj proizvodnj i pored toga i sniženj e kvalitete robe. Pri preradi kože, tvrda voda izaziva nepotrebno trošenj e sredstava za štavlj enj e. Mekanaj e voda potrebna i za industrij u lj epila, štirke, šećera, papira i za pivovare. Naroč itu važnost ima stupanj tvrdoće vode za parne stroj eve, gdj e tvrda voda dovodi do stvaranj a inkru­ stacij a u kotlovima, cij evima i drugim dij elovima insta­ lacij e. To vrij edi i z a pripremu tople vode i z a vodu z a hlađenj e. Kamenac ne samo da sužava promj ere cij evi i povećava otpore, nego zbog svoj e poroznosti, u kotlovima dj eluj e kao toplinski izolator i smanj uj e prolaz topline kroz zidove, č ime izaziva povećanu potrošnju goriva i bržuk orozij u metala. Koliko meka­ na treba bi ti voda, ovisi i o vrsti k otlova. Z a neke industrij e zahtij eva se da voda bude bez želj eza (npr.u tvornicama papira, lj epila,šećera i dr.) i bez boj e (u tvorn icama papira, tekstila). Temperatura vode ima veliko znač enj e pri hla­ đenj u stroj eva. Shvatlj ivo j e da j e potrošnj a vode za hlađenj e tim manj a što j e voda hladnij a. Kako j e za hlađenj e potrebna relativno velika količ ina vode, to j e i znač aj temperature tim veći. Temperatura vode j e znač aj na i za one sluč aj eve gdj e se upotreblj ava za hlađenj e prostorij a. Podrazumij eva se daj e za proizvodnj u namirnica, gdj e j e voda č esto sastavni dio samog proizvoda, a vrl o mnogo se upotrebljava i za pripremu sirovina, bezuvj etno potrebno da voda u svemu odgovara zahtj evima koj i se postavlj aj u vodi za piće. Kao i voda za piće, i ova voda mora biti tehnički prikl adna.

19

Treba naglasiti da kvaliteta vode ovisi ne samo o samom izvorištu, nego i o obj ektima i uređaj ima kroz koj e prolazi (građevine, posude, cij evi, armature). Osim toga, voda mora biti i stalno zaštićena od kvare­ nj a i zagađenj a koj e može nastati tij ekom vremena uslij ed dotraj alosti obj ekata i instalacij a, sluč aj no ili namj ern o. Prij e nego što se pristupi iz gradnj i obj ekata za opskrbu vodom, svaka voda se mora ispitati. Ovo se ispitivanj e sastoj i iz terenskog pregl eda i laborato­ rij skog ispitivanj a. Svrha terenskog pregleda j est da se na mj estu dobivanj a vode ustanovi mogućnost eventualnog zagađenj a vode, bez obzira na nj enu sadašnj u kvalitetu. Laboratorij skim ispitivanj em se utvrđuj u fizič ka, kemij ska, bakteriološka i biol oška svoj stva vode. Z a utvrđivanj e j e li voda pouzdano dobra, nij e dostatna samo j edna anal iza, nego ih treba obaviti više puta, u većim ili manj im vremenskim razmacima, ovisno o namj eni vode ili obj ekta. Ovo naroč ito važi z a plitke, nezaštićene podz emne vode i z a kr šku vodu. Na tablici 1 1 . 1 daj emo pregled maksimalno dozvolj enih kol ič ina sastoj aka u vodi.

111.4 KOLIČINA VODE Osim kvalitete, vrlo j e važno da bude osigur ana i dovolj na količ ina vode. Nedovolj na količ ina vode izaziva sniženj e higij enskog i kulturnog standarda (nedovolj no pranj e, č išćenj e, pol ij evanj e). Potrebne količ ine vode mij enj aju se prem a namj eni vode, velič ini i vr sti naselj a, nač inu snabdij evanj a i odvodnj avanj a, navikamai kul turn oj razini potrošač a. One se kreću od nekoliko litara do preko l 000 litar a po stanovniku na dan. Na tablicama 1 1 .2 do 1 1.8 navedeni su prosj eč ni podaci o potrošnj i vode za razne potrebe. Po ovim podacima može se izr ač unati uk upna potrebna količ ina vode. Z bog neuj ed nač enosti potrošnj e u raz nim godišnj im dobima (lj eti j e potrošnj a naj već a) uzima se daj e maksimalna dnevna potr ošnj a za 40% do 150% veća od prosj eč ne dnevne potr ošnj e. Ovu k olič inu treba davati izvorište, a prema nj oj se trebaj u dimen­ zionirati i velič ina uređaj a za obradu vode, pumpne stanice, vodovi do spremnika (rezervoara) i sami sprem­ nici. Kako j e i potrošnj a po satima također neuj e­ dnač ena (noću j e manj a nego danj u), to se i za maksi­ malnu potrošnj u po satu uzima 50% do 1 00% više nego što j e prosj eč na potrošnj a po satu. Prema ovoj kol ič ini dimenz ionira se gl avni dovod vode od sprem­ nika i cij el a cij evna mreža do potrošnih mj esta.

Vodovod i kanalizacija u zgradama

20 Tablica 1 1 . 1

Fizički

Kemijski

MAKSIMALNO DOZVOLJENI SASTOJCI U VODI ZA PIĆE Boja, po PtCo-skali Mutnoća, po S i02- skali Miris Okus

20°

mg/I

10 o

o

Albmninoidni amonijak

0,08

mgll kao N

Slobodni amonijak Nitriti

0,1

mg/I kao N mg/I kao N mg/I kao N

0,005

Nitrati . Kloridi

15,00

željezo i mangan

0,3

Sulfuti Olovo

200,0

Cink Bakar Fluoridi Arsen Selen Krom Fenolni spojevi Cijanidi Živa

15,00

0,005

Tvrdoća vode (optimalna) CaC03

150 ...250

mg/I kao CI

250,00

mg/I kao Fe i Mn mg/I kao so4 mg!l kao Pb

0,05

mg/I kao mgll kao mg/I kao mg/I kao mg/I kao mg/I kao mg/I kao mgll kao

0,5 1,5 0,05 0,05 0,05 0,001 0,01

mg/I

Zn Cu F As Se Cr fenol HCN

mg/I kao H g mg/I

(8,5 ... 14 d0)

pH-vrijednost

Radioaktivnost

6,5 ... 9

1000

Potrošnja kalijpermanganata

12

Beta i gama-zračenje

lo-s mCilml vode

Alfu-zračenje

10-9 mCi/ml vode 4 X 10-9 mCifml

Radijum Ra 226 Kolifomme bakterije u pročišćenoj vodi Kolifomme bakterije u prirodnoj vodi

o u 100 ml

10 u lOO ml 13

Bakteriolo

Sve žive bakterije u pročišćenoj vodi

u 1 ml

ški

Sve žive bakterije u prirodnoj vodi Sve žive bakterije iz zatvorenih izvorišta Sve žive bakterije iz otvorenih izvorišta

=

Tablica 1 1.2

mg/I mg/I

!sparni ostatak

100 u 1 ml 300

u

I ml

POTROŠNJA VODE U NASELJIMA Vdan po osobi

Seoska naselja bez vodovoda (opskrba donošertjem iz bunara, cisterni ili izvora) Seoska naselja s vodovodom bez kućnih priključaka s kućnim priključcima Gradska naselja s kanalizacijom stanovi bez kupaonica stanovi s kupaonicama stanovi s kupaonicama, centralnim grijanjem i toplom vodom vile

30 ...45 40...60 80 ...100 80 ...120 100 ...180

200 ... 300 250 ...350

Vodovod Tablica 1 1 .3 DOMAĆA POTROŠNJA VODE -

V rsta upotrebe

Vdan po osobi

Voda za piće Voda u hrani Umivanje i pranje bez kupanja Z'.ahod Pranje posuđa ručno strojno

1,5 1,5 10 20 5 ... 15 20 ...40

Pranje rublja, svedeno na dan ručno strojno Kupanje u kad� svedeno na dan Tuširanje, svedeno na dan Krupna stoka, po grlu Sitna stoka, po grlu

Perad, za 1O komada

Polijevanje vrta i dvorišta, po m2

Pranje automobila "1.jedricom c rijevom

Drobilica za kuhinjske otpatke, po upotrebi (ciklusu)

20 10 20 ...40 5... 10 50 ... 80 10 ... 20 3 ... 5

1... 1,5 I 20 ...40 I 100 ...200 I 4... 5 I

Administrativne zgrade Ambulante Kina Bolnice Čišćenje podova

Tablica 1 1 .5 POTROŠNJA VODE U JAVNIM ZGRADAMA U l/DAN -

Dječje jaslice Dječji vrtić Domovi za dojenčad Hoteli bez kupaonice 25% soba s kupaonicom 100% soba s kupaonicom Internati Vojarne Kh.Jbovi Kupaonice, javne

Lječilišta Oporavilišta Plivališta Polijevaaje ulica Polijevanje vrtova Polijevanje groblja Kazališta Restorani Robne kuće Sportska igrališta Stanice, željezničke, autobusne Škole

Trgovine Tržnice Vodoskoci s optjecajem vode Zahodi javni z.atvori

21

Tablica 1 1 .4 PROSJEČNA POTROŠNJA VODE U GRADU U l/DAN PO OSOBI -

Dnevna potrošnja vode u l Vrsta upotrebe vode

Standard nizak

srednji

Piće, kuhanje

5

5

Osobno pranje bez kupanja

10

15

Pranje posuđa

10

20

40

Upotreba zahoda

20

30

40

Kupanje, tuširanje

10

30

90

Pranje rublja

20

15

Ukupno

75

1 15

po zaposlenom po posjetitelju po posjetitelju po krevetu linoleum, plastika i slično po m2 kamen, teraco i slično po m2 po djetetu po djetetu po djetetu po gostu po gostu po gostu po krevetu po osobi po posjetitelju kupanje u kad� po posjetitelju tuširanje parna kupelj kupanje u b azenu kupanje u sauni po krevetu po krevetu po posjetitelju po m2 po m2 po m2 po posjetitelju po sjedištu po zaposlenom po �e.žbaču po putrulcu po učeniku na srajenu bez tuševa s tuševima s tuševima i bazenom po zaposlenom po m2 po :zahodskoj školjci po mokrioniku po osobi

20 ...60 15 3 ...5 250 ... 600 0,1 0,5 75 100 250 100.... 120 200...250 250... 300 100...300 100... 150 3 ...5 300 200 1000 150 ...200 150 ...200 250 150 50 ... 150 1...1,5 1,5 0, 1...1,0 3...5 30... 80 25...50 10 ... 60 0,5... 1,0 5... 10 20 30 ...50 15 3 ...5 3000 300... 500 30 50... 100

Vodovod i kanalizacija u zgradama

22

Tablica 1 1 . 6 - POTROŠNJA V ODE U G O S P ODAR S T VU U l/D AN

Betonare Ciglane Duhanska tvornica Fotograf Frizer Gradilišta Klaonice

Klimatizacija Tvornica konzervi Ko žare Mesar Mljekare Tvornica papira Pekar Pivovara Slastičar Povrtnjak Praonica rublja Rudnici Špiritare Staklenici Šećerane Tekstilna tvornica Tvornica tjestenine Tvornice željezare

po t proizvoda po 1 000 kom opeke po kg duhana po zaposlenom na dan po zaposlenom na dan po 1000 kom ugrađene opeke po komadu krupne stoke po komadu sitne stoke po osobi na dan po kg proizvoda po velikoj koži po maloj koži po zaposlenom po I mlijeka po kg proizvoda po zaposlenom po 1 piva po zaposlenom po m2 po kg suhog rublja po kg ugljena po I špirita po m2 po kg šećera po zaposlenom po kg proizvoda po zaposlenom (bez pogonske vode) po kg proizvoda

400 ... 1 800 500 1 5 . .. 20 300 2 5 0 ... 300 750 300 . .. 600 200 . ..300 10 . . .20 10 2000 .. .3000 1 200 . . . 1 500 250 .. . 400 4 ...8 200 . .. 1 000 1 50 ...250 1 0 .. . 20 1 80 ... 250 1,0 30 ... 60 2,5 30 1 ,5 1 20 1 00 ... 2 500 5 ,0 80 1 5 .. .50

Tablica 1 1 .7- NAJ MANJA MO GUĆA P O T R OŠNJA V ODE Vrsta upotrebe Piće i kuhanje Umivanje, pranje rublja

Vdan po osobi 2,5

i čišćenje

Ispiranje zahoda

15 20 .. 30

Kupanje

150

Tuširanje

40

Bolnice po krevetu

50

Kirurška odjeljenja po krevetu

1 50

Sitna stoka, po grlu

30

Krupna stoka, po grlu

Pas

10 2

Vodovod Tablica 11.8 POTROŠNJA VODE PO SANITARNOM PREDMETU -

Sanitarni predmet B bne

TTuš ustanu javni nožni r rz!jevnik kuhiajski K Kada 16... 18 M

Kl2 Polukada 12 M

K, Stupaajevila kada I O M K0 Dječja kada M Mokrionik Praonik kuhinjski laboratorijski

(za rublje)

P0 Pomijara PR PeriOOa

SPR PeriOOa (:za suđe)

2) Odnosi se na maksimalni broj upotrebe u privrednim i I) Odnosi se na stanove

javnim zgradama

U Umivaonik ručni UR pod mlazom praaje ruku liječničk� mlaz

z Zahod

s kotlićem s ispimicom

1 12.

1

23

Količina za jednu upotrebu I

Trajanje uporre be min

18

8

3

50 100 JO

8 8 2

I

Koliko puta po osobi na

sat»

dani)

!O

2 2 5

-

l

-

150 .. 200

20

I

2

130

20

I

2 2

10

-

100

20

I

30.. .40

15

I

3

20 s

3

15 60 ... 100 30

15 20 15

3

8

5

-

5

120 ... 180

-

-

50 . .. lOO

-

-

100

8

3 I 3 I 5

2 2 2 2

20 20

3 3

8 7

'0

-

50 3 18 4 30

I

-

-

-

4 ... 10 10 10 15 6

3 3

DOBIVANJE VODE

Za snabdijevanje vodom dolazi u obzir podzemna,

·-NEPROPUSNI

izvorska, površinska (potočna, riječna, jezerska) i atmosferska voda (kišnica). Prema tome su i građevine i uređaji koji služe za dobivanje ove vode različiti.

112.l PODZEMNA V ODA Podzemna voda nastaje na taj način što meteorska voda (kišnica, snijeg) prođe kroz propusne slojeve (pijesak, šljunak, pjeskovita ilovača i sl.), dok ne dospije do nepropusnog sloja (glina, ilovača, kamen) na kojem se zadrži. Negdje u podzemnu vodu ulazi i površinska voda vodnih tokova,a jedan se dio vode dobiva i kondenzacijom u tlu vodene pare iz zraka. Prema obliku i položaju nepropusnog sloj a, pod površinom zemlje stvaraju se podzemne rijeke, potoci i jezera. Prema tome, podzemna voda može stajati, ili, zbog nagnutosti donjeg nepropusnog sloja, teći određenom brzinom koja je obično znatno manja nego u nadzemnim tokovima. Površina vode ovih podzem­ nih tokova je također nagnuta i više ili manje para­ lelna s površinom tla. Po ovom se nagibu može utvrditi pravac tijeka podzemne vode. Vodonosni propusni i

Sl. 11.2 Slojevi podzemne vode

nepropusni slojevi se obično nalaze u više razina pa se govori o prvoj, drugoj itd. podzemnoj vodi (Slika

11.2) Ako se iznad prvog vodonosnog sloja nalazi pro­ pustan sloj manje debljine, voda s površine tla redovito brzo dospijeva u vodonosni sloj. Takva voda obično nije dobra za piće, jer se zagađenje s površine nije stiglo otkloniti. Ako je gornj i sloj slabo propustan, infiltrirana voda mora proći dugačak put. Tada se ona očisti i mehanički, a ima vremena da se organske mate­ rije ponesene s površine mineraliziraju, a zarazne bak­ terije uginu. Takvi su vodonosni slojevi zaštićeni, a voda je obično dobra za piće. Iz istih je razloga obično bolja ona voda koja je dublja.

Vodovod i kanalizacija u zgradama

24

Sl. l l .3 Oscilacija razine podzemne vode ARTEŠKI

Sl. 11.4 Arteški

bunari

Razina podzemne vode nije uvijek ista, već oscilira prema godišnjem dobu. Na slici 1 1.3 vide se posljedice spuštanja razine podzemne vode: potok, izvor i bunari mogu presušiti, a vodostaj u rijeci se spušta. Ako se podzemna voda zbog položaja propusnuih i nepropusnih slojeva nalazi pod tlakom, bušenjem se može dobiti voda koja izlazi na površinu. Takvi se bunari nazivaju arteškim bunarima (Slika 11 .4). Ako tlak u vodonosnom sloju nije dostatan da izazove dizanje vode iznad površine zemlje, nego se voda u cijevi popne do određene visine, tada se ovakvi bunari nazivaju subarteškim bunarima, a voda se, pomoću pumpi, mora podići na visinu koja još nedostaje. Podzemna voda koju treba dizati zahvaća se bun­ arima (zdencima). Glavne vrste bunara za snabdije­ vanje vodom pojedinih zgrada i njihovih manjih skupina su: kopani i cijevni bunari.

betonskom pločom ili potpuno zatvorenom kućicom. Zbog sprječavanja prolaza površinske i prolivene vode, okolna površina treba biti popločena i dovoljnog nagiba (3 do 5%) zbog bržeg otjecanja vode. Osim toga, najmanje do dubine od 3 metra oko zidova bunara, nabije se sloj gline ili masne ilovače, debljine 20 do 50 centimetara. Da bi se osigurala što bolja voda i u dovoljnoj količini, zidovi bunara trebaju sezati što dublje u vodonosni sloj, i to pri najnižem vodostaju. Zbog toga se grade u ranu jesen, kad je voda najniža. Zbog oscilacije vodostaja, a i zbog toga što se moguće zagađenje nalazi na površini podzemne vode, zidovi bunara trebaju biti obzidani nepropusno za vodu, najbolje od betona MB 160, a voda u bunar treba dolaziti samo kroz otvoreno dno. Samo u slu-čaju da je zagađenje isključeno, donji se dijelovi bunarskih zidova mogu izraditi propusno (u suho, s prorezima ili rupama), u kojem se slučaju izdašnost bunara povećava. Da se pri vađenju vode vjedricama ili pri pumpanju, voda ne bi zamućivala, na dno se nabaca sloj krupnog šljunka ili tucanika. Ako se zidovi grade od opeke ili od kamena, treba ih zidati nepropusno za vodu, u cementnoj žbuci 1 :3, a unutarnje površine ožbukati cementnom žbukom 1:3 i uglačati. Zbog povremenog čišćenja i možebitnog dezinficiranja bunara i vode, ako nema druge mogu-

(1) Kopani bunari Kopani bunari (Slika 11.5) se grade tamo gdje se voda nalazi na manj im dubinama, obično do 1 0 metara, a ponekad i znatno većim ( i preko 1 00 meta­ ra). U kopanim se bunarima voda ne samo zahvaća nego i akumulira. Zbog toga su prikladni i za slabe vodonosne slojeve. U pravilu su kružnog presjeka, promjera od 0,8 do 1,2 metra. Njihova izdašnost ne raste srazmjerno veličini promjera (bunari manjeg promjera su samo nešto manje izdašni od onih velikog promjera), ali sadržaj spremnika vode u njima raste s kvadratom polumjera. Kako postoji mogućnost lakog zagađenja vode u kopanim bunarimna, pri njihovoj se gradnji o tome treba voditi posebna pažnja. Da ne bi došlo do sluča­ jnog ili namjernog zagađenja, glava bunara mora biti potpuno i nepropusno pokrivena, najbolje armirano

L o.a . . . 1,20 L

"l

Sl. 11.5

'l

Kopani bunar

Vodovod

25

ćnosti, treba izraditi ulazno okno i obraditi ga u svemu kao i zidove bunara. Debljina zidova bunara uzima se prema formuli:

d O,lp+O,l (11.1) d =debljina zida(m) p =unutarnji promjer bunara (m) Za zidove od opeke uzima se u pravilu d 25 cm, a za kamene zidove d = 40 . 50 cm. Gradnja se vrši obično s prethodnim kopanjem do potrebne dubine i naknadnim oziđivanjem. Pri tome treba obratiti pažnju na pravilno razupiranje, da se pri kopanju zemlja ne bi srušila i zatrpala radnika. Drugi je način da se izrade prstenovi od opeke ili bet­ ona na površini zemljišta, pa se oni vlastitom težinom ili opterećivanjem i vađenjem zemlje, spuštaju na pot­ rebnu dubinu. Prije izrade je potrebno pregledati vodu i crplje­ njem utvrditi izdašnost vodonosnog sloja. Približno se mora računati da l m2 dna bunara u finom pijesku daje 1 lit./sek. vode (npr. bunar promjera 1 m daje 0,78 lit/sek., tj. 67 m3/dan). Pri određivanju mjesta za kopanje bunara treba obratiti naročitu pažnju na mogućnost zagađenja bunara od zahoda i đubrišta, a ono ovisi o toku podzemne vode. Ako tok ima smjer prema bunaru, voda se može zagaditi i iz velike udaljenosti (> l 00 m). Zbog toga ga treba postavljati uzvodno od izvora zagađenja. Po završetku radova, a prije uporabe, kopane bunare treba dezinficirati. To se obično čini klorom u prahu (hipokloriti, kaporit: klorno vapno nije prikla­ dno). .

.

,O "'

„

o

Sl.

11.6

FILTAR

Zabijeni bunar CIJEV

(2) Cijevni bunari U cijevne bunare spadaju:zabijeni i bušeni bunari.

(21) Zabijeni bunari

Sl. 11.7

Ovi (abesinski) bunari se zabijaju samo u plitke vodonosne slojeve, do dubine od 6 do 7 m, i tamo gdje su potrebne relativno male količine vode. Sastoje se od sita, usisne cijevi i pumpe (Slika 1 1 .6). Sito je perforirana cijev$ 40 .5 0 mm, dužine oko 1 m, sa zašiljenim vrhom od čelika. Ako je vodonosni sloj u pijesku, ova se cijev obavije žiča­ nom mrežom od bakra ili mesinga. Za zabijanje služi tronožac (Slika 1 1 .7). Ako voda iz zabijenog bunara služi za piće, oko usisne cijevi se stavlja betonski ili zidni blok,jer bi se bez toga cijev rasklimala i na tom bi mjestu prolivena voda ulazila pored cijevi i zagađivala podzemnu vodu. Isto se tako treba pobrinuti i za odvodnju prolivene vode. ..

Tronožac za zabijanje bunara

(22) Bušeni bunari Bušenim se bunarima (Slika 1 1 . 8) zahvaća podzemna voda iz dubljih, redovito arteških horizonata (vodonosnih slojeva), od kojih desetak do više stotina metara. Promjer cijevi iznosi od minimum 75 do 600 mm. Bušeni bunar se sastoji od jedne ili v.iše kolona zaštitnih (obložnih) cijevi i usisne cijevi, ukoliko je u pitanju subarteška voda. Buši se kroz slojeve dok se ne naiđe na vodonosni horizont čija nas izdašnost zadovoljava. Tada se s posljednjom kolonom ide do podine vodonosnog sloja,

Vodovod i kanalizacija u zgradama

26

2

ŽIČNO PLETIVO

PERFORIRANA CI.lEV Sl.

NEPROPUSNI SLOJ

11. l O Bunarski filteri

PROPUSI< I SLOJ

l 60 m Pumpe niskog tlaka primjenjuju se kad se pum­ pa velika količina vode na malu visinu, a visokoga, kad se mala količina vode diže na veliku visinu. Pritom se j ednostupanjske pumpe primj enjuju za najveće količine vode (q 0,8 ... 1 400 l/s), a za visine Hm= I . 1 00 m : dok se višestupanjske koriste u pravilu za manje količine (q 1 ... 200 l/s) a za veće visine (Hm= 30 ... 500 m). P Obične centrifugalne pumpe propuštaju vodu i kad miruju, tj . voda može prolaziti kroz pumpu i kad ona ne radi, naravno uz određeni otpor, a pumpa može raditi i kad je potisni vod zatvoren. Ona se tada okreće bez učinka, ali i bez oštećenja.Zbog toga obične centri-

Sl. 1 1 .39 Mali usisni koš s odbojnim ventilom, (VAG, Manhajm)

Sl. 1 1 .40 Veliki usisni koš s odbojnim ventilom, (VAG, Manhajm)

=

+

..

=

SL

t

1 1 .4 1 Samousisna centri­

fugalna pumpa

Vodovod i kanalizacija u zgradama

38 •

za srednje i velike pumpe 11 = 0,7 ... 0,8 • za male pumpe 11 = 0,4 ... 0,6 Samousisne centrifugalne pumpe (Slika 1 1 .4 1 ) imaju rotor takve konstrukcije da može usisavati i zrak i zato su potpuno neosjetlj ive na nezaptivenost usisne cijevi. One pumpaju i zrak i zbog toga nije važno kakvu će trasu po visini imati usisna cijev, ali su vrlo osjetljive na pijesak i mogu se upotrij ebiti samo za potpuno čistu vodu. Zbog toga nije potrebno prethodno puniti usisnu cijev vodom, ni stavljati usisni ventil na kraju usisne cij evi, većje dovoljan usisni koš bez ventila. Ove pum­ pe imaju i utisni i potisni priključak iznad tijela pumpe i pumpa je zbog toga uvijek puna vode. Primjenjuju se samo za čistu vodu i to na mjestima gdje je trasa usisniog voda nepovoljna ili se visinski mijenja, tj. za pokretne pumpne agregate (npr. za vatrogasne pumpe s pokretnim usisnim crijevima i za građevinske potrebe). Samousisne pumpe mogu puniti hidroforski kotao zrakom prije nego što se postigne tlak uklju­ čenja. Nedostatak imje nizak stupanj korisnosti koj i j e za veće pumpe 11 0,4 ... 0,6 male pumpe 11 0,2 ... 0,4 Ovaj se stupanj korisnosti s vremenom, zbog trošenja smanjuje. Podvodne pumpe (gnjurače), primjenjuju se kad je razina vode u bunaru niska (što je čest slučaj kod subarteških cijevnih bunara). Ovakve pumpe imaju

�A.JNliA VODA .L'.'.RONIJEHJE ;a 2m H

PUMPA

ULAZ YODE EI..

MOTOR

Sl. 1 1 .42 Podvodni pumpni agregat u bunarskoj cijevi

oblik cilindra relativno malog promjera i zajedno s elektromotorom spuštaju se u bunarsku cijev i urone u vodu. Pumpni podvodni agregat (Slika 1 1 .42) sastoji se od višestupanjske centrifugalne pumpe i elektro­ motora koji je izolirano učahuren. Agregat visi na poti­ snoj cijevi, a elektromotor se snabdijeva energij om putem specijalno izloliranog kabela. Rad agregata je nečujan, nema opasnosti od smr­ zavanja, oni ne zauzimaju prostor, ne zahtijevaju pum­ pne stanice ili skupa okna. S druge strane, podvodne su pumpe skuplje od nadvodnih, osjetljivije su, izvla­ čenje iz cijevi i popravak traje dugo, a pri svakom izvlačenju postoji opasnost od zagađenja bunara. Za dubine veće od 25 metara, one su nezamjenjive.

KOLIČINA

VODE

0

Sl. 1 1.43 Karakteristika pumpe

Karakteristika centrifugalne pumpe je krivulja koja pokazuje odnos između količine vode q i manometarske visine H, pri konstantnom broju obrtaja (Slika 1 1 .43) Ona zavisi od konstruktivnih svojstava svakog tipa pumpe. Krivulja pokazuje da se povećava­ njem visine pumpanja smanjuje količina, i obrnuto. Krivulja 11 pokazuje stupanj korisnog djelovanja pumpe za određene količine i visine. Naravno da pumpa radi s najboljim učinkom na mjestu maksi­ muma krivulje, tj. kod točke K. Izbor tipa pumpe vrši se tako da se za potrebnu količinu vode q i mano­ metarsku visinu dizanja H izabere pumpa koja ima maksimum krivulje 11 u blizini te točke. Na slici 1 1 .44 prikazan je dijagram s karakte­ ristikama raznih tipova pumpi. Maksimum krivulje 11 obilježen je na svakoj krivulji. Dimenzioniranje centrifugalnih pumpi vrši se prema formuli:

( 1 1 .4) Dimenzioniranje elektromotora vrši se prema formuli:

Vodovod

39

....� ... � � � � � � �

�

�

� ;----+--1--1'-+-+-ll-+-l-I+

a:i E 1 �EttEm

i

t;:; 20 1---+....,�-+-HH-l..++-N-l!-+++H++Hi+!l+

� 1a 1-- �__,,_.-+-+-14-l-1+�...i+>-1+++++*-l.Jll.--

�

16

f---1---+4r

14 f----+-Sl. 1 1 .45

� '----'---''--'-'-.-'--JL...1..... .J .. �LI..LI......... .. .... ... .._... .. .. ........ ... .. 5.0 U 1111 O.ll o.s 067 l.O l3l 167 25 )3 Ol7 20 30 '° "° eo m 150 200 300 '°° Vmn �

SL 1 1 .44 QH-dijagram pumpe (Elektrokovina - Maribor) ili:

Nm

=

Np X s {/kWl I /

( 1 1 .6)

NP - učinak pumpe u kW

geodetsku visinu dizanj a H dodaju gubitci u cij evnim vodovima i armaturama (Šlika 1 1 .45). Približno se može uzeti da gubitak visine na trenje u usisnom i potisnom vodu iznosi 20% od ostalih vrijednosti, tj . hso + hpo 20% od H , te će biti približno g

N,n - snaga elektr. motora u kW

Hm =

qP - količina vode u lit/s (protj ecaj pumpe)

Hm - manometarska visina dizanja vode u m

TJP - stupanj korisnosti pumpe:

velike i srednje centrifugalne pumpe manje samousisne veće samousisne manje

Tim - stupanj korisnosti elektr. motora

s

-

faktor sigurnosti

0,7 ... 0,8 0,6 0,4 ... 0,6 0,3 ... 0,4 0,85.„ 0,9

srednji mali

(do

2 kW)

Potrošnja električne energije elektromotora čunava se po formuli:

A=

Nm s XqpX1Jm

(kWh l m3)

( 1 1 .8)

1 ,2 H

g

Manometarska (vakuummetarska) visina usisa­ vanj a h,, iznosi najviše 8 m, različita je za razne tipove i veličine pumpi, a priopćava je proizvođač. Za manje se pumpe može računati sa Hsm 5 ... 6 m. =

Na usisnu visinu utječe temperatura tekućine, njena specifična težina, viskozitet i tlak zraka. Kako j e ovdj e riječ o vodi, gustoća j e p 1 , a viskozitet se može zanemariti. =

Utj ec aj temperature vode prikazan j e na slici

1 1 .46. Kao što se na dijagramu vidi, s porastom tem­

(> 20 kW) 1 , 1 5 (> 20 kW) 1 ,2

veliki elektromotori

Shema podizanja vode

1 ,3 A izra­

( 1 1 ,7 )

gdjeje

qµ - količina vode u m3fh Količina vode ·qp određuj e se za svaki slučaj posebno. Naj češ�e se za qp uzima maksimalna potro­

šnj a vode po satu. Manometarska visina Hm dobiva se tako da se na

perature samnjuj e se visina sisanja. Voda tempera­ ture iznad 75° C ne može se uopće sisati, već mora dotj ecati pod tlakom od najmanje 1 ,8 m. Inače dolazi do stvaranja pare i kavitacije. Utjecaj nadmorske visine na usisnu visinu prika­ zan je na dij agramu (Slika 1 1 .47). Što j e veća nadmor­ ska visina, tim se više smanjuje usisna visina

Zbog ovih utj ecaj a, dozvolj ena usisna visina h , (prema katalogu proizvođača) smanjuje se ukoliko j � temperatura vode viša od + l 5°C i ako j e nadmorska visina viša od 200 m, tj . Hsm

hs - ht - hn

( 1 1 .9)

Manometarska visina sisanja mora biti j ednaka ili manja od geodetske visine h . „ povećana otporima »g na trenje, 1J . •

•

40

Vodovod i kanalizacija u zgradama

E

6

;..5

o

V

-

30 111 15 20 TEMPERATURA

Sl.

/

I

J I

I.I"

40 50 TEKUĆINE

·

60

I >--

70

u •c

10

1 1.46 Utjecaj temperature tekućine na usisnu visinu pumpe

Hsm = hsg + hso = h.t; - hI - h11

( l l . 1 0)

Pri čemu je

hso = {/s + /s") x hd

(11.1 1 )

gdje je: l.. - duljina usisnog voda

I

-

ekvivalentna duljina c ijevi z a mjesne otpore

(Prema Tablici 17.6)

hd - gubitak tlaka po m usisne cijevi u dbar (prema Tablici 17.8) --

J

o

l / -

o

/

�·

/

....

V

,„

V

/

- -

3

2

1

Sl. 1 1 .48 Slučajevi za određivanje visine podizanja

1. SLUČAJ: Voda se usisava iz niže postavljenog bunara, cisterne ili drugog spremnika (Slika 11.48-1). Tadaje: hsg + hso + hpg + hpo

Hm

Manometarska visina se sastoji od geodetske visine sisanja, izgubljene visine na duljinske (linijske) i mjesne otpore usisnog voda, geodetske visine potiski­ vanja i visine izgubljene na otpore potisnog voda, tj. od manometarske usisne visine H.„ i manometarske potisne visine Hpm (vidi sl. 11.45). Ovaj slučaj se obično pojavljuje u pojedinačnim kućnim vodovodima.

2. SLUČ AJ. Pumpa se napaja iz spremnika postavljenoga u blizini (Slika 11.48-2) h + hpo

Hm

,„

Sl. 1 1 .47 Utjecaj nadmorske visine na usisnu visinu pumpe (hn)

Ako tome nije udovoljeno, tj . ako je geodetska visina sisanja zajedno s otporima veća od dozvoljene, mora se izvršiti popravak. To se može učiniti smanje­ njem geodetske visine, tj. spuštanjem pumpe ili sma­ njenjem otpora, tj. povećanjem promjera cijevi ili uporabom cijevi manje hrapavosti. Pri određivanju manometarske visine za dimenzi­ oniranje pumpi, treba obratiti pažnju na razne situacije i slučaj eve koji se mogu pojaviti:

(1 1 .12)

pg

(11.13)

Ovaj slučaj nastaje kad se iz nekoga razloga pum­ pa ne smije priključiti na gradski vodovod izravno, već putem prekidnog spremnika (rezervoara) R. U ovom slučaju nema ravnog usisnog voda, a otpori .u relativno kratkom dovodnom vodu D mogu se zane­ mariti, kao i eventualni dobitak u tlaku zbog visine vode u spremniku.

3. SLUČAJ. Pumpa se napaja direktno iz gradske mreže (Slika 11.48-3): H m hpg + hpo - Hu + hopr ( 11 .14) =

Od manometarske vi sine potiskivanja H m odbij a s e visina tlaka uličnog V(;dovoda H a doda.fu otpori priključka h (duljinski otpori od ul1čne cijevi do osi pumpe i mje�ni otpori cijevnog pribora, vodomjera i dr.). Dvije ili više centrifugalnih pumpi istih ili raznih kapaciteta mogu se kombinirati.

Vodovod

41

Sl. 1 1 .49 Sprezanje centrifugalnih pumpi

Pri paralelnom spaj anju pumpi (Slika 1 1 .49), zbrajaju se količine, a tlak ostaj e isti kao u jednoj pumpi. Pri tome svaka pumpa mora imati svoju usisnu cijev.

