Suvremena-Sociologijska Teorija [PDF]

Zitiervorschau

GEORGE RITZER

SUVREMENA SOCIOLOGIJSKA TEORIJA

NAKLADNI ZAVOD GLOBUS Zagreb, 1 9 9 7 .

Naslov izvornika George Ritzer Contemporary Sociological Theory

© 1 9 8 3 . , 1 9 8 8 . , by Alfred A. Knopf, I n c . , N e w Y o r k 1 9 9 2 . by M c G r a w - H i l l , Inc., N e w Y o r k

Recenzenti prof. dr. R A D E K A L A N J p r o f dr. O Z R E N Ž U N E C akademik J O S I P Ž U P A N O V

Dozvole za pretisak

Tekst 3 . P O G L A V L J E : Slike 3 . 1 i 3 . 3 preuzete su iz knjige The American University T a l c o t t a Parsonsa i Geralda Platta. Pretiskano uz dozvolu H a r v a r d University Press. Autobiografska skica R o b e r t a Κ. M e r t o n a . Copyright 1 9 8 1 . g. R o b e r t Κ. M e r t o n . Pretiskano uz dozvolu autora. 7. P O G L A V L J E : Autobiografska skica G e o r g e a Caspara H o m a n s a . Pretiskano uz dozvolu a u t o r a . Slike 7 . 1 i 7 . 2 preuzete su iz članka D o n a Bushella i R o b e r t a Burgessa Some Basic Priciples of Behavior iz knjige R. Burgessa i D . Bushella (eds.) Behavioral Sociology. Copyright 1 9 6 9 . , C o l u m b i a University Press. Pretiskano uz dozvolu izdavača. Citati iz knjige G e o r g e H o m a n s a , Social Behavior: Its Elementary Forms, C o p ­ yright 1 9 6 1 . , Harcourt Brace Jovanovich, Inc. Pretiskano uz dozvolu izdavača. Citati iz knjige Petera Blaua Exchange and Power in Social Life, Copyright 1 9 8 4 . , M a c m i l l a n Publishing C o . Pretiskano uz dopuštenje izdavača. 8 . P O G L A V L J E : Adaptirano iz Patricia Μ . L e n g e r m a n n i R u t h A. W a l l a c e , Gen­ der in America: Social Control and Social Change, str. 1 4 1 ­ 1 4 4 , C o p y r i g h t 1 9 8 5 . , P r e n t i c e ­ H a l l , I n c . Adaptirano uz dozvolu izdavača P r e n t i c e - H a l l , I n c . , E n g l e w o o d Cliffs, N e w J e r s e y . 9 . P O G L A V L J E : Citati iz knjige Μ . F oucaulta Madness and Civilization, prijevod R i c h a r d H o w a r d , Copyright 1 9 6 5 . , Pantheon B o o k s . Pretiskano uz dopuštenje Pantheon Books, Random House, Inc. Citati iz knjige M i c h e l a F oucaulta, The History of Sexuality, Vol. I: An Intro­ duction, prijevod R o b e r t Hurley, Copyright 1 9 8 0 . , P a n t h e o n B o o k s . Pretiskano uz dopuštenje izdavača P a n t h e o n B o o k s , R a n d o m H o u s e I n c . 1 0 . P O G L A V L J E : Slika 1 0 . 2 preuzeta je iz članka J a m e s a C o l e m a n a "Social Theo­ ry, Social Research and a Theory of Action", American Journal of Sociology 91. 1 3 0 9 . - 1 3 3 5 . Pretiskano uz dozvolu University of C h i c a g o Press. Slika 1 0 . 3 preuzeta je iz knjige R o n a l d a Burta Toward a Structural Theory of Action, Copyright 1 9 8 2 . , A c a d e m i c Press. Pretiskano uz dopuštenje.

V

Fotografije Stranica 7:

Culver Pictures

Stranica 1 5 :

Culver Pictures

Stranica 2 6 :

T h e Granger Collection

Stranica 2 9 :

The Granger Collection

Stranica 3 1 :

N a t i o n a l Library o f M e d i c i n e

Stranica 4 4 :

Culver Pictures

Stranica 5 0 :

Vlasništvo University o f C h i c a g o

Stranica 5 4 :

Vlasništvo American Sociological Association

Stranica 6 4 :

H o w a r d Press, C . W . Post College, T w a y n e Publishers, odjeljak G . ­ K . Hall & C o . , B o s t o n

Stranica 8 4 :

T h e B e t t m a n n Archive

Stranica 1 0 2 :

Vlasništvo R o b e r t a Κ. M e r t o n a

Stranica 1 2 8 :

T h e Granger Collection

Stranica 1 5 0 :

UPI/Bettmann N e w s p h o t o s

Stranica 1 5 5 :

G a m m a Liaison

Stranica 1 7 0 :

Vlasništvo I m m a n u e l a Wallersteina

Stranica 1 8 4 :

Vlasništvo University o f C h i c a g o

Stranica 1 9 7 :

Vlasništvo American Sociological Association

Stranica 2 2 2 :

Vlasništvo gde Alfreda Schutza

Stranica 2 7 4 :

Slika: Christopher S. J o h n s o n

Stranica 3 1 4 :

Vlasništvo Jessie B e r n a r d

Stranica 3 2 6 :

Vlasništvo D o r o t h y Smith

Stranica 3 5 0 :

T h e Granger Collection

Stranica 3 7 7 :

Vlasništvo Petera M . Blaua

VI

SADRŽAJ

PREDGOVOR

XV

PRVI DIO: UVOD

1

PRVO POGLAVLJE: Historijska skica sociologijske teorije: rane godine

3

DRUŠTVENE SNAGE U RAZVOJU SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E Političke revolucije Industrijska revolucija i rast kapitalizma Rast socijalizma Urbanizacija Religijska promjena Rast znanosti

6 6 6 7 8 8 8

INTELEKTUALNE SNAGE I RAST SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E Prosvjetiteljstvo i osnivanje sociologije u Francuskoj Konzervativna reakcija na prosvjetiteljstvo Karl Marx i razvoj njemačke sociologije Korijeni marksističke teorije Izvori njemačke sociologije Porijeklo britanske sociologije Politička ekonomija, ameliorizam i socijalna evolucija Reakcija na Spencera u Britaniji Italijanska sociologija: Pareto i Mosca Razvoj europskog marksizma na prijelazu stoljeća

9 9 10 18 18 23 32 33 36 37 38

SAŽETAK

39

DRUGO POGLAVLJE: Historijska skica sociologijske teorije: kasnije godine

41

RANA AMERIČKA SOCIOLOGIJSKA TEORIJA Politika rane američke sociologije Socijalna promjena, intelektualni tokovi i rana američka sociologija Utjecaj Herberta Spencera na sociologiju Cikaška škola Rana Cikaška sociologija Opadanje značaja Cikaške sociologije

43 43 43 46 48 48 53

SOCIOLOGIJSKA TEORIJA D O POLOVICE STOLJEĆA Razvoj Sveučilišta Harvard, Ivy lige i strukturalni funkcionalizam Opadanje značenja Cikaške sociološke škole Oblici razvoja u marksističkoj teoriji

55 55 59 60

SOCIOLOGIJSKA TEORIJA OD POLOVICE STOLJEĆA D O DANAS Strukturalni funkcionalizam: vrhunac i opadanje Radikalna sociologija u Americi: C. Wright Mills

61 61 63

VII

Razvoj konfliktne teorije Nastanak teorije razmjene Dramaturška analiza: rad Ervinga Goffmana Razvoj "kreativnih" sociologija Fenomenologijska sociologija Etnometodologija Egzistencijalistička sociologija Razvoj i pad sistemske teorije Napredovanje marksističke sociologije Izazov feminističke teorije Strukturalizam i poststrukturalizam Neofunkcionalizam Povezivanje makro i mikro teorije SAŽETAK

63 66 67 68 68 69 71 71 72 73 74 75 76 76

DRUGI DIO: GLAVNE TEORIJE TREĆE POGLAVLJE: Strukturalni funkcionalizam, neofunkcionalizam i alternativa konfliktne teorije

81

KONSENZUS I KONFLIKT STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM Historijski korijeni Funkcionalna teorija stratifikacije i njeni kritičari Funkcionalne pretpostavke društva Strukturalni funkcionalizam Talcotta Parsonsa AGIL Sistem akcije Evoluciona teorija Model strukturalnog funkcionalizma Roberta Mertona Osnovne kritike Najhitnija kritika Metodološka i logička kritika

82 82 86 87 89 91 91 92 99 100 105 105 107

NEOFUNKCIONALIZAM

109

ALTERNATIVA KONFLIKTNE T E O R I J E Djelo Ralpha Dahrendorfs Autoritet Pokušaji pomirenja strukturalnog funkcionalizma i konfliktne teorije Prema integriranijoj konfliktnoj teoriji: rad Randalla Collinsa Prema marksističkoj konfliktnoj teoriji

111 111 113 116 118 122

SAŽETAK

124

ČETVRTO POGLAVLJE: Varijante neomarksističke sociologijske teorije

127

EKONOMSKI DETERMINIZAM

130

HEGELIJANSKI MARKSIZAM György Lukacs Antonio Gramsci

131 132 134 VIII

KRITIČKA TEORIJA Glavna kritika Kritika marksističke teorije Kritika pozitivizma Kritika sociologije Kritika modernog društva Kritika kulture Glavni doprinosi Subjektivnost Dijalektika Kritika kritičke teorije Ideje Jiirgena Habermasa

135 135 136 136 137 137 138 139 139 141 142 143

STRUKTURALNI MARKSIZAM

146

Kritika drugih marksističkih teorija Principi strukturalnog marksizma Ponovna analiza Marxa: rad Louisa Althussera Nicos Poulantzas: ekonomija, politika i ideologija Kritičke reakcije na strukturalni marksizam

147 148 149 154 158

NEOMARKSISTIČKA EKONOMSKA SOCIOLOGIJA Monopolistički kapital Rad i monopolistički kapital Menadžerska kontrola Noviji primjeri marksističke ekonomske sociologije

160 160 163 164 166

HISTORIJSKI USMJEREN MARKSIZAM Moderni svjetski sistem Geografska ekspanzija Svjetska podjela rada Razvoj centralnih država Države i socijalne revolucije

168 168 170 171 171 172

NAJNOVIJI OBLICI RAZVOJA: MARKSISTIČKA TEORIJA IGARA

175

SAŽETAK

176

PETO POGLAVLJE: Simbolički interakcionizam OSNOVNI HISTORIJSKI KORIJENI Pragmatizam Biheviorizam Između redukcionizma i sociologizma

179 180 180 181 183

MEAD: MIND, SELF AND SOCIETY

185

Svijest Osoba Društvo

185 187 188

SUVREMENI SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM Sposobnost razmišljanja Mišljenje i interakcija Učenje značenja i simbola Akcija i interakcija Odabiranje IX

189 189 190 191 192 192

Osoba Djelo Morrisa Rosenberga Djelo Ervinga Goffmana Grupe i društva Blumer ο širim socijalnim strukturama

1

9

3

194 195 202 202

M E T O D O L O G I J S K I PRINCIPI

203

Blumer ο metodama Blumer protiv Kuhna ο metodama Blumerova interpretacija Meada

204 204 205

KRITIKA

206

PREMA ADEKVATNIJEM SIMBOLIČKOM INTERAKCIONIZMU

207

SAŽETAK

210

ŠESTO POGLAVLJE: Fenomenologijska sociologija i etnometodologija SLIČNOSTI I RAZLIKE

213 213

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA

"

Ideje Edmunda Husserla Interpretacija Husserlovih ideja Teorije Alfreda Schutza Interpretacija Schutzovog rada Znanost i socijalni svijet Svijet života Svijest Socijalna akcija i problematične situacije Interpretiranje Schutzove teorije Primjeri fenomenologijske sociologije Licem-u-lice interakcija Socijalna konstrukcija zbilje

216 216 218 219 219 221 228 232 233 234 235 235 238

ETNOMETODOLOGIJA

242

Primjeri iz etnometodologije Hodanje ("izvođenje" hodanja) Telefonski razgovori: identifikacija i prepoznavanje Izazivanje smijeha Poticanje aplauza Interaktivno pojavljivanje rečenica Formulacije Integracija govora i neverbalnih aktivnosti Orijentacione karte Postizanje roda Eksperimenti prekida Kritika tradicionalne sociologije Etnometodologija: osnovni program Neki osnovni koncepti Prema strukturalnim ograničenjima SAŽETAK

243 243 244 246 246 247 248 249 249 250 251 252 254 256 257 258

X

SEDMO POGLAVLJE: Teorija razmjene i bihevioralna sociologija SKINNER I BIHEVIORIZAM

263 265

BIHEVIORALNA SOCIOLOGIJA

267

Osnovni koncepti Modifikacija ponašanja

267 270

TEORIJA RAZMJENE Homans i Dürkheim Homans i Levi­Strauss Homans i strukturalni funkcionalizam Osnovne pretpostavke Homansa Pretpostavka uspješnosti Pretpostavka ο stimulansu Pretpostavka vrijednosti Pretpostavka deprivacija ­ zadovoljenje Pretpostavke ο agresiji ­ odobravanju Kritike Homansove teorije društva i kulture Parsons protiv Homansa Integrirana teorija razmjene P. Blaua Kritike Homansove teorije svijesti Integracija teorije razmjene i simboličkog interakcionizma

271 272 273 276 278 280 281 282 282 282 283 284 285 289 290

T R E N U T N I STATUS BIHEVIORALNIH TEORIJA

292

SAŽETAK

294

OSMO POGLAVLJE: Suvremena feministička teorija

297

(Patricia Madoo Lengerinann i Jill Niebrugge-Brantley) OSNOVNA TEORIJSKA PITANJA

299

OSNOVNI HISTORIJSKI KORIJENI

300

Feminizam: 1 6 0 0 . - 1960. Sociologija i feminizam: 1840. - 1960.

300 301

VARIJANTE SUVREMENE FEMINISTIČKE T E O R I J E Teorije ο razlikama između rodova Biološka objašnjenja razlika između rodova Institucionalna objašnjenja razlika između rodova Socijalno-psihologijske teorije roda Teorije ο nejednakosti između rodova Liberalni feminizam Marksistički feminizam Teorije ο ugnjetavanju roda Psihoanalitička feministička teorija Radikalni feminizam Socijalistički feminizam

3 07 309 310 310 311 311 312 316 319 320 322 325

FEMINISTIČKA SOCIOLOŠKA TEORIJA Feministička dijalektika Makrosocijalni poredak Mikrosocijalni poredak Responsivna akcija nasuprot namjernoj akciji

329 329 331 333 333

XI

Prekidana interakcija nasuprot kontinuiranoj interakciji Pretpostavka ο nejednakosti nasuprot pretpostavci ο jednakosti Stratificirana značenja nasuprot uobičajenim značenjima Ograničenja nasuprot izbora u značenjima - kreiranjima položaja Subjektivnost Preuzimanje uloge i osjećaj ο drugome Internalizacija normi zajednice Priroda osobe kao socijalnog aktera Svijest ο svakodnevnom životu Povezanost sa sociologijskim paradigmama SAŽETAK

334 335 335 336 337 337 337 338 338 339 341

DEVETO POGLAVLJE: Noviji oblici razvoja u sociologijskoj teoriji

345

TEORIJA AKCIJE Parsonsova teorija akcije Jedinica djelovanja Voluntarizam Problemi u Parsonsovoj teoriji akcije Noviji radovi u području teorije akcije

346 347 347 348 349 352

SISTEMSKA TEORIJA Kritike sistemske teorije

352 356

STRUKTURALIZAM

357

Lingvistički korijeni Antropološki strukturalizam: Claude Levi-Strauss Strukturalni marksizam Sociološke varijante Goffmanov strukturalizam Barijere prihvaćanja Poststrukturalizam: ideje Michela Foucaulta

357 358 361 363 363 364 365

STRUKTURALNA TEORIJA Strukturalna teorija Petera Blaua

372 374

TEORIJA M R E Ž E

379

EGZISTENCIJALISTIČKA SOCIOLOGIJA Egzistencijalizam i fenomenologija Osnovni interesi Budući razvoj

381 383 384 3 85

SAŽETAK

385

DESETO POGLAVLJE: Sirenje osnovnog problema u suvremenoj sociologijskoj teoriji

387

MAKRO-MIKRO POVEZANOST: OSNOVNI TEORIJSKI PROBLEM SOCIOLOGIJE Teorija strukturacije Anthonyja Giddensa Jürgen Habermasova integracija akcijske i sistemske teorije Multidimenzionalna sociologija Jeffreyja Alexandera Mikrotemelji makrosociologije Pristup teorije racionalnog izbora povezanostima mikro i makro razina

389 390 393 394 396 397

XII

Simpozij ο svijesti, ljudskoj akciji i strukturi iz 1979. Simpozij ο makro i mikro sociološkoj analizi iz 1983. Integracija akcije i sistema Jamesa Colemana Integriranje humanizma i strukturalizma Prema integrativnijoj teoriji razmjene Strukturalna teorija akcije "Metodološki individualizam" Raymonda Boudona

398 399 399 401 401 403 404

ZAKLJUČCI

405

SAŽETAK

406

DODATAK: Metateorija i metateorijska shema za analiziranje sociologijske teorije

407

METATEORIJA Varijante metateorije

407 409

IDEJE THOMASA KUHNA

411

SOCIOLOGIJA: MULTIPARADIGMATIČNA ZNANOST Osnovne sociološke paradigme Paradigma socijalnih činjenica Socijalno-definicionistička paradigma Socijalno-bihevioralna paradigma

413 414 414 415 415

PREMA INTEGRIRANIJOJ SOCIOLOGIJSKOJ PARADIGMI Razine socijalne stvarnosti: pregled literature Razine socijalne stvarnosti: model

416 416 420

BIBLIOGRAFIJA

425

KAZALO AUTORA

469

KAZALO POJMOVA

477

XIII

Biografske i autobiografske skice Abdel R a h m a n Ibn-Khaldun 7 Auguste C o m t e 15 Max Weber 26 G e o r g Simmel 2 9 Sigmund Freud 3 1 Herbert Spencer 4 4 R o b e r t Park 5 0 Pitirim A. S o r o k i n 5 4 C. W r i g h t M i l l s 6 4 Emile D ü r k h e i m 8 4 R o b e r t K. M e r t o n : Autobiografska skica 1 0 2 Karl M a r x 1 2 8 Louis Althusser 1 5 0 N i c o s Poulantzas 1 5 5 I m m a n u e l Wallerstein 1 7 0 Gorge Herbert Mead 184 Erving G o f f m a n 1 9 7 Alfred Schutz 2 2 2 G e o r g e C. H o m a n s : Autobiografska skica 2 7 4 Jessie B e r n a r d 3 1 4 D o r o t h y Ε . Smith 3 2 6 T a l c o t t Parsons 3 5 0 Peter M . Blau 3 7 7

XIV

PREDGOVOR D r u g o izdanje ove knjige - Suvremena sociologijska teorija - nastalo je i simul­ t a n o je publicirano zajedno s drugim izdanjem knjige Sociološka teorija, knjige k o j a je posvećena pregledu ukupne povijesti teorije unutar discipline - klasične i s u v r e m e n e . Iako će određeni dio historijskog naslijeđa discipline biti prezentiran i ovdje, o s n o v n a je pažnja posvećena suvremenim teorijama. O s n o v n i razlog što je ova knjiga toliko d r a m a t i č n o različita o d prvog izdanja publiciranog tek prije n e k o l i k o godina, govori na svoj način ο vitalnosti s o c i o l o ­ gijske teorije. Prvo poglavlje (Rane godine) i drugo poglavlje (Novije godine) nastavljaju i dalje s p r e g l e d o m sociologijskih teorija, iako su uključeni i m n o g i najnoviji oblici razvoja. Ostali dio knjige posvećen je raspravi ο najvažnijim suvremenim teorija­ ma. T r e ć e poglavlje započinje s raspravom ο strukturalnom f u n k c i o n a l i z m u , uključujući u o v o m izdanju i pregled ο strukturalno-funkcionalnim t e o r i j a m a T a l c o t t a Parsonsa. (Parsonsova misao ο teoriji akcije razmatra se u 9 . poglavlju.) T a k o đ e r , novost u ovom izdanju knjige je i rasprava iznesena u t r e ć e m poglavlju ο najnovijem porastu interesa za n e o f u n k c i o n a l i z a m . U t r e ć e m je poglavlju t a k o ­ đer sadržana i rasprava ο konfliktnoj teoriji kao alternativi strukturalnom funkci­ onalizmu. U č e t v r t o m poglavlju raspravlja se ο osnovnim varijantama n e o m a r k s i s t i č k e teorije - e k o n o m s k o m determinizmu, hegelijanskom marksizmu (s p r o š i r e n o m raspravom ο Antoniju G r a m s c i j u ) , kritičkoj teoriji (sa značajnim proširenjem rasprave ο J ü r g e n u H a b e r m a s u ) , strukturalnom marksizmu, marksističkoj e k o ­ n o m s k o j sociologiji (s n o v o m raspravom ο najnovijim radovima B u r a w o y a , E d wardsa i C l a w s o n a ) , historijski orijentiranom marksizmu, u k o j e je uključen i kraći novi odjeljak ο razvoju marksističke teorije igara. U p e t o m poglavlju raspravlja se ο s i m b o l i č k o m interakcionizmu, uključujući i nedavni razvoj kakav je na primjer p o n o v n o prosuđivanje značaja teorija Ervinga G o f f m a n a ili djela R o b e r t a Perinbanayagama. U šestom poglavlju raspravlja se ο f e n o m e n o l o g i j s k o j sociologiji i e t n o m e t o d o logiji. O v o poglavlje započinje s raspravom ο teorijama Alfreda Schutza. M a t e r i j a l ο e t n o m e t o d o l o g i j i bitno je izmijenjen, što je rezultat pojave novih radova ο toj temi, p o s e b n o radova britanskih e t n o m e t o d o l o g a i analitičara razgovora. U s e d m o m poglavlju raspravlja se ο teoriji razmjene i ο bihevioralnoj sociologi­ ji, i o n o je vrlo m a l o izmijenjeno u odnosu na ranije izdanje knjige. O s m o poglavlje p o t p u n o je n o v o ­ raspravlja se ο feminističkoj teoriji, a p o s e b n o su ga napisala za ovo izdanje knjige dva eksperta - Patricija M a d o o L e n g e r m a n n i Jill N i e b r u g g e - B r a n t l e y . K o l i k o je meni p o z n a t o , ovo je prvi puta da se ο feminističkoj teoriji iscrpno izlaže u udžbeniku ο s o c i o l o š k o j teoriji. U devetom poglavlju daje se sistematizacija najnovijih oblika razvoja u suvre­ m e n o j teoriji. Z n a č a j n a pažnja posvećena je izmijenjenim p r i r o d a m a teorije akcije, sistemske teorije, strukturalizma i poststrukturalizma (što uključuje i n o v o preci­ zno razmatranje rada M i c h e l a F o u c a u l t a ) , strukturalne teorije k a o i novu raspravu ο teoriji mreže i egzistencijalističkoj sociologiji. 1 0 . poglavlje p o t p u n o je n o v o poglavlje, posvećeno d r a m a t i č n o m razvoju sociološke teorije u 8 0 - i m godinama - porastu n a p o r a da se integriraju m a k r o i XV

XVI

PREDGOVOR

m i k r o teorije. U njemu se raspravlja veliki broj radova od kojih su najznačajniji oni A n t h o n y j a G i d d e n s a ο teoriji strukturacije, zatim radovi J . H a b e r m a s a usmjereni integriranju a k c i o n e i sistemske teorije, radovi J e f f r e y j a A l e x a n d e r a ο multidimen­ zionalnoj sociologiji, radovi Randalla Collinsa ο osiguravanju m i k r o t e m e l j a m a ­ k r o sociologije i radovi M i c h a e l a H e c h t e r a ο upotrebi teorije r a c i o n a l n o g izbora. Čini se da će ovi napori, usmjereni prema integriranju m a k r o i m i k r o teorija, biti osnovni p r e d m e t interesiranja sociologijske teorije u 1 9 9 0 - i m g o d i n a m a , a i kasnije. T i p r o b l e m i zaokupljaju pažnju nekih od najznačajnijih mladih t e o r e t i č a r a toga p o d r u č j a . Knjigu zaključuje jedan dodatak koji - osim što donosi raspravu ο m e t a t e o r i j s k o m pristupu koji označava cjelinu ove knjige - sada također nudi i pregled sociologijske m e t a t e o r i j e . O d r e đ e n broj biografskih skica ο R o b e r t u Parku, Karlu M a r x u , Emileu D u r k h e i m u , M a x u W e b e r u , G e o r g u Simmelu, T a l c o t t u Parsonsu, Alfredu Schutzu, R o b e r t u K. M e r t o n u , L ouisu Althusseru, Immanuelu W a l l e r s t e i n u , G e o r g e u H e r bertu M e a d u , G e o r g e u Casparu H o m a n s u i Peteru Blauu preuzet je iz p r e t h o d n o g izdanja knjige. B r o j takvih autobiografskih skica znatno je povećan u o v o m izdanju. N o v e biografske skice postoje ο Ibn Khaldunu, Augusteu C o m t e u , Sigm u n d u F r e u d u , H e r b e r t u S p e n c e r u , Pitirimu S o r o k i n u , C. W r i g h t M i l l s u , Ervingu G o f f m a n u , N i c o s u Poulantzasu, Jessie B e r n a r d i D o r o t h y Smith. Z a h v a l j u j e m Pat L e n g e r m a n n i Jill Brantley za njihovo poglavlje ο feminističkoj teoriji. Ž e l i o bih se također zahvaliti i R o g e r u R e i t m a n u i Davidu W a l c z a k u za njihovu p o m o ć prvom izdanju ove knjige, što se t a k o đ e r manifestiralo i u o v o m izdanju. P o s e b n o sam zahvalan B o b u Antoniu za njegove m n o g o b r o j n e i korisne ideje ο unapređenju ovog izdanja. Farid Alatas mi je m n o g o p o m o g a o u p r i p r e m a nju ovog n o v o g izdanja, a njegov poticaj da se uputim prema novim teorijskim perspektivama uvijek je bio uzbudljiv.

PRVI DIO UVOD

PRVO POGLAVLJE: Historijska skica sociologijske teorije: rane godine DRUŠTVENE SNAGE U RAZVOJU SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E POLITIČKE REVOLUCIJE INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA I RAST KAPITALIZMA RAST SOCIJALIZMA URBANIZACIJA RELIGIJSKA PROMJENA RAST ZNANOSTI I N T E L E K T U A L N E SNAGE I RAZVOJ SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E PROSVJETITELJSTVO I OSNIVANJE SOCIOLOGIJE U FRANCUSKOJ KARL M A R X I RAZVOJ NJEMAČKE SOCIOLOGIJE PORIJEKLO BRITANSKE SOCIOLOGIJE ITALIJANSKA SOCIOLOGIJA: PARETO I MOSCA RAZVOJ EUROPSKOG MARKSIZMA NA PRIJELAZU STOLJEĆA SAŽETAK

V ^ / v o je knjiga ο suvremenoj sociologijskoj teoriji. N j e n najznačajniji dio posve­ ćen je raspravi ο d o b r o utemeljenim teorijama koje su relevantne sve do današnjeg dana, ali i t e o r i j a m a koje tek bivaju priznatima. M e đ u t i m , adekvatno razumijeva­ nje današnjih teorija t a k o đ e r zahtijeva i o d r e đ e n o familijariziranje s historijom sociologijske teorije. Z b o g toga će ovo, kao i sljedeće poglavlje, biti p o s v e ć e n o pregledu najvažnijih teoretičara i teorija u povijesti sociologije. I a k o se sociologijske ideje m o g u pronaći u najranijoj historiji ljudskog r o d a , sociologija k a o distinktivna disciplina nije m n o g o starija od j e d n o g stoljeća. Z b o g toga, p r e m d a materijal koji se raspravlja u prva dva poglavlja nije suvremen, on t a k o đ e r nije niti sasvim povijestan. U j e d n o m d u g o r o č n o m smislu ukupna s o c i o l o ­ gijska teorija je relativno m o d e r n a . M a t e r i j a l ο k o j e m ć e m o raspravljati suvremen je i u j e d n o m d r u g o m smislu: teorije i teoretičari ο kojima ć e m o raspravljati su uglavnom i dalje značajni sve do današnjeg dana. U z m i m o samo nekoliko primjera - ideje glavnih mislilaca - M a x a W e b e r a , Karla M a r x a i Ε . D u r k h e i m a još uvijek su v e o m a korisne i š i r o k o upotrebljavane, iako su prvotno bile razvijene u 1 8 0 0 ­ t i m i ranim 1 9 0 0 ­ t i m godinama. T a k o đ e r je p o t r e b n o sumirati historiju sociologijske teorije zbog toga što su m n o g e suvremene teorije već n e k o vrijeme s nama, a da bismo ih razumjeli, m o r a m o procijeniti njihove rane korijene i historijski kontekst u k o j e m su nastale. Z b o g toga ć e m o se u prva dva poglavlja najprije susresti s t e o r i j a m a koje će zaokupljati našu pažnju kroz ostatak ove knjige.

4

UVOD

I a k o postoji m n o g o definicija p o j m a sociologijska teorija, ova se knjiga osniva na jednostavnoj ideji da je sociologijska teorija široki sistem ideja koje razmatraju pitanja društvenog života od središnje važnosti. O v a je definicija u oštrom kontrastu s f o r m a l n i m "znanstvenim" definicijama k o j e se koriste u raspravama ο teoriji. F o r m a l n a definicija m o g l a bi biti da je teorija cjelina m e đ u s o b n o povezanih pretpostavki koje o m o g u ć u j u sistematizaciju znanja, objašnjenje i predviđanje društvenog života i poticanje novih istraživačkih hipoteza (Faia, 1 9 8 6 . : 1 3 4 ) . I a k o je ovakva definicija višestruko privlačna, o n a se j e d n o s t a v n o ne može uklopiti u m n o g e cjeline ideja ο kojima će se raspravljati u o v o j knjizi. D r u g i m riječima, većina sociologijskih sistema ideja ne ispunjava jedan ili više zahtjeva formalnih k o m p o n e n a t a teorije, ali ih većina s o c i o l o g a ipak smatra t e o r i j a m a . N a š interes je usmjeren p r e m a značajnim teorijskim radovima sociologa, odno­ sno p r e m a radu onih u drugim područjima koji su definirani kao značajni za sociologiju. Pojednostavljeno r e č e n o , ovo je knjiga ο "velikim idejama" u s o c i o l o ­ giji, koje su izdržale probu vremena (ili su to o b e ć a l e ) , ο sistemima ideja k o j e raspravljaju ο najvažnijim društvenim pitanjima i sveobuhvatne su u svom zahva­ tu . 1

Prezentacija historije sociologijske teorije o g r o m a n je zadatak, no budući da t o m e p o s v e ć u j e m o samo dva poglavlja (poglavlje 1 . i 2 . ) , o n o što ć e m o ponuditi predstavlja krajnje selektivnu historijsku s k i c u . O s n o v n a ideja ovog historijskog uvoda je da čitatelja opskrbi s historijskom m a t r i c o m na koju se m o ž e nadograditi kasnija rasprava. Kada čitatelj nastavi prema idućim poglavljima u k o j i m a se razmatraju specifične teorije i doprinosi teoretičara, može se pokazati korisnim da se p o n o v n o vrati na pregled iznesen u ova dva prva poglavlja i razmotri o s n o v n a pitanja u njihovom historijskom kontekstu. (Prikaz 1.1 predstavlja shematsku sliku historije sociologijske teorije ο k o j o j se u o v o m poglavlju raspravlja.) T a k o ­ đer može biti k o r i s n o p o n o v n o pročitati ova poglavlja kada se završi čitanje cijele knjige. (Tada će se znatno lakše razumjeti m n o g o materijala izloženog u t i m poglavljima.) 2

V e o m a je teško utvrditi datum kada je sociologijska teorija nastala. Ljudi su o d najranijeg v r e m e n a razmišljali ο društvenom životu i razvijali različite t e o r i j e . N o , mi se n e ć e m o vraćati do najranijih vremena starih G r k a , R i m l j a n a ili pak u srednji vijek. T o ne r a d i m o stoga što ljudi u tim e p o h a m a nisu imali značajne s o c i o l o g i j ­ ske ideje, nego zbog toga što bi rezultat našeg istraživanja bio v e o m a m a l i ; potrošili b i s m o m n o g o vremena, a dobili bismo v e o m a m a l o ideja relevantnih za m o d e r n u sociologiju. Bez obzira na r e č e n o , nijedan od mislilaca koje p o v e z u j e m o s ranijim razdobljima nije mislio ο sebi kao ο sociologu, a i danas ih k a o takve rijetko klasificiramo. (Rasprava ο j e d n o m izuzetku nalazi se u biografskoj skici ο I b n - K h a l d u n u . ) T e k sredinom, a n a r o č i t o pri kraju 1 8 0 0 - t i h godina p r o n a l a z i m o mislioce koji m o g u biti jasno identificirani kao sociolozi. T o su sociologijski mislioci koji nas interesiraju, i naše ć e m o istraživanje započeti p r o u č a v a n j e m osnovnih društvenih i intelektualnih snaga koje su utjecale na formiranje njihovih ideja.

