Teorija citatnosti 863990183X, 9788639901837 [PDF]

Zitiervorschau

Dubravka Oraić Tolić je znanstvena suradnica u Zavodu za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1977. objavljuje znanstve­ ne radove u zemlji i inozemstvu. Dosad je ob­ javila tri knjige, uredila izbor djela V. Majakovskog i J. Severa te prevela nekoliko ključnih djela iz ruske književnosti 20. stoljeća.

I 36910

jrija citatnosti

»Studija Teorija citatnosti zaslužuje pažnju s raz­ ličitih aspekata. Riječ je prije svega o pokušaju da se u recentnom raspravljanju o fenomenu intertekstualnosti polože temelji za smislenu upo­ rabu termina ’citatnost’, koji je inovativan u znan­ stvenoj komunikaciji. ( . . . ) Rasprava Dubravke Oraić na uvjerljiv način združuje mikroskopiju i makroskopiju, pomnu analizu i sintetički pogled. Posebno treba istaknuti pouzdanost i plodnost komparatističke vizure. Već s toga gledišta stu­ dija je zaista važan prinos našoj znanosti.«

Citatnost - eksplicitna intertekstualnost Ilustrativni i iluminativni tip citatnosti

Velika

citatna polemika

{Viktor Žmegač, iz recenzije)

Veliki citatni dijalog Ujevićev citatni Oproštaj s Marulićem kao citatni žanr

Citatna polifonija

Osipa Mandelštama

f

Kolaž

itulus lU niversitas Grafički zavod Hrvatske

Izdavač

Grafički zavod Hrvatske OOUR Izdavačka djelatnost Zagreb, Preobraženska 4 Za izdavača

Milan Zinaić Design

Zoran Paviović Recenzenti

Dubravka Oraić Tolić

Teorija citatnosti

Aleksandar Fiaker Viktor 2megač Naklada

2000 primjeraka

ISBN 86-399-0183-X Tisak i uvez

G rafički zavod Hrvatske, 1990.

G rafički zavod Hrvatsl(e 1990.

i

Predgovor

I Dvije su osnovne orijen tacije tekstova, u m jetn ičk ih stilova i k u ltu ra: o rijen tac ija n a p riro d n i jezik ili zbilju (transteks- I tualnost) i o rijen tac ija n a tu đ e tekstove ili jezik k u ltu re (intertekstualnost). O in tertek stu aln o sti govorim o on d a k a­ da su tu đ i tekstovi postali p rim a rn a zbilja vlastitoga teksta, pa se vlastiti tek st može razu m jeti sam o u suodnosu s tuđin[i_ tekstovim a. Fenom en in tertek stu aln o sti s ta r je koliko i k u ltu ra, ali je p o treb a za njegovbm Teoretizacijom posebna pojava našega: vrem ena. U m egakulturi m odernizm a (od B audelairea 1 dojđruge^ polovice 20. stoljeća) o rijen tac ija n a zbilju idealno ^ je ostvarena u realizm u, dok je o rijen tac ija n a tu đ e tekstove snažno obilježila avangardnu u m jetn o st, pobijedila j i a k ra ju m odernizm a i p ostala dom inantnom odrednicom suvrem ene k u ltu re postm odem izm a (od 70-ih godina n ad alje). Č injenica da živimo u doba in tertek stu aln e književnosti, in tertek stu alne u m jetn o sti i in tertek stu aln e k u ltu re u cjelini, om ogućila >je da se n a sta ra p ita n ja potraže novi odgovori, da se stari problem i sagledaju u novom m etodološkom svjetlu, da se stvore novi term in i i s novim term in im a nov pogled n a stvari. Ova je knjiga posvećena jed n o m od in tertek stu arn ilf' fenom ena — fenom enu citatn o sti. Prvi dio knjige teo retsk e je naravi, drugi književnopovijesne, a treći analitičke. U prvom se dijelu izvode elem entarne term inološke distinkcije i izgrađuju dva m etodološka lika za proučavan je citatn o sti: kategorijalni citafm tro ku t i kategorijalni citatni četverokut. Term inološke su distinkcije: 1. citat — eksplicitni in tekst, elem ent citatn e relacije, 2. citatna relacija — in tertek stu aln a veza za ko ju je b itn a pojava citata, 3. citiranje ili citacija — citatn i in tertek stu aln i procesi i 4. citatnost — svojstvo um jetničke s tru k tu re građene od citata, odnosno n a načelu citiran ja. C itatnost je takav oblik in tertek stu aln o sti u ko­ jem u je citatn a relacija p o stala dom inantom kakva teksta, autorskog idiolekta, u m jetničkog žanra, stila ili k u ltu re u cjelini. S pom oću kategorijalnoga citatnog tro k u ta klasifici­ ra ju se citati, a s pom oću kategori jalnoga citatnog četvero­ k u ta — citatn o st. Dva su osnovna tip a citatn o sti: ilustrgtjumii iluminativna citatnost. U ilu strativ n o j c i t a t n o s t i ^ đ i je

6

Predgovor

Oraić Tolić / Teorija citatnosti

tek st vlastitom u uzor, p a citatn a m otivacija ide od tuđega p rem a vlastitom u, a u ilum inativnom tip u situacija je ob­ ratn a, tu đ i tek st nije uzor vlastitom u, p a citatne m otivacije ili nem a ili ide »nepravilno« i »začudno« — od vlastitoga p rem a tuđem u. Dva univerzalna tip a citatnosti, dobivena na ak ro n ijsk o j horizontali, vežu se na dijakronijskoj verti­ kali uz povijesne stilove i k ulture. Ilu strativ n a citatn o st češće I je zastu p ljen a u k u ltu ram a i stilovim a kao što su aticizam , srednjovjekovlje, renesansa, klasicizam , realizam i postm odem izam , a ilum inativna u takvim stilovim a i k u ltu ram a i po p u t aleksandrinizm a, m anirizm a, rom antizm a i avangarde. U drugom dijelu knjige rasp rav lja se o pojm u avan­ garde i predlaže sinkronijski i d ijak ro n ijsk i m odel europske avangardne kulture. E u ro p sk a je avangarda bila vrhunac m egakulture m odernizm a n a kojem u je do posebnoga izra­ žaja došla in tertek stu aln a i u tom sklopu citatn a o rijen ­ tacija. Avangardna citatn o st p rip ad a univerzalnom tip u ilum inativne citatnosti, a ostvarena je u dva neponovljiva po­ vijesna oblika; velikoj citatnoj polemici protiv in stitu cije europske civilizacije i velikom citatnom dijalogu s tom is­ tom , pozitivno obilježenom institucijom . Velika citatn a pole­ m ika značajka je takvih tekstova kao što su Povijest Jamudije ruskoga fu tu rista A lekseja K ručoniha, novinski kolaži T ristan a Tzare i H ansa Arpa ili Poundova Pjevanja, a veliki citatn i dijalog takvih tekstova kao što su Ujevićev Oproštaj, E liotova Pusta zemlja ili K rležine Balade Petrice Kereinpuha. M odel avangardne citatnosti, sa svojim dvam a glavnim oblicim a, u trećem se dijelu knjige provjerava n a p rim je ru jedne izrazito citatn e pjesm e (Ujevićev Oproštaj), jednoga izrazito citatnoga žanra (kolaž) i jednoga izrazito citatnoga ćp u sa (lirika Osipa M andelštam a). Po nekim svojim stran icam a knjiga je interm edijalna; izložene se teze pokušavaju p o tk rijep iti slikovnim prilozim a iz najrazličn ijih k u ltu rn ih područja. O sobito u teoretskom i kolažnom poglavlju obilno sam se k o ristila susretljivošću su rad n ik a N acionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu, grad sk ih m uzeja i zbiraka ra rite ta, koji su m i om ogućili p ristu p skrivenoj civilizacijskoj građi i tako m i pružili ra ­ dost o tk riv an ja nepoznatoga u poznatom e, neviđenoga u već viđenom u. ^ Poticaj za izbor tem e i p isanje ove knjige došao je iz* p ro je k ta Zavoda za znanost o književnosti P ojm ovnik ru­ ske avangarde (voditelj A leksandar Flaker), k ad a sam za

7

jed an od znanstvenih sastan ak a o b rad ila n atu k n icu pod naslovom Citatnost. U d iskusiji što se razvila n a sastan k u i nakon njega izrečeno je više k o risn ih sugestija koje su me uvjerile da je p roblem teo retsk i relevantan, da je u suvrem enoj teo riji u m jetn o sti i p o stm odernoj k u ltu ri neo­ bično ak tu alan te da bi ga valjalo tem eljitije istražiti. U tom su m e u v jeren ju po d u p rli i suradnici Zavoda za znanost o književnosti koji nisu rusisti, ali su se n a neki način već bavili problem im a in tertek stu aln o sti, p a su se u ključili u razm jenu m išljen ja o onom u što i n jih zanim a. Dok sam pisala knjigu, u Zavodu je p o k ren u t p ro je k t In tertek stu a l­ nost — intermedijalnost. P ro jek t je okupio stru čn jak e iz zem lje i inozem stva, a p o ticaji što su odatle počeli zračiti ponekad su bili presudni. Ovu su knjigu om ogućili svi oni koji su stvarali ili održavali uvjete za ravnopravnu razm jenu id eja i slobodno znanstveno druženje. Svoj nastan ak , svoje teze i svoj defini­ tivni oblik ona stoga duguje k u ltu ri dijaloga što se godi­ nam a njegovala u Zavodu za znanost o književnosti Filozof­ skoga fa k u lteta u Zagrebu. U Zagrebu, mjeseca rujna 1988.

Citatnost — eksplicitna intertekstualnost

Termin i pojam citatnosti Neologizam citatn o st p rip ad a u term inološki niz ko ji čine tem eljni oblik citat, glagol citirati, glagolske im enice citira­ nje i citacija (lat. citatio) te p rid jev citatan. R iječ je izve­ dena od pridjevske osnove i sufiksa -ost za tv o rb u a p s tra k t­ nih im enica u slavenskim jezicim a, a n astala je iz p o treb e da se izrazi svojstvo u m jetn ičk e stru k tu re građene od citata, tj. n a načelu citiranja. T erm inološki p riru čn ici i rječn ici ne p o zn aju term in citatn o st. M eđu najbližim term in im a od istoga ili su sjed n ih latin sk ih k o rijen a ko nzultirani p riru čn ici bilježe; 1. p rim arn i oblik citat (od lat. cito — prizivam , navodim ) u značenju »doslovne rep roduk cije odlom ka iz kakva teksta« (KLE: 402) u izvanum jetničkoj (znanstvenoj, praktičnokom unikacijskoj) ili u m jetničko j fu nkciji i 2. centon (od grč. xsvtsw — bo sti (»šiti«); lat. cento —^^krpež, k rp a rija , sto k rp a; u B elostenca — gunj, pokrovac, biljac, usp. B elostenec: 262) u značenju književnoga žanra građenog od cita ta iz pozna­ tih pjesnika, n p r. H om era, V ergilija i si. Po svojoj genezi i d o sadašnjoj p rim jen i term in citat--^ n o st vezan je uz av angardnu k u ltu ru , bilo uz p rim a m e su-( dionike te k u ltu re bilo uz njezine sek u n d arn e proučavatelje. U izvornom teoretsk o m d isk u rsu ru sk e avangarde pridjevskim se oblikom obilno služio V jktor Sklovski sredinom 20-ih godina u sintagm am a kao štcTsu »citatn e t ^ e « (1927a: 22), »citatn i postupak« (ibid.), »cita tn a m otivacija« (1928: 37) i si. P ojam se u Šklovskoga p o jav lju je u dvam a osnovninl značenjim a, k oja se m ogu re k o n stru ira ti u sklopu njegove teo rije očuđenja (rus. ostranenie). U citatn o m suodnosu tu đ e d jelo p o staje po Sklovskom p red m et, »građa« v lastitoga po­ stu p k a , p ri čem u m otivacija može teći u dva sm jera: ili od tuđega djela p re m a svojem u, p a g rađ a d eterm in ira p o stu ­ p ak (citatna m otivacija I), ih od vlastitoga d jela p rem a tuđem u, p a p o stu p ak d eterm in ira građ u (citatn a m otivacija

