Uvod u pridjev [PDF]

Zitiervorschau

lvan Marković

UVOD U PRIDJEV

f\ ' .....,

12. knj iga / Nakladn i k I ---

D I S PUT d .o.o. za izdavačku djelatnost

- • Za naklad n i ka I

3 V>

(1)

V> r-t

Jos i p Pandurić

U red n i k biblioteke I Kreši m i r Bagić Recenzenti

I

Ivo Pranjković I Josi p S i l i ć God i na i mjesec objavlj ivanja I

201 O, veljača

CI P-zapis dostu pan u računalnom katalogu Nacionalne i sveuči l i šne knjižnice u Zagrebu pod brojem 726421 I SBN 978c953-260-103-9

lvan Marković

UVOD U PRIDJEV

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.

PREDGOVOR

P riječi ili leksičkih kategorija. U domaćoj mu se filologiji dosad nije po­

ridjev j e uz glagol i imenicu j edna od triju najbrojnij ih i najvažnijih vrsta

svećivala posebna pozornost, a i kad j est, onda je to najčešće bilo parcijalna i uglavnom unutar tradicionalnih nazora. Naprotiv u stranome se j ezikoslovlju o pridj evu u zadnj e vrijeme mnogo piše i o naravi pridjeva u okvirima tipo­ loške i u okvirima formalne lingvistike vodi se živa rasprava. To da svi ljudski jezici svoj leksički fond okupljaju unutar barem triju vrsta rij eči, unutar mediteranska-zapadnoeuropske civilizacije tvrdnja j e koj a s e čini toliko naravnom i p o sebi jasnom d a bi s e pomislilo d a j e banalna, što nipošto nije. Prvi europski gramatičari grčkoga i latinskoga imali su tu »sre­ ću« da opisuju j ezike u koj ima su glagoli i imenice lako razlučivi (pridj eve su držali vrstom imena). Č itava europska gramatička tradicija nastala na tim temeljima lako je diobu preuzela i u opisu modernih europskih j ezika, ustroj ­ stvom veoma sličnih klasičnima (klasičnima opet u europskome smislu). Tro­ dioba vrsta rij eči uspostavlja se u poznij em srednjem vij eku. Univerzalnost trodiobe ozbiljno je stavlj ena na kušnju tek po upoznavanju j ezika koj ih j e ustroj stvo bilo bitno različito o d indoeuropskoga - poj aviše s e j ezici koj ih se leksički fond nije dao rasporediti prema onim kriterijima koj i su vrijedili za

6

Predgovor

europske jezike. Rj ešenja su poj ednostavlj eno govoreći bila dva - ili opovrg­ nuti univerzalnost trodiobe vrsta riječi ili iznaći nove kriterij e razvrstavanja, bilo proučavanjem većega broja j ezika bilo iznimnom intuicijom, prema ko­ j im bi se kriterij ima trodioba, možda, ipak pokazala postoj ećom u kojemu god ljudskom jeziku. Prvo se rj ešenje nametalo i u dobru dijelu 20. stoljeća, a više nego nerijetko i danas, pa se tvrdilo da primjerice neki indijanski jezici Sj everne Amerike ne razlikuju čak ni ono što bi u indoeuropskim jezicima bi­ li glagoli i imenice. Dokaz univerzalnosti pridjeva još je složenij i i dugotraj ­ niji, pri čem je otegotna okolnost sasvim sigurno bila i ta što j e među jezicima koj i pridj eve ne razlikuju od stativnih glagola i jezik poput kineskoga, goleme tradicije i mnogoljudnosti, a ne kakav maloljudan i relativno nepoznat jezik Amazonije, otoka Oceanije ili sj evernoameričkih Indijanaca. Drugo rj ešenje zahtijevalo je dužu pripremu, empirijsku i teorij sku. Empirijsku u smislu kva­ litetnih, detaljnih opisa »egzotičnih« jezika i proučavanj a kategorija nepo­ znatih indoeuropskim jezicima. Teorij sku u smislu razvoja teorija koj e nasto­ je na univerzalnom opisu ljudskoga jezika, pričem je golem pomak u odnosu na tradiciju učinj en onda kad je naglasak s morfologije prebačen na sintak­ tička i prototipsko semantička obilježja vrsta. Novij i su uvidi pokazaii da svi j ezici imaju glagole i imenice, odnosno da se korijeni »glagolskih« i korijeni »imeničkih« značenja razlikuju u svome gramatičkom vladanju. Slično se po­ kazalo i s pridj evima. Nova istraživanja - nova se tu može razumj eti apsolut­ no jer odnosi se na istraživanja u zadnj im trima desetlj ećima - pokazuju da se pridjevi kao vrsta mogu razaznati i relativno precizno distingvirati od drugih dviju temeljnih vrsta, makar u kojem j eziku bili i veoma malobrojni, odnos­ no makar činili vrstu od tek desetak leksičkih jedinica. Jedna je od osnovnih dakle razlika pridj eva prema glagolima i imenicama ta što nisu univerzalno velika vrsta i nisu univerzalno otvorena vrsta. Druga temeljna spoznaja jest ta da pridjevi u većini j ezika svij eta pokazuju gramatičku sličnost ili glagolima ili imenicama. Pedantna istraživanj a pokazala su međutim da unatoč slično­ sti postoj e i razlike na temelju koj ih se i u pojedinome jeziku i univerzalno sličnost pridjeva s j ednom od ostalih dviju vrsta j asno ograničava. Treća j e temeljna spoznaj a t a d a glagoli i imenice u j ezicima svijeta pokazuju relativ­ nu stalnost u gramatičkom i semantičkom vladanju, pa su i nj ihove odredbe relativno stalne, a da se odredbe pridjeva - kriterij i za njihovu identifikaciju (u nj ima samima) i diferencijaciju (prema drugim vrstama riječi) - uvelike razlikuju. Ne postoj i naime j edinstveno gramatičko obilj ežje oko kojega bi se

7

okupili pridj evi svih j ezika, uvij ek j e rij eč o skupinama obilj ežj a - sintaktič­ kih, morfoloških, semantičkih - gdj ekad i vrlo suptilnih. Poglavlj e I. ove knj ige kratak je tipološki pregled vrsta rij eči - koj e sve vrste u j ezicima svij eta postoje, koj a su im osnovna svoj stva i uloge i koj e j e među nj ima mj esto pridj eva. Poglavlj e II. donosi razvoj i zaključke dugogodišnjeg istraživanja vrsta rij eči tipologa R. M. W. Dixona i onih koj i su ga naslj edovali. Ako bismo htj eli sažeti ključnim citatom: »Tvrdim da su tri vrste rij eči implicitne u ustroj stvu svakoga ljudskog j ezika: imenice, glagoli i pridj evi. Svaka ima prototipičan poj movni temelj i prototipične gramatičke službe« (Dixon 2004a: 1 -2). Kroz temeljne semantičke prototipove provučen j e i hrvatski pridj ev. Poglavlj e III. nakon kratka pregleda tretmana leksičkih kategorij a u okvi­ ru generativne gramatike pridj eve ogleda na temelju odredbi koj e u novim ra­ dovima utemeljuj e M. C. Baker. Ako bismo opet htj eli sažeti citatom: »Jezici koj i ne bi imali koju leksičku kategoriju [tj . glagol, imenicu i pridj ev] teorij­ ski su zamišlj ivi, ali oni ili ne postoj e ili su u naj manju ruku krajnj e rij etki« (Baker 2003a: 248-9). Posebno se ogleda mogućnost hrvatskoga pridj eva i imenice da služe kao rezultativni sekundarni predikat. Poglavlj e IV. pokušaj je stvaranj a kataloga mogućih hrvatskih sintagmi s pridj evskom glavom i onih vrsta zavisnosloženih rečenica za koj e j e karakte­ rističan pridj evski predikat. Rezimiraju se dosadašnj i podaci, najvećim dij e­ lom iznikli unutar gramatike zavisnosti, gdj ešto dopunjuju ili korigiraju. Poglavlj e V. bavi se osobitim pridj evskim semantičkim tipom - rij ečima koj e znače BOJU - univerzalno i kako je on ostvaren u hrvatskome. U Dodacima se donose popis nešto više od 1 200 naj češćih hrvatskih pri­ dj eva i orij entacij ska tablica hrvatskih pridj evskih sintagmi. Kroz cij elu knj igu provlači se manje ili više eksplicitno misao da je hr­ vatski pridj ev ipak nešto manje »imenska« kategorij a no što se obično misli. Hrvatski pridj ev slaže se s imenicom u padežu, broju i rodu (mocij ski se mi­ j enj a), ali pokazuj e i neke neimenske odlike, koj e dosad redovito nisu bile smatrane odredbenima. Tako primj erice u hrvatskome ima više nesklonj ivih pridj eva no što neki j ezici imaju pridj eva uopće (ima ih pedesetak frekvent­ nij ih, dvj esto-tristo nešto rj eđih). Ili: relativno velika skupina hrvatskih pri­ djeva ima glagolsko svoj stvo da argumentu otvara mj esto (pun para, zahva­ lan na svemu, sretan što je uspio ), no ono se redovito ne opisuj e kao izrazito pridj evsko.

8

Predgovor

Za hrvatske pridj eve svoj stvena je - što za pridj eve j ezika svij eta ni­ je rij etkost, naprotiv - svojevrsna neukaluplj ivost, nehombgenost. Veoma j e teško pronaći gramatičku odliku oko koj e bi se svi pridj evi, i l i barem većina njih, mogli okupiti. Za razliku od glagola i imenica u opisu pridj eva posve j e naravna ograda poput »to mogu (samo) ovi pridj evi« - ona vrij edi i z a mo­ gućnost dvostruke sklonidbe, i za sklonj ivost samu, i za mocij sku promj enu, i za komparaciju, i za iskazivanj e određenosti, i za reduplikaciju, i za predi­ katni proširak, i za dopunj avanj e kopule, odnosno za predikat, i za mogućnost dobivanj a kakve dopune. Najmanj e ipak za sposobnost izravne, neposredne atribucije, što se pak ne bi zaključilo iz svoj edobno j ako aktualna izvođenj a atributivnih pridj eva i z predikatnih. Bez obzira na svoj opseg ova knj iga i dalj e je samo uvod, j edan od mo­ gućih putokaza, i neće poštedj eti daljnj ega čitanj a visokooktanske literature i istraživanj a. U izravnoj j e vezi s time i bilj eženj e izvornih (uglavnom en­ gleskih) termina uz hrvatske, koj e je u njoj u dobroj mj eri provedeno. Držim ga poželjnim iz nekoliko razloga - smanjuj e mogućnost nej ednoznačnoga tu­ mačenj a, pomaže u izgradnj i domaće terminologij e (posebno kad ponuđeni, postoj eći domaći termin nij e naj sretniji, ili ga i nema, ili j a za nj jednostavno ne znam), olakšava snalaženj e u izvornoj literaturi. U vezi s uvodnim karak­ terom knjige j est i popis Literature, koji obuhvaća i radove na koj e se ne po­ zivam izravno. Knj iga je, nadam se, pisana tako da se pojedina nj ezina poglavlja mogu čitati zasebno. Glotonimi su uvelike usklađeni s Matasovićem (200 1 ), osim u rijetkim slučaj evima kad sam mislio da postoj i malo bolj e tvorbeno ili tek pravopis­ no rj ešenje. Ako ih u Matasovića nema, pisani su nakošeno. Slično j e i sa smj eštaj em j ezika u porodice, skupine i grane i njihovim nazivima. Najveći dio podataka o broju govornika i rasprostranj enosti poj edinih j ezika - osim europskih svi su j ezici pri prvome spominjanju kratko opisani - preuzet je s www. ethnologue. com, u stanju zatečenu sredinom 2009. g. Knjiga j e pisana dvokratno, kako to već kod sveučilišnih nastavnika ne­ rijetko bude - ljeti. 2007. g., kad sam pisao disertaciju o pridj evu u hrvatsko­ me, 2009. g., kad j e gradivo premij ešeno, dorađeno i dopunj eno, prilagođeno mediju knj ige.

9

Zahvale stoga ponajprije idu onima koj i su prvi čitali rukopis - profeso­ rima Ivi Pranjkoviću, nj egovoj neobičnoj sposobnosti da s malo rij eči kon­ centrira čiju dekoncentriranost, Josipu Siliću i Mirku Petiju. Profesorima Stjepanu Damj anoviću, Ekremu Č auševiću, !vani Vidović Bolt i Tatjani Pišković hvala na spremnosti da uvij ek i munj evito pomognu, porazgovore. Da j e knj iga manj e loša no što j est, za to su zaslužni i recenzenti radova koj e sam u međuvremenu obj avljivao u periodici, o d koj ih j e Marković (2009a) uz male izmj ene postao j edllim nj ezinim poglavlj em (III.4). Dobra volj a i darovana vrij eme omogućili su mi pristup teže dostupnoj literaturi, koju su mi kolege Amir Kapetanović, Tvrtko Vuković i Tomo Bogdan donosili iz bij eloga svij eta. Nažalost, prilike su takve da je do izvorne literature uza svu pomoć kadšto nemoguće doći; koliko god sam ovaj loš običaj nastaj ao sve­ sti na minimum, gdj ekad sam ponešto »čitao« iz sekundarnih izvora, što je u Literaturi j asno istaknuto. Krešo Bagić rijedak j e svat među urednicima knj iga - on svoj posao i ra­ di. Hvala mu na tome što j e otpočetka vidio nešto gdj e sam ja vidio ništa ili veoma malo. Knj iga je nečitlj iva u onoj mjeri u kojoj sam se oglušio na nj e­ gove uredničke prij edloge. Sad već. davno j ednom prij atelj i j a razgovarali smo o j eziku bez epiteta. U ovoj knj izi piše da ima j ezika s malo pridj eva, ali da se svojstva i u nj ima - na naše veliko razočaranj e - ipak iskazuju, glagolima i imenicama. Do slje­ dećih mundij ala tješiti nas može spoznaj a da se, ako ništa drugo, bez pridj eva ili s tek njih malo - može. Zagreb, 1 . listopada 2009.

KRATICE I OZNAKE

A/Adj

adjective

pridjev

A.AFF

adjectival affix

pridjevski afiks

ABL

ablative

ablativ

ABS

absolutive

apsolutiv

ACC

accusative

akuzativ

ADNOM

adnominal

adnominalno

ADV/Adv

adverb

prilog afiks

AFF

affix

AGR/Agr

agree(ment)

slaganje, složi

AP

adjective phrase

pridjevska sintagma

ART/Art

article

član

ASP

aspect

vid, marker vida

AT T

attenuator

ublaživač (usp. hrv. suf. siv-kast, deset-ak)

AUGM

augmentative

augmentativ

AUX/Aux

auxiliary

pomoćnik, pomoćni glagol

c

completive

kompletiv, perfekt

CL

noun class

imenička klasa

COMP/Comp

comparative

komparativ

Compl

complement

komplement, dopuna

COP

copule

kopula

(rimska brojka= oznaka klase)

12

Kratice i oznake

CP DAT DEC DEF Deg DegP DEM/Dem DET/Det DetP e ECHO EMPH EXIST F q>- features

complementizer phrase dative declarative definite degree degree phrase demonstrative determiner determiner phrase empty category echo-form emphasis marker existential feminine phi-features

GEN/Gen HON I IMP IMPF IND INDEF INSTR/Instr Intens IP LOC M M Me MOD/Mod N N.SUF NEG NEUT NLR NOM/Nom NP Num

genitive honorific inflection imperative imperfective indicative indefinite instrumental intensifier inflection phrase locative modal modification marker of comparison modifier noun nominal suffix negation neuter nominalizer nominative noun phrase numeral obj ect obj ect preposition

o

OBJ/Obj p

dopunska, surečenična sintagma dativ izjavni određeni stupanj sintagma stupnja demonstrativ determinator, marker određenosti sintagma određenosti prazna kategorija eho-oblik/oblik j eke/j ečni oblik marker emfaze/emfatički marker egzistencija! ženski rod fi-obilježj a, obilježja slaganja (rod, broj , lice) genitiv honorifik fleksij a imperativ nesvršeni vid indikativ neodređeni instrumental intenzifikator fleksijska sintagma lokativ modalnost modifikacija (D. N. S. Bhat) marker komparacije modifikator imenica imenički sufiks negacija srednji rod nominalizator nominativ imenska sintagma glavni broj objekt objekt prij edlog, poslij elog, adpozicij a

13 PAST PAT PF PL PNG POSS/Poss PossP pp

pro Pred PredP PREF PRES PRONOM PRT/Prt Q REF REL Rel s s

SG SP Spec St SUBJ/Subj SUF SUPER T t Th TAM TOPIC TP V V

VP vP X XP l , 2, 3 I, II . . .

past patient perfect plural person-number-gender possessive possessive phrase prepositional phrase little pro predication predication phrase prefix present pronominal partide quantifier referential relative relative, relative clause sentence subject singular secondary predicate specifier standard of comparison subject suffix superlative tense trace theta-role tense-aspect-mood topic tense phrase verb voice/aspect verb phrase voice/aspect phrase lexical category lexical phrase person noun class

prošlost pacijens, trpilac perfekt množina (arapska brojka = oznaka lica) lice-broj-rod posvojni posvojna sintagma prijedložna sintagma, prijedložni izraz neiskazan zamjenički subjekt predikacij a predikacij ska sintagma prefiks prezent pronominalni čestica kvantifikator referencijal, marker referencij alnosti relativ (padež u šusvapskome) relativ, relativna surečenica rečenica (u generativnim opisima) subjekt (u redoslijedu sastavnica) jednina (arapska brojka = oznaka lica) sekundarni predikat, predikatni proširak specifikator, odrednik standard komparacije subjekt sufiks superlativ vrijeme trag theta-uloga vrijeme-vid-način marker topika, teme vremenska sintagma glagol stanje/vid glagolska sintagma sintagma stanja/vida leksička kategorij a leksička sintagma oznaka lica oznaka imeničke klase

Kratice i oznake

14

Oznake koje prethode riječi (dvije iste iskazuju pojačano značenje): *

? !!!

rekonstruirana, nepotvrđeno, bez pisane potvrde dvojbena tvorba i/ili prihvaćenost od govornika razgovorna, neformalno vulgarno, tabuirano

Oznake koj e prethode rečenici (dvije iste iskazuju pojačano značenje): *

? #

negramatično, sintaktički loše oblikovana, neprihvatljivo dvojbena gramatičnost i/ili prihvaćenost od govornika pragmatički i stilistički obilježena sintaktički dobro oblikovana, prihvatlj ivo, ali (značenjski) besmislena

I.