Postoji također elaborirana metasociologijska shema koja predstavlja osnovicu 1. i 2. poglavlja, te knjige u cjelini. Navedena shema je razvijena u poglavlju "Dodatak" na kraju knjige. Mnogo razradeniju historijsku skicu pogledaj također i kod Jerzy Szacki ( 1 9 7 9 . ) . 2

Slika 1 . 1 . Sociologijska teorija: rane godine FRANCUSKA DRUŠTVENE SNAGE

Političke revolucije

Prosvjetiteljstvo Montesquieu ( 1 6 8 9 - 1 7 5 5 ) Rousseau ( 1 7 1 2 - 1 7 7 8 )

Konzervativna reakcija Saint-Simon de Bonald ( 1 7 5 4 - 1 8 5 0 ) (1760-1825) de Maistre ( 1 7 5 3 - 1 8 2 1 )

Comte (1798-1857)

Dürkheim (1858-1917)

NJEMAČKA

Hegel (1770-1831)

Industrijska revolucija i rast kapitalizma

Mladohegelijanci Feuerbach (1804-1872)

Kant ( 1 7 2 4 - 1 8 0 4 )

Marx (1881-1883)

Ekonomski deterministi Kautsky (1854-1938)

Njemački historicizam Dilthey ( 1 8 3 3 - 1 9 1 1 )

Nietzsche ( 1 8 4 4 - 1 9 0 0 )

Rast

Hegelijanski marksisti Lukäcs (1885-1971) Weber (1864-1971)

Simmel (1858-1918)

ITALIJA

socijalizma Pareto ( 1 8 4 8 - 1 9 2 3 )

Urbanizacija

Mosca ( 1 8 5 8 - 1 9 4 1 ) Religijska promjena VELIKA BRITANIJA Rast znanosti

Politička ekonomija Smith ( 1 7 2 3 - 1 7 9 0 )

Ricardo ( 1 7 7 2 - 1 8 2 3 )

Evolucionistička teorija Spencer ( 1 8 2 0 - 1 9 0 3 )

6

UVOD

DRUŠTVENE SNAGE U RAZVOJU SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E Sva su intelektualna područja d u b o k o oblikovana njihovim socijalnim k o n t e k ­ s t o m . T o se p o s e b n o odnosi na sociologiju, što ne proistječe samo iz socijalnog okvira u k o j e m sociologija djeluje, nego i zbog toga što sociologija koristi socijalni okvir k a o osnovni predmet svog proučavanja. V r l o ć e m o se kratko osvrnuti na najvažnije društvene uvjete u 1 9 . i r a n o m 2 0 . stoljeću, i t o na o n e koji su bili najvažniji za razvoj sociologije. T a k o đ e r ć e m o iskoristiti ovu o k o l n o s t da se u p o z n a m o s najvažnijim likovima u povijesti sociologijske teorije.

Političke revolucije Dugi niz političkih revolucija započet 1 7 8 9 . g. s F r a n c u s k o m revolucijom i koji se nastavio kroz 1 9 . stoljeće, bio je osnovni i neposredni činilac u razvoju s o c i o l o g i j ­ skog teoretiziranja. Učinak tih revolucija bio je na m n o g a društva o g r o m a n , d o v o d e ć i do velikog b r o j a pozitivnih p r o m j e n a . M e đ u t i m , o n o što je privuklo pažnju m n o g i h ranih teoretičara nisu bile pozitivne k o n z e k v e n c e , nego negativni učinci takvih p r o m j e n a . T i su pisci bili p o s e b n o p o g o đ e n i k a o s o m i n e r e d o m k a o rezultatom revolucija, n a r o č i t o u F r a n c u s k o j . O n i su bili ujedinjeni u želji da p o n o v n o uspostave red u društvu. N e k i od najekstremnijih mislilaca toga p e r i o d a željeli su č a k povratak mirnih i stabilnih dana srednjeg vijeka. Profinjeniji mislioci shvatili su da je društvena p r o m j e n a koja je uslijedila učinila takav povratak n e m o g u ć i m . Z b o g toga su pokušali pronaći nove osnovice p o r e t k a u društvima k o j a su bila p r e o k r e n u t a naglavce političkim revolucijama 1 8 . i 1 9 . stoljeća. Interes za socijalni red postoji sve do današnjeg dana k a o jedna o d osnovnih p r e o k u p a c i j a mnogih sociologa i nekolicine sociologijskih teorija.

Industrijska revolucija i rast kapitalizma Industrijska revolucija koja je prodrmala m n o g a zapadna društva pretežno u 1 9 . i r a n o m 2 0 . stoljeću, bila je isto toliko važan činilac za formiranje sociologijske teorije kao što su to bile političke revolucije. Industrijska revolucija nije bila nekakav jednostavan događaj, nego mnoštvo m e đ u s o b n o povezanih događaja koji su kulminirali u transformiranju zapadnog svijeta od uglavnom p o l j o p r i v r e d n o g k pretežno industrijaliziranom sistemu. M n o g o ljudi napustilo je poljoprivredna d o b r a i poljoprivredu u o p ć e u zamjenu za industrijski rad u t v o r n i c a m a koje su nicale. Same tvornice bile su značajno izmijenjene serijom tehnologijskih u n a p r e ­ đenja. D o š l o je i do porasta e k o n o m s k e birokracije koja je osiguravala m n o š t v o p o t r e b n i h servisa za industriju i rastući kapitalistički e k o n o m s k i sistem. U t a k v o m tipu e k o n o m i j e ideal je bio nađen u s l o b o d n o m tržištu gdje su se mogli razmjenji­ vati mnogi proizvodi industrijskog sistema. U okviru tog sistema, n e k o l i c i n a je m n o g o profitirala dok je većina radila sate i sate za niske plaće. R e a k c i j a protiv industrijskog sistema i o p ć e n i t o protiv kapitalizma dovela je do radničkog p o k r e t a k a o i do različitih radikalnih pokreta usmjerenih rušenju kapitalističkog sistema. Industrijska revolucija i kapitalizam, kao i reakcije na njih, doveli su do o g r o m n i h p r e o k r e t a u z a p a d n o m društvu koji su utjecali u velikoj mjeri i na s o c i o l o g e . Četiri

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

7

ABDEL RAHMAN IBN-KHALDUN: biografska skica Postoji tendencija da se ο sociologiji misli ka o ο isključi­ vo modernom zapadnom fenomenu. Međutim, znan­ stvenici su se i u drugim dijelovima svijeta, već dugo bavili sociologijom. Jedan takav primjer je i Abdel Rah­ man Ibn-Khaldun. Ibn-Khaldun je rođen u Tunisu, u Sjevernoj Africi, 27. svibnja 1332. godine (Faghirzadeh, 1982.). Rođen u obrazovanoj obitelji, Ibn-Khaldun je bio podučavan u Kur'anu (muslimanska sveta knjiga), matematici i povi­ jesti. Tijekom života služio je nekolicini sultana u Tunisu, Maroku, Španjolskoj i Alžiru kao ambasador, dvorski savjetnik i član školskog vijeća. Proveo je također dvije godine u zatvoru u Maroku zbog svoga uvjerenja da državni upravljači nisu bili istovremeno i božji uprav­ ljači. Poslije otprilike dva desetljeća političke aktivnosti, Ibn-Khaldun se vratio u Sjevernu Afriku gdje je otpočeo njegov intenzivni petogodišnji period proučavanja i pisanja. Radovi koje je u tom razdoblju stvorio povećali su mu popularnost i omogućili da postane profesor u Centru za islamske studije na Al-Azhar musli­ m a n s k o m sveučilištu u Kairu. U svojim dobro posjećenim predavanjima ο društvu i sociologiji, Ibn­Khaldun je naglašavao važnost proučavanja sociološke misli i historijskog promatranja. Do svoje smrti 1406. godine, Ibn-Khaldun je napisao mnogobrojne radove koji sadrže mnoštvo ideja zajedničkih i suvremenoj sociologiji. Posvetio se znanstvenom proučavanju društva, empirijskom istraživanju i potrazi za uzrocima društvenih feno­ mena. Značajnu pažnju obratio je proučavanju različitih društvenih institucija (na primjer, politici, privredi) i njihovoj međusobnoj povezanosti. Bio je zainteresiran i za komparativno proučavanje primitivnih i modernih društava. Ibn-Khaldun svakako nije imao dramatičan utjecaj na modernu sociologiju, no taj se utisak može izmijeniti kada znanstvenici općenito, a posebno oni islamski, ponovno otkriju njegov rad i naglase njegovo značenje za suvremenu sociologiju.

najznačajnija lika u ranoj historiji sociologijske teorije - Karl M a r x , M a x W e b e r , Emile D ü r k h e i m i G e o r g Simmel - bili su zaokupljeni, kao i m n o g i manje značajni mislioci, p r o m j e n a m a i p r o b l e m i m a koje su industrijalizacija i kapitalizam stvorili u društvu. Proveli su živote proučavajući navedene p r o b l e m e i u m n o g i m su slučajevima razvili programe koji će p r i p o m o ć i njihovu rješavanju.

Rast socijalizma V e l i k a cjelina p r o m j e n a koje su bile usmjerene borbi s p r o b l e m i m a izazvanih industrijskim sistemom i kapitalizmom, može biti nazvana socijalizmom. I a k o su neki sociolozi davali prednost socijalizmu kao rješenju industrijskih p r o b l e m a , većina m u je i o s o b n o i intelektualno oponirala. S jedne strane, Karl M a r x je bio aktivni pristalica rušenja kapitalističkog sistema i njegove zamjene socijalističkim sistemom. Iako on sam nije do kraja razvio teoriju socijalizma, p r o v e o je m n o g o

8

UVOD

v r e m e n a kritizirajući brojne aspekte kapitalističkog društva. O s i m toga, sam se angažirao u različitim o b l i c i m a političkih aktivnosti za koje je vjerovao da će p o m o ć i rastu socijalističkih društava. M e đ u t i m , M a r x je bio atipičan primjer za rane godine sociologijske t e o r i j e . M n o g i rani teoretičari, kao na primjer W e b e r i D ü r k h e i m , bili su protivnici socijalizma (barem u o n o m smislu k a k o ga je M a r x o c r t a o ) . I a k o su i o n i p r e p o ­ znavali p r o b l e m e kapitalističkog društva, težili su društvenoj r e f o r m i unutar kapi­ talizma, a ne socijalnim revolucijama koje je zastupao M a r x . Bojali su se socijalizma više negoli kapitalizma. T a j strah je igrao daleko veću ulogu u razvoju s o c i o l o g i j ­ ske teorije negoli M a r x o v o podržavanje socijalističke alternative kapitalizmu. U biti, k a k o ć e m o t o kasnije vidjeti, u m n o g i m slučajevima sociologijska se t e o r i j a razvila k a o reakcija protiv marksističke i, općenitije r e č e n o , socijalističke teorije.

Urbanizacija D j e l o m i č n o k a o rezultat industrijske revolucije, velike mase stanovništva u 1 9 . i 2 0 . stoljeću bile su iskorijenjene iz svojih ruralnih d o m o v a i preseljene u urbanizi­ r a n a p o d r u č j a . O v a masovna migracija bila je, u najvećoj mjeri, uvjetovana p o s l o ­ vima k o j e je stvorio industrijski sistem u urbanim p o d r u č j i m a . O n je, m e đ u t i m , stvorio i m n o g e p o t e š k o ć e ljudima koji su se morali prilagoditi g r a d s k o m načinu života. O s i m toga, širenje gradova dovelo je do pojave naizgled b e s k o n a č n e liste urbanih p r o b l e m a - prenapučenosti, zagađenosti, buke, p r o m e t a , itd. P r i r o d a u r b a n o g života i njegovi problemi privukli su pažnju mnogih ranih s o c i o l o g a , p o s e b n o W e b e r a i G e o r g a S i m m e l a . Z a p r a v o , prva glavna škola a m e r i č k e s o c i o l o ­ gije - C i k a š k a škola - bila je velikim dijelom definirana svojim i n t e r e s o m za grad, a koristila je C h i c a g o kao laboratorij u k o j e m je mogla proučavati urbanizaciju i njene p r o b l e m e .

Religijska promjena Socijalne p r o m j e n e uzrokovane političkim revolucijama, industrijskom revoluci­ j o m i urbanizacijom imale su d u b o k utjecaj na religioznost. M n o g i su rani s o c i o l o ­ zi potekli iz religioznih obitelji i bili su aktivni, a u nekim slučajevima i p r o f e s i o ­ nalno uključeni u religiju (Hinkle i H i n k l e , 1 9 5 4 . ) . Postavili su sociologiji iste ciljeve koje su imali u svojim religijskim životima. Željeli su poboljšati život ljudi (Vidich i L y m a n , 1 9 8 5 . ) . Z a neke (kao za C o m t e a ) , sociologija se t r a n s f o r m i r a l a u religiju. Sociologijske teorije ostalih autora nose nepogrešiv religiozni pečat. D ü r k h e i m je ο religiji napisao j e d n o od svojih glavnih djela. M o r a l n o s t igra ključnu ulogu ne samo u D u r k h e i m o v o j sociologiji, nego i u kasnijoj sociologijskoj teoriji (na primjer, u djelu T a l c o t t a Parsonsa). Veliki dio W e b e r o v e aktivnosti isto je t a k o posvećen religijama svijeta. M a r x se t a k o đ e r interesirao za religioznost, ali je njegova orijentacija bila daleko kritičnija.

Rast znanosti U d o b a kada se sociologijska teorija razvijala, interes za znanost, ne s a m o na sveučilištu nego i u društvu uopće, značajno je p o r a s t a o . T e h n o l o g i j s k i proizvodi

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

9

znanosti prodirali su u svaki dio života, a znanost je postizala o g r o m a n prestiž. O n i koji su bili povezani s najuspješnijim znanostima (fizika, biologija i kemija) zauzimali su i najčasnija mjesta u društvu. Sociolozi (posebno C o m t e i D ü r k h e i m ) od p o č e t k a su bili zaokupljeni znanošću, a m n o g i su željeli oblikovati sociologiju p r e m a u z o r i m a uspješnih fizikalnih i biologijskih znanosti. M e đ u t i m , takva ra­ sprava uskoro se pretvorila u sukob između onih koji su svim srcem prihvaćali znanstveni model i onih koji su (poput W e b e r a ) mislili da distinktivne karakteri­ stike društvenog života čine nekritičko prihvaćanje znanstvenog m o d e l a teškim i n e r a z u m n i m . Problem odnosa između sociologije i znanosti i dan-danas se ra­ spravlja, iako čak i letimičan pregled najznačajnijih časopisa iz toga p o d r u č j a ukazuje na p r e d o m i n a n t n o s t onih koji favoriziraju sociologiju kao znanost. O v o su s a m o neki od najvažnijih činilaca koji su odigrali ključne uloge u r a n i m g o d i n a m a razvoja sociologijske teorije. Utjecaj tih činilaca postat će jasniji k a d a b u d e m o raspravljali ο raznim teoretičarima i t e o r i j a m a s p o m e n u t i m u o v o j knjizi. M n o g o s t r u k o s t ostalih socijalnih činilaca također je bila bitna u historiji s o c i o l o ­ gijske t e o r i j e , iako se njihov utjecaj ne može t o č n o odrediti. N a primjer, radikalni p o k r e t iz 1 9 6 0 - i h i ranih 1 9 7 0 - i h godina doveo je u SAD i u drugim zemljama do o b n o v l j e n o g interesa za marksističku i za druge oblike radikalnih teorija. I a k o njihov utjecaj varira u intenzitetu, socijalni činioci uvijek su implicirani u razvoju sociologijske teorije. I a k o su socijalni činioci značajni, osnovni predmet ovog poglavlja su intelektu­ alne snage koje su imale glavnu ulogu u oblikovanju sociologijske t e o r i j e . U r e a l n o m životu, naravno, intelektualni činioci ne mogu biti odvojeni o d socijalnih snaga. N a primjer, u raspravi ο prosvjetiteljstvu koja slijedi vidjet ć e m o da je taj p o k r e t bio blisko vezan (a u m n o g i m slučajevima je stvorio intelektualnu osnovu) za socijalne p r o m j e n e koje smo ranije spomenuli.

I N T E L E K T U A L N E SNAGE I RAST SOCIOLOGIJSKE TEORIJE M n o g e intelektualne snage koje su oblikovale razvoj socijalnih teorija razmatraju se u okviru nacionalnih konteksta u kojima se i njihov utjecaj prvenstveno o s j e ć a o . Z a p o č e t ć e m o s prosvjetiteljstvom i njegovim utjecajem na razvoj sociologijske teorije u F r a n c u s k o j .

Prosvjetiteljstvo i osnivanje sociologije u Francuskoj Mišljenje je m n o g i h da prosvjetiteljstvo potiče kritički razvoj u smislu kasnije evolucije sociologije ( H a w t h o r n , 1 9 7 6 . ; Nisbet, 1 9 6 7 . ; Seidman, 1 9 8 3 . ; Z e i t l i n , 1 9 8 1 . ) . Prosvjetiteljstvo je bilo period izvanrednog intelektualnog razvoja i p r o ­ mjena u filozofskom mišljenju . Veliki broj utemeljenih ideja i vjerovanja - o d 1

Ovaj odjeljak osniva se na radu Irvinga Zeitlina ( 1 9 8 1 . ) . Iako je zbog koherentnosti ovdje prezentirana cijela Zeitlinova analiza, ona ima niz ograničenja: postoje i bolje analize prosvjetiteljstva, moguće je spomenuti i mnoge druge činioce u razvoju sociologije, a Zeitlin ponekad prenaglašava pojedinačne utjecaje (npr. onaj Marxov). Međutim, u cjelini Zeitlin pruža dobru polaznu točku obzirom na ciljeve ovog poglavlja.

10

UVOD

kojih su m n o g i povezani s društvenim životom - bio je za vrijeme prosvjetiteljstva o d b a č e n i zamijenjen. Najznačajniji mislioci povezani s prosvjetiteljstvom bili su francuski filozofi Charles M o n t e s q u i e u ( 1 6 8 9 - 1 7 5 5 ) i J e a n J a c q u e s R o u s s e a u ( 1 7 1 2 - 1 7 7 8 ) . Utjecaj prosvjetiteljstva na sociologijsku teoriju bio je, m e đ u t i m , više indirektan i negativan, negoli direktan i pozitivan. K a k o t o navodi Irving Zeitlin - "rana sociologija razvila se kao reakcija na prosvjetiteljstvo" ( 1 9 8 1 . : 1 0 ) . M i s l i o c i ere prosvjetiteljstva bili su, iznad svega, pod utjecajem dviju intelektu­ alnih struja: filozofije 1 7 . stoljeća i znanosti. Filozofiju 1 7 . stoljeća oblikovala je djelatnost mislilaca kakvi su, na primjer, bili R e n e Descartes, T h o m a s H o b b e s i J o h n L o c k e . Naglasak je bio u s r e d o t o č e n na stvaranje velikog, općeg i vrlo apstraktnog sistema ideja koje čine r a c i o n a l n o prosuđivanje. Ovi mislioci, povezani s prosvjetiteljstvom, nisu odbijali ideju da sistemi ideja moraju biti opći te da moraju stvoriti r a c i o n a l n o mišljenje, ali su najznačajnije n a p o r e usmjerili da svoje ideje izvedu iz stvarnog svijeta te da ih u njemu provjere. Drugim riječima, željeli su kombinirati empirijsko istraživanje s r a z u m o m (Seidman, 1 9 8 3 . : 3 6 - 3 7 ) . M o d e l za navedenu zamisao bila je znanost, p o s e b n o N e w t o n o v a fizika. Ovdje vidimo širenje primjene znanstvene m e t o d e na socijalna pitanja. N a j e d n o j drugoj razini, ne samo da su mislioci prosvjetiteljstva željeli da njihove ideje budu, barem d j e l o m i č n o , derivirane iz stvarnog svijeta, nego su t a k o đ e r željeli da one budu i upotrebljive za socijalni svijet, n a r o č i t o za kritičku analizu toga svijeta. Stoga m o ž e m o reći da se period prosvjetiteljstva o d l i k o v a o v j e r o m da ljudi m o g u razumjeti i kontrolirati univerzum stvarnosti sredstvima razuma i e m p i r i j ­ skog istraživanja. T a k v o se stajalište zasnivalo na činjenici da je prirodni svijet o d r e đ e n prirodnim z a k o n i m a pa se činilo da takav m o r a biti i socijalni svijet. F i l o z o f je, p r e m a t o m e , koristeći razum i istraživanje t r e b a o otkriti te društvene z a k o n e . Kada su j e d n o m shvatili kako funkcionira društveni svijet, mislioci p r o ­ svjetiteljstva imali su i praktičan cilj - stvaranje "boljeg", racionalnijeg svijeta. Naglašavajući razum, filozofi prosvjetiteljstva težili su odbijanju vjerovanja u tradicionalni autoritet. Kad su ispitivali tradicionalne vrijednosti i institucije, često su utvrđivali da su one iracionalne, o d n o s n o suprotne ljudskoj prirodi, ograničavajuće za ljudski rast i razvoj. Misija filozofa prosvjetiteljstva, koji su bili praktični i željeli p r o m j e n u , bila je prevladavanje takvog iracionalnog sistema. K O N Z E R V A T I V N A REAKCIJA NA PROSVJETITELJSTVO Površno gledajući, m o ž e m o pomisliti da je francuska sociologija bila p o d izravnim i pozitivnim utjecajem prosvjetiteljstva. N a k o n c u , nije li francuska sociologija postala racionalna, empirijski orijentirana, znanstvena i usmjerena p r e m a p r o m j e ­ n a m a ? O d g o v o r je pozitivan, no takav se razvoj nije zbio prije n o što je bila oblikovana cjelinom ideja koje su se razvile k a o reakcija na prosvjetiteljstvo. Seidman prosuđuje o v a k o : "Ideologija protuprosvjetiteljstva predstavljala je virtu­ alnu inverziju prosvjetiteljskog liberalizma. Umjesto modernističkih premisa, m e ­ đu kritičarima prosvjetiteljstva m o ž e m o otkriti snažna a n t i m o d e r n a raspolože­ n j a . " ( 1 9 8 3 . : 5 1 ) . K a k o ć e m o kasnije vidjeti, sociologija u o p ć e , a p o s e b n o francu­ ska sociologija, od samog svog p o č e t k a predstavljala je nezgodnu mješavinu ideja prosvjetiteljstva i ideja suprotstavljenih prosvjetiteljstvu. Najekstremniji oblik opozicije idejama prosvjetiteljstva bila je francuska k a t o ­ lička k o n t r a r e v o l u c i o n a r n a filozofija, prezentirana u idejama Louisa de B o n a l d a

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

11

( 1 7 5 4 - 1 8 4 0 ) i J o s e p h a de M a i s t r e a ( 1 7 5 3 - 1 8 2 1 ) . Ovi se autori nisu s a m o usproti­ vili prosvjetiteljstvu, nego su ustali i protiv Francuske revolucije k o j u su smatrali d j e l o m i č n i m p r o i z v o d o m načina razmišljanja karakterističnog za period prosvjeti­ teljstva. D e B o n a l d je, na primjer, bio uznemiren r e v o l u c i o n a r n i m p r o m j e n a m a i zahtijevao je povratak u mir i harmoniju srednjeg vijeka. P r e m a n j e g o v o m mišlje­ nju, B o g je bio izvor društva; p r e m a t o m e , razum, koji je bio t o l i k o značajan filozofima prosvjetiteljstva, shvaća se inferiornim pred tradicionalnim religioznim vjerovanjima. Štoviše, budući da je Bog stvorio društvo, ljudi se u o p ć e ne bi smjeli miješati pokušavajući promijeniti tu svetu kreaciju. U širem smislu, de B o n a l d se suprotstavljao svemu o n o m e što je umanjivalo značaj tradicionalnih institucija kakve su, na primjer, patrijarhat, m o n o g a m n a obitelj, m o n a r h i j a i katolička crkva. Nazvati de B o n a l d o v o stanovište samo konzervativnim značilo bi podcijeniti ga. I a k o de B o n a l d predstavlja prilično ekstreman oblik konzervativne reakcije, njegov rad sadrži i koristan uvod njenim o p ć i m premisama. Konzervativci su, na primjer, odbacili u potpunosti sve o n o što su smatrali "naivnim" r a c i o n a l i z m o m prosvjetiteljstva. O n i su ne samo priznavali iracionalne aspekte društvenog života, n e g o su im pridavali pozitivnu vrijednost. Z b o g toga su f e n o m e n e kakvi su na primjer tradicija, imaginacija, e m o c i o n a l i z a m ili religija smatrali korisnim i n e o p ­ h o d n i m k o m p o n e n t a m a društvenog života. Z b o g toga nisu voljeli p r o m j e n u i težili su zadržavanju postojećeg poretka, a oblike društvenog razvoja kakvi su, na primjer, F r a n c u s k a ili industrijska revolucija držali razornim silama. Konzervativci su naglašavali veliko značenje socijalnog p o r e t k a , što i nadalje ostaje j e d n o m o d središnjih t e m a velikog dijela sociologijske teorije. Zeitlin navodi 10 glavnih konzekvenci koje su proistekle iz konzervativne reakcije na prosvjetiteljstvo i koje su, prema njegovu mišljenju, poslužile b a r e m inicijalno za kasniji razvoj francuske sociologije. 1.

M i s l i o c i prosvjetiteljstva naglašavali su značenje individualnog, a konzerva­ tivna je reakcija osnovne sociološke interese usmjeravala naglašavajući druš­ tvo i druge globalne f e n o m e n e . Društvo se shvaćalo drugačijim od puke agregacije individua. Smatralo se da o n o ima svoju o s o b n u egzistenciju, svoje o s o b n e zakone razvoja i duboke korijene u prošlosti.

2.

Društvo je bilo najvažnija jedinica analize; bilo je važnije od p o j e d i n c a . O n o je o b l i k o v a l o pojedinca prvenstveno p r o c e s o m socijalizacije. Pojedinac se čak nije shvaćao kao osnovni e l e m e n t društva. Društvo se sastojalo od sljedećih sastavnih dijelova - uloga, statusa, o d n o s a , struktura i institucija. Pojedinci samo popunjavaju navedene dijelove društva. Dijelovi društva m e đ u s o b n o su povezani i međuzavisni. T e su m e đ u p o v e z a nosti činile glavnu osnovicu društva. T a k v o je stajalište vodilo ka konzerva­ tivnoj političkoj orijentaciji. Budući da su, dakle, dijelovi društva m e đ u s o b n o povezani, odatle proizlazi i zaključak da loše tretiranje s a m o j e d n o g dijela društva m o ž e voditi do podcjenjivanja značenja drugih dijelova, a k o n a č n o i sistema u cjelini. T o također znači da se promjene u s o c i j a l n o m sistemu m o r a j u izvoditi s krajnjom opreznošću.

3.

4.

5.

P r o m j e n a se ne shvaća kao opasnost samo za društvo i njegove dijelove, n e g o t a k o đ e r i za pojedince u društvu. Različiti dijelovi društva zadovoljavaju različite ljudske p o t r e b e . U k o l i k o su institucije p o r e m e ć e n e , ljudi će najvjero­ jatnije trpjeti, a to će vjerojatno dovesti do društvenog nemira.

12 6.

7.

UVOD O p ć a je tendencija bila da se razni široki dijelovi društva smatraju k o r i s n i m a i za pojedince i za društvo. K a o rezultat, bilo je v e o m a m a l o želje da se traže negativni učinci postojećih društvenih struktura i institucija. M a n j e jedinice društva poput, na primjer, obitelji, susjedstva, religijskih zajednica ili radnih grupa, smatrale su se bitnima i za p o j e d i n c a i za društvo. O n e su osiguravale intimno licem-u-lice okruženje koje je ljudima p o t r e b n o da prežive u m o d e r n o m društvu.

8.

Postojala je t a k o đ e r i tendencija da se različite oblike m o d e r n i h društvenih p r o m j e n a kakvi su, na primjer, industrijalizacija, urbanizacija i birokratizacija, vidi k a o pojave s razornim u č i n k o m na društvo. T a k v e su se p r o m j e n e dočekivale sa strahom i tjeskobom, pa je naglasak u razmišljanjima s p o m e n u ­ tih mislilaca bio na proučavanju različitih načina tretiranja pretpostavljenih razornih učinaka.

9.

I a k o su m n o g e od tih p r o m j e n a vodile prema bolje o r g a n i z i r a n o m društvu, konzervativna reakcija je ipak naglašavala neracionalne učinke (na primjer rituale, c e r e m o n i j e , molitve) u društvenom životu.

1 0 . N a posljetku, konzervativci su podržavali postojanje hijerarhijskog sustava, smatrajući da u društvu m o r a postojati diferencirajući sistem statusa i nagra­ da. Ovih deset nabrojanih aspekata, deriviranih iz konzervativne reakcije na p r o ­ svjetiteljstvo, treba vidjeti kao neposrednu intelektualnu osnovu razvoja sociologi­ je u F r a n c u s k o j . M n o g e su od navedenih ideja našle svoj put u r a n o m s o c i o l o g i j ­ s k o m razmišljanju, premda su i neke od ideja prosvjetiteljstva (empirizam, na primjer) t a k o đ e r bile utjecajne. I a k o smo naglasili postojanje diskontinuiteta između prosvjetiteljstva i reakcije na njega, Seidman t a k o đ e r ističe i postojanje kontinuiteta i povezanosti. Prvo protu-prosvjetiteljstvo je nastavilo znanstvenu tradiciju razvijenu u prosvjetitelj­ stvu. D r u g o - iz prosvjetiteljstva je preuzeto naglašavanje značenja kolektiviteta (kao jedinica oponiranih p o j e d i n c i m a ) , što je kasnije značajno p r o š i r e n o . T r e ć e - i jedna i druga orijentacija m n o g o se zanimala za p r o b l e m e suvremenog svijeta, o s o b i t o njegove negativne učinke na pojedince. Sada ć e m o se uputiti k stvarnom osnivanju sociologije kao distinktivne discipli­ ne - posebice p r e m a proučavanju djela triju francuskih mislilaca: C l a u d e a Saint-Sim o n a , Augustea C o m t e a i p o s e b n o Emilea D u r k h e i m a . Postoji o p ć a suglasnost da se upravo oni m o g u smatrati osnivačima sociologije. C L A U D E H E N R I S A I N T - S I M O N ( 1 7 6 0 - 1 8 2 5 ) . Saint-Simon je bio stariji od Augustea C o m t e a , koji je u mlađim godinama radio kao njegov sekretar i u č e n i k . Postoji vrlo velika sličnost u idejama ovih dvaju mislilaca, pa ipak je oštra rasprava među njima dovela do k o n a č n o g razlaza ( K . T h o m p s o n , 1 9 7 5 . ) . B u d u ć i da se C o m t e o b i č n o drži značajnijim za osnivanje sociologije, navest ć e m o s a m o n e k o l i ­ k o osnovnih teza iz razmišljanja Saint-Simona. Najinteresantniji aspekt S a i n t - S i m o n o v o g djelovanja je njegov značaj / za k o n ­ zervativne sociologijske teorije (kakva je na primjer C o m t e o v a ) i marksističku teoriju, k o j a je višestruko suprotstavljena konzervativnoj sociologiji. Slijedeći konzervativnu nit, Saint-Simon je želio sačuvati društvo onakvim kakvo je bilo, međutim, ipak nije želio povratak na oblike iz srednjeg vijeka, k a k o su t o tražili de

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

13

B o n a l d i de M a i s t r e . Bio je t a k o đ e r i pozitivist (Dürkheim, 1 9 2 8 . / 1 9 6 3 . : 1 4 2 ) što znači da je smatrao kako se pri proučavanju društvenih f e n o m e n a moraju koristiti iste znanstvene tehnike kao i u prirodnim znanostima. U r a d i k a l n o m smislu, S a i n t - S i m o n se zalagao za socijalne r e f o r m e , n a r o č i t o za centralizirano planiranje privredog sistema. Ali, Saint-Simon nije otišao toliko daleko k o l i k o je t o kasnije učinio M a r x . I a k o je i on poput M a r x a smatrao kapitaliste slojem koji nasljeduje feudalno plemstvo, bilo mu je neprihvatljivo zamisliti da bi radnička klasa m o g l a zamijeniti kapitaliste. M n o g e Saint-Simonove ideje mogu se naći i u C o m t e o v i m djelima, pa ć e m o ih u nastavku ukratko ispitati. A U G U S T E C O M T E ( 1 7 9 8 - 1 8 5 7 ) . C o m t e je prvi upotrijebio termin sociologija. I m a o je o g r o m a n utjecaj na rane sociologijske teoretičare (posebno na H e r b e r t a S p e n c e r a i Emilea D u r k h e i m a ) . V j e r o v a o je da sociologijsko proučavanje m o r a biti znanstveno, kao što t o drže i mnogi suvremeni sociolozi (Lenzer, 1 9 7 5 . ) . Pa ipak, Auguste C o m t e n e m a više g o t o v o nikakav značajan utjecaj na sociologiju. C o m t e o v o djelovanje može se shvatiti - m a k a r d j e l o m i č n o - k a o reakcija na F r a n c u s k u revoluciju i prosvjetiteljstvo koje je smatrao osnovnim u z r o k o m izbija­ nja F r a n c u s k e revolucije ( 1 8 3 0 . - 1 8 4 2 . / 1 9 7 4 . ; 1 8 5 1 . - 1 8 5 4 . / 1 9 7 6 . ) . J a k o ga je smetala anarhija koja se proširila društvom i bio je v e o m a kritičan p r e m a o n i m francuskim misliocima koji su imali pozitivan stav prema prosvjetiteljstvu i revo­ luciji. Svoj znanstveni pogled razvio je k a o "pozitivizam" ili "pozitivnu filozofiju" da bi se b o r i o protiv o n o g a što je smatrao negativnom i destruktivnom f i l o z o f i j o m prosvjetiteljstva. C o m t e je bio u suglasju, ali i pod utjecajem francuskih k o n t r a r e volucionarnih katolika (posebno de B o n a l d a i de M a i s t r e a ) . M e đ u t i m , njegov se rad m o ž e proučavati neovisno ο njihovim utjecajima u najmanje dva smisla. N a prvom mjestu, C o m t e nije smatrao m o g u ć i m povratak u srednji vijek; n a p r e d a k znanosti i industrije učinio je to n e m o g u ć i m . D r u g o - razvio je daleko finiji teorijski sustav nego njegovi prethodnici, koji je bio primjeren za oblikovanje d o b r o g dijela rane sociologije. C o m t e je razvio socijalnu fiziku, o d n o s n o o n o što će kasnije nazvati sociologi­ jom da bi se b o r i o protiv negativnih filozofija i anarhije koja se, p o n j e m u , proširila francuskim društvom. U p o t r e b a složenice socijalna fizika j a s n o je p o k a ­ zala da je C o m t e težio modelirati sociologiju po uzoru na "krute znanosti". T a nova znanost, koja će po njegovom mišljenju postati glavna znanost, trebala je proučavati i socijalnu statiku (postojeće socijalne strukture) i socijalnu dinamiku (socijalnu p r o m j e n u ) . Iako se u o b a aspekta tražilo utvrđivanje z a k o n a društvenog života, smatrao je socijalnu dinamiku značajnijom od socijalne statike. Interes za socijalnu p r o m j e n u odražavao je njegov interes za socijalnu r e f o r m u koja bi trebala popraviti bolesti do kojih su dovele Francuska revolucija i prosvjetitelj­ stvo. C o m t e se nije zalagao za revolucionarnu p r o m j e n u budući da je držao da će p r i r o d n a evolucija društva sama učiniti stvari boljima. R e f o r m e su bile p o t r e b n e s a m o da m a l o p o t p o m o g n u prirodni proces. O v o nas vodi do najhitnijeg dijela C o m t e o v e teorije - njegove teorije evolucije ili zakona ο tri stadija. T a teorija tvrdi da je svijet u svojoj povijesti p r o š a o kroz tri intelektualna stadija razvoja. Prema C o m t e u , ne samo da je svijet prošao kroz taj p r o c e s , nego su i grupe, društva, znanosti, pojedinci, pa čak i svijest ljudi prošli kroz tri navedena stadija. Teološki stadij je bio prvi i on je p o s t o j a o u svijetu prije 1 3 0 0 . g o d i n e . U t o m je periodu osnovni sistem ideja naglašavao vjerovanje da se