10

Oraić Tolić / Teorija citatnosti

, II). Prvi je proces k arak terističan za »poluplagijate i po­ novna otkrića« (pereizobretenija, 1928: 39), odnosno za epi­ gonske p rep isiv an je tu đ ih m otiva, tu đ ih Ukova i tuđe stru k ­ tu re. Motiv som a u rom anu M. G orkoga Samginov život u tom je sm islu »citatni som« Balzacova risa iz rom ana Seljaci (1927b: 9), glavni lik u rom anu VI. B ahm eteva Martinov ži­ vot »nije čovjek, nego citat« glavnog h k a Jim a iz rom ana J. C onrada Lord Jim (1928: 39) itd. Drugi proces, u kojem u m otivacija ide u obratn o m sm jeru, od vlastitoga te k sta i vlastitog p o stu p k a p rem a tuđem djelu, oblik je očuđenja. Takva je po Šklovskom nazočnost Tolstojeva P je ra Bezuhova kao civilnog p ro m atra ča sa štapom i lornjonom u b itk i kod B orodina: »Može se reći da je ta nazočnost citatna, to je Stendhalov F abrice kod W aterlooa. Od svih m otivacija o čuđenja m ožda je upravo taj slučaj najviše jasan [ . . . ] « (1927c: 21). Prevedem o li ta im pličite p risu tn a značenja n a jezik teo rije očuđenja, dobit ćem o u sustavu Škiovskoga dva tipa cU atnosti: citatn o st kao »prepoznavanje« ili autom atizaciju I i citatn o st kao »novo viđenie« ili očuđenie tu đ eg tek sta u ■' okviru svoga. Ne tre b a posebno isticati da su p rim jeri šklovsko^a~ ir'O klopu njegova vlastitoga avangardnog m išljen ja v rijednosno obojeni u k o rist drugoga tip a citatn o sti te da općenito n ije nužno da prvi tip citatn o sti bude svojstven sam o epigonim a i k u ltu rn im kanonizatorim a. U širem znanstvenom o p tjecaju pojam se pojavio na izm aku avangardne k ulture, po svoj prilici tek 60-ih g® dina| našega stoljeća, prvenstveno u analizi akm eističkih tekstova ru sk e avangarde ili pisaca bliskih toj poetici. V ladim ir M ar­ kov shvaća citatn o st kao dom inantni p o stupak u tzv. c ita t­ noj liniji europske književnosti i posvećuje osobitu pozor­ no st pjesn ištv u em igrantskog pisca akm eističke provenijen­ cije, G eorgiju Ivanovu, u kojega citatn o st u kasnijem raz­ doblju »postaje m etodom « (Markov: 1280), A leksandar Fla­ k er ističe »citatnost M andelštam ova pjesništva« (Flaker 1977; 1984: 117), a suvrem eni sovjetski sem iotičari (R. D. Timenčik, G. A. Levinton, V. N. Toporov, T. V. Civjan i dr.) skloni pojam ra b iti paralelno uz term in citacija. G. Levinton ' % f in ir a citaciju kao »takvo uključivanje 'tuđega te k s ta ’ u ^ ’f t o j te k s t’ koje im a m odificirati sem antiku danoga tek sta jj^^fjravo na raču n asocijacija vezanih s tekstom -izvom ikom (citiranim tekstom ), za razliku od pozajm ice k oja ne utječe na sem an tik u citirajućeg te k sta i može b iti čak nesvjesna.

Citatnost — eksplicitna intertek stu aln o st

11

S tupanj točnosti c itira n ja ovdje se ne uzim a u obzir« (Le­ vinton: 52). U sovjetskoj sem iotici term in i citatn o st i cita­ cija ponekad zam jen ju ju svoj v lastiti viši ro d n i p o jam — in tertek stu aln o st, p a su p o treb n e n a jp rije p relim inarne, a zatim i k onkretne term inološke i klasifikacijske distinkcije. Prvo, citacija ili citiran je cita tn i su in tertek stu aln i procesi, a citatn o st je svojstvo in tertek stu aln e s tru k ture. Drugo, pod citatnošću ovdje neću razum ijevati svaki citatni k o n tak t izm eđu dva tek sta, nego sam o onaj u kojem u je citatn a relacija p ostala dom inantom . Teza k oju želim izlo^ žiti i p ro v jeriti glasi: c itatn o st n ije pojedinačni književni po stu pak, nego šire o i ^ loško i seniTotit3ćo~~načelo, karakteristiaio ~ ~ zap o ied in e~ teE što v e, au to rsk e idiolekte, u m jetj ničke stilove i cijele k u ltu re. U tom sm islu m ožem o govo”^ i t i o citatnim tekstovim a, citatn im piscim a, citatn im stilo­ vim a i |j€itS nim ku ltu ram a. Tako je n p r. poznati Ujevićev sonet Oproštaj citatn i tekst, citatn i su pisci Pound i Mandelštam , a citatne k u ltu re k a t’ exochen — latinsko sred n jo v je­ kovlje u ciklusu klasične i avangarda u ciklusu m oderne europske civilizacije. Pojam citatn o sti, stvoren u avangard­ noj k u ltu ri kada je sam fenom en došao do n ajra d ik aln i­ jega m odernog izražaja, ovdje ću p o k u šati teo retizirati kao univerzalni sem iotički i napose književnoum j etnički feno­ men. K njiževna je citatn o st s toga gledišta dio šire k u ltu g ifc. c ita tn o sti. utem eljene u citalix>m m išljen ju i citatn o m izrazavanju k arak terističn o m za p ojedinu epohu.

Pretpostavke za teoretizaciju pojma citatnosti P retpostavke za teoretizaciju p o jm a citatn o sti osigurao je n a dijajcronijskom ru b u ru sk e avangarde M ihail Bah tin u tezi o »dijaloškim odnosim a« i t e o ^ i »đv o g l^ n e riječi« iz Kjige~TrofoZemf stvaralaštva Dos to fev s t o ga {Problemy tvorčestva Dostoevskogo, 1929). Ne spom injući šire m eđutekstovne n iti posebne c ita tne suodnose, B ahtin je u analizi n a r tivnoga um jetničkog tek sta opisao i onaj tip d ijalo ških ve u koji zacijelo v alja'^ m jestT ti p o jam i fenom en citatnosti. B ahtinova je klasifikacija d v ostruka; prim am a-i-'S e^ k u n darna^U p rim arn o j klasifikaciji B ah tiiT razlik u je tri v rste

12

Citatnost — eksplicitna intertekstualnost

Oraić Tolić / Teorija citatnosti

»dvoglasne riječi«: 1. j e d n o s m je r n u jdveelasnu n'/cč^Cstilizacija, p riča p rip ovjedača i dr.) u kojoj se uz »sm anjivanje oB jektnosti teži p rem a stap an ju glasova«, l ^ ^ z n o s n t jern u dvoglasnu riječ (sve v rste p aro d ije') u kojoj se »uz sm anji­ vanje objektnosti« teži p rem a u n u ta rn jo j dijalogizaciji i ra sp ad an ju n a dva glasa i 3. a k t ivni tip dvoglasnosti (skrivena u n u ta rn ja polem ika, polem ički obojena a u tobiografija, svakaT^iječ s'Tjgteđbm n a tu đ u riječ, replika dijaloga i sk ri­ veni dijalog) u kojoj »tuđa riječ djeluje izvana; m ogući su različni stu p n jev i njezina deform ativnog djelovanja« (Bahtin: 340—341). Druga B ahtinova klasifikacija s^rađena je na opoziciji pasivno^ictivno I na neki je način n ad ređ en a p rv o j. Dok je u jed n o sm jern im (stilizacija) i razn o sm jem im (pa­ rodija) d ijaloškim odnosim a tuđe pasivan m a te rija l o b rad ­ be u okviru svoga, s kojim se slijeva (prvi tip) ili s kojim o staje n a nepopravljivoj d istanciji (drugi tip), u dijaloškim se odnosim a trećega tip a izm eđu »tuđe« i »svoje riječi« raz­ vija aktivan suodnos — dijalog u užem sm islu, polem ika i si. P ro m atran a u sklopu ove shem e, citatn o st bi očito p ri­ p adala u treći tip dvoglasnosti — aktivnu »tuđu riječ«. P rihvatim o li kao genus p ro xim u m za sve v rste suod­ nosa izm eđu tuđega i svoga sem iotički prijevod B ahtinove teze o dvoglasnosti — i n t elT eT k s t u a 1 n o s t (term in J. K risteve, 1969: 146), prvi k o ra k n a pu tu p rem a teoretizaciji ćitatn'os^tTBit će k ra tk a klasifikacija in tertek stu aln ih re la c ija . Jed an od n ačina da se in tertek stu aln e veze jasno i pregledno razluče zacijelo je p rim jen a četiriju relacija m eđu skupovim a ili logičkih operacija, što ih je kao klasifikacijsko načelo u sem iotička istraživanja uveo Luis P rieto (usp. šk ilja n : 22). U odnosu n a književnost tu je klasifikacijsku m ogućnost iskoristio suvrem eni sovjetski sem iotičar d jelatan na Zapa­ du, Ig o r Sm irnov, u tipologiji tek sta i književnog k o n tek sta (usp. Hansen-Love 1980: 162), a m i ćemo je ovdje p rim ije­ n iti u svrhu izoliranja posebnoga — citatnoga intertekstualnog p o d ru čja. Ako iscrtk an im krugom obilježim o noetičko polje k u ltu re gdje se usp o stav ljaju i o stv aru ju in tertek stu aln e veze, krugom A vlastiti, a krugom B tuđi tekst, dobit ćemo na tem elju izabranoga klasifikacijskog načela četiri osnovna tip a in tertek stu aln ih relacija:

13

isključivanje ili intertek stu aln u ekskluziju (npr. alu­ zija)

1.

B

AD B

u k lju čiv an je ili in tertek stu alnu inkluziju (stilizacija, in tertek stu aln e v rste kao što su p aro d ija, trav estija, p astiš i si.)

p resjek ili in tertek stu aln u in tersek ciju (rem iniscencije, topoi, odjeci i si.) i A n e

= B

p o d u d aran je ili in te rte k stu ­ alnu ekvivalenciju (citat i citatn o st; prijevod, ukoliko ga shvatim o kao oblik p o t­ punog interlingvalnog cita­ ta; svi oblici izravne in ter­ tek stu aln e krađe, tj. nesvje­ sna citatn o st, k o ja n as ov­ dje neće zanim ati).

R elacija uključivanja obuhvaća sve oblike B ahtinove jed n o ­ sm jern e i razn o sm jern e »dvoglasne riječi«, dok b i relacije isključivanja, p re sje k a i p o d u d aran ja p rip ad ale u aktivni tip dvoglasnosti ili dijalogičnosti u n ajširem sm islu riječi. U aluziji, gdje tuđ i znakovni m aterijal nem a d o d ira s