PRIDJEV MEĐU VRSTAMA RIJEČI

Agovornik velika broj a j ezika svij eta intuitivno bi, vj eroj atno, kazao ot­ ko bi želio barem nekako odrediti što razumijeva pod nazivkom pritijev,

prilike ovo : pridj evi su vrsta rij eči koj a označava kakvoću ili kakvo svoj stvo onoga što je označeno onime čemu se pridj evi pridij evaju. I doista, takva se intuitivna govornikova odredba zapravo ni u čemu ne bi razlikovala od tra­ dicionalnih lingvističkih odredaba pridj eva. 1 Pogledamo li kako su pridj ev definirali hrvatski gramatičari, vidj et ćemo da se odredba sasvim slična spo­ menutoj nij e mij enj ala zadnjih 200-tinj ak godina:2 »Rekosmo drugdi, d a se ime pridavno samostavnom prilucsuj e z a ukazati nj egovo koj e kakoj stvo ali vlast« (Starčević 1 8 1 2 : 3 8). »Ein Beiwort, oder besser Eigenschaftswort (Nomen Adj ectivum) ist ein solches Wort, welches den Besitz, die Eigenschaft, oder das Unterschiedende eines Eigen­ standes anzeigt« (Brlić 1 83 3 : 65).

1 »Tradicionalno« tu ne treba shvatiti u vrijednosnome, čak ni u kronološkome smislu, nego ponajviše u indoeuropskome. V. npr. odredbe u Simeon ( 1 969), Crystal (2008). 2 Napomena: Gramatike 1 9. stoljeća pridjeve drže podvrstom imena. Glavnim vrstama rij eči, dijelovima govora smatraju se imenice i glagoli. Maretić ( 1 899, 1 93 1 ) vrste riječi ne definira, nego »oblike« tek dijeli na dvije velike skupine - one koji se sklanjaju i one koji se sprežu.

16

I . Pridjev među vrstama riječi

»Pojmovi o stvorovih, (osobah, stvarih), naznačuju se samostavnimi imeni (substan­ tiva, Hauptwćirter) [ . . . ] Na stvorovih razlikuj emo svojstva. Ova se naznačuju pridav­ nimi imeni iliti pridevci (adj ectiva, Beiwćirter), n. p. pošten čovek, marljiva žena, pokorno dete, velika kuća, visoko, stermo berdo, široka, plodna dolina, itd. [ . . . ] Pri­ davna imena (nomina adj ectiva, die Beiwćirter, Eigenschaftswćirter) iliti pridevnici sklanjaju se u ilirskom j eziku dvoj akim načinom, t. j. kao samostavnici (substantiva) i kao zaimena (pronomina) u sva tri spola« (Babukić 1 854: 3 8 , 20 1 ) . »Pridavnici s u imena, koj a naznačuju svoj stvo samostavnikah; imaju sva tri spola, a za svaki spol poseban dočetak. Pridavnici su ili neizvjestni ili izvjestni« (Tkalčević 1 876: 47).

»Pridjevi pokazuju: a) kakav je koj i predmet: dobar (otac), star (grad), lijepa (kilća); b) od čega je što načinj eno: drven (sto), gvozden (ključ); čije je što: očev (vrt), gradski (stražar). Pridjevima odgovaramo na pitanja: kakav? od čega? čiji? [ . . . ] Po značenju razlikuj emo tri vrste pridjeva. [„.] opisni [ . . . ] gradivni [ . . . ] posvojni ili posesivni« (Florschiitz 1 9 1 6 : 1 7, 5 1 ) . »Pridj evi su rij eči koje dodaj emo, pridijevamo imenicama da označimo sv� stvo li­ cima i predmetima koj i su imenovani tim imenicama« (Brabec - Hraste - Zivković 1 96 1: 83). »Pridjevi su rij eči koje pobliže označavaju imenice, tj . riječi koje izražavaju različite osobine bića, stvari i pojava« (Težak - Babić 1 966: 84). 3

»Pridjevi (adjektivi) jesu rij eči koje označuju stvarna ili zamišljena statična obilježja predmeta mišljenja izrečenih imenicama i drugim vrstama riječi koje označuju samo­ stalne poj ave. Pridjev sužava značenje riječi kojoj se pridij eva. [„.] Svojim oblikom pridjevi iskazuju četiri gramatička obilježja: rod, broj , padež i određenost/neodređe­ nost« (Babić et al. 1 99 1 : 6 1 3 , 6 1 5). »Pridjevi su riječi koj ima se izriču svojstva predmeta i pojava, označenih drugim vrstama rij eči, i odnosi među njima. Primjeri : zelena livada, nepoznat netko, velika oluja, dječja knjiga, sestrina marama. Pridjevi u hrvatskom književnom jeziku imaju za svaki rod posebne oblike, npr. jak bal je muškoga, a jakii bal ženskog roda, velik glad je muškoga, a velika glad je ženskoga roda, stari kino je muškoga, a staro kino je srednj ega roda. Osim za rod pridjev ima posebne oblike i za broj i za padež, isto kao i imenica koju određuje« (Barić et al. 1 99 5 : 1 73 , 1 74). »Pridj evi su rij eči koj ima se kazuje kakvo je, čijeje i od čega j e ono što znači rij eč uz koju stoje« (Silić - Pranjković 2005: 1 33).

U tim odredbama lako j e uočiti nekoliko stalnica. Prvo, odredbe se teme­ lje na značenju (semantici), službi (funkcij i) i obliku (morfologij i) vrste o ko­ j oj je rij eč, odnosno na tome da pridj ev znači svoj stvo (kakvoću, pripadnost), da se pridij eva čemu drugome (imenici) da bi to drugo dodatno označio te se 3 Odredba se s minimalnim dotjerivanjem ponavlja u sedmom izdanju (Težak- Babić 1 992: 98) .

17

oblično mij enj a prema rodu, broju, padežu i od:eđenosti (dvoj akoj sklonidbi). Drugo, odredbe se nikad ne temelj e na sintaktičkim obilj ežj ima vrste ili na onim bitnim obilj ežj ima vrste koja pridj evima omogućuj e da funkcioniraju na način na koj i funkcioniraju. Sintaktička se obilj ežj a utvrđuju, ali nikad nisu odredbena, uvij ek su podređena morfologij i i semantici. Č inj enica da je za­ padnoeuropsko-mediteranska gramatička tradicij a uvelike određena gramati­ kama j ezika bogate morfologij e (grčkoga i latinskoga) te da j e i sam hrvatski takav j ezik nij e bez utj ecaj a na takvo stanje. Treće, odredbe - same po sebi to­ mu nisu krive j er implicitno je j asno da hrvatska gramatika tretira poj movlj e u onom obliku u kojemu s e pojave ostvaruju u hrvatskome - povratno i bitno utj eču na svij est o vrstama rij eči, pa se nerij etko u domaćoj filologiji događa da se općej ezični poj movi shvaćaju prema svojoj poj avnosti u poj edinome (ovdj e hrvatskome) j eziku. Valja odmah reći da je - opće lingvistički gledano - ne mnogo više od pukoga slučaj a da hrvatski pridj ev ima odlike koj e mu gramatike pripisuju, odnosno u odlikama nema ništa samorazumlj ivo. Malo manj e puki - ali j oš uvijek slučaj - j est i to da pridj evi znače to što znače i da se u morfološkome smislu i smislu slaganja u hrvatskome vladaju slično imenicama ili prema njima. Sve to uopće ne mora nužno biti tako. Č etvrto, ne samo da se odredbe pridj eva nisu u hrvatskim gramatikama znatno mij enj a­ le posljednjih 200-tinj ak godina nego one izrazito podsj ećaju i na primj erice 2 000 godina utj ecajnu odredbu Dionizij a Tračanina (o. 1 00. pr. Kr.) : »Pridjevsko je /ime/ ono koje s e pridijeva n a j ednak način vlastitim ili općim /imeni­ ma/ i izražava pohvalu ili prijekor. Uzima se iz triju /područja/, iz /područja/ duše, iz /područja/ tijela, iz vanj skog /područja/; iz duše, kao razborit, razuzdan, iz t� ela, kao brz, polagan, iz vanj skog /područja/, kao bogat, siromašan« (Grammatike tekhne: 1 2,95- 1 02).

Ili 400-tinj ak godina staru Kašićevu (u dvama prij evodima i izvorniku) : »Pridjev je ono što u iskazu, očigledno ili skriveno, ne može biti bez imenice čiju kakvoću ili količinu izriče kao cista (čista) diva, pura virgo. A pridjeva je uglavnom šest vrsta« (Kašić 2002: 85). »Pridjevno ime j e ono što u govoru ne može biti bez imena bića, otvoreno ili prikrive­ no, čiju kvalitetu ili kvantitetu obj ašnjava, kao čista diva 'pura virgo' . U pravilu ima šest vrsta pridj evnih imena« (Kašić 2005 : 26 1 ) . »Nomen Adiectiuum est, quod i n oratione esse non potest sine substantiuo aperte, uel occulte, cuius qualitate, quantitatemue declaret, ut, Cista diva, pura virgo. Species autem nominis Adiectiui ferme sunt sex« (Kašić 1 604: 42 [2002 : 84]). ·

18

I . Pridjev među vrstama riječi

U skladu sa svoj im uzorima i vremenom u kojem piše4 Kašić unutar ime­ na razlikuje imenicu, ime bića, supstantivno ime (nomen substantivum) i pri­ dj ev, pridj evno ime, adj ektivno ime (nomen adiectivum); imenica je ono što u iskazu može staj ati samo za sebe, samostalno. U Dionizija Tračanina - a tako je bilo sve do 1 2- 1 3. stolj eća - pridj ev se smatrao vrstom imena. Tek su spe­ kulativni gramatičar Petar Helias i modist Toma iz Erfurta u svoj im komen­ tarima i nadogradnj ama čuvena Priscij anova Podučavanja gramatike (lnsti­ tutio de arte grammatica, o. 500. po. Kr.) razlikovanju supstantivnih imena i adj ektivnih imena počeli pridavati veću važnost - imenice su sintaktički samostalne, pridj evi se uvijek j avljaju uz imenice, imenice imaju inherentan rod, pridj evi rod mij enj aju ovisno o imenici (Robins 1 997 : 99).5 Odredbe u hrvatskim gramatikama uvelike se poklapaju i s onima u kla­ sičnim općelingvističkim priručnicima. Uz poj edina terminološka odstupanj a tzv. pojmovna odredba pridj eva (u smislu ljudskoga poimanja stvari, engl. no­ tional) u nj ima će sadržavati gotovo isto - pridj evi tipično iskazuju kvalitete (engl. qualities - Lyons 1 97 4: 324 ) , kvalitete ili svoj stva (engl. qualities or attri­ butes - Schachter 1 98 5 : 1 3 ) , stalna ili privremena svoj stva (engl. permanent or temporary attributes - Trask l 992: s. v. ), svoj stva entiteta (engl. properties oj entities - Van Valin 200 1 : 7).6 U tom smislu odredba pridj eva u hrvatskim gra­ matikama neće se bitno razlikovati ni od odredbe u gramatikama mnogih dru­ gih j ezika. Francuska će primj erice gramatika kazati da »sa značenj skoga gle­ dišta pridj ev iskazuj e način bića, kakvoću bića ili stvari označenih imenicom na koju se odnosi« (Grevisse 1 98 8 : 864), turska da su pridj evi »rij eči koje služe za ograničavanje, određivanje, kvalifikaciju imena ili imenica kojima se doda­ ju ("pridij evaju") kao atributi« ( Č aušević 1 996: 1 26),7 a svoj om modifikator­ skom službom pridj ev se određuj e i u »egzotičnim« j ezicima kao što su edo, 8 4 O tome v. opsežan predgovor Z. Pandžića u Kašić (2005: 1 3-1 88). 5 Petar Helias (Poitiers, Pariz, prva pol. 12. st.) - Summa super Priscianum (o. 1 1 50), Toma iz Erfurta (Erfurt, druga pol. 1 3 . st.) - Tractatus de modis significandi seu grammatica specula­ tiva (o. 1 300). 6 V. također natuknice u Simeon ( 1 969), Crystal (2008). Ako se za natuknicu u Simeona može reći da pridj eve opisuje iz indoeuropske perspektive, za onu u Crystala može se reći da joj je perspektiva još uža, engleska. 7 Turski (turkij ski, južni ili jugozapadni), 70-ak milijuna govornika, službeni u Turskoj . 8 Edo (nigersko-kordofanski, nigersko-kongoanski), milijun govornika u državi Edo u Nige­ riji.

19

cutuhil,9 mapudungu, 10 yagaria, 1 1 awtuw, 1 2 nunggubuju, 1 3 tukang besi 14 (Ba­ ker 2003a: 1 92). Odredba vrsta rij eči prema kojoj su glagoli ona vrsta koj om se iskazuju i označuju radnje, zbivanj a, procesi, imenice ona vrsta koj om se iskazuju i označuju bića, stvari, pojave, mjesta, a pridj evi ona vrsta koj om se iskazuju i označuju svoj stva bića, stvari, pojava i mj esta mnogo j e puta bila osporava­ na i mnogo je puta raspravlj ano o nj ezinim nedostacima. U svoj oj poznatoj knj izi j oš j e Jespersen ( 1 992 [ 1 924] : 5 8-8 1 , osobito : 74-5) istaknuo da se pojmovnoj odredbi i razluci imenica i pridj eva može prigovoriti i s lingvi­ stičkoga i s filozofskoga gledišta. Lingvističkoga stoga što su mnoge imenice u mnogim j ezicima svij eta svoj im podrij etlom ništa drugo doli izdvoj ene i imenovane kvalitete (engleski Jespersenovi primj eri poput the blacks, desert u tom smislu u hrvatskome imaju sasvim odgovarajuće adekvate - crnci, pu­ stinja). Filozofskoga stoga što supstancij e spoznaj emo zapravo kroz nj ihove kvalitete - bit svake supstancij e zbroj je nj ezinih kvaliteta koj e smo sposobni pojmiti. Dva se prigovora najbolj e ogledaju u tzv. apstraktnim imenicama po­ put mudrost ili dragost, za koj e je - kaže Jespersen - očito da označuju iste kvalitete kao i pridj evi mudar i drag. Rj ešenj e Jespersen vidi u pojmu upo­ sebnjenja (engl. specialization), odnosno u tome da su imenice posebnij ega značenj a od pridj eva. Logički to bi značilo da je ekstenzij a imenica manj a, a intenzij a veća od one pridj eva, pa su imenice primj enlj ive na manj i broj predmeta od pridj eva. Pridj ev svoj im značenj em izdvaj a j ednu bitnu kvalite­ tu, a imenica uvij ek znači snop kvaliteta. 15 Ipak, unatoč mnogim prigovorima 9 Cutuhil ili tzutujil (majanski), 80-ak tisuća govornika u Gvatemali. 1 0 Mapudungu ili mapuche (araukanij ski), o. 200 000 govornika u Č ileu. 11 Yagaria (Istočno visočje Nove Gvineje), 20-ak tisuća govornika. 1 2 Awtuw (porodica sepik-ramu jezikii Papue Nove Gvineje), 500 govornika. 1 3 Nunggubuju (australski, ne-pama-njunganski, gunvinjgu), 300 govornika na istoku Arnhe­ move zemlje u australskoj državi Sjeverni Teritorij . 14 Tukang besi (austronezijski, malajsko-polinezijski), o. 250 000 govornika na Sulawesiu i drugim indonezijskim otocima. 1 5 Š to je i poslije kadšto oprimjerivano razlikom značenja atributivnih sintagmi i složenica te izvedenicama (v. npr. Bhat 1 994: 57ft). Tako engl. black bird 'crna ptica' mora biti crna, a blackbird 'kos' ne mora (već ženka kosa nije crna). Hrv. muški, čovječna pridjev je izveden od muž(karac), čovjek i uvij ek znači jedno, bitno svojstvo iz snopa koj i imenica u sebi objedi­ njuje.