Primjer 1 1 .3 Za stambenu zgradu sa

lO

stanova i 40 osoba treba

odrediti pumpni agregat za pumpanje vode u spremnik Manometarska visina: H,,,

na tavanu.

Kapacitet pumpe qP Prema formuli

( 1 1 .4 ),

N =

=

P 1 02 xry P

=

28,28 dbar

0,5 I/s

učinak pumpe je sljedeći:

0,5 X 28,28 l02x 0,6

0,23 kW

Snaga elektromotora, prema formul i ( 1 1 .5) iznosi

q H x0 ,736 0,5 x 28, 28 x 0,7 36 = 0, 27 5 kW = Nm= / m 75xry pXTf m

75 x 0,6 x 0,85

-

t

Sl. 1 1 . 50 Klipna motorna pumpa

Klipna motorna pumpa (Slika 1 1 .50) radi slično kao i klipna ručna pumpa. Klip K, obično u obliku dugačkog cilindra, kreće se snagom motora u dva pravca, i preko usisnog ventila S usisava vodu iz usis­ ne c ijevi, a zatim je, pri suprotnom kretanju, potiskuj e kroz tlačni ventil P u potisnu cijev. Voda se diže na mahove., samo onda kad klip potiskuj e vodu u potisnu cijev. Da bi dizanje bilo ujednačenije, bez naglih udara, postavlja se potisna zračna komora V , kojom s e amortiziraju udarci u potisnoj mreži cije{..i . Isto tako, da bi se sprij ečili udari u usisnoj cijevi, postavlj a se zračna komora Vs .

Proizvode se horizontalne i vertikalne,jednoradne i dvoradne klipne pumpe. U dvoradnih se klip upotre­ bljava naizmjenično s obje strane, za tlak i usisa-vanje. I dok j edan kraj klipa usisava, drugi potiskuje. Oni imaj u 4 ventila, pumpaj u dvostruku količinu vode i upotrebljavaj u se za dizanj e velikih količina vode.

Prema katalogu proizvođača, usvaj a se pumpni

agregat sa q

p

=

0,5 l/s i H

m

3 1 dbar

(3) Ostale pumpe

Potrošnja električne energije pumpnog motora prema formuli ( 1 1 .7) iznosi:

A

N= "'- =

0, 275

_ _

s xq P xry"'

l, 3 x 0,5 x 0, 85 x 3,6

= 0,1 38 kWh l m 3

(22) Klipne pumpe Klipne motorne pumpe se u posljednje vrijeme manje upotreblj avaju. One imaj u veću usisnu visinu nego centrifugalne (-7 m), dužeg su vijeka, imaju veći stupanj korisnosti (ri=0,8 . . . 0,9), ali su skuplje, slože­ nije i teže i zauzimaju znatno više prostora. U poslj e­ dnje se vrijeme naročito primjenjuj u na mjestima gdje se traži uj ednačene dizanje vode i pored velikih osci­ lacija u tlakovima i gdje se treba vršiti doziranje prom­ jenom broja okretaj a motora.

(3 1) Mlazne pumpe

Mlazne pumpe (ejektori) (Slika 1 1 .5 1 ) primjenjuju se u razne svrhe u vodovodima, kanalizaciji, za gaše­ nje požara i dr. Mlazna pumpa nema pokretnih dijelova, a za pogon ne zahtijeva ni motor, već se energija vodovodne vode pod tlakom, iskorištava za dizanje vode. Mlaz vodovodne vode pod tlakom prolazeći kroz mlaz­ nicu I izaziva isisaavanje zraka i sniženi tlak u komori 2 i usisavanj e vode kroz usisni priključak. U Ventu­ rij evoj cijevi 3 pogonska se vodovodna voda miješa s us isanom i ova se pomiješana voda diže. Na slici 1 1 .52 prikazana je shema uređaja s mlaz­ nom pumpom. Da ni u kom slučaju ne bi došlo do ulaska usisane vode u vodovodnu mrežu, postavlja se odbojni ventil i usisni ventil, a k tom, treba se držati

42

Vodovod i kanalizacija u zgradama

'°'°'"'-Oft -3- ;:r..��''™

NA VODA

j

VODA

t

USISNA ''YODA

Sl. 1 1 . 5 1 Mlazna pumpa

i mjera navedenih u slici, zbog osiguranja rada i higijene uređaja. Stupanj korisnosti mlaznih pumpi vrlo je nizak i iznosi svega 1 O . . 30%. Zbog toga se mora štedjeti u otporima, te birati glatke cijevi i većeg promjera, a težiti i što manj im mjesnim otporima (lukovi umjesto koljena, kose zapomice, odbojni i usisni ventili s malim otporima i sl.). Za poznatu količinu (protjecaj) vodovodne vode q,„ pri poznatim ostalim podacima, može se izračunati količina vode koja se podiže, po formuli: .

1JX/Jv(Hv-HJ Qs Hs+Ho

( 1 1 . 1 5)

=

QD

Qv + Q,

Pri čemu je: Q, - količina usisne vode Qv - količina pogonske (vodovodne) vode Q0 smiješana voda H. tlak vodovoda pred pumpom H, manometarska usisna visina H0 manometarska visina podizanja vode stupanj korisnosti = O, 1 .. 0,3 T/ Ako se uzmu prosječne mjere: H 30 dbar Hs = 2 m H0 3 m TI = 0,25 -

-

dobit ćemo podatke navedene u tablici 1 1 .9. Iz tablice se vidi da je količina usisane vode koja se diže i zbog koje se pumpa i primjenjuje, samo nešto veća (oko 1 3,5 %) od količine pogonske vodovodne vode. Zbog niskog stupnja korisnosti, a time i visokih pogonskih troškova, mlazne se pumpe primjenjuju tamo gdje je pogonska voda jeftina i gdje je mnogo ima. Mlazne su pumpe vrlo jeftine, nemaju pokretnih dijelova i vrlo su trajne. Tablica 1 1 .9 PODACI O MLAZNIM PUMPAMA -

velitina pumpe

Nazivna

0 l 0mm

Kolitina pogonske vode

Kolitina usisne vode

Vh

Vh

Qv

Q.

600

800

20/25

1200

1 600

25/40

2500

3400

32/50

4000

5400

40/65

7000

9500

lnjektori su jedna vrsta mlaznih pumpi, a primje­ njuju se za dizanje vode iz dubljih cijevnih bunara (obično do 30 m usisne dubine). Centrifugalna pumpa je postavljena iznad cijevnog bunara (Slika 1 1 .53 ), a umjesto usisne cijevi imajednu manjeg promjera ( 1 ) za pogonsku vodu, koja dovodi vodu pod tlakom velikom brzinom u injektor, a zatim se ta voda i u injektoru usisana voda iz bunara, miješaju i prolaze kroz potisno-usisnu cijev (2) i dalje u cijevnu mrežu.

-

-

-

.

V

INJEKTOR

Sl. l 1.52 Shema podizanja mlaznom pumpom

Sl. 1 1 .53 Injektor u cijevnom bunaru

Vodovod Ovakvi su uređaji prikladni za male količine vode

43

Količina podignute vode na temelju formule:

(q �2 l/s).

Qk, može se izračunati

(32) Hidraulički ovan

( 1 1 . 1 6)

Hidraulički ovan je jedna vrsta pumpe koja radi bez ikakva pogona, a za dizanj e male količine vode iskorištava se snaga hidrauličnog udara i velike koli­ čine pogonske vode.

odnosno, za poznato

Pogonska voda iz spremnika R (zahvat vrela, cis­ terna i dr.) na visini H spušta se pJgonskim cijevnim

Q

P

== p

Qk x H k 11

Hp

Qk: (l/min)

( 1 1 . 1 7)

Duljina voda p treba biti 5 do 1 5 metara. Qk treba biti veće od 0,5 l/min, inače uređaj slabo funkcionira. Iz istih razloga treba biti Hp > l m, ali Hp < 1 5 m .

K

Koeficijent korisnosti djelovanj a T) s e može uzeti iz tablice 1 1 . 1 O. Najprikladnij i odnos je uokviren debljom crtom.

1 1 .54

Sl.

Promjeri cijevnog vodova mogu se uzeti prema tablici 1 1 . 1 1

Shema dizanja vode hidrauličnim ovnom

Iz tablice 1 1 . 1 O vidi se da j e i skorištavanje pogon­ ske vode vrlo slabo i da pri najpovoljnijem odnosu iznosi 6,6 i 5%, što znači da se 1 5, odnosno 20 puta više potroši pogonske vode, nego što se digne.

vodom P u hidrauličnog ovna HO i prolazi kroz ventil

( 1 ), koj i je nešto teži od tlaka vode. Pri povećanju

No i pored toga, hidraulički se ovan rado koristi, j er je jednostavne konstrukcij e, radi automatski i bez ikakvih pogonskih troškova, bez podmazivanj a i vrlo je trajan.

brzine tijeka vode, ventil se zbog tlaka naglo zatvori, a udar vode digne ventil (2) i mala količina vode uđe u zračnu komoru i usponski vod (K). U tom se trenutku smanji tlak, ventil ( 1 ) se vlastitom težinom spusti i oslobodi otvor, voda poteče van, pri ubrzanju se ventil opet zatvara i ciklus se ponavlja. Zrak u zračnoj komori s luži za amortizac ij u vodenih udara i omogućuje neprekinut tijek vode u potisnoj cij evi. Broj udara se kreće od 40 do 300 u minuti. Tablica

Hidraulički ovan se koristi u brdovitim predjelima za opskrbu vodom naselja i pojedinih zgrada na brdu.

1 1 . 1 0 - KOEFICIJENTI T) H IDRAULIČKOG OVNA

JiI2 Hk

1 :2

1 :3

1 :4

1 :5

1 :6

1 :7

1 :8

1 :1o

1 :1 2

I :1 5

Tl

70

58

50

45

40

36

35

28

24

20

35

19

9

6,6

5

4,2

2,8

2

1 ,3

Qk od Q P % Tablica

Postoje i konstrukcije gdje j e pogonska voda potpuno odvoj ena od upotrebne, pa se za dizanj e upotrebne vode može koristiti pogonska voda slabije kvalitete.

,5

1 1 . l l - PROMJERI VODOVA HIDRAULIČKOG OVNA

KoliLJna pogonske vode

Q p l/min

Proajeri cijevi

p K

2 . . .7

5 ... 1 6

1 0 . . . 28

1 5„ .45

30 ... 65

50„ . l l 5

70 ... 1 80

1 20 . . . 280

q>rmn

20

25

32

40

50

65

80

1 00

mn

10

15

15

2

25

25

30

40

Vodovod i kanalizacija u zgradama

44 (33) Vibracijske pumpe

Vibracijska pumpa (Slika 1 1 .55) nema ni elektro­ motora ni drugih rotacijskih dijelova. Njen se pogon zasniva na vibracijama gumenih membrana izazva­ nih elektromagnetom. Ovim se vibracijama male koli­ čine vode potiskuju kroz odbojni ventil koji propušta vodu samo u jednom smjeru. Vibracijska pumpa je stalno uronjena u vodu i visi na potisnoj cijevi. Ovakva mala pumpa snage 1 80 W diže vodu na visinu H 5 m u količini od 1 800 lih (0, 5 I/s) ili H 60 m u količini od 300 lih (0,083 I/s Kako nema rotacijskih dijelova, ovakva se pumpa malo troši i duga je vijeka. . =

=

Sl. 1 1 .55

Vibracijska pumpa

12. PRIKUPLJANJE VODE

Da bi se u zgradama koje imaju vlastiti vodovod u svako doba osigurala potrebna količina vode i dovoljan tlak, grade se ili spremnici (rezervoari), postavljeni iznad potrošnih mjesta, ili se to postiže posudama pod tlakom. Ovakvi se uređaji moraju postavljati i u onim visokim zgradama gdje inače postoji centralni gradski vodovod, ali tlak u mreži nije dovoljan da sve katove u zgradi opskrbljuje vodom.

121 SPREMNICI (REZERVOARI) Spremnici se postavljaju u prvom redu zbog toga da bi se osigurala potrebna količina vode, ali i da bi se osigurao potreban tlak. Osiguranje potrebne količine vode spremnikom vr�i se trajno ili samo neko određeno vrijeme snabdi­ jevanja vodom, i to: kad nema električne energije, pa pumpe ne rade; kad nema vode u komunalnom vodo­ vodu (prekidi u snabdijevanju); kad nema dovoljnbo vode pa se mora stvarati pričuva (za požarne ili druge svrhe), i zbog izravnavanja količinskog kolebanja između dovoda i potrošnje vode. Osiguranje potrebnog tlaka vode vrši se posta­ vljanjem spremnika na visinu veću od mjesta potrošnje (najčešće u zgradi, na posebnom tornju ili uzvisini u blizini zgrade). Spremnik se postavlja i zbog izravna­ vanja kolebanja pritisaka u komunalnoj mreži, smanje­ nja prevelikih pritisaka (npr. u blizini pumpnih stanica) ili povećanja nedovoljnih pritisaka u istoj mreži. 121.1 OPIS SPREMNIKA

Spremnici se najčešće izrađuju od čeličnog ili drugog lima, zatim od armiranog betona, azbestce­ menta, drveta obloženog tankim limom i od drugog prikladnog materijala. Spremnici od čeličnih limenih ploča (Slika 1 2 . 1 ) obično debljine 2 do 5 mm, međusobno spojenih zavarivanjem ili zakivcima, korisne su zapremnine 500 .. .3000, pa i više, litar3l. Obično su četvrtastoga, a rjeđe i kružnog oblika. Cetvrtastima se bolje isko­ rištava prostor, a kružni su jeftiniji i obično se postav­ ljaju kao vertikalni. Na tablici 48.59 navedeni su podaci o četvrtastim limenim spremnicima kapaciteta 20 do 4000 litara. Limeni spremnici zu izvana i iznutra pocinčani ili premazani nekim zaštitnim sredstvom protiv koro­ zije (miniziranje, bojanje, plastificiranje). S obzirom na relativno veliku težinu spremnika i vode u njemu (oko 1 500 kg/m2, prikladno je da se

�Pl.OllAK

�. :

PRS.IV

TOPL. IZOLACl»t.

Sl. 1 2.1

Kućni spremnik

njime opterete nosivi zidovi (npr. stubišni). U svakom slučaju, statički račun zgrade treba uzeti u obzir i ovo opterećenje. Zbog povremenog provjeravanja,čišćenja i popra­ vaka, spremnici moraju imati poklopac najmanje veli­ čine 60/60 cm ili 60 cm, najbolje postavljen na mjestu gdje se nalazi ventil s plovkom. Dovodna se cijev završava na gornjem dijelu vertikalnog zida spremnika ili na gornjoj horizontalnoj

Sl. 1 2.2 Detalj otvorenog spremnika

46

Vodovod i kanalizacija u zgradama

ploči. Kad se dovod vode regulira ventilom s plovkom, na dovodnu cijev treba postaviti zapornicu kako bi se mogao obavljati popravak ventila. Prelijevna cijev treba biti takvih dimenzija, da sa sigurnošću odvede u kanalizaciju svu vodu koja iz bilo kojih razloga (npr. kvar u uređaj u za doziranje ili iskopčavanje pumpe) dotječe kroz dovodnu cijev. Zbog toga ona treba biti promjera oko dva puta većeg od promjera dovodne cijevi. Prelijevna se cijev treba izlijevati u prikladan sanitarni predmet, naj bolje u izljevnik, u prostorij i osobe koja je zadužena za vodovod (za manj a postrojenja), odnosno u slivnik ili prijamnu posudu u vodnoj stanici ili kotlovnici (za velika postrojenja). Na taj se način ujedno daje i znak da je spremnik pun. Prelijevanje na krov ili u krovni žlijeb nije dozvoljeno, kako se voda tim putem ne bi zagadila (insekti, sitne životinje). Iz sanitarnih razloga prelijev se ne smije izlijevati direktno u kanalizaciju, ni u slučaju kada se na nju postavi sifon. Razvodna cijev za kućnu mrežu treba se pri­ ključiti na spremnik na visini od ;:::: I O cm iznad dna, da se talog iz vode ne bi puštao u mrežu. Ovaj se ta­ log povremeno vadi i spremnik čisti. Za pražnjenje i pranj e spremnika postavlj a se ispusna cijev čije je grlo na dnu spremnika, a spoje­ na je s prelijevnom cijevi. Iznad prelijeva, a između najviše razine vode i gornje ploče treba ostaviti prostor ;:::: 1 O cm. Zbog toga, kao i zbog visine priključka odvodne c ijevi korisna visina spremnika hk je manja od ukupne visine za najmanje 20 cm, o čemu treba voditi računa prili­ kom dimenzioniranja. Da ne bi došlo do miješanj a vodovodne vode s onom u spremniku, donji rub dovodne cijevi treba biti naj manje 40 mm iznad gornjeg ruba prelijevne cijevi (slika 1 2.2), a donji rub prelijevne cijevi treba biti najmaanje 40 mm iznad maksimaalne razine vode koji se regulira pomoću ventila s plovkom.

Veći se spremnici pregrade u dva dijela ili se ostave dva, pa i više spremnika, da se snabdij evanje zgrade vodom ne b i prekidalo za vrijeme dok se jedan spremnik čisti, boja ili popravljaa, a i zbog toga da se smanji specifično opterećenje.

121.2 POSTAVLJANJE SPREMNIKA Spremnici se postavljaju na najvišem mjestu u zgradi, na međukatovima ili u podrumu zgrade. Visoko postavljeni spremnici (vidi slike 1 4.23 i 1 4.24) sadrže ne samo potrebnu količini vode za određeno vrijeme, već svojim položajem postižu i potreban tlak vode. Nisko postavljeni spremnici (obično u vodnoj stanici zgrade, s pumpama, hidroforima i dr. (slika 1 2.3) sadrže samo potrebnu pričuvu vode. Oni se postavljaju zbog odvajanj a komunalnog vodovoda od kućnog (ili kao prekidni spremnici): kad treba imati

Sl. 1 2.3 Nisko postavljeni spremnik

pričuvu vode zbog češćih prekida u opskrbi, kad se spremnici ne mogu staviti u gornje dijelove zgrade i kad pumpe imaj u veći kapacitet od dotoka vode iz komunalnog vodovoda.

Pri postavljanju spremnika treba predvidjeti slobo­ dan prostor oko njega sa svih strana (i odozdo) u širini od naj manje 50 crn, da bi se moglo provjeravati propušta li vodu i da bi se njime moglo rukovati, pop­ ravljati ga i čistiti. Treba obratiti pozornost i na mogu­ ćnost otvaranja poklopca da bi se, po potrebi, moglo ući u spremnik. Kako se spremnici obično postavljaju na tavanima ili na posebno izgrađenim dijelovima zgrade iznad najvišeg kata, voda je zimi izložena smrzavanju a ljeti zagrijavanju. Zbog toga se moraju dobro toplinski izolirati, što se obično čini oplatom od dasaka sa šup­ ljinom ispunjenom terrnoizolacijskim materijalom (šljaka, mineralna vuna, pluto, stiropor i dr.). Osim spremnika treba toplinski izolirati i cijevi i armature. Ako se prostorija u kojoj se nalazi spremnik grije (naj­ niža stalna temperatura unutarnjeg zraka iznosi +5° C), tada nije potrebna toplinska izolacija. Ako se spremnik iz bilo kojega razloga toplinski ne izolira, ispod njega se mora postaviti plitka posuda (tavica) - slika 1 2.4 za hvatanje kondenzirane vode -

SI. 1 2.4 Tavica ispod spremnika koja se pojavljuje na vanjskim zidovima spremnika kad je zrak vlažan a voda hladna (prekoračena točka orošavanja).

121.3 SIGNALNI UREĐAJI I AUTOMATIZACIJA SPREMNIKA Da bi se pri ručnom pumpanju ili ručnom ukop­ čavanju pumpnog agregata vidjelo stanje u spremniku, postavlja se uređaj koji pomoću utega (slika 1 2. l )

Vodovod

47

ustajalom. Ozbiljan je, također, nedostatak, što uvijek postoji mogućnost zagađenj a vode (nedovoljno zatvo­ ren spremnik, ulaz insekata, miševa, ptica i dr.). Osim toga, uvij ek postoj i opasnost nagomilavanja velike količine vode na višim katovima zgrade. Zbog toga pod prostorij e u kojoj se nalazi spremnik, mora biti nepropustan za vodu, kao i prolazi cijevi kroz podnu konstrukciju. Još je jedan nedostatak spremnika u tome što je tlak vode na najvišem katu nedovoljan, jer često puta nema mogućnosti smjestiti spremnik na potrebnu visinu iznad najvišeg potrošnog mj esta.

t

IZ BUHARA

Sl. 12.5 Shema mehaničkog uključivanja pumpnog agregata

povezanog s plovkom u spremniku, pokazuj e na skali pričvršćenoj na vidljivom mjestu (obično na dvorišnoj fasadi) kakvo j e stanje vode u spremniku. Pomoću sličnog uređaja (slika 1 2.5), ali bez skale, elektromotor pumpnog agregata automatski se ukopčava kad ploI I I I

- - -; : r- - I

tJ ' I : l

:!

Sl. 1 2.6 Shema elektrodnog razinostata

vak dođe na minimalnu, a iskopčava kada dođe na maksimalnu razinu. Na taj se način spremnik automa­ tski puni i nije potrebno nikakvo opsluživanje. Umjesto ovakvom mehaničkog automatskog uklj­ učivanja, ono se može postići i elektrodnim razi­ nostatom. Umjesto p lovka na minimalnoj i maksi­ malnoj razini postavijaju se elektrode (sonde) - slika 12.6 - koje na principu električnog provođenja vode uključuju i isključuj u strujni krug za rad motora. Isto se može postići i pomoću p lovaka koj i daju kontakt za uključivanje i isključivanje, a i pomoću osj etljivih presostata i manometara.

Spremnici mogu dobro poslužiti za smj eštaj požarne pričuve vode koja se ne smije trošiti, već u svako doba m ora biti na raspolaganju. Za veće se zgrade obično postavlja poseban spremnik za požarnu pričuvu, na većoj visini, da bi se osigurao traženi veći izljevni tlak (obično se traži h1 ?:.. 1 0 dbar). Za manje zgrade, kao i tamo gdj e su požarni uvjeti manje strogi, može se u jednom spremniku predvidjeti osim potrošne i požarna pričuva (slika 1 2.7). U takvom se s lučaju odvodna cij ev za mrežu potrošne vode izdigne tako da se požarna voda može trošiti samo preko požarnih hidranata. Da se ova voda u spremniku i cijevnoj mreži ne bi ustajala (pojava algi i sl.), dobro je na požarni vod priključiti neko potrošno mj esto, čime bi se ova voda postu.:)no mij enjala. Zapremnina spremnika zavisi od više čimbenika. U njemu treba osigurati dovoljnu količinu vode u svako doba dana, pa i kada j e najveća potrošnja, pri čemu se mora voditi računa i o eventualnim mogu­ ćnostima pojave kvara na uređaju za dizanj e vode u spremnik ili na drugim mjestima. Zapremnina ovisi i od učinkovitosti izabrane pumpe: s pumpom većeg učinka, spremnik može biti manj i , i obratno. Pumpni agregat ne smije, međutim, biti prejak, da bi se izbjegli pretj erani investicijski troškovi , ali ni presiab, jer su tada eksploatacijski troškovi previsoki. Ako se upo­ trebljava pumpni agregat s ručnim ukopčavanjem, mora se voditi računa i o mogućnosti i vremenu ruko­ vanja pumpnim agregatom (obično najviše 3 do 4 puta na dan). Veliki spremnici su skupi, opterećuju konstru­ kciju zgrade, a voda nije dovoljno svježa. Mali sprem­ nici nemaju te nedostatke, ali manja pričuva može izazvati nestašicu vode kadje ona najpotrebnija. Zbog toga treba težiti najmanjem spremniku koj i će još udovoljiti postavljenim uvj etima.

1 21.4 SVOJSTVA KUĆNIB SPREMNIKA Nedostatak spremnika je u tome, što i pored topli­ nske izolacije postoji mogućnost smrzavanj a ili bar pretj eranog hlađenjaa vode zimi, i zagrijavanj a ljeti, te u tome što voda obično određeno vrijeme prije upotrebe odstoji, zbog čega gubi svježinu i postaj e

ZA

Sl. 12.7 Spremnik

HIOIWITE

s požarnom

pričuvom

Vodovod i kanalizacija u zgradama

48

pregled raspopdj ele potrošnj e u obliku tablice (vidi tablicu 1 2 . 1 ), pa se podaci iz nje nanesu na dijagram (slika 1 2. 8), na kojemu se mogu vidj eti svi traženi podaci. Napominjem daj e ova procjena najbliža real­ noj potrošnji, ali ona ne može biti egzaktna,jer ovisi: od režima rada stanara (koji se može povremeno mijenj ati), od navika, raspoloženja, meteoroloških

121.5 DIMENZIONIRANJE SPREMNIKA Dimenzioniranje spremnika za male zgrade vrši se za jednodnevnu potrošnju. Za veće zgrade treba izraditi dij agram naj veće potrošnj e vode po satu. Zapremnina spremnika tadaje naj manje tolika kolika je naj veća potrošnj a vode između kraja j ednog i Tablica 1 2 . 1

-

RASPODJELA POTROŠNJE VODE U ZGRADI SA 40 STANARA

Procjena potrošaje Sati

1 -2 2-3 3-4 4-5 5 -6 6-7 7-8 8-9 9- 1 0 1 0- 1 1 1 1- 12 1 2- 1 3 13-14

� 1 6- 1 7 1 7- 1 8 1 8- 1 9 1 9-20 20-2 1 2 1 -22

I)

umivaonici po 8I zbroj

10 10 10 5 5

80 80 80 40 40

5 5

40 40

10 10 5 5 10 10 10 5

80 80 40 40 80 80 80 40

1 20

960

�o Zbroj

praonici po 15 I br.

zbro_j

4 4

60 60

10 10

1 50 1 50

6 6

90 90

40

600

u

I

zahodi po 8 I kade1) po 200 br.

zbroj

5 10 10 to 5 5 5 5 5 10 10

40 80 80 80 40 40 40 40 40 80 80

5 5 5 5 5 5 5 5 1 20

40 40 40 40 40 40 40 40 960

zbroj

br.

400 400 200 200 200 200

2 2 1 1 I 1

l 2 I

13

200

I 400

I

200 2600

I

perilice2) po 100 I br.

zbroj

1 1 1 1

1 00 1 00 1 00 1 00

1 1 l 1

1 00 1 00 1 00 1 00

Di

o

Sveukupno na

Zbroj na sat I

40 220 620 560 3 80 3 80 340 3 80 80 230 3 10 80 1 80 1 80 420 710 410 280 80 40 5920

40 260 880 1440 1 820 2200 2540 2920 3000 3230 3540 3620 3 800 3980 4400 5 1 10 5520 5800 5880 5920

sat

I

Pretpostavljeno je da se jedna trećina stanovnika ( 1 3 osoba) kupa subotom, druga trećina nedjeljom, a treća trećina u sve ost.ale dane. 2l Rublje se pere po domaćinstvima jednom tjedno, ravnomjerno raspoređeno na cijeli mjesec, tj. najviše 2 domaćinstva istog dana (8 osoba po 100 1) početka sljedećeg punjenja spremnika. Učinak pumpi u tom slučaju mora biti najmanje jednak maksimalnoj dnevnoj potrošnj i podij eljenoj s brojem sati tijekom koj ih pumpa radi. A pumpa radi za vrijeme vrhova potrošnje i onoliko puta koliko vrhova ima. Najprikladnij e je da se dijagram potrošnje vode načini na temelju procjene učestalosti uporabe pojedi­ nih sanitarnih predmeta i procj ene potrošnje vode u njima. Količine vode po sanitarnim predmetima navedene su u tablici 1 1 .8 . Na osnovi ovih podataka načini se

uvjeta, broja stanara i nekih drugih čimbenika (koji se neprekidno mijenjaju). Najmanja potrebna zapremnina spremnika može se izračunati metodom zhirnih linija potrošnje. Na osnovu podataka iz tablice 1 2 . 1 (posljednja kolona) nacrta se dijagram s krivuljom potrošnje vode i crtama dovođenj a vode, kao što je učinjeno na slici 12. 1 0. Ako j e dovođenje (pumpanj e) vode u spremnik uj ednačeno i trajno, tada crta koja spaja krajnje točke krivulje potrošnj e predstavlj a ravnu crtu (a b) Kad se paralelno s ovom crtom nacrtaju tangente na krajnje -

.

Vodovod Tablicaj e izrađena tako što je prema podacima tablice 1 1 .8 za svaki sanitarni predmet procijenjena učestalost upotrebe po satima u cijeloj zgradi. Npr„ procijenjeno je da će između 5 i 6 sati u cijeloj zgradi umivaonik biti upotrijebljen l O puta. Kako se jednom upotrebom potroši 8 litara vode, to je ukupno 80 litara. U isto se vrijeme sudoper upotrijebi 4 puta sa 60 litara, a zahod l O puta s ukupno 80 litara. Dakle, ukupna potrošnja između 5 i 6 sati iznosi 220 litara vode (pretposljednja kolona).

...

;; ''° ' " g '°°

;

I

Na dijagramu i tablici vide se ovi podaci: Dnevno postoje 2 maksimalne potrošnje: l . jutarnj i maksimum između 6 i 7 sati, s trajanjem od l sata, 2. večernji maksimum između 1 9 i 20 sati, s trajanjem od 1 sata. Potrošnja vode (prema tablici 1 2. l ) između 7 i 1 9 sati iznosi 3 520 litara između 20 i 6 sati iznosi I 070 litara.

7.Đ

:oo 50

H-++-l::::IM'7

0 1.-1...-'-'-...L:l.:.:..t:.""""-"...:J.:..:u.:.L:�'-= O 2 4 6 I � U �

�

�

Sl. 12.8 Dijagram potrošnje vode DNEVNI SATI

�

n

u zgradi

R·

Maksimalna dnevna potrošnja vode Qdmax 5920 1 Maksimalna potrošnja po satu Qhmax 7 1 0 J ==

Zapremnina spremnika bit će 3520 lit. Prema tablici 48.59 izabran je spremnik korisne zapremnine 3 500 lit„ dimenzija 2000 x 1 500 x 1 500 mm Spremnik će se izgraditi s pregradom na dva dijela prema skici (slika 1 2.9). Korisna zapremnina spremnika je 2ooox I 500x I I 70 = 3500 litara Pumpa radi koliko traje potrošnja u vrhovima, tj . dva puta po I sat, ukupno 2 sata. Sl. 1 2.9 Dvojni spremnik istaknute točke krivulje potrošnje, vertikalni razmak između ovih tangenti označava zapremninu sprem­ nika. Kad se nacrta drukčija crta dovođenja vode s isprekidanim uključivanjem pumpe, tada ordinate između nje i krivulje potrošnje označavaj u količinu vode u spremniku. Najveća ordinata označit će potre­ bnu zapremninu spremnika pod takvim uvjetimaa. Sto je uključivanj e pumpe učestalije, crta dovođenj a vode se približava krivulji potrošnj e, a zapremnina sprem­ nika postaje manjom, kao i pričuva vode.

Primjer 12. l

Za zgradu iz primjera 1 1 .3 sa 40 stanovnika (deset stanova) i s prosječnom dnevnom potrošnjom Qđ 4000 lit. vode ( 1 00 lit. po osobi dnevno), izrađen je dijagram vjerojatne maksimalne potrošnje po satu. Vjeroj atna raspodjela potrošnj e po satima i vrstama sanitarnih predmeta i upotreba vode prikazani su na tablici 1 2 . 1 , a tijek potrošnje na dijagramu sl. 12.8

� "'

�

-0

�

:i

2

4--J-_.j..--l--.J-.t.U-.'..!./.._,\1 -'-.;-..---1--+---25

25

1 70 1 90

32

200

16

18 20 22 24

Kombinacija 2 onnara za

8 do 1 2 hidrocela

40

Vodovod i kanalizacija u zgradama

60

iznosi najviše 30 cm. Iz tablice 1 2.5 vide se dimenzije plakara prema broju hidrocela. Raspored hidrocela može, naravno, biti i drugačiji. Hidroceli se mogu postaviti bilo gdje na cijevnoj �ži, �odeći računa o maksimalnom tlaku koji mogu izazvati. Ako se postavljaju u najnižoj etaži (slika 1 2 .26 1 ), u blizini pumpe, hidroceli s tlakom 1 ,5 do 3 bara mogu se primijeniti do manometarske visine od 26 m, tj. do 7 etaža. U tom se slučaju mogu primijeniti nezaptiveni hidroceli, jer možebitno izlijevanje vode u vodnoj stanici ne smeta. Postavljanje u srednjoj etaži (2) bliže težištu potro­ šnje, daje najujednačenije tlakove, ali se moraju posta­ viti zaptiveni hidroceli zbog možebitnog prolijevanja vode. Za razliku od hidroforskih postrojenja, ovdje nema poteškoća sa smještajem (jer se lako mogu smjestiti u plakar u nekom hallu), ni s opterećenjem, a ni s bukom (nema kompresora). 3

2

.

H

!-! Q!I! ...

p

p

Sl. 1 2.26 Visinsko postavljanje hidrocela

Postavljanje baterija hidrocela na najvišoj etaži (3) vrši se zbog toga da bi se zadovoljio potreban tlak i na najvišoj etaži (npr. za ispimice ili požarne hid­ rante ). To postavljanje ima sve osobine prethodnog slučaja, ali se tlak povećava težinom stupa vode, pa j e u pravcu prema dolje sve veći. Pumpne agregate i ovdje treba uvijek postavljati u podrumu, iz istih razloga kao i kod hidrofora. Što se tiče dobivanja vode, vrijedi sve što je o tome rečeno za hidrofore. Za male uređaje (pojedi­ načni vodovodi obiteljskih kuća) isporučuje se gotov kombinirani agregat ( slika 12.27) koji se sastoji od

Sl. 1 2.27 Mali hidrocelski agregat (Jacuzzi Europe)

pumpe 1 , elektromotora 2 i hidrocela 3 , presostata 4 i manometra 5 . Na slici je kombinacija s jednim hidro­ celom ("Hidro-pak"). Na pumpi je predviđen injektor 6 za manje dubine bunara, a za veće se dubine injektor postavlja u bunarsku cijev. Za sve ostalo u svezi s izravnim spajanjem tlačnih posuda (u ovom slučaju hidrocela) s gradskim vodo­ vodom i posrednog spajanja preko otvorenog sprem­ nika, vrijedi analogno ono što je o tome rečeno o hidroforima. (3) Svojstva membranskih posuda Potrošna voda koja se dobiva putem membranskih posuda je uvijek svježa i još se manje zagrijava, odnosno hladi, nego ona u hidroforima,jer je kubattrra vode u ovim posudama pod tlakom oko deset puta manja nego kod hidrofora. Zapremninajednog hidro­ celaje, naime, svega 7 litara, ajedan hidrocel zamje­ njuje prosječno oko 70 litara vode u hidroforu. Postavljanje membranskih posuda ne stvara nika­ kve poteškoće. Za male se uređaje pojedinačni hidro­ celi ili njihovi agregati mogu lako smjestiti bilo gdje u kutu kuhinj e, u ormaru, pod stubištem ili na drugom mjestu. Za veće se uređaje uvijek može naći mjesto za smještaj baterije ovih posuda u nekom uzidanom ormaru ili drugom prikladnom mjestu . Zbog lakog smještaj a u zgradi, otpada i potreba zaštite od smrzavanja, a kako je uređaj potpuno zatvo­ ren, nema ni mogućnosti zagađivanja vode. Kako voda ne dolazi u dodir sa zrakom, kao kod hidrofora, nema ni pojava trošenja tog zraka, niti potrebe za dopunjavanjem putem kompresora. Ujedno je isključena i mogućnost zagađenja vode zrakom preko kompresora. Posude pod tlakom male zapremnine ne moraju se posebno projektirati, nego se samo dodaje onolik broj komada tj. istih stanica, koliko je potrebno. U slučaju potrebe, pojedine se stanice mogu lako zamije­ niti drugima. Vijek trajanja gumene membrane nije u praksi još dovoljno istražen, ali bez obzira na to, zbog lake zamjene pojedinih posuda i moguće izmjene samo membrane u njima, to ne može izazvati ozbiljne prob­ leme. Nedostaci su, kao i kod hidrofora, što prekid električne struje istog trena izaziva i prestanak opskrbe vodom. Tlakovi su manje neujednačeni nego kod hidrofora. Uključivanje i isključivanje pumpnih agregata je znatno češće nego kod hidrofora, ali zbog primjene više pumpi maloga kapaciteta ( najčešće I . .. 4 kW) i njihove konstrukcije, buka je znatno manja nego kod jačih elektromotora koji se obično primje­ njuju u većim hidroforskim postrojenjima. Ipak, potrebno je pokloniti dužnu pažnju zvučnoj izolaciji

Vodovod

61

pumpnih agregata. Nedostat ak požarne i druge pričuv­ ne vode pri prekidu rada pumpi je isti kao i kod hidro­ fora. Sva ova dobra svojstva i prednosti u odnosu na hidroforska postrojenja, vjerojatn o će ova brzo poti­ snuti iz uporabe.