14

Oraić Tolić / T eorija citatnosti

v lastitim tekstom , in tertek stu aln a se veza o stv aru je preko m inus-signala, koje recip ijen t u sklopu svoga kulturnog iskustva o stv aru je kao plus-signale. U stilizaciji, parodiji, trav estiji i si. tu đ i je tek st posve in teg riran u vlastiti, pa in tertek stu aln u vezu m ožem o odrediti kao totalno u k lju ­ čivanje tuđega u v lastiti tekst; kod rem iniscencija i topoa u C urtiusovu sm islu riječi tu đ i se tek st djelom ice dodi­ ru je s vlastitim , p a se rad i o relaciji p resjek a ili intersekcije izm eđu tuđega i svoga; kod citata i citatn o sti p ak riječ je o jasn o m ili skrivenom po d u d aran ju . Aluzija je prazna im plicitna in tertek stu aln a veza, stilizacija je p u n a im plicit­ n a in tertek stu aln a veza s pozitivnim predznakom , p aro d ija i trav estija o b rn u te su stilizacije, tj. pune im plicitne veze s jieg ativ n im predznakom , rem iniscencije i toppi djelom ične su im p licT tiie^ e zer a citat i citatn o st oblici su eksplicitne in tertek stu aln o sti ka t’ exochen. U aluziji ne p o sto ji zajed­ n ički tek st —cln,tefet> u stilizaciji i p aro d iji s jedne i 'femTn is e e n r ija m a itS p o im a s druge stran e in tek sti su im plicitni je r su više ili m anje uključeni u v lastitu stru k tu ru , a u citatn o j relaciji načelno p ostoji eksplicitni intekst, tj. citat (o term in u i p ro b lem atici in tek sta usp. P. H. Torop: 33—34). K ranjčevičev stih »’Sad ub ih b ab u k rv o p iju ’« iz pjesm e Vizija aluzija je na Zločin i kaznu Dostojevskoga, Mažuranićeve dopune izgubljenih pjevanja Osmana au to rsk e su stilizacije u fu nkciji k o m p letiran ja G unduličeva spjeva, Kovačićeva S m r t babe čengičkinje pravaška je trav e stija Mažuranićeva epa S m r t Smail-age čengiča, tek st A ntuna šoIjana Š im un Frendemeich: B uđenje Smail-age p aro d ija je m odernističke težine teksta, k u ltu rn e m egalom anije i znan­ stvene ak rib ije na klasičnoj podlozi M ažuraničeva spjeva, K ranjčevičev stih »Kuda je nekoč M ojsije prelazio po su­ hom« iz pjesm e Mojsije rem iniscencija je iz Staroga zavjeta (Druga knjiga Mojsijeva), a p o sljed n ji stih u pjesm i Ivana Slam niga Barbara »e ii naufragar xe dolce in questo mar« citat je iz Leopardieve p jesm e II infinito. Na osnovi tih ra z m a tra n ja m ogu se izvesti slijedeče, za uži citatn i p re d m e t kojim se ovdje bavim o jednostavne i k orisne distinkcije: 1. citatn a relacija in tertek stu aln a je _ v e z a —g ia ,đ ^ a na n ačelu p o d u 5 arairta~~itr~ eta d raTenrije izmeđii vlastitoga i t uđega te k sta : 2. citat je ^ksplicitni intekst u kojemu se tuđi i vlajStiti tekst podudaraju u sklopu vlastitoga i

Citatnost — eksplicitna in tertekstualnost

15

3. cita tn ost je takav oblik in te r te k s tu a ln o s tij-jžojem u je citatn a relacija p o staja dubinskim o n tološkim i^jeim otičkim načelom d o m ln ^ to m kakva tek sta, autorskog idio­ lekta, um jetničkog stila ili k u ltu re u cjelini.

Kategorijalni citatni trokut i tipologija Citata Svaka se citatn a relacija sasto ji od tri člana: 1. vlastitoga teksta, t j. tek sta koji citira, »fenoteksta« ili »teksta konsekventa«, 2. tuđega citiranog tek sta, tj. eksplicitnog intek^ta ili citata i 3. tu đega n ecitira nog, ali podrazum ijevanog teksta, bivšeg ko n tek sta iz kojega je citat preuzet, tj. »podteksta« (u sm islu K. Taranovskoga: 1982), »p^atek sta« , »predteksta«, »genoteksta«, »teksta antecedenta« ili »prototeksta«. Dok je kod p rv a dva člana pojm ovna situ acija jasn a, pa se m ožem o služiti bilo kojim od predloženih term in a, kod trećega je člana načelno m oguće razlikovati dva glavna zna­ čenja, p a je p rem a tom u p reporučljivo b ira ti i term ine. Ako tu đ i tek st shvaćam o kao m isaonu pojavu, govorit ćem o o podtekstu, a ako ga shvaćam o kao realni tu đ i tek st nazočan u sustavu kulture, služit ćem o se term in im a kao što s u jp ro totekst, tek st antecedent i si. T erm in p o d tek st u tom će sm islu b iti pogodniji za is tr a ž i^ iija ”na~ p lan u sejnantike, a te rmiiT^ o t o t e k s t za istraživ an ja n a p lan u sin tak tik e kulture,_ pragm atičkih d o d ira m eđu tek stovim a itd. Polazeći od triju osnovnih članova citatn e veze i sli­ jedeći De Saussureove term inološke trad icije, m ogli bism o — po djelom ičnoj analogiji sa znam enitim »bazičnim« Ogdenovim i R ichardsovim , odnosno p reu ređ en im U llm annovim sem antičkim tro k u to m — k o n stru ira ti poseban k ateg o rijalni t r okut citatn e in tertek stu aln o sti..-u kojem u bi m jesto-označitelja zauzim ao vlastiti t^ k st (T).* m jesto označenoga citatni in tek st (C)^ dok_bi m jesto referen ta, denotet§_ili_označenog p r e d n a e l^ p rip a d a lo p o d t^^^uTprotbtelEstu (PT) s kojim vlastiti tek st stu p a u c itatn u in tertek stu aln u vezu:

Kratice su objašnjene na kraju knjige

16

C itatnost — eksplicitna intertekstualnost

Oraić Tolić / T eorija citatnosti

C

K ategorijalni citatn i tro k u t, sastavljen od vlastitoga teksta, citatnoga in tek sta i tuđega p o d tek sta ili p ro to tek sta, može poslužiti kao pouzdano ishodište u tipologiji citata. Iz te perspektive citati se m ogu dijeliti n a četiri glavna načina: 1) po citatnim signalim a kojim a T up u ću je n a posto­ ja n je C; 2) po opsegu p o d u d aran ja izm eđu C i PT; 3) po v rsti PT iz kojega su preuzeti C i 4) po sem antičkoj funkciji C u sklopu T.

Citati po citatnim signalima Po signalim a, k o jim a se vlastiti tek st ograđuje ili s pom oću k ojih up u ću je n a p o sto jan je tuđeg teksjta^ji okviru svoga, c itati se m ogu d ijeliti nz"'p r a i r i r a n e ^ Za prave c ita t^ J l^ a k t e r i s ti č n i su~vanTski. a za šifriran e u n u ta rn ji • citatni_signaLi. Van jsk i su citatn i signali navodni znakovi, drugi t ip slova, to cn i'p o d ac i b PT iz k o jega~potieću C i sl^ a u n u ta rn ji — Tiavo^enje naslova citiranog te k sta i i r n n e n a nj egova autora~ir"bttžerFnLli daljem kontekstu, sintagnoepoput~»ko3to.Jbi p jesn ik reko« (Slamnig),~ ffi-ugtT lntertekstiialn e veze s~cltiranim antecedentom kao što su~ priš u tn o k li­ kova, m otiva ili stilskih po stu p ak a PT u okviru v l ^ t i t o ^ T ;jTuzIje~~čItatnog?^^TeIst? na citiran i p ro to tek st, šire Tculturne~l^^rniniscencije itd. Na ira 3 ik a ln iiio b lik izvanjske-sig­ n alizacije cita ta o stv aru je se n a vanisk.’Tri^ rn h o vim a tgkst^i-Jtia-jaargj^IfcLta£Qi..ai^ ¥ iij^ iri^ z ic T ii m ota (g o fn jT ru b ) ili u znanstvenim bilješkam a o tek stu p re th o d n ik u (donji ^ & l- ~ ^Jairadikalni1i oblik u n u ta rn je signalizacije p r e l j i granice danoga tek sta i o stv aru je se u sklopu cijeloga p jes­ ničkog idiolekta, n a koji je čitatelj, osobito u nekim u m je t­

17

ničkim tekstovim a i nekim stilskim epoham a, upućen da bi uopće mogao recip irati skrivenu, citatn u vezu (npr. mnogi M andelštam ovi stihovi d jelu ju kao citatn i tek u sklopu au to ­ rova pjesničkog sustava u cjelini, gdje se po n av ljaju ili iz­ ravno d ešifriraju kao citatni). B ilješke s kom pletnim podacim a o citiran o m PT os­ novna su značajka zn anstvenih citata i znanstvene citatn o sti, a ostali oblici citatn e signalizacije ili su zajednički u m jetnosti i znanosti ili su k arak teristik a sam o u m jetn o sti, n je­ zinih citata i njezina tip a citatn o sti. N apetost izm eđu najrad ik aln ijppa ritatnopr signala. znanstvenih.,bilježaka o pro-tn tekstn. s iedne.^ i o stalih načina eita tn e -s ig nalizacijc> s druge strane, p ro d o r b ilježaka u u m jetn o st ili njihov izo­ stan ak u znanosti, znak su d ubinskih p ro m jen a u n u ta r ka­ kva tek sta i k u ltu re u cjelini. K ada suvrem eni h rv atsk i pisac V jeran Zuppa u svom poetskom o p ro štaju od M iroslava Krleže Što je napisao Antonio (Zuppa; 3—5) navodi n a do­ njem ru b u vlastitoga tek sta znanstvene b ilješke s točnim podacim a o citiranim PT (bilješka 1; »Čovjek poslije svoje sm rti hoda gradom «; M. Krleža: Poezija, Sarajevo 1982, str. 289—90; bilješka 3: Antonio G ram sci: M arksizam i književ­ nost, Zagreb 1984, str. 171), govorim o o o rijen tac iji u m jet­ ničkih citata i um jetn ičk e citatn o sti na znanost, a kada književnoznanstveni au to ri pišu ne u p ućujući na izvore i lite ra tu ru kojom su se služili, govorim o o o rijen tac iji k n ji­ ževne znanosti na v lastiti p red m et — v erbalnu u m jetn o st. Iz perspektive citatn ih signala u prvom je slu čaju r iječ o sciientifikaciii pjesništva, u drugom u o estetizacTji ili esejižaciji znanosti. Pojava bilježaka i drugih p o d atak a o citiran im izvo­ rim a na neočekivanom m jestu, u um jetn o sti, ili njihov izo­ stan ak na očekivanom m jestu , u znanosti, može b iti znak o rijen tacije cijele k u ltu re jednom na znanost, drugi p u t na u m jetnost. K ada srednjovjekovni citatn i au to ri u svojim vergilijanskim , hom erskim , ovidijevskim i drugim centonim a navode točne p odatke o citiran im p jesničkim a u to ri­ tetim a, tad a se u m jetn o st u toj epohi ravna p rem a znanosti, a kada npr. avangardni m ark sističk i filozof E m s t B loch u^, svom djelu Načelo nađe citatn o k o n ta k tira s tu đ im tek sto ­ vim a ne navodeći točne po d atk e o izvorim a (usp. n p r. cijele rečenice iz F reuda bez ikakvih u p u ta o PT u poglavlju Razna mišljenja o tem eljnom lju dskom nagonu, Bloch: 59—64), tada se tradicionaln a k raljica znanosti, filozofija, u avan-

18

/

Oraić Tolić / Teorija citatnosti

gardnoj k u ltu ri ravna p rem a u m jetnosti. Iz perspektive ci­ tatn ih signala u sred ištu srednjovjekovne k u ltu re nalazi se, uz religiju, znanost, a u sred ištu avangardne k u ltu re ^ — um jetn o st.