20

I. Pridjev među vrstama riječi

definicij a pridj eva o koj oj govorimo očito je toliko bliska intuicij i o vrstama rij eči da »bolj a pojmovna odredba nij e predložena« (Schachter 1 98 5 : 1 3). O tome na svoj način govori i nj ezina dugovj ečnost. Rasprava o pridj evima rasprava je dakle o vrstama rij eči, a »podj ela riječi na različite kategorije ili "dij elove govora" j edno je od naj starijih j ezikoslov­ nih otkrića, s neprekinutom tradicij om koja se proteže u prošlost najmanj e d o Tekhne grammatik� Dionizij a Tračanina« (Baker 2003a: 1 ). Dionizijevih osam vrsta uvelike je odredilo opise grčkoga i latinskoga sve do kraja sred­ nj ega vij eka, a onda posredno i mnogih europskih j ezika (Robins 1 997: 4 1 ). U svakome ljudskom j eziku rij eči se prema svoj im semantičkim i grama­ tičkim (morfološkim, kategorij alnim, distribucij skim, sintaktičkim) svoj stvi­ ma dadu okuplj ati u razrede. Ti razredi rij eči, ovisno o tome kolika se važnost u poj edinome gramatičkom opisu pridaj e nj ihovim sličnostima i razlikama, mogu se ili ne moraju onda smatrati i različitim vrstama rij eči . 1 6 Ovdj e ćemo iznijeti j edan mogući pregled vrsta rij eči u j ezicima svij eta, kako ga je iz tipološkoga kuta donio Schachter ( 1 985). 17 Prij e svega svi j ezici među vrstama rij eči razlikuju one otvorene (engl. open) i one zatvorene (engl. closed). Otvorene vrste rij eči imaju velik broj članova i lako primaju nove članove (tvorbom ili posuđivanj em). Zatvorene pak vrste rij eči imaju malen broj članova i teško i rij etko dobivaju nove. U svim j ezicima svij eta, univer­ zalno, tek se za dvij e vrste rij eči može tvrditi da su uvij ek razlučene i otvore­ ne - imenice i glagoli. Drugim rij ečima, svi j ezici razlikuju imenice i glagole i u svim j ezicima imenice i glagoli čine otvorene vrste rij eči . 1 8 16 Š to se terminologije tiče, ona je u različitih istraživača - različita. Gdjekad se unutar tradi­ cionalnih i tipoloških lingvističkih pogleda uspostavlja razlika između vrsta riječi (engl. parts ofspeech) i razreda riječi (engl. word classes), pričem je vrsta razredu nadređena. To međutim ne znači da će tipološkoj lingvistici uvijek biti lako odrediti radi li se u konkretnu slučaju o dvjema vrstama ili pak tek o dvama podrazredima jedne vrste. Unutar generativne lingvistike na termine vrste i razreda obično ne nailazimo - u njoj se govori o kategorijama (leksičkima, funkcionalnima, praznima i sl.), o čemu više u poglavlju III. 1 7 Pregled je obj avljen u poznatu Shopenovu zborniku, koji je - kako u predgovoru stoj i - na­ činjen kao pripomoć terenskim istraživanjima neistraženih jezika i vođen idejom da je pritom od goleme važnosti »znati što [u kojem god jeziku] tražiti« (Shopen (ed.) 1 985a: 1 ), pa u nj e­ mu ne treba tražiti neku posebnu metodološku strogost. Ako drugačije nije navedeno, primjeri i podaci Schachterovi su. 1 8 Kao protuprimjer kadšto se spominje jezik nutka (Schachter 1 985: 1 1 ), ali detaljnija raš­ člamba pokazuje da se i u takvim rubnim slučajevima imenice i glagoli razlikuju; o tome v. dalje, str. 36-7.

21 Imenicama s e nazivaju one rij eči koje tipično znače ili imenuju osobe, mjesta, stvari i sl. Najčešća im j e funkcij a ona argumenta ili glave argumenta (tradicionalno - glave subj ekta i obj ekta). Kategorij e prema koj ima se imeni­ ce tipično specificiraju j esu padež (engl. case), broj (engl. number), rod (engl. gender) i/ili klasa (engl. class, često povezana s oblikom, engl. shape), odre­ đenost (engl. definiteness), otuđivost (engl. alienability), veličina (engl. size, u smislu augmentativa i deminutiva) (v. i Croft 1 99 1 : 79). Velika većina j ezi­ ka razlikuj e - i u smislu gramatičkoga vladanj a - imenice koj e služe imeno­ vanju koj ega bilo bića, mjesta ili stvari (opće imenice, engl. common nouns) te imenice koj e služe imenovanju poj edinoga bića, mj esta ili stvari (vlastite imenice, engl. proper nouns). Tako primj erice u engleskome vlastita imenica ne može uza se imati član (the book, *the Luke), u tagaloškome 19 vlastite i op­ će imenice imaju različite padežne markere i markere sintaktičke teme (engl. topic) (Schachter 1 98 5 : 8) i sl. Glagolima se nazivaju one rij eči koje tipično znače radnje, zbivanja, procese i sl. Naj češća im j e funkcij a predikatna. Kategorij e prema koj ima se ' glagoli obično specificiraju j esu vrijeme (engl. tense), vid (engl. aspect, npr. hrv. svršenost i nesvršenost), način i/ili modalnost (engl. mood and modality, npr. hrv. indikativnost, imperativnost, kondicionalnost, optativnost), stanje (engl. voice, npr. hrv. aktivnost i pasivnost), prijelaznost (engl. transitivity), polaritet (engl. polarity, razlikovanj e afirmativnoga i negativnoga),20 kadšto i slaganj e u licu, broju, rodu (obično prema subjektu, nekad i prema obj ektu, primj erice hrv. radim - radimo, radio - radila).2 1 Svi j ezici razlikuju prijelaz­ ne i neprijelazne glagole, a u nekima j e ta razlika i markirana ili povlači za sobom druge gramatičke razlike. Č esta j e i razlika aktivnih i stativnih glagola, odnosno onih koj i znače radnj e i onih koj i znače stanja. Mnogi j ezici, među nj ima i hrvatski, imaju glagolske kapule i kopulativne glagole. Nadalj e u mnogim j ezicima svij eta - ne svima - j oš su dvij e otvorene vr­ ste rij eči pridjevi i prilozi. Prilozi su tipično modifikatori glagola, pridj eva, -

19 Tagaloški (austronezij ski, malajsko-polinezijski), o. 22 milijuna izvornih govornika, stan­ dardna inačica (filipino, pilipino) službeni je jezik na Filipinima. 20 Polaritet se u hrvatskome iskazuje sintaktički (negacijskom česticom, radim - ne radim), morfološki (prefiksom, par - nepar), leksički (dobar - loš). Morfološka izricanje polariteta na glagolima iznimka je (imati - nemati; hoću - neću, jesam - nisam, dok stati - nestati i nije antonimno). 2 1 V. i Croft ( 1 99 1 : 79).

I . Pridjev među vrstama riječi

22

drugih priloga, ali i cij elih rečenica, drugim rij ečima u priloge se obično svr­ stavaju semantički i sintaktički veoma različiti tipovi rij eči,22 primj erice reče­ nični prilozi, vremenski, načinski, mj esni modifikatori glagola, modifikatori stupnj a (pridj eva i priloga), kao u rečenici: Nažalost, Luka j ejučer kući stigao jako kasno.

Raznovrsnost rij eči koj e smatramo prilozima povezana j e s još j ednom univerzalnom odlikom - i u j ezicima koj i imaju veliku i otvorenu vrstu prilo­ ga priložna se značenj a često dadu iskazati i drugačij e, bez priloga. Prilozi su s pridj evima nerijetka derivacij ski povezani (osobito načinski prilozi) i dij ele s nj ima poj edine sintaktičke značajke zbog kojih će ih unutar generativne ling­ vistike čak i poistovj ećivati. U vezi s pridj evima i prilozima svakako valj a istaknuti dvij e spoznaj e koj e nam j e namrla tipološka lingvistika: niti svi j ezici imaju pridj eve (i prilo­ ge) niti su u j ezicima koj i pridj eve (i priloge) imaju pridjevi (i prilozi) uvij ek otvorene vrste rij eči s velikim broj em članova. U kroatistici su u dobroj mj eri nepoznate. Nj ihovo marginaliziranj e nij e posebnost kroatistike, nego je po­ slj edica sasvim akcidentalne povijesne datosti da su se suvremena lingvistika i gramatičarstvo razvili u onome dij elu svij eta u koj emu j ezici imaju otvorene vrste pridj eva (i priloga), u indoeuropskome dij elu Europe. Ta datost uvelike je odredila i donedavni pogled na pridj eve (i priloge) u mnogim j ezicima u koj ima tomu baš i nij e tako. Kakve su poslj edice neosvij eštenosti dviju tvrd­ nj a u kroatistici? Isprva bismo mogli reći - nikakve. Ništa se bitno u opisu hrvatskih pridj eva neće dogoditi ako osvij estimo da negdj e na svijetu postoj i j ezik koj i pridj eva ima manj e n o što hrvatski ima ličnih zamj enica. Takvu me­ đutim vrstu autizma ne smatramo poželjnom. Ništa drugačij e ne bi bilo pisati o sedam hrvatskih padeža bez svij esti o tome da postoj e j ezici koj i (markira­ nih) padeža uopće nemaju ili ih pak imaju dvostruko više. Izravnih poslj edica na opis hrvatskoga možda neće biti, ali neizravne će biti velike. Zatvorene vrste rij eči usporednolingvistički mnogo su nepodudamij e od otvorenih vrsta. To se podjednako tiče i nj ihova broj a u poj edinim j ezicima i nj ihova tipa. Nj ihov broj varira od tek j edne-dvij e do desetak i više. Pritom se nerijetka dade uspostaviti korelacij a između broj a zatvorenih vrsta u j eziku 22 U nas o tome v. npr. Pranjković ( 1 992).

23

i podj ele na tzv. sintetičke i na tzv. analitičke j ezike - očekivano, sintetič­ ki će j ezici obično imati manj e zatvorenih vrsta j er će odnose koj i se nj ima obično iskazuju iskazivati derivacij skim ili fleksij skim morfemima. Kadšto se za poj edine j ezike kaže da nemaju nij ednu zatvorenu vrstu, ali »>premda ima mnogo dobrih lingvističkih opisa koj i propuštaju spomenuti uzvike, či­ ni se vj eroj atno da svi jezici ipak imaju takvu vrstu rij eči« (Schachter 1 98 5 : 5 8 , isticanje naše). Schachter u j ezicima svij eta raspoznaj e ove zatvorene vr­ ste rij eči: prooblici (zamj enički oblici, odnosno oblici koj i se pod određenim uvj etima rabe kao semantička zamj ena za rij eči otvorenih vrsta ili većih reče­ ničnih sastavnica), imenički dodaci, glagolski dodaci, veznici, potom klitike, kopule i predikatori, markeri emfaze, egzistencijalni markeri, uzvici, načinski markeri, negacije te markeri pristojnosti. Prooblici (engl. pro-forms) obuhvaćaju ponajprij e pronominale (zamj enice) , 2 3 koj i su daleko najuobičaj enij i prooblici, ali i druge zamj eničke oblike, kojih u hrvatskome u smislu posebne vrste nema - prorečenice, pro­ surečenice, proglagole, propridj eve, propriloge i upitne prooblike. Prorečenice (engl. pro-sentences) rij eči su koj ima se odgovara na pitanj a poput Pada li kiša? ili Ima li pilota u avionu ? i koj e s e r�umiju kao potvrdna ili nij ečna rečenica. U poj edinim j ezicima odgovor na nj ih korespondirao bi s hrvatskim rečenicama Pada/Ne pada, Ima/Nema, odnosno prorečenicama Da/Ne, ali u poj edinima za tu vrstu odgovora postoj i posebna veća skupina leksema ili posebna konstrukcij a. Č est je slučaj i postoj anj e različitih potvrd­ nih odgovora. U francuskome vrsta potvrdnog odgovora ovisi o potvrdnoj ili nij ečnoj postavi pitanj a: li pleut? 'Kiši li? ' - Oui ' Da(, kiši) ' , ali : // ne pleut pas ? ' Zar ne kiši? '� Si ' Da(, kiši) ' . U hrvatskome se na to drugo pitanj e može odgovoriti i redupliciranom negacij om: Ne, ne, kiši (Silić 1 984: 95). Najuobičaj enij e prosurečenice (engl. pro-clauses) u j ezicima svij eta od­ govarale bi upitnim česticama i formulama kao što su ili u Ti si to mislio ora­ ti po kiši, ili?, zar ne u Pada, zar ne?, kajkavsko ne u Pada, ne?, francusko n 'est-ce pas (JI pleut, n 'est-ce pas ?), ili da/ne u odgovorima poput Mislim da da/ne (odgovor na Pada li?), francusko Je crois que oui/no. Generativna ling­ vistika mnogo je prostora posvetila engleskim prosurečenicama so ' to, tako ' i not ' da ne ' , kao u Luka misli da će padati, ja to ne mislim/ja mislim da neće 2 3 Raznih podvrsta: lični ili personalni, povratni ili refleksivni, uzajamni ili recipročni, pokazni ili demonstrativni, odnosni ili relativni, neodređeni ili indefinitni, upitni ili interogativni i sl.

24

I . Pridjev među vrstama riječi

(/ don � think sol! think not). U poj edinim j ezicima j avljaju se i posebni lek­ semi koj i zamj enjuju glagole, pridj eve, priloge. U hrvatskome pridj eve za­ mjenjuju pokazne zamj enice i zamjenički pridj evi, kao u Luka je visok, ja to nisam/ja nisam takav. U mandarinskome kineskom24 postoj i proglagol lai ' (da) učiniti to ' (Sch�chter 1 98 5 : 34), koj i se rabi u konstrukcij ama poput hr­ vatskoga Luka to ne može popraviti, prepustite meni to učiniti/da to učinim. Upitni prooblici u europskim j ezicima obično su upitne zamj enice, prilozi, pridj evi (poput tko, što, kada, kamo, koji, kakav), no u j ezicima svij eta ima i drugačij ih, što ovisi i o općenitu stanju vrsta rij eči u njima.25 Imenički dodaci (engl. noun adjuncts) razredi su rij eči koje dolaze uz imenicu i zaj edno s njome čine imeničku sintagmu posredujući kakvu dodat­ nu obavij est o referentu. Obuhvaćaju markere uloge (padežne markere, dis­ kursne markere, adpozicije), kvantifikatore, klasifikatore i članove. U hrvat­ skome su samo adpozicije, upravo prepozicij e zasebna vrsta rij eči, a ostale funkcij e ispunj avaju bilo gramatički morfemi (padež, s osobitim slučaj evima poput »beznastavačnoga« instrumentala u s pet prijatelja), bilo druge vrste rij eči (prilozi, broj evi i zamj enice umjesto kvantifikatora, npr. mnogo, nekoli­ ko, pet, svi, neki, zamj enice umjesto članova, npr. jedna žena, neka žena, ona žena), bilo osobit redoslij ed rij eči (sintaktička uloga subj ekta u Selo voli grad : Grad voli selo, ili diskursna uloga teme ili danoga ili topika u Tko voli grad? Grad voli selo), bilo intonacij a (uloga fokusa u Selo voli grad ' selo j e to ko­ je voli grad').26 Broj numeričkih klasifikatora - sastavnica imeničkih sintag­ mi, pogotovo količinskih, koj e ovise o značenju imenice - u j ezicima varira od nekoliko do nekoliko desetaka.27 Premda se i u hrvatskome uz nebroj ive imenice mora upotrij ebiti neka rij eč mj ere, kao u tri hrpe/vreće lišća, tri litre/ -

24 Mandarinski (sino-tibetski, sinitski, kineski), s o. 850 milijuna izvornih govornika (o. 1 , 1 5 milijarda ukupno) najmnogoljudniji jezik svijeta, standardna inačica (temeljena na pekinškim govorima) službeni jezik Kine. U literaturi se pod mandarinski razumijeva obično standardni kineski. 2 5 Primjerice ako jezik nema priloga, ekvivalenti hrvatskima kada, gdje iskazivat će se npr. glagolskim osnovama. 26 V. Silić ( 1 984). Konstrukcije tipa Selo je to koje voli grad, odnosno takve u kojima se sastav­ nica sa svoga neutralnog položaja (moguće i s dodatnim elementom, npr. glagolom) pomiče na početak rečenice da bi j oj se pripisala žarišna uloga zovu se u engl. c/efl-konstrukcije »ras­ cijepljene, raskoljene, rasječene«. 27 Npr. 20-ak u malajskome, više od 1 00 u vij €\tnamskome (Trask 1 992: s. v.), više od 60 u taj­ skome (Schachter 1 98 5 : 39).