14

UVOD

nadnaravne sile, koje su ljudima propagirali religiozni pojedinci, nalaze u korijenu svega. Preciznije r e č e n o , socijalni i prirodni svijet shvaćao se k a o božji proizvod. Drugi je metafizički stadij koji je postojao - grubo r e č e n o - između 1 3 0 0 . i 1 8 0 0 . g o d i n e . U o v o m stadiju, vjerovalo se da razne apstraktne sile k a o , na primjer, "priroda" a ne personalizirani bogovi objašnjavaju g o t o v o sve. K o n a č n o , 1 8 0 0 . godine svijet ulazi u pozitivističku fazu koju odlikuje vjera u znanost. Ljudi se više ne interesiraju za prapočela (Bog ili priroda) i umjesto toga p r o m a t r a j u društveni i prirodni svijet u potrazi za zakonima koji njima upravljaju. Sasvim je j a s n o da se u svojoj teoriji svijeta C o m t e k o n c e n t r i r a o na proučavanje intelektualnih činilaca. I stvarno, drži C o m t e , intelektualni p o r e m e ć a j je uzrok socijalnih p o r e m e ć a j a . Poremećaji društvenog sustava proistječu iz ranijih sistema ideja ο svijetu ( t e o l o š k o m i metafizičkom) i nastavljaju postojati i u pozitivistič­ k o m (znanstvenom) d o b u . T e k o n d a kada pozitivizam postigne p o t p u n u k o n t r o l u , prestat će društveni p o r e m e ć a j i . Budući da se radi ο e v o l u c i o n o m procesu, n e m a nikakve p o t r e b e podržavati socijalne nemire i revolucije. Pozitivizam će d o ć i , i a k o ne t a k o brzo k a k o bi to neki htjeli. Ovdje C o m t e o v socijalni r e f o r m i z a m i njegova sociologija koincidiraju. Sociologija može ubrzati dolazak pozitivizma i, p r e m a t o m e , donijeti društvu red. Više od svega, C o m t e nije želio priznati značaj revolu­ cija. Prema njegovu mišljenju, već je dosta nereda u svijetu. O n drži da je p o t r e b n o težiti intelektualnoj promjeni pa, p r e m a t o m e , n e m a nikakvog razloga za socijalnu i političku revoluciju. D o sada smo se već susreli s n e k o l i k o C o m t e o v i h postavki k o j e će biti od velike važnosti za razvoj sociologije - s njegovim osnovnim konzervativizmom, r e f o r m i z ­ m o m i scijentizmom, kao i njegovim evolucionističkim p o g l e d o m na svijet. N e k o ­ liko drugih aspekata zahtijeva da ih se ovdje s p o m e n e , budući da i o n i igraju glavnu ulogu u razvoju sociologije. N a primjer, njegova se sociologija nije k o n c e n ­ trirala na p o j e d i n c a , nego kao osnovicu svoje analize uzima šire jedinice, p o p u t obitelji. O n t a k o đ e r upozorava da treba proučavati i socijalnu strukturu i socijalnu p r o m j e n u . O d v e o m a je velike važnosti za kasniji razvoj sociologijske t e o r i j e , p o s e b n o strukturalnog funkcionalizma, C o m t e o v o naglašavanje sistemskog k a r a k ­ tera društva, o d n o s n o veza koje postoje između raznih dijelova društva. Pridavao je t a k o đ e r veliku važnost ulozi konsenzusa u društvu. V i d i o je vrlo malu korist u shvaćanju društva kao neizbježivog sukoba između radnika i kapitalista. N a d a l j e , C o m t e naglašava potrebu da se provode sociologijska istraživanja a ne apstraktno teoretiziranje, a t a k o đ e r se zalaže da sociolozi koriste e k s p e r i m e n t i k o m p a r a t i v no-historijsku analizu. K o n a č n o , C o m t e je bio i elitist; vjerovao je da će sociologija postati glavna znanstvena sila u svijetu zbog sposobnosti da interpretira društvene zakone i razvija r e f o r m e s kojima se problemi mogu rješavati unutar sistema. C o m t e je bio na najistaknutijem položaju razvoja pozitivističke sociologije ( H a l f p e n n y , 1 9 8 2 . ; B r y a n t , 1 9 7 8 . ) , orijentacije koju posljednjih godina d o v o d e u pitanje m n o g i sociolozi i filozofi znanosti. Pa ipak, mnogi empirijski orijentirani sociolozi i neki teoretičari nastavljaju i nadalje djelovati u okviru pozitivističke orijentacije. J o n a t h a n T u r n e r ( 1 9 8 5 a . ) primjer je takvog t e o r e t i č a r a . P r e m a nje­ m u , C o m t e o v pozitivizam naglašava da "je socijalni univerzum podložan razvoju apstraktnih zakona koji mogu biti testirani pažljivim prikupljanjem p o d a t a k a " a "ti će apstraktni zakoni označiti osnovne i generičke karakteristike socijalnog u n i v e r z u m a i o d r e d i t i njihove ' p r i r o d n e o d n o s e ' " ( 1 9 8 5 a . : 2 4 ) . T u r n e r je vrlo j a s n o p o k a z a o k o l i k o je on sam u suglasju s C o m t e o v i m p o z i t i v i z m o m : "Srna-

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

15

AUGUSTE COMTE: biografska skica Auguste Comte je rođen u Montpellieru, u Francuskoj, 19. siječnja 1798. godine, lako odličan student, Comte nije nikada diplomirao, što je imalo negativan učinak na njegovu karijeru. 1818. postao je sekretar (i "adoptirani sin", /Manuel, 1962.:251/) Claudea Henrija Saint-Simona, filozofa starijeg od njega 40. godina. Nekoliko su godina radili zajedno, ali 1824. su se razišli jer je Comte mislio da Saint-Simon nedovoljno nagrađuje njegove doprinose. Ο svojim odnosima sa Saint­Simonom Com­ te je kasnije pisao kao ο "morbidnoj lekciji moje mladosti koju je iskoristio korumpirani mađioničar" (Dürkheim, 1928./1962.:144). Usprkos kasnijem neprijateljstvu, Comte je ipak često priznavao Saint-Simonove zasluge: "Svakako intelektualno mnogo dugujem Saint-Simonu...na mene je veoma snažno utjecao usmjerujući me u filozofskom pravcu koji sam sasvim jasno danas sam stvorio i koji ću slijediti bez ikakvog dvoumljenja cijeli svoj život" (Dürkheim, 1928./1962.:144). 1826. Comte je izradio shemu prema kojoj će održati seriju od 72 javna predava­ nja ο svojoj filozofiji života. Predavanja su privukla biranu publiku, ali su nakon samo tri predavanja prekinuta jer je Comte doživio nervni slom. Nakon tog događaja i dalje je imao psihičkih problema i jednom prigodom je, 1827., pokušao samoubojstvo bacivši se u rijeku Seinu. lako nije mogao ostvariti regularno mjesto na Ecole Polytechnique, Comte je dobio manje značajan raspored kao predavač 1832., a 1837. je postavljen na viši položaj prijemnog ispitivača, što mu je prvi put u životu osiguralo adekvatan prihod. U tom periodu Comte je radio na djelu u 6 tomova po kojem je i najpoznatiji - Cours de Philosophie Positive (Kurs pozitivne filozofije), koje je konačno publicirano 1842. U tom je djelu Comte prvi upotrijebio termin sociologija. Također je naglasio svoj stav da je sociologija najviša znanost. U istom je radu napao Ecole Politechnique pa je kao rezultat takvog djelovanja 1844. izostalo produženje njegovog namještenja. 1851. završio je djelo Systeme de Politique Positive (Sistem pozitivne politike) u četiri dijela, u kojem je s mnogo praktičnijom namjerom razradio veliki plan reorganizacije društva. Comte je imao mnoštvo bizarnih ideja. Na primjer, vjerovao je u "cerebralnu higijenu", što znači da je sam izbjegavao čitati radove drugih autora, zbog čega je ostao beznadno izoliran od intelektualnih razvoja svoga vremena. Comte je ο samom sebi fantazirao kao ο najvišem svećeniku nove religije ljudskog roda; vjerovao je u svijet kojim će konačno upravljati sociolozi - svećenici. I pored tih nevjerojatnih ideja, Comte je imao mnogo sljedbenika u Francuskoj i drugim zemljama. Umro je 5. rujna 1857.

t r a m da se t r e b a m o vratiti C o m t e u , p o n o v n o sjesti u naše f o t e l j e i z a p o č e t i t e o r e t i z i r a t i . T e k kada t e o r e t i č a r i p o č n u razvijati a p s t r a k t n e p r i n c i p e i a n a l i t i ­ č k e m o d e l e ο n e p r o m j e n j i v i m i n e p r o l a z n i m o s o b i n a m a s o c i j a l n o g svijeta, s o c i o l o g i j a se m o ž e nadati k u m u l i r a n j u znanja ο l j u d s k o j a k c i j i , i n t e r a k c i j i i organizaciji" ( 1 9 8 5 a . : 3 0 ) .

16

UVOD

Alternativni pogled koji je posljednjih godina privukao m n o g o sljedbenika je post-pozitivizam. O n o p ć e n i t o odbija ideju postojanja r a c i o n a l n e , objektivne zna­ nosti, i specifično postojanje takve znanosti unutar sociologije. S c h w e d e r i Fiske opisuju post-pozitivizam na sljedeći način: "Promjena u s u v r e m e n o m razmišljanju najbolje je o z n a č e n a p o r a s t o m ozbiljnih sumnji ο t o m e postoje li bilo kakvi standardi, k a n o n i ili m e t o d e koji pripadaju znanstvenom ili r a c i o n a l n o m mišlje­ nju. Ideju objektivnosti, povezanu s pozitivnom znanošću, napadali su m n o g i , a na različite su je načine i branili, pojašnjavali, dopunjavali i napuštali" ( 1 9 8 6 . : 1 7 ) . Svi navedeni postupci m o g u biti smatrani post-pozitivizmom. I a k o je C o m t e u nedostajala temeljna znanstvena osnova na k o j o j bi izgradio školu osnovanu na svojoj sociologijskoj teoriji, ipak je položio temelje za razvoj značajnih pravaca sociologijske teorije. M e đ u t i m , njegovo d u g o r o č n o z n a č e n j e blijedi u usporedbi s E m i l e o m D u r k h e i m o m , njegovim nastavljačem u f r a n c u s k o j sociologiji i nasljednikom brojnih njegovih ideja.

E M I L E D Ü R K H E I M ( 1 8 5 8 - 1 9 1 7 ) . Iako je za D u r k h e i m a , kao i za C o m t e a , prosvjetiteljstvo imalo negativan utjecaj, ipak je imalo i niz pozitivnih u č i n a k a na njegov rad (na primjer, njegovo naglašavanje znanosti i socijalnog r e f o r m i z m a ) . M e đ u t i m , D ü r k h e i m je najpoznatiji kao nasljednik konzervativne tradicije, poseb­ n o o n e manifestirane u C o m t e o v o m radu. D o k je C o m t e ostao izvan a k a d e m i j e , D ü r k h e i m je t i j e k o m svoje karijere izgradio solidnu akademsku o s n o v i c u . D ü r k ­ heim je legitimirao sociologiju u Francuskoj i njegov je rad postao d o m i n a n t n a snaga u razvitku sociologije u o p ć e , a p o s e b n o u razvitku sociologijske t e o r i j e . D ü r k h e i m je bio politički liberal, ali je intelektualno zauzimao konzervativnu poziciju. K a o i C o m t e i katolički kontrarevolucionari, D ü r k h e i m se b o j a o socijal­ nih n e m i r a i mrzio ih. N j e g o v je rad bio pod utjecajem velikih društvenih p o r e m e ­ ćaja i socijalnih p r o m j e n a ο kojima smo ranije raspravili, ali i nekih drugih (kakvi su, na primjer industrijski štrajkovi, poremećaji u vladajućim klasama, nesuglasice države i crkve, porast političkog antisemitizma) - što su m n o g o specifičnije situa­ cije Francuske njegovog vremena (Karady, 1 9 8 3 . ) . U biti, najveći dio njegovog rada posvećen je proučavanju socijalnog reda. S m a t r a o je da socijalni neredi nisu nužan e l e m e n t m o d e r n o g svijeta te da se m o g u umanjiti socijalnim r e f o r m a m a . D o k je M a r x shvaćao p r o b l e m e m o d e r n o g svijeta društveno i n h e r e n t n i m p r o b l e ­ m i m a , D ü r k h e i m (kao i C o m t e , W e b e r i drugi) ne dijeli to mišljenje. Rezultat te situacije je taj da su M a r x o v e ideje ο potrebi socijalne revolucije u o š t r o m kontrastu spram reformizma D u r k h e i m a i ostalih. S razvojem sociologijske teorije dolazi do sve veće dominacije D u r k h e i m o v interesa za red i r e f o r m u , d o k je M a r x o v a pozicija ostala p o strani tijekom m n o g o godina. U dvije knjige publicirane na s a m o m kraju 1 8 0 0 . godine, D ü r k h e i m razvija distinktivan k o n c e p t p r e d m e t a sociologije i testira ga u j e d n o m e m p i r i j s k o m istraživanju. U knjizi Pravila sociološke metode ( 1 8 9 5 . / 1 9 6 4 . , prijevod 1 9 6 3 . ) , D ü r k h e i m zastupa stajalište da sociologija treba proučavati o n o što naziva društve­ nim činjenicama. Društvene činjenice shvaća kao sile (Takla i P o p e , 1 9 8 5 . ) i strukture koje su za pojedinca izvanjske i prinudne. Proučavanje tih širokih struktura i sila - na primjer, institucionaliziranih pravila i zajedničkih m o r a l n i h uvjerenja - i njihovog utjecaja na ljude, postalo je interesom m n o g i h kasnijih sociologijskih teoretičara. D ü r k h e i m nije bio zadovoljan samo time da definira p r e d m e t s o c i o l o g i j e ; težio je, kroz sociologijsko istraživanje, pokazati korisnost

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

17

takvog usmjerenja. K a o predmet svoga proučavanja izabrao je s a m o u b o j s t v o . U knjizi La suicide /Samoubojstvo/ ( 1 8 9 7 . / 1 9 5 1 . ) D ü r k h e i m izlaže ideju da se takav oblik individualnog ponašanja kakvo je samoubojstvo može povezati s društvenim uzrocima (socijalnim činjenicama) i time čini prodoran p o m a k u priznavanju sociologije k a o discipline. M e đ u t i m , D ü r k h e i m nije istraživao zašto su p o j e d i n c i A ili Β počinili s a m o u b o j s t v o ; on se interesirao za uzroke razlika u stupnjevima samoubojstava medu grupama, regijama, zemljama i raznim k a t e g o r i j a m a ljudi (na primjer, oženjenih i n e o ž e n j e n i h ) . Ključni element njegovog objašnjenja je taj da se razlike u prirodi i intenzitetu stupnjeva samoubojstva m o r a j u potražiti u p r o ­ m j e n a m a društvenih činjenica koje su do toga dovele. N a primjer, rat ili privredno nazadovanje m o g u stvoriti kolektivno raspoloženje depresije koje će k a o jedan o d svojih rezultata imati i povećanje stupnja samoubojstava. K a k o ć e m o kasnije vidjeti u poglavlju ο D u r k h e i m u , ο tome se može reći m n o g o više, n o ovdje je o s n o v n a namjera pokazati da je D ü r k h e i m razvio poseban sociološki pogled težeći pokazati njegovu upotrebljivost u znanstvenom proučavanju samoubojstava. U knjizi Pravila sociološke metode D ü r k h e i m razlikuje dva tipa socijalnih činjenica - materijalne i nematerijalne. I a k o se u svom radu bavi s obadva tipa, njegov osnovni interes usmjeren je prvenstveno nematerijalnim društvenim činje­ nicama (na primjer, kulturi, socijalnim institucijama) a manje materijalnim socijal­ nim činjenicama (na primjer, birokraciji, z a k o n u ) . N j e g o v interes za nematerijalne društvene činjenice bio je dovoljno jasno izražen već u n j e g o v o m n a j r a n i j e m z n a č a j n o m djelu Podjela društvenog rada ( 1 8 9 3 a . / 1 9 6 4 . , prijevod 1 9 7 2 . ) . U o v o m radu njegov interes zaokuplja komparativna analiza sila koje drže društvo na o k u p u u primitivnim i m o d e r n i m društvima. D ü r k h e i m zaključuje da su se ranija društva držala na okupu isključivo p o m o ć u nematerijalnih društvenih činjenica, o d n o s n o , specifično, zajedničkim m o r a l o m ili o n i m što je nazivao s n a ž n o m " k o ­ lektivnom svijesti". M e đ u t i m , zbog kompleksnosti m o d e r n o g društva, p o s t u p n o dolazi do opadanja snage kolektivne svijesti. U m o d e r n o m društvu o s n o v n a p o v e ­ zanost među ljudima je usitnjena podjela rada koja ih povezuje u zavisne o d n o s e . Pa ipak, D ü r k h e i m smatra da je u m o d e r n o m društvu podjela rada dovela i do nekih "patologija"; drugim riječima, bila je ipak neadekvatan način da se društvo održava na okupu. U svojoj konzervativnoj sociologiji D ü r k h e i m o č i g l e d n o nije s m a t r a o da je revolucija pozvana riješiti ove p r o b l e m e . Umjesto toga, sugerirao je m n o g o b r o j n e r e f o r m e koje m o g u "sastaviti" m o d e r n i sistem i održati ga f u n k c i o n i rajućim. I a k o je shvatio kako je n e m o g u ć e vraćati se unatrag u vrijeme kada je društvom dominirala m o ć n a kolektivna svijest, osjećao je da zajednički m o r a l m o ž e biti ojačan u m o d e r n o m društvu i da se ljudi uslijed toga m o g u lakše suprotstaviti patologijama kojima su izloženi. U n j e g o v o m kasnijem radu, nematerijalne socijalne činjenice zauzimaju još značajnije mjesto. Z a p r a v o , u svom posljednjem z n a č a j n o m radu Elementarni oblici religijskog života ( 1 9 1 2 . / 1 9 6 5 . , prijevod 1 9 8 2 . ) , u s r e d o t o č i o se na m o ž d a najviši oblik nematerijalne socijalne činjenice - religiju. U o v o m radu D ü r k h e i m proučava primitivna društva da bi utvrdio korijene religije. V j e r o v a o je da će lakše naći korijene religoznosti u komparativnoj jednostavnosti primitivnih društava, negoli u kompleksnosti m o d e r n o g svijeta. Ustanovio je da uzrok religije leži u s a m o m društvu. Društvo neke stvari definira kao religiozne, a neke k a o p r o f a n e . U specifičnim slučajevima, koje je D ü r k h e i m p r o u č a v a o , klan je utvrđen k a o izvor primitivnog oblika religije - totemizma, u k o j e m se pojmovi - k a o što su biljke ili

18

UVOD

životinje - smatraju božanstvima. T o t e m i z a m je D ü r k h e i m shvaćao k a o specifičan tip nematerijalne socijalne činjenice, o d n o s n o oblik kolektivne svijesti. N a k o n c u , D ü r k h e i m tvrdi da su društvo i religija (ili općenitije - kolektivna svijest) zapravo istoznačni. Religija je bila način kojim se samo društvo izražavalo u obliku nematerijalne socijalne činjenice. T a k o je na određen način D ü r k h e i m deificirao društvo i njegove najvažnije proizvode. Deificirajući društvo, D ü r k h e i m sasvim jasno zauzima krajnje konzervativnu poziciju: nitko ne želi srušiti božanstvo ili njegove socijetalne izvore. Budući da je identificirao društvo s B o g o m , D ü r k h e i m nije bio naklonjen socijalnoj revoluciji. N a p r o t i v , bio je socijalni r e f o r m a t o r koji je tražio puteve unapređenja funkcioniranja društva. N a taj i druge načine on je stoga bio j a s n o u skladu s francuskom konzervativnom s o c i o l o g i j o m . T o što je izbjegao m n o g a o d njenih pretjerivanja, učinilo ga je jednim od najznačajnijih likova u francuskoj sociologiji. Knjige koje smo spomenuli, kao i D u r k h e i m o v i drugi važniji radovi, p o m o g l i su da se o c r t a distinktivno područje sociologije u a k a d e m s k o m svijetu na prijelazu stoljeća u F r a n c u s k o j , što mu je donijelo vodeću poziciju u toj sve značajnijoj grani znanosti. 1 8 9 8 . D ü r k h e i m pokreće profesionalni sociološki časopis L'annee sociologique, Sociološki godišnjak, (Besnard, 1 9 8 3 b . ) koji je postao snažna sila u razvoju i širenju sociologijskih ideja. I sam je D ü r k h e i m bio predan poslu širenja sociologije i koristio je svoj časopis kao o s n o v n o mjesto okupljanja grupe svojih sljedbenika. O n i su kasnije proširili njegove ideje, distribuirajući ih u druga središta i područja proučavanja drugih aspekata društvenog svijeta (na primjer, sociologija prava i sociologija grada) (Besnard, 1 9 8 3 a . : 1 ) . D o 1 9 1 0 . D ü r k h e i m je ustanovio snažan centar sociologije u F r a n c u s k o j , i akademska institucionalizacija sociologije u toj zemlji bila je u usponu. (Za pregled novijih o b l i k a razvoja u francuskoj sociologiji vidi: L e m e r t , 1 9 8 1 . ) .

Karl M a r x i razvoj njemačke sociologije D o k je rana povijest francuske sociologije relativno k o h e r e n t a n razvoj od prosvje­ titeljstva i Francuske revolucije prema konzervativnoj reakciji i porastu s o c i o l o g i j ­ skog značenja ideja S a i n t - S i m o n a , C o m t e a i D u r k h e i m a , n j e m a č k a je sociologija bila fragmentirana od samog svog početka. Između M a r x a (i njegovih sljedbeni­ k a ) , koji je ostao na rubu sociologije, i ranih divova osnovnog tijeka razvoja n j e m a č k e sociologije - M a x a W e b e r a i G e o r g a Simmela - došlo je do p r e k i d a . Pa ipak, iako je marksistička teorija bila proglašena neprihvatljivom, njene su ideje našle svoj put u raznovrsne pozitivne i negativne utjecaje na glavne tijekove n j e m a č k e sociologije. Našu ć e m o raspravu ovdje podijeliti na marksističku i nemarksističku teoriju u N j e m a č k o j . 4

KORIJENI MARKSISTIČKE TEORIJE Najznačajniji intelektualni utjecaj na Karla M a r x a imao je n j e m a č k i filozof G . F . H e g e l ( 1 7 7 0 - 1 8 3 1 ) . M a r x o v o obrazovanje na Sveučilištu u Berlinu o b l i k o v a n o je H e g e l o v i m idejama, kao i p o d j e l o m koja se razvila između H e g e l o v i h sljedbenika Suprotna argumentacija i tvrdnje ο postoja nju kontinuiteta između ma rksizma i glavnog tijeka razvoja sociologije može se naći u: Seidman, 1 9 8 3 . 4

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

19

n a k o n njegove smrti. "Starohegelijanci" su nastavili širiti glavne učiteljeve ideje, d o k su "mladohegelijanci", još uvijek u okvirima hegelijanske tradicije, bili kritični prema m n o g i m elementima H e g e l o v o g filozofskog sustava. M e d u m l a d o h e g e l i j a n c i m a nalazio se i Ludwig Feuerbach ( 1 8 0 4 - 1 8 7 2 ) koji je n a s t o j a o revidirati H e g e l o v e ideje. M a r x je bio pod utjecajem i Hegelovih ideja i F e u e r b a c h o v i h revizija, ali je proširio i k o m b i n i r a o obadvije filozofije na jedan n o v i misaon način. Dva k o n c e p t a predstavljaju bit Hegelove filozofije - dijalektika i idealizam (Hegel, 1 8 0 7 . / 1 9 6 7 . ; 1 8 5 1 . / 1 9 6 7 . ) . Ο vrlo kompliciranoj ideji dijalektike raspra­ v u ć e m o u poglavlju ο M a r x u , n o nekoliko je uvodnih riječi p o t r e b n o navesti i u o v o m trenutku. Dijalektika je i s t o d o b n o i način razmišljanja i slika svijeta. S jedne strane, t o je način razmišljanja koji naglašava značaj procesa, o d n o s a , d i n a m i k e , konflikta i kontradikcija - dinamičkog, a ne statičkog načina razmišljanja ο svijetu. S druge strane, o n a je pogled koji tvrdi da svijet nije izgrađen o d statičkih struktura, nego od procesa, o d n o s a , dinamike, konflikata i kontradikcija. Iako se dijalektika uglavnom povezuje s H e g e l o m , o n a je svakako postojala u filozofiji prije njega. M a r x , školovan u hegelijanskoj tradiciji, prihvaća značaj dijalektike. M e đ u t i m , bio je kritičan prema nekim aspektima upotrebe H e g e l o v e dijalektike. N a primjer, H e g e l je smatrao da dijalektiku treba primijeniti s a m o na ideje, d o k je M a r x držao da se o n a m o ž e primijeniti na m n o g o materijalnije aspekte života, na primjer na privredu. H e g e l se t a k o đ e r povezuje i s filozofijom idealizma koja naglašava značenje duhovnih a ne materijalnih procesa i mišljenja. Drži se da je važno socijalno određenje p r i r o d n o g i materijalnog svijeta, a ne sami ti svjetovi. U e k s t r e m n o m obliku, idealizam smatra da postoje samo um i psihologijske k o n s t r u k c i j e . N e k i su idealisti vjerovali da njihovi duhovni procesi ostaju istima čak i o n d a kada prirod­ ni i socijalni svjetovi više ne postoje. Idealisti naglašavaju značenje ne s a m o duhovnih procesa nego i ideja koje su stvorene tim p r o c e s i m a . H e g e l je m n o g o pažnje posvetio razvoju takvih ideja, p o s e b n o o n o m e što je nazivao " d u h o m " društva. U biti, H e g e l nudi novi tip evolucione teorije svijeta u idealističkim p o j m o v i m a . N a p o č e t k u su ljudi, obdareni svojim čulima, svijet o k o sebe shvaćali j e d i n o uz njihovu p o m o ć . Stvari o k o sebe mogli su razumjeti samo ako su ih vidjeli, mirisali i osjećali socijalni i osjetilni svijet. Kasnije se kod ljudi razvila svijest, s p o s o b n o s t da sami sebe shvaćaju. S takvim samosaznanjem i samorazumijevanjem, ljudi počinju shvaćati da mogu biti više od o n o g a što jesu. U h e g e l o v s k o m dijalektič­ k o m pristupu, dolazi do razvijanja kontradikcije između o n o g a što su ljudi bili i o n o g a što su osjećali da mogu biti. Razrješenje ove kontradikcije leži u razvoju individualne osviještenosti ο o s o b n o m položaju u širem duhu društva. Pojedinci su došli do t o č k e kada su trebali shvatiti da se njihovo krajnje ostvarenje nalazi u razvoju i širenju duha društva k a o cjeline. Prema t o m e , individue se u H e g e l o v o j shemi razvijaju od prvobitnog razumijevanja stvari, p r e k o shvaćanja sebe, pa sve do razumijevanja o s o b n o g mjesta u širim s h e m a m a stvari. H e g e l je dakle razvio i opću teoriju evolucije svijeta. Radi se ο subjektivnoj teoriji u k o j o j se promjena odvija na nivou svijesti. M e đ u t i m , ta se pojava događa češće izvan k o n t r o l e aktera. Akteri su reducirani na plovila koja nosi neizbježna evolucija svijesti.

20

UVOD

Ludwig Feuerbach bio je značajna spona između Hegela i M a r x a . K a o m l a d o hegelijanac, Feuerbach je bio kritičan prema Hegelu i između ostalog kritizirao je njegovo p r e t j e r a n o naglašavanje značaja samosvijesti duha društva. F e u e r b a c h o v o prihvaćanje materijalističke filozofije usmjerilo ga je da zastupa stajalište k a k o se treba p o k r e n u t i dalje od H e g e l o v o g subjektivnog idealizma, na poziciju ne s a m o ideja, nego i materijalne realnosti stvarnih ljudskih bića. U svojoj kritici H e g e l a , F e u e r b a c h se k o n c e n t r i r a o na religiju. Prema njemu, B o g je j e d n o s t a v n o ljudska projekcija njihove vlastite esencije na neku impersonalnu silu. Ljudi su postavili B o g a iznad sebe i kao rezultat toga postali su alijenirani od B o g a u k o g a su projicirali niz pozitivnih karakteristika (da je savršen, da oprašta, da je svet), d o k su sami sebe reducirali na nesavršena, b e s p o m o ć n a i griješna stvorenja. F e u e r b a c h je smatrao da se ovakav tip religije m o r a prevladati, što m o ž e p o t p o m o ć i m a t e r i ­ jalistička filozofija u k o j o j su ljudi (a ne religija) sami sebi najviši predmeti, cilj sam za sebe. Stvarni ljudi, a ne apstraktne ideje poput religije, o b o g o t v o r e n i su kroz materijalističku filozofiju. M a r x je i s t o d o b n o stajao pod utjecajem, ali je bio i kritičan p r e m a H e g e l u i F e u e r b a c h u . Slijedeći F e u e r b a c h a , M a r x je kritizirao H e g e l o v o pristajanje uz idealističku filozofiju. T a k v o M a r x o v o stajalište nije nastalo samo zbog toga što je prihvatio materijalističku orijentaciju, n e g o i zbog njegovog interesa za praktične djelatnosti. Socijalne činjenice kakve su, na primjer, bogatstvo ili država, t r e t i r a o je H e g e l k a o ideje, a ne kao stvarne materijalne entitete. Pa č a k i o n d a k a d a p r o u č a v a očigledni materijalni proces kakav je rad, H e g e l a j e d i n o interesira apstraktni duhovni rad. T o je, dakako, vrlo različito od M a r x o v o g interesa za rad stvarnih, o d g o v o r n i h ljudi. M a r x je stoga držao da je H e g e l bio usmjeren na kriva pitanja. O s i m navedenog, M a r x je smatrao da H e g e l o v idealizam vodi p r e m a vrlo konzervativnoj političkoj orijentaciji. Po H e g e l u , proces evolucije odvijao se izvan k o n t r o l e ljudi i njihovih aktivnosti. U bilo k o j e m slučaju, budući da su se ljudi kretali k višem nivou svijesti u svijetu o n a k v o m kakav bi m o g a o biti, činilo se n e p o t r e b n i m poduzimati bilo kakve revolucionarne p r o m j e n e ; cijeli se p r o c e s već k r e t a o u "željenom" pravcu. U k o l i k o su bilo kakvi p r o b l e m i postojali, nalazili su se u području svijesti te je, p r e m a t o m e , o d g o v o r vjerojatno ležao u p r o m j e n i načina razmišljanja. M a r x zauzima sasvim drugačije stajalište, tvrdeći da p r o b l e m i m o d e r n o g života m o r a j u biti povezani sa stvarnim, materijalnim uvjetima, (na primjer, strukturama kapitalizma), te da se, prema t o m e , rješenja moraju potražiti j e d i n o u rušenju tih struktura kolektivnom akcijom velikog broja ljudi ( M a r x i Engels, 1 8 4 5 . / 1 9 5 6 . : 2 5 4 ) . T a m o gdje je H e g e l "postavio svijet naglavačke" ( o d n o s n o , gdje se k o n c e n t r i r a o na svijest, a ne na stvarni materijalni svijet), M a r x je čvrsto utemeljio svoju dijalekti­ ku u materijalnoj osnovi. M a r x je pohvalio F e u e r b a c h o v u kritiku Hegela u m n o g i m pitanjima (na prim­ jer, zbog njenog materijalizma i odbacivanja apstraktnosti H e g e l o v e t e o r i j e ) , m e đ u t i m , nije niti približno bio zadovoljan F e u e r b a c h o v i m stajalištem. F e u e r b a c h se u s r e d o t o č i o na religiozni svijet, dok je M a r x vjerovao da je u pitanju ukupan socijalni svijet, a p o s e b n o privreda koju treba proučavati. I a k o M a r x prihvaća F e u e r b a c h o v materijalizam, ipak smatra da je Feuerbach otišao p r e d a l e k o u j e d n o s t r a n o m , nedijalektičkom usredotočenju na materijalni svijet. F e u e r b a c h u svoju materijalističku orijentaciju nije uspio uključiti najznačajniji H e g e l o v dopri­ nos - dijalektiku, n a r o č i t o u razmatranju odnosa ljudi i materijalnog svijeta.