Citati po opsegu podudaranja Po opsegu p o d u d aran ja izm eđu C i PT citati se m ogu dijeliti n a p o t p u n e , n e p o t p u n e i v a k a n t n e ili p f a z rTe. U potpunim se citatim a fragm ent tuđega tek sta u cijelosti može p rid ru žiti izvornom u kontekstu, u nepotpunim a p ri­ druživanje je m oguće sam o djelom ice, a u vakantnim a — uopće nije moguće. Naslov h rvatske narodne him ne Lijepa naša domovino p o tp u n i je citat prvog stiha M ihanovićeve budnice Horvatska domovina, a K ranjčevićev posljednji stih u devetoj strofi pjesm e Privid: O djašism o ko vitezi. Sve uza nas k ralji, b a n i . . . O djašism o k onoj strani. Gdje tro b o jn i, gordi stijezi M ahaše nam sa visina, A od m o ra i dubrava Orila se p im a slava: »Lijepa n aša domovina!« (Kranjčević II: 172)

nepotpuni je (dom ovina u nom inativu u m jesto u vokativu) poligenetski citat prim arnoga M ihanovićeva stiha i njegove sek undarne pojave u naslovu him ne. Za razliku od potp u n ih i nepotpunih citata, kod kojih je riječ o opsegu p o d u d aran ja izm eđu C i PT, u vakantnim citatim a—xi4eč—jc_ o izostanku sam e relacije p o d u d a ra n ia . Dvije su glavne podvrste vakantnih citata: p s e u d o c i t a t i i ^ .p a r a cj_taX i:_ U p seudo citatim a p ostoji realni PT, ali je citatn i dod ir između*‘"v IaiH togaT tuđega te k sta, izm eđu C i PT — J g ž ^ . U p aracitatim a nem a nikak v a -re aln oga PT s kojim b i se suodnosio T, lažni su i C i PT. Najveći tekst m odernoga pjesništva, građen na načelu vakantne citatnosti, zacijelo su Poundova PjevanjOj,Aažnih i potpuno f a z n i h ci­ ta ta im a u izdanju ruskoga fu tu rista Alekseja K ručoniha Maloholija v kapote i m nogim drugim tekstovim a um jetničke k u ltu re 20. stoljeća. ^

Citatnost — eksplicitna intertekstualnost

I

19

Osnovna je značajka vak an tn ih citata da oni ogoljuju i tako razotkrivaju kategorijalni citatn i tro k u t, sam u rela­ ciju p o d u d aran ja koja je za c itatn u in tertek stu aln o st bitna. Praveći od toga p o d u d aran ja i toga razo tk riv an ja novi tekst, vakantni citati govore da u sferi in tertek stu aln o sti vlastiti tek st može početi bez tuđega p red tek sta, da tu đ i tekstovi i cijela p re th o d n a k u ltu ra za novi tek st nisu b itn i ili da su b itni sam o kao negativno ishodište. V akantni su citati najra d ik alniji oblik in te rte k stu aln e k reacije ex n ih ito rO n i—sn oblik b espredm etnih citata, b esp red m etn e ili ap stra k tn e ci­ tatn o sti i napokon b espredm etne, ap stra k tn e in tertek stu al­ nosti uopće. U p o d ru čju in tertek stu aln o sti vak an tn i citati zauzim aju ono m jesto koje alogičnom , tran sracio n aln o m ili zau m nom jeziku (autorski term in A. K ručoniha) p rip ad a u sklopu o rijen tacije na p riro d n i jezik i zbilju. Kao što paraleksičkim k o n stru k cijam a tip a proslavljenog Kručonihova dyr bul ščyla iz zbirke Pomada ili H ljebnikovljevih stihova bobedby pjevale se usne iz istoim ene p jesm e na razini etničkoga ruskog jezika ne odgovara n ijed an izraz, nijedan sadržaj, tako ni m nogim Poundovim citatim a u po d ru čju svjetske k u ltu re ne k orespondira n ijed an drugi tekst, n ijed an predfekst. V akantni citati u to m su sm islu oblik intert^lcstualnoga zaunia. ^ u m i vakantni citati n a j­ radikalniji su način um jetn ičk e desem iotizacije: p rvi u odnosu na p riro d n i jezik i zbi l j u . , 3 r u s i ^ o ^ o s u n a tuđe te k s to v e j jezik, k ultu re. U određenim k u ltu ram a, kao što je n pr. europska avangarda 20. stoljeća, ti oblici dolaze u sre­ dište epohe, gdje im p rip ad a uloga n ep o kretnih p o k retača i katalizatora s kojim a ra stu i n a kojim a se lom e u m je t­ ničke n am jere i ostv aren ja epohe, želja za razaran jem prirodnojezičnoga i kultu rn o g k anona i nem ogućnost da se p ri­ rodni jezik i tradicio n aln a k u ltu ra doista razore, pato s bes­ k ra jn e desem iotizacije i h lad n a zbilja ponovne, k ru te semiotizacije. ^ U nekim epoham a i nekim tekstovim a vak an tn i citati m ogu b iti u sm jeren i p ro tiv sam oga načela vak an tn o sti i k u ltu ra koje ga ostv aru ju . Zanim ljiv p rim je r sam orazorne m oći citatne vakantn o sti p ru ža suvrem ena parodističko-citatna m istifikacija A ntuna Š oljana Š im u n Freudenreich: B u đ e­ nje Smail-age. Poznati pisac krugovaške generacije tu se po­ jav lju je kao izdavač i tum ač genijalnoga tek sta nepoznatog hrvatskog Jam esa Joycea, Šim una F reudenreicha (njem . freudenreich = pun rad o sti asocira na engl. p lu ral joys =

20

Oraić Tolić / Teorija citatnosti

veselja, dakle n a prezim e velikoga Irca, a sintagm a »pečena nam je guska« iz prve rečenice otkrivenoga rem ek-djela na Joyceovo Finneganovo bdjenje, uz obrazloženje: »znamo Ii da je ’p ečenost’ guskin k raj, pa prevedem o li kraj rom an­ skim fine, a gusku njem ačkim Gans [u skladu s kozm opo­ litskim idejam a piščevim ], dobit čemo jine-gans ili točnije Finnegans, što je dakako opet upozoravanje na džojsovska strem ljen ja našega autora«, Šoljan: 4). M istifikacija se sasto ji od tri tip a teksta: sam oga F reudenreichova djela, koje se sada postum no objavljuje, tj. citira u sklopu Šoljanova um jetničkog teksta, priređivačevih k o m en tara i priređivačeva pogovora uz prvo objavljivanje »kapitalnoga« djela nacionalne i svjetske k ulture. Šoljanov u m jetn ičk i tek st građen je n a načelu vakantne paraznanstveTie citatn o sti nepostojećeg tek sta nepostojećeg a u to ra i isto tak o vak an tn ih pseudoznanstvenih ko m en tara uz objavljiva! n je izm išljenog besm rtnog djela. Freudenreichovu h rv atsk u ^ v arija n tu Joyceova europskog Bdjenja odlikuju neke bitne značajke m odernističke, a napose avangardne u m jetn o sti kao što su: provokativna k ratk o ća (svega četiri kartice rukopisa), »prazna transcendencija«, »tam nost« i »nerazum ljivost« u sm islu Huga F riedricha, p re zir a u to ra p rem a publici i n em ar publike za a u to ra (djelo se nim alo slučajno objavljuje post­ um no), sem antička m otivacija zvukom (jezične igre s aga, kao dez-aga-žiran, de-ag-tiviran, gaga, agakati u značenju »Guščjim glasanjem slaviti agu ili opet prek o rijev ati druge zbog nedovoljna slavljenja«, Šoljan: 9), zaum nost (kom enta­ to r n a nekoliko m jesta p rizn aje da nije uspio dokučiti du­ boki sm isao izvornika) itd. V akantni citat Freudenreichova rem ek-djela p aro d ija je avangardnog tip a teškoga i višeznačnog um jetničkog teksta, a priređivačevi kom entari i po­ govor, nekoliko p u ta dulji od vlastitoga p red m eta i isto tako »tamni«, p aro d ija su književne znanosti i k ritik e k o ja po­ sred u je izm eđu »genijalnoga« tek sta i neupućene publike. P aro d iraju ći u postupku vakantnog c itira n ja osnovne m e­ hanizm e avangardnog tip a um jetničkog tek sta i pripadne k ritike, Šoljan je p aro d irao neke važne elem ente avangardne k u ltu re u cjelini. Tako npr. F reudenreichovo kolokvijalno i m ažuranićevsko »tko je viko« asocira priređivača n a G. B. Vica i njegovu shem u povijesnoga napredovanja u obliku spirale, posebno k arak terističn u za m arksističko m išljenje; jed n a od glavnih opozicija socijalističke k ulture, teo rija i prak sa, ludistički je dem askirana kao terorija i praska itd.

___________________________________________ C ita tn o st — ek s p lic itn a in te rtek stu a ln o st

Dvije SU im plicitne p o ru k e Šoljanove m istifikacije: 1. Joyceovo p rim am o Finneganovo bdjenje genijalni je p ro m a­ šaj, povijesno opravdan u avangardnoj k u ltu ri 20-ih i 30-ih godina, kada se vjerovalo da trad icio n aln u u m jetn o st treb a sru šiti i 2. tekstovi p o p u t F reudenreichova sekundarnog B uđenja Smail-age, kakvih je bilo u h rvatskom ku ltu rn o m rezervatu 70-ih godina, nep o treb n e su kopije avangardne u m jetn o sti i k u ltu re koje valja ra sk rin k ati s pom oću v ak an t­ ne citatn o sti i parodije. Iz perspektive vakantnoga paraznanstvenog c itira n ja i isto tako vakantnoga pseudoznanstvenog k o m en tiran ja hrvatskoga Joycea Šoljanova je m istifikacija blistava u m jetn ičk a polem ika p rotiv m ehaničkog u sv ajan ja d o trajale um jetničk e tehnologije i kolonijalnog u tje c a ja ne­ koć m oćne avangardne k u ltu re. Na višem p lanu to je ujedno I polem ika protiv um jetn ičk e i k u ltu rn e v ak an tn o sti uopće, I protiv označitelja bez označenoga, p ro tiv znaka bez denotata, protiv tek sta bez sm isla, p rotiv an tik u ltu re kao dom inantne o rijen tacije u k u ltu ri 20. stoljeća.

Citati po vrsti podteksta Po v rsti PT iz kojega p o tječu um jetn ičk i se citati u n a j­ općenitijem sm islu mogu d ijeliti na: 1. i n t r a s e m i o t i č k e (PT p rip ad a istoj u m jetn o sti kao i T, p a se citatn i suodnos usp o stav lja na relaciji književnost-književnost, slikarstvo-slikarstvo itd.); 2. i n t e r s e m i o t i č k e (PT p rip ad a drugim u m jet­ nostim a, p a se citatn i suodnos u sp o stav lja n a relaciji književnost-slikarstvo ili o b ratno, književnost-glazba itd.) i (3^ t r a n s s e m i o t i č k e__ (PT uopće ne p rip ad a u m ­ jetn o sti, pa Se"H tatni suodnos u spostavlja izm eđu u m jetn o ­ sti i ne-um jetnosti u n ajširem sm islu riječi). U transsem iotičkoj citatnoj skupini PT m ogu biti: a) svi n eu m jetn ičk i verbalni tekstovi i b) tzv. tekstovi života, bilo oni napravI Ijeni, iz civilizacije, bilo oni nenapravljeni, iz priro d e. C itati novinskih tekstova i rek lam n ih slogana u književnosti b ili bi npr. transsem iotički verbalni citati, citati stvarnih u p o rab n ih p red m eta kao što su žigice, kom adi tkanine, izresci iz novina i si. na slikarskom p latn u bili bi transsem iotički citati »tek­ stova civilizacije«, a p ijesak p o su t po slici ili živa rib a um je-

^

22

Oraić Tolić / Teorija eitatnosti

Sto crteža rib e —

u

Citatnost — eksplicitna in tertekstualnost

transsem iotički

citati

»tekstova p riro d e «

‘

slikarstvu.

U sklopu posebne tipologije, relevantne za književnu u m jetn o st, ta bi se opća podjela dala donekle m odificirati, pa bi se s obzirom n a PT mogli izdvojiti slijedeći osnovni tipovi književnoum j etničkih C: 1. i n t e r l i t e r a r n i ili književni citati (PT je drugi književni tekst); 2. a u t o c i t a t i (PT je v lastiti tekst, tzv. prepisivanje sam oga sebe);

^

citati (PT su razni neum jet-

K ada Ivan Slam nig u pjesm i Ošišat ću se ukriz citira stih iz Jesenjinove pjesm e Pismo majci: n am rčit se po nosu, zašm irat oba uha, kolege će m i govoriti: »Ty živa ješčo, m oja staruha?« (Slam nig: 157),

govorim o o in terliterarn o m citatu; kada Josip Sever u zbirci Anarhokor uz m anje sintaktičke i in terpunkcijske preinake dvaput ponavlja stihove: Orao stv ara novu državu h ra b rih početaka volje A1 tad a odjednom u p ita sve te svoje suputnike Sve te jastreb e Sve te kopce i drugu p tičju grabežljivu ru lju Što se s vam a događa? Vi se linjate! Vi goluždrava bagro! (Sever 1978: 35, 85),

govorim o o au tocitatu; kada D ubravka Ugrešić stavlja kao m oto svojoj prozi Love story iskaz G abriela M arqueza »Pišem zato da bih bio voljen«, riječ je o m etac itatu u sklopu šire m etatek stu aln o sti U grešićkine proze; kada pak K rleža mozgovnu zbrku svoga ju n ak a V alentina Žganca zvanog V udriga u rom anu N a rubu pam eti izražava notam a:

4

■J J J i i g

(Krleža III: 334)

ih kada novelu S m r t Franje Kadavera završava notnim zapisom dom obranske vojničke pjesm ice:

3. m e t a c i t a t i (PT su iskazi o književnosti u k n ji­ ževnim m anifestim a i program im a, književnoznanst\enim stud ijam a, esejistici i si.); 4. i n t e r m e d i j a l n i citati (PT su drugi u m jetnički m ediji, n p r. slikarstvo, glazba, film) i 5. i z v a n e s t e t s k i nički tekstovi).