(4) Shema hidrocelskog postrojenja Na slici 1 2.28 prikazana je shema hidrocelskog postrojenja za višek atnu zgradu s dvije zone. Donja zona ima tlak ulične vodovodne mreže, a gornja tlak od baterije hidrocela. Zbog potrebe z a relativno viso­ kim tlakom na najvišoj etaži, ova je baterija smještena na toj etaži . Pumpni agregati i komandni ormar smješteni su u podrumu zgrade. Pumpni uređaj sastoji se od 3 centrifugalna pum­ pna agregata, spojena paralelno. Agregati su relativno velikih duljiina (slika 1 2.29), a malih ostalih dimen­ zija. Zbog toga se mogu ostaviti na zidu , gdje zauzi­ maju vrlo malo prostora. Oni se mogu postaviti i u uzidanom ormaru, pod uvjetom da se osigura hlađenje elektromotora, u kom slučaju ne zahtijevaju ni poseb­ nu prostoriju. Zbog više agregata male snage, a i zbog konstruk­ cije, rad agregata stvara vrl o malu buku , pumpni agregati male snage m ogu se često uključivati, bez pregrijavanja, a moguće je i uključivanje onoliko pum­ pi koliko odgovaratrenutačnoj potrošnji. Zbog takvog rada, opterećenje uličnog voda znatn o je manje nego u većih agregata, i to bez udara. Na usisnom vodu (slika 1 2 .28) postavljen je manometar M zbog kontrole tlaka na tom mjestu, i zaštitni presostat ZP, koji je prilag ođen (u dogovoru s gradskim vodovodom) tako da se isključuje kad se

Sl. 12.28 Shema hidrocelskog postrojenja (Gorenje - Sever, GSH)

Sl. 1 2.29 Vertikalni pumpni agregati u bateriji (Jacuzzi)

tlak smanji ispod 1 ,5 bara, a ponovno se uključuje pri porastu tlaka preko 2 bara. Time se štiti gradska mreža od vakuuma (kad je crpljena količinavode veća od raspoložive), a pumpe ne dolaze u priliku raditi "n asuho". Ovo je naročito prikladno u slučajevima kad se dovod vode prerkida zbog uštede ili nekih drugih r azloga. Time se m ože izbjeći, obično nehigi­ jenski , prekidni spremnik. Baterija posuda pod tlakom nalazi se na najvi­ šoj etaži . U uzidanom ormaru smješteni su i manome­ tar M i onoliko presostata koliko ima pumpnih agre­ g ata. Hidroceli daju impuls za uk ljučivanje agregata pr i minimalnom tlaku i za isključivanje pri maksi­ malnom. lako male z apremnine, hidroceli omogućuju da agreg ati ne rade stalno, nego imaju vremena i za hlađenje.Presostati se podese tako da redom uklj!lčuju i isključuju pumpe ovisno o tlaku u hidrocelima. Sirina oblasti regulacije svakog presostata je 1 ,5 bar, a oblasti za svaki presostat su pom aknute za 0,2 do 0,3 bara. Na taj se način postiže uključivanje prema količini potrošnje vode. Kad je potrošnja mala, radi samojedan agregat , a kad se ona poveća, r adi i drugi, a samo u vrhovima potrošnje rade sva tri. Baterija hi drocela postavlja se u blizini najoptere­ ćenije vertikale, po mogućnos ti u težištu potrošnje. Komandni ormarić KO nalazi se u blizini pump­ nih agregata (ali i na drugom mjestu). Napaja se elek­ tričnom energijom iz električne mreže, a spojen je s presostatima baterije hidrocela signalnim kabelom , te zaštitnim presostatom i elektromotorima pumpi. U ormariću se nalaze osigurači i z aštitni prekidači elek­ tromotora, ručni preklopnik za povremen o mijenjanje redoslijeda uključivanja agregata zbog ujednačenijeg trošenja i dr. Umjesto ručnog rukovanja preklopnikom, može se ugraditi i programator za automatsko mijenja­ nje redoslijeda uključivanja. Isto se tako može omo­ gućiti napajanje pumpnih agregata iz drugog elek-

Vodovod i kanalizacij a u zgradama

62

l Sl. 12.3 1 QH dijagram -

Sl. 12.30 Baterija pumpi s komandnim ormarom u kompaktnom postrojenju (Gorenje - Sever, GSHK

tričnog izvora (požarnog agregata ili iz susjedne zgrade) uza slučaj požara, kad signalni vod ne smije biti pod naponom. Baterija pumpi i komandni ormarić isporučuju se i u kompaktnom obliku, predmontirani ( slika 1 2.30), u čeličnom okviru, sa svim armaturama, mano­ metrima, gumenim kompenzatorima (zbog zvučne izolacije baterije od cijevne mreže i zbog lakšeg spajanja s vodovima) i presostatom, sve hidraulički povezano, električki ožičeno i tvornički ispitano. Čeli­ čni kostur stoji na podu, na gumenim nogama, da bi se zvučno odvojio od konstrukcije zgrade. Nedostatak ovakvog kompaktnog sustava je u tome, što je koma­ ndni ormarić s električnim vodovima i armaturama izložen zalijevanju vodom - što nije dozvoljeno - u slučaju puknuća cijevi i drugih dijelova. Osim toga, kad su u zatvorenom ormaru, pojedini dijelovi sustava su nepristupačni, što može biti veliki nedostatak. Isporučuju se i kompaktni sustavi bez komandnog ormarića (koji se smješta odvojeno) i slobodni sa svih strana, pa nemaju spomenute nedostatke. (5) Dimenzioniranje postrojenja

Za dimenzioniranje postrojenja potrebno je utvrditi mjerodavne količine vode Q i manometarsku visinu Hm . Za ovakvu vrstu malih tlačnih posuda i čestog uključivanja pumpnih agregata mjerodavna količina vode je protjecaj u sekundi q. ,za razliku od hidrofor­ skih postrojenja, gdje je mjerodavna količina maksi­ malna potrošnja vode po satu Qhmax· Prema tome, za dimenzioniranje hidrocelskog postrojenja primijenit će se isti protjecaj kao i za dimenzioniranje cijevne

za

purnpne agregate

vodovodne mreže, vodeći računa o vrsti i kapacitetu izljevnih mjesta i istovremenosti upotrebe. Pri određivanju visine potiskivanja vode moraju se uzeti u obzir svi čimbenici koji mogu utjecati, kao i pri dimenzioniranju hidrofora, tj.: hg geodetska visina h; izljevni tlak prema tablici 1 7. 1 h0 gubitci uslijed otpora H" tlak uličnog voda (ako postoji), kao i dodaci za inkrustaciju cijevi. Izbor pumpnog postrojenja vrši se na osnovu Q H dijagrama (slika 1 2.3 1 ), odnosno tablice 1 2.6. Na dijagramu su punim crtama izvučene krivulje prepo­ ručljivih radnih točaka. Ako se potrebna radna točka nađe između dvije pune crte, usvaja se agregat s većom v��ednošću protjecaja uz potrebnu manometarsku -

-

-

-

-

V lSIIlU. •

Na tablici 1 2.6 nalaze se, osim podataka o mano­ metarskoj visini i protjecaju, i podaci o nazivu agre­ gata, snazi motora, broju agregata i potrebnom broju hidrocela. Podaci o veličini plakara za hidrocele prema njiho­ vom broju, nalaze se na tablici 1 2.5. Komunalni ormarići su manjih dimenzija i kreću se od 50015001 1 95 do 800/600/250 mm. Primjer 12. 3

Za stambenu zgradu iz primjera 1 1 .3 sa 1 O stanova i 40 osoba, treba odrediti hidrocelsko postrojenje. Voda se crpi iz bunara u neposrednoj blizini, a razina vode je 5 m niža od pumpnih agregata. Količina vode za jedan stan iznosi: umivaonik kada zahod

0,5

1 ,5

IJ

0,25

(izljevnih jedinica)

Vodovod

63

Tablica 1 2.6 - PODACI ZA IZBOR HIDROCELSKOG POSTROJENJA Radne točke

Napo-

Broj hidroceJa

Ini vod

HL- 3

HL-4

HL-6

5 x 2, 5

3 x 1 ,5

3

3

3

2 x 0, 7 5

5 x2,5

4 x 1 ,5

5

5

5

4,5-2.

3 x 0, 7 5

5 x4

5 x 1 ,5

6

6

6

30-50

6.0-4,0

4 x0,75

5x4

6 x 1 ,5

6

6

6

55-2

3 0- 60

7,2-5, 1 0

2 x2,20

5x6

4 x 1 ,5

10

10

10

58-3

30-60

8,6-6.8

3 x2,20

5x lO

5 x 1 ,5

10

10

10

61-1

40- 7 0

1 .7-0,6

}x l,10

5x4

3 x l ,5

3

3

3

62 - 2

40- 7 0

3 , 4 - 1 ,2

2x l,10

5 x4

4 x l ,5

5

5

5

63-3

40- 7 0

5 , 1 - 1 ,8

3x l,10

5 x4

5 x 1 ,5

6

6

6

64-4

40- 7 0

6. 8 - 3 ,2

4x 1 , 1 0

5 x4

6x 1 , 5

6

6

6

81-1

60-90

1 , 6-0, 7

l x 2,20

5 x4

3 x 1 ,5

3

3

j

82-2

60-90

3 .2 - 1 .4

2 x 2,20

5x6

4 x 1 ,5

6

6

6

83-3

60-90

4,8- 2 , 1

3 x 2 ,20

5x lO

5 x l ,5

6

6

6

84-4

60-90

6 ,4- 2 , 8

4 x 2 ,2 0

5xlO

6 x l ,5

6

8

8

67-2

5 0- 7 0

8 , 2- 6 , 0

2 x 4,0

5x6

4 x l ,5

10

10

12

6 1 1 -3

50-70

1 2 .0- 9 ,0 0

3 x 4,0

5x lO

5 x 1 ,5

12

12

14

6 1 1 -4

50-70

1 4, 5 - 1 1 ,8

4 x4,0

5xl6

6 x l ,5

14

14

1 6

95-2

70- 1 00

6 , 5 - 4 ,0

2 x 4,0

5x6

4 x l ,5

10

12

14

97-3

70- 1 00

9,7-6,0

3 x4,0

5xlO

5 x l .5

10

12

16

9 1 0-4

70- 1 00

1 2 , 8 - 8 ,0 0

4 >< 4 , 0

5x 16

6 x l ,5

12

12

18

9 1 0- 5

70- 1 00

1 4, 8 - 1 1 , 8 0

5 >< 4,0

5 >< 2 5

7 x 1 ,5

4

14

20

1 23 - 1

1 00- 1 5 0

3 ,0- 1 , 9

l x 5,50

5 x6

3 >< 1 , 5

8

10

12

1 26 - 2

1 00- 1 5 0

6.7- 3 , 8

2 x 5 ,5 0

5Xl6

4 x l ,5

12

12

14

1 29- 3

1 00- 1 50

1 0, 0 - 6 , 0

3 >< 5 , 5 0

5 x25

5 x 1 ,5

14

16

1 8

1 29-4

1 00- 1 5 0

1 3 ,0- 8 , 1 0

4 >< 5 , 5 0

5 >< 3 5

6 x 1 ,5

16

18

20

GSH TIP

Snaga

visina H

P rotok Q

motora

dbar

1/s

41-1

3 0- 5 0

1 ,5 - 0 , 7

1 x o. 2 5

43-2

30-50

3 ,0- 1 ,6

44-3

3 0- 5 0

44-4

M:an.

Vodeći računa o istovremenosti upotrebe, to prema

Geodetska visina je: Gubitci u cijevnim vodovima lzljevni tlak Tlak ulične cijevi

q,,

h11

h0 h;

H = hg m

3,5 = 35 IJ

tablici 1 7.7 imosi:

n::n:n

m

je :

3,5 IJ x

kabel

Prema ovim podacima, manometarska visina potiskivanja

0,25

bide sudoper ukupno

Za 1 0 stanova je: 1 0

kW

S igna-

jni

1 ,48 J/s = 26,5 m = 5,5 dbar = 5,0 dbar

H,. = 1 0 dbar

+

Hm = 26,5

h0

+

+

h.I

5,5

+

5,0 = 37,0 dbar

Na osnovu Q - H dijagrama (slika 1 2.3 1 ) za q,

1,48

J/s i H"' = 37,0 dbar, po podacima tablice 1 2.6 odgovara pumpni agregat GSH 43-2 za manometarsku visinu 30 ... 50 m i protjecaj od 3,0 ... 1 ,6 1/s, a također i GSH 6 1 - 1 .

Kako drugi ima samo jednu pumpu, biramo prvi koji je ekonomičniji u eksploataciji. Taj ima snagu od 2x0,75 = 1 ,5 kW, i 5 hidrocela (tipa HL-3).

13 CIJEVI I ARMATURE

131

CIJEVI

U vodovodnim instalacijama zgrada najviše se upotrebljavaju cijevi od metala, ali i od drugih mate­ rijala. Materijal od koga su cijevi načinjene, najčešće je čelik, lijevano željezo, bakar i olovo. Osim ovih metal­ nih cijevi koje su u dugogodišnjoj praksi pokazale sva dobra i loša svojstva, u poslj ednje se vrijeme primjenjuju i azbestnocementne cijevi koje su se za određene svrhe pokazale vrlo dobrima. U najnovije vrijeme u uporabu sve više ulaze i cijevi od plastičnih masa. Kako je do sada skupljeno dovoljno iskustva, u većini zemalja se provjerene vrste plastičnih cijevi dozvoljavaju i standardiziraju. Na tablici 1 3 . 1 navedeni su potrebni podaci o svojstvima materijala od koj ega se prave cijevi (vodovodne i kanalizacijske), a na slici 1 3 . 1 dijagram toplinskog istezanja najčešće primjenjivanih materijala za cijevi. a

8

13

6

7

� 45

111 3 z

� ;! 1

Izbor cijevi za instalaciju zavisi od svojstava vode, njene temperature, cijene cijevi, načina postavljanja, namjene zgrade i izgleda instalacije.

131. ŽELJEZNE LIJEVANE VODOVODNE

HRN (JUS) C. JI. 021

CIJEVI

7

::>

!a

Za spajanje, rašljanje, mijenjanje pravca i pro­ mjera cijevi upotrebljavaju se cijevnice (cijevni pribor, fiting). Za cijevi od mekoga materijala koji se lako obrađuje (npr.olovo) cijevnice nisu potrebne, nego se cijevi savij aju, proširuju, isjecaju itd. Za svaku vrstu cijevi proizvode se posebne cijevnice, obično od istog ili sličnog materijala, iste ili veće čvrstoće. One iznutra moraju biti obrađene čisto i glatko, kako ne bi stvarale nepotrebne i nepredviđene otpore protjecanju vode, a debljina zidova mora biti ista kao i cijevi. Zaptivanje spojeva može biti metalno (čvrsto nalijeganje glatko obrađenih metalnih površina, zavarivanje), a češće pomoću raznih vrsta zaptivki (kudelja, juta, guma, plastika i dr.).

o

Sl. 1 3 . l Linearno istezanje materijala za cijevi

Za ulične vodove komunalnog vodovoda upotre­ bljavaju se lijevano željezne, čelične i azbestno­ cementne cijevi. Za dvorišne vodove upotrebljavaju se lijevano­ željezne i čelične pocinčane cijevi, a također dolaze u obzir i azbestnocementne. Za priključke se upotrebljavaju pocinčane i lije­ vane c ijevi, a sve više i plastične. U unutrašnjost zgrada najčešće se postavlj aju pocinčane čelične cijevi, a dolaze u obzir i bakrene cijevi, naročito za instalaciju tople vode. Olovne se cijevi upotrebljavaju samo izuzetno, kao kratki pri­ ključci na mjestima gdje je teško ili nemoguće izraditi spoj od drugih cijevi. Lijevano-željezne cijevi se u zgradama ne postavljaju, osim ako za potrebne tlakove ili promjere nema drugih.

Tabl. 48. 1 9

Lijevane vodovodne cijevi se upotrebljavaju za ulične i dvorišne vodovodne vodove (slika 1 3.2)

Đfl�YAK·---- -1l

Sl. 1 3 .2 Lijevana vodovodna cijev s naglavkom

Izrađuju se od Iijevanog željeza u pješčanim kalu­ pima, ili, češće, postupkom centrifugiranja. Izvana i iznutra su presvučene slojem bitumena i vrlo su otporne na korozivne utjecaje zemljišta i vode i zbog toga vrlo trajne. Zbog relativno male čvrstoće na istezanje zidovi cijevi su relativno debeli, pa je težina cijevi velika, a duljina relativno mala, što zahtijeva mnogo sastavaka. Cijevi lijevane u kalupima ispituju se pri izradi na tlak od 20 bara, a upotrebljavaju za radni tlak do 1 O bara, a centrifugirane se cijevi ispituju na 3 0 bara, a upotreblj avaju za tlak od 1 5 bara. Proizvode se promjera ep 40 ... 1 200 mm. Izrađuju se OLOVO

sssssss�aauz L'il1L 2/J

,

•

L

1

Sl. 1 3.3 Spoj lijevane cijevi s kudjeljom i olovom

Vodovod

65

Tablica 1 3 . 1 - SVOJSTVA MATERIJALA ZA CIJEVI Gustoća · Materijal

ABS/ASA

Ahnninij

Azbestcernent Bakar Beton MB 300 Cink Čelik

p

Koe:fic. to plin. istezanja ex

kgldffil

nnnlrrt'C

2,7

0,024

1 ,06

0,08

2,0

0,0088

2,4

0,0 1 1

8,9

7, 1 4

7 ,85

0,0 1 7

0,027 0,0 1 1

Točka toplje nja ili omek šanj a oc

92

658 1 08 3 419

1 40 0

Koe:fic. provođenj a toplote I\..

zatezna

pritisna

savojna

Modul eJasti čnosti E

W/mK

MP a

MP a

MP a

bar

225

1 00

0, 1 5

65

27,5

1 40

1 40

1 ,5

70 . . . 1 0

1 00

>15

50

1 40

400

280

1 000000

12

1 20 0

1 50

40

0,0043

Ljevano željezo

7,2

0,0 1 0

1 200 327

35

0,200

87

0,43

O lovo Polietilen

� tvrd

1 1 ,3 4 0,93

0,95

0,029

1 5 . . .2 0 1 4, 5 24 32

10

60

14

0,93

0 , 1 50

65

0,24

Polivinil Klorid PVC

1 ,4

0,08

85

0, 1 5

50

80

60

2 ,4

0,004

1 ,4

24 . . . 3 2

500

40 . . . 65

s naglavcima ili prirubnicama (obodima). Cijevi s naglavcima se postavljaju ispod zemlje, a s obodima slobodno iznad zemlje, tamo gdje je potrebno lako i brzo postavljanje i skidanje. Spajanje cijevi s naglavcima (slika 1 3.3) vrši se tako, da se slobodni kraj jedne cijevi uvuče u naglavak (kolčak, "muf") druge cijevi, nabije kudjeljom i zaJije rastopljenim olovom ili nabije olovnom vunom. Zaptivkaje kudjelja, a olovo je drži da je tlak vode ne istisne. Umjesto ovog načina, koj i se smatra zastar-

1 3 00000

2000000 400000

1 70000 9000

1 2000 30000

Sl. 1 3.5 Lijevana cijev s prirubnicom

jelim ali se još uvijek primjenjuje, u novije se vrijeme upotrebljavaj u cijevi s navojem na unutarnjoj strani naglavka, u kojima se zaptivanje vrši gumenim

�· Sl. 1 3 .4 Spoj lijevane cijevi s uvrtkom i gumenim prstenom

1 3 00000 270000

Polipropilen PP

Porculan

200000

140

110

1 , 85

20

650000

5

2 0 0 x 24 0

2,5

-

20000

56

0,75

290

Keramika

(karnenina)

49

36

7,3

232

37

22,5

0,54

Kalaj (kositar)

�

Tvrdoća

Sl. 1 3 .6 Spoj cijevi

s

prirubnicom

Vodovod i kanalizacija u zgradama

66

prstenom koji se stegne zavrtanjem uvrtke u naglavak (slika 1 3 .4) Postoje i cijevi sa žlijebovima na unu­ tarnjoj strani naglavka, a zaptivanje se vrši sa dva gumena prstena. A ima i drugih konstrukcija. Spajanje cijevi s prirubnicama (obodima) (slika 1 3.5) vrši se umetanjem prstena od gume ili olova i stezanjem zavrtnjima (slika 1 3 .6) Za mijenjanje pravca, rašljanje itd. upotrebljavaju se cijevnice (fazonski dijelovi)- slika 1 3.7. One se spajaju na isti način kao i cijevi međusobno. Ozna­ čavaju se slovima. SUKA

SIN BOL

111=3 �

>!---

� )%.--

�

16

� t=ll

):L'

•

� ,..

1

A

AA B

BB

� -c

�

I--(

� t::=-< � :x:::::=-t l:=:3 ...___ �

OZNAKA

>-==

cc P.

eR

liRw p

R

SLIKA

E8m}l

.

�.

SIMBOL

):::(

'"'� )-I( � * & :rt-
l O do ej> 25 mm. Gubici tlaka prikazani su na tablici 1 7.5.

(12) Zidne ispusnice

HRN (JUS) M. CS. 300 Tablica 48.44 Zidne ispusnice postavljaju se iznad umivaonika, kuhinjskih i drugih praonica, izljevnica i drugih mje­ sta. Prednost zidnog položaja ovih ispusnica jest u manjem prljanju, lakšem održavanju i jednostavnom postavljanju i pričvršćivanju. Nedostatak imje što se moraju montirati na građevini, a ne u radionici. U pravilu su poniklane ili kromirane, s ručicom od metala, porculana ili plastike. Promjera su ej> 1 0, 1 5, a neke i 20 mm (slika 1 3 .34). Na istim mjestima se postavljaju i zidne ispusnice s pokretnom pipom (slika 1 3 .35). Ostalo je isto.

Sl. 1 3 .35

Zidne ispusnice s pokretnom pipom

Na slici 1 3 .36 prikazana je u presjeku novija konstrukcija zidne ispusnice s ručicom u obliku kape od plastika 1 , s kosim ventilom i o-prstenom od gume 3 koji bolje zaptiva vreteno nego stara zaptivnica i rijetko ga treba obnavljati. Okretanjem ručice vreteno 2 se obrće u mjestu i putem navoja 4 pomiče klizni dio 5 na kojem se nalazi zaptivka 6 , dok ona ne nale­ gne na sjedište ventila. Na slici je prikazan i uobičajeni način pričvršćivanja ispusnice na zid preko zidne pločice 1 O na drvenom uglavku 11 u zidu. Gubici tlaka prikazani su na tablici 1 7.5.

75 . . . 150 Sl. 1 3 .36

Zidna ispusnica novije konstrukcije

I kapa ručice 2 vreteno 3 o - prsten 4 navoj vretena 5 klizni dio (čahura) 6 zaptivka

2

Sl. 1 3.34

Zidne ispusnice

7 aerator 8 rozeta 9 produžnica I O koljeno sa zidnom pločicom 1 1 drveni uglavak.

Vodovod

75

(13) Stojeće ispusnice HRN(JUS) M.CS.290

Tabl. 48.45 Stojeće ispusnice najčešće se postavljaju na umi­ vaonicima, sudoperima, bideima, ali i na ravnim rubo­ vima kada i drugim mjestima. Stojeće ispusnice više su izložene prljanju i teže se čiste, a dovod vode je odvojen od cijevne mreže u zidu, što usložnjava i poskupljuje instalaciju. Pred­ nost je što se ispusnice mogu pričvrstiti na sanitarne predmete pod povoljnij im uvjetima u radionici, nego što su uvjeti na gradilištu. Promjera su ep I O i ep 1 5 mm (slika 1 3 .37. Gubici tlaka prikazani su na tablici 1 7.5 (14) lspusnice s dvostrukim ventilom

PostavJjaju se kao i obične ispusnice, a i nad umi­ vaonicima. Na slici 1 3.38 prikazana je ispusnica s dvostrukim ventilom (poznata pod nazivom "Benkizer" i "Biber") Okretanjem kućice 6 oko cijevnog vretena 1 ujedno se spušta i ventil, i zaptivka 5 odvaja od sjedišta ventila 4, a voda propušta (prikazano točkasto; ventil je na slici maksimalno otvoren). Ako je potrebno istrošenu zaptivku izmijeniti, odvrne se kućica, a pomoćni ventil 3 pod tlakom vode nalegne na koso sjedište i zatvori

Sl. D.38 Ispusnica s dvostrukim ventilom

vodu. Uz ovakve ispusnice nije potrebna zapomica koja se inače uvij ek stavlja ispred sanitarnog predmeta, da bi se voda zatvorila i zaptivka mogla zamijeniti. Gubici tlaka prikazani su na tablici 1 7.5 (1 5) Brzohodne ispusnice

Mogu se primijeniti na raznim mjestima, f. naro­ čito na onima gdje treba štedjeti okretanje ručice za ispuštanje vode. Na slici 1 3 .39 prikazane su ove brzohodne ispu­ snice kojima se rukuje okretanjem poluge za 114 kruga.

1

Sl. 1 3.37 Stojeće ispusnice

Vodovod i kanalizacija u zgradama

76

Sl. 13.39 Brzohodne ispusnice

Time se diže i spušta čahura kućice, a time diže i spušta ventil i bez dugog obrtanja pušta i zatvara voda. Zbog lakog rukovanja one se često upotrebljavaju, a

2

Slika 13.42 Laboratorijske ispusnice

ju slavinu prilagođenu za gumeno crijevo ili takvu spojnicu, a postavljaju se na stupove visine 9 cm, 20 cm i 30 cm. Izrađuju se polirane i kromirane, promjera ej> 1 0 i ej> 1 5 mm . (17) Česme za pitku vodu

Sl. 13.40 Brzohodna stojeća ispusnica

u praksi se pokazalo da dobre konstrukcije i pored relativno brzog zatvaranja ne izazivaju hidra-ulične udare. Na slici 1 3 .40 prikazana je brzohodna ispusnica u kojoj se kretanjem metalnog palca putem navoja velikog koraka spušta vreteno s konusom i otvara ventil nadolje, protiv struje vode. Pri zatvaranju ven­ tila, opruga diže konus i zajedno s tlakom vode zatvara ventil. Po konstrukciji ovima su srodne liječničke ispus­ nice (slika 1 3.41 ) koje imaju dulju polugu za otvaranje laktom (oko 1 5 cm), da se pri rukovanju s njima ne bi upotrijebile sterilizirane ruke.

2

Na česme za pitku vodu na javnim mjestima (u školama, tvornicama, na željezničkim stanicama, uli­ cama) postavljaju se ispusnice s mlazom u obliku malih vodoskoka (slika 1 3.43 i 32. Č. 6). Usnici su im takva oblika da se usnama ne mogu dodirnuti pri upotrebi. 2

Sl. l 3 .43 Ispusnice za česme Za napajanje stoke (goveda, konja, svinja) koriste se stočne pojilice (slika 1 3.44) Pritiskom njuške na metalni jezik česme, izdiže se vreteno kojim se otvara mlaznica i voda dovodi u posudu. Popuštanjem tlaka, pod djelovanjem opruge,

Sl. 13.4 1 Liječničke ispusnice

(16) Laboratorijske ispusnice

Laboratorijske ispusnice (slika 1 3 .42) slične su konstrukcije običnim zidnim ispusnicama, samo se u pravilu postavljaju na radnim stolovima. Uvijek ima-

Sl. 1 3 .44 Stočne pojilice

Vodovod

77

vreteno se spušta, dotok kroz mlaznicu smanjuje, dok se potpuno ne zatvori. Mlaznice se mogu mijenjati, a promjer mlaznice se određuje prema tlaku vode. Posuda česme je od lijevanog željeza, iznutra emaj­ lirana. Armatura je od mesinga, promjera ep 1 5 mm, (18) Štedljive ispusnice Najavnim mjestima, gdje vodu treba štedjeti (slabi izvori, brodovi i druga vozila) ili gdje postoji vjerojat­ nost nesavjesnog rukovanja, postavljaju se razne vrste štedljivih ispusnica (slika 1 3.45). One i spuštaju vodu samo dok se drži pritisnuta poluga ( 1 , 2, 3), dugme (4, 5) ili klatno (6), a čim se oni puste, ventil se pod djelovanjem opruge ili težine klatna zatvori. I pored dosta brzog prekidanja tijeka vode, dobre konstrukcije ( s namjernim zakašnjenjem zatvaranja), ne izazivaju hidraulične udare. Nedostatak u rukovanju im je u tome,što je pri uporabi j edna ruka zauzeta.

Sl.

1 3.45

Sl.

1 3 .46

Ispusnice s plovkom

Jspusnice s plovkom ispuštaju vodu automatski, bez sudjelovanja čovječje ruke, putem plovka koji pliva na površini vode. Spuštanjem razine vode (slika 1 3.46) spušta se i plovak, preko poluge otvara ventil i ispušta vodu, a na određenoj maksimalnoj razini plo­ vak zatvara ventil i dotok vode. Ventili su od mesinga,

Štedljive ispusnice

Postoje i štedljive samozapome ispusnice koje se, nakon što se puste u djelovanje, poslije određenog vremena same zatvore, te ih nije potrebno čitavo vrijeme držati otvorene (samozapomi ventil, slika 1 3 .29 , kombiniran sa slavinom).

promjera ep 1 O (na zahodskim kotlićima) do ep 65 mm (na manjim i većim spremnicima). Plovci se prave od bakrenog lima, cinka, stakla i plastike. Na slici 1 3.47 prikazane su još dvije konstrukcije od kojih jejedna s membranom ( stvara manje šuma), a druga bez izljevne cijevi.

(19) lspusnice s plovkom

Zbog malih promjera otvora ventilnog sjedišta ( 3 do 6 mm) i velikog tlaka vode, pri punjenju se javljajujaki šumovi i dolazi do trošenja zaptivke, sjedi­ šta ventila i mlaznice zbog kavitacije. Zbog toga je potrebno da zaptivka bude lako dostupna, a da se sjedište i mlaznica mogu zamijeniti ili popraviti. Naj­ bolje l.lllaznice ovih ventila su od plastike, jer dulje traju.

HRN (JUS) M. C5. 820 Tablica 48.46 ... 47 Ove se ispusnice postavlj aju u spremnicima, zahodskim kotlićima i na drugim mjestima, gdje je potrebno posudu napuniti do određene razine ili tu ratzinu stalno održavati, bez sudjelovanja čovjeka.

Vodovod i kanalizacija u zgradama

78

2

Sl. 1 3.47 Ispusnice s plovkom

POUIGA

Sl. 1 3.48 Vrtne hidrantske ispusnice

,

(20) Hidrantske ispusnice

Hidrantske ispusnice služe za uzimanje vode iz vodovodne mreže zbog polijevanja (slika 1 3.4 8) ili gašenja požara (slika 1 8. I - tablica 4 8.36 38), a postavljaju se u dvorištima i u zgradama. Prave se od mesinga i u pravilu imaju spojku za gumeno crijevo. Proizvode se u dimenzijama (j> 1 5, (j> 20 i (j> 25 mm. Postavljaju se na zemlji, u kutiji od lijevanog željeza ( 1 ), u zidnom ormariću ili udubini u podnožju zgrade ( 1 , 2, 3). „.

(21 ) Ispirnice HRN(JUS)

M. CS. 821

lspirnice (tlačni ispirači, ispirni ventili) služe za ispiranje zahodske školjke izravno iz vodovodne cijevi. Ima ih više konstrukcija, a princip rada (slika 1 3.49) je sljedeći:

Sl. 1 3.49 Shema ispimog ventila

Pri mirovanju ( 1 ) tlak vode iz dovodne cijevi D preko tanke cijevi d u komori K na gornji dio ventila V je veći od onog odozdo, jer je donja pritisnuta

2

3

površina manja. Pritiskom na dugme C, pomoćnim ventilom P pušta se voda koja se nalazi pod tlakom iz komore K kroz cijev o u ispimu cijev i. Time se smanjuje tlak vode u komori K, ventil V se diže i voda pojuri u ispimu cijev i vrši ispiranje. Ispiranje traje sve dok se preko tanke cijevi d ne ispuni vodom komora K, i ventil postupno ne spusti kad ispiranje prestane. Prestankom tlaka na dugme C pod djelovanjem opruge zatvara se pomoćni ventil P. Vijkom na cijevi d može se protok vode prigušiti, a stim i regulirati vrijeme ispiranja i punjenja komore. Na slici 1 3 .50 prikazan je u presjeku i izgledu ispirni ventil marke "Aqua" u trenutku pražnjenja. Pritiskom na dugme C otvara se pomoćni ventil P i voda u komori K zaobilaznim putem kroz cijev o odla­ zi u ispirnu cijev. Time se smanjuje tlak odozgo i voda iz mreže izaziva uvlačenje gumene navlake G, dizanje ventila V i ispiranje iz dovoda D preko ispusta /. Prestankom tlaka na dugme C, pod djelocvanjem opruge, pomoćni se ventil zatvara i voda kroz uski kanal d postupno puni komoru K, gumena se navlaka izvlači i ventil V spušta na svoje sjedište i ispiranje prestaje. U kanalu d nalazi se igla i kojom se pomoću odvrtača određuje hod ventila, čime se regulira koli­ čina ispirne vode R. Ova igla ujedno čisti uski kanal od čestica koje s vodom uđu u njega. Jačina mlaza se regulira vijkom r kojim se na izljevu prigušuje protok, također pomoću odvrtača, kroz rupicu u tijelu kućice ventila. Sve konstrukcije ispimica imaju uske kanale koji se lako začepe, i mnogo pokretnih dijelova, pa često dolazti do kvarova. Osim toga, svi ispimi ventili zahti­ jevaju visoki tlak, te se ne mogu postavljati na mjes­ tima gdje ga nema u dovoljnom stupnju. A i rad im je

Vodovod obično vrlo bučan. S druge strane, prednost im je u tome što troše manje vode i lijepo izgledaju (kromirana ispima cijev i ventil).