25

kanistra benzina (Matasović 200 1 : 1 04), te rij eči nisu gramatikalizirane, kao što bi bilo kad bi se npr. uza sve tekuće tvari morala poj aviti točno određena rij eč mj ere, a uz tvari koj e npr. imaju duguljast oblik druga.28 Može se ipak reći da su se uz neke tipove imenica poj edine rij eči mj ere gotovo specij alizi­ rale, pa imamo grlo stoke, a uz okruglo, loptasta povrće rabimo glavica (luka, salate, kupusa) i sl. Glagolski dodaci (engl. verb adjuncts) obuhvaćaju pomoćnike i glagol­ ske čestice. Pomoćnici su (engl. auxiliaries) u hrvatskome, kao i u većini j ezi­ ka svij eta, glagoli, odnosno glagolskoga podrij etla, pa se onda i zovu pomoć­ nim glagolima (engl. auxiliary verbs). Njima se iskazuju vrij eme, vid, način, stanje, polaritet glagola koj ima se pridružuju. Ima j ezika u koj ima pomoćnici nisu glagolski. 29 Glagolskih čestica (engl. verb particles) u hrvatskome nema. Nerij etka one su - kao u engleskome i nj emačkome - adpozicij e i/ili prefiksi ili su od nj ih dijakronij ski izvedene (engl. Luke woke up, nj em. Sie sieht gut aus, usp. hrv. pro-buditi se, iz-gledati), no u poj edinim j ezicima posve su dru­ gačij ega postanj a. Veznici (engl. conjunctions) povezuju sintagme ili surečenice. Obično se razlikuju oni koj i između povezanih elemenata uspostavlj aju j ednakost, j ednaki red (koordinativni, konjunktori) i oni koji jedan element podređuju drugomu (subordinativni, subjunktori). Subjunktori se dalj e prema funkcij i mogu podij eliti na dopunske (Reci što misliš, Razlog da odem), odnosne (Raz­ log o kojem govoriš, Dan kad su svi plakali) i priložne (Pijmo dok ne pukne zora, Reci ako znaš) . Klitike (engl. clitics) su rij eči koj e se u razred okuplj aju na temelju svo­ ga položaj a i nerij etka pripadaju različitim vrstama. To su rij eči koj ih je polo­ žaj fiksiran u odnosu na koj i rečenični element, obično kratke i nenaglašene, nerij etka zamj enice, ali ponekad značenj ski mnogo razvedenij e no što bi se to na temelju hrvatskoga dalo zaključiti. Već u francuskome klitičke zamj eni­ ce mogu značiti mj esto (y), sredstvo, uzrok, dij elnost (en), dok u tagaloško­ me mogu značiti i ' (oni) kažu' (daw) i biti sačinj ene od više rij eči (Schachter 1 98 5 : 53). 28 Negramatikalizirane riječi koje služe kao numerički klasifikatori imaju vjerojatno svi jezici. Gil ih (2005) zove mjernima (engl. mensural). One gramatikalizirane i uglavnom obavezne zove vrstnima (engl. sorta[). 29 Zbog čega se u suvremenome jezikoslovlju i izbjegava termin pomoćni glagol.

26

I . Pridjev među vrstama riječi

Kopule (engl. copulas) označuju odnos između subj ekta i predikatnog imena. Č ešće su s imeničkim predikatima, nego s pridj evskima, odnosno pret­ postavlj a se da vrij edi ova univerzalija: ako imenički predikat ne rabi kopulu, ne rabi ju ni pridj evski (Croft 1 99 1 : 1 30). U mnogim j ezicima one su podvr­ sta glagola (tako i u 4rvatskome), no u nekima nisu, primj erice u hausi,30 gdj e s e s a subj ektom slažu u rodu i broju i dolaze n a kraju rečenice, što s u obilj ežj a koj a »pravi« glagoli u hausi nemaju (Stassen 1 997: 80).31 U nekim j ezicima kopula nema - odnos između subj ekta i predikatnog imena uspostavlj a se jukstapozicij om, supostavljanj em, primj erice u gvaraniju32 je Ne soldćtdo 'Ti (si) vojnik' kao u ruskome prezentu Moskva gorod ' Moskva (j e) grad' (idem : 63). U poj edinim j ezicima postoj i razlika između kopula i predikatora (engl. predicators), odnosno rij eči koje markiraju predikatno ime kad subjekt nij e otkriven, iskazan (engl. overt). Tako u bambari33 u rečenicama Danas je če­ tvrtak i Četvrtakje dvij e kopule nisu iste - u prvoj se rečenici rabi kopulativ­ ni glagol ye, u drugoj predikator dan (Schachter 1 98 5 : 55). Bailyn je (2002) pokazao da bi se i u slavenskim j ezicima lako moglo govoriti o neglagolskim kopulama, odnosno pokazao je da se za ili kao u konstrukcij ama predikatnoga proširka poput hrv. Smatraju ga za budalu ili rus. My ščitaem ego kak svoego mogu tumačiti kao predikatori. 34 Markeri emfaze (engl. emphasis markers) rij eči su koj ima se nagla­ šava predikat. U hrvatskome i mnogim drugim j ezicima tomu služe intona­ cij a, naglašeni oblik pomoćnoga glagola (On jest pročitao knjigu), poj edini leksemi poput stvarno, doista, razgovomo fakat i sl. U vij etnamskome35 i

30 Hausa (afro-azijski, čadski), o. 25 milijuna izvornih govornika u Nigeriji, Nigeru, Beninu (15 milijuna onih kojima je drugi), službeni jezik u sjevernim dijelovima Nigerije.

31 O neglagolskim kopulama i predikatorskim česticama v. i u poglavlju III. I, str. 114-6. 32 Gvarani ili guarani (tupijski), više od 4,5 milijuna govornika, uz španjolski službeni jezik u Paragvaju.

33 Bambara ili bamanankan (nigersko-kordofanski, mandski), nacionalni jezik u Maliju (služ­ beni je francuski) s 2,7 milijuna izvornih govornika (i nekoliko milijuna onih koj ima je dru­ gi). 34 Č injenica da Bailyn predikator motri kao ostvaraj kategorije Pred(ication), dakle teorijski drugačije od funkcionalista Schachtera, nije važna - riječ je o jedinicama koj e markiraju se­ kundarni predikat i u tom smislu komplementarne su s besprijedložnim predikatnim instru­ mentalom (Smatraju ga budalom, *Smatraju ga za budalom, *Smatraju ga kao budalom).

35 Vijetnamski (austro-azijski, mon-khmerski), o. 68 milijuna govornika, službeni jezik Vij et­ nama.

27

taj skome36 za to postoj e specij alizirane rij eči (Schachter 1 98 5 : 56-7), a iz pri­ mj era se vidi da se hrvatsko imperativna daj rabi sa sličnom funkcij om kao taj sko sia: Naarii,

kin

Kaaw

sia

N.

riža

jesti

EMPH

'Nari, (daj) pojedi (više tu) rižu!'

(engl. existential markers) odgovaraju engle­ skomu there is/are ' (dosl.) ondj e j e/su ' , francuskomu ii y a ' (dosl.) to ondj e ima' , njemačkomu es gibt ' (dosl.) t o (se) daj e ' , a u j ezicima u koj ima i h nema nerij etka ih zamj enjuju glagoli značenj a 'biti, nalaziti se ' , primj erice u j apan­ skome.37 Osobitost je standardnoga hrvatskog egzistencij alnog markera ta da se u prezentu rabi glagol imati (ima struje, nema struje), a u neprezentu bez­ lični oblik glagola biti (jučer je bilo struje, sutra neće biti struje, kad bi bilo struje. . . , ako bude struje. . . ).38 U nestandardnim idiomima nij e međutim tako, pa se i bezlično imati i bezlično biti mogu rabiti i u neprezentu - štok. imalo je struje, nije imalo struje, kajk je struje, ni struje, bu struje, nebu struje (s naglašenimaje, ni, bu). Uzvici (engl. interjections) često sami po sebi čine iskaz. Premda se mo­ že naići na tvrdnj e da »postoj e i čitave kategorije, poput "uzvika", koj e nikad ne dobivaju dopunu, ali njihova je sintaktička važnost marginalna« (Baker 2003a: 24, n. 1 ), j asno je da uzvici u hrvatskome mogu dobiti dopunu (Evo nas, Jao nama, Kuku meni) .39 Tipološki nij e neobično da uzvici, osobito ono­ matopej ski, budu fonološki izuzetni, pa će se i u hrvatskome među nj ima po­ j aviti bezvokalski leksemi poput hm, pst (o ššš ' tiho ! ' da i ne govorimo). N ačinski markeri (engl. mood markers) iskazuju govomikov stav ili za­ htij evaju sugovomikov. Jedan od naj češćih je marker molbe, traženj a, poput hrvatskoga molim, ali u j ezicima svij eta ima ih i značenj ski veoma različitih, primj erice onih koj i iskazuju tvrdnju, upitnost, pretpostavku ili želju. Egzistencijalni markeri

.

36 Taj ski ili sijamski (dajski ili tai-kadai, tajski), 70-ak milijuna govornika, službeni jezik Taj­ landa.

37 Japanski Gapanski-riukiu), o. 1 30 milijuna govornika, službeni jezik Japana. 38 Č ega je posljedica to da je u prezentu struje sintaktički objekt, a u neprezentu predikatna ime.

39 O neprihvatljivosti stava da uzvici »ne stupaju ni u kakvu vrstu sintagmatskih odnosa« v. i Pranjković (1982).

28

I. Pridjev među vrstama riječi

se ili niječnicama (engl. negators) negira rečenica, sure­ čenica ili koja druga sastavnica. U nekim j ezicima negacij a se iskazuj e afik­ salno, kao u hrvatskih imenskih rij eči prefiksom ne- (neistina, nepravedan), u drugima posebnom rij ečju, kao u hrvatskih glagola česticom (ne vidim). U poj edinih j ezika niječnica j e za različite svrhe više, odnosno razlika između osnovnoga hrvatskog ne i primj erice imperativnoga nemoj (nemoj ići, uz ne idi) u nj ima je izraženij a i doslj ednij a. Kadšto se nijekanj e može iskazivati i uparenim nij ečnicama, primj erice u francuskome (ne . . . pas/rien/plus) ili u hausi (Watters 2000: 207) : Negacijama

yaarinyaa

bQ

ta

tafi

goonaa

ba

djevojka

NEG

ona.c

ići

fanna

NEG

' Djevojka nije otišla na fannu'

Tzv. dvostruka ili višestruka negacij a dobro j e poznata i u slavenskim j e­ zicima (usp. hrv. nitko ništa nikomu nije rekao). Markerima pristojnosti ili uljudnosti (engl. politeness markers) iskazu­ je se različit odnos prema sugovorniku. Iskazivanj e diferencirana odnosa pre­ ma sugovorniku u temelju je svake j ezične komunikacij e, pa je i načina za nj u j ezicima mnogo, bilo da su oni dio kulturnoga naslijeđa i na neki način grama­ tikalizirani bilo da j e rij eč o suptilnij im načinima na koj e poj edinac iskazuj e svoju sociolingvističku osposoblj enost. Primj erice veoma je raširena uporaba množinskih oblika ličnih zamj enica pri obraćanju s poštovanjem j ednoj osobi, ili uporaba različitih konstrukcija u različitim registrima (usp. fr. >father« me!) valj alo smatrati rodbinskim glagolom. No to ipak nij e tako j er tumačenj e glagolafather u takvim rečenicama nij e rodbinsko, ili barem nij e samo rodbinsko, odnosno nij e ' On j e otac trima sinovima' , nego ' On j e začeo tri sina ' , nije 'Ne budi mi otac ! ' , nego ono što bismo u hrv. kazali otprilike s Nemoj ti meni (govoriti) »oče«! Takva značenj a izrazito su ovisna o konteks­ tu, a značenj e pravoga rodbinskog glagola u j ezicima koj i ih imaju to nije. Za­ to npr. ni i u hrvatskome ni u engleskome nij e prihvatlj iva potvrdna rečenica *»Oče« mi! u tumačenju ' Govori mi »oče« ! ' . Š to se hrvatskoga u kontekstu rodbinskih i svojtinskih odnosa tiče, može se reći da j e situacij a »tipična« te da se oni iskazuju imenicama (u statičnome smislu - otac, sestra, stric, nevjesta, udovica) i glagolima (u dinamičnome smislu ženiti se, udati se). Stoga se vrlo zanimlj ivim čini kajkavski frazem ićiliti zamuž 'udati se' - možda u tom smislu i j edini - u koj emu svojtinski odnos iskazuj e prilog (koji je, doduše, srasla prij edložna sintagma, ali ipak ­ prilog). Primj era netipičnih odnosa značenj a i vrsta rij eči ima još. Tako se u j e­ ziku jarawara, 61 j eziku s veoma malom i zatvorenom vrstom pridj eva, ne­ ki tipično pridj evski pojmovi iskazuju glagolima, primj erice BROJ ( 'biti dva, biti par ' , 'biti sam, biti j edini ' , 'biti mnogi' ) ili BOJA ( 'biti cm, taman' , 'bi­ ti plav, zelen') (Dixon 2004b : 1 90). Pojam ' lj epota' iskazuj e se u nekim -

67 Jarawara ili jarauara (porodica arawa /engl. arauan/, odnosno porodica aravanskih je­ zika, koju nije lako ne pomiješati s maipuranskima ili aravakanskima ili aravačkima /engl. arawak(an)/ te araukanijskima /engl. araucanianl), 1 50-ak govornika u nekoliko sela u prašu­ mi na jugu države Amazonije na sjeverozapadu Brazila. Ima zatvorenu klasu od 1 4 pridjeva.

41

j ezicima imenicom (tako i u hrvatskome), u nekima pak glagolom (npr. to­ toka u fidžij skome),68 poj am 'potrebe da se j ede' u hrvatskome je i u djir­ balu pridj ev (gladan, yamir), u francuskome imenica (jaim) (Dixon 2004a: 2). Najnovij a istraživanj a novogvinej skih j ezika otkrila su da u walmanu69 čak ima glagola s kopulativnovezničkim značenj em ' i ' , nastalih vj eroj atno od konstrukcij a sa značenj em 'biti sa' (Brown - Dryer 2008). Nelingvistima tek kuriozitet, a lingvistima tipološka neobičnost može biti i situacij a u poj edi­ nim hrvatskim dij alektima u koj ima nema glagola voljeti (nego samo imenica poput ljubav) ili pak nema imenice odgovarajućega značenj a (nego samo gla­ gol voljeti), pa onda pisci ljubavne poezij e takve lekseme posuđuju iz drugih dij alekata ili iz standarda.70

68 Fidžijski (austronezij ski, malajsko-polinezijski), jedan od službenih na Fidžiju. 69 Walman ili valman (porodica Torricelli), l 700 govornika u četirima selima u pokrajini San­ daun na sjevernoj obali indonezijskoga dijela Nove Gvineje. 70 Svojedobno se pjevač A. Vitasović bio »požalio« da je tako u čakavštini njegovih Orbani­ ća. Kalsbeek (199 8 : s. v.) u orbanićkom rječniku doista bilježi »samo« ljuba/, a 'voljeti' se ondje iskazuj e s očekivanim imet rada (idem: s. v. rada). Težak (198 1 ) u rječniku ozaljskoga čakavsko-kajkavskog amalgama nema adekvate ni za ljubav ni za voljeti, a iz vlastita iskustva znamo da će 'voljeti' i 'ne voljeti' ondje također biti iskazano s imati/nimati rada. Č Rj (s. v.) ima ijubOv i volit.

li.

PRIDJEV TIPOLOŠ KI

1. UVOD

T• također napomenuti da j e status leksičke kategorij e pridjeva u drugim7 1

Giv6n u dan-danas često citiranu radu iz 1 970. g. zapisao je: »Valja

j ezičnim porodicama podjednako kontroverzan. U nekima (nilo-hamitskima)72 pridjeva uopće nema, ima samo stativnih i aktivnih glagola [ . . ] u nekima dru­ gima (�m.�a) kategoriju pridjeva nemoguće j e razlikovati od s� ili participskog oblika glagola« (Giv6n 1 970: 836). To da u nekim } ezicima »pridjeva uopće nema« bio je aktualan jezikoslovni stav koj i se sasma narav­ no iznosio u utj ecajnim jezikoslovnim časopisima i priručnicima, odnosno do prij e dvadesetak godina smatralo se da »samo neki jezici prave daljnju razli­ ku između [imenica i glagola] i treće otvorene klase, klase pridjeva« (Schach­ ter 1 98 5 : 1 3) . Nemala je dakle promj ena j ezikoslovnoga nazora kad R. M. W. Dixon ovako sažme svoj e dugogodišnj e istraživanje: »Nekad se držalo da posjedovanj e klase pridj eva nij e univerzalno svoj stvo ljudskih j ezika. U pri­ j ašnjoj studij i (Dixon 1 977, 1 982) tvrdio sam da "neki j ezici uopće nemaju klasu pridj eva" [ . . . ] Temeljem daljnj ih četvrtstolj etnih istraživanj a iznij et [ću] pretpostavku da se klasa pridj eva može prepoznati u svakome j eziku, premda .

7 1 Tj . neindoeuropskim (I. M.). 72 Tj . nilotskima, skupini unutar nilosaharskih šari-nilskih j ezika (I. M.).