23

O/n, vo.-yu yn-c£ (Krleža II: 67),

govorim o o in term ed ijaln im glazbenim citatim a. ^ P eta skupina citata, tzv. izvanestetski citati, n ije jed in ­ stvena kao prethodn e, p a je tu p o treb n o dodatno raščlan ji­ vanje. Načelno je m oguće razlikovati tri glavne podvrste izvanestetskih citata. Ako se u književnoum j etničkom tek stu c itira ju neknjiževni znanstveni tekstovi, d o k u m en tarn e k ro ­ nike, novinski članci, reklam ni slogani, klasične m u d re izre­ ke i sL, govorim o o i n t e r v e r b a l n i m citatim a ili t r a n s s e m i o t i č k i m citatim a u u ž e m s m i s l u ri­ ječi; ako je tek st pisan n a p riro d n o m jeziku dane književnosti (npr. n a hrvatskom ), ali se pisac služi i stran im ili drevnim jezičnim kodom (npr. engleskim , njem ačkim , latin sk im i sL), govorim o o i n t e r l i n g v a l n i m citatim a, a ako u verbalni tek st u g rađ u je tzv. »tekstove života«, tj. stv arn e civilizacijske predm ete, govorim o o c i t a t i m a ž i v o t a , f a k t o c i t a t i m a ili t r a n s s e m i o t i č k i m citatim a u š i r e m s m i ­ s l u . In terv erb aln i je c ita t n p r. frag m en t esejističkoga tek ­ sta talijanskoga m ark sista A ntonija G ram scia u spom e­ nuto m u poetskom o p ro štaju V jeran a Zuppe od M iroslava Krleže: »Nova hum anost tre p ta la je u njem u, bio je to čovjek za naše doba, a m ogao nam je reći i n au čiti nas još toliko stvari. No njegova se svjetlost ugasila

24

Oraić Tolić / Toorija citatnosti

Citatnost — eksplicitna in tertekstualnost

i m i ne vidim o tko bi nam je m ogao zam ijeniti.« (Zuppa: 4)

Interlingvalni je citat njem ačka sintagm a u stihovim a iz More:

M atoševini

U srcu sad m i kuka Ivan Gnade A M ora liladno šapće: »Keine Gnade«. (Matoš 5: 52)

Citati p ak života ili fak to citati novinski su kom adi što ih je njem ački avangardist Alfred Doblin izrezao i izravno ulijepio kao stvarne pred m ete m aterijaln e k u ltu re u rukopis svoga rom ana Berlin Alexanđerplatz (usp. R iha 1982: 448).

A lfred Doblin, Berlin Alexanderplatz, 1929. Stranica iz rukopisa s ulijepijenim novinskim izreskom. Deutsches Literaturarchiv.

j

25

Iz perspektive in terliterarn ih citata kniiževna se kuliiir,T r^7frnćriva kao velika nacionalna i svjetska in tertek sti> nlna zaiednica u koioi tekstovi stu p aiu u citatn e suodnose s bližim ih d aljim, m lađim ili starijim književnim tekstovi- , ma. Iz perspektive au to citata književni te k st kom u n icira sa sam im sobom, iz p erspektive m etac itata —--S poetikom sVoje ili neke druge epohe. Preko" in term edijaln ih citata književnost dolazi u d o d ir s drugim u m jetn o stim a, interverbalni citati šire zonu njezin ih m eđ u tekstovnih su sreta prem a svim verbalnim tekstovim a, interlingvalni citati om o­ gućuju joj da citatn o k o n tak tira s drugim p riro d n im ili izum rlim jezicim a i njihovim k u ltu ram a, a u citatn o m u su sretu s tekstovim a života pnknšavn p riječi tan k u c rtu fikcion alnosti k oja je čini književnošću i u m jetn o šću , u k in u ti sam u sebe i ^ piti se s realnim životomjil Dok su gotovo svi citati dobiveni po v rsti podtekstova bili već na prvi pogled jasni, p a je sam o valjalo pronaći te r­ m ine koji će ih im enovati i p rim jere koji će ih razjasn iti, faktocitati ili citati života traže do d atn a razjašn jen ja. Za razliku od slikarstva, o rijen tiran o g n a ikoničke znakove, ili glazbe, vezane uz tip indeksa, gdje su citatn i p rijelazi iz­ m eđu u m jetn o sti i života relativno laki, a u nekim p rijelo m ­ nim epoham a kao što je avangardna k u ltu ra 20. stoljeća i česti (npr. jab u k e i kruške, izrezane iz novina, u lijep ljen e i tako citirane na Picassovoj slici Mrtvn prirndn^ vinlinn 4 plodoviJz_JL9\i, kolažna u m jetn o st ruskog kubizm a i n je­ m ačkog dadaizm a, fotom ontaža Georgea Grosza i Johna H eartfielda, avangardna glazba s citatim a stv arn ih civiliza­ cijskih ili p riro d n ih zvukova, suvrem ena u m jetn o st happeninga itd.), citatn a je nazočnost života u čisto književnim tekstovim a načelno tešk a i rijetk a. S likarski ikonički znak i glazbeni u m jetničk i indeksi zam jen ju ju zbilju po načelu pars pro toto, pa s njom , već zbog svoje ontološke vezanosti uz označene predm ete, lakše stu p a ju i u izravne citatn e su­ odnose. V erbalni priro dnojezični znak, n a koji se o rijen tira književnost, zam jen ju je zbilju po načelu to tu m pro toto, on je po definiciji a rb itra ra n i konvencionalan, izm eđu njega ^ i označenoga p red m eta nem a stvarne, doslovne veze, pa su stoga izravni citatn i susreti izm eđu toga znaka i stvarnoga svijeta u načelu teži nego u slikarskoj i glazbenoj um jetn o sti. B udući d a -c itira n je tekstova života protuslovi naravi verbalnoga književnoum jetničkog~žnaK a7Tijihova pojava u književnosti n a jra d ik a ln iji je__obllk in fertek stu aln o g očuđe-

26

Oraić Tolić / T eorija citatnosti

nja: očuđenje sam oga književnounijetničkog m edija kakav poznaje eu ro p ska pisana civilizacija. Ako su vakantni citati najveće provokacije u sferi an tik u ltu m o sti i antitradicionalizma, onda su citati života n ajrad ik aln iji izgredi u po d ru čju antiestetizm a. Vakanj ni su citati negacija tu đ ih tekstova i TJuđe ku ltu re: citati života negacija su sam oga m edij.T'iimjetničke književnosti, načela fikcije i., estetske_aiitnnhm ijp 0^ svim u m jetn o stim a avang ard ne k ulture, p a tako i u avarT ^ gardnoj književnosti 20. stoljeća, citati života b ili su ključno m je s to iig- jcojgnm je avangardria^ u l t u r a pokušavala ostvariti tezu o »sm rti u m je tn o ^ i« , o u m je tn osti k oja p ostaje ^sTvarni život _L životu k oji-^postaje u m jetn o st, (^ realiza ciji života u u m jetnosti i u m jetn o sti u ž i v o t u J J tom sm jeru n ajžejće su zah tjev e p o stavljali i-Q stvariv a|i ru sk i avangar(Hsti 10-ih _i 20-ih godina^ obuzeti vjerom u k raj stare i poče­ tak nove civilizacije, dadaisti n a jin iji Ziirich—Pariz—B erlin— New York—Zagreb (časopis Zenit), združeni u jedinstvenu in ternacionalnom program u ru šen ja tradicionalne k ulture, a u 60-im i 70-im godinam a au to ri happening-atrakcija koji n a p u šta ju verbalni znak i korice knjige u im e m iroljubivih očitovanja u m jetn o sti po ulicam a nezainteresiranih zapadno­ euro p sk ih i sredn jo eu ro p sk ih gradova, potonulih u blagodati ^ kasnoga civilizacijskog uspona. Koliko su citatn i su sreti izm eđu književnosti i života teški, a u trad icionalnim verbalnim v rstam a rom ana ili lirske pjesm e i neizvedivi, može posvjedočiti o d u stajan je Alfreda Doblina od konačne provedbe novinskih uljep ak a iz rukopisa ro m an a Berlin Alexanderplatz- Na zahtjev izdavača Doblin je povukao stvarne citate novinskih krpica i zam ijenio ih blažim oblikom doku m en tarn ih verbalnih citata, novinskih oglasa, recep ata i si. Doblinov kom prom is s izdavačem oko tobože nevažnih životnih citata svjedoči da se avangardna književnost, ukoliko je o stajala u okviru pisane riječi i tra ­ dicionalnih m onom edijalnih vrsta, m orala zbog sam e naravi p riro d n o jezičnoga znaka okren u ti p rem a m anje radikalnom c itira n ju dokum en ta rn ih tekstova kao p rik lad n ijem u obliku cita tn o g a su sreta izm eđu književnosti i zbilje. U avangardnoj književnosti 20-ih godina najd o sljed n iji oblik citatne kom u­ nikacije sa zbiljom ostvaren je u m ontažnoj faktografskoj prozi, gdje izvorne citate života, kao i u Doblina, zam jen ju ju interv erb aln i citati doku m en tarn ih m aterijala (npr. citatni m ozaik iz političkih govora, feljtona, novinskih članaka itd. u k atastro fičn o j dram i K arla K rausa Posljednji dani čovje­

Citatno.st — eksplicitna intertekstualnost

27

čanstva, m asonske knjige u Pilnjakovoj Goloj godini, poglav­ lja u Dos Passosovoj trilo g iji U.S.A. »Pregled novosti« s ni­ zom citata novinskih naslova, p o p u larn ih nap jev a i si.). Ako citati života nisu mogli biti ostvareni u okvirim a tradicionalnih m onom edijalnih v rsta (pjesm a, rom an, dram a), k u ltu ra našega stoljeća p o b rin u la se da stvori takve ne više usko estetske oblike u kojim a će citiran je života u u m jetn o ­ sti i u m jetn o sti u životu b iti lako i zakonito. N a p o ^ e b u o b rato m od m onom edijalno sti-P rem a m ultim ed ijaln o sti u p u ­ ćuje koTažna u m jetn o st 10-ih i 20-ih godihaTTeza avangardne k u ltu re 20-ih i 30-ih godina o »teatralizaciji života« kao i dom inacija te a tra u sustavu umjeTničke avangarde od 30-ih godina nadalje. U punom sjaju novi, ne-više-estetski oblici o stvareni su u kasnom razd o b lju avangardne k u ltu re, u tzv. totalnoj u m jetn o sti 60-ih i 70-ih godina. S jed n e stran e, bile su to razne v rste happeninga, k o nceptualnih očitovanja i u m jetničkih akcija po gradskim ulicam a, m uzejim a i d ru ­ gim životnim pro sto rim a, u k o jim a se u m jetn o st m an ifesti­ rala i tako n a neki način citirala u sklopu života. S druge strane, bili su to razni oblici ready m adea, vizualne poezije i konkretizm a, gdje se život citirao u okviru u m jetn o sti, U prvom slučaju pisci više n isu p isali, nego su u m jetn o st\ p ro h o sili'~Rroz stvarni život; u d r^ o m ir~ O n rliis u oblllćovali'. i š^ j e t ^ i j e č j u , nego su umTetnički s ^ ^ t ^ r a d i i r ~ < ^ goto ^ \ ' m aterijala realnoga svijeta. U m jetnost je pokušavala b iti ili_pučka svečanost ili in d u strijsk i proizvod dobiven u p ro ­ cesu tehnološke m ontaže od gotovih m aterijala. N ajrad ik aln iji oblici to taln e u m jetn o sti d o p u štaju da se postave i neka načelna p ita n ja vezana uz citatn e su srete u m jetn o sti i žiyota. K ada u m jetn o st n ap u šta svoj naravni znais, kada se jezična u m jetn o st više ne služi jezikom , nego uzim a predm ete m aterijaln e k u ltu re i života u gotovu stan ju ili život pokušava u m jetn ičk i živjeti, ona tad a p rem a tom u svijetu više nem a p o treb n u distanciju. Ona ga još može sam o sankcionirati ili se s njim e p o tpuno stopiti. Najviše što t akva u m jetn o st života i života u u m jetn o sti m ože učiniti je st -konstatirati da u m jetn o sti nem a. U tom sm islu originalan je i poučan o rim le r suvrem ene u m jetničke akcije njem ačkoga m a jsto ra happeninga T im m aT IIrichsa, koji je 1975. sam oga sebe izložio kao »totalno u m jetn ičk o djelo«: pojavio se u kostim u slijepca, s tam n im naočalam a, sljepačkim štapom i n atpisom obješenim oko vrata: »Ich kan n keine K unst m eh r sehen«. U m jetnička ak cija u kojoj se u okviru »teksta

28

Oraić Toiić / Teorija citatnosti

Života«, tj. figure slijepca, c itiraju riječi da se u m jetn o st više ne može vidjeti, nije bila sam o duhovita, nego i tragično točna (usp. Riha 1982: 461).