00

Sl. 1 3 .50 lspirnica Aqua "

"

Prema njemačkim propisima (DIN 3265) ispimica treba odgovarati ovim uvjetima: Količina vode pri ispiranju 6 do I O litara Jačina ispiranja (protjecaj) 0,6 do 1 ,5 l/s .$ 1 5 s Trajanje ispiranja 0,2 do 6 bara Tlak pri ispiranju Pri ispiranju ispimice ne smiju prskati vodu, pri zatvaranju izazivati udare i kad nisu u pogonu, ne

79

Prave se od mesinga, izvana polirane, poniklane ili kromirane, promjera 4> l O, lj> 1 5, lj> 20, 4> 25 i 4> 32

mm.

U posljednje se vrijeme u istu svrhu primjenjuju ispimice vrlo jednostavne konstrukcije, a bez spome­ nutih glavnih nedostataka. To su obični kutni zaporni ventili s polužnom ručicom (slika 1 3.5 1 ), promjera 20 mm, s ispimom cijevi s lukom, koja se na izljevu sužuje zbog mlaznog djelovanja. Ventil i ispima cijev su kromirani i izgledaju slično normalnim ispimicama. Jedinaj e razlika u tome, što se ove ne zatvaraju auto­ matski, već ispiranje traje sve dok se ručicom ne prekine. Ovakve su ispimice robustne konstrukcij e, ne kvare se lako, nisu bučne i kad se u njih ugradi i usisni zračni ventil, u svemu odgovaraju zahtjevima koji im se postavljaju - osim automatskog zatvaranja. Naravno, i ove ispimice opterećuju cijevnu mrežu kao i ostale, o čemu treba voditi računa. Osim spomenutih zahodskih, proizvode se i mokrioničke ispimice. One su i ste konstrukcije kao i zahodske, samo nemaj u zračni ventil (nije im potre­ ban) i prilagođene su na manje količine vode (vidi sl. 32. M 1 2)

(2) Pribor uz ispusnice U pribor za i spusnice spadaju razne vrste prska­ lica za oblikovanje mlaza za razne potrebe. Ovdje ćemo prikazati zidne tušne prskalice, mlaznice za požarne i vrtne hidrante i neke regulatore mlaza vode. Ostale prskalice (sprinkleri, brizgalice za klima­ tizatore, prskalice za zalijevanje i za fontane) bit će prikazane u odgovarajućim odjeljcima.

(21) Tušne ruže Služe za raspršivanje vode pri tuširanju, a postav­ ljaju se nad kadama i u posebnim tuševima. 3

4

�\

Sl. 1 3 .52 Tušne ruže

Sl. 1 3 .5 1 Ispimica s običnom zapornicom

smiju propuštati vodu. Ispituju se na tlak od 1 6 bara i moraju imati zračni usisni ventil.

Tušne ruže (slika 1 3.52) izrađuju se kao jedno­ stavne i nepomične ( 1 ) ili zglobne (2), s regulacijom mlaza i zglobom (3, 4). Ove posljednje omogućuju sužavanje i širenje mlaza, a k tomu i različito usmje­ ravanje. Postoj e i razne vrste tušnih ruža koje se koriste u terapijske svrhe, među njima i one velikih

Vodovod i kanalizacija u zgradama

80

dimenzija, s raznolikim mlazovima. Ruže se prave od mesinga, izvana polirane i kromirane, a u posljednje vrijeme i od plastike. Promjeri ruža su ej> 50 ... 250 mm, a priključaka ej> I O do ej> 25 mm.

vanje promjera crijeva ( na 1/3 do 1/5 promjera), zbog veće brzine protoka i postizanje jačeg mlaza vode, a ponegdje i za širenje mlaza. Izrađuju se od mesinga, aluminij a i plastike, promjera ej> 1 O do ej> 50 mm. Promjeri usnika su najčešće ej> 6 . . 1 8 mm, a ima i većih.

Ručne prskalice (slika 1 3.53) rabe se najviše pri tuširanju. Uvijek su na kraju savitljive cijevi ili crijeva, a mogu se objesiti, postaviti na rašlje ili zglobno pričvrstiti na vođici od cijevi ili na drugi način. Za pranje posuđa na sudoperima također se često post­ avljaju., a metalno ili plastično crijevo upušta se u otvor sudopera, da ne bi smetalo. I na njima se posta­ vlja ruža s regulatorom mlaza, a ima ih i sa četkom

{24) Regulatori mlaza

{22) Kolne tošne prskalice

.

Regulatori mlaza imaju svrhu usmjeravanja i oblikovanj a vodenog mlaza. Postavljaju se na slavina­ ma ispusnica, i na ružama ručnih i drugih prskalica.

Naijednostavniji regulatori mlaza su umetci u ušće slavine koji pomoću cjevčica ili krilaca mijenj aju i poboljšavaju mlaz.

Sl. 1 3.53 Ručne tušne prskalice

3

(5), pa i takvih, u čiju se dršku stavlja deterdžent koji

se tlakom na dugme more dozirati. Metalni su dijelovi od mesinga, poniklani ili kromirani, a u posljednj e vrijeme č ak se i čitave ručne prskalice prave od plastike. Promjera su od ej> 1 0 i ej> 1 5., a izuzetno i cj> 20 mm.

{23) Mlaznice

Mlaznice (slika 13.54 i sl. 1 8. 7) se rabe u požarne svrlie i za polijevanje ulica ( I , 2), polijevanje manjih površina ( 1 ) i za pranje vozila (2). Postavljaju se na kraju gumenog ili kudjeljnog crijeva i služe za suža1

2

SL 13.S4 Mlaznice

4

U regulatore mlaza spada aerator (perlator) koji se postavlja na ušće ispusnica i mješalica. To je dodatak koji se privije pomoću navoja, a njime se postiže znatno poboljšanje vodenog mlaza. Prolazeći kroz nekoliko sita i vođica (slika 13.55) vodeni mlaz usisava zrak i miješa se s njim. Tako se mlaz širi i dobiva punoću (kružni presjek), postaje mekan, ne prska udarajući u površine i zbog toga znatno smanjuje buku, a zbog povećanog sadržaj a kisika, brže rastvara sredstva za pranje, više se pjeni i bolje pere. Pritom je gubitak tlaka oko 2,5 puta veći nego bez aeratora. Zbog širenja mlaza, na slavine se postavljaju male ruže (slika 1 3.35), a zbog lakšeg ručnog upravljanja mlazom, postavlja se kratko metalno crijevo (slika 13.34) koje se može kombinirati s aeratorom ili ružom.

(3) Rukovanje ispusnicama

SL 13.SS .Aerator

Ispusnice su najčešće izrađene tako, da se ruko­ vanje ventilima vrši ručnim okretanjem ručica. Zatva­ raj u se okretanjem u smjeru kazaljke na satu, a otva­ raju, obratnim smjerom. Ručice su prilagođene lakom prihvaćanju prstima, u obliku su prečke, točkića, zvijezde ili kape, trokutastog do višekutnog oblika. U posljednje vrijeme se uglavnom izrađuju od plasti­ ke, što je naročito prikladno za mješalice tople vode

81

Vodovod (da se ručica n e pregrije). Da bi s e izbjegla upotreba prstiju za okretanje ručica, primjenjuju se u liječničkim ispusnicama (slika 1 3 .41 ) brzohodni ventili s okreta­ njem za 90°, polugama, kojima se može rukovati i šakom, pa i laktom, a rjeđe koljenom ili stopalom. Posljednjih godina pojavile su se konstrukcije kod kojih se aktiviranje ventila ne vrši okretanjem ručice, nego pomicanjem poluge ili tlakom na tipke. Kako ovdje nije potrebno okretanje, rukovanje je moguće ne samo prstima već i šakom, što je određena prednost. Da bi se iz higijenskih i estetskih razloga izbjegao dodir ručica i mogućnost kontaktne zaraze, posebno u javnim zahodima i mokrionicima, pribjegava se aktiviranju ventila i drugih uređajnih dijelova, nogom ili električnim i fotoelektričnim uređajima. Time se ujedno postiže i ušteda vode, jer se ona pušta samo kad je to zaista potrebno.

magnetni se ventil zatvara. Nedostatak: zbog vlage na podu električni prekidač se ovlaži i dovodi do kratkog spoj a i razaranja prekidača. 4 Nožnim gumenim mjehurom zatvoreni se zrak pritisne i kroz tanku plastičnu cijev djeluje na samozapomi ventil. Nema nedostatke prethodnih ("Kuppersbusch"). Nožno aktiviranje ispusnica primjenjuje se za ispiranje zahoda i mokrionika, ispuštanje vode iz sudo­ pera u velikim kuhinjama i iz umivaonika. Na slici 32.248 prikazan je primjer zahoda s nožnim aktiviranjem. Za napomenuti je da se nožno aktiviranje može kombinirati s mehaničkim {npr. pokretna ploča na kojoj se za vrijeme uporabe stoji, pritisne gumeni mjehur i aktivira ispusnicu). -

(32) Električno automatsko upravljanje

(31) Nožno upravljanje

Pri upravljanju nogom, primjenjuju se mehanički, hidraulični, pneumatski i električni uređaji i njihove kombinacije. Na slici 1 3 .56 prikazane su sheme s nožnim aktiviranjem ispusnica. Evo kratkog prikaza nekoliko načina nožnog upravljanja ispusnicama. l Nožni zaporni ventil u podu tlakom noge na membranu ili dugme otvara se i propušta vodu. Promjenom tlaka, mijenja se protjecaj , a prestankom tlaka opruga zatvara ventil. Nedostatak mu j e mogućnost propuštanja vode u stropu i obimni skupi radovi za popravak ("Efkapress"). 2 Nožnim se ventilom zatvorena voda u tankoj cijevi pritisne i djeluje na specijalni ventil. Pritiskom noge može se mijenjati protjecaj . Nedostatakje manji od prethodnog, jer je mala količina vode u impulsnoj cijevi ("Efkaped"). 3 Nožnim električnim pritisnim prekidačem dovede se struja u magnetni ventil MVkoji propušta vodu. Kad prestane tlak, prekida se dovod struje i

Električno automatsko upravljanje ispusnicama {najčešće tuševima i ispiranjem mokrionika i grupnih zahoda) vrši se iz higijenskih i estetskih razloga zbog namjernog ili slučajnog izostavljanja aktiviranja ispir­ nica i zbog uštede potrošnje vode. Na slici 1 3 .57 prikazana je shema električnog

-

-

-

4

Sl. 1 3.56 Sheme nožnog upravljanja ispusnicama

Sl. 13 .57 Shema električnog upravljanja ispusnicama

rukovanja grupom ispusnica {mokrionika, tuševa i dr.). Električni sat {ustvari, električni vremenski preki­ dač) č, propušta struju u određene dane i sate do kontaktora K koji u određenim razmacima {koji se podešavaju na 5 do 20 min) ukapča magnetnu samo­ zapornicu koja propušta vodu u unaprijed određenom trajanju ( l O do 60 s), nakon čega se ona zatvori. Najedan sat {uru) može se priključiti najviše tri kontaktora, na jedan kontaktor 5 magnetskih ventila, a na jedan magnetski ventil do 8 prskalica. Kombiniranjem raznih vrsta električnih satova i kontaktora mogu se automatizirati grupe rookrionika, zahoda i tuševa s raznim režimima uporabe {npr. razni režimi radnim danom i nedjeljom, ili prije i poslije podne. itd.).

82

(33) Fotoelektrično upravljanje

Vodovod i kanalizacija u zgradama 2

Fotoelektrično upravljanje ispusnicama obično se vrši na umivaonicima operacijskih hala i liječničkih ordinacija, za ispiranje mokrionika, za tuševe i sl.

Na slici 1 3.58 prikazano je djelovanje fotoelek­ tričnog uređaja na ispiranje mokrionika, ispusnicu umivaonika i na sušilicu za ruke. Na prikladnom se mjestu kroz odašiljač O emitira sijalicom svjetlosna zraka Z do fotoćelije prijamnika P. Presjecanjem te svjetlosne zrake (tijelom ili rukama) daje se, preko kontaktora-pojačivača, impuls magnetskoj zamoza­ pomici MV za protjecanje vode. Kad se zraka uspo­ stavi, prestaje i protjecaj. U uređajima s toplom vodom na prikladnom se mjestu, obično u uzidanom orma­ riću, postavlja termostatna mješalica s udešenom tem­ peraturom miješane vode. Za ispiranje mokrionika uključuje se, naravno, samo hladna voda. Ispiranje se vrši samo za vrijeme uporabe, čime se može značajno uštedjeti voda..

Sl. 1 3.59 Magnetne zapomice

pritisne namagnetizirani sprežnjak kad se struja uključi i na taj način otvori samozaporni ventil. Kad se struja isključi i tlak stane, ventil se sam zatvori, odmah ili poslije određenog vremena, što se udešava regulacijskim vijkom.

132.3 REGULACIJSKE ARMATURE

U regulacijske armature vodovoda spadaju razni ventili za regulaciju smjera tijeka vode, tlaka, usisavanja i ispuštanja zraka, osiguranja određenog tlaka i mjerenja protjecaja vode.

(1) Razni ventili

Sl. 1 3 .58 Fotoelektrično rukovanje

ispusnicama

Nedostatak fotoćelijskog uređaja je u tome, što se izvor svjetlosti zaprlja ili namjerno ošteti, pa voda neprekidno curi, a i cijena im je dosta visoka.

(11) Odbojni ventili Odbojni ventili (povratni,jednosmjerni ventili) slika 1 3.60 - dozvoljavaju tijek vode samo u jednom smjeru. Postavljaju se na mjestima, gdje se ne smije dozvoliti tijek vode u oba smjera, npr. kod hidrofora, spremnika, električnih zagrijača, vodomjera i dr.

(34) Magnetni ventili Magnetni ventili (električni ventili) su neophodni dijelovi za automatizaciju električnog upravljanja ispusnicama.Ovdje spadaju magnetne zapornice i magnetne samozapornice.

Magnetna zapornica (slika 13.59 - 1) je ventil čije vreteno prolazi kroz električnu zavojnicu (špulu). Uključivanjem električne energije vreteno se namagne­ tizira i diže, čime se otvara ventil, a prekidom dovoda, uz pomoć opruge, vreteno se spušta i ventil zatvara. Magnetne zapornice se proizvode kao klipne i memb­ ranske, dimenzija cj> 15 . CI> 50 mm, za napon od 250 V ili 24 V. Najmanji je tlak obično 7 dbar. Da bi ventili dobro funkcionirali, u njihovoj je blizini potrebno ugraditi sita. .

.

Magnetna samozapornica (slika 13.59 - 2) je obični samozaporni ventil (slika 13.50), čije dugme

I

t

-· Ifl 2

Sl. 1 3.60

& -+IH·� 3

Odbojni ventili

Oni djeluju tako da poklopac, ventil ili neko tijelo u obliku lopte ili metka dozvoljava prolaz vodi samo u jednom mjeru, a u suprotnom smjeru se prolaz zat­ vori. Neke konstrukcije izvedene su samo za horizon­ talne I a druge samo za vertikalne cijevi 2, pa pri postavljanju treba na ovo obratiti pozornost, a ima ih i za sve položaje 3.

Vodovod

83

Sl. 13.61 Odbojni venti l s gumenim metkom

j

Sl. 1 3.63 Redukcijski ventil

�a slici l � .61 prikazan e presjek kroz odbojni venttl s gumemm metkom koJ I zbog prikladnog oblika

Redukcijski venti li se obično ugrađuju samo na osnovu dozvole komunalnog organa. Manj i reduk­ cijski ventili prave se od bronce ili mesinga promjera 1 5 m) po dva. U odre­ đenim slučajevima (gust promet, skupi gornji postroj) oostavliaiu se oo dva voda i u užim ulicama. da se ne

Sl. 14.3 Shema komunalnog vodovoda s umjetnim dizanjem vode

Prema načinu dobivanja vode, potrebnom stupnju popravljanja i reljefu, može biti mnogo varijacija ovih shema. Utvrđivanje najpovoljnije kombinacije je prob­ lem hidrotrehničara-specijalista. Voda se mora podizati toliko da se u svakom trenu­ tku osigura tlak vode za uporabu na najvišem katu većine zgrada, odnosno za gašenje požara. Najpovo­ ljniji je tlak u mreži između 2 i 4 atmosfere. Veći tlak, pored ostalog, nepovoljno utječu na kućne istalacije, a manji ne osiguravaju požarni tlak ili otežavaju građenje u visinu. Zbog toga se izvode vodovodi s raznim zonama tlaka.

..L. HIDRANT

Sl. 14.5 Dio gradske vodovodne mreže

Vodovod bi morao često kopati kolnik i tako ometati promet. Najbolje je da se vodovi postavlj aju ispod pločnika (u blizini rubnj aka), a ako je pločnik uzak, i spod kol­ nika (također u blizini rubnj aka).

Sl. 1 4.6 Poprečni profili ulica

89

hama, moraju se projektirati dva, pa i više posebnih vodovoda. Obično se voda za domaće potrebe i za gašenje požara razvodijednom mrežom, a industrijska drugom. Ponekad se izvodi više mreža i zbog različitih pritisaka koji su potrebni za svaku pojedinu mrežu. Pritom izvorište može biti isto; za jednu mrežu (npr. industrijsku) se rabi sirova, a za drugu popravljena voda. A mogu biti i dva izvorišta (npr. rijeka i bunar). Na slici 1 4.7 prikazana je shema dvostruke vodo­ vodne mreže. Industrijska voda ima zahvatni objekt s crpnom stanicom na rijeci J, odakle ide u industrijsku mrežu 2, a voda za domaće potrebe dobiva se iz buše­ nog bunara 3, skuplja se u visokom spremniku 4 i pomoću crpne stanice 5 ulazi u mrežu 6.

Na mreži se postavlja potreban broj zasuna, tako da se u slučaju kvara i popravka, pojedine dionice i blokovi m-

-0-

-0"'"

-0-

-u-

-mm

eEI

� �

·e:::J :o

32

I

J ,7

0

I

40

2,1

2,8

1 ,4 0,7

0,6

--

0,6

· --

0,8

prolaz spajanje

2,5

3,5

4,2

2,5

3 ,5

4,2

0 ,6

0,85

0,3

0,4

0,6

Luk 90 °

r "''·

�"�

d

0,25

0, 1 8

0,7

0,35

--

0, 1 7

0, 1 2

0,08

0,4

1 ,2-

0,8

0,28

2 ,8

--

Ventil ,

otvoren

1 ,8

2,5

0,9

I ,O

0,6

0,6

0,4

0,4

--

5,0

4,0

-- --

Kosa zapornica

1 ,8

1 ,4

--

--

1 ,0

Kosa slob. zapornka 0,8

--

Kutna

zapornica

2,5

3,5

„

--

-

Odbojni ventil

6,5

7.5 --

--

Odbojni slob. ventil

0,9

0,8

-

--

Odbojni priklopac

J ,6

1 ,2

-

0,6

0,6

Slavina

--

Usisni koš s ventilom Prelaznica, povećanje Prelaznica,

-

-

--

--

Izljev

0,6

0,4

smanjenje 0,2

--

--

-

--

0,3

0,4

0 ,6

0,2 5

--

Uljev, oštar

--

25 mm. Na dijagramu slike 1 7.4 utvrđeno je da za količinu 1 5 , 5 JJ = 1 ,0 l/s gubitak tlaka vodomjera iznosi hv = 2,60 dbar. Na tablici 1 7 . 1 2 dat je pregled tlakova iz kojeg se vidi da je dozvoljeni gubitak tlaka po m manji za vod I. S ovim vodom treba početi dimenzioniranje vodova. Na tablici 1 7. 1 3 izvršeno je ( pomoću tablice 1 7 . 7) dimenzioniranje i izračunati su gubici tlaka. Za vod I , ovi su gubici točno toliki kolik je raspoloživ tlak, što znači da je dimenzioniranje dobro izvršeno. Za vod 2 utrošeni gubitak tlaka je manji nego što je na raspolaganju, ali se promjeri ne mogu smanjiti zbog armature vrtnog hidranta ( 20 mm).

'

Da je tlak vanjskoga voda veći (kao što je to obično slučaj), tada bi iskorištenost raspoloživog tlaka bila znatno manja. Zbog ograničenja brzine, promjeri bi ipak morali ostati isti.

Primjer

I spr.

fii IOSl

h/d

1 8/24

1 9/25 ' 20/27

-

1 7/21

1 I

1 1 ,0 23/30

' 1 1 ,7 24/32

1 0, 5

1 2,5

23/31

25/33

26/34

8,75

2,4

3,5

4,75

6,25

7,9

9,8

1 1 ,75

1 4,0

1 9/26

20/27

2 1 /28

22/30

24/32

26{34

28/37

29/38

Podaci se odnose na raspršen (razdrobljen) mlaz.

Tablica 1 8 .3 q l /s

? ?

_,_

1 0,0

GUBITAK TLAKA U GUMIRANIM KUDJELJNIM CRIJEVIMA [25] 0

25

V

h�

m/s

q

0

0

52 V

ha

dbar/m

l/s

m/s

dbar/m

q

75 V

m/s

l/s

I

hd

dbar/m

0,25

0,5

0,003

2,0

0,95

0,020

4,0

0,9

0, 3 5

0,7

0,02

2,25

J ,05

0,027

1,1

0,037

5,0

6,0

1 ,4

0,03 3

0,0 1 3 0,021

0,5

1 ,0

0,05

2,50

1 ,20

0,75

1 ,5

0, 1 4

2,75

1 ,30

0,0 t5

7,0

1 ,6

0,045

1 ,C

2,0

0,25

3 ,0

1 ,40

0,057

8,0

1 ,8

0,065

1 ,25

2,5

0,40

3,

1 ,70

o,oso

9,0

2,0

0,080

1 ,5

3,0

0,55

4,0

1 ,90

0,1 1

1 0,0

2,2

0, 1 0

1 ,75

3,6

0,70

4,5

2,20

0, 1 4

1 2, 5

2,7

0, 1 7

2,0

4,0

J ,JO

5 ,0

2,40

0,1 8

1 5,0

3 ,4

0,25

I

Vodovod Tablica

1 8.4

-

GUBITAK TLAKA U NEGUMIRANIM KUDJELJNIM CRIJEVIMA 0

25

V

q

m/s

l/s

0,5

0,25

1 57

q

hd

dbar/m 0,025

I

I

0

hd

75

V

q

hd

l/ s

m/ s

dbar/m

2,0

0,95

0,045

4,0

0,9

0,030

2,25

1 ,05

0,060

5,0

1,1

0,045

2,50

1 ,2

0,075

6,0

1 ,4

0,070

2,75

1 ,3

0,09

7,0

1,6

0,090

3 ,0

1 ,4

0, 1 0

8,0

1 ,8

0, 1 30

J ,7

0, 1 5

9,0

2,0

0, 1 60

1 ,9

0,20

1 0,0

2,3

0,200

2,7

0,320

0,7

0,050

0,50

1 ,0

0, 1 2

0,75

1 ,5

0,25

1 ,0

2,0

0,47

1 ,25

2,5

0,70

1 ,50

3 ,0

1 ,0

4,0

1 ,75

3,6

1 ,5

4,5

2, 2

0,25

1 2,5

2,0

4,0

1 ,8

5,0

2,4

0,30

1 5,0

3 ,5

(2) Suhi uređaj Hidrantski uređaji u zgradama mogu imati i suhe vodove. Oni nisu u vezi s cijevnom mrežom vodovoda, već se pune vodom samo kad zatreba zbog gašenja požara, a inače su prazni i suhi. Njih koriste samo vatrogasci. Sastoje se (slika 1 8 . 8) od požarne vertikale P V i zidnih hidranata H, u svemu kao i kod mokrih hidrantskih uređaja, ali bez crijeva. Na driu vertikale se nalazi priključak P koji se smješta u limeni ormarić

m/s

l/s

0, 3 5

PV

0

52

V

[25]

I

3, 2

dbar/m

0,450

I

u zidnoj niši u kojem se nalazi sabirnica S sa spojkama za požarna crijeva ( 2x 52 ili 2 x 75) i sigurnosni ventil B V, za slučaj kad se priključuju pumpe vatro­ gasne ekipe, kako ne bi došlo do prenaprezanja ure­ đaja. Na vrhu požarne vertikale postavljaju se zapor­ nica i zračni ventil, da se cijev može Iako napuniti i isprazniti. Suhi hidrantski uređaj postavlja se samo izuzetno, i to na onim mjestima gdje se ne može postaviti mokri uređaj, obično zbog opasnosti od smrzavanja vode u njemu, a također i u visokim zgradama, gdje tlak vodovoda nije dostatan, već se mora postići vatroga­ snim pumpama. Suhi se uređaj priključuje ili na obližnji ulični i dvorišni hidrant (ako je tlak u vanjskoj mreži dostatan), ili na motornu prskalicu vatrogasne ekipe, a ona se priključuje na vanjske hidrante, odno­ sno na cisterne s vodom, ako vode nema dosta u vanjskoj mreži. Nedostatak suhog uređaja je u tome što se mora najprije napuniti vodom (što traži dosta vremena), a k tomu, cijevi su izložene korozij i i taloženju hrđe. Suhi i mokri uređaji mogu se i kombinirati. Pred­ nost takve kombinacije je u brzini punjenja suhe požarne vertikale, dok vatrogasna ekipa ne obavi priključenje na nju. Nedostatak je u opasnosti mije­ šanja vanjske vode s vodom unutarnjeg vodovoda i s talogom nastalim korozijom suhoga voda.

181.4 STACIONARNI UREĐAJI

Sl. 1 8.8 Suha požarna vertikala

U stacionarne uređaje za gašenj e požara spadaju ugrađeni uređaji koji se sastoje od cijevne mreže i raznih vrsta pričvršćenih prskalica. Tu spadaju sprink­ Ierski uređaji i vodene zavjese.

Vodovod i kanalizacija u zgradama

158 (1) Sprinklerski uređaji

Sprinklerski uređaji su automatski i služe za gašenje požara odmah i na mjestu njegova nastajanja, uz istovremeno davanje zvučnog signala za požarnu uzbunu. Primjenjuj u se u prostorijama u kojima j e opasnost o d požara naročito velika (skladišta s lako zapaljivim materijalom, radionice za obradu drveta, celuloida, gume, mlinovi, pozornice, robne kuće, gara­ že i dr.) . Sprinklerski uređaj ne zamjenj uj e hidrantski, već ga dopunj uje na posebno ugroženim mjestima.

pločica izrađuju se i podupirači od zatvorenih bočica (slika 1 8. 1 O c), od stakla (ampula -6), napunj enih posebnom tekućinom koja se pri povišenju tempera­ ture lako širi. Ovakvi se sprinkleri postavljaju na mjestima gdj e bi lim i lem brzo korodirali. -

Ovisno o visini nad podom i međusobnom raz­ maku, sprinkleri mogu namočiti površinu poda od 9 do 1 2 m2, pri izljevnom tlaku od 5 dbar. Temperatura topljenja pločica podupirača, odno­ sno prskanj a bočica, iznosi obično oko 70° C. Za razne potrebe, ove se temperature kreću od 60° do 1 80° C (obično 50° C iznad temperature unutarnjeg zraka), a označene su raznim bojama namaza, odnosno tekućine. Sprinklerski sustav može biti mokar ili suh.

u GO

SL 1 8.9 Shema sprinklerskog uređaja

c

SI. 1 8. 1 O Sprinkleri Pri čemu j e sprinklerski uređaj potpuno odijeljen od hidrantskog. Sprinklerski uređaj (slika 1 8 .9) se sastoji od cijevne vodovodne mreže M smještenom pod stropom, a na kojoj su na razmacima postavljeni sprinkleri P. Voda se putem posebnog komandnog ventila KV dovodi iz komunalnog vodovoda (UI i U2 ili drugog izvorišta, glavnim dovodom GD.

Sprinkler (raspršivač,- slika 1 8 . l O) se pomoću navojnice uvrće u rašlje ili luk cijevi. Metalna pločica s otvorom od 1 2 mm ( 1 ) zatvorena je poluloptastim staklenim ventilom (2) , a on je pritisnut podupiračem (3). Podupirač se sastoji od metalnih pločica među­ sobno spojenih lako topljivim lemom, a podupire se o raspršnu ružicu (4) na kraju stremena (5). Povišenjem temperature zraka pri nastanku požara, lem se rastopi, podupirač se raspadne u dijelove, ventil otvori i mlaz vode, udarajući u ružicu raspršuje u sitne kapljice i na relativno veliku površinu. Umj esto podupirača od

Mokri sustav sprinklerske instalacije je sav ispu­ njen vodom koja se nalazi pod tlakom. Najraspro­ stranjeniji j e, najjednostavniji, odmah djeluj e a šteta od vode pri gašenj u je prilično mala. Nedostatak mu j e: neestetičnost cijevne mreže na stropu (može se popraviti skrivanjem cijevi visećim stropom), smrza­ vanje vode i pucanje cijevi zbog toga (što se može izbjeći stalnim grijanjem), a stavljanje vrućih predmeta i aparata ispod sprinklera nehotično izaziva uklju­ čivanje uređaja (što se može izbjeći upozorenjima, opomenama i znakovima). Komandni ventil KV (slika 1 8.9) zbog djelovanja sprinklera automatski otvara vodu i istovremeno daj e impuls zvučnoj uzbuni. U njemu se nalazi priklopac (kao kod odbojnih ventila) koji je u normalnom stanju zatvoren, a otvara se kad se zbog otvaranja sprinklera i ispuštanj a vode smanji tlak na toj strani, priklopac se podigne i propušta vodu. Time se ujedno pušta voda u signalni vod do zvučnog signala S. Istim se signalom vodom može dati kontakt električnoj signalizaciji istovremeno i na više mjesta .. Po završenom gašenju, radi zamjene, mreža M se prazni kroz ispust/, nakon što se zatvori zasun ispod komandnog ventila. Komandni se ventili postavljaju na lako dostupnim mjestima, blizu ulaza, u toplim prostorijama, a smještaju se u ormariće s providnim vratima.

Sprinklerska cijevna mreža treba biti podijeljena u sekcije. Broj sprinklera u svakoj sekciji ovisi o stupnju opasnosti. Taj se broj obično kreće od 600 do 800 prskalica. Svaka sekcija ima posebni komandni ventil i alarmni uređaj . Pritom se, naročito u velikim prostorijama, mora voditi računa o zonasma uzbune, kako bi vatrogasne erkipe intervenirale što brže (ne samo gašenjem vatre nego i, kad se požar ugasi, zaustavlj anjem prolijevanj a vode iz sprinklerske mreže) . Napominjem da se za odvod požarne vode u podu moraju predvidj eti slivnici dostatnog kapaciteta. Sprinklerska cijevna mreža M može biti granasta (slika 1 8. 1 1) ili optjecaj na. Raspored sprinklera treba biti takav da se po mogućnosti mlazom vode pokrije

1 59

Vodovod Tablica 1 8.5 RAZMACI I UDALJENOSTI SPRINKLERA PREMA STUPNJU OPASNOSTI M 1 a

Razmak u m Stupanj opasnosti

površina

z

međusobni

od bočnih zidova

Normalan

3,0

1 ,50

9,0

1 ,70

Povećana opasnost

2,5

l ,25

6,0

l ,40

Opasnost od eksplozije

1 ,6

0,80

3,0

1 ,0

Tablica 1 8.6 - DIMENZIONIRANJE CIJEVI PREMA BROJU SPRINKLERA [ 1 ) Promjer cijevi 0 mm 20 25 32

40

so 65 80 100 1 25 1 50

Broj prskalica opasnost normalna

1 3 s

9

18 28 46 115 150 � 200

mt

polumjer r u m

Suhi sustav sprinklerske instalacije ima sve isto kao i mokri, samo što cijevna mreža od komunalnog ventila do sprinklera nije ispunjena vodom nego zrakom. Ovaj j e sustav prikladan za primjenu u ).O

povećana

1 2 4 5 10 20 36 80 140 � 200

cijela površina poda. Dozvoljeni iz SPREMNIKA međusobni razmaci sprinklera i njihova udaljenost od zidova prema stupnju opasnosti navedeni su u tablici 1 8.5. Izmjeničnim rasporedom sprinklera po granama dobiva se bolja pokrivenost poda vodom. Najveći broj sprinklera najednoj grani je 6. Najmanji promjer grane je lj>20 mm Nagib cijevi, potreban za pražnjenje mreže iznosi : 1 % za cijevi do 50 mm 0,5% za cijevi > lj>65 mm Sprinklerska cijevna mreža može se dimen­ zionirati prema tablici 1 8.6. Sprinkleri se postavljaju na cijevnu mrežu, pa­ ralelno sa stropom, na udaljenosti od 1 0 do 25 cm, mjereno od ružice do stropa. Mogu se postaviti s ružicom okrenutom prema gore ili prema dolje. Kad j e ružica gore, smanjuje se mogućnost začepljenja sprinklera talogom i blatom, a k tomu, štiti se i strop, gdje je zrak uvijek najtopliji. Cijevi su obično čelične, s navojnicama ili zava­ rene. Mogu se upotrijebiti i crne cijevi, jer su ispunjene vodom (ili eventualno prazne, pune zraka), te nema opasnosti od korozije. Napominjem da na cijevima nema ni kondenzacije vodene pare, jer voda u njima ima temperaturu okolnog zraka.

S

... e

o

H

CD

(J) SO

E

...

9 „

"'

() 3 l

F

... e "' ...

G

e N

o ... e

A Sl.

K

DVORIŠNI VOD

1 8. 1 1 Tlocrt zgrade sa sprinklerskom mrežom

prostorijama koje se ne griju i gdje postoji opasnost od smrzavanja vode. Primjenjuje se i na mjestima gdje bi eventualno puknuće cij evi i prolijevanje vode nanijelo veću štetu. Suhi sustav ima nešto drukčiji komandni ventil, koji inače funkcionira slično kao i mokri. Zrak u sprinklerskoj cijevnoj mreži je pod tlakom od 0,9 do 3,2 bar (ubacuje se pomoću kompresora najmanjeg kapaciteta 1 50 l/min). Pri pojavi požara otvaraju se sprinkleri, zrak kroz njih izlazi, a na njegovo mjesto dolazi voda za gašenje. U suhom sustavu sprinkleri se uvijek postavljaju s ružicom prema gore. Sve je ostalo, pa i dimenzi­ oniranje, i sto kao i kod mokrog sustava. Postoj i i kombinirani mokro-suhi sustav, u kojemu se u toplo doba godine sprinklerska mreža napuni vodom, a u hladno doba zrakom. Izvorišta za napajanje sprinklerskog uređaja vodom su obično: komunalni vodovod, visoki

Vodovod i kanalizacija u zgradama

1 60

spremnici, hidrofori i zemni spremnici s pumpama. Svaki automatski uređaj mora imati najmanje dva neovisna izvorišta. Jedno od njih mora biti neiscrpno. Komunalni vodovod je najbolje rješenje za dobi­ vanje požarne vode, ako ima zadovoljavajući tlak i potrebnu količinu vode. Obično se traži da izljevni 7,0 dbar. tlak na najvišem sprinkleru mora biti h1 Količina vode prema broju sprinklera treba biti 0,2 1/ s po sprinkleru, tj .