44

l i . Pridjev tipološki

su kriterij i za razlikovanj e pridj eva od imenica ili pridj eva od glagola kadšto vrlo suptilni« (Dixon 2004a: 1 2).73 Nij e nezanimlj ivo da u jezicima Amerika i u mandarinskome kineskom (tradicionalno smatran j ezikom bez pridj eva) »priznavanj e«, odnosno prepoznavanj e treće, pridj evske klase ide brže negoli u j ezicima Australij e -i Oceanij e (v. Haj ek 2004 : 3 50). Ono što j e u proučavanju pridj eva u različitim j ezicima stalnica zapravo je - različitost. Naime dok klase imenica i klase glagola u najrazličitij im j e­ zicima svijeta pokazuju relativno veliku sličnost u semantici, brojnosti svoj ih članova i gramatičkome (upravo sintaktičkome) vladanju, dotle naprotiv klase pridj eva u različitim j ezicima u brojnosti svoj ih članova i u gramatici pokazu­ ju relativno veliku različitost.74 »Dok su klase imenica i glagola gotovo uvij ek velike i otvorene, klase pridj eva pokazuju znatne otklone u veličini. Mnogi j ezici imaju otvorenu klasu pridj eva (premda je ona uvij ek znatno manj a od klase imenica i općenito mnogo manj a od klase glagola), no drugi imaju ma­ lu, zatvorenu klasu« (Dixon 2004a: 9- 1 O). Hrvatski, kao i ostali indoeuropski j ezici, ima veliku i otvorenu klasu pridj eva. Ipak, uočavamo i to da pridj eva koje bismo analogno I. glagolskoj vrsti mogli nazvati »korij enskima«,75 dakle pridj eva koj ih je osnova fizički j ednaka korij enu (npr. nov, star, crn, pun, živ, mlad, dug, slan, glup, lud i sl.), u hrvatskome zapravo i nema baš tako mnogo, čak i kad im se pribroj e pridj evi sa sufiksima -ak, -ek, -ok (npr. blizak, gladak, kratak, nizak, sladak, težak, dalek, dubok, širok, visok), koj i se pri kompara­ cij i gube (komp. bliži, glađi, teži, dublji, viši i sl.), ili pridj evi sa sinkronij ski neraščlanj ivim dočecima -ov (poput gotov, sirov, surov) ili -av (poput lukav, mrtav, hrapav, blesav). Corbett (2004: 20 1 ) prenosi podatak da j e u ruskome između 200 i 300 sinkronij ski neizvedenih pridj eva, a ako pogledamo popis 1 000 naj češćih hrvatskih pridj eva, 76 vidimo da se ta brojka kreće između 1 00 73 O živim promjenama i novim spoznajama do kojih u proučavanju riječi i njihovih vrsta do­ lazi neka kaže i ovaj navod: »Dixon ( 1 977) tvrdi da "svaki (ili gotovo svaki) jezik ima riječ za >riječmouny«) pridjeva i glagolikih (engl. »verby«) pridj eva, koj a se ne te­ melji na diskretnoj razlici, nego je uvijek rij eč o nediskretnu kontinuumu između dviju idealnih krajnosti. Pridj evsko vladanj e u j ezicima razlikuj e na temelju vladanj a predikata, odnosno ovisno o tome kolika je sličnost ili razli­ čitost imenskoga i glagolskoga prediciranj a (prema trima kriterijima - marki­ ranj e lica, kopula, nulto markiranj e). Utvrđuje dva j ezična nadtipa: 1 . Jezici tipa A pokazuju razliku u strategij ama imenskoga i neprijelaznoglagolskoga prediciranja. Pridjevi u takvim j ezicima mogu biti imenoliki (engl. »nouny«, ako se u predikatu vladaju poput imenica) i glagoliki (engl. »verby«, ako se u predikatu vladaju poput neprij elaznih glagola). lmenolike pridj eve ima­ ju npr. albanski, arapski, čeroki, 133 finski, hiškarj ana, litavski, mongolski, 1 34 -

129 Sanskrt (indoeuropski, indoiranski, indijski), učeni i liturgij ski jezik Indije, jedan od 22 službena, bez izvornih govornika (poput latinskoga u Europi). 130 Manipuri ili meitei (sino-tibetski, karensko-tibetski, tibetsko-burmanski), o. 1 ,4 milijuna govornika u državi Manipur na krajnjem sjeveroistoku Indije (graniči s Mijanmarom). 131 Mundarski (austro-azij ski, munda), o. 1 ,5 milijuna govornika u nekoliko država sjevero­ istočne Indije. 132 Za tipove FIZIČKO SVOJSTVO, LJUDSKA OSOBINA, BOJA na temelju korpusa kaže da su periferni­ ji, odnosno da se u j ezika s otvorenim pridjevskim klasama nerijetko Ieksikaliziraju drugačije, primjerice apstraktnim imenicama, perifrastičnim glagolskim konstrukcijama, adverbijalnim ili prepozicijskim konstrukcijama. Za tip BRZINA nema dostatnih podataka (Wetzer 1 996: 9). 133 Č eroki ili cherokee (irokijski, južni), o. 16 000 govornika u Oklahomi (SAD). 134 Mongolski (mongolski, istočni), o. 2,5 milijuna govornika u Mongoliji (gdje je službeni) i o. 3,3 milijuna u sjevernoj Kini.

61

mundarski, nizozemski, ruski, tamilski, 135 turski. Glagolike pridj eve ima­ ju npr. abhaški, 136 dakota, 137 j oruba, jukagirski, 1 38 jurok, kaj ova, 139 kvilejt, 140 mandarinski, navaho, 141 volof. Jezici s miješanim pridj evima (i imenolikima i glagolikima) j esu npr. amharski, 142 eve, j apanski, nkore-kiga; 2. Jezici tipa B imaju iste strategij e za imensko i glagolsko prediciranje, a pridj evi se u nj ima vladaju onako kako se vladaju imenice i neprij elazni glagoli. Takvi su npr. baskij ski, cutuhil, hindski, 143 kalispel, malgaški, 144 mokilski, 145 nutka, taga­ loški. Na pitanje zašto u j ezicima tipa A dolazi do približavanj a pridj eva bilo imenicama bilo glagolima, 146 nastoj eći izbj eći posve legitiman odgovor »slu­ čajno i bez pravila«, Wetzer ( 1 996: 287) nudi vremensku pretpostavku (engl. tense hypothesis) i univerzaliju: Ako j ezik ima otvorenu klasu imenolikih pridj eva, bit će ovremenj en. Ako j e j ezik ovremenj en, imat će otvorenu klasu imenolikih pridj eva. Ako j ezik ima otvorenu klasu glagolikih pridj eva, bit će neovremenj en. Ako je j ezik neovremenj en, imat će otvorenu klasu glagolikih pridj eva. 1 35 Tamilski (dravidski), jezik Tamila, o. 65 milijuna govornika i službeni status u Indiji, Š ri Lanci, Singapuru. 1 3 6 Abhaški (kavkaski, sjeverozapadni ili abhaško-adigejski), o. 1 00 000 govornika u Abhaziji (Gruzija). 1 37 Dakota (siuški), o. 15 000 govornika u Nebraski, Minessoti, Sjevernoj i Južnoj Dakoti, ·

Montani (SAD). Siuški ili suški jezici jezici su skupine naroda Su (engl. Sioux), npr. dakota, lakota, krou (engl. crow), omaha, izumrli biloksi i ajova (engl. iowa, posljednj i govornici umrli su 1 996. g.). 1 3 8 Jukagirski (m�klasificirana porodica, zemljopisno paleosibirski), 1 00-tinjak govornika (Ju­ kagira) na krajnjem istoku Sibira. 1 39 Kajova ili kiowa (porodica na-dene), o. 1 000 govornika u Oklahomi (SAD). 1 4° Kvilejt ili quileute (čimakvanski), gotovo izumro, 1 0-ak govornika na pacifičkoj obali po­ luotoka Olympic (krajnj a sjeverozapadna točka SAD-a). 1 4 1 Navaho ili navajo (porodica na-dene), o. 1 50 000 govornika u američkim saveznim drža­ vama Arizoni, Novom Meksiku, Uti, po brojnosti govornika najveći indijanski jezik Sjeverne Amerike. 1 42 Amharski (afro-azij ski, semitski), o. 1 7,5 milijuna govornika, službeni jezik Etiopije. 1 43 Hindski (indoeuropski, indoiranski, indijski), o. 1 80 milijuna govornika, sužbeni u Indiji. 1 44 Malgaški (austronezij ski, malajsko-polinezijski), o. 15 milijuna govornika, službeni jezik Madagaskara. 1 45 Mokilski (austronezij ski, malaj sko-polinezijski), o. 1 000 govornika u Mikroneziji. 1 46 Koje j e pitanje predmetom mnogih analiza, npr. Thompson ( 1 988), v. ovdj e poglavlje 11.6.

62

l i . Pridjev tipološki

Pritom je ovremenjen (engl. tensed) onaj j ezik koj i ima kategoriju vreme­ na koj a je vezanom morfologij om kodirana na glagolu (drugim riječima, po­ stojanj e tek perifrastičnih oblika nije dovoljan uvjet) i koja minimalno uklju­ čuj e distinkciju između prošloga i neprošloga vremena. To zapravo hoće reći da su prototipni pridj evi u svojoj sintaktičkoj naravi glagoliki (idem : 293-5), no kako se zbog svoj e semantike opiru morfološkom ovremenj ivanju i nasto­ je ga izbjeći, u ovremenj enim jezicima pridj evi će nastojati biti sintaktički imenoliki. Unatoč mnogim prigovorima i »iskliznućima« iz temeljnog obras­ ca kojih je i sam Wetzer svjestan (npr. zašto u neovremenjenome j eziku hausa postoj e posve imenoliki pridj evi ili odakle glagoliki pridj evi u ovremenjenim j ezicima poput abhaškoga) riječ je o veoma zanimlj ivu uvidu, koj i svoju vj e­ rodostojnost crpe iz pomno odabrana uzorka 1 1 5 j ezika svijeta. Stassen ( 1 997) impresivno je tipološko dj elo rađeno u istoj tradicij i kao i Wetzerovo (i u suradnj i s nj ime), s još većim uzorkom (4 1 0 j ezika). Jezici su podij eljeni na tip A, u koj emu su predikatni pridj evi glagoliki, odnosno vlada­ ju se kao glagoli, tip B, u koj emu se predikatni pridjevi kodiraju neglagoliko, te j ezike u koj ima su predikatni pridj evi raspoređeni u dvama kodiranj ima. 147 Kao prvi rad koji j e pokušao uočiti korelacij ske parametre za glagolikost i imenolikost pridj eva Stassen spominje knj igu nj emačkoga lingvista i antro­ pologa E . Lockera iz 1 95 1 . g. Na temelju velika uzorka Stassen j e ipak malo ublažio Lockerova poopćenj a i iznio ovakvu PNG-tendenciju148 u kodiranju pridjeva (Stassen 1 997: 349) : Ako j ezik ima imenolike pridj eve, naginjat će tomu da PNG-markiranj e bude na gla­ golima. Ako j ezik nema PNG-markiranj e na glagolima, naginjat će tomu da ima glagolike pridj eve.

Rij eč je dakle o tendenciji, ne univerzaliji, a isto se pokazalo i s poku­ šajem da se korelacij ski parametar uspostavi pomoću glagolskoga aspekta, vida. Kao valj an pokazao se parametar utemeljen na ovremenjenosti (engl. 147 Drugim riječima, predikatni pridjevi nikad nemaju strategiju kodiranja koja bi bila svoj­ stvena samo njima (idem : 343), uvijek se vladaju bilo kao glagoli, bilo kao neglagolski predi­ kati (imenski, lokativni), bilo i kao j edni i kao drugi, ali nikad posebno u odnosu na druge (v. i ovdje str. 59, n. 1 26). 148 Engl. PNG-markers, odnosno markeri za person-number-gender, hrv. lice-broj-rod.

63

tensedness parametar), koj a j e definirana kao i u Wetzera, pa su i univerzalije pridj evskoga kodiranj a formulirane slično (idem : 357): Ako j e j ezik ovremenjen, imat ć e imenolike pridj eve. Ako j ezik ima imenolike pridje­ ve, bit će ovremenjen. Ako je j ezik neovremenjen, imat će glagolike pridj eve. Ako j ezik ima glagolike pri­ djeve, bit će neovremenjen.

Pogledajmo sad koj i su sve kriterij i razlikovanj a pridj eva od drugih dviju velikih vrsta rij eči. 1 49

RAZLUKA GLAGOLIKIH PRIDJEVA OD GLAGOLA Razlike unutar predikata. Najtipičnij a razlika j est ta da su pridj evi kao glave predikata znatno ograničenij ih mogućnosti od glagola. Tako primj eri­ ce u čerokiju glagol kao glava predikata može dobiti tri tipa prefikasa i dvij e vrste sufikasa (negativni, pronominalni, refleksivni, repetitivni, kompletivni, vremenski, upitni i sl.), dok pridj ev kao glava predikata može dobiti samo pronominalni prefiks. U j eziku kamaiura 1 50 predikatni se glagoli mogu po­ j aviti u cirkumstancij alnome načinu (pridj evi ne mogu), predikatni pridj e­ vi u indikativu, ekshortativu i imperativu dobivaju pronominalne proklitike (glagoli pak pronominalne prefikse), marker gerundiva u glagola je -ram, a u pridj eva -m. Kadšto pridj ev posj eduj e neke sintagmatske mogućnosti koj e glagol ne posj eduje. Primj erice u fidžij skome modifikator rui 'u većoj mj eri no obično ' može doći ispred pridjevske predikatne glave, a glagolska ga može dobiti sa­ mo kad uz nju stoj i priložni modifikator. 1 5 1 Razlike u derivaciji. U mandarinskome kineskom jedni derivacij ski morfemi dolaze na pridjeve, a drugi na glagole. Također, značenje redupli­ ciranih glagola otprilike je ' malo + GLAGOL ' , a redupliciranih pridj eva inten­ zifikacija:

149 Ako drugačij e nije navedeno, kriterij i i primjeri Dixonovi s u (2004a: 1 5-28). Hrvatski pri­ mjeri naši su. Budući da je hrvatski pridjev imenolik (i neglagolik), najviše će napomena biti kod takvih pridjeva. 1 5° Kamaiura ili kamayura (tupij ski), o. 350 govornika u državi Mato Grosso u središnjem Bra­ zilu (uz rijeku Xingu, južni pritok Amazone). 1 5 1 Primjer v. ovdje str. 1 3 3 .

l i . Pridjev tipološki

64

dong 'pokrenuti' h6ng ' crven'

dongdong ' malo pokrenuti ' h6ngh6ng 'jarko crven'

U jeziku mupun 152 reduplicirani glagol tvori apstraktnu imenicu, a u redup­ liciranih pridj eva novotvorena imenica ima dodatnu konotaciju intenziteta: , ran 'pisati m6ol ' debeo '

ranran 'pisanj e ' mam6ol ' velika debljina'

U nekim j ezicima može postoj ati razlika u mogućnosti izvođenj a prilo­ ga. U fidžij skome prilozi se izvode od pridj eva (od glagola općenito ne). U j a­ panskome se prilozi također tvore od pridj eva - j edni priloge tvore morfološ­ ki, drugi perifrastično, što je j edno od svojstava koje dvij e relativno različite pridj evske potklase okuplj a u pridj evsku natklasu (Backhouse 2004: 62). Razlike u prijelaznosti. U fidžij skome gotovo svaki glagol može biti uporablj en i neprij elazno i prij elazno (tada sa sufiksom prij elaznosti). Pri­ dj evi pak u fidžij skome ne mogu dobiti sufiks za prij elaznost, odnosno mogu se rabiti samo kao neprijelazni predikati. Fidžij ski je zanimlj iv i stoga što se upravo prij elaznim glagolima u nj emu izriče LJUDSKA OSOBINA (npr. hrv. sre­ tan, hrabar, ljubomoran), pri čemu prij elazni objekt bude ono što u hrvatsko­ me biva prij edložni izraz kao dodatak pridjevu (sretan zbog uspjeha, hrabar u nevolji, ljubomoran na susjeda). Ostalih šest temeljnih pridjevskih seman­ tičkih tipova u fidžij skome se izriče pridjevima. Razlike pri modifikaciji unutar imeničke sintagme. Naj očitiju razli­ ku nalazimo u onim j ezicima u koj ima izravno modificirati imenicu unutar imeničke sintagme mogu samo pridj evi, ne i glagoli. Takvi su primj erice ka­ maiura, tigak ili totonački j ezik papantla, 1 5 3 u koj em čak i imenice mogu modificirati druge imenice (ali moraju dobiti prefiksalni specifikator xa-) , a glagoli ni tako (Levy 2004 : 1 53). U mandarinskome kineskom imenica se može modificirati i pridj evima i glagolima (putem nominalizacij e) . Pritom međutim glagoli moraju dobiti nominalizator -de, a uz većinu pridj eva on je fakultativan (Hopper - Thompson 1 984: 729). hiio(-de) dobar(-NLR)

ren osoba

' dobra osoba'

1 52 Mupun ili mwaghavul (afro-azij ski, čadski), o. 300 000 govornika u Nigeriji. 1 53 Papantla (totonački), o. 80 000 govornika u državi Veracruz u središnjem Meksiku (uz atlantsku obalu).