Timm UIrichs, Više ne m ogu vid je ti um jetnost, 1975. Happening

Citatnost — eksplicitna intertek stu aln o st

29

Ito e r lite r a r n i ili književni citati m ogu se načelno pojaviti u svakom tek stu , svakom u m jetn ičk o m stilu, svakoj kulturi, p a se stoga m ogu sm atrati d o m inantnim oblikom ci­ tatn e kom unikacije u književnoj u m je tn o sti uopće. U sklo­ pu književnih citata i književnih c itatn ih veza p risu tn o st m otivskih fragm enata tuđeg tek sta u okviru svoga n ije jedini oblik citatnoga kontak ta, p rem d a je najčešći ili se barem najlakše dade obilježiti (iz pozicije au to ra), odnosno recipira ti (iz pozicije čitatelja). C itirati se zapravo može svaki fragm ent tuđega književnoum jetničkog tek sta, p a se tako može govoriti o žanrovskim i stilskim citatim a, citatn o m m etru, citatnim rim am a i si. Ako zapadnoeuropsku književ­ nost shvatim o kao globalni tekst, onda će svi p etra rk istič k i i p o stp etrark ističk i soneti biti žanrovski citati p rim arn e Petrarcin e sonetne form e, u h rv atsk o j će se sta rijo j lirici m oći tražiti i proučavati citatn e rim e (oči - Istoči, cvil-vil, g o s p o je - moje), dvanaesterac će se p o jav iti u novom intertek stu alnom svjetlu — kao citatn i m e ta r h rv atsk e lirike genetski ve­ zan uz drevne in tertek stu aln e k o n tak te s francuskom provansalskom kulturom i tru b ad u rsk o m lirikom , a deseterac u lirici 19. i 20. stoljeća kao citatn i m e ta r u m jetn ičk e poezije in tertek stu aln o vezan uz trad ic iju ru raln e usm ene k u ltu re. A utocitati, m etacitati, in term ed ijaln i citati i napose c itati života ne p o jav lju ju se ni u svim tekstovim a, ni u svim um jetničkim stilovim a, ni u svim k u ltu ram a. N ačelno se m o­ že reći: što je neka v rsta citata d alja od sred išn je v rste in terliterarn ih citata, to je njezina nazočnost stilogenija. Činjenica da K rleža u visoko organiziranu ro m an u Na rubu pameti notnim zapisom izražava prim itiv n i mozgovni kaos svoga ju n ak a V alentina Žganca n ije nim alo slučajna. Za Krležin rom an, K rležin način m išljen ja i p isan ja, kao i za cijelu avangardnu k u ltu ru , u kojoj je taj ro m an nastao, citatn i je prijelaz izm eđu književnoum jetničkoga verbalnog teksta i paralelnoga glazbenog m ed ija bio posve naravan. K njiževni citati i književni citatn i k o n tak ti osnovni su p red m et svake citatn o o rijen tiran e književnoznanstvene ana­ lize. Ako znanstveno polje citatn e in tertek stu aln o sti pred o ­ čimo kao krug krugova, književnim će citatim a p rip asti m je­ sto središnjega kruga, a o stalim a — k oncentričnih krugova. U tom sm islu m ogu se izdvojiti dva osnovna tipa citajn^intertekstualne analize-, c e n t r i p e t a 1 n a, koja se kreće p rvenstveno u k rugu k njižeynih_cita ta , i c e n t r i f u g a l n a , koja tran scen d ira taj krug p rem a drugim krugovim a među-

30

Citatnost — eksplicitna intertekstualnost

Oraić Tolić / Teorija citatnosti

tekstovnih citatn ih veza. N ekim tekstovim a i nekim k u ltu ­ ram a b it će p rim jere n ija analiza centripetalnoga tip a koja se zadržava u in terliterarn o m citatn o m krugu; u drugim teksto­ vim a i drugim k u ltu ram a ta će se analiza m orati dopuniti složenom m režom autocitatnih, m etacitatnih, interm edi jalnih i izvanestetskih citatn ih susreta. U takvim k u ltu ram a kao što su npr. povijesni m anirizani, rom antizam i avangarda citatn o st se može sagledati sam o u cjelini citatnoga kruga krugova, m eđu kojim a će oni dalji od središnjega interliterarn o g kruga b iti posebno stilogeni, a u širem sm islu i kulturogeni.

Citati po funkciji sem antičkoj funkciji, ko ju obav ljaju u _sklopu teksta, £Tt^ r r n o guJ3ixlJf^€-f-e-C£ n ^ i j a l l i T i a u t o r e T e r e n c ij a l n i . R eferencijalni su citati o rijen tiran i ^ 'p o d t e k s t , a “ autoreferen cijalni n a tekst. Prvi u p u ću ju na sm isao p ro to ­ tek sta iz kojega su uzeti, drugi n a sm isao tek sta u koji su uključeni. .• R eferencijalni rita ti osnovna su značajka znanosti, a au to referen cijalni — u r n jig ^ s ti. ~U kn]iževno]~ urnjetnosti S i referencijalni su citati češći u prozi, a autoreferencijalni u poeziji. To ne znači da referencijalnih cita ta ne može b iti u poeziji n iti da se autoreferencijalni citati ne m ogu pojaviti u prozi i znanosti. K ada citati u poeziji obavljaju referencijaln u funkciju, onda se poezija o rije n tira n a prozu i zna­ nost, a k ad a citati u prozi i znanosti stoje u autoreferencijaln o j funkciji, situ acija je obratna: znanost i proza ravnaju se p rem a poeziji. C itati iz Krleže i G ram scia u tek stu Vjeran a Zuppe Što je napisao Antonio? referencijalni su poet­ ski citati, a citati iz filozofije, kabale, um jetnosti, folklora itd. u Blochovoj filozofskoj enciklopediji u to p ijsk ih p ro je­ kata Načelo nade autoreferencijalni su znanstveni citati: oni najčešće ne u p u ću ju na sm isao tekstova iz kojih potječu, nego na sm isao Blochove vlastite filozofije nade što je u b esk rajn o m citatn o m procesu treb a izgraditi. T ekst Vjeran a Zuppe n astao je u hrvatskoj k u ltu ri 80-ih godina, kada lirik a odavno nije u sre d ištu kom unikacijskih interesa epo­ he, kada je proza u žanrovskom p re v ratu 70-ih godina svrg­ nula poeziju s vlasti, ustoličivši za cijelo desetljeće sebe

31

n a njezino m jesto, i k ad a je znanost u sustavu k iiltn rr: opće­ nito p o stala i z v o r sem in tirk ih m ijena i civilizacijskih in­ spiracija. Filozofija E rn sta Blocha', riaprotiv, b itn o je vezana uz avangardnu kultu ru . Za avangardnu kultutoi 20. stoljeća karak terističn o je da u njo j sred išn je m jesto p rip ad a u m jet­ nosti, da u žanrovskom sustavu književnosti n a prvom m jestu stoji poezija, te da se i sva sem iotička p o d ru čja, način m iš­ ljen ja i oblici života n a neki način uvijek o rije n tira ju p rem a um jetn o sti i poeziji. U tom se sm islu i cijela Blochova m ark ­ sistička filozofija može shvatiti kao um jetničko-poetska fi­ lozofija, od teško prohodnoga ekspresionističkog stila do slobodnoga, neznanstvenog, au to referencijalnog citiran ja.

Citiranje književnosti na drugim kulturnim područjima U dosadašnjoj smo analizi načelno govorili o onim citat­ nim situacijam a kada je književnost osnovni tek st koji uzi­ m a citate iz raznih podtekstova (iz sam e književnosti, iz drugih um jetnosti, iz svijesti o u m jetn o sti ili iz prostran o g a p o d ru čja ne-um jetnosti). U svakoj k u ltu ri p o sto ji m eđutim i o b ra ta n slučaj, kada književnost p o staje p odtekstom • iz kojega citate crp u druga k u ltu rn a po d ru čja. K njiževnost se može c itirati u drugim um jetn o stim a, u filozofiji i znanosti, u razgovornoj kom unikaciji i, napokon, u svakodnevnoj m a­ terijaln o j kulturi. P odručje n a kojem u se književnost citira i način na koji se to čini ujedno su i vrlo uvjerljiva svjedočanstva o pojedinim tekstovim a, razdobljim a i cijeh m k u ltu rn im su­ stavim a. O sobito je k arak terističn o ako se književnost ci­ tira n a predm etim a m aterijaln e k u ltu re. To je najčešće znak o vrhunskom položaju književnosti u k u ltu rn o m sustavu, o njezinoj golem oj determ inacijskoj moći što zrači na druga k u ltu rn a područja, p a i n a tako daleko kao što je m a terijal­ na kultura. U H rvatskom naro d n o m p rep o ro d u 30-ih i 40-ih godina 19. stoljeća ilirske su se budnice npr. obilno citirale na raznim uporabnim predm etim a: plesnim redovim a, po­ zivnicam a, čašam a, šalicam a, tan ju rićim a i si. S jed n e s tra ­ ne, to se može razjasn iti širim razlozim a k u ltu re b id erm a­ je ra koja je u cjelini bila izrazito citatn a i kolažna. S druge strane, u posebnim je h rv atsk im p rep o ro d n im okolnostim a

32

Oraić Tolić / Teorija citatnosti

b id erm ajersk a citatn o st preuzim ala osebujne nacionalne funkcije, pa su rodoljubne davorije i budnice lako prelazi­ le granice časopisa ili usm ene k u ltu re i pojavljivale se na p red m etim a svakodnevne uporabe. Tako je n p r. zagrebački u ra r P etar S em m elroth isticao u svom oglasu n a stran ica­ m a »Ilirskih N arodnih novina« 1841. kako je pozvan »od m nogih štovanih dom orodacah« da u svoje satove ugradi glaz­ bene m ehanizm e s narodnim napjevim a, p a u tom sm islu nu d i dvije pjesm e; Još Horvatska ni propala i N e k se hrasti šaka mala (HNP: 326, 328) N ajblistaviji citatn i p u t u preporodnoj je k u ltu ri ne­ dvojbeno p rešla M ihanovićeva budnica Horvatska dom ovi­ na, objavljena u Danici od 14. ožujka 1835. O dm ah nakon o b jav ljiv an ja p jesm a je p ostala tako p o p u larn a da su se ubrzo pojavile šalice s četverostihom iz njezine druge ki­ tice. Godine 1846. tek st je uglazbio m ladi kadet Josip Ru-

Citatnost — eksplicitna intertekstualnost

3.3

njanin, a 1891, prigodom o tv aran ja gospodarske izložbe u Zagrebu, p jesm a je proglašena h rv atsk o m n arodnom him ­ nom pod naslovom Lijepa naša domovino. C itiranje u svim k u ltu rn im prigodam a, od ro d o lju b n ih d o m jenaka do po rcu ­ lanskih šalica, pružilo je M ihanovićevoj p jesm i vrhunsku au ru k oja ju je uzdignuta od ilirske budnice do nacionalne him ne. N acionalne su him ne po svom žanru i genezi različne. Iz perspektive citatn o sti o h rv atsk o j bi se him ni moglo reći da je to p asto ra ln a budnica, jednoglasno izabrana n a spon­ tanom i sveopćem citatn o m referen d u m u h rv atsk e k u ltu re 19. stoljeća.