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

21

K o n a č n o , M a r x smatra da F e u e r b a c h , kao i većina filozofa, ne uspijeva naglasiti kategoriju praxisa - praktičnu aktivnost, a p o s e b n o revolucionarnu aktivnost. M a r x je to istaknuo na sljedeći način: "Filozofi su svijet s a m o tumačili na razne n a č i n e ; p o t r e b n o ga je promijeniti" (Tucker, 1 9 7 0 . : 1 0 9 ) . M a r x je ekstrahirao o n o što je smatrao najznačajnijim e l e m e n t i m a k o d o b a mislioca - H e g e l o v u dijalektiku i F e u e r b a c h o v materijalizam - i integrirao ih u svoju o s o b n u distinktivnu orijentaciju - dijalektički materijalizam - koja se u s r e d o ­ točuje na proučavanje dijalektičkih o d n o s a u materijalnom svijetu. M a r x o v materijalizam i njegov interes za privredni sektor društva p r i r o d n o su ga odveli do radova grupe političkih ekonomista, (na primjer, do A d a m a S m i t h a i Davida R i c a r d a ) . M a r x a su privukla m n o g a od njihovih stajališta. Složio se s n j i h o v o m o s n o v n o m pretpostavkom da je rad uzrok svega bogatstva. T o ga je p o t a k l o da formulira svoju radnu teoriju vrijednosti u k o j o j je tvrdio da se profit koji je ostvarivao kapitalist osnivao na eksploataciji radnika. Kapitalisti su j e d n o ­ stavno p r e v a r o m radnike plaćali manje negoli su to zasluživali, budući da su primali manju nadnicu n e g o što je iznosila vrijednost koju su proizveli t i j e k o m radnog v r e m e n a . Ovaj višak vrijednosti koji je kapitalist zadržao i p o n o v n o investirao u proiz­ vodnju, bio je osnovica ukupnog kapitalističkog sistema. Cijeli je kapitalistički sistem rastao stalnim povećavanjem stupnja eksploatacije radnika (a time p o v e ć a ­ vajući količinu viška vrijednosti), investirajući nastali profit u daljnju ekspanziju sustava. M a r x je t a k o đ e r bio dirnut oslikavanjem užasa kapitalističkog sistema i e k s p l o ­ atacije radnika što su ga predočili politički e k o n o m i s t i . M e đ u t i m , iako su politički e k o n o m i s t i oslikali zloćudnost kapitalizma, M a r x ih je kritizirao jer su te užase držali neizbježnim k o m p o n e n t a m a kapitalizma. M a r x odbacuje njihovo o p ć e pri­ hvaćanje kapitalizma i načina na koji su uvjeravali ljude da rade za njegov e k o n o m s k i uspjeh. Bio je t a k o đ e r kritičan spram političkih e k o n o m i s t a zato što nisu uviđali postojanje unutarnjeg konflikta između kapitalista i radnika, k a o i zbog toga što su negirali potrebu za radikalnom p r o m j e n o m e k o n o m s k o g p o r e t k a . T a k v e konzervativne e k o n o m i s t e M a r x nije m o g a o prihvatiti o b z i r o m na svoje uvjerenje ο potrebi radikalne promjene kapitalizma u socijalizam. S ovim intelek­ tualnim zaleđem, ukratko ć e m o se osvrnuti na M a r x o v e teorije i razloge p o s t o j a ­ nja negativnih reakcija m n o g i h sociologa glavnog tijeka razvoja discipline.

K A R L M A R X ( 1 8 1 8 - 1 8 8 3 ) . M a r x nije bio sociolog, a i sam se nije takvim s m a t r a o . I a k o je njegov rad suviše širok da bi bio obuhvaćen samo p o j m o m sociologije, svakako da u M a r x o v u radu postoji i sociologija. O d samog p o č e t k a sociologije bilo je onih koji su bili pod velikim utjecajem M a r x a , a t a k o đ e r se m o ž e ustvrditi postojanje stalnog tijeka marksističke sociologije, prvenstveno u E u r o p i . M e đ u t i m , za većinu ranih sociologa M a r x o v je rad bio negativna sila, nešto protiv čega su sami oblikovali svoje sociologije. Sve do n e d a v n o , s o c i o l o g i j ­ ska teorija, p o s e b n o u Americi, bila je neprijateljska ili ignorantska p r e m a M a r x o voj teoriji. T o se, kako ć e m o vidjeti kasnije, d r a m a t i č n o izmijenilo u posljednja dva desetljeća, no negativna reakcija na M a r x o v rad bila je jedna od glavnih značajki u oblikovanju većeg dijela sociologijske teorije (Guerney, 1 9 8 1 . ) . O s n o v n i razlog odbacivanja M a r x a bio je ideologijske naravi. M n o g i rani sociologijski teoretičari naslijedili su konzervativnu reakciju na p o r e m e ć a j e proi-

22

UVOD

stekle iz prosvjetiteljstva i Francuske revolucije. M a r x o v e radikalne ideje i radikal­ ne socijalne promjene koje je najavljivao i težio sprovesti u život izazvale su strah i mržnju spomenutih mislilaca. M a r x a su odbili kao ideologa koji nije bio ozbiljan sociologijski t e o r e t i č a r . Pa ipak, ideologija per se nije mogla biti stvarni razlog odbacivanja M a r x a , budući da su radovi C o m t e a , D u r k h e i m a i drugih k o n z e r v a ­ tivnih mislilaca bili također značajno ideologizirani. O č i g l e d n o se radilo ο prirodi ideologije, a ne ο postojanju ideologije kao takve koja je odbila m n o g e s o c i o l o š k e t e o r e t i č a r e . O n i su bili spremni kupiti konzervativnu ideologiju z a m o t a n u u o m o t a č sociologijske teorije, ali ne i radikalnu ideologiju koju su nudili M a r x i njegovi sljedbenici. Postoje n a r a v n o i drugi razlozi zbog kojih M a r x a nisu prihvaćali rani t e o r e ­ tičari. Činilo se da je on više e k o n o m i s t negoli sociolog. Iako će m n o g i rani sociolozi svakako priznati značaj e k o n o m i j e , oni će također tvrditi da je o n a s a m o jedna od m n o g i h k o m p o n e n a t a socijalnog života. Drugi razlog za rano odbacivanje M a r x a bila je priroda njegovih interesa. D o k su rani sociolozi reagirali na poremećaje koje su stvorili prosvjetiteljstvo, F r a n c u ­ ska revolucija i, kasnije, industrijska revolucija, M a r x nije bio uznemiren tim p o r e m e ć a j i m a , o d n o s n o p o r e m e ć a j i m a u o p ć e . O n o što ga je najviše interesiralo i zabrinjavalo bila je prisila kapitalističkog sistema koji se širio iz industrijske revolucije. O n je želio razviti teoriju koja će objasniti tu prisilu i p o m o ć i da se takav sistem sruši. M a r x je bio zainteresiran za revoluciju, što je u suprotnosti s k o n z e r v a t i v n o m brigom za reformu i redovitost p r o m j e n a . Ovdje valja zabilježiti još jednu razliku - razliku u filozofskim k o r i j e n i m a marksističke i konzervativne sociologijske teorije. V e ć i n a konzervativnih t e o r e t i ­ čara bila je p o d velikim utjecajem filozofije I m m a n u e l a Kanta. T o ih je, između ostalog, usmjerilo da razmišljaju u linearnim uzrok - posljedica o d n o s i m a . D r u g i m riječima, smatrali su da će promjena u A (na primjer, p r o m j e n a ideja za vrijeme p e r i o d a prosvjetiteljstva) voditi k promjeni u Β (na primjer, političke p r o m j e n e u okviru F r a n c u s k e revolucije). N a s u p r o t t o m e , M a r x je b i o , k a k o s m o t o već vidjeli, najviše pod utjecajem Hegela koji je mislio dijalektički, a ne u uzrok posljedica p o j m o v i m a . Dijalektika nas, medu ostalim, prilagođava stalnim reci­ p r o č n i m utjecajima društvenih snaga. Stoga će dijalektičar rekonceptualizirati primjer koji s m o malo prije naveli kao stabilnu, neprekidnu međuigru ideja i politike. U o v o m je trenutku v e o m a teško t o č n o izložiti k o m p l i c i r a n e razlike između kantijanske i hegelijanske filozofije, n o bitna t o č k a na k o j u ovdje ukazuje­ m o jeste da su ove osnovne filozofske razlike bile značajan izvor negativne reakcije ranih sociologa na M a r x o v u teoriju. M n o g o je toga napisano ο suštini M a r x o v e teorije. V e ć i n u svojih radova M a r x je objavio u drugoj trećini 1 9 . stoljeća. N j e g o v o djelo nije predstavljeno s a m o velikim o p u s o m , nego su t o vrlo komplicirani radovi koje nije j e d n o s t a v n o sumi­ rati. U k o l i k o jako pojednostavimo cijeli problem, m o ž e m o reći da je M a r x p o n u d i o teoriju kapitalističkog društva osnovanu na ideji ο bitnoj prirodi ljudskih bića. V j e r o v a o je da su ljudi po prirodi proizvodna bića; o d n o s n o , u želji da prežive, m o r a j u raditi u skladu s p r i r o d o m . U t o m procesu proizvode hranu, o d j e ć u , alatke, staništa i druge n e o p h o d n o s t i koje im osiguravaju život. N j i h o v a p r o d u k ­ tivnost je besprijekoran prirodan način na koji izražavaju svoje kreativne impulse. Štoviše, ti su impulsi izraženi u sukladnosti s ostalim ljudima; drugačije r e č e n o ,

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

23

ljudi su u biti društveni. M o r a j u raditi zajedno da bi proizveli o n o što im osigurava preživljavanje. T i j e k o m povijesti ovaj je prirodni proces bio p r e o k r e n u t - prvo zbog teških uvjeta života u primitivnim društvima, a kasnije zbog različitosti strukturalnih uređenja koja su kroz povijest postojala u društvima. N a različite načine te su strukture interferirale s prirodnim proizvodnim p r o c e s o m . N o u kapitalističkom društvu taj je prekid najakutniji; prekid p r i r o d n o g proizvodnog p r o c e s a dostiže svoju kulminaciju u kapitalizmu. Kapitalizam je u biti struktura (ili, preciznije r e č e n o , serija struktura) k o j a podiže barijere između p o j e d i n c a i proizvodnog procesa, proizvoda toga p r o c e s a i drugih ljudi; u krajnjoj instanci, on dijeli ljudsku ličnost. T o je o s n o v n o značenje k o n c e p t a alijenacije: o n a je prekid prirodne međupovezanosti ljudi, k a o i između ljudi i o n o g a što oni proizvode. Alijenacija postoji zbog toga što se kapitalizam razvio u dvoklasni sistem u k o j e m mali broj kapitalista posjeduje proizvodni p r o c e s , proizvode, te radno vrijeme onih koje su uposlili. Umjesto da p r i r o d n o proizvode za sebe, ljudi u kapitalističkom društvu n e p r i r o d n o proizvode za malu skupinu kapitalista. Intelektualno, M a r x je bio v e o m a zaokupljen strukturama kapitalizma i njihovim prisilnim učincima na aktere. Politički, t o ga je vodilo interesu za emancipaciju ljudi od eksploatatorske strukture kapitalizma. M a r x je zapravo utrošio v e o m a malo vremena sanjajući ο t o m e k a k o bi u t o p i j ­ ska socijalistička država mogla izgledati. Bio je više zaokupljen i d e j o m k a k o se riješiti kapitalizma. V j e r o v a o je da će kontradikcije i konflikti unutar kapitalizma u svakom slučaju dijalektički dovesti do njegovog k o n a č n o g pada, no nije mislio da je taj proces neizbježan. Ljudi u društvu trebaju djelovati u pravo vrijeme i na prave načine k a k o da bi osigurali ostvarenje socijalizma. Kapitalisti raspolažu s velikim resursima da spriječe dolazak socijalizma, no mogu se o n e m o g u ć i t i usre­ d o t o č e n o m akcijom klasno svjesnog proletarijata. Sto će proletarijat stvoriti u t o m procesu? Sto je socijalizam? Najosnovnije - to je društvo u k o j e m će se p o prvi puta ljudi m o ć i približiti M a r x o v o j idealnoj slici ο njihovoj proizvodnosti. Uz p o m o ć m o d e r n e tehnologije, ljudi će moći i s p r i r o d o m i m e đ u s o b n o h a r m o n i č n o interaktirati, k a k o bi stvorili o n o što trebaju za preživljavanje. Drugačije r e č e n o , u socijalističkom društvu ljudi više neće biti alijenirani. IZVORI NJEMAČKE SOCIOLOGIJE Iako M a r x i njegovi sljedbenici s k o n c a 1 9 . i ranog 2 0 . stoljeća ostaju izvan glavnog tijeka razvoja njemačke sociologije, o n a se, u ranoj fazi u velikoj mjeri razvijala u opoziciji spram M a r x o v e teorije. Prema n e k i m mišljenjima, t o objašnja­ va u velikoj mjeri karakter teorije ranog diva njemačke sociologije M a x a W e b e r a . Albert S a l a m o n , na primjer, drži da se W e b e r o v a teorija razvila "u dugoj i i n t e n ­ zivnoj raspravi s M a r x o v i m d u h o m " ( 1 9 4 5 . : 5 9 6 ) . M o ž d a je t o i pretjerivanje, n o na m n o g e je načine M a r x o v a teorija stvarno imala negativnu ulogu u W e b e r o v o j teoriji. N a drugi način, međutim, m o g l o bi se reći da je W e b e r radio u okviru marksističke tradicije, pokušavajući "zaokružiti" M a r x o v u teoriju. T a k o đ e r , uz M a r x o v u teoriju, ovdje m o ž e m o spomenuti i m n o g e druge utjecaje na W e b e r o v u teoriju (Burger, 1 9 7 6 . ) . Raspravu ο izvorima njemačke sociologije m o g u ć e je u velikoj mjeri rasvijetliti naglašavanjem svakog od navedenih stajališta ο o d n o s i m a između M a r x a i W e b e r a (Antonio i Glassman, 1 9 8 5 . ; S c h r o e t e r , 1 9 8 5 . ) . V a l j a t a k o đ e r voditi računa i ο t o m e da W e b e r nije u potpunosti p o z n a v a o M a r x o v a

24

UVOD

djela ( m n o g a od njih bila su publicirana poslije W e b e r o v e smrti) pa je W e b e r reagirao više na marksističke radove negoli na same M a r x o v e radove ( B . T u r n e r , 1 9 8 1 . : 1 9 - 2 0 ; Antonio, 1 9 8 5 . : 2 9 ) . W e b e r feste smatrao da su M a r x i marksisti njegova v r e m e n a e k o n o m s k i deterministi koji nude pojednostavljene, m o n o u z r o č n e teorije društvenog života. T o jest, M a r x o v a teorija je predočena k a o o n a koja povezuje ukupan historijski razvoj s e k o n o m s k o m o s n o v i c o m , i smatra da sve suvremene strukture izrastaju na n j o j . Iako ta tvrdnja ne vrijedi za samu M a r x o v u teoriju, to je svakako bila pozicija m n o g i h kasnijih marksista. J e d a n od primjera e k o n o m s k o g determinizma koji je, k a k o izgleda, najviše p o t a k n u o W e b e r a , jeste da su ideje samo jednostavni odrazi materijalnog (poseb­ n o e k o n o m s k o g ) interesa, o d n o s n o da materijalni interesi determiniraju ideologi­ ju. Z b o g takvog stava pretpostavlja se da je W e b e r " o k r e n u o M a r x a naglavačke" (slično kao što je t o M a r x učinio H e g e l u ) . Umjesto da se usredotoči na e k o n o m s k e č i n i o c e i njihov utjecaj na ideje, W e b e r svoju pažnju usmjerava idejama i n j i h o v o m učinku na e k o n o m i j u . Umjesto da vidi ideje kao jednostavne odraze e k o n o m s k i h činilaca, W e b e r ih tumači uglavnom kao nezavisne sile koje m o g u imati d u b o k utjecaj na privredni svijet. Veliku pažnju W e b e r posvećuje idejama, p o s e b n o sistemima religijskih ideja, baveći se n a r o č i t o utjecajem religijskih ideja na privre­ du. U knjizi Protestantska etika i duh kapitalizma ( 1 9 0 4 . - 1 9 0 5 . / 1 9 5 8 . , prijevod 1 9 6 8 . ) objavio je svoja istraživanja ο protestantizmu k a o sistemu ideja i n j e g o v o m utjecaju na porast drugog sistema ideja - "duha kapitalizma" i, u krajnjoj liniji, na ukupan kapitalistički sistem. W e b e r je proučavao i druge svjetske religije utvrđu­ jući načine na koje je njihova priroda mogla opstruirati razvoj kapitalizma u t i m društvima. N a osnovi ovakvih radova, neki su znanstvenici zaključili da je W e b e r razvio svoje ideje u opoziciji spram M a r x o v i h . D r u g o stajalište ο o d n o s u W e b e r a i M a r x a , k a k o smo t o ranije n a p o m e n u l i , drži da W e b e r nije bio toliko u opoziciji spram M a r x a , k o l i k o je p o k u š a o z a o ­ kružiti njegovu teorijsku misao. Ovdje se W e b e r proučava k a o da djeluje unutar marksističke tradicije, a na protiv nje. N j e g o v rad ο religiji sagledan s ovog stajališta bio je s a m o jedan napor da se pokaže kako ne samo da materijalni činioci utječu na ideje, nego da i same ideje utječu na materijalne strukture. O v a i n t e r p r e ­ tacija W e b e r o v o g rada nesumnjivo ga stavlja m n o g o bliže M a r x u , pa čak i u isti smjer s M a r x o v o m t e o r i j o m . D o b a r primjer stajališta koje drži da je W e b e r zaokružio M a r x o v u teoriju m o ž e se naći u području teorije stratifikacije. U svom radu ο stratifikaciji M a r x se u s r e d o t o č i o na društvenu klasu, na e k o n o m s k u dimenziju stratifikacije. I a k o je W e b e r prihvatio značenje toga činioca, držao je da su i druge dimenzije stratifika­ cije t a k o đ e r značajne. S m a t r a o je da pojam socijalne stratifikacije treba proširiti u t o m smislu da uključi i stratifikaciju na osnovi ugleda [status) i moći. Ovo uključenje drugih dimenzija ne znači odbacivanje M a r x a , nego s a m o proširivanje njegovih ideja. O č i g l e d n o je da oba stajališta procjenitelja odnosa M a r x a i W e b e r a koje s m o u k r a t k o ocrtali prihvaćaju značenje M a r x o v e teorije za W e b e r a . I m a e l e m e n t a istine u o b a stajališta; u n e k i m aspektima W e b e r jeste radio protivno M a r x u , d o k je na drugim mjestima proširivao M a r x o v e ideje. Pa ipak, treći pogled na s p o m e ­ nute aspekte m o ž e možda najbolje okarakterizirati odnose između M a r x a i W e b e -

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

25

ra. P r e m a t o m stajalištu, M a r x je samo jedan od mnogih koji su utjecali na Weberovu misao. W e b e r o v a teorija ima m n o g e izvore koje m o ž e m o identificirati, uključujući njemačke historičare, filozofe, e k o n o m i s t e i političke t e o r e t i č a r e . M e d u m n o g i m a koji su na njega utjecali, filozof Immanuel Kant ( 1 7 2 4 - 1 8 0 4 ) u s v a k o m je slučaju najvažniji. N o , ne s m i j e m o , međutim, previdjeti utjecaj Friedricha N i e t z s c h e a ( 1 8 4 4 - 1 9 0 0 ) - osobito njegovo naglašavanje uloge heroja - na W e b e r o v rad ο potrebi p o j e d i n c a da se suprotstavi utjecaju birokracije i drugih struktura m o d e r ­ nog društva. Utjecaj I m m a n u e l a K a n t a na W e b e r a i na njemačku sociologiju u o p ć e , pokazuje da o n a i marksizam izrastaju iz različitih filozofijskih k o r i j e n a . K a k o s m o već vidjeli, H e g e l je, a ne K a n t , i m a o najveći filozofski utjecaj na M a r x o v u teoriju. D o k je H e g e l o v a filozofija vodila M a r x a i marksiste prema proučavanju o d n o s a , konflikata i kontradikcija, Kantova je filozofija usmjeravala neke n j e m a č k e s o c i o ­ loge da zauzmu statičnije orijentacije. Z a K a n t a je svijet mješavina događaja koji se nikada ne m o g u direktno spoznati. Ο svijetu se nešto m o ž e saznati j e d i n o misaonim p r o c e s o m koji filtrira, bira i kategorizira te događaje. Kant je sadržaj stvarnog svijeta razlikovao od formi kroz koje se taj sadržaj m o ž e shvatiti. N a g l a ­ sak na te f o r m e daje sociolozima koji su stvarali u okviru kantijanske tradicije statičniju dimenziju negoli je to slučaj kod marksista koji slijede hegelijansku tradiciju. N j e m a č k a sociologija proistekla je iz k o m p l e k s n e mješavine M a r x o v e teorije i nekih drugih intelektualnih t o k o v a . Najznačajniji predstavnici rane n j e m a č k e sociologije bili su M a x W e b e r i G e o r g Simmel.

M A X W E B E R ( 1 8 6 4 - 1 9 2 0 ) . D o k je Karl M a r x p r e d o č i o osnovnu teoriju kapita­ lizma, djelo M a x a W e b e r a u svome je temelju teorija procesa racionalizacije (Kalberg, 1 9 8 0 . ; B r u b a k e r , 1 9 8 4 . ) . W e b e r o v je interes bio usredotočen na traže­ nje o d g o v o r a na pitanje zašto su institucije zapadnog svijeta progresivno postajale sve racionalnijima, a snažne barijere, čini se onemogućavale sličan razvoj u osta­ lom dijelu svijeta. I a k o se pojam racionalnosti m n o g o z n a č n o koristi u W e b e r o v o m djelu, o n o što nas ovdje zanima je jedan od četiri tipa koje identificira Kalberg ( 1 9 8 0 . ; vidi t a k o đ e r i B r u b a k e r , 1 9 8 4 . ; Levine, 1 9 8 1 . ) - formalna racionalnost. O n a uključuje, što je inače čest slučaj u W e b e r a , interes za akterov izbor između sredstava i ciljeva. M e đ u t i m , u o v o m slučaju taj se izbor vrši u o d n o s u na univerzalno prihvaćena pravila, regulacije i zakone. O n i su, pak, sa svoje strane, derivirani iz raznih širih struktura, naročito birokracije i privrede. W e b e r je svoje teorije razvio u kontekstu velikog broja širokih komparativnih historijskih studija Z a p a d a , K i n e i Indije, i m n o g i h drugih dijelova i regija svijeta. U njima se trudio odvojiti č i n i o c e koji su potaknuli ili usporili razvoj procesa racionalizacije. W e b e r smatra birokraciju (kao i historijski proces birokratizacije) klasičnim p r i m j e r o m racionalizacije. O n a je danas možda najbolje ilustrirana s r e s t o r a n i m a za brzo pripremljenu hranu {fast-food) (Luxenberg, 1 9 8 5 . ; Ritzer, 1 9 8 3 . ) . R e s t o ­ ran za brzo pripremljenu hranu je f o r m a l n o racionalan sistem u k o j e m su ljudi (i zaposleni i potrošači) rukovođeni idejom da teže upotrebi najracionalnijih sredsta­ va k o j i m a će doći do svojih ciljeva. D i r e k t n o posluživanje hrane ili pića u a u t o m o ­ bilu iz restorana za brzo pripremanje hrane (drive-trough window serving), na

26

UVOD

Max Weber: biografska skica Max Weber je rođen u Erfurtu, Njemačka, 2 1 . travnja 1864. u obitelji koja je potjecala iz srednje klase. Velike razlike među njegovim roditeljima imale su bitan učinak i na njegovu intelektualnu orijentaciju, kao i na njegov psi­ hološki razvoj. Otac je bio birokrat koji se uzdigao do relativno značajnog političkog položaja. Očigledno je bio dio političke strukture svoga vremena, pa je zbog toga podcjenjivao bilo kakvu aktivnost ili idealizam osobnog žrtvovanja koje bi moglo dovesti u pitanje položaj u okviru sistema. Osim toga, VVeberov je otac bio čovjek koji uživa u ovozemaljskim zadovoljstvima te se na taj, a i mnogo drugih načina, bitno razlikovao od svoje žene. Majka Maxa Webera bila je uvjerena kalvinistkinja, žena koja je težila samozatajnom životu, bez zadovoljstava što ih je prakticirao njen suprug. Njeni su interesi bili u nekom drugom svijetu; neprekidno je bila nezadovoljna s nesavršenostima kao znakovima da nije predodređena za spasenje. Ove bitne razlike između roditelja dovodile su do bračnih tenzija, što je imalo veoma velik utjecaj na Webera. Budući da je bilo nemoguće približiti se istovremeno obadvoma roditeljima, Weberu se još kao djetetu nametnuo jasan izbor (Marianne Weber, 1975.:62). U početku se činilo da se opredjeljuje za očevo ponašanje, no kasnije se više približava majci. Ali, bez obzira na izbor, tenzija koja je bila stvorena potrebom da odabere između dva tako suprotna primjera negativno je utjecala na njegovu psihu. U 18. godini Max Weber napušta roditeljski dom na kraće vrijeme upućujući se na Sveučilište u Heidelbergu. Već je u toj dobi pokazivao intelektualnu superiornost, ali u društvenom je smislu u Heidelbergu bio stidljiv i nedovoljno okretan. Međutim, to se brzo izmijenilo kada se priklanja očevom načinu života, pridružujući se očevoj staroj duelantskoj bratovštini. Tu se društveno vrlo brzo razvija, dijelom i zbog toga jer je sa svojim prijateljima konzumirao velike količine piva. Osim toga, ponosno se razmetao brazgotinama iz dvoboja koje su bile jedna od oznaka takvih bratovština. U toj dobi Weber nije samo manifestirao svoj identitet sličnošću s načinom života svoga oca, nego je također izabrao i istu karijeru - studij prava. Nakon tri odslušana semestra, Weber napušta Heidelberg i odlazi na odsluženje vojnog roka, da bi se 1884. vratio u Berlin u roditeljski dom, gdje se upisuje na Sveučilište. Tu se zadržao veći dio sljedećih osam godina, u kojima završava studij

primjer, r a c i o n a l n o je sredstvo p o m o ć u kojeg radnici mogu pripremiti, a korisnici usluga dobiti hranu brzo i efikasno. Brzina i efikasnost su pravila i odredbe k o j e reguliraju poslovanje restorana za brzo pripremanje hrane. W e b e r je svoje razmatranje procesa birokratizacije ugradio u širu raspravu ο političkim institucijama. Razlikovao je tri tipa sustava autoriteta - tradicionalni, karizmatski i racionalno-legalni. Racionalno-legalni autoritet m o g a o se razviti tek u m o d e r n o m zapadnom svijetu, i jedino je tu moguće naći potpuni razvoj suvre­ m e n e birokracije. Ostatak svijeta ostaje dominiran tradicionalnim ili karizmatskim sistemima autoriteta, a oni o b i č n o sprečavaju uvođenje sistema r a c i o n a l n o - l e g a l nog autoriteta i modernih birokracija. U k r a t k o , tradicionalni autoritet proistječe

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

27

prava, stječe doktorat znanosti, postaje odvjetnik i započinje predavati na Berlinskom sveučilištu. U ovom procesu, njegovi su se interesi promijenili i usredotočili prema njegovim doživotnim preokupacijama - privredi, povijesti i sociologiji. Za vrijeme osam berlinskih godina, Weber je financijski bio ovisan ο svom ocu, što ga je postupno počelo smetati. Istodobno se približava životnim vrijednostima majke, a antipatija spram oca počinje rasti. Prihvaća asketski tip života i duboko uranja u svoj rad. Na primjer, za vrijeme dok je još bio student, njegove su radne navike tijekom jednog semestra bile ovako opisane: "Imao je veoma čvrstu radnu disciplinu, svoj je život regulirao satom, a dnevni je raspored dijelio u precizne sektore različitih tipova aktivno­ sti; da bi uštedio na vremenu, hranio se navečer, u svojoj sobi s, pola kilograma sirovog mljevenog goveđeg mesa i četiri pržena jaja" (Mitzman, 1970.:48; Marianne Weber, 1975.:105). Tako je Weber, slijedeći svoju majku, postao asket i vrijedan, prilježan radnik - suvremenim terminima rečeno, bio je "radoholičar". Takva predanost radu uzrokovala je da mu je 1896. ponuđen položaj profesora ekonomije na Sveučilištu u Heidelbergu. Međutim, 1897., kada je Weberova akadem­ ska karijera snažno uznapredovala, njegov je otac iznenada preminuo; smrt je nastupi­ la kao posljedica žestoke međusobne svađe. Nakon toga, Weber je počeo pokazivati simptome nervnog sloma. Često ne mogavši spavati ili uopće raditi, on je u stanju skoro potpunog kolapsa proveo šest do sedam godina. Poslije dugog oporavka, nešto snage počelo se vraćati 1903., no tek 1904., kada je (u SAD) održao svoje prvo predavanje poslije šest i pol godina prekida, vraća se aktivnom akademskom životu. 1904-1905. publicirao je jedan od svojih najpoznatijih radova Protestantska etika i duh kapitalizma (prijevod 1968.). U ovom je radu Weber uzdigao religiju svoje majke na akademski nivo i posvetio se proučavanju religije, iako sam nije bio religiozan. Premda je bio opterećen različitim psihičkim problemima, poslije 1904. Weber je normalno radio i napisao neke od svojih najvažnijih radova. Tada je publicirao studije ο religijama svijeta u svjetskopovijesnoj perspektivi (na primjer, Kina, Indija, stari judai­ zam). Sve do smrti (14. lipnja 1920.) radio je na svom najvažnijem djelu Privreda i društvo (prijevod 1976.). lako je ova knjiga kasnije objavljena i prevedena na mnoge jezike, autor je nije uspio dovršiti. Uz opsežne spisateljske aktivnosti u tom periodu, Weber se posvetio i drugim djelatnostima. Pomogao je u osnivanju Njemačkog sociološkog društva 1910. Njegov dom postaje središtem okupljanja intelektualaca, među ostalim Georga Simmela, Ro­ berta Michelsa i Györgya Lukäcsa. Osim toga, Weber je bio i politički aktivan, pisao je eseje ο dn evn im događajima. U n jegovu životu i radu veoma je važna bila nerazriješena tenzija između očeva birokratskog uma i majčine religioznosti, što je uvelike obilježilo Weberovu ličnost i djelo.

iz dugotrajnih sistema vjerovanja. Kao primjer m o g a o bi biti voda koji dolazi na vlast zato što su njegova ili njena obitelj ili pleme oduvijek osiguravali g r u p n o rukovođenje. Karizmatski lider utemeljuje svoj autoritet ili na o s o b n i m izvanred­ nim s p o s o b n o s t i m a i karakteristikama ili, što je vjerojatnije, zbog vjerovanja dijela sljedbenika da vođa posjeduje takve karakteristike. Iako su s p o m e n u t a dva tipa autoriteta o d historijskog značenja, W e b e r je vjerovao da u z a p a d n o m svijetu (a i u o s t a l o m dijelu svijeta) postoji trend izgradnje sistema racionalno-legalnog auto­ riteta. U njemu autoritet proistječe iz pravila koja su postavljena legalno i r a c i o ­ nalno. N a taj način, na primjer, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država posje­ duje autoritet isključivo na temelju zakona koji postoje u t o m društvu. Evolucija

28

UVOD

r a c i o n a l n o - l e g a l n o g autoriteta s pripadajućim birokracijama s a m o je jedan je o d općih čimbenika u Weberovoj općoj argumentaciji racionalizacije zapadnog svijeta. W e b e r je t a k o đ e r izradio vrlo detaljne i profinjene analize racionalizacije f e n o m e n a kakvi su, na primjer, religija, zakon, grad, pa čak i glazba. N o , W e b e r o v način razmišljanja ilustrirat ć e m o jednim drugim primjerom - racionalizacijom privrednih institucija. O v a je rasprava preuzeta iz W e b e r o v e šire analize o d n o s a između religije i kapitalizma. U širokoj povijesnoj analizi, W e b e r nastoji razumjeti zašto se racionalni privredni sistem (kapitalizam) razvio na Z a p a d u , a zašto se nije uspio razviti u drugim dijelovima svijeta? O s n o v n u ulogu u t o m s p e c i f i č n o m tipu razvoja W e b e r je namijenio religiji. N a toj razini, W e b e r se uključio u rapravu s marksistima želeći pokazati da religija - o b r a t n o od onoga što su m n o g i marksisti vjerovali - ne može biti samo e p i f e n o m e n . N a p r o t i v , smatrao je W e b e r , o n a je imala ključnu ulogu u razvoju kapitalizma na Zapadu i u o n e m o g u ć a v a n j u njego­ vog razvoja u drugim dijelovima svijeta. W e b e r je držao da je poseban religiozni sistem (kalvinizam) igrao ključnu ulogu u rastu kapitalizma na Z a p a d u . N a s u p r o t t o m e , u drugim dijelovima svijeta koje je p r o u č i o , W e b e r je utvrdio postojanje iracionalnijih religioznih sistema (na primjer, konfucijanizam, taoizam, hindui­ zam) koji su na svoj način inhibirali razvoj racionalnog privrednog sistema. M e đ u t i m , na kraju se stječe dojam da su navedene religije bile s a m o p r i v r e m e n e barijere, budući da se privredni sistem, pa i cijela socijalna struktura s p o m e n u t i h društava, k o n a č n o postupno racionalizira. Osim s p o m e n u t o g , ostaje još m n o g o o n o g a što valja istaći ο W e b e r o v o j teoriji. N a primjer, njegov rad ο racionalizaciji ispunjen je m n o š t v o m povijesnih detalja i n e b r o j e n i m teorijskim konstatacijama. Uz t o , iako racionalizacija leži u srcu njegove teorije, o n a je samo jedan dio te teorije. M e đ u t i m , ovdje nije mjesto da se detaljnije upuštamo u ovaj vrlo bogat materijal; umjesto toga, vratimo se razvoju sociologijske teorije. Osnovni aspekt u t o m razvoju sadržan je u sljedećem pitanju: zašto se W e b e r o v a teorija pokazala atraktivnijom za kasnije sociologijske t e o r e ­ tičare negoli M a r x o v a ? J e d a n od razloga svakako je činjenica da se W e b e r pokazao politički prihvatlji­ vijim. Umjesto priklanjanja M a r x o v u radikalizmu, W e b e r je bio liberal u n e k i m , a konzervativac u drugim pitanjima (na primjer, u vezi s ulogom države). I a k o je i sam bio oštar kritičar suvremenog kapitalističkog društva i u m n o g i m se stavovima približio kritičkim zaključcima M a r x a , on nije predlagao nikakva radikalna rješe­ nja za navedene p r o b l e m e . U biti, smatrao je da radikalne r e f o r m e koje su nudili marksisti i drugi socijalisti m o g u učiniti više štete nego dobra. Kasniji sociologijski teoretičari, p o s e b n o američki, doživljavali su svoje društvo kao n a p a d n u t o od M a r x o v e teorije. Pretežno konzervativni u svojoj orijentaciji, oni su se grupirali o k o teorijskih alternativa marksizmu. M a x W e b e r se p o k a z a o d o v o l j n o atraktivnim (Dürkheim i Vilfredo Pareto su bili drugi). N a posljetku, racionalizacija je doticala i socijalistička, a ne samo kapitalistička društva. I stvarno - s W e b e r o v o g stajališta, racionalizacija je dovodila čak i do većih p r o b l e ­ m a za socijalistička negoli za kapitalistička društva. U prilog W e b e r u , m o ž e m o spomenuti i oblik u k o j e m je prezentirao svoje prosudbe. Pretežni dio života posvetio je detaljnim historijskim analizama, i njegovi politički zaključci bili su često izvedeni u okviru konteksta njegovih istraživanja. Z a t o su uvijek zvučali vrlo znanstveno i akademski. M a r x , iako i sam ozbiljan istraživač, objavio je t a k o đ e r i m n o g o specifično p o l e m i č k o g materijala,

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

29

Georg Simmel: biografska skica Georg Simmel rođen je u srcu Berlina 1. ožujka 1858. Studirao je različite predmete na Sveučilištu u Berlinu. Međutim, njegov prvi pokušaj da napiše doktorsku diser­ taciju bio je odbijen jer je jedan od njegovih profesora primijetio: "Učinit ćemo mu veliku uslugu ako ga dalje ne potičemo u radu na ovoj radnji" (Frisby, 1984.:23). Uspr­ kos tome, Simmel je 1981. završio disertaciju i postigao doktorat iz filozofije. Zadržao se na Sveučilištu kao na­ stavnik sve do 1914., iako je od 1885. do 1900. zauzi­ mao relativno nevažnu poziciju privatnog docenta. Kasnije je Simmel bio na položaju neplaćenog nastavnika čija su sredstva za život ovisila ο studentskim upla ta ma . Unatoč ovako marginalnom položaju, Simmel je dobro prolazio jer je bio odličan predavač i privlačio veliki broj studenata - plataca (Frisby, 1981 .:17). Njegov je stil bio toliko popularan da su čak i obrazovani članovi berlinskog društva dolazili na njegova predavanja, koja su bila javni događaji. Napisao je nebrojeno mnogo članaka ("Stranac", "Metropolis i duhovni život") i knjiga (na primjer, Filozofija novca). Bio je veoma poznat u njemačkim akademskim krugovima, a stekao je i internacionalne sljedbenike, osobito u SAD, gdje je njegov rad bio veoma značajan za nastanak sociologije. Konačno, 1900. Simmel doživljava oficijelno priznanje, dobivši naslovno zvanje na Sveučilištu u Berlinu, što mu ipak nije osigura­ valo potpuni akademski status. Pokušavao je dobiti mnoge akademske položaje, no nije uspijevao i pored podrške takvih znanstvenika kakav je, na primjer, bio Max Weber. Jedan od razloga Simmelovog neuspjeha je u tome što je bio Židov u Njemačkoj 19. stoljeća, punoj antisemitizma (Kasler, 1985.). Tako je u jednom izvještaju ο njemu napisanom za ministra obrazovanja, Simmel bio opisan kao "jedan potpuni Izraelit po svom vanjskom izgledu, po svom držanju i po svom načinu razmišljanja" (Frisby, 1981 .:25). Drugi razlog ležao je u prirodi rada kojim se bavio. Mnogi njegovi članci, objavljeni u časopisima i magazinima, bili su pisani za opću publiku, a ne za akademske sociologe. Osim toga, budući da nije imao regularno akademsko postavljenje, bio je prisiljen zarađi­ vati za život javnim predavanjima. Simmelovo slušateljstvo, i ono koje je čitalo njegove napise i ono koje je slušalo njegova predavanja, sastojalo se više od intelektualne publike negoli samo od profesionalnih sociologa, što je uzrokovalo podrugljive pro­ sudbe njegovih kolega - profesionalaca. Na primjer, jedan ga je od njegovih suvreme­ nika osudio zbog toga što "se njegov utjecaj zadržao ... u okviru opće atmosfere i utjecao, iznad svega, na više nivoe žurnalizma" (Troeltsch, prema Frisby, 1981 .:13). 1914. Simmel je konačno osigurao regularno akademsko postavljenje na manje važnom Sveučilištu (Strasbourg), no u toj sredini osjećao se otuđenim. S jedne strane, žalio je za svojom publikom berlinskih intelektualaca. Ο tome njegova žena piše ženi Maxa Webera: "Georg je odvajanje od svoje publike doživio veoma teško ... Studenti su ga voljeli i simpatizirali ... Napustio ih je na vrhuncu svoje životne aktivnosti" (Frisby, 1981.:29). S druge strane, Simmel se nije osjećao dijelom života na novom sveučilištu. Tako, na primjer, sam piše gospođi Weber: "Nemam vam odavde mnogo što pisati. Živimo ... samostanski, odvojeni, indiferentni i u očajnoj izolaciji od vanjskog svijeta. Akademska aktivnost = 0, ljudi ... otuđeni i u sebi neprijateljski" (Frisby, 1981:32). Ubrzo nakon Simmelovog postavljenja u Strasbourgu započeo je I. svjetski rat; predavaonice su bile iskorištene za vojne bolnice, a studenti su otišli u rat. Tako Simmel ostaje i nadalje marginalni lik u njemačkoj akademiji sve do svoje smrti 1918. On zapravo nikada i nije imao normalnu akademsku karijeru. Usprkos tome, privlačio je i nastavlja privlačiti široku akademsku javnost sve do današnjih dana, i njegova slava kao znanstvenika godinama sve više raste.