Sl. 1 8.13 Drentscher

(raspršivač)

=

• • •

do 1 00 sprinklera 20 l/s do 200 sprinklera 40 l/s više od 200 sprinklera 50 l/s

Visoki spremnik treba imati zapremninu od naj­ manje 25 m3, a treba biti postavljen na visinu od 7 1 O m nad najvišom prskalicom. .„

Uređaj s potisnim posudama se iz higijenskih razloga može povezati s ostalom cijevnom mrežom samo preko prekidnog spremnika. Hidroforski uređaj treba imati ukupnu zapremninu za djelovanje, u trajanju od najmanje 1 O minuta. Maksimalni tlak je obično 4 bar, a minimalni takav da najviši sprinkler ima potreban izljevni tlak od 7 dbar. Spremnici u zemlji s pumpama trebaju imati zapremninu prema broju sprinklera, tako da pričuva traje najmanje 60 minuta. To iznosi:

• •

•

do 1 00 sprinklera, oko 70 m3 do 200 sprinklera, oko 1 50 m3

> 200 sprinklera, oko 200 m3

Kao zemljani spremnik može se upotrijebiti i bazen za kupanje

(2) Vodene zavjese Vodene zavjese ne služe za gašenje već za sprječa­ vanje širenja požara. Zato se postavljaju na takvim mjestima, gdje postoji mogućnost odvajajnja prostorije koju treba zaštititi od vatre. Takva su mjesta otvori u zidovima, naročito požarnim (prolazi, vrata, prozori, kazališni zastori i dr.), ili se takvim uređajem štite vanjski zidovi i krovovi. Uređaj ima sličnosti sa sprinklerskim (slika 1 8. 1 2) i sastoji se od čvrsto postavljenih cijevi na koj ima su na razmacima (a) učvršćene razne vrste otvorenih raspršivača (slika 1 8, 1 3 i 1 8 . 1 4) .

Ovi raspršivači nemaju ventil, već samo jedan ili više otvora, a voda se raspršuje zbog posebnih odlika usnika ili udarajući o horizontalnu ili nagnutu ružicu ili pločicu. Za zidove i kazališne zastore, primjenjuju se raspršivači koso upravljeni, odnosno s nagnutom ploči com, da b i prskali samo n a jednu stranu. 2

3

�!� I

I

Sl. 1 8. 1 4 Razni otvoreni raspršivači

I

Raspršivači imaju veće ili manje otvore usnika. Manji otvori raspršuju vodu u sitne kapljice, ispara-vanje je brže i hlađenje bolje. Veći otvori proizvode krupnije kapljice koje se bolje probijaju kroz plamen i teže se začepljuju, te su prikladni za prljaviju vodu i za visine veće od 5 m. Izbor raspršivača se može izvršiti prema tablici 1 8.7, s bližim podacima i potrošnjom vode prema izljevnom tlaku. Za vodene zavjese uzimaj u se lepezasti ili pljosnati raspršivači, a za površinsko prskanje, svežnjasti. Na tablici 1 8. 8 dati su podaci o potrebnim izlje­ vnim tlakovima i količinama vode za razne slučajeve. Uključivanje raspršivača najčešće je ručno, obično putem ventila koji se brzo zatvaraju. Automatsko uključivanje slično je kao i kod sprinklerskih uređaja. Pomoću diferencijalnih ventila, poverzanih sa cijevima koje imaju poticatelje u obliku sprinklera, otvara se ventil za dovod vode u raspršnu mrežu. Uključivanje se može izvršiti i pomoću termo­ stata, kojega na udešenoj maksimalnoj temperaturi uključuje magnetni ventil za dovod vode, odnosno pri minimalnoj (kad se temperatura snizi) zatvara dovod. Hoće li se primijeniti ručno ili automatsko uklju­ čivanje ovis i o prisutnosti ljudi u odnosnoj prostoriji, stalnosti kontrole i drugih čimbenika.

Sl. 1 8 . 1 2 Otvor u zidu s vodenom zavjesom

Cijevna mreža treba biti podijeljena u sekcije, odnosno grupe, kao i sprinklerska. Njeno uključivanje treba biti omogućeno s prikladnog, pristupačnog i sigurnog mjesta, po mogućnosti i na dva različita mjesta.

Vodovod

161

Tablica 1 8.7 - POTROŠNJA VODE OTVORENIH RASPRŠIVAČA ZA VODENE ZAVJESE I POVRŠINSKO RASPRŠIVANJE

-

Prirojena o U) o

O tvor

usana

Vrsta raspršivača

0 mm

br. 1

Lepezast

2

3

·�

o Q o 'O N

�

.š

2 2 3

Pljosnat

br. 1

4

2

6

Svežnjast

br. 1

4

2

6

3

2

4

2

�

�

5

0

mm

5 0,09

1 ,5

4

'"' s...

Navoj I

4

20

Potrošnja vode u l/s pri tlaku u dbar

I

10 0, 1 3

0,1 3

0, 1 8

0,27

0,37

0,43

0,62

I

20 0, 1 7 0,27

0,53 0,8 7 0, 1 7

I

30 0,22

0,32 0,65 1 ,07

O,OS

0, 1 2

20

0,22

0,30

0,1 5

0,20

0,28

0, 3 5

20

0,33

0,47

0,66

0,80

0,25

0,35

0,50

0,60

0,40

0,57

0,80

1 ,00

0,77

1 ,08

1 ,53

1 ,88

25

0,42

0,20 0,52

Tablica 1 8.8 - POTREBNI TLAKOVI I KOLIČINE VODE ZA VODENE ZAVJESE I POVRŠINSKO RASPRŠNANJE [ 1 6] Izljevni tlak

Protj ecaj

hI·

Vrsta uređaja

q

dbar

VODENE ZAVJESE

Kazališna zavjesa, po m širine

5

. .

Skladišta, radionice, garaže

i sl. visine do 5 m po m

I/s . 1

0,67 0,67 0, 8 3

20 20 20 20

6 m

7 m

8 m

1 ,0 1,17

POVR ŠINSKO RASPRŠIVANJE Vel. garaže, skladišta pozornice po m2

Bunkeri za drv. piljevinu m'

5

.

i

iverje

Za izvorišta vrijedi sve što je rečeno i za sprink­ lerske uređaje. Dimenzioniranje uređaja za vodene zavjese i prostorno površinsko raspršivanje vrši se tako da se za određenu vrstu uređaja (prema tablici 1 8.8) utvrde: potrebni izljevni tlak i količina vode (qpoir) po m, odnosno po m2• Zatim se na tablici 1 8. 7 izabere vrsta prskalice i utvrdi količina vode po svakom raspršivaču (qr), pri već prije određenom izljevnom tlaku. Na temelju ovih količina određuje se međusobni razmak prskalica, a po formuli: •

•

.

7

0,1 2

20

0,1 5

a=

a -=

qpotr --

qr

(m

)

( 1 8. l )

Razmak otvorenih prskalica prema sl. 1 8. 1 4 treba se kretati između 0,6 m i 1 ,0 m. Ako se primjenjuju drentscheri (slika 1 8. 1 3), može se računati da svaki s otvorom $ 1 2 mm ima protjecaj q = 1 ,0 1/s, pri izljevnom tlaku od 5 dbar. Za vodenu zavjesu od drentschera treba računati s potrebnom količinom vode od q = 0, 67 Vs po m duljine

1 62

Vodovod i kanalizacija u zgradama

Tablica

1 8.9 - PROTJECAJ U CIJEVIMA PREMA BRZINI

Promje r

Za crijevo je usvojeno gumirano kudj eljno crijevo,

u l/s pri brzini

crijevo 52 mm, za količinu od 2,5 l/s, iznosi hd m/m. Mjesni otpori, prema tablici 1 7.5, iznose:

Protj ecaj

c ij e v i 0

mm

2 m/s

20 25 32 40 so 65 80 1 00

i I

1 5 m. Prema tablici 1 8.3 gubitak tlaka za ovo 0,037

duljine

•

3 m/s

•

1,10 1,73 3,00 4, 1 5 6,6-0 1 1 ,1 0 1 5,40 26,10

0,74 1,15 2,00 2,74 4,40 7,44 1 0,30 1 7,40

hidrantski ventil

� = 4,0

50

(kutna zapornica) mlaznica

0,5

(kao prijelaznica-smanjenje)

� 4,5

---

U dopunj enom tabelarnom pregledu proračuna,

1 7.2 1 vidi se da su gubici tlaka 2,73 m na 3,6 1 m, što je za 0,3 1 m više od

usporedbom s tablicom porasli od

dozvoljenoga. Tako malo prekoračenj e može se, međutim, tolerirati.

otvora, p a ih prema tome r aspor ed it i . Z a prostorno površinsko prskanje vrijede isti podaci o razmacima kao i za sprinklere.

(2) Sprinklerski uređaj Priffijer 18.2

Dimenzioniranje cijevi može se izvršiti prema tablici 1 8.9 birajući brzinu protjecaj a (koji se ovdje može računati na 2 do 3 m/s), što je dovoljno točno. Ako se želi veća preciznost, primijenit će se postupak s izračunavanjem gubitaka tlaka.

Za skladište papira (slika

odrediti nj ihove razmake i dimenzionirati cijevne vodove. Na slici je prikazan raspored cj elokupne cijevne mre­ že, s glavnim dovodima i dva izvorišta (ulične mreže i

1 8. 5 za prostoriju 1 (skladište papira)

visokog spremnika).

181 .5 PRIMJERI PRORA ČUNA

Prema tablici

opasnosti, a z a prostoriju 2 (sklad i šte celuloida) za određeni su razmaci i

(1) Hidrantski uređaj Primjer 18. l

normalnu opasnost, a za prostoriju 2 za povećanu opas­

H (tablica 1 7. 2 1 ). Tom su prilikom proračunati gubici

nost.

Na tablici

tlaka u cijevima, ali se nisu uzeli u obzir crijevo i arma­ u obzir i spomenuti dio zidnog hidranta (tablica

Dobivene dimenzije cijevnih vodova upisane su i na

Ovdje ćemo ponoviti proračun hidrantske vertikale i uzeti slici

1 8 . 1 0).

Tablica 1 8. 1 0 - DIMENZIONIRANJE HIDRANTSKE ' pnmJ 1 7 6 - s 1 . 1 7 fJ \kao d10

H

B c G

A

p I

II

I

Du-

do

ljina

B

1 2,0 3 ,70 4 ,50 2,20 3,40 3,40 1 5,0

c G

p I II

ML.

m

Brzina

IJ

1 260 1 260

400

400 400 1 00 1 00

I

l/s

mm

m/s

8,88 8,88 5 ,0 5,0 5,0 2,5 2,5

80 80 65 65 65 50 52

1 ,7 1 ,7 1 ,3 1 ,3 1 ,3 1 ,1 1 ,2

V

1 8. 1 1 .

VERTIKALE ZA PRIMJER

0

Protjecaj

1 8. 1 1 prikazano je dimenzioniranje cij evi

prema broju sprinklera po dionicama.

ture u zidnom hidrantu (hidrantski ventil i mlaznica).

od

1 8.6. Za prostoriju 1 primijenjena j e kolona za

D imenzioniranje cijevnih vodova i zvršeno je prema

tablici

prikazan je način dimenzioniranja hidrantske vertikale

Vod

udaljenosti za normalni stupanj

povećani stupanj opasnosti.

U primjeru 1 7.6, a prema tlocrtu i shemi sl. 1 7. 14, ,

Dionica

1 8 . 1 1 - 1 ) i celuloida (2) treba

projektirati automatsku požarnu instalacij u sprinklera,

I

Gubitak tlaka

ha dužni

po m

0,05 0,05 0,04 0,04 0,04 0,03 0,037

j

svega

0,60 0,1 8 0,1 8 0,09 0,1 4 0, 1 0 0,55 1 ,8 4

18.1

hm mj esni

El;

4,2 3,5

2 0,5 0,5 1 4,5

I

z

tlak

dbar

0,62 0,5 1 0, 1 7 0,04 0,04 0,06 0,33 1,7 7

=

Raspoloživi

3,61

> 3,30

Vodovod Tablica 1 8. 1 1 - DIMENZIJE CIJEVI ZA SPRINK­ LERSKI UREĐAJ (primjer 1 8 .2) Dionica

Opasnost

ol o

I§

ta o

z

od

do

A B c

B c D

D

E

E

F

F

G H G

H I

i;

80

27

65

22

65 so 50 32

16 11 5 3

K

2

L

M

L

N

p

M

p

0 0 © © © 0 © © ® ® 1 8. 1 5

Dimenzije cijevi vodene zavjese

Napominjem, da se dobiva određena ušteda u dimenzijama cijevi, ako se voda dovede u sredinu otvora i dijeli na obje strane. Ako se, međutim, voda dobiva s obje strane otvora i preko dva ventila, tada se cijela vodena zavjesa izrađuje s najvećim promjerom cijevi.

25 20

1 82 VODA ZA KLIMATIZACIJU

13

65

9 4

50 32

U uređaj ima za klimatizaciju voda se koristi za vlaženje zraka i za njegovo hlađenje.

3 2

25

1

20

1

G

80

Sl.

25 20

1

o

o

I),.

40

J

N

.a „

mm

J

B

ol o

kom.

G

©

0

Promjer cijevi

Broj

sprinklera

1 63

32

182.1 VODA ZA VLAŽENJE ZRAKA U pravilu, zrak se vlaži u ovlaživačima (komo­ rama za vlaženje - slika 1 8. 1 6 - 1 ), u koj ima se voda pod tlakom putem raspršivača 2 raspršuje u vrlo sitne kapljice, a zrak se, prolazeći kroz tu maglu, ovla­ ži.Voda se dovede do bazena 3 koji se nalazi pri dnu komore. Kako se za vlaženje troši relativno mala količina vode, to se ona obično uzima izravno iz vodo­ vodne mreže. Za veće se uređaje, međutim, zbog uštede, koristi ista voda koja pomoću optjecajne pum­ pe 4 kruži od bazena do mlaznica, a potrošena se voda nadoknađuje iz vodovoda preko ventila s plovkom 5.

(3) Vodene zavjese Primjer 1 8.3

Na otvoru širine 8,0 m i visi ne 4,0 m u požarno m zidu radioničke hale (slika 1 8. 1 2) treba postaviti vodenu zavjesu. Prema tablici 1 8.8 za vodenu zavjesu na otvoru visine do 5 m poptreban je izljevni tlak h,= 20 dbar, s protjecajem od q/101, 0,67 I/s po metru duljine otvora. Prema tablici 1 8.7 izabran je lepezasti raspršivač br.4 s otvorom usnika 3 mm, koji pri tlaku od 20 dbar ima protjecaj q,. 0,87 I/s.

Raspršivači se postavlj aj u prema formuli ( 1 8 . 1 ) na razmaku a

0,67 = 0.77m usvojeno a=0,75 m 0.87

Dimenzioniranje cijevi je izvršeno prema tablici 1 8.9. Na slici 1 8. 1 5 i tablici 1 8. 1 2 prikazano je di menzioniranje cijevi za vodenu zavjesu.

Sl. 1 8. 1 6 Klimatizator s komorom za

vlaženje i hlađenje

zraka

Tablica 1 8 . 1 2 - DIMENZIJE CIJEVI ZA VODENU ZAVJESU (Primjer 1 8.3) Dionica br. Protjecaj l/s Promjer cijevi 0 mm

I 9,57

80

2 8 ,70

80

3 7,83

80

4

6,96

65

5

6,09

65

6

5,22

65

7

4, 35 50

8 3,48

50

9

2,61

40

10

11

1 ,74

0,87

32

25

Vodovod i kanalizacija u zgradama

1 64 -

Tablica 1 8. 1 3

KOLIĆJNE ZRAKA I HLADNOĆE ZA RAZNE PROSTORIJE [46] Količina zraka

Vrsta prostorije

1

Biblioteke Kina

izmjena na sat -

2

4

4

.

•

m3/h

23 . 20

•

.

•

30

.

•

•

.

•

8

35

220

2

•

.

•

3

60

400

operaciona sala

8

•

•

•

10

rendgen

5

•

.

•

8

.

.

.

Gledališta

4

6

Hoteli- s obe

2• • • 3

Kancelarije> uredi

4

Izložbe, galerije

Kuhinje stambene Labo ratorij i

srednje i velike

s

„

.

8

•

•

•

8 25 30

15

•

.

•

20

•

•

•

8

.

•

•

6

.

•

•

Prodavaonice Računari (kompjuteri)

4

.

Restorani, gostionice

4

Robne kuće

4

Sale za sjednice

6

Predavaonice

Sale za skupove

s pušenjem Stanovi Škole učionice Zahodi stambeni

.

•

30

s

•

•

.

.

2 .

4 4

kancelarijski

5

tvornički javni

8 10

.

•

.

•

•

.

.

.

15

6 8

8

25 20

.

•

.

•

35 m3/m2

•

20 • • • 3 5

. .

23 . . . 5 8 29 . . . 52

175

23 . . . 5 8

30

35

210

30

25

•

•

30

40

40

•

•

•

•

•

•

58

•

•

•

150

•

„

1 85

58

30 m3/m2

•

52

1 90

40 175

•

.

•

52

40

6

25

•

•

•

35

8

50

•

.

.

80

10

23 93 11 6

25

•

•

.

29

.

.

•

•

•

•

40 0

20

175

30

230

23

„

3

•

.

•

5

•

•

•

5

30 m3/h

23

„

.

8

po kabini

•

10

35 52

„

15

64

•

•

•

•

•

•

Podaci o potrebnoj količini vode i točnom položaju izljevnog mjesta dobivaju se od projektanta uređaja za klimatizaciju. Kako se, međutim, često događa da projekt toga uređaja još nije izrađen, projektant insta­ lacije vodovoda je primoran pretpostaviti mjesto dovo­ da i potrebnu količinu vode i u projektu predvidjeti potrebne cijevne vodove. Da bi se odredila potrebna količina vode za vlaže­ nje, prethodno se mora utvrditi količina zraka koji treba vlažiti. To se čini tako, da se najprije iz arhite­ ktonskog projekta zgrade ustanovi koje se prostorije klimatiziraju, kakva imje namjena i kolika imje zapre­ mnina. Na temelju tih podataka, može se iz tablice 1 8 . 1 3 pronaći potrebna količina zraka za razne vrste

35

46 . . . 58

30 m8/m2

•

s

175

.

Bolnice sobe

W/h

po m3 prostora

4

3

s

po os obi

5

s pušenjem

„

po osobi

6

.

u

Količina hladnoće

20 15

•

•

•

25

140

35

64 58

46 35

•

•

•

•

.

•

52

•

93

•

. 64

zgrada i prostorija koje se klimatiziraju. Množenje stvarne zapremnine Z sa brojem izmjena zraka u koloni 2 (odnosno broja osoba s količinom zraka po osobi, u koloni 3) može se utvrditi potrebna količina zraka V. Kad se tako utvrdi potrebna količina zraka, može se iz tablice 18. l 4izravno utvrditi približno potrebna količina vode za vlaženje zraka. Međutim, vrijednosti se mogu i interpolirati. U tablici su navedene i pnbližne dimenzije cijevi, a one će se u projektu dimenzionirati na poznate načine. Vodovodna cijev ovako određenog promjera će se dovesti približno do sredine klima-komore, kao na slici 18. 16, tj. do pretpostavljenog mjesta gdje će se

Vodovod Tablica 1 8. 1 4 - POTROŠNJA VODE ZA VLAŽE­ NJE ZRAKA U KLIMATIZACIJI -Vlaženje vodom

Količina zraka V

m3/h

Količina vode

Promjer cijevi

1

2

3

qvr,1)

u

l/s

30000 40000 50000

o.oos 0,01 1 0,022 0,033 0,044 0,055 0,1 1 0 0,22 0,33 0,44 0,55

60000 70000 80000

0,66 0,77 0,88

0 25

90000 1 00000 1 20000

0,99 1,10 1,32

0 32

500 1 000 2000 3 000 4000 5000 1 0000 20 000

0 15

0 20

1 ,54 l ,76 l ,98

0 40

200000 220000 240000 260 000 280 000 300000

2,20 2,42 2,64 2,86 3,10 3,30

0 50

350000 400 000 450000 500000

3,85 4,40 4,95 5,50

140000 1 60000 1 80000

1) Prema qvL

=

I

1 65

Potrebna količina vode za hlađenje određuje se prema količini hladnoće C u W (kolona 1 ). Količina hladnoće za razne vrste zgrada ili prostorija prema njihovoj namjeni određuje se na temelju tablice 1 8. 1 3 - kolone 1 , 4 i 5 . Kako je, ovisno o temperaturi bunarske vode i veličine uređaja, potrošnja vode vrlo velika, primje­ njuje se hlađenje hladnjačama. U hladnjačama se kondenzatori, u kojima se ras­ hladni fluid kondenzira i tom prilikom razvija toplina, hlade često vodom. To hlađenje može biti bunarskom vodom kao i izravno hlađenje (slika 1 8. 1 7), ali je i ovdje potrošnja velika kao i pri izravnom hlađenju. Posljednjih godina vodeno se hlađenje kondenzatora najčešće vrši hlađenjem vode u rashladnim vodotor­ njevima koji se postavljaju na krovu zgrade. (slika 1 8. 1 8), a u čijem se donjem dijelu nalazi kada s vodom.

HLAOILICA

S l.

1 8. 1 7

SU NAR

Hlađenje kondenzatora bunarskom viodom

0 65

0,00001 1 V (l/s} (46]

1

nalaziti ovlaživač, a odatle će se kasnije lako dovesti voda do pravog mjesta.

,1 I

182.2 VODA ZA HLAĐENJE ZRAKA U klimatizatorima zrak se hladi vodom iz vodo­ voda, bunarskom vodom ili strojevima za hlađenje (hladnjačama). Zbog prilično visoke temperature vodovodne vode ljeti ( 1 2 . . . 1 5° C) i velike potrošnje, ta voda postaje vrlo skupa i primjenjuje se samo za male uređaje. Obično je u to doba ponegdje i nema dovoljno za piće i druge neophodne potrebe, pa je zbog toga gradski vodovodi ponegdje ne odobravaju u ove svrhe. Ekonomičnija je uporaba bunarske vode koja je skoro uvijek hladnija (8 ... 1 2° C), a koja se, prema dogovoru sa službama za vodno gospodarenje, poslije uporabe, može usmjeriti u kanalizaciju ili putem usisnih bunara vratiti u podzemnu vodu. Dovođeaje bunarske vode za izravno hlađenje zraka vrši se kao i za vlaženje, ali se cijevi dimenzi­ oniraju prema tablici 1 8 . l 5 - kolonama 1 , 2 i 3 .

I _JI

KONDENZ.

Sl.

1 8. 1 8

j

2

p

q

I

I L1

1-

Hlllllli.l:,lll l l l: t�::.:.::�lhllhli

H lađenje vode u rashladnom vodotomju

1 - 1 . Pod tlakom pumpe P ona prolazi kroz konden­

Rashladna voda kruži posebnim cijevnim krugom

zator hladilice, gdje se zagrije, zatim se u rashladnom vodotornju raspršuje mlaznicama (brizgaljkama) i ventilatoromn V hladi, a iz kade ispod vodotomja ponovno dolazi u kondenzator, i tako stalno kruži. Kako tom prilikom rashladna voda isparava, a troši se i time što kapljice odnosi zračna struja, ona se mora stalno nadoknađivati. To se čini posebnim vo­ dom 2, koji pripada cijevnoj vodovodnoj mreži, pa se ova voda preko ventila s plovkom u kadi stalno nadoknađuje. Tako se troši vrlo mala količina vode,

Vodovod i kanalizacija u zgradama

1 66

Tablica 1 8. 1 5 - POTROŠNJA VODE ZA HLAĐENJE ZRAKA U KLIMATIZACIJI Hlađenje vodom

Količina hladnoće

c

w

QHL1) l/s

2

l

mm

3

qN") l /s

4

580

0,014

0,0008

1 1 60

0,028

0,001 7

2300

0,055

0,0023

3500

0,083

4600

0,1 1

0,0066

5800

0,1 4

0,0083

7000

0,1 7

0,010

8000 9300

0,1 9

0,012

0,22

0,013

1 0500

0,25

0,01 5

1 1 600

0,28

0,01 7

1 7400

0,42

23000 29000

0,55 0,70

35000

0,83

40000

0,98

46000

1,1 1

52000

1 ,25

58000

1 ,39

70000

1 ,67

80000

0 20 0 25

0 32

2,78 4,1 7

230000

5,56

290000

6,95

350000

8,3 5

400000

9,75

460000

1 1 ,1 0

520000

1 2,50

580000

1 3,90

1> Prema qHL

=

=

0,028 C [l/s] za Llt

0,0017 C [1/s] ·

[46]

mm

5

0,0050

0,025 0,033

0 15

0,042 0,050 0,067 0,075 0,083

0 40

0,1 00 0,1 1 7 0,1 33

2,50

1 74000

0 cijevi

0,058

2,22

1 1 6000

Prema qN

0 15

1 ,94

-

93000 1 05000

1>

0 cijevi

Nadoknada vode

0 50

0,150 0,1 66

0 65 0 80

0,250 0,333 0,41 7

0 20

0,500 0 1 00

0,583 0,667 0,750

0 1 25 =

6°C [46]

0,833

0 25

Vodovod pa j e ovaj način za velika postrojenja i pored inve­ stiranja u rashladni vodotoranj i cij evne vodove, ispla­ tiviji od drugih. Dimenzioniranje voda za nadoknadu isparene vode 2 vrši se na sličan način kao i prij e. Pomoću tablice I 8. 1 3 (kolone 1 i 4 ili 5) utvrdi se potrebna količina hladnoće, a u tablici 1 8. 1 5 se u koloni 4 za tu količinu hladnoće nađe protjecaj, odnosno u koloni 5 promjer cijevi.

182.3 PRIMJERI PRORAČUNA Primjer 1 8.4

Za dvoranu za skupove (s pušenjem, sa 600 osoba, sa zapremninom Z 5 000 m3) traži se količina vode i promj er i dovoda za vlaženj e i hl ađenje zraka za klimatizaciju. Vlažetlje

Prema tablici I 8. 1 3 usvojena izmjena zraka je 7 puta na sat (kolona 2), tj. V= 7 x Z = 7 x 5 000 = 35 000 m3/h. Prema tabl ici 1 8. 14 (kolona 2) količina vode za vlaženje iznosi (interpolacijom) qVL =

0,33 + 0,44 2

= o,385 ]/s cemu �

odgovara 20 mm Hlađenje

Prema tablici 1 8. 1 3 za 600 osoba približna količina hladnoće iznosi 230 W po osobi. Ukupno : 600 x 230 = 1 3 8 000 W. Interpolacij om između C 1 00 000 i 1 50 000 ( i z tabl ice 1 8. 1 5 ) dobiva se za C = 1 3 8 000: 1 ,2 3 ,34 1/s, čemu odgovara 50 mm. qH L = 2 , 78 x =

1 67

arhitektonskom projektu na jedan krevet otpada 34 m3 zapremnine, a na 400 kreveta 34 x 400 Z = 1 3 600 m3• Usvojeno je 24 W/m3 • Ukupna potrebna količina hladnoće iznosi : C = 24 x 1 3 600 = 326 000 W. Prema tablici 1 8. 1 5 (kolona 2) potrebna količina ras­ hladne vode iznosi oko 8,0 l/s, što traži (prema koloni 3) promjer dovoda lj> l OO mm. Kao što se vidi, ovo je velika količina vode koja se teško može dobiti. Ako se ovdje predvidi rashladni vodotoranj, tada je, prema koloni 4, potrebna količina vode za nadopunu qN=0,46 1/s, a dovodna cijev je u tom slučaju (prema koloni 5) 25 mm.

183 POJ.;IJEVANJE UMJETNOM KISOM Pod polij evanjem umjetnom kišom podrazu­ mijevamo navodnjavanje površina s biljem (travnjaci, livade, zelene travnate i cvijećem zasađene površine, kućni vrtovi, parkovi, sportska igrališta, golfski tereni, vrtovi s povrćem, voćnjaci i sl.) zbog dopunskog vlaženja i njege bilja.

183.1 OPIS INSTALACIJE Za polij evanj e služi uređaj (slika 1 8 . 1 9) koj i se sastoji od zahvata vode, cijevne mreže i uređajnih dijelova.

Zahvat vode je u pravilu s mehaničkim dizanjem i stvaranj em tlaka pomoću pumpi. Voda se uzima iz bunara i obližnj ih vodotoka, a za manj e površine i iz lokalnog ili komunalnog vodovoda. Ako se pumpa noću, treba računati s najvećim uličnim tlakom (a ne s najmanj im kao kod kućne mreže).

=

Primjer 18.5

Za hotel sa 400 kreveta traži se količina vode i promjer dovoda vode za klimatizaciju (vlaženj e i hlađenje zraka bunarskom vodom). Vlaženje

Prema tablici 1 8. 1 3 (kolona 3) za 400 kreveta potre­ bno je 400 x 30 = 1 2 000 m3/h.

Prema tablici l 8. l 4 količina vode za vlaženje iznosi (interpolirano) qvL = 0, 1 I x 1 ,2 = 0, 1 3 l/s, a promjer dovoda je

1 0 m3/h (2,8 Vs) za i spiranje se uzima i zrak. Brzina protj ecaj a pri ispiranju iznosi: s vodom i zrakom 25 m/h samo s vodom 40 60 m/h. Ispiranje traje 1 O do 1 5 minuta. Napominjem da se ne može ispirati s prekidima, pa prema tome na raspolaganju mora biti sva potrebna voda. Ako se ona ne može dobiti iz vodovoda, mora se potrebna količina predvidj eti u spremniku čiste vode, ili na drugom mjestu. Za zgrušavanje (koagulaciju) najčešće se primje­ njuje aluminij-sulfat ili klorid željeza. Pomoću njih se odvoje netaložljive suspenzije i dio koloidnih čestica u obliku krupnih pahulja, tako da se i te tvari izdvoje iz vode i zadrže na površini filtera. Količine ovih soli koje se dodaju ovise o svojstvima i opterećenju vode i kreću se od 0,65 do 5 g/m3, a dodaju se vodi pomoću aparata za doziranje. Za uništenje živih mikroorganizama, a među njima naročito bakterija, služi dezinfekcija. U ovu se svrhu najviše primjenjuje klor u raznim oblicima (natrium­ hipoklorit, klorni plin, kloridoksid, a za male bazene i razni klorni preparati u obliku tableta). Pri normal­ nom kloriranju vodi se dodaje 0,2 do 0,5 mg/I klora. Način dodavanja i aparatura (klorator) ovisi o vrsti klomih spojeva. Osim za uništenje bakterija, kloriranje služi i za suzbijanje algi. Kako se alge postupno privikavaju na klor i postaju otporne, primjenjuje se ili povremeno znatno povećanje klora koji se dodaje vodi, ili se dodaje bakarni sulfat, uvijek izvan vremena kupanja, zbog opasnosti od ozljede očiju. Zagrijavanje vode za kupanje. Voda u bazenu, bez obzira odakle se uzima, mora se zagrijati na temperaturu koja se traži za razne vrste bazena (tablica 1 8.22). Kako se obično prihvaća da vodovodna voda ima prosječnu proračunsku temperaturu tH 1 0° C, temperaturna razlika za koju treba zagrijati vodu u bazenu je L!t 1 2 ... 22° C. Ako su bazeni optjecajni, što je najčešći slučaj , tada s e optjecajna voda poslije filtriranja dogrijava .

.„

=

=

1 80

Vodovod i kanalizacija u zgradama

za onoliko stupnjeva za koliko se ohladila, tj . za oko �t = 7° C (npr. od 1 5° C na 22° C) Za male bazene ova je temperaturna razlika često puta i manja, tj . 3 . . . 4° C.

Približno se može računati da je za dogrijavanje vode prosječno potrebna količina topline C 450 W po m2 površine vode u bazenu. �

Otvoreni se bazeni zagriju i na 30° C, pa i više. Da bi se voda ohladila, obično se dodaje hladna voda iz vodovoda.

Uređaj za zagrijavanje malih bazena treba biti dimenzionirao tako da na I litru vode dođe oko 0,6 do 1 ,0 W, tj. C = 0,6 .

.

. 1 ,0 W

X

}

U tom slučaju traj anje zagrijavanja iznosi 1 . . . 1 ,5 h z a povišenje temperature vode z a 1 ° C . Na primjer: za �t 3° C zagrijavanje traje 3 . . . 4,5 h, za =

što je prikladna noć.

Za velike bazene, uređaj za zagrijavanje vode se dimenzionira prema točnim proračunima, na temelju što preciznijih podataka. Ovaj je posao najbolje prepu­ stiti specijaliziranim tvrtkama koje daju j amstvo za dobro funkcioniranje uređaja. Zagrijavanje se vrši na razne načine:

1 . putem izmjenjivača topline uz postojeće kotlove centralnog grijanja;

2. specij alnim kotlovima u koj e su ugrađeni protočni grijači za bazensku vodu;

3. električnim grijanjem - samo uz povoljnu tarifu, odnosno kao akumulacijsko grij anje s grijačima od keramičkog materijala u dnu zidova bazena;

4. plinskim grijanjem - s plinskim kotlovima, a za male uređaje s protočnim zagrijačima;

5. za male se bazene primjenjuju i prenosni zagri­ jači vode (uljni, električni, plinski), često sa savitljivim priključnim cijevima. Reguliranje zagrijavanja bazenske vode redovito se automatizira, jer je ručno reguliranje dugotrajno i netočno. Regulacija se provodi putem termostata koji daj e impuls motornim ventilima i pumpnim agre­ gatima. U automatizaciju se uključuju i drugi uređajni dijelovi (dozatori kemikalija za koagulaciju, kloriranje i suzbijanje algi).

185.4 UREĐAJNI DIJELOVI (l) Bazeni Unutarnji veliki i srednji bazeni koji se obično nalaze u podrumu, najčešće na stupovima, su slobodni sa svih strana i odozdo. To se čini zbog mogućnosti bolje kontrole cijelog bazena i jednostavnijeg popra­ vka. Cijevni vodovi su lako dostupni, a uređaj za

kondicioniranje vode se obično može smjestiti ispod plitkog dijela bazena ili u nj egovoj blizini. Ovakvi su bazeni, međutim, dosta skupi.

Vanjski se bazeni u pravilu postavljaju u zemlju, jeftiniji su, ali su im gubici topline zbog prolaza kroz zidove i dno veći, kontrola prilično otežana, cijevni vodovi nedostupni, a nemaju ni neka druga svojstva unutarnjih bazena. Mali su bazeni najčešće vanjski, ali njihovi nedo­ staci nemaju značajke onih kod velikih bazena zbog malih dimenzija i vrlo kompaktnih agregata za kondi­ cioniranje koji se lako smještaju u okna pored bazena ili u podrum obližnje zgrade.

Pregled dimenzija različitih bazena prikazan je na tablici 1 8.23 .

(2) Prelijevni žljebovi Prelijevni žlijeb ima svrhu primiti površinski sloj vode koji je najonečišćeniji, te smanjiti odbijanje valova o vertikalne zidove bazena. Na taj se način znatno olakšava plivanje, pa su takve konstrukcije prelijevnih žljebova posebno važne za sportske bazene.

Na slici 1 8.38 prikazane su različite vrste uobi­ čajenih dobrih konstrukcija prelijevnih žljebova. Di­ menzije tipova 1 i 2 su standardne, a 3 i 4 se dimen­ zioniraju prema količini vode. U njima se, obično na razmaku od 4 do 5 metara postavljaju slivnici s priklju­ čcima na odvodne cijevi, a dno žlijeba je u nagibu prema tim mjestima. Finski tip zahtijeva veću širinu s obj e strane bazena, a ima i kosinu koja je obično kliska. Tip Berlin i finski tip imaju razinu vode u bazenu približno jednaku visini okolnih površina, a voda se stalno prelijeva u žlijeb koji je pokriven rešetkama. Ovakvim položajem žlijeba valovi se uopće ne odbijaju, već nestaju u žlijebu, pri plivanju se bolje vidi okoliš, a bazen izgleda veći. Na slici 1 8.39 dat je presjek kroz noviju konstrukciju žlijeba koji ima veću površinu, a naročito veliku dubinu. Ovaj se žlijeb ne postavlja u nagibu, nema slivnika i odvodnih cijevi, već se voda koja se stalno prelijeva, odvodi izravno na prečišćavanje. Zbog velike količine vode koju žlijeb može primiti, za toliko se smanjuje zapremnina balansne komore (komore za izravnavanje).