Kategorijalni semiotički četverokut ili prvi korak prema tipologiji citatnosti K ada citatn a relacija p ostane dom inantom kakva teksta, autorskog idiolekta, um jetničkog stila ili k u ltu re u cjelini, govorim o o“ nacelQ, fenom enu, odnosno sustavu_ citatnosti. Kao i svaki sem iotički sustav, citatn o st se može shvati­ ti, klasificirati i najp ouzdanije p ro u čav ati, .s pom oću kategorijalnoga sem iotičkog četverokuta. K ategorijalni sem io­ tički č e tv ^ o k u t m etodološka je k o n stru k cija s dubokim on­ tološkim im plikacijam a, k oju sam dobila tako da sam tri osnovne sem iotičke relacije iz poznate podjele C harlesa Morrisa združila s kategorijom k u ltu rn e funkcije (usp. Oraić: 44). Prvu stranicu toga četverokuta čini sem antička relacija (odnos izm eđu označitelja i označenoga, znaka i referenta, tek sta i predm eta), d rugu sin tak tik a (odnos m eđu elem en­ tim a u n u ta r sustava), treću p rag m atik a (odnos izm eđu zna­ ka i korisnika, tek sta i publike), a četv rtu globalna k u ltu rn a funkcija što je tek st u cjelini svih svojih relacija obavlja u sklopu pripadnoga ku ltu rn o g sustava.

Porculanska šalica sa stihovim a iz Mihanovićeve Horvatske domovine: Vele gore, veli Hudi, Rujna lica, rujna vina, S iln i grom i, s iln i u ć i; — To /e naša dom ovina! Beč, druga polovica 30-ih godina 19. st. MUO.

Polazeći od p retp o stav k e da elem en tarn a sem iotička p ita n ja dosad nisu postav ljan a na jed in stv en u planu, u ok­ viru kategorijalnoga četverokuta, te da stoga nisu poznate ni kom parativne istraživačke p red n o sti toga m etodološkog lika, kategorijalni ću sem iotički četverokut n a jp rije u k ratk o opisati, a zatim ga p rim ijen iti n a uže in teresno p o d ru čje — fenom en citatnosti. U analitičkim i tipološkim o peracijam a

34

Oraić Tolić / Teorija citatnosti

s pom oću izabranoga m etodološkog lika oslan jat ću se na b in arn i tip m išljen ja i istraživanja. U tom ću se sm islu slu­ žiti nizom term inoloških opozicija iz klasične književnoteoretske, novije Hngvističke i suvrem ene sem iotičke topike kao što su označeno-označitelj, znak-referent, paradigm atika-sintagm atika, m etaforičko;m etonim i|^^ načelo^ u Jakobsonovu sm islu riječi, m im eza-očuđenje, 'analogija-hom ologija, horižontalno-vertikalno, dinam ično-statično i si. Tim i drugim term inološkim parovim a po k u šat ću od prigode do prigode d ati jednoznačan sm isao u sklopu tem eljnoga m etodološkog okvira — kategorijalnoga sem iotičkog četverokuta. Zašto sam se odlučila za razm išljanje u b in arn im opozicijam a, a ne neko drugo (npr. u trijadam a), nije ovdje po treb n o po­ d ro b n ije obrazlagati. Istican je svijesti o vlastitoj poziciji i razjašn jav an je te pozicije (autom etatekstualnost) ne p rip a­ d aju u zadaće ovakve rasprave. P rim jena našega četverokuta može b iti vrlo raznovrs­ n a kako s obzirom na sustav koji se proučava tako i s ob­ zirom n a razine koje se u sustavu žele proučiti. S e m a n ­ t i č k a r e l a c i j a može b iti unutarnja (odnos izm eđii označenoga-T- označiterja u s k lo p irm a k a )- i van/sfcg (odnos iz­ m eđu integralnog znaka i referenta, te k sta i predm eta, opi­ sa i opisanoga). Na planu vanjske sem antike, ovisno o p re d ­ m etu s kojim se tek st suodnosi, m ogu se izdvojiti dvije os­ novne sem iotičke orijentacije: orijentacija na prirodni jezik ili zbilju i orijentacija na t u đ i j e k s t ili jezilč"SuTture. U p r ­ vom slučaju tek st se p rim arn o suodnosi s društveno-povijesnom i p rirodnom zbiljom , u drugom u s tuđim tekstom ; jednom se tek st o rijen tira na stvarni m aterijaln i i k u ltu r­ ni svijet, drugi p u t n a već stvorene tekstove o svijetu; jed-, nom izvorno opisuje, drugi p u t se služi tuđim gotovim opisim a; jednom je riječ o suodnosu tekst-zbilja, drugi p u t o suodnosu tekst-tekst. Ako za drugu osnovnu o rijen tac iju p ri­ hvatim o term in J. K ristev s i n t e r t e k s t u a 1 n o s t, tada m ožem o obhkovati term inološki p a r i p rv u o rijen tac iju po­ v ratn o nazvati — t r a n s t e k s t u a 1 n o š ć u. U svim tekstovim a, svim um jetničkim stilovim a i svim k u ltu ram a načelno supostoje obje glavne o rijentacije, ali u većini realnih tekstova i realnih k u ltu ra jed n a o rijen ­ tacija najčešće po tisk u je drugu da bi sebe uzvisila n a se­ m iotički p ijed estal i tako n a neko vrijem e p o stala kulturno-povijcsnom dom inantom . U povijesti m odernih eu ropskih u m jetn ičk ih k u ltu ra p o sljed n ja velika~ realizacija i ^ e l a

Citatnost — eksplicitna intertekstualnost

35

tra n stek stu aln o sti bio je realizam ,/p o sljed n ja velika k u ltu ra građena na načelu in te rte k stu a ln o s ti' — avangarda. ~~Iz ' te / perspektive p ostaje razum ljivo zaIto”š T p r e t ^ t a ^ e za teoretizaciju in tertek stu aln o sti ostvarene u zenitu europske avangarde, na dijakro n ijsk o m ru b u ru sk e avangarde u djelu M ihaila B ahtina i njegovoj tezi o »dvoglasnosti«. Iz iste p er­ spektive p ostaje jasn ija i činjenica da je do o tk rića sam oga term in a i prvoga širen ja in tertek stu aln ih istraživ an ja došlo u sem iotici k u ltu re 70-ih godina, kada je sam a avangardna k u ltu ra postala pred m eto m živoga teoretskog in teresa s po­ m aknutog obzora svojih postm o d ern ih nasljednika. Sintaktička se r e l a c i j a u n ajo p ćen itijem sm islu svodi na b in arn u opoziciju cjeline i dijela, sustava i njegovih elem enata. Ovisno o sustavu koji proučavam o i na koji p rim jen ju jem o kategorijalni sem iotički četverokut, može se govoriti o sintaktici rečenice (suodnos m eđu dije­ lovima u n u ta r rečenice kao gram atičkoga m inisustava, u tradicionalnoj term inologiji sintaksa), o sintaktici ko m p o ­ zicije (suodnos m eđu dijelovim a tek sta u n u ta r njega sam o­ ga kao zasebne cjeline), o sintaktici zanrovsko-medijalnoga sustava (suodnos m eđu raznim sem iotičkim sferam a kao što su u m jetnost, znanost, rehgija, politika i si.), o sinta k­ tici megakulture, tj. onoga najbližeg n atk u ltu rn o g jed in st­ va u kojem u jed n a k u ltu ra najčešće o d m jen ju je drugu po nćtčelu inverzije (npr. suodnos izm eđu realizm a i avangarde u m egakulturi m odernizm a) i, napokon, o sintaktici civili­ zacije kao najvećem su p erk u ltu rn o m jed in stv u (npr. suodnos m eđu povijesnim k u ltu ram a od antike do suvrem enosti u ciklusu europske civilizacije, suodnos izm eđu europske i istočnjačkih civihzacija i sL). P r a g m a t i č k a je r e l a c i j a najm lađa, n ajslo ­ ženija i zacijelo n ajm an je istražena stran ica sem iotičkoga četverokuta. Kao i u sem antici, p rim arn a bi p o djela u n u ta r te relacije m ogla b iti p o d jela na unutarnju i va njsku prag­ matiku. Osnovno p itan je na p lanu u n u ta rn je p ragm atike bilo bi u lirici p itan je o suodnosu izm eđu lirskoga Ja i sugovornoga Ti, a u prozi p itan je o suodnosu izm eđu p rip o ­ vjedača u prvom ih trećem licu i drugoga lica kojem u se pripovjedač obraća. Osnovno p itan je n a planu vanjske p rag ­ m atike bilo bi p itan je o suodnosu stvarnoga a u to ra i stv ar­ nih sink ro n ijsk ih ljud i s kojim a on kom unicira (npr. suodnos izm eđu M iroslava Krleže i E nesa čengiča), izm eđu tek sta i njegovih povijesnih korisnika, izm eđu au torovih n am jera i »receptivnog obzora očekivanja« (term in H. R. Jaussa). Sva sociološka istraživanja suodnosa izm eđu au to ra i nakladnika.

36

Oraić Tolić / Teorija citatnosti

au to ra i književnih časopisa, nesporazum a izm eđu a u to ra i publike, autorove građanske biografije, um jetničke šutnje, p o p u larn o sti i si. p rip ad a ju u sferu vanjske pragm atike. Unu­ ta rn ju p rag m atiku proznoga tek sta obradio je suvrem eni sovjetski sem iotičar B oris U spenski u knjizi Poetika k o m ­ pozicije (1970), po pragm atičkoj relaciji klasificirao je um ­ jetn ičk e i književne obhke Jerzy Faryno u autorskom Uvo­ du u znanost o književnosti (1980), dok V iktor Žmegač po­ sebnu teo retsk u pozornost posvećuje kako p itan jim a prag­ m atičke logike književnoga tek sta tako i p itan jim a književ­ ne povijesti u tem eljene u pragm atici {Književno stvaralašt­ vo i povijest društva, 1976; K njiževnost i zbilja, 1982. itd.). Iz p ragm atičke perspektive i b u đ en ja interesa za tu stran i­ cu kategorijalnoga četverokuta može se razum jeti Jaussova recepcionistička teza i odjek što ga je ona im ala u suvrem e­ noj književnoj znanosti i kom unikacijskoj teoriji. U p o d ru čju nim alo jednoznačne k ategorije f u n k ­ c i j e valja načelno razlikovati funkcije u užem i funkcije u širem sm islu. Funkcije u užem sm islu p o jav lju ju se na prvim trim a stran icam a kategorijalnog četverokuta, u sferi sem antike, sintaktike i pragm atike, a funkcije u širem sm i­ slu na p lanu četverokuta shvaćenog kao cjelina. P ojedinač­ ne su funkcije sem antičke, sintaktičke i pragm atičke, a opće su — sem iotičke funkcije tek sta kao takvoga (npr. funkci­ ja u m jetn o sti u opreci p rem a znanosti, religiji ili praktičnoj kom unikaciji) i k u ltu rn e funkcije, bilo univerzalne, koje v rijede uvijek i svuda, bilo povijesne, po kojim a se razliku­ je tek st od teksta, povijesna k u ltu ra od povijesne kulture. K ada Ig o r Sm irnov u stu d iji Umjetnička intertekstualnost p rak tičn o j kom unikaciji p rip isu je adekvatan, znanosti inverzivan, u m jetn o sti konverzivan, a religiji kontrapozitivan sm isao, riječ je o sem iotičkim funkcijam a praktičnokom unikacijskoga, znanstvenoga, um jetničkoga i religioznoga tipa tek sta (Sm irnov 1988), a kada A leksandar F laker razlikuje društvene i estetske funkcije, posrijedi su k u ltu rn e funkcije koje au to r p ro m a tra u »stilskim form acijam a« realizm a i avangarde (Flaker 1976). Iz perspektive pojedinačnih funkcija, vezanih uz se­ m antičku, sin taktičku i pragm atičku relaciju s jedne i ge­ n eralne sem iotičke funkcije u m jetn o sti s druge strane, može se razjasn iti m etodološka ta jn a i osnovni grijeh poznate Jakobsonove tipologije jezičnih funkcija tek sta (Jakobson 1960). Jakobsonova referencijalna ili kognitivna funkcija s do m inantnom o rijen tacijo m poruke n a p red m et i m etajezič-