30

UVOD

pa je čak i njegov akademski rad često obojen žestokim polemičkim p r o s u d b a m a . N a primjer, u Kapitalu ( 1 8 6 7 . / 1 9 6 7 . , prijevod 1 9 5 0 . i kasnije) opisuje kapitaliste k a o "vampire" i "vukodlake". W e b e r o v više akademski stil učinio ga je m n o g o prihvatljivijim kasnijim s o c i o l o z i m a . J o š jedan razlog za veću prihvatljivost W e b e r a bio je u t o m e što je djelovao u okviru filozofijske tradicije koja je t a k o đ e r p o m o g l a oblikovanju rada kasnijih s o c i o l o g a . W e b e r je operirao u okviru kantijanske tradicije, što, medu ostalim, znači da je razmišljao u p o j m o v i m a uzroka i posljedica. Ovaj način razmišljanja bio je m n o g o prihvatljiviji kasnijim sociolozima, vrlo slabo upoznatim s dijalektič­ k o m l o g i k o m koja je ispunjavala M a r x o v rad. K o n a č n o , činilo se da W e b e r nudi m n o g o zaokruženiji pristup društvenom svijetu negoli M a r x . D o k je M a r x , kako izgleda, bio g o t o v o u potpunosti zaoku­ pljen p r o b l e m o m e k o n o m i j e , W e b e r se interesirao za široki dijapazon socijalnih f e n o m e n a . Čini se da je ta raznolikost interesa bila kasnijim s o c i o l o z i m a poticajnija za rad negoli jednodimenzionalniji interes M a r x a . W e b e r je većinu svojih glavnih radova napisao u kasnim 1 8 0 0 - t i m i ranim 1 9 0 0 - t i m g o d i n a m a . Iako je njegov rad uglavnom bio v e o m a utjecajan u N j e m a č ­ k o j , postao je čak i utjecajniji u SAD, n a r o č i t o kada T a l c o t t Parsons uvodi W e b e r o v e ideje (a i one ostalih europskih teoretičara) u američku javnost. D o k M a r x o v e ideje nisu imale značajniji pozitivan učinak na američke sociologijske t e o r e t i č a r e sve do 1 9 6 0 - i h , W e b e r je već bio veoma utjecajan u kasnim 1 9 3 0 - i m godinama. G E O R G S I M M E L ( 1 8 5 8 - 1 9 1 8 ) . G e o r g Simmel je bio na svoj način atipičan sociologijski teoretičar (Frisby, 1 9 8 1 . ; Levine, Carter i G o r m a n , 1 9 7 6 . ; 1 9 7 6 b . ; ) . I m a o je trenutačan i dubok učinak na razvoj američke sociologijske teorije, d o k su M a r x i W e b e r velik broj godina bili ignorirani. S i m m e l o v je rad p o m o g a o o b l i k o ­ vanju razvoja jednog od ranih centara američke sociologije - Sveučilišta u C h i c a g u - i njene glavne teorije - simboličkog interakcionizma. Cikaška škola i simbolički interakcionizam su, kako ć e m o to vidjeti kasnije, dominirali a m e r i č k o m sociologi­ j o m u 1 9 2 0 - i m i ranim 1 9 3 0 - i m godinama (Bulmer, 1 9 8 4 . ) . S i m m e l o v e su ideje bile utjecajne u Chicagu pretežno zbog toga što su glavni likovi ranih godina Cikaške škole Albion Small i R o b e r t Park bili izloženi utjecaju S i m m e l a u Berlinu krajem devetnaestog stoljeća. M n o g e Simmelove ideje prenijeli su studentima i k o l e g a m a s katedre na C i k a š k o m sveučilištu, preveli su neke njegove radove i upozorili na njegovo razmišljanje široku američku publiku (Frisby, 1 9 8 4 . : 2 9 ) . Drugi atipičan aspekt Simmelovog rada je "nivo" njegove analize, o d n o s n o o n a razina p o k o j o j je postao vrlo poznat u Americi. D o k su W e b e r i M a r x bili zaokupljeni krupnim aspektima racionalizacije društva i kapitalističke e k o n o m i j e , S i m m e l je bio najpoznatiji po svojem radu ο mikrosociologijskim analizama, p o s e b n o ο individualnim akcijama i interakcijama. R a n o je postao poznat p o svojem stilu razmišljanja, koji je potjecao iz kantijanske filozofije, zbog interakcij­ skih formi (na primjer, konflikt) i tipova interakcije (na primjer, s t r a n a c ) . S i m m e l je zapravo smatrao da je razumijevanje interakcije medu ljudima jedan od najvaž­ nijih zadataka sociologije. M e đ u t i m , bez posjedovanja nekih konceptualnih p o m a ­ gala, očigledno je bilo n e m o g u ć e proučavati o g r o m n e količine interakcija u druš­ t v e n o m životu. N a t o m se mjestu oblici interakcija i tipovi interaktanata (učesnika u interakcijama) pokazuju važnim. Simmel je vjerovao da je u stanju izolirati

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

31

Sigmund Freud: biografska skica Sigmund Freud rođen je u austrougarskom gradu Freibergu, 6. svibnja 1856. (Puner, 1947.). Njegova se obi­ telj 1859. preselila u Beč, gdje je 1873. Freud upisao Medicinski fakultet na Sveučilištu u Beču. Freud se više interesirao za znanost negoli za medicinu, te započinje raditi u fiziološkom laboratoriju. Završava svoje medicin­ ske studije i, napustivši laboratorij 1882., radi u bolnici, a zatim započinje privatnu medicinsku praksu kao spe­ cijalist za nervne bolesti. Prvi put je Freud upotrijebio hipnozu trudeći se liječiti pacijente od neuroze nazvane histerija. Tu tehniku je naučio u Parizu od Jeana Martina Charcota 1885. Ka­ snije prihvaća tehniku koju je uveo njegov kolega, bečki liječnik Joseph Breuer, primjenom koje su histerični sim­ ptomi nestajali kada je pacijent pričao ο uvjetima u kojima su se prvi puta pojavili. 1895. godine Freud je s Breuerom izdao knjigu s nizom revolucionarnih implikacija: uzroci neuroza, kakva je na primjer histerija, bili su psihološki (a ne, kao što se vjerovalo, fiziološki), a terapija koju valja primijeniti mora ići do pronalaženja prvotnih uzroka. Na taj je način praktično i teorijski rođeno područje psihoanalize. Freud se počeo razilaziti s Breuerom onda kada je počeo naglašavati značaj seksualnih činilaca, odnosno u širem smislu libida, za korijene neuroza. Idućih nekoliko godina Freud je usavršio svoje terapeutske tehnike i napisao veliki broj radova ο svojim novim ideja ma . Freud je 1902. godine počeo okupljati veći broj učenika koji su se tjedno sastajali u njegovoj kući. 1903. ili 1904. i drugi (kao na primjer, Carl Jung) počinju koristiti Freudove ideje u svojim psihijatrijskim praksama. Prv>psihoanalitički kongres održan je 1908. g., a sljedeće godine počinje izlaziti časopis koji širi psihoanalitičku znanost. Međutim, kao što se područje psihoanalize brzo formiralo, tako je ubrzo postalo razjedinjeno kada Freud prekida suradnju s Jungom, budući da je Jung, kao i neki drugi, počeo razvijati svoje ideje i formirati vlastite grupe. Za vrijeme I. svjetskog rata razvoj psihoanalize je usporen, međutim, dvadesetih godina ovog stoljeća ona se ponovno počinje razvijati i širiti. S pojavom nacizma, centar psihoanalize preselio se u SAD, gdje se zadržao sve do današnjih dana. Međutim, Freud je ostao u Beču sve dok nacisti nisu okupirali grad 1938. godine, usprkos činjenici da je bio Židov i da su nacisti spalili njegove knjige već 1933. godine. 4. lipnja 1938., kada je tražena ucjena da bi Freud mogao otići iz Beča bila isplaćena i kada je predsjednik Roosevelt i sam osobno intervenirao, Sigmund Freud je napustio Beč. Freud je od 1923. bolovao od raka usne šupljine, a umro je u Londonu 23. rujna 1939. godine. lako nije bio sociolog, Freud je utjecao na rad mnogih sociologa, a i danas je vrlo relevantan za sociologiju (Carveth, 1982.).

ograničen broj oblika interakcije koji mogu biti registrirani u v e ć e m broju socijal­ nih situacija. T a k o opremljeni, m o ž e m o analizirati i razumjeti različite interaktiv­ ne situacije. Razvoj ograničenog broja tipova interaktanata m o ž e t a k o đ e r biti koristan u objašnjenju mreža interakcija. T a k a v je rad imao vrlo dubok utjecaj na simbolički interakcionizam koji je, kao što i samo ime sugerira, bio usredotočen na interakciju. M e đ u t i m , ironična je zapravo i činjenica da je S i m m e l t a k o đ e r bio

32

UVOD

­ kao i M a r x i W e b e r ­ zaokupljen globalnim aspektima socijalnog života. N o , ovaj tip njegovog rada bio je m n o g o manje utjecajan nego njegovi radovi ο interakciji, iako u današnjem dobu ima znakova rasta interesa za m a k r o aspekte S i m m e l o v e sociologije. D j e l o m i č n o ga je stil u radovima ο interakciji približio ranim a m e r i č k i m s o c i o ­ logijskim t e o r e t i č a r i m a . Iako je i on, kao i W e b e r ili M a r x , pisao velike rasprave, radio je i na manjim djelima - pisao je v e o m a zanimljive eseje ο pojedinim aspektima socijalnog života kakvi su, na primjer, siromaštvo, prostitucija, prosja­ čenje, ili ο prosjacima i strancima. K r a t k o ć a ovih eseja i zanimljivost napisanog, učinili su širenje Simmelovih ideja m n o g o lakšim. N a nesreću, ovi su eseji imali negativan učinak na njegova značajnija, opsežnija djela, prikrivajući ih (na pri­ mjer, na knjigu Filozofija novca koja je na engleski jezik prevedena tek 1 9 7 8 . ) , koja su p o t e n c i j a l n o bila isto toliko važna za sociologiju. N o , bez obzira na r e č e n o , kratki, domišljati eseji Simmela imali su m n o g o veći utjecaj na ranu a m e r i č k u sociologijsku teoriju negoli djela M a r x a ili W e b e r a . N e ć e m o napustiti Simmela a da ne k a ž e m o nešto ο njegovoj Filozofiji novca, jer je njen engleski prijevod učinio Simmelov rad atraktivnim velikom broju novih teoretičara zainteresiranih za proučavanje kulture i društva. Iako je makropristup u o v o m djelu m n o g o jasniji, on je prisutan i u c j e l o k u p n o m S i m m e l o v o m radu. N a primjer, to je sasvim jasno u njegovom p o z n a t o m radu ο dijadama i trijadama. S m a t r a o je da se bitan sociologijski razvoj odvija onda kada se grupa od dvije o s o b e (ili dijada) transformira u trijadu, o d n o s n o onda kada se dijadi pridruži treća o s o b a . T a d a se otvaraju nove socijalne mogućnosti koje nisu mogle postojati u dijadi. N a primjer, u trijadi, jedan od članova može postati arbitar ili m e d i j a t o r u eventualnim razlikama između ostalih dviju o s o b a . J o š važnije je da se dva člana mogu udružiti i dominirati trećim č l a n o m . O v o predstavlja u m a l o m mjerilu situaciju koja se može dogoditi ukoliko makrostrukture društva postanu o d v o j e n e od individua i započinju njima dominirati. O v a t e m a leži u osnovi Filozofije novca. Simmel je prije svega bio zaokupljen širenjem svjetske novčane e k o n o m i j e koja je postala d o m i n a n t n a i o d v o j e n a od p o j e d i n c a . M e đ u t i m , ova je t e m a dio šireg i još prodornijeg aspekta c j e l o k u p n o g S i m m e l o v o g rada, koji se odnosi na dominaciju kulture kao cjeline nad pojedin­ c e m . U m o d e r n o m svijetu, kako to Simmel vidi, kultura se sa svim svojim različi­ tim k o m p o n e n t a m a (uključujući i novčanu e k o n o m i j u ) širi, i u t o m svom širenju umanjuje značenje pojedinaca. T a k o , na primjer, kako se industrijska t e h n o l o g i j a povezana s m o d e r n o m privredom širi i postaje sve rafiniranijom, s p o s o b n o s t i iskustvo individualnog radnika biva sve manje važnim. N a k o n c u , radnik je sukobljen s industrijskim strojem, nad k o j o m praktički n e m a nikakve k o n t r o l e . N a općenitijem nivou, Simmel je smatrao da u m o d e r n o m svijetu širenje kulture dovodi do umanjivanja značenja pojedinca. Iako sociologe sve više privlače šire implikacije Simmelovog rada, njegov rani utjecaj se prije svega osjećao kroz njegove studije ο malim socijalnim f e n o m e n i m a kakvi su, na primjer, f o r m e interakcije i tipovi interaktanata.

Porijeklo britanske sociologije D o sada smo ispitali razvoj sociologije u Francuskoj ( C o m t e , D ü r k h e i m ) i u N j e m a č k o j ( M a r x , W e b e r i S i m m e l ) , a sada ć e m o proučiti paralelni razvoj s o c i o -

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

33

logije u E n g l e s k o j . Kontinentalne ideje su imale utjecaj na ranu a m e r i č k u s o c i o l o ­ giju, no k a k o ć e m o vidjeti, m n o g o su važniji bili unutarnji utjecaji. POLITIČKA EKONOMIJA, AMELIORIZAM I SOCIJALNA EVOLUCIJA Philip Abrams ( 1 9 6 8 . ) konstatira da je u 1 9 . stoljeću britanska sociologija bila oblikovana djelovanjem triju m e đ u s o b n o sukobljenih utjecaja - p o l i t i č k o m e k o n o ­ m i j o m , a m e l i o r i z m o m i socijalnom e v o l u c i j o m . Stoga, kada je S o c i o l o š k o društvo L o n d o n a 1 9 0 3 . godine o s n o v a n o , postojale su snažne razlike o k o definicije s o c i o ­ logije. M e đ u t i m , bilo je veoma malo onih koji su sumnjali u to da sociologija m o ž e biti znanost. T o je bitna razlika koja britanskoj sociologiji daje poseban karakter, i u nastavku izlaganja svakom aspektu posvetiti ć e m o kraću pažnju. 5

V e ć s m o ranije spomenuli političku ekonomiju, o d n o s n o teoriju industrijskog i kapitalističkog društva, ο k o j o j je pisao Adam Smith ( 1 7 2 3 - 1 7 9 0 ) . K a k o s m o već vidjeli, politička e k o n o m i j a je imala vrlo značajan učinak na Karla M a r x a . M a r x je detaljno proučavao političku ekonomiju i bio vrlo kritičan prema n j o j . M e đ u ­ tim, takav pravac razmišljanja nisu izabrali britanski ekonomisti i sociolozi. O n i su radije prihvatili Smithove ideje ο postojanju "nevidljive ruke", koja oblikuje tržište za rad i proizvode. Tržište se proučavalo kao nezavisan realitet koji postoji iznad p o j e d i n a c a i koji kontrolira njihovo ponašanje. Britanski sociolozi i politički e k o n o m i s t i vidjeli su, suprotno od M a r x a , tržište kao pozitivnu snagu, kao izvor reda, h a r m o n i j e i integracije u društvu. K a k o su tržište, a općenitije i s a m o društvo shvaćali u pozitivnom svjetlu, zadatak sociologa nije bio da kritiziraju društvo, nego da j e d n o s t a v n o prikupe podatke ο zakonima koji upravljaju društvom. Cilj je dakle bio osigurati vladi dovoljno činjenica da razumije način na koji sistem djeluje te da ga na pametan način usmjerava. V a ž n o je bilo utvrditi činjenice, no kakve činjenice? T a m o gdje su M a r x , W e b e r , D ü r k h e i m i C o m t e osnovne činjenice društva tražili u njegovim struktura­ ma, britanski mislioci su se usmjerili na pojedince koji su činili te strukture. K a d a su razmatrali globalnije strukture, težili su sakupljanju podataka na individualnoj razini i njihovom daljnjem kombiniranju da bi se dobila slika ο k o l e k t i v n o j situaciji. P o l o v i c o m 1 9 . stoljeća statističari su dominirali britanskom društvenom znanošću i taj je tip prikupljanja podataka bio konceptualiziran kao o s n o v n i zadatak sociologije. Cilj je jednostavno bio prikupiti "čiste" činjenice, bez pretjera­ nog teoretiziranja ili filozofiranja. Ovi empirijski orijentirani sociolozi, k a k o t o ističe Kent ( 1 9 8 1 . : 1 8 7 ) , bili su odvojeni od interesa socijalnih t e o r e t i č a r a . U m j e ­ sto općeg teoretiziranja "akcent u njihovom radu bio je na prikupljanju što egzaktnijih indikatora, boljih m e t o d a klasifikacije i prikupljanja p o d a t a k a , na unapređivanju tabeliranja podataka ο životnim pokazateljima, poboljšanju razine komparativnosti prikrivenijih podataka itd." (Abrams, 1 9 6 8 . : 1 8 ) . 6

Statistički orijentirani sociolozi i sami su postupno uvidjeli m n o g a ograničenja svoga pristupa. N e k o l i c i n a sociologa osjećala je potrebu za širim teoretiziranjem. Siromaštvo je, po njima, p o d j e d n a k o ukazivalo na neuspjeh tržišnog sustava, k a o i društva u cjelini. M e đ u t i m , većinom, budući da su bili u s r e d o t o č e n i na p o j e d i n ­ c e , nisu dovodili u pitanje širi sistem; umjesto toga okrenuli su se vrlo preciznim

Ο najnovijem razvoju britanske sociologije vidi kod Philip Abrams et al., 1 9 8 1 . Smith se obično ubraja medu vodeće članove škotskog prosvjetiteljstva (Chitnis, 1 9 7 6 . ) , ali i u škotske moraliste (Schneider, 1967.:X1) koji su se trudili postaviti temelje sociologije. 6

34

UVOD

istraživačkim studijama i razvoju sve kompliciranijih i točnijih statističkih t e h n i k a . P o njima, uzroci p r o b l e m a morali su se nalaziti u neadekvatnim istraživačkim m e t o d a m a , a ne u sistemu kao cjelini. Philip Abrams ističe: " K o n c e n t r i r a j u ć i se u p o r n o na raspravu ο raspodjeli pojedinačnih slučajeva, statističari v e o m a n e r a d o vide da je siromaštvo proizvod društvene strukture ... Nisu uspjeli, a najvjerojatni­ je nisu niti mogli razviti k o n c e p t 'strukturalnog žrtvovanja'" ( 1 9 6 8 . : 2 7 ) . O s i m ove teorijske i m e t o d o l o š k e orijentacije na izučavanje pojedinaca, statističari su radili u pretjerano bliskoj vezi s vladinim službenicima, a da bi shvatili da je p r o b l e m zapravo bio u p o l i t i č k o m i e k o n o m s k o m sistemu. Povezana, ali i odvojena od političke e k o n o m i j e , bila je druga značajna k a r a k ­ teristika britanske sociologije - ameliorizam, o d n o s n o želja da se socijalni p r o b l e ­ mi riješe r e f o r m i r a n j e m pojedinaca. Iako su britanski znanstvenici uviđali p o s t o j a ­ nje značajnih društvenih p r o b l e m a (na primjer, siromaštvo), još su uvijek vjerovali u t o društvo i htjeli ga očuvati. Željeli su spriječiti nasilje i revoluciju i r e f o r m i r a t i sistem u t o m smislu da se zapravo zadrži istim kakav je i b i o . Više od svega, željeli su spriječiti dolazak socijalističkog društva pa je, prema t o m e , k a o i francuska sociologija, a i neke grane n j e m a č k e sociologije, britanska sociologija bila k o n z e r ­ vativno orijentirana. B u d u ć i da britanski sociolozi nisu mogli ili nisu željeli povezati uzroke p r o b l e ­ m a kakav je, na primjer, siromaštvo s društvom kao c j e l i n o m , izvor takvih pojava m o r a o se nalaziti u samim pojedincima. Bio je t o rani oblik o n o g a što će W i l l i a m Ryan ( 1 9 7 1 . ) kasnije nazvati "okrivljavanje žrtve". M n o g o je pažnje bilo posveće­ n o dugom nizu različitih osobnih p r o b l e m a - "ignoranciji, d u h o v n o m p r o p a d a n j u , nečistoći, prljavštini, pauperizmu, kriminalu i neumjerenosti - iznad svega" (Abrams, 1 9 6 8 . : 3 9 ) . Postojala je jasna tendencija da se za sva socijalna zla traži jedan jedinstven i jednostavan uzrok, a onaj koji je prvi pronađen bio je a l k o h o l i ­ zam. O n je amelioristima bio samo dokaz da se radi ο l i č n o j , a ne socijalnoj patologiji. Amelioristima je nedostajala teorija ο socijalnoj strukturi, teorija ο socijalnim u z r o c i m a spomenutih osobnih p r o b l e m a . M e đ u t i m , ispod površine britanske sociologije ipak je postojalo ozbiljnije razu­ mijevanje socijalne strukture, i o n o je buknulo u posljednjem dijelu 1 9 . stoljeća kroz sve veći porast interesa za socijalnu evoluciju. Z n a č a j a n utjecaj na takvu orijentaciju imala su djela Augustea C o m t e a , koja su d j e l o m i č n o bila p r e v e d e n a na engleski jezik 1 8 5 0 - i h godina. Iako C o m t e o v rad nije p o b u d i o trenutni interes, u posljednjoj četvrtini 1 9 . stoljeća veći je broj znanstvenika bio privučen njegovim radovima i njegovim interesom za šire strukture društva, njegovu znanstvenu (pozitivističku) orijentaciju, komparativnu orijentaciju te evolucionu teoriju. Pa ipak, veći broj britanskih znanstvenika izoštrio je svoje vlastite k o n c e p c i j e ο svijetu u k r i t i č k o m stanovištu spram nekih od pretjerivanja C o m t e o v e teorije (na primjer, tendenciju da se sociologija izdigne do statusa religije). Po A b r a m s o v o m jednu od osnovica Herberta Spencera" smislu svakako bio evolucionističkoj.

mišljenju, stvarni značaj C o m t e a leži u t o m e što je osigurao na k o j o j se mogla izgraditi opozicija protiv "prisile genija (Abrams, 1 9 6 8 . : 5 8 ) . S p e n c e r je i u pozitivnom i u n e g a t i v n o m d o m i n a n t a n lik u britanskoj sociologijskoj teoriji, o s o b i t o

H E R B E T S P E N C E R ( 1 8 2 0 - 1 9 0 3 ) . D a bi se razumjele S p e n c e r o v e ideje, k o r i ­ sno ih je komparirati i kontrastirati s t e o r i j o m C o m t e a . S p e n c e r a se vrlo često

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

35

svrstava zajedno s C o m t e o m , s obzirom na njihov utjecaj na razvoj sociologijske t e o r i j e , no postoje svakako i vrlo bitne razlike. N a primjer, m n o g o je teže k a t e g o ­ rizirati S p e n c e r a k a o konzervativca. U biti, u svojim ranim g o d i n a m a , S p e n c e r je bio politički liberal, a elemente liberalizma zadržao je kroz cijeli svoj život. M e đ u t i m , t a k o đ e r je istinito da je tijekom života S p e n c e r postajao sve konzerva­ tivniji i da je njegov osnovni utjecaj, a to vrijedi i za C o m t e a , bio konzervativan. J e d a n od njegovih liberalnijih pogleda koji je dosta n e l a g o d n o koegzistirao s njegovim konzervativizmom bilo je prihvaćanje doktrine laissez-faire: držao je da država ne bi smjela intervenirati u osobne poslove, izuzev u svojoj pasivnoj funkciji zaštite ljudi. T o znači da Spencer, nasuprot C o m t e u , nije bio zainteresiran za socijalne r e f o r m e ; želio je da se socijalni život sam razvija, slobodan o d vanjske kontrole. Ova razlika ukazuje da je Spencer bio socijalni darvinist (Jones, 1 9 8 0 . ) . Sma­ trao je, dakle, da se svijet p o s t u p n o razvija i postaje sve bolji i bolji, pa ga, p r e m a t o m e , treba ostaviti na miru. Vanjski utjecaji m o g u samo pokvariti situaciju. Prihvatio je stajalište da se socijalne institucije, kao i biljke i životinje, pozitivno progresivno adaptiraju svojoj socijalnoj okolici. T a k o đ e r je prihvatio D a r w i n o v o stajalište da se proces prirodne selekcije - "preživljavanje najprilagodenijih" odvija i u socijalnom svijetu. T o je jednostavno značilo da će bez utjecaja vanjskih intervencija ljudi koji su "prilagođeni" preživjeti i probijati se, d o k će "neprilago­ đeni" na posljetku izumrijeti. Sljedeća razlika između C o m t e a i S p e n c e r a je u t o m e da je S p e n c e r naglašavao pojedinca, a C o m t e šire jedinice, kakva je, na primjer, obitelj. I a k o postoje bitne razlike između C o m t e a i S p e n c e r a , njihova je orijentacija u pogledu daljnjeg razvoja sociologijske teorije bila slična, o d n o s n o sličnost inter­ pretiranja njihovih djela pokazala se važnijom negoli uočavanje razlika. C o m t e i S p e n c e r su zajedno s D u r k h e i m o m i drugima djelili uvjerenje da je sociologija znanost, što je bila vrlo atraktivna perspektiva ranih t e o r e t i č a r a . Drugi značajan utjecaj na S p e n c e r o v rad, karakterističan i za C o m t e a i D u r k h e i m a , bila je tendencija da se društvo proučava kao organizam. O v o stajalište i k o n c e p t Spencer je preuzeo iz biologije. Bio je zainteresiran za ukupnu strukturu društva, međupovezanost dijelova i funkcije dijelova svakog za sebe, kao i za sistem u cjelini. M n o g o je važnije da je S p e n c e r , kao i C o m t e , razvijao evolucijski k o n c e p t historijskog razvoja. I pored toga, kritički je bio orijentiran spram C o m t e o v e evolucione teorije iz više razloga. Kao prvo, o d b a c i o je C o m t e o v zakon ο tri stadija. T v r d i o je da je C o m t e bio zainteresiran za evoluciju u p o d r u č j u ideja, o d n o s n o za intelektualni razvoj. Sam Spencer je težio razvijanju e v o l u c i o n e teorije za stvarni, materijalni svijet. Iako se S p e n c e r prije svega pamti kao evolucionistički t e o r e t i č a r , njegova je teorija krajnje k o m p l e k s n a , ima različite oblike i u m n o g o je slučajeva nejasna i n e o d r e đ e n a . R o b e r t Perrin ( 1 9 7 6 . ) , proučivši Spencerove radove, ukazuje da je on razlikovao četiri tipa teorija socijalne evolucije koji se, doduše, p o n e k a d m e đ u s o b ­ no preklapaju. U svojoj prvoj teoriji, Spencer smatra da socijalna evolucija vodi progresivno k idealnoj socijalnoj državi. Buduće društvo, prema Perrinu, bit će zasnovano na prijateljstvu, altruizmu, specijalizaciji, priznavanju uspjeha, a ne više na pripisa­ nim karakteristikama stečenim rođenjem, te "primarno, na voljnoj k o o p e r a c i j i

36

UVOD

među visoko discipliniranim pojedincima" ( 1 9 7 6 . : 1 3 4 3 ) . U t a k v o m će se društvu odnosi zasnivati na voljnim ugovornim o d n o s i m a , i što je još važnije, kroz snažnu zajedničku m o r a l n o s t . Iako će normativna ograničenja i dalje biti nužna, uloga vlade bit će usmjerena prije svega na određivanje o n o g a što ljudi ne bi trebali činiti, a ne na naređivanje što moraju činiti. O v a m o d e r n a industrijalizirana društva bit će manje ratnički orijentirana negoli militaristički tipovi društava koji su im prethodili. S p e n c e r o v a druga evoluciona teorija je nešto više teorijska i nešto manje ideologijska. O n a pretpostavlja da se društvo razvija prema progresivnoj diferen­ cijaciji različitih varijeteta struktura koje zadovoljavaju razne funkcionalne zahtje­ ve društva. U m o d e r n i m se društvima razvijaju različite strukture s k o j i m a se rješavaju funkcionalni problemi društva kakvi su, na primjer, p r o k r e a c i j a , proi­ zvodnja, razmjena, komunikacija, raspodjela uloga u društvu i k o n t r o l a individu­ alnog ponašanja. O v o je sasvim u skladu s o n i m što danas nazivamo strukturalno-funkcionalna teorija, pristup ο k o j e m ć e m o m n o g o više reći kasnije. U svojoj t r e ć o j teoriji, Spencer je, isto kao i D ü r k h e i m kasnije, izjednačio socijalnu evoluciju s p o r a s t o m stupnja podjele rada. U biti, S p e n c e r je zastupao stajalište da porast stanovništva nužno dovodi do porasta stupnja socijalne dife­ rencijacije. Porast brojnosti stanovništva dovodi do p o r e m e ć a j a u s o c i j a l n o m ekvilibriju i do nužnih varijacija u socijalnim prilagodbama. J e d n a od takvih prilagodbi je i porast stupnja podjele rada. H o m o g e n o s t primitivnih društava m o r a ustupiti mjesto heterogenosti modernijih društava. K o n a č n o , Spencer prihvaća m o d e l socijalne evolucije koji se zasniva na m o d e l u b i o l o š k e evolucije. Z a p r a v o , Spencer je bio taj koji je izmislio izraz "preživljavanje najprilagodljivijih", nekoliko godina prije D a r w i n o v o g rada ο p r i r o d n o j selekciji. U svojoj je teoriji Spencer bio zaokupljen pitanjima zašto neka društva preživljava­ ju, a druga n e . N j e g o v o je stanovište zapravo bilo da najprilagodenija društva preživljavaju, što u d u g o r o č n o j perspektivi vodi do postupnog unapređivanja svijeta k a o cjeline. M n o š t v o je bitnih činilaca identificirano za procjenjivanje m o g u ć n o s t i pojedinog društva da postigne uspjeh: veličina društva, nivo fertilite­ ta, efikasnost k o m u n i k a c i j e , stupanj javne kontrole resursa, k a r a k t e r vojne organi­ zacije itd. T a k o je S p e n c e r priredio bogatu i složenu cjelinu ideja ο socijalnoj evoluciji. K a k o ć e m o kasnije vidjeti, njegove su ideje prvo požnjele velik uspjeh, a zatim su duže v r e m e n a bile o d b a č e n e , d o k će u novije vrijeme p o n o v n o oživjeti s r a s t o m neoevolucionističkih sociologijskih teorija. (Za najnovija priznanja S p e n c e r o v o g rada vidi J . T u r n e r , 1 9 8 5 b . ) . REAKCIJA NA SPENCERA U BRITANIJI Bez obzira na svoj interes za pojedinca, Spencer je najpoznatiji po širokoj teoriji socijalne evolucije. Po t o m e on stoji u o š t r o m kontrastu spram sociologije k o j a mu je u Engleskoj prethodila. Pa ipak, reakcije protiv njegovo rada su se u najvećoj mjeri osnivale na opasnostima koje je ideja preživljavanja najprilagodenijih pred­ stavljala za ameliorizam, toliko drag ranim britanskim s o c i o l o z i m a . I a k o je sam S p e n c e r napustio neke od svojih najčudnovatijih ideja, on se i dalje zalagao za filozofiju preživljavanja najprilagodljivijih i bio je protiv vladinih intervencija i socijalnih r e f o r m i . T v r d i o je, na primjer, i sljedeće:

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

37

"Forsiranje dobra zbog njega samoga predstavlja ekstremno nasilje. Time se namjerno proizvodi bijeda za sljedeće generacije. Nema većeg prokletstva za buduće generacije negoli svjesno osiguravanje porasta stanovništva različitih imbecila, lijenčina i krimina­ laca ... Cijeli napor prirode usmjeren je oslobađanju od takvih, čišćenju svijeta od takvih i osiguravanju prostora za bolje ... Ukoliko nisu dovoljno opremljeni za život, oni umiru, i najbolje je da umru." (Citirano u: Abrams, 1 9 6 8 . : 7 4 ) . Ovakve su izjave bile u krajnjoj suprotnosti s a m e l i o r a t i v n o m britanskih s o c i o l o g a - reformista.

orijentacijom

Italijanska sociologija: Pareto i Mosca Zaključit ć e m o ovu skicu rane, prvenstveno konzervativne europske sociologijske teorije, s kratkim spominjanjem dvaju italijanskih sociologa - V i l f r e d a P a r e t a ( 1 8 4 8 - 1 9 2 3 ) i G a e t a n a M o s k e ( 1 8 5 8 - 1 9 4 1 ) . O v a su dva sociologa u svoje vrijeme bili utjecajni, međutim, njihovo je suvremeno značenje m i n i m a l n o . V e o m a m a l o ljudi danas čita M o s k u . Kratkotrajan interes za Paretov rad ( 1 9 3 5 . ) u tridesetim g o d i n a m a pojavio se kada mu je glavni američki teoretičar T a l c o t t Parsons posve­ tio isto t o l i k o pažnje k o l i k o i W e b e r n i D u r k h e i m u . M e đ u t i m , u novije vrijeme, izuzev nekih njegovih osnovnih k o n c e p a t a , Paretov značaj u m n o g o m e o p a d a . Zeitlin smatra da je Pareto razvio "svoje glavne ideje odbacujući M a r x a " ( 1 9 8 1 . : 1 7 1 ) . U biti, Pareto nije odbacivao samo M a r x a nego i dobar dio filozofije prosvjetiteljstva. N a primjer, t a m o gdje su filozofi prosvjetiteljstva naglašavali racionalnost, Pareto naglašava značaj iracionalnih činjenica kakva je, na primjer, ljudski instinkt. Ovakav je naglasak bio povezan s njegovim odbijanjem M a r x o v e teorije. Budući su neracionalni instinktivni činioci toliko važni i t o l i k o n e p r o m j e ­ njivi, bilo je p o t p u n o nerealno vjerovati da bi se dramatične socijalne p r o m j e n e mogle postići kroz e k o n o m s k u revoluciju. Pareto je t a k o đ e r razvio teoriju socijalne promjene koja stoji u vrlo o š t r o m kontrastu s M a r x o v o m t e o r i j o m . D o k se M a r x o v a teorija orijentirala na ulogu masa, Pareto je razradio teoriju elita u socijalnoj p r o m j e n i , koja smatra da druš­ tvom neizbježno d o m i n i r a mala elita koja djeluje na osnovi zadovoljenja osviješte­ nog koristoljublja. O n a vlada masama ljudi kojima rukovode iracionalne sile. Budući da m a s a m a nedostaje racionalna m o g u ć n o s t prosuđivanja, o n e , u okviru Paretovog sistema, ne m o g u biti revolucionarna snaga. Socijalna se p r o m j e n a dešava o n d a kada elita počinje degenerirati i kada biva zamijenjena s n o v o m e l i t o m k o j a se generira iz nevladajuće elite ili iz viših e l e m e n a t a masa. K a d a se j e d n o m nova elita ustoliči na svojem n o v o m položaju, proces se p o n o v n o o b n a v ­ lja. T a k o s m o dobili cikličku teoriju socijalne p r o m j e n e umjesto usmjerenih teorija koje su ponudili M a r x , C o m t e , Spencer i drugi. O s i m toga, Paretova t e o r i j a socijalne p r o m j e n e očigledno u potpunosti ignorira utjecaj masa. Elite dolaze i odlaze, a mase u najvećem b r o j u slučajeva ostaju iste. O v a teorija, međutim, nije bila Paretov jedini doprinos sociologiji. O n je razvio i znanstvenu k o n c e p c i j u sociologije i socijalnog svijeta: " M o j a je želja stvoriti sistem sociologije na osnovi m o d e l a mehanike neba - [ a s t r o n o m i j e ] , fizike i kemije" ( H o o k , 1 9 6 5 . : 5 7 ) . U k r a t k o , Pareto je zamišljao društvo k a o sistem u ravnoteži, kao cjelinu koja se sastoji od međuovisnih dijelova. P r o m j e n a u j e d n o m

38

UVOD

dijelu vodila je p r o m j e n a m a u drugim dijelovima sistema. Paretova sistemična k o n c e p c i j a društva bila je najvažniji razlog zbog kojeg je Parsons posvetio t o l i k o m n o g o pažnje P a r e t o v o m radu u svojoj knjizi The Structure of Social Action (Struktura socijalne akcije) iz 1 9 3 7 . godine, gdje je vidljivo da je upravo Pareto bio mislilac s najvećim utjecajem na Parsonsovu teoriju. U kombinaciji sa sličnim pogledima k o j e su dijelili predstavnici organicističke teorije ο društvu ( C o m t e , D ü r k h e i m i Spencer, na primjer) Paretova je teorija imala centralnu ulogu u razvoju Parsonsove teorije i, u općenitijem smislu, u razvoju strukturalnog funkcionalizma. Iako danas tek nekolicina modernih sociologa čita Paretove radove (jedan izuzetak je Powers, 1 9 8 6 . ) , praktički nitko ne čita M o s c u . M e đ u t i m , njegov rad t a k o đ e r predstavlja odbacivanje prosvjetiteljstva i marksizma. V a ž n o je naglasiti da M o s c a , kao i Pareto, nudi elitističku teoriju socijalne p r o m j e n e k o j a je u suprotnosti s marksističkim stajalištem.

Razvoj europskog marksizma na prijelazu stoljeća D o k su mnogi sociolozi u 1 9 . stoljeću razvijali svoje teorije u suprotnosti s M a r x o v o m , ipak je m n o g o marksista pokušavalo M a r x o v u teoriju pojasniti i proširiti. G r u b o r e č e n o , između 1 8 7 5 . i 1 9 2 5 . godine bilo je vrlo m a l o p r e k l a p a ­ nja između marksizma i sociologije. ( W e b e r predstavlja izuzetak.) Dvije škole mišljenja paralelno su se razvijale s veoma malo ili g o t o v o bez ikakvog m e đ u u t j e caja. Poslije M a r x o v e smrti, njegovu teoriju su u prvi mah nastavljali o n i koji su je prvenstveno shvaćali kao znanstveni i e k o n o m s k i determinizam. Wallerstein nazi­ va taj period " o r t o d o k s n i m marksizmom" ( 1 9 8 6 . : 1 3 0 1 ) . Friedrich Engels, M a r x o v dobročinitelj i suradnik, koji je nadživio M a r x a , može se smatrati prvim predstav­ n i k o m takve orijentacije. U biti, ovo se stanovište može svesti na tvrdnju da je M a r x o v a znanstvena teorija otkrila e k o n o m s k e zakone koji vladaju kapitalistič­ kim svijetom. Ovi zakoni su govorili ο neizbježnom kolapsu kapitalističkog susta­ va. M l a đ i marksistički mislioci k a o , na primjer, Karl Kautsky, trudili su se bolje shvatiti funkcioniranje spomenutih zakona. Postojalo je nekoliko p r o b l e m a u vezi s takvim idejama. S jedne strane, izgledalo je da se time u p o t p u n o s t i isključuje politička akcija, koja je jedan od k a m e n a temeljaca M a r x o v o g stajališta. T a k o đ e r , izgledalo je k a k o n e m a nikakve potreba da pojedinci, osobito radnici, poduzimaju bilo što. U k o l i k o je cijeli sistem bio osuđen na propast, sve što je t r e b a l o činiti bilo je čekanje na njegovu propast. N a teorijskoj razini, deterministički marksizam u potpunosti je isključio dijalektički odnos između pojedinaca i širih društvenih struktura. T i su p r o b l e m i doveli do reakcija među marksističkim t e o r e t i č a r i m a i do razvoja "hegelijanskog marksizma" ranih 1 9 0 0 - t i h godina. O n i su odbili reducirati marksizam s a m o na znanstvenu teoriju koja ignorira pojedinačnu misao i akciju. Nazvani su hegelijanskim marksistima jer su težili kombinaciji H e g e l o v o g interesa za svijest (čije je neke stavove takodere dijelio i M a r x ) s determinističkim interesi­ m a za e k o n o m s k e strukture društva. Hegelijanski su teoretičari bili značajni k a k o teorijski, t a k o i praktički. Teorijski, p o n o v n o su uspostavili važnost p o j e d i n c a , svijesti i o d n o s a između misli i akcije. Praktički, naglašavali su značajnost pojedi­ načne akcije u izvođenju socijalne revolucije.

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: RANE GODINE

39

Najznačajniji predstavnik ovakvog mišljenja bio je G y ö r g y Lukäcs (Fischer, 1 9 8 4 . ) . Prema M a r t i n u J a y u , Lukäcs je bio "osnivač zapadnog marksizma" i autor djela Povijest i klasna svijest (prijevod 1 9 7 0 . ) koje je " o p ć e n i t o priznato k a o osnovni d o k u m e n t hegelijanskog marksizma" ( 1 9 8 4 . : 8 4 ) . Lukäcs je p o č e t k o m 1 9 0 0 - t i h godina z a p o č e o s integracijom marksizma i sociologije (posebno W e b e rove i S i m m e l o v e t e o r i j e ) . O v a se integracija uskoro ubrzala s razvojem kritičke teorije u 2 0 - i m i 3 0 - i m g o d i n a m a dvadesetog stoljeća.

SAŽETAK U o v o m poglavlju skicirana je u dva dijela rana povijest sociologijske t e o r i j e . U prvom i k r a ć e m dijelu, raspravlja se ο različitim društvenim snagama u k l j u č e n i m u razvoj sociologijske teorije. Iako je bilo m n o g o takvih utjecaja, usredotočili s m o se na prikaz utjecaja političkih revolucija, industrijske revolucije, rasta kapitaliz­ ma, socijalizma, urbanizacije, religijske promjene i na porast znanosti, što je sve utjecalo na sociologijsku teoriju. Drugi dio ovog poglavlja ispituje utjecaj intelek­ tualnih snaga na rast sociologijske teorije u raznim zemljama. Z a p o č e l i s m o s F r a n c u s k o m i ulogom koju je imalo prosvjetiteljstvo u razvoju t e o r i j e , naglašava­ jući konzervativne i r o m a n t i č n e reakcije na prosvjetiteljstvo. F r a n c u s k a se s o c i o l o ­ gijska teorija razvila iz navedenih meduutjecaja. U t o m smislu, ispitivali s m o osnovne likove rane francuske sociologije - Claudea H e n r i j a S a i n t - S i m o n a , Augustea C o m t e a i Emilea D u r k h e i m a . Z a t i m s m o se okrenuli N j e m a č k o j i ulozi koju je Karl M a r x i m a o u razvoju sociologije u toj zemlji. Raspravili smo paralelni razvoj M a r x o v e teorije i s o c i o l o ­ gijske t e o r i j e , kao i načine na koje je M a r x o v a teorija utjecala na sociologiju - i pozitivno i negativno. Z a p o č e l i smo s korijenima M a r x o v e teorije koji se nalaze u hegelijanizmu, materijalizmu i političkoj e k o n o m i j i . M a r x o v u smo teoriju s a m o u k r a t k o dodirnuli. Rasprava se zatim prebacila na p o č e t k e n j e m a č k e sociologije. R a d M a x a W e b e r a proučen je u želji da se pokažu različiti izvori n j e m a č k e sociologije. Raspravljeni su i neki razlozi zbog kojih se W e b e r o v a sociologijska teorija pokazala prihvatljivijom kasnijim s o c i o l o z i m a negoli je to bio slučaj s M a r x o v i m idejama. Ovaj dio smo zaključili s k r a t k o m raspravom ο djelu G e o r g a Simmela. N a k o n toga razmatra se porast sociologijske teorije u V e l i k o j Britaniji. Glavni izvori britanske sociologije bili su politička e k o n o m i j a , ameliorizam i socijalna evolucija. U t o m smislu, kratko smo se osvrnuli na rad H e r b e r t a S p e n c e r a , k a o i na neke kontroverze koje su ga okruživale. O v o se poglavlje zaključuje k r a t k o m raspravom ο talijanskoj sociologijskoj teoriji, p o s e b n o ο radu Vilfreda Pareta, kao i ο o b l i c i m a razvoja u e u r o p s k o j marksističkoj teoriji na prijelazu stoljeća, n a r o č i t o o n o m ο e k o n o m s k o m d e t e r m i ­ nizmu i hegelijanskom marksizmu. T i m e zaključujemo naš pregled rane povijesti sociologijske t e o r i j e . Nastavit ć e m o raspravu ο historiji sociologijske teorije i u sljedećem poglavlju, gdje ć e m o izlagati novije oblike razvoja. Preostali dio knjige raspravlja ο suvremenim t e o r i j a ­ ma i t e o r e t i č a r i m a .

DRUGO POGLAVLJE: Historijska skica sociologijske teorije: novije godine RANA AMERIČKA SOCIOLOGIJSKA TEORIJA POLITIKA RANE AMERIČKE SOCIOLOGIJE S OCIJALNA PROMJENA INTELEKTUALNI TOKOVI I RANA AMERIČKA SOCIOLOGIJA UTJECAJ HERBERTA SPENCERA NA SOCIOLOGIJU ČIKAŠKA ŠKOLA RANA ČIKAŠKA ŠKOLA SOCIOLOGIJE OPADANJE ZNAČAJA ČIKAŠKE SOCIOLOGIJE SOCIOLOGIJSKA TEORIJA DO POLOVICE DVADESETOG STOLJEĆA RAZVOJ SVEUČILIŠTA HARVARD, ΓνΎ LIGE I STRUKTURALNI FUNKCIONAL IZAM OPADANJE ZNAČENJA ČIKAŠKE SOCIOLOŠKE ŠKOLE OBLICI RAZVOJA U MARKSISTIČKOJ TEORIJI SOCIOLOGIJSKA TEORIJA OD POLOVICE STOLJEĆA D O DANAS STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM: VRHUNAC I OPADANJE RADIKALNA SOCIOLOGIJA U AMERICI: C. W R I G H T MILLS RAZVOJ KONFLIKTNE T E O R I J E NASTAJANJE T E O R I J E RAZMJENE DRAMATURŠKA ANALIZA: RAD ERVINGA GOFFMANA RAZVOJ "KREATIVNIH" SOCIOLOGIJA FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA ETNOMETODOLOGIJA EGZISTENCIJALISTIČKA SOCIOLOGIJA RAZVOJ I PAD SISTEMSKE T E O R I J E NAPREDOVANJE MARKSISTIČKE SOCIOLOGIJE IZAZOV FEMINISTIČKE T E O R I J E STRUKTURALIZAM I POSTSTRUKTURALIZAM NEOFUNKCIONALIZAM POVEZIVANJE MAKRO I MIKRO TEORIJE SAŽETAK

U p r v o m poglavlju raspravili smo razvoj sociologijske teorije u E u r o p i 1 9 . stoljeća. U o v o m ć e m o poglavlju obratiti pažnju na kasno 1 9 . stoljeće i situaciju u 2 0 . stoljeću s posebnim obzirom na razvoj sociologijske teorije u S A D . U prikazu 2 . 1 . označeni su najvažniji utjecaji na razvoj teorija, kao i glavne teorije i t e o r e t i ­ čari.

4^

Slika 2 . 1 . Sociologijska teorija: novije godine Levi-Strauss ( 1 9 0 8 -

)

Strukturalizam

Poststrukturalizam Foucauh ( 1 9 2 6 - 1 9 8 4 ) Teorija mreže

Spencer ( 1 8 2 0 - 1 9 0 3 ) Socijalni darvinizam Sumner ( 1 8 4 0 - 1 9 1 0 ) Ward ( 1 8 4 1 - 1 9 1 3

Skinner ( 1 9 0 4 - 1 9 9 0 )

Homans ( 1 9 1 0 - 1 9 8 9 )

Parsons ( 1 9 0 2 - 1 9 7 9 )

Strukturalni funkcionalizam Merton ( 1 9 1 0 - 1 9 8 9 )

Dürkheim ( 1 8 5 8 - 1 9 1 7 ) Sorokin ( 1 8 8 9 - 1 9 6 8 )

Radikalna sociologija Mills ( 1 9 1 6 - 1 9 6 2 )

Weber(1864-1939)

Teorija razmjene Blau ( 1 9 1 8 ) Neofunkcionalizam I Konfliktna teorija Dahrendorf ( 1 9 2 0 Feministička

Marx (1818-1883)

Freud ( 1 8 5 6 - 1 9 3 9 )

Hegelijanski marksizam Lukacs ( 1 8 8 5 - 1 9 7 1 )

Kritička Ikola Horkheimer ( 1 8 9 5 - 1 9 7 3 ) Adorno ( 1 9 0 3 - 1 9 6 9 )

Ekonomski determinizam Kautsky ( 1 8 5 4 - 1 9 3 8 )

)

teorija

Teorija makro-mikro integracije

Strukturalni marksizam Althusser ( 1 9 1 8 - 1 9 9 0 )

Habermas ( 1 9 2 9 -

)

Ekonomski marksizam Sweezy ( 1 9 1 0 ) Braverman ( 1 9 2 0 - 1 9 7 6 )

Historijski marksizam Wallerstein ( 1 9 3 0 ) Husserl ( 1 8 5 9 - 1 9 3 8 )

Simmel ( 1 8 5 8 - 1 9 1 8 )

Schutz ( 1 8 9 9 - 1 9 5 9 )

Sartre ( 1 9 0 5 - 1 9 8 0 )

Elnometodologija Garfinkel ( 1 9 2 9 -

)

Egzistencijalistička sociologija

Small ( 1 8 5 4 - 1 9 2 6 ) Park ( 1 8 6 4 - 1 9 4 4 )

Mead ( 1 8 6 3 - 1 9 3 1 ) Cooley ( 1 8 6 4 - 1 9 2 9 )

Fenomenologijska sociologija Berger ( 1 9 2 9 ) Luckmann ( 1 9 2 7 )

Simbolički interakcionizam Blumer ( 1 9 0 0 - 1 9 8 7 ) Μ . Kuhn ( 1 9 1 1 - 1 9 6 3 )

Goffman ( 1 9 2 2 - 1 9 8 2 )

Ο σ

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

43

RANA AMERIČKA SOCIOLOGIJSKA TEORIJA V r l o je teško odrediti precizan datum osnivanja sociologije u S A D . T e č a j ο socijalnim p r o b l e m i m a predavao se u O b e r l i n u već 1 8 5 8 . g.; C o m t e o v t e r m i n sociologija koristio je G e o r g e Fitzhugh 1 8 5 4 . ; W i l l i a m G r a h a m S u m n e r držao je tečajeve iz društvenih znanosti na Sveučilištu Yale p o č e v o d 1 8 7 3 . T i j e k o m 1 8 8 0 - i h godina počeli su se pojavljivati prvi programi predavanja s n a z i v o m "sociologija". Prvi odjel sa sociologijom u svom nastavnom p r o g r a m u osnovan je na Sveučilištu Kansas 1 8 8 9 . godine. 1 8 9 2 . godine Albion Small dolazi na Sveuči­ lište u C h i c a g u i t a m o osniva novi odjel za sociologiju. Cikaški O d j e l za sociologi­ ju postao je prvi važniji centar američke sociologije u o p ć e , a p o s e b n o sociologijske teorije ( M a t t h e w s , 1 9 7 7 . ) .

Politika rane američke sociologije G l a v n o djelo ο politici rane američke sociologije (Schwendinger i S c h w e n d i n g e r , 1 9 7 4 . ) iznosi tezu da je se najbolje m o ž e opisati kao politički liberalnu, a ne, k a k o je t o bio slučaj s v e ć i n o m europskih teoretičara, kao konzervativno o r i j e n t i r a n u . Liberalizam koji je označavao ranu američku sociologiju sastojao se u biti o d dva e l e m e n t a . Prvo - on funkcionira polazeći od uvjerenja ο slobodi i blagostanju p o j e d i n c a . N a taj način, m n o g o je više pod utjecajem S p e n c e r o v a negoli C o m t e o va više kolektivističkog stanovišta. D r u g o - m n o g i sociolozi, povezani s n a v e d e ­ n o m o r i j e n t a c i j o m prihvatili su evolucionistički pogled na socijalni n a p r e d a k ( W . F i n e , 1 9 7 9 . ) . M e đ u t i m , došlo je do razdora u t o m e kako najbolje ostvariti taj napredak. N e k i su smatrali da vlada m o r a organizirati mjere socijalne r e f o r m e , d o k su drugi zagovarali ideju doktrine laissez-faire, smatrajući da različiti dijelovi društva moraju sami rješavati svoje p r o b l e m e . U k o l i k o liberalizam u z m e m o u njegovom e k s t r e m n o m obliku, on postaje vrlo blizak konzervativizmu. V j e r a u socijalni progres - postignut r e f o r m a m a ili primje­ n o m doktrine laissez-faire - kao i uvjerenje ο važnosti p o j e d i n c a , u o b a slučaja vodi k stajalištima koja podržavaju sistem kao cjelinu. O d b a c u j e se uvjerenje da socijalni sistem djeluje ili pak da može biti reformiran k a k o bi d j e l o v a o . N e m a m n o g o kritike sistema k a o cjeline; u a m e r i č k o m smislu p o s e b n o , što znači da se k a r a k t e r kapitalizma rijetko dovodi u pitanje. Umjesto neizbježne klasne b o r b e , rani su sociolozi sagledavali budućnost k a o klasnu harmoniju i klasnu k o o p e r a c i ­ ju. U krajnjem smislu, to je značilo da je rana američka sociologijska t e o r i j a p o m o g l a opravdavanju eksploatacije, domaćeg i i n t e r n a c i o n a l n o g kapitalizma, i socijalnih nejednakosti (Schwendinger i Schwendinger, 1 9 7 4 . ) . N a k o n c u , p o l i t i č ­ ki liberalizam ranih sociologa imao je o g r o m n e konzervativne implikacije.

Socijalna promjena, intelektualni tokovi i rana američka sociologija U svojoj analizi zasnivanja rane američke sociologijske teorije R o s c o e H i n k l e ( 1 9 8 0 . ) i Ellsworth F u h r m a n ( 1 9 8 0 . ) naglašavaju n e k o l i k o osnovnih k o n t e k s t a iz kojih je proistekla osnovica ovih teorija. O d najveće su važnosti bitne društvene promjene koje su se odvijale u a m e r i č k o m društvu poslije građanskog rata (Bram-

44

UVOD

Herbert Spencer: biografska skica Herbet Spencer rodio se u Derbyju u Engleskoj, 27. trav­ nja 1820. godine. Nije se obrazovao u humanističkim zna­ nostima, nego u tehničkim i utilitarnim disciplinama. Zapo­ čeo je 1837. raditi kao građevinski inženjer na željeznici gdje se zadržao sve do 1846. godine. Za to vrijeme Spen­ cer se nastavio samostalno obrazovati i publicirati znan­ stvena i politička djela. 1848. godine je bio postavljen za izdavača lista The Economist (Ekonomist), a tada se počinju definitivno obli­ kovati i njegove ideje. 1850. završava svoje prvo značajno glavno djelo Social Statistics {Socijalna statistika). Radeći na tom djelu, Spencer je počeo patiti od nesanice, i idućih su se godina problemi njegovog duhovnog i psihičkog ustrojstva pogoršavali. Doživotno je patio od niza nervnih slomova. Spencer je 1853. naslijedio imetak koji mu je omogućio da napusti posao i da do kraja života djeluje kao neovisan gospodin - privatni znanstvenik. Nije nikada stekao diplomu sveučilišta niti imao bilo kakvo postavljenje na sveučilištu, lako je bivao sve više izoliran, a njegove se mentalne i psihičke bolesti pogoršavale, njegova je produk­ tivnost kao znanstvenika sve više rasla. Konačno, postiže slavu ne samo u Engleskoj, nego stječe i internacionalno priznanje. Richard Hofstader, na primjer, ističe: "U tri desetljeća poslije građanskog rata bilo je nemoguće biti aktivan u bilo kojem području intelektualnog života bez poznavanja Spencera" (1959.:33). Među osobama koje su ga podržavale bio je i poznati industrijalac Andrew Carnegie koji je, u vrijeme posljednje fatalne Spencerove bolesti 1903. godine, napisao: "Dragi učitelju ... svakodnevno sam u mislima s vama i vječno 'zašto' mi se stalno nameće zašto nas Bog vara? Mora li naš učitelj otići? ... Svijet se nesvjesno poigrava s jednim od najznačajnijih umova ... Ali, jednog dana On će se trgnuti i u svojoj poslanici proglasit će da je Spencerovo mjesto zajedno s najvećima" (Peel, 1971 .:2).

son, 1 9 6 1 . ) . U prvom poglavlju raspravili smo ο velikom broju činilaca koji su utjecali na razvoj europske sociologijske t e o r i j e ; neki od tih činilaca (kao što su industrijalizacija i urbanizacija) bili su t a k o đ e r značajni i za razvoj teorije u A m e r i c i . Po F u h r m a n o v o m mišljenju rani američki sociolozi uviđali su pozitivne učinke industrijalizacije, no bili su vrlo svjesni i njenih opasnosti. I a k o su ih privlačile ideje ο t o m e kako treba postupati s opasnostima od industrijalizacije što su ih stvarali radnički pokret i socijalističke grupe, nisu bili pristalice radikalne izmjene društva. Arthur Vidich i Stanford Lyman ( 1 9 8 5 . ) nedavno su došli do značajnih sazna­ nja ο utjecaju kršćanstva, n a r o č i t o protestantizma, na osnivanje američke s o c i o l o ­ gije. P r e m a njihovom stajalištu, američki sociolozi su se u svojim objašnjenjima svijeta oslanjali na protestantski interes za spašavanjem svijeta i u g l a v n o m su zamjenjivali jedan jezik (znanosti) drugim jezikom (religije). O n i navode i sljede­ ć e : " O d 1 8 5 4 . godine, kada su se prvi sociologijski radovi pojavili u S A D , pa sve do izbijanja I. svjetskog rata, sociologija je bila i moralni i intelektualni o d g o v o r na p r o b l e m e a m e r i č k o g načina života, misli, institucija i dogmi" (Vidich, L y m a n ,

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

45

Međutim, Spencerova sudbina nije bila takva. Jedna od najinteresantnijih Spencerovih karakteristika, koja je zapravo uvjetovala njegov tip intelektualne aktivnosti, bila je njegova nesklonost da čita radove drugih autora. Po tome je podsjećao na drugog diva sociologije - Augustea Comtea, koji je prakticirao "cerebralnu higijenu". Ο potrebi da čita radove drugih, Spencer je rekao: "Cijeli sam svoj život bio mislilac a ne čitalac, i u stanju sam da zajedno s Hobbesom kažem 'da sam pročitao onoliko koliko su to drugi učinili, znao bih veoma malo'." Spencerov prijatelj zapitao ga je za mišljenje ο nekoj knjizi a "njegov je odgovor bio da je u toj knjizi fundamentalna pretpostavka bila pogrešna te je stoga ne želi čitati". Jedan je autor pisao ο Spencerovoj "neshvatljivoj sposobnosti upijanja znanja kroz pore na svojoj k o ž i . . . činilo se da nikada ne čita knjige" (Wiltshire, 1978.:67). Ako već nije čitao radove drugih znanstvenika, odakle su onda proistjecale Spencerove ideje i inspiracija? Prema vlastitom opisu, ideje su dolazile same od sebe, intuitivno. Govorio je da su mu ideje dolazile "malo po malo, neometane i bez svjesne intencije ili napora". Tako se u slučaju Spencera intuicija pokazala mnogo djelotvorni­ jom negoli dugotrajno proučavanje i razmišljanje; "rješenje dobiveno na taj način mnogo je bliže istini nego ono do kojeg se došlo svjesnim naporom koji uvjetuje iskrivljavanje mišljenja" (Wiltshire, 1978.:66). Spencer je snosio posljedice zbog odbijanja da proučava radove drugih. Ako ih je ipak čitao, činio je to najčešće zbog toga da u njima potraži potvrdu svojih osobnih nezavisno stvorenih ideja, ignorirajući one ideje koje se nisu slagale s njegovima. Njegov suvremenik, Charles Darwin, rekao je ο Spenceru: "Da se samo prisilio da mnogo više promatra, pa čak i po cijenu gubitka ... moći osobnog rasuđivanja, bio bi prekrasan čovjek" (Wiltshire, 1978.:70). Spencerovo ignoriranje pravila znanstvenog rada dovelo ga je do toga da je razvio niz nevjerojatnih i nedokumentiranih pretpostavki ο evoluciji svijeta . Zbog toga su sociolozi u dva desetom stoljeću u najvećoj mjeri odbacivali njegov rad i zamjenjivali ga znanstveno utemeljenim radom i empirijskim istraživanjima. Spencer je umro 8. prosinca 1903. godine.

1 9 8 5 . : 1 ) . Sociolozi su težili definiranju, objašnjavanju i p o m a g a n j u rješavanja navedenih društvenih p r o b l e m a . D o k je svećenik djelovao u okviru religije, težeći unaprijediti i nju i sudbinu ljudi, sociolozi su činili isto u društvu. S o b z i r o m na njihove religiozne korijene i religijske paralele, najveći broj s o c i o l o g a nije d o v o d i o u pitanje osnovni legitimitet društva. Sljedeći bitan činilac u osnivanju američke sociologije ο k o j e m raspravljaju i Hinkle i F u h r m a n je i s t o d o b n o širenje i akademskih profesija (uključujući i sociologiju) i suvremenog sveučilišnog sistema u kasnim 1 8 0 0 - t i m g o d i n a m a u Americi. U Europi je, suprotno nego u Americi, sveučilišni sistem bio već solidno utemeljen prije širenja sociologije. Premda je sociologija imala velikih p o t e š k o ć a pri svojem utemeljenju u Europi, te su poteškoće bile znatno manje u fluidnijem n o v o m a m e r i č k o m sveučilišnom sistemu. J o š jedan značajan činilac sadržan je u utjecaju postojeće europske teorije na osnivanje američke sociologijske teorije. Europski teoretičari kreirali su s o c i o l o ­ gijsku teoriju, a Amerikanci su se oslanjali na te osnove. Z a A m e r i k a n c e najznačaj­ niji europski mislioci su bili Spencer i C o m t e . Simmel je bio od o d r e đ e n o g

46

UVOD

značenja, o s o b i t o u ranijim godinama, ali utjecaj D u r k h e i m a , W e b e r a i M a r x a neće imati t a k o dramatičan učinak tijekom niza godina. K a o ilustracija utjecaja rane europske teorije na američku sociologiju, zanimljiva je, p o u č n a i interesantna historija ideja H e r b e r t a S p e n c e r a . U T J E C A J H E R B E R T A SPENCERA NA SOCIOLOGIJU Z a š t o su S p e n c e r o v e ideje bile t o l i k o u t j e c a j n i j e u r a n o j a m e r i č k o j s o c i o l o g i j i o d ideja C o m t e a , M a r x a , D u r k h e i m a i W e b e r a ? H o f s t a d t e r nudi n e k o l i k o o b j a š n j e n j a . J e d n o o d n a j j e d n o s t a v n i j i h je da je S p e n c e r pisao na e n g l e s k o m j e z i k u , d o k drugi nisu. O s i m t o g a , S p e n c e r nije pisao previše s t r u č n o i t i m e je svoj rad p r i b l i ž i o š i r o k o j j a v n o s t i . I s t v a r n o - n e k i su s m a t r a l i da je u p r a v o taj n e d o s t a t a k t e h n i č k o g izražavanja o n o što je o m o g u ć i l o S p e n c e r u da nije b i o previše p r o f i n j e n pisac. Ali, i m a i drugih, važnijih r a z l o g a S p e n c e r o v e p o p u l a r ­ n o s t i . P o n u d i o je z n a n s t v e n u o r i j e n t a c i j u a t r a k t i v n u za j a v n o s t k o j u su z n a n o s t i njeni t e h n i č k i p r o i z v o d i o č a r a l i . S p e n c e r je izgradio razumljivu t e o r i j u za k o j u se č i n i l o da o b j a š n j a v a c j e l o k u p n u povijest ljudi. Širina n j e g o v i h ideja k a o i o p s e ž n o s t r a d a d o v e l i su d o t o g a da je n j e g o v a t e o r i j a sadržavala m n o g o različitih stvari za m n o g o različitih ljudi. K o n a č n o , i m o ž d a n a j v a ž n i j e , n j e g o v a je t e o r i j a bila o b e ć a v a j u ć a za društvo k o j e se nalazilo p o d n e g a t i v n i m u č i n c i m a p r o c e s a i n d u s t r i j a l i z a c i j e , j e r se d r u š t v o , p o n j e m u , p o s t u p n o k r e t a l o u p r a v c u sve v e ć e g i v e ć e g p r o g r e s a . S p e n c e r o v najpoznatiji američki učenik bio je W i l l i a m G r a h a m S u m n e r , koji je prihvatio i proširio m n o g e od Spencerovih socijalno-darvinističkih ideja. S p e n c e r je t a k o đ e r utjecao i na mnoge američke s o c i o l o g e , između ostalih i na Lestera W a r d a , Charlesa H o r t o n a C o o l e y a , Ε. A. Rossa i R o b e r t a Parka. N o , do 1 9 3 0 - i h godina, Spencer je bio g o t o v o zaboravljen u i n t e l e k t u a l n o m svijetu u o p ć e , pa i u sociologiji. N j e g o v socijalni darvinizam, njegove laissez-faire ideje činili su se smiješnima u svjetlu velikih socijalnih p r o b l e m a I. svjetskog rata i velike e k o n o m s k e depresije. T a l c o t t Parsons je 1 9 3 7 . proglasio intelektualnu smrt S p e n c e r a k a o sociologa kada je podsjetio na riječi povjesničara C. B r i n t o n a izrečene n e k o l i k o godina ranije: " T k o danas čita S p e n c e r a ? " . D a n a s S p e n c e r pobuđuje s a m o historijski interes, no njegove su ideje bile važne u oblikovanju rane američke sociologijske teorije. Pogledajmo ukratko radove dvojice američkih autora koji su - m a k a r d j e l o m i č n o - bili pod utjecajem S p e n c e r o v a rada. W I L L I A M G R A H A M S U M N E R ( 1 8 4 0 - 1 9 1 0 ) . Raspravu ο ranim a m e r i č k i m s o ­ ciologijskim t e o r e t i č a r i m a u o b i č a j e n o je započeti s W i l l i a m o m G r a h a m o m S u m n e r o m , jer je on bio prva osoba u SAD koja je držala tečaj koji bi se m o g a o nazvati s o c i o l o g i j o m . S u m n e r je zadovoljno tvrdio da je upravo on z a p o č e o predavati sociologiju "godinama prije no što se to pokušalo na bilo k o j e m sveučilištu na svijetu" (B. Curtis, 1 9 8 1 . : 6 3 ) . S u m n e r je bio jedan od glavnih zastupnika socijalnog darvinizma u S A D , iako se čini da je kasnije p r o m i j e n i o svoje stavove ( N . Smith: 1 9 7 9 . ) . R a z m j e n a mišlje­ nja između S u m n e r a i jednog od njegovih studenata m o ž e d o b r o ilustrirati njegov "liberalni" pogled na potrebu za individualnom s l o b o d o m i njegov stav protiv vladinog miješanja u društveni život.