65

piio-de trčati-NLR

ren osoba

'trčeća osoba'

ali: *pao ren

U nekim j ezicima i pridj evi i glagoli imenicu modificiraju kroz relativnu surečenicu. U mohaveu 154 tada uz glagol mora doći relativizatorski prefiks kw-, uz pridj ev on je fakultativan. U predikatnoj ulozi pridj evi se i glagoli u mohaveu ne razlikuju (Schachter 1 985 : 1 9) : ?i:pa-č čovj ek-susJ

homi:-k visok-PRES

(iou:m) (AUX)

' Č ovj ek j e visok'

?i:pa-č čovj ek-susJ

su:paw-k znati-PRES

(iou:m) (Aux)

' Č ovj ek zna'

?i:pa čovj ek

W-)homi-rzY-č (REL)-visok-DEM-SUBJ

iva:k je tu

'Visoki čovjek je

?i:pa čovj ek

k"-su:paw-rzY-č REL-znati-DEM-SUBJ

iva:k je tu

' Č ovj ek koj i zna j e tu'

tu'

ali: *?i:pa su:paw-rzY-č iva:k

U igbu svih 8 pridjeva155 ima odgovarajući glagol (npr. qjqq ' loš' njq 'bi­ ti loš'). Pridj ev imenicu može modificirati izravno, a glagol neizravno, putem relativne surečenice. Pridj evskom modifikacij om dobivaju se značenj a stalnih stanj a ( 'nepopravlj ivo loš, karakterno loš'), a glagolskom, odnosno putem re­ lativne surečenice, više prolazna značenj a ('popravlj ivo loš, fizički loš '). U hanisu156 glagoli s pridj evskim značenj em prethode imenici koju mo­ dificiraju, a ostali glagoli dolaze iza nje (Dryer 2007: 32): -

tsilyux!' biti.mali. V

tcfcimil smreka.N

' mala smreka'

to'qmas djetlić.N

k!dwat kljucati.V

' dj etlić koj i kljuca, kljucajući djetlić'

Dryer veli da bi to mogao biti dovolj an razlog da se takvi glagoli smatra­ ju zasebnom klasom i da se zovu pridj evima. 1 54 Mohave ili mojave Gumanski}, nekoliko desetaka govornika u dvama rezervatima na grani­ ci američkih saveznih država K.alifornije i Arizone. 1 55 V. ovdj e str. 47. 1 56 Hanis ili hanis coos (kusanski), vjerojatno i zumro ( 1 96 1 . g. imao je jednog govornika}, u priobalju Oregona (SAD).

l i . Pridjev tipološki

66

Razlike u komparativnim konstrukcijama. Niti svi j ezici imaju kom­ parativne konstrukcij e niti se u svima kompariraju samo pridj evi. Primjerice u j eziku edo i pridjevi i glagoli mogu biti parametar usporedbe. No u j ezicima u koj ima se kompariraju samo pridj evi to može biti čvrst kriterij za razliko­ vanje pridjeva od glagola. U semelaiu, j eziku s otvorenom klasom glagolikih pridj eva, samo zatvorena potklasa pridj eva za DIMENZIJE (8 pridjeva) može imati derivacij ski komparativ s infiksom -ra?-. Ostali pridj evi ulaze u perifra­ stične komparativne konstrukcije s intenzifikatorom labeh 'više ' , posuđene iz malaj skoga 1 57 (Kruspe 2004 : 289-90, 300) :

ja/'82 'biti.kratak'

ja-ral-lel 'biti.kraći'

libk 'biti.dobar'

labeh libk 'biti.više.dobar, biti.bolj i '

RAZLUKA IMENOLIKIH PRIDJEVA OD IMENICA Razlike u unutarnjoj sintaksi imeničke sintagme. Prototipna imenič­ ka sintagma kao glavu ima imenicu, a kao modifikator jedan ili više pridj eva. U j ezicima u koj ima je raspored takav - tako je i u hrvatskome - obično ne­ ma većih problema u razlikovanju imenica i pridjeva. Veći je problem s j e­ zicima u koj ima modifikator unutar imeničke sintagme može biti i imenica. U takvim slučaj evima imeničkim su modifikatorima mogućnosti nerij etko ograničene, i to obično tako da ne može svaka imenica biti modifikatorom. Primj erice u jarawari modifikatori mogu biti samo imenice koje znače spol ifana ' žena, ženka ' , maki 'muškarac, mužj ak') ili materijal (npr. jati ' kamen' , awa ' drvo ' ) (Dixon 2004b : 1 84) :

kerewe

maki

ljenj ivac

mužj ak

' lj enjivac mužj ak' (kerewe je inače ženskoga roda)

U j eziku tariana15 8 to mogu samo imenice sa značenj em ' ljudi ' , ' čovj ek' , ' žena ' , i to uz neotuđivo posj edovane imeničke pojmove s iskazanim posj ed­ nikom (possessorom) (Aikhenvald 2004 : 99): 1 57 Malajski (austronezij ski, malaj sko-polinezijski), 1 0-20 milijuna govornika (kao skupina j ezika - 40), službeni j ezik Malezije, Bruneja i Singapura, veoma sličan indonezijskomu (služ­ beni u Indoneziji), od koj ega se razlikuj e uglavnom po percepciji govornika. 1 5 8 Tariana ili tariano (maipuranski ili aravakanski /engl. arawak(an)/), 1 00-tinjak govornika, ugrožen, u dvama selima u gornjem toku rijeke Vaupes u državi Amazonij i na sjeverozapadu Brazila. Ima 29 neizvedenih pridjeva (Aikhenvald 2004: 1 23).

67

fiari čovj ek

i-kapi INDEF-ruka

' čovj ekova ruka'

U mnogim j ezicima imenica može biti modifikator samo pod određenim gramatičkim uvj etima, primj erice mora biti u genitivu. I hrvatski se imenički modifikator od pridj evskoga izrazito razlikuje kosim padežom i postpozici­ j om (genitiv - kraj stoljeća, okvir slike, cvrkut ptice, dativ - uzrok svađi, kraj priči, instrumental - trgovina drogom, vožnja tramvajem ) . 1 59 Slj edeći problem - veoma čest u j ezicima svijeta, tipološka ga lingvistika rj ešava od slučaj a do slučaj a na različite načine, ali obično tako da govori o eliptiranoj imenici - jest pojava imeničke sintagme u kojoj j e glava sam pri­ djev. Ono što je za razlikovanj e imenolikih pridjeva od imenica važno j est to da je u takvim sintagmama vidlj ivo da pridj ev uvij ek ima ograničenj a koj ih imenica nema, npr. to da se pridj ev koji postaje glavom sintagme naj češće po­ j avljuj e u rodu (ispuštene) imenice koju modificira, usp. hrvatski: daljinski upravljač - daljinski, naravni odrezak - naravni, godišnji odmor godišnji, hrvatski jezik - hrvatski, sistematski pregled - sistematski benzinska crpka - benzinska, časna sestra - časna, intenzivna njega intenzivna, interna medicina - interna, kemijska olovka - kemijska, milostiva gospođa - milostiva, mikrovalna pećnica - mikrovalna, osobna iskaznica osobna, osobna pogreška - osobna, trajna frizura - trajna, večernja misa večernja, vozačka dozvola - vozačka, žvakaća guma - žvakaća mirovinsko osiguranje - mirovinsko, zdravstveno osiguranje - zdravstveno

Koj i uvj eti moraju biti ispunj eni da bi se imenica u takvim sintagmama mogla ispustiti, nij e baš j ednostavno kazati. Oni se u j eziku poput hrvatskoga okvimo mogu opisati kao pragmatično-diskursni, što podrazumij eva npr. fre­ kventnost uporabe, neupitnu identifikaciju imeničkoga referenta unutar kon­ teksta (odnosno »što je manja obavij esnost imenice, to je veća mogućnost da se ona ispusti«) i sl., ali nij e uvij ek lako reći zašto žvakaća guma može biti žvakaća, a šivaća mašina ne može biti šivaća, ni ležeći policajac (samo) le­ žeći, ili zašto časna sestra postaj e časna ili sestra, a medicinska sestra samo sestra, ne i medicinska. Pogotovo kad se ta vrsta elipse usporedi s j ezicima 1 59 I kad nije u kosome padežu (u apozitivnim konstrukcijama poput ptica pjevica, nož ska­ kavac, rijeka Sava), imenički je atribut u hrvatskome obilježen postpozicijom (Marković 2008a).

68

l i . Pridjev tipološki

u koj ima mogućnost ispuštanj a imenice ovisi o njezinoj semantici - u suvre­ menome standardnom arapskom ispustiti se može samo imenica koja znači osobu (Dixon 2004a: 23). Razlike u morfološkim mogućnostima. Jedan od najkorisnijih kriterija razlikovanj a imenica i pridj eva j est gramatički rod, odnosno imenička klasa. To je j edan od naj češćih odredbenih kriterij a i u hrvatskoj gramatičkoj prak­ si. 1 60 I u hrvatskome dakle svaka imenica pripada j ednoj od triju imeničkih klasa, 1 6 1 a pridj evi se mocij ski mijenjaju ovisno o klasi imenice koju modifi­ ciraju. Taj kriterij primj enlj iv je na mnoge j ezike svij eta, ali za mnoge i nije. Ako izuzmemo j ezike bez imeničkih klasa (npr. engleski), za koje j e j asno da je u nj ima taj kriterij neupotrebljiv, na primjeru dj irbala i svahilij a vidi se da ni u j ezicima koj i imaju imeničke klase on »ne drži uvijek vodu« (Dixon 2004a: 23). U dj irbalu ima imenica koj e mogu dobiti i muški i ženski marker (npr. jaja ' dijete, beba' , bimu ' očev starij i brat/starija sestra'), nešto poput hrvatskih imenica zaj edničkoga roda (engl. common gender), npr. izdajica, zanovijetalo. 1 62 Slično j e i s hrvatskim nepromj enlj ivim pridj evima - za nj ih kriterij mocij ske promj ene nema nikakvu odredbenu ulogu (reš odojak, reš pečenka, reš pečenje) i za njihovu će identifikaciju, odnosno razlikovanje od imenica biti potrebno uvesti druge kriterije. 1 63 Isto se može kazati i za pridj e­ ve koj i s razloga svoj e semantike obično dolaze u samo j ednome od rodova. Tipični su takvi trudna, noseća, bređa (svi u značenju ' koja nosi mlado ' , što isključuj e trudan 'umoran'). Takva ovisnost pridjeva o semantici može biti i drugačija - primj erice u dj irbalu pridj evi wugija ' darežljiv' i jilbay ' iskusan' mogu modificirati samo imenicu koja znači osobu. Tipično i načelno pridj ev će na raspolaganju imati samo podskup afika­ sa koj i stoj e na raspolaganju imenici. Dixon prenosi da u finskome i mađar­ skome samo imenice mogu dobiti posvojne afikse. Hrvatske imenice nastale konverzij om pridj eva muškoga i srednj ega roda načelno ne deriviraju dalj e 1 60 Definicije v. ovdje str. 1 5-6. 1 6 1 S n e osobito brojnim izuzecima - heteroklitima (imenice koje pokazuju gramatičku dvo­ rodnost, npr. jetra, bol, imenice sa sufiksom -ež) ili uglavnom prebrojivim heterogenima (u množini imaju drugačiji rod, npr. oko - oči, torzo - torza, posao - vanjski poslovi - ciganska posla). 1 62 O slaganju pridj eva u svahiliju v. ovdj e str. 50. 1 63 V. ovdj e str. 80-3 , 1 26-8.

69

posvojni pridj ev (stari - *starov, Građanski - ?Građanskijev, milo - *milov) i posvojnost iskazuju genitivom (staroga, Građanskoga, mi/oga). U imenica ženskoga roda dalja derivacij a moguća je (Hrvatska - Hrvatskin, mlada mladin). Razlozi se takvu ograničenju mogu pronaći u netipičnoj sklonidbi, koju takve imenice muškoga i srednj ega roda imaju (nema domaće paradig­ me koja bi prihvatila takve imenice) te u činj enici da relativno mali broj ime­ nica srednj ega roda a-deklinacij e znači [+Ž ivo] . A da je derivacij a moguća - ali u standardu neostvarena - pokazuj e kajkavski pridj ev staregov, nastao prema obliku genitiva, u koj emu se genitivni morfem počeo osj ećati dij elom osnove (star-i, G star-ega - stareg-ov, kao što je u posvojnih zamjenica za 3 . lice: G nj-ega - njeg-ov). U j ezika s reduplikacijom reduplikacij a može biti kriterij za razlikovanj e pridj eva o d imenica. Tako s e u australskome j eziku emmi 164 reduplikacij om imenica iskazuj e gramatička množina, a reduplikacij om pridj eva intenzitet: perre ' crv, ličinka' duk ' velik'

perreperre ' crvi ' dukduk 'jako velik'

Hrvatski - kao ni ostali suvremeni europski j ezici - nema sustavnu redu­ plikaciju, ali ima lekseme i konstrukcije koj i pokazuju reduplikacij ska svoj ­ stva. Više o d ostalih vrsta rij eči repeticiji s u u hrvatskome skloni pridj evi (tip pun puncat, bijel bjelcat ili tip raznorazni, danodnevni - v. Marković 2007, 2009b). Vrsta redupliciranih oblika, reduplikati s promj enom početnoga glasa ili skupa, j esu i tzv. ječni oblici (oblici jeke, engl. echo-forms) - karakteristič­ ni primj erice za dravidske i nj ima susjedne indijske (indoeuropske) j ezike u Indiji - koj ima se relativizira značenj e osnovne imenice, glagola, priloga ili predikatno uporablj ena pridj eva, npr. u kanadi (Bhat 1 994: 3 3-4, 1 08): sakkare gikkare šećer . ECHO

' šećer ili takvo što'

a:keya njezin

kemp-o: gimpo: nanange got-illa crven-ili ECHO I .sa.DAT znati-NEG

hosa nov

si:re sari

'ne znam je li njezin novi sari crven ili takvo što'

1 64 Emmi ili merranunggu (australski, ne-pama-njunganski, porodica dali ili Daly River), goto­ vo izumro, krajnji sjever Australije.

l i . Pridjev tipološki

70

Ako je pridj ev atributni, uporabljen modifikatorski, ne može biti u ta­ kvim konstrukcij ama. Bhat pretpostavlj a da j e to stoga što ne postoj i komuni­ kacij ska potreba da se pridj evsko značenj e relativizira - nešto je ' crveno ' , ili 'manje crveno ' , ili 'više crveno' , ali ne može biti ' crveno ili takvo što ' : *kempu crven

gimpu ECHO

si:re sari

* ' crven ili takav nekakav sari '

Č aušević ( 1 996: 1 63) piše o sličnome reduplikacij skom postupku u tur­ skome, ali također samo u imenica, glagola i onomatopeja: para novac

mara ECHO

'novac i tomu slično/i ostalo'

Selim Selim

me/im ECHO

'neki tamo Selim'

I padežni sustav može biti kriterij razlikovanj a. U hrvatskome tomu nij e tako j er sklonidba j e pridj eva zapravo adekvatna sklonidbi imenica ili zamj e­ nica (ipak, nesklonj ivih j e pridj eva daleko više nego imenica). Ali npr. u in­ guškome1 6 5 imenice na raspolaganju imaju osam padeža, a pridj evi samo dva - nominativ i kosi. Razlike u komparativnim konstrukcijama. U j ednim jezicima - nj ima pripada i hrvatski - parametar komparacije u sintetičkim komparativnim kon­ strukcijama može biti samo pridjev (brži od zeca). 1 66 U takvim jezicima moguć­ nost komparacije izrazit je kriterij za odredbu pridjeva kao vrste riječi. Turski pridjevi ( Č aušević 1 996: 1 26-7) »nemaju morfološke nastavke na osnovi koj ih se mogu nedvojbeno svrstati u zasebnu klasu riječi« te se »lako i bez morfološ­ ke preoblike mogu supstantivirati, npr. giizel 'lij ep; ljepotan, ljepotica' , zavallz 'jadan; jadničak' [ . . . ] neki turkolozi svrstavaju ih ufankcionalnu klasu riječi«, ali prema četirima kriterij ima mogu se izdvoj iti kao zasebna klasa: mogu biti atributi (r;alz�kan talebe 'vrijedan student'), mogu biti dio imenskoga predi­ kata (Bu talebe r;alz�kandzr ' Ovaj je student vrijedan'), mogu se modificirati 1 65 Inguški (kavkaski, sjeveroistočni ili naško-dagestanski, naški), o. 400 000 govornika u Re­ publici lngušetiji (Ruska Federacija). 1 66 Pritom zanemarujemo problem komparacij e priloga (trčati brže od zeca), odnosno meto­ dološki problem, više negoli teorij ski, je li tu riječ o konvertiranim pridjevima ili o derivacij i priloga te problem odnosa pridjeva i priloga kao dviju klasa riječi.