Prelijevni žljebovi se izrađuju od betona, na licu mj esta, a bolje je ako su prefabricirani ili od glazirane keramike.

Vodovod Tablica 1 8.23

-

Vrste bazena

Uni,·erzalni

181

PREGLED DIMENZIJA BAZENA m

m

8

10

0,9 . . . 3 ,0

20

8

10

0,9 1 2,5

15

50 25

1 6,66

20

0,9

.

1 ,8

1 2,5

15

1 6,66

20

50

1 2, 5

J 6,66

20

6

8

8

J 2,5

1 6,66 1 2,50

3

5

3

6

3

5,5

3 ,3

12

7

8

9

.

. . .

4,5

2,2

21

J 2,5

15

1 2, 5

15

1 6, 6 6

20

3,0 . . . 4! 5

1 ,10 . . .

4

0,3 . .

2,5

.

0,4

4 1 ,2

6

1 ,3

. .

. 1 ,45

--·

4

],JO

4 5

5 ---

6

10

1 ,25 . . . 2 ,4

6

11 12

.

4, 1

10

4

6

.

0,8 . . . 1 ,25

7

20

5

.

6

14

Privatni

.

33,33

1 6 , 66

Terapijski

0,9

1 6,66

Nastavni

Prohodni

10

20

15

1 2,5

Hotelski

8

3,5

. . .

1 6,66

.1 2,5

Neplivački

Skakački

m

1 6,66

33,33

Plivački

Dubina

Š i r i n a

Duljina

;-

6

7

Vodovod i kanalizacija u zgradama

1 82

3

2

4

Sl. 1 8.38 Prelijevni žljebovi

Sl. l 8.39 Duboki prelijevni žlijeb

(3) Skimeri Skimeri (površinski usisivači) su suvremenije konstrukcije i služe kao vrsta specijalne usisne košare (slika l 8.40). Površinski sloj vode u bazenu (kojije i najprljaviji) isisava se skimerima pod djelovanjem pumpe i odvodi u filter za pročišćavanje. Voda prelazi preko pokretne brane koja se pomoću plovaka automatski održava na razini vode u bazenu, a u okviru razlike u visini od 7 do 8 cm. Ispust sa dna bazena spojen je sa skimerom

·�� l I 1 I I

U skimeru se nalazi i prelijev koji se spaja s odvodom vode u kanalizaciju, kao i dovod vode iz vodovoda, potrebne za punjenje bazena za dnevno dolijevanje čiste vode i za eventualno hlađenje vode u bazenu. Kad se košara izvadi, na skimer se može priključiti i crijevo usisivača za mulj za čišćenje dna i zidova bazena. Skimeri se postavljaju na srednje, a posebno na male bazene (veliki plivački i sportski bazeni su uvijek s prelijevnim žlijebom). Na 50 m2 do 75 m2 površine bazena postavlja se po jedan skimer. Najmanje po jedan skimer postavlja se na stranu bazena koja je suprotna pretežnom smjeru ljetnog vjetra, zbog nanošenja nečistoće u tom smjeru. Protjecaj kroj jedan skimer treba biti najmanje l Vs. Skimeri se izrađuju od plastike, aluminija, krom­ poniklanog čelika i dr.

(4) Komore za vodo Komora za sirovu vodu prima vodu koja dotječe gravitacijom iz bazena povratnim vodovima i l i direktno i z preljevnog žljeba. Ova vodaj e u izvjesnom stupnju zagađena od kupača i iz okoline, te se naziva Il

6,5 mm 1 2,5 1 9,0 25,0

q = 0,22 Vs 1 ,0 2,0 3,33.

Broj ulijevnih ventila za male bazene određuje se približno prema optjecajnom protoku: q = do 4 m3/h ( l , l Vs) 1 ventil (1,1 2 Vs) 2 ventila 4 .7 7 ... 1 1 (2 3 I/s) 3 ventila I 1 ... 1 5 (3 ... 4 I/s) 4 ventila Prema američkim propisima, jedan se ulijevni ventil postavlja na 56 m2 površine, odnosno na 57 m3 zapremnine bazena (uzima se veći dobiveni broj). Za bazene do dubine h ::; l ,O m, kriterij za određivanje je površina, a za dublje, zapremnina bazena. „.

..

Postoje ulijevni ventili kod kojih se mogu regulirati količina protjecaja, a i takvi s regulacijom smjera mlaza vode. Ostale su armature iste kao i u svakom kućnom vodovodu. Posebna pozornost mora se obratiti na higijenske propise za priključak vodova komunalnog vodovoda. Kako se voda u bazenu smatra otpadnom vodom, voda iz vodovodne cijevi može se izlijevati samo sa zračnim prekidom, odnosno s prekidnim spremnikom (vidjeti 1 22 . 1 -2). Isto se tako moraju ugraditi odbojni ventili gdje god postoji mogućnost povratka rabljene vode u vodovodnu kućnu mrežu. Kanalizacijski vodovi za ispuštanje i prelijevanje vode iz bazena različitih komora, filtera i drugih posuda su uobičajeni. Napominjem da i prelijevi bazena i svih drugih posuda moraju imati sifon zbog sprječavanja prodi­ ranja zadaha kroz otvor prelijeva. Ako prelijevni žlijeb ima izravnu vezu s kanalizacijom, on također mora imati zatvarač zadaha. Vodovi za pražnjenje bazena moraju biti takvih dimenzija da se bazen može isprazniti što je moguće brže, i to: •

•

kućni (privatni) bazen za najdulje 1 2 sati ostali bazeni, za najdulje 4 sata.

S livnici trebaju imati rešetke čija je ukupna površina najmanje 4 puta veća od čistog presjeka odvodne cijevi. Ovi slivnici često puta imaju kružnu ploču koja pri odvodnjavanju sprječava nastajanje vira. Bazeni koji se nalaze nad podzemnom vodom trebaju imati slivnike s ventilom za izravnavanje tlaka podzemne vode. Naime, u slučaju da naiđe podzemna voda kad je bazen prazan, ovaj ventil omogućuje da voda uđe u bazen. Kad se to ne bi učinilo, podzemna bi voda mogla cijeli bazen uzdići iz zemlje. Prodori vodovodnih i kanalizacijskih cijevi kroz zidove koji su u pravilu izolirani od prolaza vode, također se moraju osigurati od procurivanja vode. To se obično čini tako da se na cijev navari dovoljno velika ploča u obliku prirubnice, pa se hidroizolacijski sloj presvuče preko nje, a protiv-prirubnicom ovaj se sloj stegne vijcima.

185.5 PRORAČUN INSTALACIJE BAZENA

„.

(1) Dimenzioniranje uređaja Proračun uređaja za kondicioniranje vode u jav­ nim bazenima vrši se na temelju maksimalnog broja kupača, pod uvjetom, da pritom voda odgovara propi­ sanim higijenskim zahtjevima.

Vodovod

1 85

Ovaj se broj u različitim zemljama određuje propi­ sima ili drugim podacima.Prema statističkim istraži­ vanjima, utvrđeno je da na jednog kupača u javnom bazenu dubine 1 ,35 m (neplivači) f,, 2,70 m2/h /p1 4,50 m2/h dubine 1,35 m (plivači)

_!_ = 0,222 F 4,5

K n

=

Ove se brojke inače kreću zaf,,

J;,1

=

Pri čemu je uvjet da na svakog kupača dolazi 2 m3 vode na sat, odnosno, izraženo kao specifično opterećenje b 0,5 kupača/m3• Iz ovih se podatal;$:a dobiva protjecaj: =

F F 2 = 0,444 F(m / h) (1 8.4) qp1 = -- = fp, x b 4,5 x 0,5 F

q,= P f„ xb

=

F

2,7 x 0,5

0,742 F(m 3 / h) (18.5)

gdjeje: qp1 - protjecaj za plivačke i skakačke bazene (m3/h) q„ - protjecaj za neplivačke i slične bazene (m3/h) F - površina bazena (m2) fp1 - faktor opterećenja za plivački bazen (m2/h) fn - faktor opterećenja za neplivački bazen (m2/h) b - specifično opterećenje (broj kupača na m3 vode). Broj kupača K, pod istim se uvjetima određuje na temelju formule:

i

Sportski

5

"'

min

oc

h

Neplivački

Dječji

Terapijski

Privatni

5

•

.

.

JO

po kupaču

vode

30

22 •

30

24

20

22 .

.

26 . .

20

28

24

„

.

..

26

30

4

. • •

20

:!8

•

.

20 .

.

.

•

8

4

.

25

. . 24

. . JO

.

.

•

6

2

32

. 32

6

7 . . . ')

0,5

2:! ' . ' 24

5 JO .

. • •

.

25

. 25

. •

30

30

2000 . ' . 4000 l 5

Trajanje

10

10

Nastavni

Prohodni

Plivački bazen prema sl. 1 8 .42 ima dimenzije 25,0!1 2,5 m

Trajanje optjecaja

• • •

( 1 8.7)

Primjer 18. 9

Temperat ura

n

0.37 1 F ,

(2) Primjer proračuna bazena

upotrebe

1 lnh:Pn!llni Plivački

2, 7

vode

Potrošnja Vrsta bazena

/,,

Univerzalni bazeni, odnosno bazeni koji djelimice služe za plivače a djelimice za neplivače, izračunavaju se za svaki dio posebno, pa se dobiveni brojevi zbroje. U takvom slučaju treba voditi računa o različitom zagađenju plivačkog i neplivčkog dijela bazena i razmjerno tomu rasporediti ulijevne ventile. Pri proračunujavnih, posebno komercijalnih baze­ na, treba voditi računa o često vrlo različitom broju kupača (naročito je pojačan posjet danima kad je temperatura vode viša). Zbog toga treba predvidjeti pričuve i njihovo moguće povećanje: izabrati male brzine filtriranja, jače pumpe, uređaje za dezinfekciju i ostale dozatore. Ostali bazeni (polujavni i privatni) za koje je teško odrediti maksimalni broj kupača, mogu se dimenzi­ onirati na isti način kao i javni, odnosno prema trajanju optjecaja pri kondicioniranju vode na temelju tablice 1 8.24, gdj e su prema vrstama bazena i njihovom zagađenju navedene brojke o trajanju optjecaj a pri kondicioniranju vode, te drugi podaci. Svi uređajni dijelovi za kondicioniranje vode mogu se smjestiti na površini od 20% do 25% površine bazena.

1 ,4 ... 2,3 m2/h 1 ,85 ... 4,0 m2/h

=

= !_ = F

( 1 8.6)

I I . 8

.

..

2

.

12

.

I

Tablica 1 8.24 POTRO ŠNJA VODE I DRUGI PODACI O BAZENIMA

Vodovod i kanalizacija u zgradama

186

f1 1 1 r I

Filter M aksimalna brzina protjecaja kroz filter iznosi 30 m/h Ako zbog sigurnosti usvojimo brzinu od 20 m/h, iz formule .

q

o == F=V

. Ako se usvoje 2 fi1ltera s povrsmom

Sl. 1 8.42 Skica bazena uz primjer 1 8.9

F = 3 1 2,5

Ostali podaci: Površina

-·

m2

. . . svak1 trna promjer

H = 2,0 m

Dubina Zapremnina

1 39 = 7,0m 2 . 20

-

Z = 625 m3

2 d n --

4

7•0 = 3 ,5 m 2 , a 2

4x3 5 - 3,5m 2 , d 2 = --' 3,14

'

d=2 , 1 2 m, usvojeno d=2,0 m.

Dnevni pogon traje 8 sati Broj kupača prema formuli ( 1 8.6)

Kp1 = 0,222 x F = 0,222 x 3 1 2,5 = 70 kupača Potreban optjecaj prema formuli ( 1 8.4)

qP1 =0,444x f=0,444x3 12,5= 1 38,75- 1 3 9 m3/h=39 I/s.

. . . . z 625 . . Trajanje optjecaja - = = 4,6 sati tj. 5 puta na 24h 139 q --

Broj ulijevnih ventila

• •

prema površini

3 1 2,5 = 5,6 "" 6 kom. 56

--

prema zapremnini:

Prema tome, usvojena su dva filtera promjera d= 2,0 m, visine također oko 2,0 m (prema podacima proizvo­ đača). Filter se ispire pri porastu otpora na 3 dbar, vodom i zrakom. Brzina protjecaja je usvojena 25 m/h 25 m3/h x m2 = 7 I/s x m2• -

Potrebna količina vode za ispiranje jest: 2 x 3,5 m2 x 7 I/s x m2 = 49 l/s

Za ispiranje filtera moraju raditi sve tri pumpe predvi­ đene za normalni optjecaj (3 x 1 9,5 = 58,5 I/s > 49 I/s). Visina dizanja pri ispiranju jest: gubitak tlaka u vodovima 2,0 dbar

625 = 10,9 "" 1 1 kom. 57

3,0

otpor u filterima

--

�

l 0% za sigurnost

Kako je 11 veće, usvaja se 1 2 ventila, raspoređenih

po dnu bazena, kao na slici. M laznice ulijevnih ventila cl> 25 (3,33 I/s) 12 x 3 ,3 3 = 40 Vs > 39 I/s.

Potrebna količina vode, prema tablici 1 8.24. iznosi

5 .. . 10%. Tijekom 8 satnog pogona potrebno je

625000 x 0,05...0,1 = 3900... 7800 1 / h 8 = 1 , 1 .. . 2,2 Vs

Pumpe

Protjecaj pri optjecaju q0 = 1 3 9 m3/h = 3 9 Vs

Na temelju proračuna cijevnih vodova gubitak tlaka je

7 ,5 dbar

5,5 dbar

Kako je to manje nego za optjecanje (5,5 dbar dbar), iste pumpe su dobro izabrane i za ispiranje.


J

UpBoj anje kose

P o P omijare

z Z

Č išćenje poda

I

10 . . . 1 5 15 20 40 50 .

•

.

•

.

.

50

.

I

kamenog i linoleum ,

•

.

1 00 PVC

I

I

0,5 l/m2 O, 1 0 . . . 0,1 5

I

5

l/m2

-

I

I

0, 1 7

35" 35 ° 35°

I

400

50" 40°

222

Vodovod i kanalizacij a u zgradama

U tabl. 23 . 1 navedena je približna prosječna dnevna potrošnja tople vode za razne vrste zgrada, a na tabl. 23.2 potrošnja tople vode po sanitarnim predmetima u raznim zgradama.

1.0

(2) Temperatura tople vode Temperatura hladne vode (HV) uzima se u pravilu tH = 1 0° c iako je ona ljeti toplija. Ako je hladnija od 1 0° C treba uzeti u proračun stvarnu temperaturu. Temperatura potrošne tople vode (miješane vode, temperatura tople vode na izljevu) je za • umivanje, kupanje, tuširanje t M 35° . ..42° C 55° • kuhinjske potrebe • privredne potrebe do 95° Pri tome treba voditi računa o tome da se voda pri punjenju kada ohladi za 3° ... 7° C, ovisnosti od materijalu (čelični lim 3°, ljeveno željezo 5°, zidane i betonirane kade 7° C). Osim toga, u vodovima, ovisno o dužini izoliranosti i u akumulacijama gubi se još 5° do 1 0° C. Zbog toga se računa da temperatura tople vode (voda pri izlasku iz zagrijača ili protočne baterije) treba biti: ty = 60° c Više od 60° C se ne primjenjuje zbog korozije i inkrustacije. Ako je potrebno da temperatura tople vode bude viša od 60° C, voda se mora kondicionirati. U tabl. 23.2 pored potrebnih količina navedene su i izljevne temperature, pri čemu je već uzeto u obzir spomenuto hlađenje prije i poslije izljevanja.

(3) Količina topline Kad je poznata količina tople vode Q „ njena temperatura tr i temperatura hladne vode tH tada se potrebna količina topline na sat C izračunava prema formuli: (23. l )

�

tr

�

D,l

q;

Q,1

Sl. 23.36 Faktor istovremenosti za stanove [50]

:;; !l 'i'.

G.4

5u

e

t-t+t+Hl+A't--i::�

: � H-t-ttiiiitt-HH+ttt1Fl'l'TT

;

� � t-t--t-t-t-t+ttrH-t+

Sl. 23.37 Faktor istovremenosti za hotele i bolnice

Za izračunavanje potrebne količine tople vode i topline odlučna je maksimalna satna potrošnja. Za stambena zgrade, hotele i bolnice maksimalna satna potrošnja tople vode se izračunava pomoću formule (23.2) QT„=Qr/n 3 2 a odvodna cijev j e 40 mm. Postoje i bidei s utjelovljenim sifonom od iste keramike, koji ima sva dobra svojstva takvih sifona. Pražnjenje posude je zbog male količine vode također kratkotrajno.

mm ,

(9) Pribor Uz bide se postavlja: Držač sapuna, metalni (kao za umivaonik i kadu), na zidu, na visini od 70 . . . l 00 cm iznad poda, u osi bidea ili malo bočno; također se postavlja i keramički držač u jednoj zidnoj pločici. Držač spužve, slično kao sapuna, na visini 70...80 cm. Kuka za ručnik, metalna ili keramička, na visini od 1 00 cm nad podom, u osi bidea ili malo bočno. Rukohvat za lakše dizanje, na visini od oko 80 ... 1 00 cm iznad poda. Rukohvat može biti vertikalan

Vodovod i kanalizacija u zgradama

244

ili horizontalan, j edan ili dva komada, dužine 30 cm. Za povremeno postavljanje irigatora treba posta­ viti kuku za vješanje posude na visini od 1 40 cm od poda, u osi aparata ili do 30 cm bočno. (10) Standardizacija Za bide j e dosad objavljen standard: 1 . Armatura za bide HRN M.C5.8 1 6 ( 1 970) (11) Montažni primjeri Podni bide Na sl. 32.B.3 je prikazan podni bide s termosta­ tnom mješalicom na zidu i s uzidnim ventilom s ruči­ com. Izmiješana voda dolazi u ovaj ventil, miješa se u keramičkom dijelu i ispuštakroz otvor iznad preljev­ nog otvora. Bide ima mehanički čep i može se upotri­ j ebiti za pranj e iz posude i pomoću mlaza. Od pribora su predviđeni horizontalni rukohvat i pločice s drža­ čima sapuna i spužve. Armature i pribor su udešeni prema pločicama 151 1 5 cm. Zidni bide Na sl. 32.B.4 j e prikazan zidni bide s polužnom mješalicom i mehaničkim čepom. Jedan dio ispuštene vode ulazi u šuplji rub radi zagrijavanja. I ovaj bide se može upotrijebiti za pranje mlazom ili iz posude. Od pribora su predviđena dva vertikalna rukohvata i držači sapuna i spužve.

322.2 ĆESME ZA PIĆE (Oznaka Ć) Upotreba. Česma za piće (pijka) služi samo u tu svrhu.

2

5

Sl.

2

4

3

6

Samo se po sebi razumije da voda mora odgovarati higijenskim i drugim uvjetima koji se postavljaju vodi za piće. Današnje česme su mali vodoskoci čiji se mlaz izravno dohvati ustima i voda tako pije, bez nehi­ gijenskog lončića, a ispusna armatura se tako oblikuje ili postavlja da se mlaznica ne može usnama dotaknuti, a voda mlaza ne smije padati na mlaznicu da se ova ne bi onečistila. Česme za piće se postavljaju u zgradama u kojima boravi ili kroz koje prolazi velik broj ljudi, kao što su škole, igrališta, stadioni, kupališta, tvornice, javne zgrade, željezničke i druge postaje itd. Česme se nikad ne postavljaju u kabine, nego uvijek na mjesta gdj e prolazi veći broj osoba (bolovi, aule, tvorničke bale, čekaonice, peroni i dr.), gdje će biti uočene, a neće smetati prolaznicima (u zidnim udubinama, kutovima) i izvan glavnih prometnih pra­ vaca). Vrste česama. Česme za piće se proizvode indu­ strijski, kao i ostali sanitarni predmeti, ali su one vrlo prikladne i za umjetničku obradu. Zbog velike slobode u oblikovanju, ovdje nećemo prikazati skulptorski izrađene i opremljene česme, nego samo one koje se industrijski proizvode. Prema položaju česme su zidne ili podne. Zidne česme su prikazane u skicama na sl. 32.Č. l . Neke od prikazanih česama imaju pored mlaznice i ispusnicu 2 i 5, a neke samo ispusnicu 3. Mlaznica je prikladna za mlađe osobe, a za starije j e prikladna ispusnica, pod uvjetom da se osigura automat za papirnate ili plastične čaše i koš za bacanj e rabljenih čaša. Ovaj način se smatra također higijenski isprav­ nim. Podne česme su prikazane na sl. 32.Č.2. One su od raznog materijala (lij�vanog željeza i umjetnog kamena) i raznih oblika. Cesme oblika 2 izrađuju se i u obliku fontane od prirodnog ili umjetnog kamena, s

7

32.Č. l Zidne česme

8

3

Sl.

32.Ć.2 Podne česme

Kanalizacija

245

Tablica 32.4 - DIMENZIONIRANJE ČESAMN> Ustanove

Škole, uredi

'

Industrija laka srednja teška

SL 32.Č.3 Česma s ohladivačem

mlaznicama po rubu i stalnim mlazovima. U tom se slučaju malo razlikuju od ukrasnih vodoskoka. Česme s ohlađivačem (sl. 32.Č.3) postavljaju se na mjestima gdje je velika potreba za hladnom vodom, a iz vodovoda j e teško dobiti dovoljno hladnu vodu (vreli pogoni u industriji, ljevaonice, javna kupališta i dr.), u toplim krajevima, a i radi većeg komfora. Smještaju se u bolove, hodnike i druga mjesta. Hladna voda se dobiva hlađenjem vodovodne vode pomoću rashladnog agregata, ugrađenog u ormarić od čeličnog lima. U gornjem dijelu ugrađena je prija­ mna posuda od plemenitog čelika, s mlaznicom koja u luku izbacuj e mekani mlaz vode. Štedni ventil s oprugom i regulacijom mlaza aktivira se ručno, dugmetom na mjestu prikladnom za rukovanje desnom rukom, ili nožno, pedalom. Česme s ohlađivačem se proizvode raznih kapa­ citeta, obično 20 lih, 40, 60 i 1 20 lih. Ovdje treba spomenuti da se u nekim zgradama gdje je to opravdano pravi i posebna centralna insta­ lacija hlađene vod§. Shema ovakve instalacije je prikazana na sl. 32.C.4. Međutim, većinomje ekono­ mičnije opskrba hlađenom vodom rješavati lokalnim uređaj ima, česmama s ohlađivačima.

Sl. 32.Č.4 Sheme instalacije vodovoda hlađene vode

Temp. vode t°C 1 0"

to

13 16

Broj osoba

po

I/h

na l prskalicu

3

60

2 L

I

20 20

40

Restoran Kavana Bolnica

7 7 10

4 3

60

Kazalište

10

25

500

Hotel

10

6

1 20

Javna mjesta

(trgovi, parkovi) Velika samoposluga Hala hotela "

biroa

10

Potrebna količina vode

10

1 > Prema SAD-standardu C S 1 27 - 45

1 00 l/h

20 1/h ·-

Podsjećam da postoje i p o j i l i c e (česme) za stoku koje su već opisane (sl. 1 3.44). Dimenzioniranje česama za razne zgrade prika­ zano je na tabl. 32.4. Broj česama i mlaznica ovisi i o rasporedu pros­ torija i prikladnom smještaju česama. U školama ovisi i o mjestu gdje se provodi odmor. U višekatnim zgra­ dama česme se moraju postavljati po katovima. Materijal za izradu česama je sanitarni porculan, keramika, umj etni kamen, lijevano željezo, lim od plemenitog čelika i dr. Umjetnički izrađene česme se prave od prirodnog kamena, umjetnog kamena i betona. Betonske česme se oblažu keramičkim ploči­ cama, mozaikom i dr. Konstrukcija zidnih česama treba omogućiti postavljanje na zid ili u zidnu udubinu (pomoću vijaka, kopči ili konzola) i dovođenje i odvođenje vode. Podne česme se postavljaju na podnožj e u obliku stuba ili ormarića. Posudaj e uvijek ljevkasta, a voda se dovodi i odvodi kroz strop. Visina postavljanja (od poda do gornjeg ruba posude) je: • za odrasle osobe 90 „ . 1 00 cm • 80 cm djecu > 1 4 god. • 75 cm " 6 . . . 1 4 god. • " 3 . .. 6 60 cm Uporaba česme za osobe raznog uzrasta može se postići i prikladnim postavljanjem stuba oko česme.

:}

24 6

r. .

.

. �

„

�

„

• •

. [> >>>>>: ·

„

·

•

•

.

·

•

�

·

'"

„

•

.

·

„

•

·

„

„

�

1

c

Sl. 32.Č .5 Uporabna površina česme

Vodovod i kanalizacija u zgradama 1

2

3

4

f� � � Sl. 32.Č.6 Mlaznice česme

Uporabna površina je prikazana na sl. 32. Č .5. Česme s više mlaznica postavljaju se na međusobnim razmacima od 40 ... 50 cm. Dovod vode se vrši putem mlaznice koja treba spriječiti dodirusnama (zbog toga mlaznica ima prsten ili omotač), da se mlaz vode ne vraća na mlaznicu (zato mlaz mora biti kos) i da se protjecaj može regu­ lirati i limitirati (da ne prska mimo posude). Na sl. 1 3.43 prikazana je ispusna armatura sa zaštitnim prstenom, a na sl. 32.Č .6 su prikazane mlaz­ nice s tipkom za aktiviranje i bez nje. Zbog štednje vode uvijek se ugrađuje štedna ispu­ snica (tipa kao na sl. 1 3.45) s mogućnošću regulacije tlaka ili s automatskim regulatorom tlaka. Prije je spomenuto da je ispravno predvidjeti i punjenje čaša za vodu pored mlaznica. ?a to se pred­ vide obične ispusnice (kao na sl. 32.C. 1 -23 i 5), a primjenjuju se i štedne ispusnice koje se aktiviraju istom rukom kojom se drži čaša ili samom čašom. Rukovanje ispusnicom može biti ručno ili nožno, a može biti i s daljinskim rukovanjem, (voda se pušta za vrijeme školskog odmora ili druge pauze) ili foto­ ćelijski. Dovod vode za zidne česme je kroz zid, a za podne kroz pod, odnosno strop (što je bolje izbjegavati). Odvod vode se vrši preko sifona $ 32 mm (jer se manji ne prave), a povezuje se odvodom $ 40 mm.

--t--� 1 --

�� I _/� -

.

Sl. 32.Č .7 Zidna porculanska česma (Ideal-Standard)

Odvodni ogranak česme se smješta u zid, a podne česme u strop. Za umjetničke česme se dovodna i odvodna arma­ tura i njihovo funkcioniranje mora uskladiti s likovnim rješenjima. Ponekad se ne mogu primijeniti tipizirane armature, nego se za takav slučaj dotjeruju ili se prave zanatski nove. Standardizacijom česme do sad nisu obrađene. Montažni primjer. Na sl. 32. Č .7 prikazana je zidna česma od sanitamo_g porculana, postavljena na zid obložen pločicama. C esma se pričvršćuje na zid kopčom, a k tome i sa dva vijka s uglavcima 9. Dovod vode je putem vodovodne cijevi $ 1 O mm. Armatura za ispuštanje mlaza vode za piće sastoji se od mlaznice 1 , štednog ventila 2 s ručicom 3 i regulatorom tlaka 4. Odvod vode je preko izljevnog ventila s rešetkom 5 i sofina $ 32 mm 6, u kanalizacijsku granu $ 40 mm. Visina gornjeg ruba iznad poda, za pločice 1 5/ 1 5 cm s podnožjem od 1 O crn, j e 85 cm (kao kompro­ misna za razne uzraste).

322.3 IZLJEVNICI (Oznaka I) (1) Uporaba Izljevnici se upotrebljavaju za: a) izlijevanje kuhinjskih pomija b) pranje posuđa pod mlazom vode c) izlijevanje kućnih pomija d) pranje povrća, ruku i dr. d) uzimanje vode za razne svrhe t) hlađenje pod mlazom vode Izljevnici se upotrebljavaju u raznim zgradama i za razne svrhe. Najčešći su kuhinjski izljevnici koji se upotrebljavaju u stambenim zgradama i drugim kuhinjama (a„.t), radionicama i kotlovnicama (e), posebna vrsta izljevnika za kućne pomije u javnim zgradama (pomijare) (c) i veća grupa specijalnih izljevnika u zdravstvenim zgradama (b, e). Izljevnici se primjenjuju samo za upotrebu pod mlazom vode i zato po pravilu nemaju čep. ·

(2) Vrste i oblici Bez obzira na oblik osnove, prijamna posuda iz­ ljevnika treba u poprečnom i uzdužnom presjeku imati što je moguće veće nagibe radi što bržeg slijevanja i otjecanja prljave vode, da bi masne i ljepljive tvari što manje prianjale za zidove posude i da ne bi dolazilo do prskanja vode pri upotrebi mlaza. Vanjski oblik izljevnika treba omogućiti njegovo postavljanje na zid, odnosno ugrađivanje u kuhinjski ili drugi blok. Osim toga ovaj oblik treba omogućiti

Kanalizacija lako čišćenje sa svih strana i odozdo i zbog toga ne smije imati nedostupnih udubina i kutova. Prema vrstama izljevnici su kuhinjski, laboratorijski, pomijare i bolnički.

Kuhinjski izljevnici su prije bili polukružne, a

danas su pretežno četvrtaste osnove. Polukružni se danas postavljaju samo gdj e nema dovoljno mjesta.

Polukružni izljevnik (sl. 32.I . 1 ) ima lj evkastu posudu, s rupicama umj esto izljevnog ventila i viši ili niži zaštitni zid od istog materijala. Izljevnik s višim zidom primjenj uj e se kad zid kuhinje nije obložen nepropusno.

247

Stolni izljevnik(sl. 32.I.3) se ugrađuje u kuhinjski ili drugi blok, a nije prikladan za samostalno posta­ vljanj e na zid. Ima polulj evkast oblik sa zaobljenjem velikog polumjera radi što boljeg slijevanja vode, ali se u njega može staviti kuhinjska posuđe. Na izljev­ nom otvoru se nalaze rupice, bez čepa. U novije vrijeme se sve više poj avljuju kuhinjski izljevnici sasvim malih dimenzija (oko 1 2/20 cm) (sl. 32.1.4) u kojima se nalazi posuda koja služi kao cje­ dilo. Lako se vadi iz ležišta, a sadržaj se poslije cije­ đenja prosipa u posudu za smeće.

1 ...

\:::---t-- -11.!Q

Sl.

32.I. l

_

}

_

Sl.

32.I.3

Stolni kuhinjski izljevnik

Sl.

32.I.4

Mali kuhinjski izljevnik

Polukružni kuhinjski izljevnik

scp

,-------....

1 ... ,

I

�= -tSl.

32.I.2

�1

Ćetvrtasti izljevnik

Četvrtasti izljevnik(sl. 32.1.2) od lijevanog željeza je prikladnij i od polukružnog, jer se vedrica ili druga posuda može u njega staviti. Manje je prikladan za slijevanje vode, ali se može upotrijebiti i kao sudoper, jer ima otvor za čep.

Sl.

32.I.5

Podni lijevani izljevnik

Vodovod i kanalizacija u zgradama

248

Vertikalni izlj evnik od lijevanog željeza (sl. 32.1.5), sa zaštitnim zidom ili bez njega, postavlja se u velikim kuhinjama za izlijevanje kuhinjskih pomija. Sifon se nalazi u nozi i priključuje se horizontalno na ogranak u zidu. Izljevnik s drobilicom (sitnilicom) za otpatke (sl. 32.1.6) postavlja se u stambenim i drugim kuhinjama za uklanjanje kuhinjskih otpadaka (ljusaka, kostiju i drugih organskih materija) putem kanalizacije. Na izljevnik s velikim izljevnim otvorom (90. „ 1 1 O mm) pričvrsti se drobilica s el. motorom koja otpatke zdro­ bi i usitni i s hladnom vodom otplavi. Uljevno grlo drobilice ima čep koji se može ručno okrenuti u tri položaja: otvoren (izljevnik se upotrebljava normalno), zatvoren (posuda izljevnika je začepljena, čep se može i zvaditi radi čišćenja grla drobilice, a posuda se može napuniti vodom) i uključen (drobilica je uključena, ali samo kad ispusnica ispušta vodu i ona prolazi kroz prekidač vode I).

izljevnik drugačijih oblika, također od kamenine.Pravi se s preljevom ili bez njega, a izljevni otvor može biti s rešetkom ili čepom od kamenine, pa ovaj izljevnik može poslužiti i kao sudoper.

Sl. 32.I.8 Laboratorijski izljevnik-sudoper ---

t

!:!I

Na sl. 32.I.9 prikazana su izlj evna grla od kame­ nine koja se ugrađuju u površinu laboratorijskog stola ili digestorija, a služe kao mali izljevnici. Raznog su oblika i prave se s rešetkom ili zvonastim sifonom. Obično imaju zajednički sifon za više grla.

�!ll1112l���rzm;;i� _.\..

Sl. 32.I.6 Izljevnik s drobilicom

Izljev u kanalizaciju 2 je 40 mm, na njega se postavlja sifon, agregat se priključuje na električnu mrežu preko zaštitne utičnice 3. Drobilica j e težine 20 . . . 30 kg, a el. motor je obično jednofazni, 0,4 . . . I kW, 1 500 o/min. Nedostatak je prilična buka pri radu i prilično visoka cijena.

r

o 'I d "'

� '

'

55_ .l!lj

:;i o "')

L-i.

�

Sl. 32.I.7 Laboratorijski izljevnik

Laboratorijski izljevnici služe za izlijevanje kemi­ jskih i sličnih pomija. Obično su od kamenine sa sme­ đom glazurom, otpornom na kiseline. Na sl. 32.I.7 prikazan je ovakav izljevnik sa zvonastim sifonom od istog materijala. Na sl. 32.1.8 je laboratorijski

Sl. 32.l.9 Laboratorijska stolna izljevna grla

� ~

�±

�

45 54

Sl. 32.LI O Keramička pomijara

�

Kanalizacija Pomijare (sl. 32.1. l O) su izljevnici koj i se posta­ vljaju u javnim i privrednim zgradama, a služe za uklanjanje kućnih pomij a (fekalne vode, prljave vode od pranja podova, namještaj a, prozora i dr.) i za uzimanje vode. Uvijek imaju rešetku na koju se može staviti vjedro pri punj enju vodom. Rešetka se može podići zbog čišćenja. Osim podnih proizvode se i zidne pomijare. Bolnički izljevnici služe za izlij evanj e svake bolničke otpadne vode (iz operacijskih sala, iz fekalnih posuda i dr. ). Na sl. 32.L l l prikazan je bolnički izlj evnik od sanitarnog porculana, ugrađen u zidnu udubinu. Izljevnik ima ispimi rub i P-sifon od Jijevanog željeza I OO.

249

posuda (guske i boce za mokraću). Utjelovljeni sifon ima I 00 mm. Ispiranje se vrši kotlićem ili ispimicom. Za ispiranje gusaka služi tuš na dnu (lijevo), a cij ev na desnoj strani sa hladnom vodom za ispiranje urinskih boca.

Fekalni izljevnik (ispimi aparat) (sl. 32.1. 13) služi u bolnicama za pražnj enje, ispiranj e, dezinfekcij u i sušenje noćnih posuda, gusaka, urinskih boca i dr. Time se znatno olakšava ovaj neprijatni posao, a sma­ njuje se i zadah. Prikazani aparat j e od kromnikl-čeli­ ka, a postolj e i sifon su od lijevanog željeza. Prave se i zidni i ugrađeni fekalni ispimici.

"'

� --- - ......

\

\

\

---� Sl.