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

47

"Profesore, zar vi ne vjerujete u bilo kakvu vladinu pomoć industrijama?" "Ne! Industrija se utemeljuje, proširuje ili izumire." "Da, no nema li ona pravo na razvoj?" "Nema nikakvih prava. Svijet nikome ne duguje život". "Dakle, profesore, vi vjerujete samo u jedan sistem - u ugovorno-kompetitivni sistem?" "To je jedini razuman ekonomski sistem. Svi su drugi lažni." "Pretpostavimo da neki drugi profesor političke ekonomije preuzme vaš posao. Ne bi li vas to povrijedilo?" "Svaki profesor je dobro došao da pokuša. Ako dobije moj posao, bila bi to moja pogre­ ška. Moj je posao da predajem predmet tako dobro da mi ga nitko ne može oteti." (Phelps, prema Hofstadteru, 1 9 5 9 . : 5 4 ) . S u m n e r je u biti prihvatio doktrinu ο preživljavanju najprilagodenijih u druš­ t v e n o m svijetu. K a o i S p e n c e r , shvaćao je da se ljudi bore sa s v o j o m o k o l i n o m , a najprilagodljiviji su bili oni koji su bili i najuspješniji. N a taj je način S u m n e r podržavao ljudsku agresivnost i kompetitivnost. O n i koji su uspijevali, t o su i zasluživali, a oni koji nisu, zaslužili su da p r o p a d n u . S u m n e r se, k a o i ranije S p e n c e r , protivio n a p o r i m a , n a r o č i t o vladinim n a p o r i m a , u s m j e r e n i m pomaganju onih koji nisu uspjeli. T a k v a bi intervencija bila usmjerena protiv principa p r i r o d ­ ne selekcije, koja i medu ljudima i među nižim životinjama dozvoljava prilagođenijima da prežive, a o n i m a koji to nisu, da iščeznu. S u m n e r je to iskazao na sljedeći način: "Ukoliko nam se ne sviđa preživljavanje najprilagodljivijih, o n d a n a m s a m o ostaje jedna alternativa, a ta je da dopustimo preživljavanje neprilagodljivih" ( B . C u r t i s , 1 9 8 1 . : 8 4 ) . Ovaj teorijski sistem vrlo se d o b r o uklapa u razvoj kapitaliz­ m a , budući da mu osigurava teorijski legitimitet za postojanje velikih razlika u bogatstvu i m o ć i . D a n a s je S u m n e r samo od pukog historijskog interesa iz dva razloga. Prvo njegova socijal-darwinisticka orijentacija o p ć e n i t o se p r o m a t r a k a o j e d n o s t a v n o i grubo opravdanje kompetitivnog kapitalizma i zalaganja za status quo. N a d a l j e , na Sveučilištu Yale nije uspio d o b r o utemeljiti sociološku školu s m n o g o sljedbeni­ ka. T a k a v će se uspjeh dogoditi n e k o l i k o godina kasnije na Sveučilištu u C h i c a g u (Heyl i H e y l , 1 9 7 6 . ) . Usprkos uspjehu u svom v r e m e n u , " S u m n e r a se danas prisjeća vrlo mali broj ljudi" (B.Curtis, 1 9 8 1 . : 1 4 6 ) . L E S T E R F . W A R D ( 1 8 4 1 - 1 9 1 3 ) . J o š jedan značajan sociolog svoga d o b a , n o kasnije od malog značenja je Lester W a r d . I m a o je n e o b i č a n životni put koji je većinom proveo kao paleontolog, radeći za saveznu vladu. Z a to vrijeme č i t a o je S p e n c e r a i C o m t e a i razvio velik interes za sociologiju. Publicirao je znatan b r o j radova u kasnim 1 8 0 0 - t i m i ranim 1 9 0 0 - t i m godinama, u k o j i m a je izložio svoju sociologijsku teoriju. Z b o g dobrog prihvata njegovih objavljenih radova bio je 1 9 0 6 . godine izabran za prvog predsjednika A m e r i č k o g sociološkog društva. T e k tada se zaposlio na svome prvom a k a d e m s k o m položaju na Sveučilištu B r o w n , na k o j e m ostaje sve do smrti. W a r d je, k a o i Sumner, bio pod utjecajem H e r b e r t a S p e n c e r a . Prihvatio je ideju da su se ljudi razvili od nižih oblika do sadašnjeg stanja. V j e r o v a o je da je r a n o društvo bilo o b l i k o v a n o svojom jednostavnošću i m o r a l n i m siromaštvom, dok je m o d e r n o društvo znatno kompleksnije, sretnije, i osigurava veći stupanj s l o b o d e . Z a d a t a k sociologije - čiste sociologije - jest da proučava osnovne zakone socijalne p r o m j e n e i socijalne strukture. M e đ u t i m , W a r d se nije zadovoljavao time da

48

UVOD

sociologiju shvati k a o proučavanje društvenog života. V j e r o v a o je da o n a m o r a imati i praktičnu stranu; očigledno je da m o r a postojati i primijenjena sociologija. T a k v a je sociologija svjesno primjenjivala znanstvena saznanja za ostvarenje boljeg društva. U t o m smislu, on nije bio ekstremni socijalni darvinist: vjerovao je u p o t r e b u i značaj socijalne r e f o r m e . Iako imaju historijsko značenje i Sumner i W a r d nemaju veće značenje za sociologijsku teoriju. Sada ć e m o se, međutim, okrenuti n e k i m t e o r e t i č a r i m a i j e d n o j školi - Cikaškoj školi - koja je o t p o č e l a dominirati s o c i o l o g i j o m u A m e r i c i . O n a je u povijesti sociologije n e o b i č n a zbog toga što je bila jedna o d rijetkih primjera ( D u r k h e i m o v a škola u Parizu bila je druga) "kolektivnog intelektualnog poduzetništva integriranog tipa" u historiji sociologije (Bulmer, 1 9 8 4 . : 1 ) . T r a d i c i ­ ja k o j a je započela na Sveučilištu u Chicagu trajno je značajna za sociologiju i njen teorijski (i empirijski) status.

Čikaška škola

1

Odjel za sociologiju na Sveučilištu u Chicagu osnovao je 1 8 9 2 . godine Albion Small. N j e g o v intelektualni rad je od manjeg suvremenog značenja n e g o li ključna uloga koju je i m a o u institucionaliziranju sociologije u SAD (Faris, 1 9 7 0 . ; M a t ­ t h e w s , 1 9 7 7 . ) . B i o je važan p o m a g a č u stvaranju O d j e l a za sociologiju na Č i k a š k o m sveučilištu koji će kroz niz godina postati osnovnim c e n t r o m razvoja s o c i o l o ­ gije u S A D . Small je sudjelovao u izradi prvog udžbenika sociologije 1 8 9 4 . g o d i n e , a 1 8 9 5 . utemeljio je American Journal of Sociology (Američki časopis za sociologi­ ju), časopis koji je sve do današnjih dana d o m i n a n t n a snaga u toj disciplini. 1 9 0 5 . godine Small je sudjelovao u utemeljivanju American Sociological Society (Američ­ ko sociološko društvo), osnovnog profesionalnog udruženja američkih s o c i o l o g a sve do danas ( R h o a d e s , 1 9 8 1 . ) . (Neugoda izazvana inicijalima naziva A m e r i č k o g s o c i o l o š k o g društva, ASS, dovela je 1 9 5 9 . godine do p r o m j e n e imena u American Sociological Association (Američko sociološko udruženje) s inicijalima ASA. R A N A ČIKAŠKA S O C I O L O G I J A N o v o o s n o v a n i Odjel za sociologiju na Sveučilištu u Chicagu i m a o je n e k o l i k o karakterističnih značajki. N a prvom mjestu, bio je vrlo čvrsto povezan s religijom (Vidich i L y m a n , 1 9 8 5 . ) . N e k i njegovi članovi bili su i sami svećenici, a neki su bili sinovi svećenika. Small je, na primjer, vjerovao da "najviši cilj sociologije m o r a biti kršćanski" ( M a t t h e w s , 1 9 7 7 . : 9 5 ) . T o je stanovište vodilo k ideji da sociologija m o r a biti zainteresirana za socijalne r e f o r m e , što je t a k o đ e r bilo p o v e z a n o s uvjerenjem da m o r a biti z n a n s t v e n a . Znanstvena sociologija, s ciljem društvenog poboljšavanja trebala se primjenjivati u brzo rastućem gradu C h i c a g u , koji je bio poligon pozitivnih i negativnih učinaka urbanizacije i industrijalizacije. 2

Vidi kod Bulmera ( 1 9 8 5 . ) raspravu ο tome što određuje pojam škola i zašto možemo govoriti ο "Cikaškoj školi". Tiryakian ( 1 9 7 9 . ; 1 9 8 6 . ) također raspravlja općenito ο školi, a posebno ο Cikaškoj školi, naglašavajući ulogu karizmatskih lidera, ali i metodološke inovacije. Vidi također: Amsterdamska ( 1 9 8 5 . ) . Kako ćemo, međutim, vidjeti, koncept znanosti u okviru Čikaške sociološke škole postao je previše "mekan", barem u očima pozitivista koji su kasnije postali dominantni u sociologiji. 2

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

49

Ovdje valja zabilježiti doprinos jednog od najranijih članova Č i k a š k o g s o c i o ­ loškog odjela, W . I . T h o m a s a ( 1 8 6 3 - 1 9 4 7 ) . T h o m a s je 1 8 9 5 . godine p o s t a o član Č i k a š k o g odjela gdje je 1 8 9 6 . napisao doktorsku disertaciju. T r a j a n utjecaj T h o ­ masa m o g u ć e je sagledati u njegovom naglašavanju potrebe izrade znanstvenih istraživanja ο sociologijskim p r o b l e m i m a (Lodge, 1 9 8 6 . ) . I a k o je m n o g o godina držao glavni položaj na odjelu, poznatim ga je učinilo djelo The Polish Peasant in Europe and America (Poljski seljak u Europi i Americi), koje je publicirao s F l o r i a n o m Z n a n i e c k i m 1 9 1 8 . godine. M a r t i n B u l m e r vidi t o djelo kao "razdjelnicu", budući je p o m a k n u l o sociologiju od "apstraktne teorije i knjižničarskih istraživanja prema proučavanju empirijskog svijeta i n k o r p o r i r a n o g u teorijski okvir" ( 1 9 8 4 . : 4 5 ) . N o r b e r t W i l l e y drži da je Poljski seljak krucijalan za zasnivanje sociologije u smislu "razjašnjavanja jedinstvenog intelektualnog p r o s t o r a u koji se disciplina m o ž e smjestiti i u k o j e m može istraživati" ( 1 9 8 6 . : 2 0 ) . Knjiga je nastala kao rezultat osmogodišnjeg istraživanja u Europi i Americi, te prvenstveno p r e d ­ stavlja studiju ο društvenim p o r e m e ć a j i m a medu poljskim i m i g r a n t i m a . Sami podaci bili su manje značajni. M e đ u t i m , bitna je bila m e t o d o l o g i j a . O n a je uklju­ čivala proučavanje različitih tipova podataka, uključujući autobiografski materijal, plaćene napise, analizu porodičnih pisama, analizu novina, javnih d o k u m e n a t a i pisanih d o k u m e n a t a upućenih različitim uredima. Iako je Poljski seljak bio prije svega makrosociologijska studija ο socijalnim institucijama, t i j e k o m svoje karijere T h o m a s je sve više naginjao m i k r o s k o p s k i m socijalno­psihologijskim orijentacijama. Najpoznatiji je po svojoj socijalno­psiho­ logijskoj izjavi: "Ukoliko ljudi definiraju situaciju k a o realnu, biti će realna p o svojim k o n z e k v e n c a m a " ( T h o m a s i T h o m a s , 1 9 2 8 . : 5 7 2 ) . Ovdje je naglasak na značenju o n o g a ο č e m u ljudi razmišljaju te kako t o razmišljanje utječe na njihovo ponašanje. T a m i k r o s k o p s k a , socijalno-psihologijska orijentacija u kontrastu je prema m a k r o s k o p s k o j socijalno-strukturalnoj i socijalno-kulturalističkoj orijenta­ ciji evropskih mislilaca kakvi su M a r x , W e b e r i D ü r k h e i m . T a k v a će orijentacija postati jedna od glavnih odlika čikaškog teorijskog ostvarenja - s i m b o l i č k o g interakcionizma ( R o c k , 1 9 7 9 . : 5 ) . Sljedeći značajniji lik u Chicagu bio je R o b e r t Park ( 1 8 6 4 - 1 9 4 4 ) . Park je došao u C h i c a g o k a o h o n o r a r n i predavač 1 9 1 3 . godine i uskoro postao v o d e ć o m l i č n o ­ šću na O d j e l u . K a k o je to već ranije bio slučaj sa Smallom, i Parkovo značenje ne leži s a m o u njegovom intelektualnom doprinosu. N j e g o v o značenje za razvoj sociologije m o ž e se konstatirati u više oblasti. Prvo - postao je d o m i n a n t n i m l i k o m u Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Chicagu, koji je pak najviše utjecao na razvoj sociologije sve do 1 9 3 0 - i h godina. D r u g o - Park je studirao u E u r o p i i na taj je način p o b u d i o pažnju sociologa u Chicagu za mislioce s k o n t i n e n t a . O d p o s e b n o g teorijskog značaja je činjenica da je Park studirao kod S i m m e l a čije su ideje, a napose njegova usredotočenost na akciju i interakciju, p o m o g l e u razvoju teorijske orijentacije Čikaške škole ( R o c k , 1 9 7 9 . . - 3 6 - 4 8 ) . T r e ć e - prije n e g o je postao sociolog, Park je bio novinar, a to mu je iskustvo ukazalo na značaj urbanih p r o b l e m a i p o t r e b u da se podaci prikupljaju p r i m j e n o m tehnike o s o b n o g p r o m a ­ tranja na t e r e n u . Iz toga je proistekao osnovni interes Čikaške škole urbane ekologije. Č e t v r t o - Park je imao ključnu ulogu u rukovođenju izradama d o k t o r a t a na Odjelu te je na taj način razvio "kumulativni program doktorskih istraživanja" (Bulmer, 1 9 8 4 . : 1 3 ) . K o n a č n o , 1 9 2 1 . godine Park i Ernest W . Burgess publiciraju m i stvarni značajniji sociološki udžbenik Introduction to the Science of Sociology

50

UVOD

Robert Park: biografska skica Robert Park nije slijedio tipičnu karijeru akademskog soci­ ologa - fakultet, doktorat, profesorski položaj. Umjesto toga, bavio se različitim aktivnostima prije negoli je relativ­ no kasno u životu postao sociolog. Usprkos kasnome početku, Park je ostavio produbljen učinak na sociologiju općenito, a posebno na sociologijsku teoriju. Različita ži­ votna iskustva Roberta Parka utjecala su na njegovu neo­ bičnu životnu orijentaciju i na oblikovanje ukupnog profila Čikaške škole, simboličkog interakcionizma i u krajnjoj liniji, na dobar dio same sociologije. Park je roden u Harveyvilleu u državi Pennsylvania 14. veljače 1864. godine (Matthews, 1977.). Kao student na Sveučilištu Michigan bio je izložen utjecajima mnogih veli­ kih mislilaca svoga doba kao, na primjer, Johna Deweya. lako ga je svijet ideja uzbuđivao, Park je imao i snažnu potrebu da radi u stvarnom svijetu. To je i sam ovako izrazio: "Odlučio sam samostalno proživjeti iskustvo radi iskustva, prikupiti ga u svoju nutrinu ... sve radosti i tugu svijeta" (1927/1973.:253). Po završetku fakulteta, započinje raditi kao novinar, što mu daje mogućnosti da se upozna sa stvarnim svijetom. Sam je želio vršiti istraživanje ("istraživati kockarnice i pušionice opijuma", Park, 1927/1973.:254). Pisao je ο životu grada s mnoštvom živih detalja. Proveo bi terensko istraživanje, promatrao i analizirao, i, na posljetku, opisao svoje opservacije. U biti, već je tada provodio onu vrstu istraživanja ("znanstveno izvještava­ nje") koje će postati jednom od najpoznatijih značajki čikaške sociologije, odnosno urbane etnologije koja je koristila tehnike sudjelujućeg promatranja. lako je precizan opis društvenog života i dalje bio predmetom njegovog pasionira­ nog interesa, Park je postupno postajao nezadovoljan svojim novinarskim poslom, budući da on nije mogao zadovoljiti njegove intimne i, što je još važnije, intelektualne potrebe. Osim toga, činilo mu se da säm dovoljno ne doprinosi unapređenju svijeta, pa je tijekom vremena postupno razvio duboki interes za socijalnu reformu. 1898. g., u dobi od 34 godine, Park napušta posao novinara i upisuje se na studij filozofije na

(Uvod u znanost ο sociolog iji). T a će utjecajna knjiga narednih godina biti p o s e b n o važna zbog svoje znanstvene i istraživačke orijentacije i proučavanja š i r o k o g opsega socijalnih f e n o m e n a . Počevši od kasnih 1 9 2 0 - i h i ranih 1 9 3 0 - i h godina Park je sve manje v r e m e n a p r o v o d i o u C h i c a g u . K o n a č n o , njegov doživotni interes za proučavanje rasnih o d n o s a (bio je s e k r e t a r B o o k e r a T . W a s h i n g t o n a , prije n e g o li je p o s t a o s o c i o l o g ) , u s m j e r i o ga je da z a p o č n e raditi na Fisk sveučilištu ( " C r n o sveučili­ šte") 1 9 3 4 . g o d i n e . Iako opadanje značaja Odjela za sociologiju na Sveučilištu u C h i c a g u nije bilo u z r o k o v a n o samo ili uglavnom zbog odlaska R o b e r t a Parka, njegov je status p o č e o slabiti u 1 9 3 0 - i m godinama. N o , prije negoli detaljnije r a z m o t r i m o razloge opadanja značaja čikaške sociologije te porast značaja drugih sveučilišta i teorijskih orijentacija, p o t r e b n o je da se vratimo na rane dane škole i o s v r n e m o na rad dvaju znanstvenika čiji je rad bio od posebnog, dugotrajnog značaja - na Charlesa H o r t o n a C o o l e y a , i još značajnijeg, G e o r g e a H e r b e r t a Meada.

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

51

Sveučilištu Harvard. Tamo ostaje godinu dana, a zatim odlučuje otići u Njemačku, koja je u to vrijeme bila središtem svjetskog intelektualnog života. U Berlinu se susreo s Georgom Simmelom, čiji će rad duboko utjecati na Parkovu sociologiju. U biti, Simmelova predavanja su bila jedino formalno sociologijsko obrazovanje koje je Park ikada prošao. Sam je Park rekao: "Većinu moga znanja ο društvu i ljudskoj prirodi stekao sam mojim osobnim promatranjima" (1927/1973.:257). Park 1904.g. završava svoju doktorsku disertaciju na Sveučilištu u Heidelbergu. Karakteristično je da je njome bio nezadovoljan, te je rekao: "Sve što sam mogao pokazati bila je ta mala knjižica koje sam se stidio" (Matthews,1977.:57). Odbio je predavati na ljetnoj školi Čikaškog sveu­ čilišta i napustio akademsku karijeru, kao što je to ranije učinio i s novinarskim poslom. Potreba da i osobno doprinese socijalnom boljitku usmjerila ga je da preuzme funkciju tajnika i odgovorne osobe za publicitet u Udruženju za reformu Konga, koje je bilo osnovano sa zadatkom sprječavanja brutalnosti i eksploatacije u Belgijskom Kon­ gu. U tom periodu, susreo je Bookera T. Washingtona i posebno se zainteresirao za pokušaje poboljšanja položaja crnih Amerikanaca. Postaje VVashingtonov tajnik i igra ključnu ulogu u aktivnostima Tuskegee instituta. 1912. g. susreće W.I. Thomasa, čikaškog sociologa koji je držao predavanja na istom institutu. Thomas ga poziva da održi ciklus predavanja na temu "Crnac u Americi" manjoj skupini studenata doktoranada na Sveučilištu u Chicagu, i Park otpočinje predavati 1914. godine. Predavanja su bila vrlo uspješna te su se ponovila sljedeće godine pred dvostruko većim slušatelj­ stvom. Istodobno Park pristupa Američkom sociološkom društvu i već poslije jednog desetljeća postaje njegovim predsjednikom. Postupno je postigao postavljenje s punim radnim vremenom na Sveučilištu u Chicagu, iako profesuru nije dobio sve do 1923. kada mu je bilo 59 godina. Kroz otprilike dva desetljeća u kojima je bio povezan sa Sveučilištem u Chicagu imao je ključnu ulogu u oblikovanju intelektualne orijentacije Sociološkog odjela. Park je ostao intelektualno nemiran i poslije svog umirovljenja na Čikaškom sveuči­ lištu u ranim tridesetim godinama. Držao je predavanja i nadgledao istraživanja na Sveučilištu Fisk, sve dok nije imao gotovo 80 godina. Mnogo je putovao. Umro je 7.veljače 1944. godine, tjedan dana prije no što je trebao proslaviti svoj 80. rođendan.

C H A R L E S H O R T O N C O O L E Y ( 1 8 6 4 - 1 9 2 9 ) . Povezanost C o o l e y a s Č i k a š k o m školom zanimljiva je zbog toga što je cijelu svoju karijeru proveo na Sveučilištu M i c h i g a n , a ne na Sveučilištu u Chicagu. M e đ u t i m , njegova teorijska pozicija bila je u skladu s t e o r i j o m simboličkog interakcionizma koja će postati najvažnija teorijska orijentacija cikaške sociologije. C o o l e y je d o k t o r i r a o na Sveučilištu M i c h i g a n 1 8 9 4 . g o d i n e . Razvio je snažan interes za sociologiju, no tada još na t o m Sveučilištu nije p o s t o j a o odjel za sociologiju. Z a t o su pitanja za njegov završni doktorski ispit došla sa Sveučilišta C o l u m b i a ( N e w Y o r k ) , gdje se sociologija predavala o d 1 8 8 9 . godine pod r u k o ­ vodstvom Franklina Giddingsa. C o o l e y je svoju predavačku aktivnost z a p o č e o u M i c h i g a n u 1 8 9 2 . godine, prije n o što je dovršio svoj d o k t o r a t , i t a m o ostao d o kraja karijere. I a k o je C o o l e y imao vrlo širok dijapazon pogleda, danas je najviše poznat p o svojim uvidima u socio-psihološke aspekte društvenog života. N j e g o v je rad u o v o m području sukladan s r a d o m G e o r g e a H e r b e r t a M e a d a , iako je M e a d o č i -

52

UVOD

gledno i m a o dublji i duži učinak na sociologiju od C o o l e y a . C o o l e y se interesirao za svijest ali je (kao i M e a d ) odbio odvojiti svijest od socijalnog k o n t e k s t a . T o je najbolje objasniti uz p o m o ć k o n c e p t a koji je preživio sve do današnjih dana k o n c e p t a the looking-glass self (promatranje sebe u ogledalu, "ja u zrcalu"). Uz p o m o ć toga k o n c e p t a , C o o l e y je shvaćao da ljudi posjeduju svijest k o j a se oblikuje kroz stalne procese socijalne interakcije. Drugi važniji k o n c e p t koji može ilustrirati C o o l e y e v e socijalno-psihološke interese, i koji je t a k o đ e r stalno zanimljiv i značajan, je njegovo određenje p r i m a r ­ ne grupe. Primarne grupe su intimne, licem-u-lice grupe koje imaju ključnu ulogu u povezivanju aktera u šire društvo. Posebno su značajne primarne grupe u životu mladih - najčešće je to obitelj i grupa vršnjaka. Pojedinac se u takvim g r u p a m a razvija u socijalno biće. U okviru primarne grupe razvija se proces "ja u ogledalu" i e g o c e n t r i č n o dijete uči da i druge članove uzme u obzir te da na taj način postane koristan član društva. I C o o l e y i M e a d odbacuju bihevioristički pogled na ljudska bića koji tvrdi da ljudi s a m o slijepo i nesvjesno odgovaraju na vanjske stimulanse. Pozitivno j e , m e đ u t i m , da su vjerovali kako ljudi posjeduju svijest i osobnost te da s o c i o l o g a m o r a zanimati i on m o r a proučavati i taj aspekt socijalne stvarnosti. C o o l e y je n a g o v a r a o sociologe da se o s o b n o pokušaju staviti na mjesta aktera koje p r o u č a ­ vaju, da upotrijebe m e t o d u sympathetic introspection (suosjećajne introspekcije) k a k o bi proučavali svijest. Analizirajući što sve akteri m o g u učiniti u p o j e d i n i m situacijama, sociolozi mogu razumjeti značenja i motive koji su u osnovi socijalnog ponašanja. M e t o d a suosjećajne introspekcije m n o g i m a se činila v e o m a neznan­ stvenom. U o v o m području, M e a d o v rad svakako predstavlja napredak u o d n o s u na C o o l e y a . N o , bez obzira na t o , postoji velika sličnost interesa ove dvojice autora, a n a r o č i t o i njihovo zajedničko shvaćanje da se sociologija m o r a u s r e d o t o ­ čiti na proučavanje socijalno-psiholoških f e n o m e n a svijesti, akcije i interakcije. G E O R G E H E R B E R T M E A D ( 1 8 6 3 - 1 9 3 1 ) . Najvažniji mislilac povezan s C i k a š k o m š k o l o m i t e o r i j o m simboličkog interakcionizma nije bio s o c i o l o g n e g o filozof, G e o r g e H e r b e r t M e a d . M e a d je z a p o č e o predavati filozofiju na Sveučili­ štu u Chicagu 1 8 9 4 . godine, na k o j e m ostaje sve do svoje smrti 1 9 3 1 . O b z i r o m na njegovo središnje značenje u povijesti sociologijske teorije, on predstavlja na neki način paradoksalan primjer zato što je predavao filozofiju a ne sociologiju k a o i zato što je za života relativno malo objavio. T a j je paradoks na o d r e đ e n način razriješen dvjema činjenicama. Prvo - M e a d je držao predavanja iz socijalne psihologije na O d j e l u za filozofiju, a njih su pohađali i m n o g i studenti s o c i o l o g i j e . N j e g o v e su ideje imale bitan učinak na mnoge od njih. T a k v i su studenti k o m b i n i ­ rali njegove ideje s o n i m a s kojima su se susretali na Odjelu za sociologiju k o d ljudi kakvi su, na primjer, bili Park ili T h o m a s . Iako u to d o b a nije p o s t o j a l o nešto što bismo mogli nazvati t e o r i j o m simboličkog interakcionizma, stvarali su je sami studenti k o m b i n i r a n j e m različitih ideja. N a taj način postaje očiglednim da je M e a d imao snažan utjecaj na ljude koji će kasnije razvijati simbolički i n t e r a k c i o n i zam. D r u g o - M e a d o v i su studenti bilješke s njegovih predavanja sakupili i publicirali poslije njegove smrti u knjizi pod njegovim i m e n o m . T a knjiga (Mind, 3

Suprotna mišljenja imaju Lewis i Smith, 1 9 8 0 . Ο nekim njihovim idejama raspravljamo u petom poglavlju.

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

53

Self and Society /Svijest, osoba i društvo/, M e a d , 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . ) njegove je ideje iz prostora u s m e n o g prebacila u područje pisane tradicije. O v a se knjiga i danas čita s velikim interesom kao osnovni intelektualni izvor teorije simboličkog interakcionizma. Ozbiljnije ć e m o se pozabaviti s M e a d o v i m idejama u p e t o m poglavlju, a sada treba naglasiti s a m o neke osnovne ideje te ih povijesno situirati. M e a d o v e se ideje m o r a j u proučavati u kontekstu psihologijskog biheviorizma. M e a d je svakako bio pod snažnim utjecajem te orijentacije i prihvatio je m n o g e od njenih zasada. Prihvatio je, na primjer, njenu orijentaciju na aktera i njegovo ponašanje. D r ž a o je razumnim t a k o đ e r i bavljenje biheviorista nagradama i t r o š k o v i m a uključenim u ponašanja aktera. M e a d a je zabrinjavala činjenica što biheviorizam nije - k a k o se čini - išao dovoljno daleko. Biheviorizam je, na primjer, isključio svijest iz ozbilj­ nijeg razmatranja smatrajući da o n a nije podložna znanstvenom proučavanju. O n se v e h e m e n t n o suprotstavio t a k v o m stajalištu, težeći proširiti principe bihevioriz­ ma na analizu "osobe". T a k v i m p o s t u p k o m M e a d naglašava slično stanovište na k o j e m je inzistirao i C o o l e y . M e đ u t i m , t a m o gdje se C o o l e y o v a pozicija činila neznanstvenom, M e a d je pružio m n o g o znanstveniji k o n c e p t svijesti, proširujući visoko znanstvene metode psihologijskog biheviorizma. M e a d je a m e r i č k o j sociologiji ponudio socijalno-psihologijsku teoriju k o j a je u o š t r o m kontrastu spram primarnih socijetalnih teorija koje su razvijali glavni europski teoretičari - M a x W e b e r , D ü r k h e i m , Spencer i C o m t e . J e d i n i izuzetak bio je S i m m e l . N a taj se način simbolički interakcionizam razvio velikim dijelom iz Simmelovih interesa za akciju i interakciju i M e a d o v i h interesa za svijest. M e đ u t i m , takvo usredotočenje uzrokovalo je i slabosti u M e a d o v o m radu, kao i u s i m b o l i č k o m interakcionizmu u o p ć e , na socijetalnim i kulturnim razinama. O P A D A N J E Z N A Č A J A ČIKAŠKE S O C I O L O G I J E Čikaška sociologija dostiže svoj vrhunac 1 9 2 0 - i h godina, n o u 1 9 3 0 - i m g o d i n a m a , o d l a s k o m R. Parka i smrću M e a d a , O d j e l za sociologiju počinje gubiti najznačaj­ niji položaj u a m e r i č k o j sociologiji. F. M a t t h e w s ( 1 9 7 7 . ; vidi t a k o đ e r i B u l m e r , 1 9 8 4 . ) , naglašava n e k o l i k o razloga važnih za razumijevanje opadanja značenja čikaške sociologije, od kojih su dva najvažnija. Prvo - sociologija se kao disciplina ubrzano razvija s izrazitim n a g l a s k o m na znanstvenost, koristeći vrlo složene metode i statističke analize. U t o m smislu, Čikaška je škola bila bliža deskriptivnim etnografskim proučavanjima, naglašava­ jući subjektivne osobne orijentacije (u T h o m a s o v i m p o j m o v i m a , u njihovim "defi­ nicijama situacija"). I sam je Park postupno odbacivao statistiku (nazivao ju je " p o p u l a r n o m magijom") j e r mu se činilo da je sprječavala analizu subjektivnosti, osebujnog i n e o b i č n o g . Činjenica je, međutim, da je vrlo značajan rad iz p o d r u č j a kvantitativne sociologije koji je bio također razvijen na Sveučilištu u C h i c a g u (Bulmer, 1 9 8 4 . : 1 5 1 - 1 8 9 ) često ignoriran zbog prenaglašavanja tzv. kvalitativnih m e t o d a istraživanja. D r u g o - sve je više i više pojedinaca izvan C h i c a g a dobivalo značajniji utjecaj i u A m e r i č k o m s o c i o l o š k o m udruženju i u časopisu American Journal of Sociology. Istočno sociološko udruženje Amerike o s n o v a n o je 1 9 3 0 . godine i njegovi su članovi postupno potiskivali članove udruženja sa Srednjeg Zapada k a o i o n e iz Chicaga (Willey, 1 9 7 9 . : 6 3 ) . P o b u n a protiv Chicaga 1 9 3 5 . g. dovodi do izbora tajnika sociološkog udruženja izvan Chicaga i do p o k r e t a n j a novog službenog časopisa American Sociological Review (Američka sociološka

54

UVOD

Pitirim Sorokin: biografska skica Pitirim Sorokin rođen je u zabitnom ruskom selu 2 1 . siječ­ nja 1899. godine. U svojim mlađim godinama, još dok je bio student teologije, Sorokin biva uhapšen zbog revoluci­ onarnih aktivnosti i provodi 4 mjeseca u zatvoru. Napokon dolazi na Sveučilište u St. Petersburg gdje istražuje, pre­ daje, ali i bavi se revolucionarnom djelatnošću, što ga ponovno dovodi u zatvor. Obrana njegove doktorske di­ sertacije bila je određena za ožujak 1917. godine, no neposredno prije no što je taj ispit trebao započeti, buknu­ la je ruska revolucija. To je Sorokinu onemogućilo stjeca­ nje doktorata sve do 1922. godine. Aktivan u revoluciji, ali suprotstavljen boljševicima, Sorokin je bio član privreme­ ne vlade Kerenskoga. No, kada su boljševici pobijedili, Sorokin se ponovno našao u zatvoru, ovaj put u rukama boljševika. Konačno, na Lenjinovo naređenje, Sorokina oslobađaju i dozvoljavaju mu povratak na sveučilište. Međutim, njegov je rad cenzuriran, a i zlostavlja ga tajna policija. Konačno, dobio je dozvolu da napusti Rusiju i poslije kraćeg zadržavanja u Čehoslovačkoj stiže u SAD u listopadu 1923. godine. Isprva Sorokin drži predavanja na raznim sveučilištima, no uskoro dobiva stalno namještenje na Sveučilištu u Minnesoti. Postaje ubrzo redovni profesor. Do tada je već objavio nekoliko knjiga u SSSR-u, a nastavio je začuđujućom brzinom publicirati knjige i u Americi. Ο vlastitoj produktivnosti u Minnesoti sam je rekao: "Znao sam da moja produktivnost nadmašuje ukupnu produktivnost prosječnog sociologa tijekom cijeloga njegovog života" (1963.:224). Sorokinove knjige, kao na primjer Social Mobility i Con­ temporary Sociological Theories (Socijalna pokretljivost, Suvremene sociološke teori­ je) priskrbile su mu nacionalni ugled, i 1929. godine ponuđeno mu je (što je i prihvatio) prvo predavačko mjesto sociologa na Sveučilištu Harvard. To se predavačko mjesto nalazilo u Odjelu za ekonomiju, jer tada još sociološki odjel na Harvardskom sveučilištu nije postojao. Ubrzo po Sorokinovom dolasku na Harvard bio je osnovan zasebni Odjel za socio­ logiju, a Sorokin postavljen za njegovog prvog pročelnika. S tog je položaja Sorokin izgradio najvažniji sociološki odjel u Americi. U tom razdoblju, također završio rad koji će postati njegovim najpoznatijim djelom-Soc/a/ and Cultural Dynamics (Socijalna i kulturna dinamika), 1937.-1941. Pitirima Sorokina opisivali su kao "zločestog dečka i vražjeg odvjetnika američke sociologije" (R. Williams, 1980.:100). Obdaren vrlo snažnim egom, Sorokin je bio

revija) ( L e n g e r m a n n , 1 9 7 9 . ) . Prema Willeyu, "Čikaška škola je pala kao divovski hrast" ( 1 9 7 9 . : 6 3 ) . T o je pak o m o g u ć i l o porast značenja drugih centara m o ć i , medu k o j i m a su se p o s e b n o isticali Sveučilište u Harvardu i Ivy liga. Simbolički interakcionizam bio je u najširem smislu nedeterministička usmena tradicija i kao takav postupno se povlači pred eksplicitnijim i kodificiranijim teorijskim sustavi­ m a kakav je strukturalni funkcionalizam povezan s Ivy L i g o m ( R o c k , 1 9 7 9 . : 1 2 ) .