71

pomoću priloga (tvoj e oči

U Chomsky ( 1 970) ne nalazimo detaljnij i opis pridj eva u odnosu prema glagolima i imenicama (u smislu različitih obilj ežj a, odnosno u smislu ±V, ±N, ±A). Pa ipak se već u Jackendoffa ( 1 982 [ 1 977] : 3 1 ) kaže da »U Remarks on Nominalization Chomsky glavne leksičke kategorij e N, A i V raščlanjuj e n a obilježj a ±N i ± V na slj edeći način« : +N

-N

+V

A

V

-V

N

(P)2•0

Tek u Chomsky ( 1 993 [ 1 98 1 ] : 48) izrij ekom ima: »Pretpostavimo jednu inačicu241 temeljenu na dvj ema kategorijama tradicionalne gramatike: sup­ stantiv ([+N]), koj i uključuje imenice i pridj eve, i predikat ([+V]), koj i uklju­ čuj e glagole i pridjeve. Nazovimo supstantive i predikate "leksičkim katego­ rij ama". Tako dobivamo sustav temelj en na obilježj ima [±N] , [±V] , u koj em je [+N, -V] imenica, [ -N, +V] glagol, [+N, +V] pridjev, a [-N, -V] prepozi­ cija, s time da su leksičke kategorij e samo prve tri.«242 U klasičnome dj elu X-sintakse Jackendoff ( 1 982 [ 1 977]) leksičke kate­ gorij e - glavne (engl. major) i »sporedne« (engl. »minor«) - obilježava ne­ što drugačij im svežnjevima obilj ežj a, svjestan pritom da analizira stanje u 240 Prepoziciju (P) Jackendoff stavlja u zagrade s opaskom »Chomskyev bi ju sustav vjerojatno raščlanio kao [-N, -V]«. 241 Tj . inačicu pravila kategorijalne komponente temeljne sastavnice gramatike (I. M.). 242 Riječ je o citatu na koj i se istraživači često otvoreno ili prešutno pozivaju, v. npr. Bhat ( 1 994: 248), Mihalj ević ( 1 998: 1 83), Baker (2003a: 1 90).

I l i . Pridjev formalno

1 08

engleskome te da termini koj ima svežnj eve imenuj e imaju heurističku, ne­ teorij sku vrij ednost, ali i s pretpostavkom da slična obilježja funkcioniraju u svim jezicima. Sustav j e obilj ežja prema Jackendoffu (idem : 33) ovakav: Subj

Obj

Compl

V

+

+

+

M N

+

+

-

+

-

+

A

-

-

+

p

-

+

+

Prt

-

+

-

Adv

-

-

-

-

Deg

-

-

-

+

Q

+

-

-

-

Art

+

-

-

+

Det

Drugim rij ečima, Jackendoff tvrdi - da j e glagol (V) ona leksička kate­ gorija koja može dobiti i subj ekt, i obj ekt, i komplement; - da je modalni gla­ gol (M) ona kategorij a koja može dobiti subjekt, obj ekt, ali ne i komplement; - da je imenica (N) ona kategorij a koja može dobiti subjekt i komplement, ali ne i obj ekt; - da je pridj ev (A) ona kategorij a koja može dobiti komplement, ali ne i subj ekt i obj ekt;243 - da je prij edlog (P) ona kategorija koja može do­ biti objekt i komplement, ali ne i subj ekt; - da se čestica (Prt) od prijedloga razlikuj e upravo time što ne može dobiti komplement; - da se rij eči za stu­ panj (Deg) od priloga (Adv) razlikuju time što prilozi nemaju sličnosti s čla­ novima, pa ni obilj ežj e određenosti, j ednako kao što ga nemaju ni kvantifika­ tori (Q). Premda bismo očekivali da - poput pridj eva - ni imenica ne uzima subjekt (!van je pametan i !van je učenik u tom je smislu j ednako j er subjekt uzima glagolska kopulaje, ne ni pridj ev ni imenica), za engleski Jackendoff pretpostavlj a da je imenica [ +Subj] j er u genitivnoj (posvojnoj) konstrukcij i John s fear (lvan.GEN strah.NOM) genitivna N P John s sadrži relaciju »subjekt­ -od« (već u francuskome nij e tako - v. idem : 2 1 , 33), što je s pridj evom ne­ moguće: *John s fearful (Ivan.GEN uplašen.NoM). 243 Tj . površinski NP-objekt, odnosno može uplašen od Billa (GEN), ali ne *uplašen Billa (Acc).

109

Za pridj ev (A) kaže se daje [-Subj , -Obj , +Compl] , ali i to da »znatan broj pridj eva povezanih s prijelaznim glagolima uzima of-NP kao komplement [ . . . ] takve of-NP-komplemente možemo smatrati j ednostavnim izravnim objekti­ ma u dubinskom ustroj stvu, a o/specificiranim gramatičkim formativom koji se umeće transformacij ski« (idem: 77). Primj er izvedena pridj eva s objektnim komplementom j est considerate ' obziran ' , 244 pa j e stablo za engl. utterly consi­ derate ofher needs 'krajnj e obziran prema njezinim potrebama' ovakvo: A'"

I

A"

�

(f';"'

A dv"'

mre.\y

A'

considerate of

her needs

Prilozi (Adv) načelno ne dobivaju komplemente (engl. *fearfully oj Bili ' uplašeno od Billa'). Ipak, mogu dobiti PP-komplement, ali ne na razini Adv ' , nego na razini Adv" (idem: 78), odnosno engl. unfortunately for our hero 'na nesreću po našeg junaka' izgleda ovako: Adv "'

I

Adv "

� I /"'>. for our h ero Adv

A dv '

PP"'

I

unfortunate ly 244

Takvi su j oš i engl. pridjevi poput afraid 'uplašen' ,fearful 'upl ašen', desirous 'željan', soli­ citous 'zabrinut' , koj i u hrvatskome imaju ili mogu imati PP-komplement (zabrinut nad čime) i l i NP-komplement u kosome padežu (uplašen čime, željan čega).

I l i . Pridjev formalno

110

Tomu - kaže Jackendoff - nij e lako naći dokaz, ali odgovarajuće pri­ djevske konstrukcij e (nesretan po našegjunaka) pokazuju da komplement po našeg junaka može primjerice doći na početak rečenice, dok striktno supka­ tegoriziran PP-komplement pridj evske sintagme ne može. Ili obratno, mnogi engleski pridj evi striktno supkategoriziraju PP ili S u svoj em komplementu, odgovarajući prilozi ne (idem : 24-5) : engl.

Tired (ofthe noise), John left the room. Tiredly (*ofthe noise), John /eft the room.

hrv.

Umoran (od buke), Ivanje izišao iz sobe. Umorno (!od buke), Jvanje izišao iz sobe.

Prijedloge (P) - odlučivši se za tretman prij edloga kao leksičkih katego­ rija, a ne samo kao padežnih obilj eživača (idem : 80- 1 ) - Jackendoff ozna­ čuj e kao [ - Subj , +Obj , +Compl] stoga što relaciju »obj ekt-od« definira kao »N'" neposredno dominiran od X' u konfiguracij i [x.X - (Prt) - N"' - Y]« (idem : 72), pa j e stoga u: engl. hrv.

down the street toward Bili niz ulicu prema Bi/lu

the street obj ekt, a toward Bili neobjektni komplement.24 5 Sve u svemu: u razmatranjima leksičkih kategorija unutar generativne gramatike svaka će odredba uvelike ovisiti o postavkama pojedinoga učenja (kao što u Jackendoffa odredbe ovise o definiranju relacija »subjekt-od« i »objekt-od«). Dodatna su poteškoća promj ene i dotj erivanja postavaka iz de­ setlj eća u desetlj eće. Konačno, ono što vrijedi za j edan jezik kadšto ipak neće vrijediti i za drugi, koliko god nastoj anja bila usmj erena univerzalno. Dodaj­ mo j oš da Jackendoff pretpostavlja trocrtanu notaciju (X"'). Opravdava ju razlikovanj em triju razina komplemenata. Na razini X ' to su funkcionalni ar­ gumenti, striktno supkategorizirani i neposredno uz glavu, tradicionalno go­ voreći to su subj ekt, bliži i dalj i obj ekt, neke dopune imenici, pridj evu, dopu­ ne prij edlogu. Na razini X" to su restriktivni modifikatori, npr. adverbijali u V" ili npr. PP iz Gruda u gradonačelnik Zagreba iz Gruda (koj i zato što nij e 245 Shodno tomu partikule s u [�Subj , +Obj , -Compl] . Partikule s u klasa riječi koje u hrvatsko­ me nema u obliku u kojem je ima u engleskome (prijedlozi bez obj ekta): He ate up his lunch ' (dosl.) On je -jeo po- svoj ručak'. V. i ovdj e str. 25.

111

striktno supkategoriziran ne može u neobilj eženome redoslij edu doći ispred striktno supkategoriziranoga Zagreba: *gradonačelnik iz Gruda Zagreba). Na razini X"' to su nerestriktivni modifikatori, npr. nerestriktivna ili apozi­ tivna rečenica, npr. : gradonačelnik Zagreba iz Gruda, koji se naduo kao žabac, . . .

N"' N� S Nr:-------_ PP "' � N� N '" � I

gradonačelnik

I

iz· Gruda

Zagreba

Unatoč vrlo zanimlj ivim rezultatima koj i iz takve raščlambe proizlaze trocrtana je notacij a odbačena.246 Pogled na to kako su Chomsky i Jackendoff određivali leksičke kate­ gorij e uvodi u studiju M. C. Bakera, nastalu u okvirima gramatike načela i parametara (engl. principles and parameters), na koju će se ovo poglavlj e uvelike osloniti. Baker n a samu početku izravno s e pozivajući n a Chomsky ( 1 970) kaže da je »mnogo godina najveći di o onoga što je tradicija načela i parametara generativne sintakse imala kazati o leksičkim kategorijama to da se one razlikuju prema vrij ednosti dvaju dvojčanih razlikovnih obilježja: +/-N i +/-V« (Baker 2003a: 1 -2).247 Baker je preda se postavio dva zadatka. Jedan se tiče gramatike načela i parametara; drugi pak tipološke, funkciona­ lističke gramatičke tradicij e. Budući da se generativna gramatika dosta bavila 246

NP

»N. Leko ( 1 988) slijedeći Jackendoffa ( 1 977) pretpostavlja za unutarnju strukturu u hrvatskom jeziku X"' kao maksimalnu projekciju. Budući da je u tom pogledu stanje jednako kao u engleskom, nema ral:loga da i za hrvatski ne prihvatimo standardnu pretpostavku sa X" kao maksimalnom proj ekcijom« (Mihaljević 1 998: 1 82, n. 6).

247

Baker (2008 : 28) još je izravniji kad za [+V] veli da je zapravo »besmisleno obilježje na koje se ne odnosi nijedno načelo gramatike«.

112

I l i . Pridjev formalno

međusobnim sličnostima leksičkih kategorij a, Baker nastoj i : i) ponuditi uvid u nj ihove bitne odrednice, ii) utvrditi odrednice njihova međusobna razliko­ vanja, iii) ponuditi odgovore na poj edina tipološka pitanja koja generativna gramatika dosad ili nij e bila osvij estila ili nije bila u stanju na njih kvali­ tetno odgovoriti. Tipološkoj pak lingvistici nastoj i : i) ponuditi generativni, sintaktički aparat, sintaktička oruđe koj ime bi se razrij ešile stare nedoumice tipologa vezane uz podj elu rij eči na vrste te prepoznavanj e pojedinih vrsta u j ezicima svijeta, ii) dokazati da se funkcioniranje leksičkih klasa u j ezicima svij eta dade - za svaku zasebno - izvesti iz j ednoga njihova temeljnoga svoj ­ stva, odnosno d a j e funkcija leksičkih kategorija posljedica nj ihove naravi, a ne ono po čemu se one zapravo međusobno razlikuju. Č etiri su zaključka do koj ih dolazi. Samo posljednj i od nj ih podudara se sa zaključcima do koj ih - i to tek odnedavna - dolazi tipološka lingvistika, dok se prva tri od zaključaka tipološke lingvistike o koj ima je bilo rij eči u po­ glavlju II. ove knj ige zapravo potpuno razlikuju, osobito u pogledu odredbe pridjeva (v. Baker 2003a: 3 0 1 -2, isticanje naše) : Prvo, nedvosmislene i j ednostavne (engl. crisp and simple) odredbe lek­ sičkih kategorij a postoje. Drugo, svaka kategorija određena j e jednim obilj ežj em, ne svežnj evima obilj ežja, a njihovo različito gramatičko vladanj e može se izvesti iz tog j ed­ nog bitnog njihova obilj ežj a. Treće, odredbe kategorij a ponajprije su sintaktičke naravi, premda se na različite načine preslikavaju u morfologiju i semantiku. Č etvrto, svi prirodni ljudski j ezici imaju iste tri leksičke kategorije, a te imaju prepoznatlj iva isto j ezgreno gramatičko vladanje. Jezici se do neke mjere razlikuju u tome koliko članova koj a kategorija ima i u nekim pojedi­ nostima nj ihova umatanja, pakiranja, ovisno već o tome kojemu je spoju po­ čela dana prednost. No te razlike čine se izrazito sporednima u usporedbi sa zaj edničkom j ezgrom koju jezici među sobom dij ele. U ovoj tipologiji nema binarnih opreka, a adpozicijaje svrstana u funkcio­ nalne kategorije, čime je na neki način otklonj en »prigovor« tipologa: »Intuitiv­ na poteškoća s X' -raščlambom obilj ežj a j est to što se adpozicijama pridaj e isti sintaktički kategorij alni status kao imenicama, glagolima i pridj evima [ . . . ] Ad­ pozicij e su uvij ek zatvorene klase i možda i nisu univerzalne« (Croft 1 99 1 : 42).

113

Tipologija leksičkih i funkcionalnih kateg8rij � u Bakera j e (2003a: 325) ovakva: Leksičke kat.

Propusne funkc. kat.

Nepropusne funkc. kat.248

Licencira specifikator

Glagol

Vid, Vrij eme

Pred,., PredA

Nosi referencijski indeks

Imenica

Det,'49 Broj, Padež

-ing, (that?, -ness?)

Nijedno od toga

Pridjev

Stupanj

Adpozicija

Za glagole je odredbeno da su j edine leksičke jedinice koje licencira­ ju, ovlašćuju subjekt,25 0 odnosno specifikator, sintaktički položaj koj emu j e obično pridružena theta-uloga agensa ili teme,25 1 i t o izravno, bez posredova­ nja koje funkcionalne kategorije (imenica i pridjev to ne mogu) .252 Ili rečeno dvj ema pretpostavkama (Baker 2003a: 23, 26-7): I) X j e glagol ako i samo ako j e X leksička kategorija i ako X ima specifikator. 2) Uloga agensa i uloga teme mogu se pridružiti samo specifikatorskomu položaju.

No trivijalna je jezikoslovna spoznaj a da u većini j ezika svijeta posto­ je ne samo rečenice poput Luka gladuje nego i rečenice u koj ima - naoko j e tako - i pridj ev i imenica »licenciraju« subjekt, poput Luka j e gladan, Luka je gladuš. Na temelju i generativnih i tipoloških istraživanj a Baker tvrdi da između tih dvaju licenciranja ipak postoj i bitna razlika - glagoli subj ekt uzi­ maju izravno (glagol je theta-markirajuća kategorija), a pridj evi i imenice 248 Nepropusne ili neprozirne (engl. opaque) za razliku od propusnih ili prozirnih (engl. tran­ sparent) funkcionalnih kategorija bitno mijenjaju distribuciju i narav svojih leksičkih glava. Riječ je o prijedlozima, različitim glavama Pred, gerundivnim formantima i sličnim sintaktič­ kim nominalizatorima. 249 Funkcionalnoj kategoriji Det pripadaju i pokazne i posvojne zamj enice. 2 5 0 Licenciranje, ovlašćivanje tu valja shvatiti kao omogućivanje, pa i zahtijevanje (v. npr. Trask 1 992 : s. v. licensing, Projection Principle). 25 1 Theta-uloga ili 8-uloga ili tematska uloga semantička je uloga koju glagol ili predikat pri­ pisuje svojim argumentima, npr. agens (engl. agent, vršilac radnje), tema ili pacijens (engl. theme, patient, trpilac radnj e ili vršilac neprijelazne radnj e), cilj (engl. goal). 25 2 Za razliku od tradicionalne X' -sintakse, u kojoj je položaj specifikatora mogao biti ispunjen i u NP-u (članom) i u AP-u (pridjevskim modifikatorom), u gramatici načela i parametara to­ mu nij e tako jer projekcij e člana i modifikatora više se ne smatraju NP-om i AP-om, nego funk­ cionalnim (a ne leksičkim) kategorijama Det(erminer) (Određenost) i Deg(ree) (Stupanj).

I l i . Pridjev formalno

114

tek posredno, prethodno se uklopivši u funkcionalnu kategoriju Pred(ikacija) (engl. Pred/ication/) i tako stvorivši theta-markirajuću kategoriju: TP

TP

� T' � T VP �

e

NP

I

Luka

V

I

�T' � PredP T � PredP ' NP � I

e

gladuj e

Luka

Pred

AP/NP

I

gladan/gladuš

U veliku broju j ezika svijeta kopulativnih čestica - otkrivenih (engl. overt) oblika kategorij e Pred - nema, nego je Pred neotkrivena (engl. covert) kategorija. Drugim riječima, kopule iz europskih j ezika nisu realizacija te ka­ tegorije i nisu theta-markirajuće, nego služe kao markeri glagolskoga vreme­ na ili slaganja. To potvrđuju rečenice s tzv. semikopulativnim predikatima i rečenice s predikatnim prošircima poput: Luka se pravi lud. Luka se pravi Englez. Njegova prisutnost čini me nervoznim. Gladan, Luka ne može raditi.

u koj ima kopule nema premda bi »trebala biti« (subj ekt ipak ima theta-ulogu) te rečenice u koj ima kopule zapravo »ne treba«, a ima j e : Mi smo stigli. Luka se je najeo.

usp. Mi stigli. usp. Luka se najeo.