C ita tn o st — ek s p lic itn a in tertck-stualnost

37

na ili glosarska fun k cija s o rijen tacijo m p o ruke na vlastiti kod p rip ad a ju u sem antičke funkcije, ekspresivna funkcija s dom inantnom o rijen tacijo m p o ru k e n a p o šiljatelja, konativna s o rijentacijom na p rim atelja i fatička s o rijen tacijo m na k o n tak t ili kanal p oruke — p ragm atičke su funkcije, dok je u šestoj, poetskoj funkciji, s dom inantnom o rijen tacijo m na sam u poruku, osnovna sem antička fu n k cija avangardne u m jetn o sti i avangardne k u ltu re h ip o stazirana u sem iotičku funkciju u m jetn o sti kao takve. Poetska fu n k cija u Jakobsonovu tipološkom n a c rtu nije n išta drugo nego pojedinač­ na sem antička fun k cija au to referen cijaln o sti k o ja sto ji u opoziciji p rem a referenci jalnoj fu nkciji i na višoj razini u k ­ ljučuje m etajezičnu ili glosarsku fu n k ciju kao svoj speci­ jalni slučaj. Činjenica da je Jakobson o rijen tac iju p oruke na sebe sam u hipostazirao u generalnu p o etsku sem iotičku funkciju govori o tom u da je njegova tipologija n astala iz obzora avangardne k u ltu re u kojoj je au to referen cijaln a fu n k ­ cija potisnula i nadvladala svoju su p ro tn o st — referencijalnu funkciju. Iz obzora Jakobsonove tipologije realistička u m ­ jetn o st uopće ne bi bila u m jetn o st, je r ne zadovoljava glav­ ni k riterij poetske, n a sam u sebe o rijen tiran e poruke. Tako se Jakobsonova tipologija, iz p erspektive kategorijalnoga sem iotičkog četverokuta, u svojoj šestoj funkciji razotkriva kao ontologizacija vlastite avangardne u m jetn o sti i njezina načela autoreferencijaln o sti u univerzalnu b it um jetn o sti. P retpostavka je ovoga istraživ an ja da p o sto ji izvorna, ontološka i sem iotička fu n k cija u m jetn o sti k o ja to p o d ru č­ je ljudske djelatn o sti razh k u je kako od drugih znakovnih p o d ru čja (znanosti, religije, ideologije) tako i od zbilje. Po term inologiji Jan a M ukafovskoga i R om ana Jakobsona ta se funkcija može nazvati estetskom ili poetskom , ali se n je­ zin sadržaj m ora ponešto d ru k čije zam isliti. E stetsk a ili poetska funkcija nije načelno o rijen tac ija p o ruke na sebe sam u, nije svaki stilistički ili sem iotički višak, n ije nužno otklon od prirodnojezičnoga i p raktičnokom unikacijskoga kanona, nego —^jlvaranje novoga alternativn os iezičnoe svi^ e t a . Z nanstvene i prak tičn o k o m u n ik acijsk e funkcije uvijek su gnoseološke, estetska je fu n k cija — ontološka. Znanost i p rak tičn a kom unikacija u fu nkciji su i z r i c a n j a svije­ ta izvan sebe, u m jetn ičk a je fu n k cija s r i c a n j e vlastitoga paralelnog jezičnog svijeta. Polazeći od elem entarne pr'et- j postavke o estetskoj fu nkciji sric a n ja , ovdje ćem o se.-.uglav: / * povijesnim k u ltu rn im fu n k cijam a/ književnoum jetničke citatn o sti,'š~ p D v rein en im kraćim izleJ

38

Oraić Tolić / Teorija citatnosti

tim a u citatn e fenom ene drugih u m jetn o sti i civilizacije u cjelini. Stavim o li kategorijalni sem iotički četverokut u kon­ tek st novije znanosti o književnosti i k u ltu re u cjelini, vid­ je t ćemo da je sem antika bila glavni interes tradicionalne književne znanosti i tradicionalne k ulture, da se znanstveni o b ra t ru sk ih form alista odigrao na drugoj stranici četvero­ k u ta — u sferi sintaktike (teza J. Tinjanova o um jetničkim i izvanum jetničkim nizovim a, o sustavu sustava, književnoj evoluciji itd.), da su ru sk i form alisti naznačili uža pragm a­ tičk a (B. E jhenbaum ) i šira funkcionalna istraživanja te da, od češkoga stru k tu ralističk o g kruga 30-ih godina (Jakobson-Mukafovsky) sve do suvrem ene sem iotike i p o ststru k tu ralizma, p ro b lem atika funkcije p ostaje dom inantnom preoku­ pacijom svih znanosti hum anističkoga ciklusa, k u ltu re i metak u ltu re 20. stoljeća. S gledišta kategorije funkcije cijelo s e - 20. stoljeće može shvatiti kao stoljeće funkcionalizm a. Ono što ov3je~zeIim postići relativno je jedinstvo citatnoga fenom ena u sklopu posebnoga, kategori jalnog citatnog če­ tverokuta, izn ijansirana problem atska cjelina u kojoj su sve sem iotičke relacije ravnopravno zastupljene i napokon u je ­ dinjene na višem planu njihove generalne k u ltu rn e funkcije.

Kategorijalni citatni četverokut ili drugi korak prema tipologiji citatnosti Za razliku od tipologije citata, koju sm o izveli tako da smo razm atrah položaj citata u kategori jalnom u citatnom tro ­ k u tu, sada ćem o tekst, građen n a citatnom u tro k u tu , p ro u ­ čavati u sklopu kategorijalnoga citatnog četverokuta. Za tu ćem o svrhu citatni tro k u t zam isliti linearno (T-C-PT) i p ro ­ m a tra ti ga kako na pojedinim stranicam a tako i u cjelini citatnoga četverokuta. Iz p erspektive te jednostavne m etodologije osnovno će p itan je na sem antičkoj razini citatn o sti biti p itan je o g en eriran ju značenja u su sretu tek sta i citata (u n u tarn ja sem antika) ili tek sta i p o d tek sta (vanjska sem antika), os­ novno p itan je n a razini sintaktike — p itan je o suodnosu iz­ m eđu citata i vlastitih dijelova tek sta u n u ta r tek sta kao m inisustava (sintaktika citatne kom pozicije) ili tek sta i p ro ­ to tek sta u sustavu k u ltu re (sintaktika žanrovsko-m edijalnog

Citatnost — eksplicitna intertekstualnost

39

sustava), osnovno p itan je na pragm atičkoj razini — p itan je o suodnosu izm eđu p o šiljatelja citatn e p o ruke i citatnoga p rim atelja n a bilo kojoj razini, dok će na p o sljednjoj s tra ­ nici našega m etodološkog lika b iti riječi o globalnoj ku ltur­ noj fu n kciji što je citatn i tek st obavlja u sustavu dane kul­ ture, a citatn a k u ltu ra u sustavu p rip ad n e civihzacije kao K ulture svih k u ltu ra. Na svim stran icam a citatnoga četverokuta mogu n a­ čelno vladati dva tipa suodnosa. Na s e m a n t i č k o j r a ­ z i n i citatn i se tek st može o rije n tira ti s jedne stran e na po d tek st i citate, a s druge na sam oga sebe. Jednom je p o d tek st uzor teksta, pa sem antička determ in acija ide od PT preko C p rem a T. Drugi p u t p o d tek st nem a poziciju uzo­ ra za tekst, pa sem antičke d eterm inacije ili nem a ili ide ob­ ra tn o — od vlastitoga T p rem a C i PT. Jednom je vlastiti sm isao tuđ, drugi p u t tu đ i sm isao p o staje vlastit; jednom se novi citatni sm isao gradi po načelu m im eze starih kul­ tu rn ih sm islova, drugi p u t po načelu sem antičke d eform a­ cije i očuđenja poznatih k u ltu rn ih sm islova; jednom po n a­ čelu adekvacije s kanonskim značenjim a, drugi p u t po n a­ čelu kreacije novih značenja sve do kreacije ex nihilo; jed ­ nom po analogiji, drugi p u t po k o n trastu ili hom ologiji; jed ­ nom po načelu m etafo ričn o sti u Jakobsonovu sm islu riječi, drugi p u t po načelu m etonim ičnosti; jednom po sličnosti s tekstom p rethodnikom i p reth o d n o m kultu ro m , drugi p u t po susljednosti dvaju ravnopravnih članova in tertek stu aln o g su­ sreta, starijega i m lađega, tuđega i vlastitoga. Ako se zadržim o u sferi Jakobsonova tu m ačen ja re ­ to ričk ih figura m etafore i m etonim ije, p a se poslužim o gla­ sovitim p rim jero m o dvostrukoj p red ik aciji uz riječ »kuća« (m etaforičkoj: Kuća je palača i m etonim ijskoj: Kuća je od trstike, slame, Jakobson 1973), ako vlastiti tek st shvatim o kao »kuću«, a tuđi kao m ogući tip p red ik ata, onda će tuđi tek st jednom b iti nad ređ en a »palača« koja sebi podvrgava »kuću«, a drugi će p u t tu đ i tek st i p rip ad n i citati im ati poziciju »trstike«, odnosno »slame«, koje su ili s »kućom« ravnopravne ili ih »kuća« podvrgava sebi. U prvom sem an­ tičkom tip u citati su obično referencijalni, u dn.igomu au toreferencijalni; u prvom u n ik ad a nem a v ak an tn ih citata, u drugom u vakantni su citati česta pojava, napose onda kada se, kao u avangardnoj k u ltu ri 20. stoljeća, želi po k a­ zati kako nem a tekstova p reth o d n ik a koji zaslužuju polo­ žaj »palače«, kako je cijela trad icio n aln a k u ltu ra bila po­ grešno shvaćena kao »palača« i kako bi tu »palaču« trebalo ra sk rin k ati kao lažnu i tako srušiti.

40

Oraić Tolić / Teorija citatnosti

Na tem elju dvaju osnovnih sem antičkih odgovora i načelnih n ijan sa u n u ta r drugoga mogu se izdvojiti tri glavna citatn a oblika. K ada sem antička determ inacija ide od tuđega prem a v lastitom u tek stu, p a citatn i sm isao n astaje po načelu mimeze, analogije, adekvacije i m etaforičnosti, riječ j e o c i ­ t a t n o j i m i t a c i j i (shem atski T C ^ PT). U su p ro t­ nom slučaju, kada sem antička d eterm in acija ide »nepravil­ no«, od vlastitoga tek sta p rem a tuđem u, kada sm isao vlasti­ toga tek sta n ije m otiviran podtekstom , nego n astaje n a n a­ čelim a o čuđenja poznatih k u ltu rn ih sm islova, k o n tra sta ili hom ologije, k reacije i m etonim ičnosti u Jakobsonovu sm islu riječi, citatn i se k o n tak t može o stv ariti na dva načina: ili kao c i t a t n a p o l e m i k a vlastitoga te k sta p rotiv pod­ te k sta (shem atski T C PT) ili kao c i t a t n i d i j a l o g izm eđu ravnopravnih p a rtn e ra (shem atski T & C aimrt.-tyuchi'e _^«rchti(i'■"'■»•

irf{ aa^chcli crtiri Bc/rfjntfn-ic > \c[h< cbUTiiO’u a tfacrm m y oiunTi-mm pa^Nrum.' naidjĆ!fc.

Paothl/fuhK'Jtt

4i/C

j. I

I^(hohfct> rvhodi . d a i i f hi^i>JfM nr

y i cha^t^urat •JiiHCfrJchit im ufhm modrim i'h m id 'e v fihaCi /J p u T \ji’m»!'axUf:ymy.ri;>m,ffciy , V tJ if/'i’WChiieqpri/lrafy^H‘f a l i c h r s J j n-ili: re i! cf'a^ m:nouichroi:ctit;^/eJ^yi'i:l»sfeocTido-g irica y c ;(r jp ^ ib k m ^ :u !J irm n £ i{b rs - v tu t,^,b>e mm

^ '

ni piam uidi r-ifi'n tt r'm fm r^dduh o f ^ .i m i i . P r e fv jl fi-chlaia