32.Ll 1

Bolnički izljevnik u niši

Ispiranje ruba može se vršiti ispirnicom ili samo­ zapomicom, najbolje nožnim aktiviranjem, a uzimanje vode zidnom mješalicom s pokretnom pipom. Prednj i zaklon izljevnika se može skinuti radi popravka.

Fekalni izljevnik (sl. 32.L 1 2), obično od šamotne keramike, služi za pražnj enje i ispiranje fekalnih

Sl.

32.1. 1 2

Fekalni izljevnik

Sl.

32.I. I 3

Fekalni ispfrni aparat

Upotrebljava s e tako da se poklopac aparata otklopi i posude pričvrste na držačima, a zatvaranjem poklopca posude se isprazne. Rukovanje poklopcem može biti i nožno. Ispiranje posuda je ručno i vrši se h ladnom (cijev 20), zatim toplom vodom ( 20), putem prskalica u unutarnjoj posudi. Za ispiranje urinskih boca služi cijev 1 5 s mlaznicom na koju se boca natakne. Radi sprječavanja eventualnog usisa­ vanja otpadne vode iz aparata, moraju se postaviti zračni ventili. Najbolje je da se primjene ispirnice (kao na slici), jer one imaju ugrađen zračni ventil, a jednim pritiskom se i dozira količina ispime vode. Za dezin­ fekcij u se često dovodila u aparat para pod niskim ili visokim tlakom, ali ne s dovoljno dobrim uspjehom. Bolja se pokazala dezinfekcija posebnim tekućinama koj e se raspršuju u aparatu. Gravitaciona ventilacija s priključkom na vertikalni kanal je nepouzdana. Zbog toga se ovi aparati proizvode uvijek s dovodom hladne i tople vode, a dovod pare i ventilacija samo ponekad. Nedostatak ovakvog aparata je ručno rukovanj e dovodom vode (ako se redoslijed poremeti ispiranj e je hrđavo) i gubitak u vremenu. Ovo se može popraviti uvođenjem električnog automatskog upravljanja, ali je ovakav uređaj sa dva instalacijska sustava skup i lako se kvari.

250

Vodovod i kanalizacija u zgradama

A utomatskafekalna ispirnica (sl. 32.I. l 4) se radi od šamotne keramike s poklopcem od plemenitog čelika ili je cijela od ovakvog čelika. Aparat je uvijek zidni ili ugrađen. Postavljanje posuda na otvorenom poklopcu je kao i u prethodnom aparatu, a u pogon se stavlja pritiskom na dugme. Cijeli proces praž­ njenja, ispiranja, dezinfekcije i sušenja obavlja se auto­ matski i poklopac se za to vrijeme ne može otvoriti. Pritiskom na dugme putem ispirnog ventila uključi se hladna voda ( 1 ,5 I/s), pa se poslij e 6 s hidraulički uključi i topla voda i na iste mlaznice 6 s ističe mije­ šana voda (2,5 l/s), zatim još 5 s samo topla voda. U posljednje 3 s. s toplom se vodom na iste mlaznice raspršuje i dezinfekcijska mješavina (otopina na bazi formalina) koja se dovodi posebnom cij evi. Ovaj aparat funkcionira potpuno automatski, s vrlo dobrim učinkom i sigurno. Aparat j e relativno

Sl.

32.I. 1 4 Automatski fekalni ispimi aparat (zk-Hosiptal)

jednostavan, a isporučuje se s instalacijskim blokom, s ugrađenom hidrauličkom automatikom i svim priključcima. Ovakvi aparati se prave i kombinirani sa zahod­ skom školjkom.

( 3) Dimenzije Dimenzije raznih izljevnika navedene su na sl. 32.I. l do sl. 3 2.1. 1 3.

Konstrukcija izljevnika ovisi o materijalu i načinu postavljanja i pričvršćivanja. Zidni izljevnici (sl. 32.I. l i 32.I.2), bez obzira na materijal od kojeg su izrađeni, imaju viši ili niži leđni zid koji štiti površinu zida prostorije od prskanja vode i omogućuje slijevanje te vode u posudu izljevnika. Ako je zid obložen nepropusnim pločicama primje­ njuju se izljevnici s niskim zaštitnim zidom, a ako je ožbukao i obojan preporučuje se viši zid. Pričvršćuju se u pravilu vijcima na uglavcima, a izuzetno i na konzolama. Zbog zaštite posuda i samog izljevnika pri upotre­ bi, na njegov rub se postavlja zaštitni rub od plastike koji je neosjetljiv na utjecaj vode, a profiliranje tako da se lako može pričvrstiti na razne oblike rubova. Stolni izljevnici (sl. 3 2.l.3, 32.l.4, 32.l.8) koji se ugrađuju u horizontalnu površinu kuhinj skog bloka i laboratorijskog stola moraju se postaviti u ravni gornje ploče, visine 85 cm ili 90 cm. Zbog toga su neprikladni za izlijevanj e vjedra s kućnim pomijama, ali su dobri za izlijevanje kuhinjskih pomija. Ovi ugrađeni izljev­ nici imaju rub kojim se oslanjaju na konstrukciju blo­ ka, a mogu se osloniti i na posebne zidne konzole. Stolni izljevnici su najbolji kad su izrađeni zajedno s ocjednom ili radnom pločom u jednom komadu, od istog materijala. Podni izljevnici (sl. 32.I.5, 3 2.1. 1 0, 32.I. 1 3 ) se postavljaju na pod u blizini zida, slično kao podni zahodi i bidei. Na zidne i stojeće izljevnike postavljaju se ili su ugrađene pokretne rešetke da se na njih postavi vjedro pri punjenju vodom. Ove se rešetke postavljaju kad vjedro ili drugu veću posudu nije moguće postaviti na dno zbog oblika izljevnika ili iz drugih razloga. Ove rešetke (sl. 3 2.I.5, 3 2.I. 1 5) se prave od pocin­ čanog čelika ili lijevanog željeza, od aluminija ili kromiranog mesinga. Rešetke se postavljaju u visini ruba posude izljevnika, a pričvršćene su na pante, te se mogu otklopiti radi čišćenja, ili se postavljaju u posebna udubljenja, pa se mogu i izvaditi.

( 4) Materijal Kuhinjski izljevnici se izrađuju od lijevanog želje­ za, emajlirani iznutra, od čeličnog lima emajliranog izvana i iznutra; od čeličnog nehrđajućeg lima i od šamotne keramike. Pomijare, bolnički izljevnici i fekalni ispirni apa­ rati se prave od šamotne keramike i čeličnog nehr­ đajućeg lima.

(5) Konstrukcija Osnovna konstrukcija izljevnikaje što u pravilu nema čepa, ne može poslužiti za pranje iz posude, pa mu nij e potreban nikakav preljev.

(6) Visina postavljanja Kuhinjski polukružni i četvrtasti zidni izljevnici se postavljaju na visinu od 65 ... 70 cm (od poda do gornjeg ruba posude). Ova je visina usvojena kao kompromisna između one koja je prikladna za podi­ zanje i spuštanje punog vedra i one koja je prikladna za izlijevanje manjih posuda bez saginjanja. Zbog ove visine i oblika zidni izljevnici nisu prikladni za ugrađivanje u kuhinjski blok. Stolni izljevnici se ugrađuj u u horizontalnu povr­ šinu i visina njihovog gornjeg ruba od poda određena je visinom te površine. Za kuhinjske blokove ta visina iznosi 85 ili 90 cm. Ako se radi o drugim stolnim

Kanalizacija izljevnicima (npr. osnima uz operacione sale), tada se visina određuje na 70 cm. Vertikalni izljevnici imaj u visinu određenu kons­ trukcijom. Pomijare imaju visinu do 45 . . . 50 cm, kuhinjski vertikalni izljevnici 65 do 70 cm, a fekalni 70 cm.

(7) Uporabna površina Uporabna površina izljevnika prikazana je na sl.

32.1. 1 6.

(8) Dovod i odvod vode (81) Dovod vode Dovod vode ovisi o vrsti i položaju izljevnika. Armature za zidne kuhinj ske izljevnike su obične zidne ispusnice, a u novije vrijeme uvijek mješalice. Ako postoji i topla voda onda obavezno treba postav­ ljati zidne mješalice (a ne dvij e ispusnice), da bi se moglo prati različito miješanom toplom vodom.

25 1

Laboratorij ski izljevnici imaju stojeće mješalice na radnim stolovima, pošto se i izljevnici tamo postav­ ljaju. Pomijare imaju dovod vode za ispiranje školjke i posebno za uzimanje vode. Ispiranj e se vrši pomoću kotlića ili ispirnica kao i u zahoda, a armature za uzi­ manj e vode su uvijek zidne mješalice. Treba obratiti pažnju na izbor armatura s obzirom da mješalice dolaze uvijek na mjesto gdj e se nalazi ili ispirna cij ev kotlića ili ispirnice. Bolnički fekalni izljevnici imaju također posebne dovode vode za pranj e fekalnih boca i posuda, a pose­ bne za ispiranje posude izljevnika.

(82) Odvod vode Voda se odvodi preko izljevnog ventila i sifona. Polukružni lijevani i čelični ugradni izljevnici obi­ čno nemaju izljevni ventil, nego se kraj izljeva spoji sa sifonom i zaptiva gumenim prstenom ili kitom. Da krupnij e čestice ne bi zagušile sifon i druge dijelove odvoda, na dnu posude se postavlj aju otvori (rupice). Ako su one u samom dnu posude čišćeaje je olakšano i nema opasnosti da se sifon zaguši. Cista površina otvora treba biti 70 do 1 00 % presjeka izljevnog rukav­ ca. Ovakva konstrukcija (sl. 3 2.I.3), međutim, ima kutove koj i se ne mogu dobro očistiti, a pošto su nevidlj ivi to se i ne čini. Četvrtasti lijevani izljevnici obično imaju izljevni ventil kao i praonici (sl. 32.1.2). Ako se na izljevni otvor postavlj a drobilica za smeće tada izljevni otvor umjesto 50 mm. Lijevani vertikalni izljevnici imaju lijevani sifon 50 ili 70 koji je sastavni dio nožice na kojoj izljevnik stoji. Pomijare i bolnički fekalni izljevnici imaju utjelo­ vljene sifone kao i zahodi. Razumije se daje i spajanje s odvodom isto.

izljevnika od šamotne keramike koji se primjenjuje kao kuhinj ski, a više u bolnicama za razne potrebe. Sifon je lijevan, izvana bijelo emaj liran. Ispusnice su zidne, posebne za hladnu i za toplu vodu. Bolje rješenje je da se postavi mješalica, iako je ona skuplja nego dvije ispusnice. Pri postavljanju na zid obložen ploči­ cama 1 5/ 1 5 cm vodeno je računa o smještaju izljev­ nika, sifona i ispusnica u odnosu na spojnice pločica.

(9) Pribor Pribor uz izljevnik može biti rešetka na dnu ili uložna posuda. Rešetke na dnu služe da zaštite ravno ili umjereno nagnuto dno izljevnika od udara i habanja. Prave se od perforirane gumene ploče ili od plastika. Uložna posuda, četvrtastog oblika sličnog prao­ niku (sl. 32.1. 19) postavlja se u izljevnik i svojim previ­ jenim rubovima klizi po njegovim rubovima jer je uvijek kraća nego posuda izljevnika. Ova posuda ima ravno dno, a zidove vertikalne i može se izvaditi i postaviti na sto. Pomična uložna posuda služi za pra­ nje posuda i uz izljevnik može djelimično zamijeniti sudoper.

Sl. 32.1.20 Polukružni keramički izljevnik

Sl. 32.1 . 1 9 Uložna posuda za izljevnik

Kad se zidni izljevnik postavlja u kotlovnici ili praonici, tada na ispusnici treba predvidjeti spojku za gumeno crijevo, a ono spada u pribor uz takav izljevnik.

(10) Standardizacija Do sada je izdan standard za kuhinjski sudoper s izljevnikom HRN U.N5.3 1 O ( 1963.)

!

-f

-\if;i 53

�I

I

f-+

Sl. 32.1.2 1 Četvrtasti lijevani izljevnik

Četvrtasti lijevani izljevnik Na sl. 32.1.21 prikazan je četvrtasti izljevnik od

lijevanog željeza. Na dnu su rupice, a pravi se i s izljevnim ventilom i čepom. Rub je zaštićen gumenom

Kanalizacija oblogom. Posuda je iznutra emajlirana, a izvana lakirana. Pričvršćen je na zid sa dva zavrtnja s uglav­ cima. Sifon je lijevani, s naglavkom, izvana emajliran. Dovod vode je zidnom mješalicom s pokretnom slavi­ nom. Vjedro se može postaviti na dno posude. Pri postav­ ljanju na zid obložen pločicama 1 0/20 cm vođeno je računa o smještaju izljevnika, sifona i ntješalice u odnosu na spojnice pločica.

322.4 KADE I TUŠEVI

(Oznake K, T)

Pod kadama se ovdje podrazumijevaju sve posude koj e služe za kupanj e i pranje cijelog tij ela, bez obzira na njihovu veličinu i dubinu, odnosno zapreminu vode u njima.

(1) Uporaba Kade se rabe za: a) kupanj e odraslih b) tuširanj e c) kupanj e djece d) umivanje do poj asa e) pranje glave, ruku, nogu

f) intimno pranj e

g ) potapanje i pranje rublja h) uzimanje vode i) spremnik za vodu j) terapeutske svrhe U većim i dubljim kadama kupa se zagnjurena tijela u vodi. Prednosti ovakvog kupanja su: opuštanje tijela (relaksacija); umirenje i osvježenje; ugodna upot­ reba, posebno za starije ljude i liječnje tijela u vodi. Nedostaci su: relativno velika količina tople vode za jednu kupku ( 120...200 1 + 50 I za naknadno tuširanje); pranje u vlastitoj prljavoj vodi; otežano pranj e kade poslije kupanj a (u razini površine vode nahvata se masni i prljavi sloj koji se teško čisti). Tuširanj e (od francuskog douche) je kupanj e polijevanjem, pod mlazom čiste vode. Ono ima eko­ nomske, higijenske i estetske prednosti; relativno mala količina vode (30 .. 50 1 - tj . oko 4 puta manje nego u kadi); kupartje je kraće (do I 5 min.); vlastita prlj ava voda se odmah odvodi u kanalizaciju; ugodan meha­ nički i toplinski nadražaj kože tankim mlazovima veće i manje brzine vode uslijed smj enjivanja tople i vode mlakom i hladnom; kada se manje prljajer voda stalno otječe; tuš zauzima upola manje prostora nego kada. Zbog ovih prednosti tuširanj e se sve više širi i mnogi

n

253

(naročito mlađi ljudi) se i u kadi samo tuširaju. Kad se upotrijebi tušna kada visokih zidova voda manj e prska po podu, a plastičnim zavjesama i drugim pregradama to se prskanj e može i potpuno spriječiti. Umivanje je vrlo zgodno nad kadom jer je čovjek slobodnij i u pokretima, više je sagnut, a može se prati do poj asa bez bojazni da će slijevanje vode niz dola­ ktice i trup pokvasiti odijelo i pod. Zbog toga se većina ljudi radije umiva nad kadom nego iz umivaonika. Ovo važi i za pranj e glave. Pranje nogu pod mlazom može se obaviti pomoću pokretne sjedalice (sl. 32.K.29), bilo da se na nju sjed­ ne, bilo da se noge postave na nju, a posebno kad se upotrijebi ručna prskalica. Kada se isto tako vrlo dobro može upotrijebiti i kao bide. Sjedanjem na njen mb može se dobro obaviti pranje analnog i genitalnog dij ela tijela pod mlazom ručne prskalice. S obzirom na velik broj raznih oblika i veličina kada, njihova upotrebljivost za razne spomenute svrhe nij e uvij ek j ednaka (npr. plitka tušna kada ne može služiti za akumulaciju vode ni za uronjeno kupanje). Međutim, prijelazni oblici od normalne kade do dubo­ ke tušne kade mogu se upotrijebiti, u manjem ili većem opsegu, za sve spomenute svrhe.

(2) Vrste i oblici Prema tipovima, namjeni i veličini, kade se dijele na: - 2 1 kade za kupanj e - 22 univerzalne kade - 23 tušne kade - 24 nožne kade - 25 dječje kade - 26 terapijske kade.

(21) Kade za kupanje Kada za kupanje ima izduženi unutarnj i oblik tak­ vih dimenzija da prosječan čovj ek1l može cijelo tijelo u ležećem stavu zagnjuriti u vodu, pri čemu treba biti ispod površine vode trebaju biti ramena i koljena. Unutarnj i oblik treba da omogući u što martjoj, ali razumnoj količini vode ugodno ležanje, pranj e tijela pri sjedenj u i dobro tuširanje. On treba zadovoljiti i ostale, već spomenute svrhe za koje se kade upotreb­ ljavaju, a osim toga i lako čišćenj e i pranje kade. Osnovna kada (sl. 32.K. l ) je ili s paralelnim duž­ nim stranama ili je konusna, tj. kod nogu uža nego kod glave. Ovaj zadnji oblik odgovara obliku čovječjeg

Usvojili smo njemački propis da je prosječan čovjek visine 1,75, težine 70 kg i zapremine 70 l (v. /42/)

Vodovod i kanalizacija u zgr adama

254 1 A

B

2

3

4

5

6

aaaaa Sl. 32.K.1 Pregled tlocrta kada

lce=JI Sl. 32.K.2 Štedljive kade

tijela u ležećem stavu, njime se smanjuje količina vode, a može se uštedjeti i nešto prostora. Međutim, zbog slabog prilagođavanja kosih kutova pravokutnim pro­ storijama i pored tih prednosti sve više se primjenjuju kade paralelnih strana, a unutarnji se oblik eventualno razlikuje od vanjskoga. Osim spomenutih, postoje i razni oblici štedljivih kada (sl. 32.K.2). I pored više prednosti, ove kade ni­ su znatnije rasprostranjene. Vanjski oblik kade je uvijek odraz unutarnjeg obli­ ka. Ovo je razumljivo, jer su kade uglavnom od želje­ za, a deblj ina njihovih zidova od 2 do 6 mmje s obzi­ rom na čvrstoću metala dovoljna. Ovaj vanjski oblik, međutim, po svojim estetskim i higij enskim svojstvima znatno zaostaje od unutarnjeg oblika. Po vanjskom obliku kade su • slobodne (slobodno stojeće) • obložene (uzidne) • kabinet-kade.

Slobodne kade imaju vanjski oblik uvijek vidljiv jer je neprikladan za oblaganje. Dio kade gdje dolazi glava uvijek je polukružan, a nožni je više ili manje ravan (sl. 32 .K.3). Pošto su konstruirane za slobodno postavljanje, njihov rub ima zaobljen profil, prikladan za prihvaćanje rukama i oslanjanje, a također i za čišćenje. Međutim, ove se kade vrlo rijetko postavljaju slobodno, nego se uvijek najmanje jednom stranom

a

7

8

8

prislanjaju uz zid radi uštede u prostoru. Zbog toga se voda prelijevana preko ruba kade, posebno pri tuši­ ranju, sljeva niz zid i na pod. Kako je prostor između zida i kade vrlo uzan i vrlo teško pristupačan, čišćenje zidova, poda i vanjskih površina kade se ili uopće ne vrši, ili se to čini vrlo rijetko. Ti kutovi postaju leglo prljavštine i ne odgovaraju ni higijenskim ni estetskim zahtjevima.

A

('

u

�� �l;r

Sl. 32.K.3 Slobodna kada

S l. 32.K.4 Obložena kada

Zbog toga se ove slobodne kade sve više izbje­ gavaju, a umjesto njih se postavljaju: Obložene (uzidne) kade. Osnova ovih kadaje pra­ vokutna (sl. 32.K.4) i zbog toga se one lako prilago-

Kanaliz.acija đuju, pravokutnim prostorijama, a rub im je takvog profila da se prolijevana voda može sliti natrag u kadu. Da bi se izbjegli nehigijenski uvjeti ispod kade, cijela kada se oblaže ili obziduje. Tako se prostor između kompliciranog vanjskog oblika kade i jednostavnog četvrtastog oblika obložene kade potpuno zatvara, uslijed čega ne dolazi ni do zagađenja te šupljine. U obložene kade spadaju i kabinet-kade (sl. 32.K.5), čiji su vanjski zidovi izrađeni zajedno sa samom posudom kade i ujedno emajlirani. Ove kade imaju sve higijenske prednosti obloženih kada, vrlo su lijepe, ali znatno teže i skuplje od ostalih.

255

kompromisna rješenja s raznim karakteristikama (sl. 32.K.7). Stepenasta kada (također polukada) (sl. 32.K.8) ima duljinski profil stupnjevit da bi se olakšalo sjedenje pri pranju, smanj ila količina vode i omogućilo pranje nogu u maloj količini vode na dnu kade, a i za ostale svrhe. Poprečni profil joj je isti kao i kod obične kade. Potrošnja vode za kupanje je oko 1 00 l, pranje nogu ili kupanje djeteta oko 30 L Sve univerzalne kade se iz higijenskih i estetskih razloga oblažu.

:i :'- �

TI L

1J

[DJ ]

Sl. 32.K.5 Kabinet kada

Sl. 32.K.7 Univerzalne kade

Sl. 32.K.6 Polukada

Polukada (oznaka K/2) (sl. 32.K.6) ima oblik obložene kade, ali je kraća i obično je dublja. Kupanje se može obaviti u sjedećem ili poluležećem stavu. Za sjedenje se može o rubove kade objesiti sjedalica ili se stoličica postavi na dno. Poprečni profil polukade je sličan profilu običnih kada. Njihov vanjski oblik je također vrlo sličan, te se i one oblažu. (22) Univerzalne kade

Univerzalne kade služe za više svrha, a ne samo za kupanje i tuširanje. Uz adekvatnu potrošnju vode one služe i za kupanje djeteta, pranje nogu, umivanje do pojasa, intimno pranje i dr. Zbog toga su to uvijek

Sl. 32.K.8 Stepenasta kada

(23) Tušne kade

Tušne kade (sl. 32.K.9) imaju u pravilu kvad­ ratnu osnovu. Unutarnji oblik je također kvadratni , s više ili manje zaobljenim SD kutovima i rubovima. Dno se ponekad izvodi hrapavo (brazdasto, bradavičasto) radi sprječavanja klizanja, ali to otežava čišćenje ka­ de. Bolje je da se na ravno dno postave prostirke od 'l 1 plastike, čime se ujedno rješava i neprijatno hlaSl. 32.K.9 Tušna kada

tJt

Vodovod i kanalizacija u zgradama

256

đenje nogu na početku tuširanja (drvene rešetke se iz higijenskih razloga ne postavljaju). Tušne kade služe samo za tuširanje. Grupni tuševi se postavljaju u školama, sportskim dvoranama i vježbalištima, javnim kupalištima, bolni­ cama, vojarnama, tvornicama i drugim zgradama. Prijamne posude su uvijek tušne kade male dubine (oko 1 5 cm), izrađene od raznog materijala. Dimenzije su im najmanj e 90/90, a često 1 00/ l 00 cm, pa i više. Grupni tuševi su prema vrsti zgrade, uzrastu korisnika i vrsti pogona otvoreni, poluzatvoreni i zatvoreni (sl. 32.K. 1 O)

r - ..,- - , --„ --,

2 3

I

I

I

� t *t-!-t :ti � L _ l i_ l _ J ·

1

r0·fTfrp 1

l.. - J_ _ .J.. _, ,l_ _ J

+

"*"

POLUZAl VORENI

&11 1

-�

!TJ6-T611>

L

_ __ _ ___ _

U)

I

c

B

A

O T VOREtll

Potrošnja vode u ovim nogoperima za jednu kupku je 20 do 25 1.

ZATVOREN!

t 1 t� IT)__rtrA

Sl. 32.K.11 Nožna kada

I

2

j

�

50

o „

Sl. 32.K. 1 O Grupni tuševi

Otvoreni tuševi se primjenjuju na mjestima gdje je potreban dobar pregled kupača (škole, vojarne), odnosno, tamo gdje se kupa u gaćicama. Nedostatak je međusobno prskanje kupača. Poluzatvoreni tuševi smanjuju prskanje, a često imaju zavjesu, te se primje­ njuju za čišćenje i pranje odraslih (npr. u tvornicama i kupalištima). Zatvoreni tuševi imaju vrata, odjeljak za svlačenje s vješalicom za odijelo, ogledalom, malom policom i osloncem za obuvanje. Pregrade za grupne tuševe rade se od raznog nepropusnog materijala (čelični kostur s pločama od lima, azbestcementa, stakla, mramora i dr.) . Najprikla­ dnije su pregrade od specijalnih fajansnih ploča, dvos­ trano glaziranih, koje se međusobno spajaju čeličnom armaturom i cem. mortom. Zidovi od opeke s obič­ nim pločicama su predebeli (> 1 5 cm) i zauzimaju mnogo mjesta.

Sl. 32.K. 1 2 Korito i oslonac za pranje nogu

(25) Dječje kade

Dječje kade (sl. 32.K. 1 3 i 32.K. 1 4) služe samo za kupanje dojenčadi i male djece u dječjim i akuše­ rskim odjeljenjima bolnica i u jaslicama.

o: N;

-}---'f

U">: NI ' ·"

i

ii! ll\j!flfliliili· · ' ' l ,l.:4-

(24) Nožne kade

Nožne kade služe samo za pranje nogu. Četvrtasta su oblika (sl. 32.K. 1 1) i postavljaju se slobodno, na nogama, na podnožju, ili se oblažu. U njima je moguće pranje nogu pod mlazom, ali i u posudi. Služe za pranje, njegu i grijanje nogu u bolnicama, kupalištima i tvornicama. Za pranje nogu pod mlazom osim nožnih kada koriste se i nožni tuševi, i to: korita (sl. 32.K. 1 2- 1 ), klupe i oslonci (2).

Sl. 32.K. 1 3 Dječja kada

Prave se od čeličnog lima, lij evanog željeza, šamo­ tne keramike i plastike. Postavlj aju se čvrsto, s dovo-

Kanalizacija

257

Ležišne kade su istih ili sličnih oblika kao i obične kade, ali u pravilu većih dimenzija (200/88/60, 2 1 O/ 1 05/60 cm). Kako se one prave i od neuobičajenih materijala (npr. tvrdog drveta i plastika) takve kade imaju i oblike prilagođene tom materijalu. Na sl. 32.K. 1 5 je terapijska kada za ležanje, uobi­ čajenog oblika, od lijevanog željeza, obzidana, s ure­ đajem za ugljično-dioksidnu kupku. Leptiraste kade (sl. 32.K. 1 6) služe za vježbe u kretanju i za podvodnu masažu bolesnika. Prave se od nehrđajućeg čelika i od plastika. Sjedeće kade (sl. 32.K. l 7) se upotreb1javaju u bolnicama za pranje i terapijsko kupanje srednjeg dijela tijela. Obično su slobodne, ali se prave i oblo­ žene, od čeličnog lima, lijevanog željeza ili od šamotne keramike.

dom i odvodom vode, a i prijenosno (sl. 32.K. 1 4-1 i 2), u kojem slučaju umj esto sifona imaju ispusnu slavinu. Potrošnja vode za jednu kupku j e oko 3 5 1.

Sl. 32.K. 14 Prijenosne dječje kade

(26) Terapijske kade U terapijske kade spadaju razne vrste specijalnih kada, čija su veličina i oblici prolagođeni za cijelo tijelo ili njegove dijelove i za razne postupke pri lije­ čenju.

.

J-

I

I

I

.„

I

I

l 'I

r-

I

I

.„„

I ""

41. 5

Sl. 32.K.l 5 Terapijska kada

Sl. 32.K. l 7 Sjedeća kada

' "�' " .' ll.IL '.ll Ii ".

„„„ ' '"

Sl. 32.K. I 6 Leptirasta kada

.„„„

Invalidske kade (sl. 32.K. l 8) se proizvode za invalide i stare i nemoćne ljude. One se ne moraju prekoračivati jer imaju klizna vrata koja se uvlače u vertikalne žljebove. Nepropusnost vrata postiže se gumenom zaptivkom u koju se upuše zrak pod tlakom kompresora ili ručne pumpe. Otvaranje (izdizanje) vrata se vrši poslije ispuštanj a vode pritiskom na dugme ventila, kojim se ispusti zrak iz zaptivke. Kom­ presor je smješten ispod sjedišta K. Kada je izrađena od poliestera, armiranog staklenim vlaknima, a isporu­ čuje se u raznim boj ama. Osim spomenutih postoje i razne druge terapijske kade za djelimično pranje i liječenje tijela (sl. 32.K. 1 9), za dolaktice ( 1) nožne kupke (2 i 3) i dr.

Vodovod i kanalizacija u zgradama

258

vrlo trajne, ali su relativno teške (prosječna kada j e teška oko 1 00 kg) i skupe.

=IBt {8 ;.

70

;.

K

Sl. 32.K.l 8 Invalidska kada (Medicbaht-Clos-o-matic)

(3) Dimenzije kada D imenzije kada se veoma razlikuju, ovisno o proizvođaču. U nas ima također više tipova raznih dimenzija.

Kade od čeličnog lima su prešane u jednom ili više dijelova, emajlirane iznutra i izvana. Vanjski emajl j e potreban i zbog zaštite od korozije tankog lima. Zidovi su im znatno tanj i ( 1 ,5 ... 2 mm), manje su otpor­ ne na udar i koroziju i zbog toga su manj e trajne, ali su lagane (30 .. .40 kg) i jeftine .

Kade o d keramike (šamotna keramika) s e rijetko koriste, lijepe su ali vrlo skupe. Nedostatak imje što akumuliraju veliku količinu topline, zbog čega se voda u njima brzo hladi, odnosno mora se u njih uliti voda toplija za 2 ... 3° C od normalne.

Kade od plastike se sve više proizvode. Kad nji­ hova površina bude imala približno ista svojstva kao glazura keramike ili bar kao emaj l , ovaj materijal će zbog drugih dobrih svoj stava (specifična toplina, top­ linska izolacija, zvučna izolacija, jednostavna izrada, mala težina i jeftinoća) potisnuti ostale vrste materijala za izradu kada.

U izuzetnim slučaj evima, najviše za medicinske svrhe kade izrađuju i od p lemenitog drveta (tik, pič­ pajn, hrast) i bakrenog i nehrđajućeg lima.

Tušne kade se najčešće prave od lijevanog željeza i čeličnog lima. Znatno rjeđe su od šamotne keramike. Ponekad se umjesto kada prave u podu udublj enja od betona i oblažu keramičkim ili cementnim pločicama ili teracom, a u naj skromnijim prilikama zaglađenim betonom. Sl. 32.K. 1 9 Kade za liječenj e udova Dimenzije slobodnih i obloženih kada kreću se po veličini (vanj ska duljina/vanjska širina/najveća dubina - sve mjere u cm) od

1 40/60/45 do

1 85/82/52 cm, a najčešće su 1 60/70/46 1 70/75/46

Dimenzije polukada se kreću od 1 00/65/45 do 1 50/70/46, a najčešća veličina j e 1 20/70/46 cm. Dimenzij e stepenastih kada se kreću od 1 04/70/ 60 do 1 14176/62 cm, a najčešća je prva. Dimenzij e univerzalnih i tušnih kada se kreću od 60/60/1 2 do 1 35/1 35/40 cm, a najčešće su 80/80/30. Dimenzij e nožnih, dječjih i terapijskih kada su navedene na slikama 32.K. l O do 32.K. 1 4.

(5) Konstrukcija kada Zbog svojeg prostornog oblika sve vrste kada, bez obzira na materijal od kojeg su izrađene, imaj u rela­ tivno vrlo tanke zidove, a pri tome su dovoljno čvrste da podnesu potreban teret (oko 200 kg vode, težinu kupača i vlastitu težinu). Pri tome j e za učvršćenje kade važan profil ruba, a također i zaobljenja većih ili manjih polupromjera koja su potrebna kako iz funk­ cionalnih tako i statičkih razloga, a također i radi lakog pranja i čišćenja.

Radi zaštite kupača od električnog napona, sve kade u blizini izljeva moraj u imati izlj evenu ili nava­ renu ušicu (petlju) za priključak električnog voda za uzemljenje, koji se mora povezati s vodovodnom cijevi.

Lij evane kade se postavljaj u na nožicama, koje mogu biti stalne ili udešljive (sl. 32.K.20). Na slici su

(4) Materijal Materijal za izradu kada danas je najčešće lijevano želj ezo i čelični lim.

Kade od lijevanog željeza imaj u zidove debljine 4 ... 6 mm, emajlirane iznutra, a obojane izvana radi zaštite od korozije, otporne su na udar i koroziju i

Sl. 32.K.20 Noge za kade

Kanalizacija prikaz.ane lijevane noge za lijevane kade ( 1 i 2) i čelični nosači za čelične kade (3 do 5). Radi zvučne izolacije pod noge se podmeću podloške od gume ili plastike. Podziđivanje se vrši opekom u produžnom ili cem­ entnom mortu. Obložne kade se obično obziđuju opekom i oblažu keramičkim pločicama (sl. 32.K.2 l ). Da se topla voda u kadama ne bi hladila i obzidane kade se oblažu ter­ moizolacijom (pluta, stiropor, mineralna vuna, deb­ ljine oko 1 cm). Ovaj sloj ujedno služi i kao zvučna izolacija.

259

vode u kadu u toploj prostorij i). Osim toga, pri punje­ nju kade od čeličnog lima nastaje efekt bubnjanja. Da bi se ijedno i drugo spriječilo, dobro je izvršiti topli­ nsku izolaciju kao i u obzidanoj kadi. Radi zvučne izolacije treba spriječiti i dodir ruba kade i zida pomoću trake od pluta, gume ili profilirane plastike (sl. 32.K.2 1 i 32.K. 22-detalji B). Pri oblaganju i obziđivanju kade treba predvidjeti uvučeno podnožje za lakši prilaz kadi (prostor za nožne prste) (sl. 32.K.2 1 i 32.K.22). Podnožje treba biti uvučeno za oko I O cm da bi korisnik pri nag­ injanju nad kadu imao veću stabilnost, što je potrebno pri umivanju, kupanju djece, potapanju rublja, a naro­ čito pri čišćenju kade. Ovo se može postići i kosim obložnim zidom. Tušne kade od lijevanog željeza i čeličnog emajli­ ranog lima se ubetoniraju ili podziđuju opekom. To važi i za nožne kade.

(6) Visina postavljanja

Sl. 32.K.2 1 Obzidana kada

Sl. 32.K.22 Obložena kada

Za kontrolu i popravke izljeva kade, postavljaju se u njegovoj blizini vrata veličine 4 pločice 1 5/ 1 5 cm (30/30 cm) u metalnom okviru. Da bi rub mogao postati rukohvat, keramičke pločice se uvuku (sl. 32.K.2 l , detalj A) ili ukose. Oblaganje bez zidanja (sl. 32.K.22) je brže i jefti­ nije. Ono se vrši velikim pločama od raznog materijala (čelični emajlirani lim, aluminijski lim, azbestcement, plastika, staklo). Pristup izljevnom ventilu se postiže lakim demontiranjem cijele strane obloge. U prostor između obloge i zida kade može se postaviti konvek­ torski grijač G i tako grijati prostorija kupaonice. Ru­ kohvat na prednjem rubu kade postiže se uvlačenjem obloge (detalj A). Zatvoreni zrak između kade i obloge sprječava brzo hlađenje vode, ali postoji i mogućnost kondenza­ cije vodene pare (samo u slučaju ulijevanja hladne

Visina gornjeg ruba kade ovisi o visini same kade, prostora za smještaj izljevne armature i sifona, a i usklađivanju sa spojnicama keramičke obloge zidova kupaonice. Visina ruba od gotovog poda iznosi obično za • ležeće kade 55 ... 60 cm 60 cm • polukade • stupnjevite kade 70 cm • univerzalne kade 40 ...70 cm • tušne kade 1 2... 30 cm • nožne kade 50 cm • dječje kade 90 cm Tušne kade se ponekad upuštaju u pod, te im je visina postavlj anja O. Ponekad, iako vrlo rijetko, ležeće kade se upu­ štaju u stropnu konstrukciju, djelimično ili potpuno. Napominjem da ovakvo rješenje nije dobro, jer se izljev­ na kanalizacij ska armatura može kontrolirati samo odozdo, iz niže prostorije, konstrukcija je vrlo delikat­ na zbog težine, načina vješanja i hidroizolacije, a za čišćenje, pa i za upotrebu je takva kada vrlo neugodna.