No mnogo je j ezika koji imaju neglagolske kopulativne čestice, kojih j e »distribucij a upravo onakva kakvu očekujemo o d Pred« (Baker 2003a: 40) nisu glagoli (mogu biti glagolskoga podrijetla, ali ne vladaju se kao glagoli, npr. ne mijenjaju se prema vremenima), nisu pomoćni glagoli, ne dolaze uz glagole, N i A u predikatu uvij ek su nj ihove dopune. Tipološka lingvistika utvr­ dila je da neglagolske kopulativne čestice u jezicima svijeta uopće nisu rijetke.

115

Stassen ih ( 1 997 : 77-9 1 ) nalazi u jezicima diljem svijeta i prema postanku di­ jeli na dvije velike skupine. Prvu čine pranaminalne, zamjeničke ili prakapule, koj e podrijetlo obično vuku iz resumptivnih ličnih ili pokaznih zamjenica koje su nekoć anaforički upućivale na topikalizirani subjekt (subjekt izvučen na po­ četak rečenice), ali i iz ostalih fokalnih ili topikalnih markera. Najčešće su to zamj enice trećega lica koje gramatikalizacijom gube svoje zamj eničke i flek­ sij ske odlike i počinju se pojavljivati u konstrukcijama svih lica, dakle kao kad bismo pretpostavili ovakav razvoj anaforičke pokazne zamjenice taj ( 1 - 4): 1) 2) 3) 4)

Luka, taj smiješni mladić. „ Luka taj smiješni mladić ' Luka j e smiješan mladić' Dora taj smiješna djevojka/Dora taj smiješno djevojče 'Dora j e smiješna djevojka' Ja taj smiješna djevojka 'Ja sam smij ešna dj evojka'

Takvih pronominalnih kopula u pojedinim jezicima ima svuda po svij e­ tu, ali tri su velika jezična areala u koj ima su veoma česte - sj everna i središ­ nj a Azija (altaj ski, neki uralski jezici, neki paleosibirski j ezici), afro-azij ski j ezici (semitski, egipatski, čadski j ezici), austronezij ski j ezici istočne Indo­ nezije i Melanezije. Drugu skupinu neglagolskih kopula čine partikularne ili čestične kapule (engl. partic/e capu/as), koj e etimologij sko podrij etlo mogu vući iz vremenskih i prostornih priloga, veznika ili pak glagolskih konstruk­ cij a s glagolima poput 'biti ' , 'činiti ' , 'reći ' , no sinkronij ski su neprozirne i nepromj enlj ive. Takvih u dž�povima također ima svuda po svij etu, a areali gdj e su nešto češće j esu opet afro-azij ski jezici (odakle su se proširile i u neke nigersko-kordofanske), potom jugoistočna Azija, Nova Gvineja, Polinezija te Srednja i Južna Amerika. Primj erice u vijetnamskim će imenskim predi­ katima obično biti čestica /a, koj a se može smatrati općim identifikacij skim markerom, a u j eziku chrau2 53 to će osim nulte kopule biti ili iz vij etnamskoga pozajmlj eno /a ili čestica co: koj a označava sekundarni fokus, odnosno signa­ lizira već identificiranu imenicu (idem : 87-8): Pach DEM

heq CL

ta

PRT

rawćiyh slon

Pach DEM

noq stvar

c6' PRT

pach DEM

Neh on

vlah sresti

c6' PRT

sipa i zec

' Ono je slon'

sćiq prljav

' Ona stvar je prljava (stvar) ' ' Sreo je (tog) zeca'

253 Chrau (austro-azijski, mon-khmerski), o. 22 000 govornika u južnome Vijetnamu.

I l i . Pridjev formalno

116

Baker (2003a: 45, n. 1 2) kao jedini indoeuropski jezik za koji se čini da ima otkrivenu predikatorsku česticu spominj e irski (čestica ina u neovreme­ nj enim malim surečenicama, engl. small c/auses). 254 Za analizu pridjeva važan je i za razumijevanje nuždan prikaz pridjeva u semantičkome dekomponiranju glagola (idem : 77-89). U rečenicama: Luka daruje knjige knjižnici. Luka ide na put.

to bi izgledalo ovako: 'L. postaje (takav) da je (L.) idući na put'

'L. uzrokuj e da su knj ige darovane knj ižnici' vP

vP

� v' I �

NP

Luka

v

e

�

v'

VP

VP

�

(POSTATI)

(agens) (UZROKOVA NP

I

NP

V'

�

knj ige

V

(tema)

(BITI) A

I DAROVAN

I

AP

NP

I

knj ižnici (cilj)

V'

�

Luka

V

(tema)

(BITI)

AP

/\ A

I IDUĆI

pp

� na put (cilj)

Krenuvši od toga da su »glagoli i pridj evi prilično slični u načinu kako pridružuju theta-uloge, sve osim uloge teme«, odnosno toga da se u tom pri­ druživanju pridj evi vladaju kao podskup glagola, Baker zaključuj e da se unu­ tar svakoga VP-a nalaze dubinski AP i dva operatora, apstraktna glagola.255 25 4 O mogućim predikatorima u slavenskim jezicima v. Bailyn (2002), ovdj e poglavlje I, str. 26. O neglagolskim kopularnim česticama u turskome v. Č aušević ( 1 996: 200ff), ovdje po­ glavlje 11.6, str. 99-1 00. 255 O apstraktnim glagolima v. Mihaljević ( 1 998: 1 47ff).

117

Prij elazni glagoli (npr. darovati) stoga se raščlanjuju ovako : [ X UZROKOVATI [y BITI [PRIDJEV (prema/od z)]]]

a neakuzativni (npr. ići) ovako: [ X POSTATI [y BITI [PRIDJEV (prema/od z)]]]

što u stablu zahtij eva uvođenj e glagolske glave v (različite od V i nadređene nj oj) i čvora v ' (koj i odgovara čvoru stanja, engl. voice) Za imenice Baker (2003a: 95fi) donosi odredbu koja ima dva lica - se­ mantičko i sintaktičko. .

1 ) Semantički: imenice i samo imenice imaju kriterij identiteta, pa stoga mogu služiti kao standard istosti.

Temeljna je ideja dakle ta da samo opće imenice imaju značenj sku sa­ stavnicu koja omogućuj e legitimnost pitanja o tome je li neki X j ednak ne­ komu Y. Ta semantička sastavnica preduvjet je za ulogu referiranj a, j er za referenciju je temeljno to da uvij ek iznova znači isto. Kriterij identiteta omo­ gućuj e imenicama individualizaciju, broj enj e i mj erenje. Otuda i nj ihova ve­ za s kvantifikatorima i determinatorima, ali i kategorija broja, tipično pove­ zana upravo s imenicama. 2) Sintaktički : X je imenica ako i samo ako je X leksička kategorij a i ako nosi refe­ rencijski indeks, iskazan kao uređeni par cij elih broj eva.

Referencijski indeks Baker tretira kao uređeni par, a ne poj edinačan cijeli broj (engl. integer), odnosno sintaktički mu prikaz ima oblik X 1i, k ' što odgo­ J vara semantičkom tumačenju 'i je isti X kao k ' . Razlika između bilježenja u tradiciji gramatike načela i parametara i u Bakera na primjeru izgleda ovako: Kupio sam lonac i i košaruk . Lonac i j e težak. Kupio sam lonac {i k J i košaru {l, m } ' Lonac { n, i J je težak. ,

(tradicionalno) (Baker)

Referencijski indeks omogućuj e imenicama i nj ihovim projekcijama - i j edino nj ima - da vežu anaforu, odnosno da budu antecedent zamj enicama, refleksivima i tragovima.25 6 Dva su uvjeta koj a reguliraju njegovo razmj e­ štanj e (idem : 96). Prvo, drugi član indeksa imenice mora biti jednak indeksu 25 6 O sposobnosti hrvatskih posvojnih pridjeva da budu antecedent zamjenicama v. Marković (2008b) i ondje navedenu literaturu.

I l i . Pridjev formalno

118

nj ezine sestre, sestrinske sastavnice (tj . glagola koj i imenici pridružuj e the­ ta-ulogu) ili indeksu zavisnoga elementa koj ime imenica upravlja. Drugo, nij edan sintaktički čvor ne može istodobno licencirati specifikator i nositi referencij ski indeks (čime se zapravo kaže da ništa ne može istodobno biti i imenica i glagol) . . Š to j e s pridj evima? »Koj e to razlikovna svoj stvo imaju pridj evi, koj e j e svoj stvo u temelju nj ihovih raznolikih morfoloških i sintaktičkih značajki? Najbolj i i najzanimlj ivij i odgovor na to pitanj e bio bi kazati da pridjevi ni po čemu nisu posebni« (idem : 1 90-1 , isticanj e naše) . Odnosno : bit je pridjeva u neimanju biti. Pridj evi se tu dakle određuju na neki način negativno prema glagolima i negativno prema imenicama: ona leksička j edinica koja nij e gla­ gol (koj a ne može licencirati specifikator) i koj a nije imenica (koj a nema kri­ terij identiteta) - pridj ev je. Tu postavku Baker dokazuj e trima sintaktičkim okolinama u koj ima se - kaže - može pojaviti samo pridj ev: 1 . Pridj ev može biti izravni atributivni modifikator imenice; imenice i glagoli ne mogu; 2. Pri­ dj evi mogu biti komplementi glavama stupnja; imeničke i glagolske proj ekci­ je to ne mogu; 3 . Pridj evi mogu biti rezultativni sekundarni predikati; imenice i glagoli ne mogu. Pridj evi se u tim trima okolinama ne pojavljuju zato što bi imali neko osobito svoj stvo koj e bi ih za nj ih kvalificirala, nego upravo stoga što ih u tome ništa ne diskvalificira. 2. ATRIBUTIVNA MODIFIKACIJA Vita jela, zelen bor, molim brzi odgovor.

Deskriptivna je odredba atributivne konstrukcij e ova: »Sastoj i se od (gotovo) gole [engl. bare] glave u čvrstoj sintaktičkoj konstrukcij i s imenicom ili ime­ ničkom proj ekcij om. Jedine glave koj e u takvoj konfiguracij i zapravo mogu biti j esu pridj evi« (Baker: 2003a: 1 93). Odredbom atributivne konstrukcij e i konstatacij om da u nj oj kao modifikatori od leksičkih kategorij a mogu služiti samo pridj evi Baker ponavlj a ono što je u mnogim j ezicima i intuicij ski po­ znato, što je u golemu broju gramatičkih opisa poj edinih j ezika temelj odred­ be pridj eva, te što se u tipološkim i funkcionalističkim uvidima poj avljuj e kao tipična pridj evska odlika. Rečeno je u II. poglavlju ove knj ige da Croft ( 1 99 1 ) utvrđuj e da pridj evi tipično znače svoj stva, što s e izravno ogleda i u nj iho­ vu sintaktičkome funkcioniranju - neobilj eženi pridj evi tipično modificiraju. Isto nalazimo i u Bhat ( 1 994), s time da ovaj na tim temelj ima pridj evima

119

pripisuje i odredbu +M( odifikator). Modificirati referenciju iskazanu imeni­ com mogu i druge leksičke kategorij e, ali one moraju biti uklopljene u ka­ kvo funkcionalno ustroj stvo: glagol kao predikat u relativnoj surečenici (čo­ vjek koji gladuje), imenica ukloplj ena u PP ili u posebnome funkcionalnom ustroj stvu kosoga padeža (čovjek za sva vremena, konj crvene boje), imenica unutar složenice, u hrvatskome markirana bilo spoj nikom (brodogradilište, umobolnica, vjeroučitelj) bilo intonacijom i osobitom morfologijom - ne­ sklonjivošću - u složenica posuđenoga modela N-N (rak-rana, tabu-tema, žar-ptica), glagol i imenica derivacijom pretvoreni u pridjeve (svjetleći me­ tak, gladan čovjek). Sve to mogu i pridj evi (čovjek koji je gladan, bjelokost, crveni konj), ali oni mogu i nešto što druge leksičke kategorije ne mogu - mo­ dificirati referenciju iskazanu imenicom tako da budu izravno spoj eni (engl. directly merged) s glavnom imenicom, bez vidlj iva funkcionalnog ustroj stva koj e bi u tome posredovalo.257 Baker međutim drži da j e funkcija modifikaci­ je tek poslj edica nekog temeljnijega pridj evskog svoj stva, ali ne i odredbena za pridj ev - »Pridjevi su jednostavno leksičke glave koje niti su imenice niti su glagoli [ . . . ] To da samo pridjevi mogu biti atributivni modifikatori može se izvesti izravno iz te činjenice« (Baker 2003a: 1 95). Prepostavljene atributivne konstrukcije s imenicom (a), glagolom (b) i pridjevom ( c) izgledale bi ovako :258 b) atributivni glagol

a) atributivna imenica *VP

NP U, n}

�

�

N ti. kl

I

N U, n} žena

mudrica

*VP

govori

V

� V I � N govori

I

I

NP U. nl

V

I

mudrovati

u. n 1

žena



PredP

*DegP

PredP

NP tk. il

c) * Mary is too genius.

b) * Mary too hungers.

�

�

Deg

I

too

PredP

� I � Mary Pred AP I I NP 1 k, i l Pred' novim« pridj evima koj i u nju ulaze), no primj eri koj e navodi za hrvatski i nisu reprezentativni: ravan ljudima - ravan s ljudima, sličan mu - sličan s njim, srodan jeziku - srodan s jezikom. 436 Odglagolski pridj evi koj i prate glagolsku rekciju (dodijeliti komu što dodijeljen komu, izložiti koga čemu - izložen čemu, podijeliti komu što podijeljen komu, usaditi komu što - usađen komu i sl.) čine otvoren skup, ali polazni glagol mora biti trovalentan (glagol s izravnim i s neizravnim obj ek­ tom), da bi trpni particip uopće mogao nastati (dosaditi komu - *dosađen komu, prkositi komu - *prkošen komu, sviđati se komu - *sviđan komu). Radni participi s dativnom dopunom (tipa dorastao, prirastao) rij etki su. Poj edini pridj evi uza se mogu vezati dopunu u dativu i u instrumentalu: Barcelonaje klub igrom sličan Arsenalu, ciječak karakterom blizak ocu , jezik podrijetlom blizak hrvatskomu

Č inj enica da instrumental u takvoj sintagmi dolazi ispred pridj eva i da označuj e neku vrstu sredstva, osobine, podrij etla nuka na zaključak da j e rij eč o dodatku, premda se ne može reći da sastavnica igrom u igrom sličan Arse­ nalu nij e semantemnokonstitutivno, pa bismo ju mogli držati i fakultativnom dopunom, za razliku od čisto okolnosnih, adverbij alnih: gledatelji već tradicionalno naklonjeni veselijim temama

Podrij etlo iz konstrukcij e pridj ev + DAT vuče nekoliko pridj evskih srasli­ ca: boguugodan, svrsishodan, vrhunaravan, zlurad. 43 5 Usp. npr. iščezavanje imeničkog posvojnog dativa (ime gradu --> ime grada, gospodar Se­ nju --> gospodar Senja). Zamjenički se »dobro drži« (ime mije Luka). 43 6 U hrvatskome je lijeva konstrukcija običnija od desne, desnu bismo prij e pripisali neizvor­ nomu govorniku.

206

IV. H rvatska pridjevska si ntagma

PRIDJEV + NPACC (PRIDJEV + BROJ/PRILOG + NP GEN ) Jedini pridj ev koj i u suvremenome hrvatskom može dobiti akuzativnu dopunu jest frekventan pridj ev dužan (obično +DAT +Acc ) : dužan sam ti novac . Ja sam, snaho, samo Bogu dužan dušu. (Barić et al. 1 99 5 : 43 5 )

Budmani ( 1 867 : 1 63), Maretić ( 1 899: 5 5 3-4, § 545c), Florschtitz ( 1 9 1 6 : 227) spominju još i voliji ili voli} ( Voli} sam brata za krvnika, nego tuđina za gospodara), odakle j e vj eroj atno stigao i u Anića ( 1 99 8 : s. v. - voliji sam ži­ vjeti nego patiti), u suvremenom j eziku, možemo reći, nepostoj eći (HJR ne­ ma nij ednu poj avnicu, 2 1 . VIII. 2009). Mnogo j e češća konstrukcija u kojoj je pridj ev dopunj en tzv. akuzativom mjere ili količine. Pridj evi koj i uza se mogu imati NP s broj evnom glavom u akuzativu oni su koj i se količinski - izraženo upravo brojčano - na neki način dadu stupnjevati (pridj evi za DIMENZIJE i DOB ) : debeo J O centimetara, dubok tri metra, dug stotinu kilometara, star I 5 godina, širok 20 metara, težak 75 kila, visok dva metra isto tako: dužan I 00 kuna

Pritom akuzativ mjere valj a rabiti oprezno iz j ednostavnoga razloga što glava takvoj dopuni može biti u akuzativu (ako j e količina 'j edan' : težak Ijednu/ tonu, star Ijedno/ stoljeće, težak tonu i pol), ali i ne mora, odnosno ponaj češće je to broj ili prilog pola, dakle neskl