(7) Upotrebna površina Upotrebna površina je 60 cm ispred slobodne dulje strane ležeće kade, polukade, univerzalne, sjedeće i tušne kade, a 50 cm ispred nožne kade. (8) Dovod i odvod vode

Voda se uvijek dovodi preko mješalica, jer je za kupanje uvijek potrebna i topla voda.

Vodovod i kanalizacija u zgradama

260

Armature koje se za tu vrstu upotrebljavaju su skoro uvijek zidne, a samo izuzetno (npr. za medici­ nske kupke) mogu biti i stoj eće mješalice. Kako se u kadama osim kupanja obavlja i tuši­ ranje, uvijek se predviđa i prskalica, ručna ili zidna, a za puni komfor i obje. Glavni tipovi ovih mješalica prikazani su na sl. 23.25 i 23 .26. Osim njih ugrađuju se i uzidne armature (sl. 23.26-3), zatim tzv. sigurno­ sne mješalice (sl. 23.3 1 -2), a za potpuni komfor i termostatske mješalice (sl. 23.33). Promjeri ovih mije­ šalica su obično 1 5, za brže punjenje 20, a ujavnim kupalištima (radi uštede u vremenu) 25 mm. Za tuševe se također postavljaju mj ešalice sa čvr­ stom ili ručnom prskalicom, ili obje, promjera 1 5 mm. Za grupne tuševe često se postavljaju centralne mješalice (sl. 23.34). U školama, vojarnama i zatvori­ ma obično je centralizirano puštanje vode s jednog mjesta, radi uštede u vremenu i potrošnji vode, o čemu se mora voditi računa pri projektiranju instalacije. U javnim kupalištima se postavljaju tušni auto­ mati radi štednje vode (poneki korisnik ostavi vodu da teče). Oni rade na taj način što se u automat ubaci novčić kojim se daje kontakt i uključi magnetni samo­ zaporni ventil za potrebno vrijeme tuširanja (5 ... 1 0 min). Proteklo vrijeme se pokazuje kazaljkom pod staklom u blizini tuša, a ono se može prekidati i nastav­ ljati po potrebi. Poslije isteka određenog vremena magnetni ventil automatski zatvara vodu. Za nožne kade koje se upotrebljavaju sjedeći na stoličici i pretežno za pranj e u posudi, postavljaju se zidne mješalice s pipom za punjenje kadice. Za nožna korita, klupe i oslonce na kojima se peru noge stojeći i pod mlazom vode, primjenjuju se zidne mješalice s prskalicom, a kad se primijeni termostatna mješalica za više mjesta, tada se na svakom mjestu postavi ispusnica s prskalicom. Visina postavljanja armatura prikazana je na sl. 32.K.30 i 32.K.3 1 . Ručice mješalica - posebno za tuševe - moraju se postaviti tako da se mogu dohvatiti mimo mlaza vode. Punjenje kade treba biti relativno brzo, što doprinosi komforu, a korisno je da se voda ne bi ohla­ dila za vrijeme punjenja. Ako s za prosječnu količinu vode za kupanje uzme I 50 1, tada se za punjenje kade, prema uobičajenim armaturama i srednjem tlaku, dobije trajanje punjenja prikazano na tabl. 32.5 . Tablica 32.5 - DOTOK VODE I PUNJENJE KADE Mje alica

Dotok

$ 1 5 mm 20 mm

0,30 1's 0,60 lls

Trajartje punjenja 8,3 min 4,2 min

Ovakvo trajanje punjenja kade vodom može se smatrati dovoljno brzim. Odvod vode iz kade vrši se preko izljevnog ventila, preljeva i sifona (sl. 32.K.23), odnosno slivnika (sl. 32.K.24). Izljevni ventil kade je sličan umivaoničkom izljevnom ventilu. U nas je uobičajen promjer 32 mm, a bolje bi bilo da se pravi 40 mm, radi bržeg pražnjenja.

Sl. 32.K.23 Izljev i preljev kade sa sifonom

Sl. 32.K.24 Izljev i preljev kade sa slivnikom

Za javna kupališta, gdje trajanje pražnjenja ima važnu ulogu, izljevni ventili imaju za normalne kade promjer 50, a za velike $ 65 mm. Izljevni ventil se obično nalazi na 25 cm od nožnog kraja kade. Izljevni ventil tušnih kada ima promjer ip 32 ili 40 mm. Čep za zatvaranje izljevnog ventila kade radi se ili na lančiću (sl. 32.K.23) ili kao polužni mehanizam (sl. 3.K.24). Čep na lancu je jednostavno, dobro i jeftino rješenje, ali se lanac kida, prija i teško čisti (bolja je uzica od plastike); mehanički čep je kompli­ ciran, skup, kvari se i ometa dobro otjecanje vode iz kade, ali je higijenski i estetski ispravniji.

Kanalizacija Ćep za tušne kade se kao nepotreban obično ne pravi. Za dublje tušne i za univerzalne kade postavlja se čep s lančićem ili cijevni preljevni čep (sl. 32.K.25). Ovaj posljednji omogućuje da se u prijamniku nalije do najviše 12 cm vode, što je vrlo ugodno, posebno u početku tuširanja. 2

Sl. 32.K.25 Cijevni preljevni čepovi I cjevni čep, 2 dvocjevni čep

Preljev se obično izvodi s otvorom na visini od oko l O cm ispod ruba kade pomoću rozete s koljenom od bakrene legure i olovnom, mesinganom ili plasti­ čnom prelj evnom cijevi 3 0 mm (sl.32.K.23 i 32.K.24). Preljevna cijev se ispod kade spaj a s izljevnim ventilom pred sifonom, odnosno slivnikom. Ona je malog promjera, relativno dugačka, sa dva koljena i uopće se ne može čistiti, što izaziva truljenje i zadah. Osim toga ona nije u stanju savladati dotok vode iz mješalice, te j e tehnički besmislena. Postoje i druge konstrukcije preljeva, ali sve imaju slične nedostatke, ili su samo malo bolje, a znatno komplici­ ranije i skuplje. Iz spomenutih razloga preljev na kadama kako se obično izvodi nije ni tehnički, ni higijenski ni estetski prihvatljiv.

2

Sl. 32.K.26 Vertikalne izljevno-preljevne garniture

,� i · .· •

k

.

26 1

' r-----r

�

'

.

t-····

• .

Sl. 32.K.27 Priključci kade na kanalizaciju

U slučaju kad se kada postavlja slobodno, dalje od zidova (često u medicinskim ustanovama), primje­ njuje se i vertikalna izlj evno-preljevna cjev (sl. 32.K.26). Ona je slične konstrukcije kao dvostruki cjevni čep (sl. 3 2.K.25-2). Izdizanjem unutarnje preljevne cijevi otvara se izljevni ventil i voda iz kade ispušta u sifon ili slivnik. Pri spuštenoj preljevnoj cijevi voda između vanjske vertikalne i preljevne cijevi komunicira s vodom u kadi, a višak se preljeva kroz otvore u preljevnoj cijevi. Mada se cijela preljevna cijev može izvaditi radi čišćenja, to se u pravilu ne čini Ger se ne vidi) i zbog toga ovakvo rješenje nije higijensko (voda u vertikalnoj cijevi može zagaditi vodu u kadi). Preljev na tušnim kadama je nepotreban, a na dubljim univerzalnim kadama se nekad izostavlja, a nekad izvede kao i u kadama za ležanje. Preljev na nožnim kadama se izvodi najbolje s cijevnim preljevnim čepovima. Veza s mrežom kućne kanalizacije uspostavlja se na više načina (sl. 32.K.27), uglavnom preko kadnog sifona ili kadnog slivnika. Prednost slivnika u odnosu na sifon je mogućnost slijevanja prolivene i prelijevane vode s poda prostorije u kanalizaciju. Ova prednost nije značajnajer se voda, prolijevana i isprskana za vrijeme kupanja i pored uobičajenog nagiba poda, uslijed adhezij e zadržava na podu umjesto da se uljeva u slivnik, te se mora krpama pokupiti, A velika količina vode koja može nastati prelijevanjem uslijed nepažnje provlaži konst­ rukciju i zidove i pored slivnika i hidroizolacije poda. Prednosti kadnog sifona ima više: znatno je jef­ tiniji, postavlja se iznad poda, te se strop ne mora dubiti, a odvodne cijevi se mogu postaviti u zidu, što je znatno bolje nego u stropu. Posebni tuševi u stanovima imaju obično univer­ zalne kade koje se povezuju s kanalizacijom preko sifona, a plitke tušne kade obično putem slivnika. Grupni tuševi se uvijek odvodnjavaju preko slivnika (na s livnik 70 dolazi 3 do 4 tuša, a na slivnik 1 00 do l O tuševa). Ako se odvodnjavanje grupnih tuševa vrši putem uzdužnog žlijeba, tada je razmak slivnika u njemu najviše 3 m. Nožne kade se odvodnjavaju obično preko slivnika 50 ili 70, a ostali nogoperi putem otvorenog žlijeba

Vodovod i kanalizacija u zgradama

262

(nagiba 2 . . .3%) i slivnika 50 ili 70 (najbolje po dva mjesta najedan slivnik). Pražnj enje kada ovisi o promjeru i obliku izljev­ nog ventila, prontjeru odvodne cijevi i ulijevu u kanali­ zacijsku vertikalu. U interesu komfora pražnjenje ne treba traj ati dulje od 3 do 5 minuta za 1 50 1 vode, tj. 0,85 „ .0,5 l/s. Za javna kupališta pražnjenje ne treba trajati dulje od 2 min, za kadu od 1 60 l, tj . 1 ,35 l/s, odnosno 3 min za 500 l, tj. 2,8 l/s.

(9) Pribor Uz kade i tuševe dolazi u obzir ovaj pribor (sl. 32.K.28): Rukohvati (prihvatnici) (A/ 1 ,2) se postavljaju da bi kupači ustali iz vode u kadi ili da bi se pridržali, pa zbog toga trebaju biti postavljeni tako da ruka može duž šipke kliznuti naviše. Zbog toga se kod kada rukohvati postavljaju obično koso, a inače horizo­ ntalno i vertikalno. Prave se u pravilu od kromiranih ili emaj liranih cijevi 30 mm, dulj ine oko 30 cm, s rozetama. A

2

8

Držači i grijači ručnika (A/3) od kromiranih cijevi, postavljaj u se na 80 ... 1 00 cm iznad poda, u blizini kade ili tuša. Sjedalice i ploče na kadama (sl. 3 2 .K.29), plasti­ čne zavjese na držačima, prostirke, vage, stoličice, preklopna sjedišta i sl. nema potrebe opisivati. (10) Standardizacija Objavljeni su sljedeći standardi za kade i arma­ ture za njih (preuzeti ms-evi): l . Kade od sivog ljeva ili čeličnog lima U.N5.2 1 0 ( 1 97 1) HRN U.N5 .220 ( 1 97 1 ) 2. Polukade U.N5 .230 ( 1 97 1 ) 3 . Tušne kade 4. Zidna baterija za kupaonicu M.C5 .800 ( 1 966) 5 . Zidna baterija za kupaonicu M. C5. 80 l ( 1 966) s pokretnim ispustom M.C.802 ( 1 966) 6. Baterija s tušem 7. Odljevno koljeno s čepom M.C5.8 1 2 ( 1 967) 8. Preljevno koljeno

M.C5 . 8 1 3 ( 1 967)

Yll:.====:ir/P

(11) Montažni primjeri

�r.:====�(Jj)

Na sl. 32.K.30 je prikazana obložena kada od lje­ vanog željeza prema HRN U.N5 .2 1 0, duljine 1 60 cm, širine 70 cm, dubine 46 cm. Kada j e obzidana i oblo­ žena pločicama 1 0/20 cm. Na prednjoj strani je obloga uvučena na dulj ini od 80 cm ispod ruba radi obliko­ vanja rukohvata, a dotle je na istoj dulj ini podnožje uvučeno za 1 O cm, visine 1 O cm. Radi prilaza izljev­ nom ventilu predviđena su vrata 3 0/20 cm u metalnom okviru. Dovodna armatura je uzidna, slična onoj na sl. 23.26-3, udešena prema rastem pločica. Predviđena j e ručna prskalica koja se alternativno uključuje s ispusnom pipom za punjenj e kade putem trosmjerne slavine (prema sl. 1 3 .3 1 -A), postavljene na visini od 1 1 O cm od poda. Posebno je na bočnom zidu predvi­ đena čvrsta prskalica koja se uključuj e posebnim ven­ tilima. Odvod vode je preko sifona koji se nalazi nad pod­ om, a odvodna cijev, također nad podom, zaklonjena je pločicama. Od pribora predviđen je rukohvat i držač sapuna.

J

Sl. 32.K.28 Pribor za kade

SL 32.K.29 Sjedalice na kadi

Držači sapuna i spužve (B/ l ) su ili od keramike,

ugrađeni na ntjesto jedne ili dvije keramičke pločice, u blizini gornjeg ruba kade, ili su od žice, presvučene plastikom, a objese se na sam rub kade.

Obložena kada

Tušna kada Na sl. 32.K.3 l je prikazana tušna univerzalna ka­ da, osnove 90/90 cm, dubine 30 cm. Kadaje obzidana i obložena pločicama 1 5/ 1 5 cm. Radi prilaza izljev­ nom ventilu predviđena su vrata 30/25 cm na strani slivnika.

Kanalizacija

263

Alternativno uključivanje prskalice i pipe vrši se trosmjemom slavinom. Odvod vode je preko izljevnog ventila, izljevne cijevi ej> 40 i slivnika kao na sl. 32.K.24. Od priboraje predviđen držač za sapun u posebnoj pločici 1 5/ 1 5 cm i držač zavjese, a šipka za pričvr­ šćivanje prskalice služi i kao rukohvat. 322.5 MOKRIONICI (Oznaka M) (l) Uporaba 1:1 ·

l

__

l§L

.

. ·--···-1'

Sl. 32.K.30 Obložena kada sa sifonom i uzidnim armaturama I

-

,__

·

-

,__ ,__

CI

-'

TI -

t::I

1-4� I

,,..

�

���. ,�

'

, _

:E'_.,�

,__

,_.

!

I I

I

Mokrionik (pisoar, urina!) se rabi samo za mokre­ nje (za muškarce, a vrlo izuzetno i za žene). Postavlj aju se u svim javnim zgradama, tvorni­ cama, željezničkim i drugim stanicama,javnim zaho­ dima i drugim mjestima s većim brojem posjetitelja. u stanovima - iako ima potrebe - dosad se samo izu­ zetno postavljaju. Zbog svojstava mokraće da brzo truli i razvija odvratan i intenzivan zadah, sve površine s koj ima dolazi u dodir moraju biti glatke, kemijski otporne i dobro isprane vodom. Kako je mokraća zbog soli lakša od vode, ako se ispiranje ne podudara s uporabom dolazi do zadržavanja mokraće u sifonu, isparavanja i širenja zadaha.

I

- ) .J t1t 1

--�

(2) Vrste i oblici

I I

i I I

"._)

I

Sl. 32.K.3 1 Tuš s univerzalnom kadom (poliban)

Dovodna armatura je uzidna, udešena prema veličini pločica. Sastoji se od tennostatne mješalice (slične onoj na sl. 23.34), ručne prskalice i pipe za punjenje kade. Ručna prskalica ima na priključku zra­ čni ventil radi sprječavanj a eventualnog usisavanja otpadne vode, a može se pričvrstiti na šipki duljine 1 20 cm, na visini od 60 cm do 1 80 cm od dna kade.

Mokrionici su pojedinačni i grupni. Pojedinačni su: zidne školjke i stojeće školjke. Grupni su: niz zidnih školjki, niz stojećih školjki koritasti mokrionici, mokrionički zidovi. Zidne školjke, s posudom lj evkasta oblika, za ravan zid (sl. 32.M. l ) i za kut (sl . 32.M.2), relativno malih dimenzija, postavljaju se u pravilu na zid koji se može prati (keramičke pločice). Zbog malih dimen­ zija školjke su jeftine, ali se često umokri zid, a još češće pod, što je higijenski nedostatak (mokraća i zadah se obućom raznosi). Zbog toga se postavljaju pojedinačno ili u malom broju, ali ne u većim mokrio­ nicima, a posebno ne u osnovnim i srednjim školama. Na sl. 32.M.3 je prikazana četvrtasta zidna školj­ ka većih dimenzija koja ima utjelovljene bočne preg­ rade. Ove školjke se mogu postavljati i jedna pored druge, s poklopnim trakama za međuprostor širine 1 5 cm. Bolje su nego obične, ali i skuplje. Na sl. 32.M.4 je podna isisna školjka koja nije zidna, ali imje slična. Ona zauzima više mjesta, ometa čišćenje poda i skuplja je. Kao isisna školjka ima veću

Vodovod i kanalizacija u zgradama

264 ,-- JW --i

i

�1'-

'

-- 3YU --, ! !

Sl. 32.M. l Zidni mokrionik (Ideal-Standard)

potrošnju vode, ali je ispiranje znatno bolje. Napomi­ njem da se i zidne školjke proizvode kao isisne, sa svim spomenutim svojstvima.

Sl. 32.M.4 Podni mokrionik (Keramag)

Sl. 32.M.2 Zidni mokrionik kutna školjka

Radi lakšeg održavanja čistoće, u blizini zidnih školjki treba predvidjeti slivnik. Dobro je da se u prostoriji predvidi ispusnica sa spojkom za gumena crijevo radi pranja poda i zidova.

Sl. 32.M.5 Vertikalni mokrionik

kalni mokrionici jedini higijenski besprijekorni, ali i dosta skupi. Izrađuju se visine oko 1 00 cm, širine do 60 cm, u osnovi polukružni, ovalni i ravni. Na sl. 32.M.6 je prikazan mokrionik od ravnih ploča od šamotne kera­ mike, bez bočnih pregrada. I ovaj je higijenski bes­ prijekoran, samo je jednostavniji i jeftiniji.

Sl. 32.M.3 Zidni četvrtasti mokrionik (ideal-Standard)

Stojne školjke (sl. 32.M.5) se prave u jednom komadu, od šamotne keramike, bez ugroženih spoj­ nica, s ispiranjem cijele površine. Zbog toga su verti-

Vertikalni mokrionici se postavljaju i pojedinačno, ali češće u nizovima, u svim zgradama gdje je higijena važniji faktor od cijene. Grupni mokrionici se sastavljaju od zidnih, a naročito od stajaćih školjki. Zidni se postavljaju na razmacima od 60 cm od osi do osi, a stojni se slažu jedan pored drugoga. U izrazito grupne mokrionike spadaju koritasti mokrionici i mokrionički zidovi.

Kanalizacija Koritasti mokrionici se prave od lijevanog željeza ili od keramike (šamotne keramike ili kamenine), a postavljaju se vješanjem na zid ili postavljanjem na zidano ili betonsko podnožje. Na sl. 32.M.7 je koritasti mokrionik od lij eva­ nog željeza koji se sastoji od korita i zaštitnog zida. Prave se u duljinama od oko 1 00 cm, širine do 2 0 cm, a visina zaštitnog zida je oko 3 0 cm. +

-t

265

Na sl. 32.M.8 je koritasti keramički mokrionik s posebnim uljevom i izljevom. Prave se i u dijelovima, sa zaštitnim zidovima kao i lijevani. Mokrionički zid (sl. 32.M.9) je nepropusan zid od materijala koji se lako pere, sa žlijebom na podu, sifonom i odvodom. Cijeli zid se za vrijeme upotrebe zalijeva vodom i na taj se način mokraća ispire i odvodi u kanalizaciju. Žlijeb ima nagib od 2%.

+

i I

�I! -;

49 (53)

49 53}

I

I

2 0

I

49 {511

-

Sl. 32.M.9 Mokričnički zid Sl. 32.M.6 Vertikalni pločasti rnokrionik

s

Ako to nije moguće učiniti zbog male debljine stropa, može se žlijeb postaviti u visini poda, a ispred njega izraditi prag (2). Voda s poda prolazi u žlijeb kroz male kanale u pragu. Ovakvi se zidovi prave i bez ispiranja, impre­ gnirani radi neutralizacije urina (torfit) ili bitume­ nizirani.

(3) Dimenzije Dimenzije raznih mokrionika navedene su na slikama 32.M. l do 32 .M.9.

Sl. 32.M.7 Koritasti lijevani mokrionik

Sl. 32.M.8 Koritasti keramički mokrionik

Osim ravnih srednj ih dij elova prave se i krajnj i, kutni i dijelovi s izljevnim otvorom. Dijelovi se spa­ jaju prirubnicama, stegnutim vijcima, s umetnutom brtvom.

(4) Materijal Zidne školjke se prave od sanitarnog porculana, keramike, šamotne keramike i kamenine. Stajaće školjke su zbog većih dimenzija obično od šamotne keramike, a ponekad od glaziranog azbest­ cementa i plastike. Koritasti mokrionici se prave od šamotne kera­ mike i od lijevanog željeza, iznutra emajlirani. Ijedni i drugi se prave u komadima koji se mogu nepropusno spajati i postići potrebne duljine. Mokrionički zidovi se prave najbolje od velikih ploča od šamotne keramike (radi što manjeg broja spojnica). Prave se i od keramičkih pločica, pri čemu se mora obratiti posebna pažnja pri izradi nepropusnih spojnica. Ovi zidovi se prave i od azbestcementa, spe­ cijalnih bitumeniziranih ploča i od uljnih škriljaca koji ne upijaju vodu. Za provizorne uređaje, vani, prave se ovakvi mokrionici i od pocinčanog lima i od dasaka prekrivenih krovnom ljepenkom.

Vodovod i kanalizacija u zgradama

266 (S) Konstrukcija

(8) Dovod i odvod vode

Za sve vrste mokrionika je važno da površine koje dolaze u dodir s mokraćom budu od takvog materijala i takvog oblika da se ispiranje vodom može što bolje obaviti, a pritom treba voditi računa i o štednji vode. Zidne školjke imaju šuplji rub, sličan onom u zahodskim školjkama, kroz koji se upućuje voda radi što boljeg ispiranja cijele unutarnje površine lijevka. Kako mokraća nagriza metale, u novije vrijeme se sve više prave školjke s utjelovljenim sifonom od istog materijala, koje su u tom pogledu bolje od onih s meta­ lnim sifonom. -Pregrade između pojedinih zidnih ško­ ljki ne treba predviđati, jer nepotrebno povećavaju površine koje treba posebno prati. Zidne školjke se pričvršćuju na zid mesinganim vijcima preko uglavaka, ili pomoću kopča. Stajaće školjke se ugrađuju u pod, odnosno na zid cementnim mortom, a površina oko njih se obično oblaže keramičkim pločicama, Za mokrionike u nizu pojedine stajaće školjke se slažu jedna pored druge, a spojnice se pokrivaju poklopnim trakama od istog materijala. Zid na koji su školjke prislonjene nije potre­ bno izolirati od vlage, ali ispod horizontalnog upušte­ nog dijela je to potrebno. Koritasti mokrionici se pričvršćuju vijcima preko uglavaka u zid, a hidroizolacija nije potrebna. Zbog pranja poda potrebna je hidroizolacija u podu. Mokrionički zid se uvijek mora izolirati od vode i vlage, bez obzira je li od velikih ploča ili pločica.

(81) Dovod vode

Ispiranje mokrionika može biti trajno ili povre­ meno. Trajno ispiranje za sve vrijeme uporabe je higi­ jenski najispravnije, ali se potroši mnogo vode. Povre­ menim ispiranjem, približno udešenim prema vreme­ nu uporabe, postiže se higijenski i ekonomski kompro­ misno rješenje. Povremeno ispiranje može biti i s ispi­ ranjem za vrijeme uporabe mokrionika ili neposredno poslije toga. Kad se ono još i automatizira dobiva se najbolje, ali i najskuplje rješenje.

Sl. 32.M. l O Uporabna površina mokrionika

2

3

(6) Visina postavljanja Zidne školjke se postavljaju na visinu: •

•

za odrasle za djecu 8 „ . 14 god..

60 ... 65 cm. 55 ... 60 cm.

Ova se mjera odnosi na visinu od poda do gornjeg ruba istaknutog dijela školjke. Stajaće školjke se postavljaju u pod stropa. J(oritasti mokrionici se postavljaju na istu visinu kao i zidne školjke. Mokrionički zid se upusti u pod koliko zahtijeva žlijeb u podu (početna dubina žlijeba je 3 cm).

(7) Uporabna površina Uporabna površina zidne školjke je prikazana na sl. 32.M. l O. Raimak osi zidne školjke do bočnog zida je 45 cm. Ova uporabna površina odnosi se na sve vrste mokrionika.

Sl. 32.M. l l Mokrioničke uljevne cijevi

Ispiranje zidnih školjki vrši se postavlj anjem uljevne cijevi pri njihovom vrhu (sl. 32.M. l l ). Za trajno ispiranje postavljaju se na njima mokrioničke zapomice (s ključem 2 ili s ručicom 3) kojima se regulira potrebna količina vode. Kako je za ispravno ispiranje zidne školjke potrebno 0,25 I/s vode za vrijeme od 8 s (2 1 po uporabi), vidi se da je za trajno ispiranje potrebna vrlo velika količina vode (zajednu školjku potrebno je 900 1 na sat). Prigušivanjem zapor­ nice na malu količinu vode, kako se to često čini, dobi­ va se higijenski neispravno rješenje ispiranj a i ne sprje­ čava se zadah. Ručno povremeno ispiranje kutnim ventilom s ručicom 3 nerado se koristi zbog dodira, a može se i zaboraviti zatvoriti ventil, zbog čega se može koristiti samo u izuzetnim prilikama. Povremeno ispiranje zidnih školjki vrši se i mokri­ oničkim ispirnicama (sl. 32.M. 12). One su slične kons­ trukcije kao i ispimice za zahode (sl. 1 3.50), samo nemaju zračni ventil (jer nije potreban) i udešene su

Kanalizacija na manju količinu ispirne vode (obično 2... 6 1). Zbog dodira dugmeta 1 i ove ispirnice se mogu uspješno koristiti samo u rjeđim prilikama. Za pojedinačno ispi­ ranje više se mogu primjenjivati ove ispimice s nožnim aktiviranjem 2. I jedne i druge mogu se postaviti na zidu, vidljivo, ili u zidnoj udubini, nevidljivo 3. Ispiranje koritastih mokrionika i mokrioničkih zidova se vrši pomoću perforirane cijevi (sl. 32.M. 1 3), s rupicama 1 ... 1 ,5 mm, na razmaku od 5 cm, s mlazom usmjeren.im prema vertikalnom zidu. Potro­ šnja vode za jedno mjesto (širine 60 cm) iznosi oko 0,08 1/s (290 l/h po mj estu). Kako se rupice lako zače­ pljuju česticama i sužuju kamencem i brdom, moraju se često čistiti, inače ne pritječe dovoljno vode za ispi­ ranje. Na početku perforirane cijevi se postavlja zapor­ nica na ključ, da bi se voda obustavljala radi uštede. Tako se u školskim mokrionicama može voda puštati samo za vrijeme odmora, te se potrošnja vode može svesti u snošljive granice. 2

3

267

Povremeno automatsko ispiranje vrši se pomoću automatskih ispimih kotlića, mehaničkim, električnim i fotoelektričnim uređajima.

A

8

1

"

(fl

2

la\1

3

�

�

'

Sl. 32.M.l 4 Raspršivači za mokrionike

Sl. 32.M. 1 2 Mokrioničke ispimice (DAL)

Najbolj i način za ispiranje vertikalnih školjki, korita i mokrioničkih zidova je pomoću raspršivača (sl. 32.M. 1 4). Oni imaju prorez za mlaz vode usmjeren

SL 32.M. 13 Perforirana ispima cijev mokrionika

na zid. Ovaj se mlaz širi lepezasto, a u nekih konstr­ ukcija može se i regulirati prema tlaku u mreži. Svaka stajaća školjka ima po j edan raspršivač u sredini, a na ravnim dijelovima zidova postavljaju se na razma­ cima od 60 cm, tako da se susjedni mlazovi prekrivaju i osigura dobro ispiranje cijelog zida. Glave rasprskača su kromirane i vrlo dobro izgledaju. Potrošnja vode po jednom raspršivaču iznosi oko O, 1 5 I/s.

Sl. 32.M.15 Automatski ispimi kotlić

Automatski ispirni kotlić treba se sam povremeno isprazniti. Ima više konstrukcija, a najjednostavnija (sl. 32.M. l 5) ima prevrtnu posudu 1 s protivutegom koji je, praznu, drži u horizontalnom položaju. Voda dolazi kroz ventil 2 koji se može udesiti na potreban protok. Kad se prevrtna posuda napuni, premjesti joj se težište i ona se prevrne, isprazni u kotlić i vrati u horizontalni položaj. Poslije nekoliko takvih prevrtanja kotlić se napuni do iznad gornje razine savij ene cijevi 3 i sifoniranjem izazove pražnjenje kotlića. Vrijeme punj enj a kotlića zavisi o nj egovoj zapremnini i učestalosti uporabe i udesi se reguliranjem protoka na svakih 5 do 1 5 minuta. Na sl. 32.M. 1 6 j e automatski ispimi kotlić bez pokretnih dijelova i ventila, a rad ne zavisi od veličine tlaka i količine dotoka. Dizanjem vode u kotliću zatvoreni zrak u vertikalnoj cijevi 1 ispod zvona 2, između dvije razine vode, zbija se postupno i kad postane dovoljno jak naglo izbaci vodu iz sifona 3 u ispimu cijev 4. U tom trenutku razina vode i spod zvona se digne na razinu u kotliću, voda pojuri kroz

Vodovod i kanalizacija u zgradama

268

vertikalnu cijev, pa preko sifona u ispirnu cijev, stvara u njoj vodeni klip koji izazove sifoniranje i pražnjenje kotlića, kako je strelicama pokazano. Na kraju ostane samo voda u sifonu kojaje potrebna za ponovno ispiranje.

Sl. 32.M. 1 6 Automatski ispimi kotlić bez pokretnih dijelova

Potrebna količina vode prema kojoj se dimenzi­ onira automatski ispirni kotlić je 3 .. .4 l za ispiranje jednog mjesta. Automatski ispimi kotlići se postavljaju za više mokrioničkih školjki (zidnih ili stajaćih), odnosno mjesta (u korita i mokrih zidova). Jedan kotlić se može upotrijebiti za 2 do najviše 8 mjesta. Iznad tog broja postavlja se više kotlića. Automatski kotlići se prave l:--]:

z,.--_,lb�2�-.--�

� :J

..,___ ... ,..._ .. __

µQ_��

Sl. 32.M. 1 7 Raspored razvoda vode iz automatskog kotlića

kapaciteta 9 .. . 30 l ( 1 ...8 mjesta), a izuzetno se prave i veći. Raspored razvoda vode na četiri mjesta prikazan je na sl. 32.M. 1 7. Zbog male visine kotlića razvodna mreža treba pružati što manje otpora protjecanju vode. Zato su cijevi relativno velikih pro­ mjera, prijelaz na manji promjer je postupan, a umjesto koljena treba upotrijebiti lukove. Razvodna mreža je uvijek ukopana u zid, a kotlić je u pravilu vidljiv, ukoliko nema mogućnosti da se postavi u susjednoj prostoriji. Automatski ispimi kotlići se mogu uspješno primi­ jeniti u slučajevima kadje uporaba mokrionika pribli­ žno ravnomjerno raspoređena, kao što je npr. u javnim zahodima. Inače se voda nepotrebno troši. Nedostatak ovog uređaja je što se uključivanje i isključivanje prije i poslije vremena pogona mora vršiti ručno, pa se zaboravi ili ne izvrši na vrijeme. Kako se ispiranje ne

podudara potpuno s uporabom, dolazi često do zadrž­ avanja mokraće u sifonu i širenja zadaha. Mehaničko upravljanje ispiranjem vrši se na taj način što korisnik dolaskom na mjesto ispred mokri­ onika mehanički uključuje samozapomi ventil, a odlaženjem ga isključuje. Ispiranje se vrši u pravo vrijeme i s minimalnom potrošnjom vode. Nedostatak je kvašenje mehanizma u podu. Bolje je mehaničko upravljanje kombinirano s pneumatskim (pokretna ploča pritisne gumeni mjehur prema sl. 1 3 .56-4). Električnim upravljanjem ispiranja mokrionika (v.i sl. 1 3 .57) može se postići racionalno trošenje vode i kad njihova uporaba nije ravnomjerno raspoređena. Prikladnim kombiniranjem el. sata (npr. na satove pauza ili smjena u radne dane, a isključenjem za vrije­ me nedjeljnog odmora) s kontaktorima (npr. grupe za smjenu s čestim uključivanjem, a u ostalo vrijeme s rijetkim), magnetnim ventilima i grupama mokrionika, može se postići racionalno trošenje vode uzu održa­ vanje snošljivih higijenskih prilika. Uvjet je da je vrije­ me uporabe mokrionika unaprijed poznato. Fotoelektrično upravljanje je potpuno automa­ tizirano. Ispiranje se vrši, slično kao kod mehaničkog, za vrijeme uporabe mokrionika, a nije vezano ni za pritisak nogom. Prikladno je posebno za mokrionice čije vrijeme uporabe nije određeno. Potrošnja el. energije je vrlo mala, ali je investicija relativno velika. Zbog toga se jednom fotoćelijom obično obuhvaća 2 do 3 mjesta. Kako se pri jednom prilaženju uključuje ispiranje svih mjesta, više od tri mjesta bi izazvala preveliku potrošnju vode. Osim toga, ispiranje se obavi čim se presječe svjetlosni zrak, često i prije nego što se mokrenje završi, te se mokraća zadržava u sifonu i širi zadah i pored ispiranja. Ispiranje mokrionika, prema dosad iznesenom, može se rekapitulirati ovako: Ručno aktiviranje ispirnih ventila (zapornica, samozapornica, ispirnica), kao higijenski i estetski neispravno, može se primijeniti samo za pojedinačnu uporabu jednog određenog lica. Nožno aktiviranje istih ventila je higijenski, ali se može zaboraviti. Zbog toga dolazi u obzir samo za mali broj poznatih lica (npr. mali biro). Automatski kotlići su ekonomični samo u zgra­ dama s ujednačenim korištenjem (npr. javni zahodi, zahodi u željezničkim i dr. stanicama, restoranima, robnim kućama i sl.). Električno aktiviranje ispiranja sa satom dolazi u obzir u zgradama s poznatim i koncentriranim vreme­ nom uporabe (tvornice, škole, vojarne, kazališta, kina i sl.). Fotoelektrično aktiviranje dolazi u obzir za mokri­ onice u zgradama gdje se ne može odrediti vrijeme uporabe (npr. hoteli, skupštine i sl.).

Kanalizacija (82) Odvod vode Za odvodne cijevi i dijelove mokrionika je važno da zbog taloženja urina, posebno pri slabijem i spira­ nju, dolazi do smanjenja promjera, korozije i začep­ ljenja cijevi i uređajnih dijelova. Zbog toga promjeri odvodnih grana trebaju biti: • za zidnu školjku