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

55

kritičan prema svemu i svakome. Zato je i on sam, kao i njegov rad, bio predmetom mnogih kritičkih analiza. Mnogo toga možemo objasniti ako citiramo jedan izvadak iz pisma koje je Sorokin pisao uredniku časopisa American Journal of Sociology (Američ­ ki časopis za sociologiju): "Vrlo degradirajući karakter vaših recenzija dobra je reklama za moje knjige zbog visokog stupnja korelacije između proklinjanja mojih knjiga ... i njihovog stvarnog uspjeha. Što se više moje knjige proklinju (praktično su vaši recenzenti prokleli sve moje knjige) utoliko su značaj­ niji i uspješniji bili moji prokleti radovi" (Sorokin, 1963.:229). Jednu od najdužih i najinteresantnijih svađa Sorokin je imao s Talcottom Parsonsom. Parsons je na Sveučilištu Harvard postavljen kao predavač sociologije kada je Sorokin bio pročelnik Odjela za sociologiju. Pod Sorokinovim rukovođenjem Parson je na Harvardu vrlo postupno napredovao u karijeri. Međutim, pokazao se dominantnim sociologom na Sveučilištu Harvard, a i u Americi. Sukob između Sorokina i Parsonsa bio je pojačan i zbog značajnog preklapanja njihovih teorija. Usprkos sličnostima, Parsonsov je rad privukao mnogo širi interes i dugotrajniju pažnju javnosti negoli Sorokinov. Kroz niz godina Sorokin je razvio dosta zanimljiv odnos spram Parsonsovog rada, koji se reflektirao u nekoliko njegovih knjiga. S jedne strane, kritizirao je Parsonsa da krade njegove ideje, a s druge, bio je oštar kritičar Parsonsove teorije. Do još jedne tenzije u njihovim odnosima dolazilo je zbog studenata-doktoranada. Jedno od velikih postignuća ranog perioda Harvardskog odjela za sociologiju bila je sposobnost da privuče talentirane doktorande sociologije kakav je, na primjer, bio Robert Merton. lako su ti studenti bili pod utjecajem ideja obojice znanstvenika, Parsonsov se utjecaj pokazao snažnijim i dugoročnijim od Sorokinovog. Parsons je zamijenio Sorokina na mjestu pročelnika Odjela za sociologiju koji je transformirao u Odjel za društvene odnose. Ο tome je Sorokin rekao: "I tako ja nisam odgovoran za sve ono što se događa Odjelu, zato što je fuzioniran s psihopatologijom ili psihologijom ili pak kulturnom antropologijom da bi konačno bio preimeno­ van u 'Odjel za socijalne odnose', čime se sociologija svela na eklektičku skupinu različitih neobičnih ideja spomenutih disciplina ... Odjel socijalnih odnosa ... nije dao toliko značajnih sociologa koliko je to učinio Odjel za sociologiju ... pod mojim pročelništvom" (Sorokin, 1963.:251). Konačno je na Sveučilištu Harvard Sorokin bivao sve više i više izoliran, prognan u ured koji je "izgledao zapušteno" i sveden na osobu koja umnožena pisma gura pod vrata članovima Odjela tvrdeći da je Parsons ukrao njegove ideje (Coser, 1977.:490). Sorokin je umro 1 1 . veljače 1968. godine.

I

1 SOCIOLOGIJSKA TEORIJA DO POLOVICE STOLJEĆA Razvoj Sveučilišta Harvard, Ivy Lige i strukturalni funkcionalizam Porast značenja sociologije na Sveučilištu Harvard m o ž e m o pratiti o d dolaska Pitirima S o r o k i n a 1 9 3 0 . godine. Kada Sorokin stiže na Sveučilište H a r v a r d , soci­ ologijski odjel još nije p o s t o j a o , no k o n c e m prve godine njegovog b o r a v k a taj je

56

UVOD

odjel f o r m i r a n , a on je postavljen kao njegov prvi pročelnik. I a k o je S o r o k i n prije svega bio sociološki teoretičar, iako je publicirao sve do 1 9 6 0 - i h godina, iznena­ đujuće je k o l i k o se njegov rad danas malo navodi i spominje. O č i g l e d n o je da njegovo teoretiziranje nije izdržalo kušnju v r e m e n a . D u g o r o č n i j i značaj S o r o k i n a m o ž d a leži u činjenici formiranja Odjela za sociologiju na H a r v a r d u k a o i u zapošljavanju T a l c o t t a Parsonsa (koji je bio zaposlen kao predavač e k o n o m i j e na istom sveučilištu) na položaj predavača sociologije. Parsons je postao dominantan lik u a m e r i č k o j sociologiji zbog toga što je približio europske mislioce a m e r i č k o j javnosti, zbog svojih vlastitih socioloških teorija kao i zbog m n o g i h njegovih studenata koji su postali značajni sociološki teoretičari. P I T I R I M S O R O K I N ( 1 8 8 9 - 1 9 6 8 ) . Sorokin je napisao o g r o m a n opus i razvio teoriju k o j a je, ako ništa drugo, nadmašila Parsonsovu teoriju u d o m e t u i k o m ­ pleksnosti. Najcjelovitije izlaganje njegove teorije sadržano je u knjizi Social and Cultural Dynamics [Socijalna i kulturna dinamika) koja je u 4 sveska publicirana između 1 9 3 7 . i 1 9 4 1 . godine. U njoj je S o r o k i n prikupio veliku empirijsku građu p o m o ć u koje je razvio o p ć u teoriju socijalne i kulturne p r o m j e n e . N a s u p r o t evolucionističkim t e o r e t i č a r i m a socijalne p r o m j e n e , S o r o k i n razvija cikličku t e o r i ­ ju. O n smatra da društva osciliraju između tri različita tipa m e n t a l i t e t a - o s j e ć a j ­ nog, i d e a c i o n o g i idealističkog. Društva u kojima preovlađuje osjećajnost naglaša­ vaju ulogu čuvstava u razumijevanju stvarnosti, o n a u k o j i m a d o m i n i r a transcen­ d e n t a l n o i krajnje religiozno razumijevanje stvarnosti su ideaciona društva, a idealistička društva predstavljaju prijelazni tip u kojima p o d j e d n a k utjecaj imaju osjećajnost i religioznost. O s n o v n i p o k r e t a č socijalne p r o m j e n e valja potražiti u unutarnjoj logici svakog od navedenih sistema. Drugačije r e č e n o , sistemi se nalaze pod stalnim unutarnjim pritiskom da prošire svoj način razmišljanja sve do njegovih logičkih granica. S t o g a , osjećajno društvo na k o n c u postaje toliko osjećajno da time p r i p r e m a vlastito ukidanje. Kada osjećajnost dostigne svoj logički m a k s i m u m , ljudi se o b r a ­ ćaju i d e a c i o n i m sistemima kao utočištu. N o , kada i taj sistem dođe do svoje granice, on t a k o đ e r dostiže svoj logički kraj, što rezultira time da društvo postaje p r e t j e r a n o religiozno. T a k o se postavlja pozornica za uspostavljanje idealističke kulture i, n a p o k o n , m o g u ć n o s t za još j e d n o ponavljanje ciklusa. S o r o k i n nije s a m o razvio vrlo elaboriranu teoriju socijalne p r o m j e n e , nego je t a k o đ e r p r e d v o d i o prikupljanje vrlo detaljne dokumentacije iz područja umjetnosti, filozofije, politi­ ke itd., koja je podržavala njegovu teoriju. Bilo je to svakako vrlo impresivno postignuće. Ο S o r o k i n o v o m teoretiziranju mogli bi još govoriti, no ovaj uvod treba čitate­ lju pružiti tek osnovne informacije ο njegovom djelu. T e š k o je objasniti zašto je S o r o k i n zaboravljen u tradiciji sociološke teorije. M o ž d a je to zbog njegovog običaja da napada druge, ο č e m u je napisao i knjigu Fads and Foibles in Modem Sociology and Related Sciences (Hirovi i mane u suvremenoj sociologiji i srodnim znanostima), 1 9 5 6 . g. M o ž d a će S o r o k i n a p o n o v n o otkriti iduća generacija s o c i o ­ loških t e o r e t i č a r a . Sada se, međutim, njegov rad nalazi izvan glavnog tijeka m o d e r n o g sociologijskog teoretiziranja. T A L C O T T P A R S O N S ( 1 9 0 2 - 1 9 7 9 ) . Iako je u mladim g o d i n a m a Parsons objavio n e k o l i k o eseja, njegov glavni doprinos bio je utjecaj na d o k t o r a n d e sociologije, koji su se i sami kasnije razvili u poznate sociološke t e o r e t i č a r e . Najznačajniji

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

57

medu njima bio je R o b e r t M e r t o n koji postiže stupanj d o k t o r a znanosti 1 9 3 6 . godine i ubrzo n a k o n toga postaje glavni teoretičar i središnji lik teoretiziranja u P a r s o n s o v o m stilu na Sveučilištu C o l u m b i a u N e w Y o r k Cityju. Iste godine ( 1 9 3 6 . ) Kingsley Davis stječe stupanj d o k t o r a znanosti i zajedno s W i l b e r t o m M o o r o m (koji je stekao stupanj d o k t o r a znanosti na Sveučilištu H a r v a r d 1 9 4 0 . g.) objavljuje jedan od osnovnih radova strukturalno-funkcionalne teorije, k o j a će postati glavnim ostvarenjem Parsonsa i njegovih sljedbenika. M e đ u t i m , Parsonsov utjecaj nije bio ograničen samo na 1 9 3 0 . godine. Z n a č a j n o je da je sve do 1 9 6 0 - i h godina o b r a z o v a o d o k t o r a n d e sociologije koji su i sami bili v e o m a utjecajni. Presudna godina za Parsonsa, a i za američku sociologijsku teoriju bila je 1 9 3 7 . godina, u k o j o j je objavljena njegova knjiga The Structure of Social Action (Struk­ tura socijalne akcije). Ova je knjiga bila vrlo značajna za sociologijsku teoriju u Americi zbog četiri osnovna razloga. N a prvom mjestu, upoznala je široku a m e r i č ­ ku javnost s europskim intelektualnim naslijeđem. Najveći dio knjige posvećen je D u r k h e i m u , W e b e r u i Paretu. Parsonsove interpretacije ovih t e o r e t i č a r a o b l i k o v a ­ le su na m n o g o godina mišljenje ο njima u Americi. D r u g o ­ Parsons nije M a r x u posvetio g o t o v o nikakvu pažnju, iako je naglasio značaj djelovanja D u r k h e i m a , W e b e r a i čak Pareta. Z b o g toga je marksistička teorija i nadalje uglavnom bila isključena iz legitimne sociologije. T r e ć e - knjiga The Structure of Social Action bila je primjer sociologijskog teoretiziranja k a o legitimnog i značajnog oblika sociološke aktivnosti. U t o m smislu, teoretiziranje u Americi poslije objavljivanja ove knjige, m n o g o duguje Parsonsovom radu. K o n a č n o , sam je Parsons razvio posebne sociologijske teorije koje će imati bitan utjecaj na sociologiju. Parsons je na prvom mjestu bio mislilac teorije akcije (vidi u 9 . poglavlju raspravu ο teoriji akcije u o p ć e i ο P a r s o n s o v o m doprinosu o v o j teoriji). Činilo se da se Parsons usredotočio na aktere, njihove misli i akcije. M e đ u t i m , k o n c e m 1 9 3 7 . godine, njegov tadašnji rad, a o s o b i t o onaj još kasniji, sve je više ličio na strukturalno-funkcionalne teorije u s r e d o t o č e n e na proučavanje kompleksnih socijalnih i kulturnih sistema (vidi u 3 . poglavlju raspravu ο struktu­ ralnom funkcionalizmu i Parsonsovom doprinosu toj teoriji). I a k o je sam Parsons tvrdio da n e m a nikakve kontradikcije između tih teorija, postao je najpoznatiji kao strukturalni funkcionalist i bio glavnim predstavnikom te teorije k o j a je dominirala s o c i o l o g i j o m sve do nedavno. Parsonsova teorijska snaga k a o i snaga strukturalno-funkcionalne teorije uopće leži u razjašnjavanju o d n o s a koji postoje između k o m p l e k s n i h socijalnih struktura i institucija društva. Najznačajnije izlaganje Parsonsove strukturalno-funkcionalne teorije pojavilo se ranih 1 9 5 0 - i h godina u n e k o l i k o radova medu k o j i m a je najpoznatija knjiga The Social System (Socijalni sistem), 1 9 5 1 . g. U toj knjizi, kao i u drugim radovima, Parsons se usredotočuje na strukture društva i njihove m e đ u s o b n e veze. T e se strukture shvaćaju kao uzajamno ovisne i podržavajuće, usmjerene postizanju dinamičke ravnoteže. Naglasak je stavljen na proučavanje održavanja reda m e đ u različitim e l e m e n t i m a društva. Promjena u društvu objašnjava se k a o n o r m a l a n proces (Parsons, 1 9 6 6 . ; 1 9 7 1 ) i Parsons k o n a č n o prihvaća neoevolucionistički pogled na socijalnu p r o m j e n u . Parsons nije proučavao socijalne sisteme same za sebe, n e g o se interesirao i za odnose socijalnih sistema s drugim sistemima akcije, posebno kulturnim sistemom i sistemom ličnosti. M e đ u t i m , njegov osnovni p o ­ gled na o d n o s e između pojedinih sistema bio je u biti isti k a o i njegov pogled na

58

UVOD

o d n o s e unutar jednog sistema, t o jest da su oni određeni k o h e z i j o m , k o n s e n z u s o m i r e d o m . D r u g i m riječima, različite socijalne strukture izvode veliki b r o j pozivitnih funkcija jedne za druge. J a s n o je, u z m e m o li u obzir iznijeto, zbog čega se Parsonsa prvenstveno određuje k a o strukturalnog funkcionalistu. S p o r a s t o m njegove slave, rasla je u Americi i snaga strukturalno-funkcionalističke teorije. N j e g o v a se misao nalazi u srži ove teorije, a njegovi su studenti i sljedbenici dalje proširili tu teoriju i utvrdili njen d o m i n a n t a n položaj u S A D . Iako je sam Parsons imao niz pozitivnih uloga u razvoju sociološke teorije u S A D , njegov rad je imao i brojne negativne k o n z e k v e n c e . Prvo, p o n u d i o je interpretaciju europskih teoretičara koja je, kako se čini, više reflektirala njegove o s o b n e teorijske orijentacije nego njihove. M n o g i američki sociolozi bili su na samim p o č e c i m a svojih karijera izloženi utjecaju pogrešnih interpretacija e u r o p ­ skih mislilaca. D r u g o - k a k o je već ranije naglašeno, na početku svoje karijere, Parsons je uvelike ignorirao M a r x a , što je dovelo do toga da su M a r x o v e ideje t i j e k o m m n o g i h godina bile na periferiji američke sociologije. T r e ć e - njegova vlastita teorija, t i j e k o m višegodišnjeg razvoja, pati t a k o đ e r od niza slabosti. M e đ u ­ tim, čini se da je njegov istaknut položaj u sociologiji poslužio za prigušivanje i potiskivanje kritike. Stoga i ne začuđuje da su tek nedavno slabosti Parsonsove t e o r i j e , a u širem smislu i teorije strukturalnog funkcionalizma, doživjele ozbiljnija preispitivanja. M e đ u t i m , m a l o smo se predaleko uputili u opisivanje spomenutih događanja i m o r a m o se vratiti na rane 1 9 3 0 - e godine te obratiti pažnju na druge tipove razvoja na Sveučilištu H a r v a r d . Ο razvoju sociologije na t o m Sveučilištu m o ž e m o dobiti relativno dobru sliku proučavajući aktivnost drugog značajnijeg lika u toj sredini - G e o r g e a H o m a n s a .

G E O R G E H O M A N S ( 1 9 1 0 ) . Bogataš iz B o s t o n a , G e o r g e H o m a n s , d i p l o m i r a o je na Sveučilištu Harvard 1 9 3 2 . godine ( H o m a n s , 1 9 6 2 . ; 1 9 8 4 . ) . U d o b a velike depresije bio je nezaposlen, no ne i siromašan. U jesen 1 9 3 2 . godine L . J . H e n d e r ­ son, fiziolog, držao je predavanja ο teorijama Vilfreda Pareta, a H o m a n s je bio pozvan k a o slušač. (Parsons je također prisustvovao seminarima ο P a r e t u ) . H o ­ mansov opis razloga zbog kojih je prisustvovao seminarima ο Paretu m n o g o govori ο t o m e zašto je američka sociološka teorija bila t a k o konzervativna, t o l i k o antimarksistička: "Pareto me privukao zato što mi je razjasnio ono što sam već unaprijed želio čuti i u to vjerovati. Nisu mi bili potpuno poznati svi razlozi zbog kojih sam bio pripravan vjerovati Paretu, no mogu navesti jedan. Netko je jednom rekao da je cijela moderna sociologija zapravo napor da se odgovori argumentima revolucionara. Kao Bostonski republikanac, koji nije odbacio svoju bogatu obitelj, osjećao sam se tijekom 1930-ih godina lično napadnutim, prije svega od marksista. Bio sam spreman vjerovati Paretu jer mi je on pružio obranu" (Homans,1962.:4). H o m a n s o v o podvrgavanje utjecaju Introduction to Pareto (Uvod u Pareta) je objavljena 1 9 3 4 . godine. Izdavanje iako je Paretov rad bio zapravo jedino

Pareta dovelo je do nastanka knjige An u koautorstvu s C h a r l e s o m C u r t i s o m , koja te knjige učinilo je H o m a n s a s o c i o l o g o m , što je on od sociologije do tada p r o č i t a o .

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

59

1 9 3 4 . godine H o m a n s postaje mladi suradnik na Sveučilištu H a r v a r d , što je bio položaj koji nije zahtijevao obavezno postizanja d o k t o r a t a znanosti. Z a p r a v o , on nije nikada d o k t o r i r a o , iako je postao jednim od glavnih likova u sociologiji svoga v r e m e n a . B i o je mladi suradnik sve do 1 9 3 9 . godine, i tih je godina sve više i više bio zaokupljen sociologijom. 1 9 3 9 . povezao se s O d j e l o m za sociologiju, n o II. svjetski rat prekida tu vezu. Po povratku iz rata, H o m a n s prelazi na O d j e l za socijalne o d n o s e , koji j e , k a k o s m o ranije vidjeli, na Sveučilištu Harvard o s n o v a o Parsons. H o m a n s je svakako p o š t o v a o Parsonsov rad, no istodobno je bio i vrlo kritičan spram njegovog stila teoretiziranja. M e d u njima započinje dugogodišnja razmjena mišljenja i stavova koju javno publiciraju u časopisima i knjigama. H o m a n s je u biti tvrdio da Parsonsova teorija zapravo ne predstavlja teoriju u pravom smislu riječi, n e g o se radi ο š i r o k o m sistemu intelektualnih kategorija u koje se uključuje najveći broj aspekata društvenog života. Nadalje, H o m a n s je vjerovao da teorija m o r a biti izgrađena o d o z d o prema gore, p r o c e s o m pažljivog opserviranja socijalnog svijeta. Parsonsova je teorija, međutim, započinjala od općeteorijske razine i kretala se p r e m a niže, p r e m a empirijskim razinama. U svom vlastitom radu H o m a n s je t i j e k o m niza godina prikupio veliki broj empirijskih analiza, no tek je 1 9 5 0 - i h godina uspio pronaći zadovoljavajući t e o r i j ­ ski pristup p o m o ć u kojeg je m o g a o analizirati prikupljene p o d a t k e . R a d i l o se ο teoriji psihologijskog biheviorizma koji je najbolje izrazio njegov kolega s istog sveučilišta, psiholog B. F . Skinner. N a osnovi navedene teorije, H o m a n s razvija svoju teoriju razmjene (vidi 7. poglavlje). Ο o v o m tipu teorijskog razvoja p o d r o b ­ nije ć e m o govoriti kasnije. Bitna točka koju sada želimo naglasiti jeste da su Sveučilište Harvard i njegov glavni teorijski doprinos - strukturalni funkcionalizam - postali najvažniji elementi u sociologiji kasnih 1 9 3 0 - i h godina, n a d o m j e š t a vajući Cikašku sociološku školu i simbolički interakcionizam.

Opadanje značenja Čikaške sociološke škole Odjel za sociologiju u Chicagu ostavili smo p o l o v i c o m 1 9 3 0 - i h godina, u d o b a kada Park odlazi sa Sveučilišta, a M e a d umire, te kada dolazi do p o b u n e s o c i o l o g a sa Istočne obale SAD, kao i do osnivan[a časopisa American Sociological Review [Američka sociološka revija). M e đ u t i m , Cikaška sociološka škola nije u p o t p u n o s t i nestala. Sve do polovice 1 9 5 0 - i h godina nastavila je i dalje biti značajnim s o c i o l o ­ gijskim c e n t r o m . T a m o su se stjecale vrlo značajne doktorske disertacije, kakve su, na primjer, disertacije Anselma Straussa ili Arnolda R o s e a . T a k o đ e r , u C h i c a g u su djelovali mnogi značajni sociolozi, kao primjerice, Everett Τ . H u g h e s , p o s e b n o važan za razvoj sociologije profesija (F aught, 1 9 8 0 . ) . N o , glavni lik na Odjelu za sociologiju Cikaškog sveučilišta u n a v e d e n o m periodu bio je H e r b e r t B l u m e r ( 1 9 0 0 - 1 9 8 7 ) . O n je bio glavni predstavnik t e o r i j ­ ske orijentacije koja se razvila na C i k a š k o m sveučilištu iz radova M e a d a , Parka, Simmela, T h o m a s a i drugih. Z a p r a v o , B l u m e r je 1 9 3 7 . godine smislio naziv simbolički interakcionizam. Bio je glavna o s o b a koja je s p o m e n u t u tradiciju čuvala živom t i j e k o m svoje predavačke aktivnosti u Chicagu. N a p i s a o je i velik broj važnih radova koji su održavali vitalnosti simboličkog i n t e r a k c i o n i z m a u 1 9 5 0 - i m g o d i n a m a . T a k o đ e r , Blumer je bio važan zbog položaja koji je u organizacijskom pogledu i m a o na Sveučilištu i O d j e l u . Između 1 9 3 0 . i 1 9 3 5 . godine bio je blagaj-

60

UVOD

nik A m e r i č k o g sociološkog društva, a 1 9 5 6 . postao je njegov predsjednik. J o š je značajnija činjenica podatak da mu je njegova institucionalna pozicija o m o g u ć a v a ­ la utjecaj na profil objavljenih radova u sociologiji. Između 1 9 4 1 . i 1 9 5 2 . godine bio je izdavač časopisa American Journal of Sociology (Američki časopis za sociolo­ giju) te i na taj način osiguravao jedan od glavnih prostora za radove nastale u duhu tradicije Čikaške škole uopće, a p o s e b n o u tradiciji simboličkog i n t e r a k c i o nizma. D o k su sveučilišta s Istočne obale Amerike sve više dolazila pod utjecaj struktu­ ralnog funkcionalizma, sveučilišta na Srednjem zapadu ostala su (i ostaju sve do danas) utvrđenja simboličkog interakcionizma. Glavni predstavnici simboličkog interakcionizma smještaju se 1 9 4 0 - i h godina na području Srednjeg zapada - Arnold R o s e je na Sveučilištu u M i n n e s o t i , R o b e r t Habenstein na Sveučilištu u M i s s o u r i ju, G r e g o r y S t o n e na D r ž a v n o m sveučilištu M i c h i g a n , a najznačajniji, M a n f o r d Kuhn ( 1 9 1 1 - 1 9 6 3 ) , na Sveučilištu I o w a . Zanimljiv je prekid k o n t a k a t a između B l u m e r a iz Chicaga i K u h n a iz I o w e ; mnogi su zbog toga počeli govoriti ο razlikama između škole s i m b o l i č k o g interak­ c i o n i z m a iz C h i c a g a i iz I o w e . U biti, ovaj se prekid desio zbog t u m a č e n j a uloge znanosti i m e t o d o l o g i j e . Kuhn je prihvatio usredotočenost simboličkog interakci­ o n i z m a na aktere, njihove misli i akcije, no držao je da se m o r a j u proučavati m n o g o znanstvenije - na primjer koristeći se upitnikom. B l u m e r je bio pristalica "mekših" m e t o d a kao što je "suosjećajna introspekcija" i p r o m a t r a n j e sa sudjelova­ njem. Usprkos bogatim aktivnostima, značaj Čikaške škole bio je u opadanju, n a r o č i t o o t k a d a se Blumer 1 9 5 2 . godine premjestio sa Čikaškog sveučilišta na Sveučilište u Californiji u Berkeleyu. Sveučilište u Chicagu i dalje je i m a l o važan S o c i o l o š k i odjel, n o bio je sve manje i manje u vezi s č i k a š k o m tradicijom. I a k o se Čikaška škola p o s t u p n o gasila, simbolički interakcionizam je još uvijek p o m a l o živio, zahvaljujući svojim glavnim predstavnicima raspršenim po cijeloj zemlji.

Oblici razvoja u marksističkoj teoriji O d ranih 1 9 0 0 - t i h pa sve do 1 9 3 0 - i h godina, marksistička teorija razvijala se neovisno ο o s n o v n o m razvoju sociologijske teorije. D j e l o m i č a n izuzetak bio je nastanak kritičke teorije, o d n o s n o Frankfurtske škole, koja je proistekla iz ranijeg hegelijanskog marksizma. Ideja osnivanja Frankfurtske škole i njen utjecaj na razvoj marksističke teorije bila je djelo F e l i x a J . W e i l a . Institut za društvena istraživanja službeno je u t e m e ­ ljen u Frankfurtu 3 . veljače 1 9 2 3 . godine ( B o t t o m o r e , 1 9 8 4 . ; J a y , 1 9 7 3 . ; 1 9 8 6 . ) . T i j e k o m m n o g i h godina veliki broj najznačajnijih teoretičara marksističke teorije bio je povezan s kritičkom školom - M a x H o r k h e i m e r , T h e o d o r A d o r n o , Erich F r o m m , H e r b e r t M a r c u s e i, u najnovije doba, J ü r g e n H a b e r m a s . Institut je u N j e m a č k o j djelovao sve do 1 9 3 4 . godine, no tada su se stvari pod nacističkim režimom počele razvijati vrlo n e p o v o l j n o . Nacistima marksističke ideje koje su dominirale u Institutu nisu odgovarale, a neprijateljstvo j > r e m a Institutu bilo je još i više izraženo zbog toga što su mnogi članovi bili Z i d o v i . 1 9 3 4 . godine H o r k h e i m e r , kao direktor Instituta, dolazi u N e w Y o r k City da bi s p r e d s j e d n i k o m Sveučilišta C o l u m b i a razmotrio status Instituta u A m e r i c i . N a veliko H o r k h e i m e r o v o iznenađenje, bio je pozvan da Institut pridruži Sveučilištu,

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

61

pa mu je č a k bila p o n u đ e n a i zgrada u okviru kampusa. T a k o je centar marksistič­ ke teorije prebačen u centar kapitalističkog svijeta. Institut je t a m o o s t a o sve do kraja II. svjetskog rata, n o po prestanku rata rastao je pritisak da se p o n o v n o vrati u N j e m a č k u . 1 9 4 9 . godine H o r k h e i m e r se vraća u N j e m a č k u zajedno s Institutom. Iako se Institut vratio u N j e m a č k u , mnogi od onih čiji je rad bio povezan s njim razvili su samostalne osobne karijere. Ο kritičkoj teoriji raspravljamo u 4 . poglavlju. Ovdje ć e m o podvući s a m o n e k e od najvažnijih aspekata ove teorijske perspektive. U ranim g o d i n a m a djelatnosti Instituta, oni koji su s njime bili povezani bili su pretežno tradicionalni marksisti koji su veći dio svoga rada posvećivali proučavanju p r o b l e m a e k o n o m s k e sfere. M e đ u t i m , 1 9 3 0 - i h godina došlo je do bitne promjene kada je ta grupa znanstveni­ ka skrenula pažnju s e k o n o m s k o g na kulturni sistem, koji su počeli smatrati glavnom snagom suvremenog kapitalističkog društva. T o je bilo k o n z i s t e n t n o , uz svojevrsno proširenje, s pozicijom koju su ranije zastupali hegelijanski marksisti kao, na primjer, György Lukäcs. Ž e l e ć i bolje razumjeti područje kulture, t e o r e t i ­ čare kritičke škole privukli su radovi M a x a W e b e r a (Greisman i Ritzer, 1 9 8 1 . ) . N a p o r da se kombiniraju radovi M a r x a i W e b e r a dala je kritičkoj školi specifičan karakter, što joj je o m o g u ć i l o da postane legitimna među s o c i o l o z i m a zainteresi­ ranim za marksističku teoriju. Drugi značajan p o m a k koji su učinili neki o d predstavnika kritičke škole bila je upotreba rigoroznih znanstvenih tehnika društvenih istraživanja koje su razvili američki sociolozi, da bi t a k o istraživali f e n o m e n e interesantne za marksiste. T o , kao i prihvaćanje veberijanske orijentacije, učinilo je kritičku školu m n o g o pri­ hvatljivijom sociolozima koji su slijedili osnovni tijek razvoja sociologije. T r e ć a karakteristika sadržana je u činjenici da su kritički teoretičari pokušali integrirati individualno orijentiranu frojdističku teoriju s uvidima W e b e r a i M a r x a ο socijetalnim i kulturnim nivoima. T o se m n o g i m sociolozima činilo prihvatljivi­ j o m t e o r i j o m od one koju su svaki zasebno nudili M a r x ili W e b e r . A k o ništa drugo, n a p o r da se integriraju tako različite teorije pokazao se m n o g i m sociolozi­ ma i drugim intelektualcima stimulativnim. Kritička škola je za sociologiju učinila m n o g o korisnog posla n a k o n 1 9 2 0 . godine, i značajan dio toga djelovanja relevantan je za s o c i o l o g e . M e đ u t i m , o n a je morala čekati sve do kasnih 1 9 6 0 - i h godina prije nego što su je "otkrili" brojni američki teoretičari.

SOCIOLOGIJSKA TEORIJA OD POLOVICE STOLJEĆA DO DANAS Strukturalni funkcionalizam: vrhunac i opadanje Paradoksalno je da su 4 0 . i 5 0 . godine ovog stoljeća bile godine najveće d o m i n a ­ cije, n o i s t o d o b n o i početak opadanja značenja strukturalnog f u n k c i o n a l i z m a . U tim je g o d i n a m a Parsons objavio svoje najvažnije radove koji su jasno odrazili njegov p o m a k od teorije akcije prema strukturalnom funkcionalizmu. Parsonsovi studenti proširili su se p o cijeloj Americi zauzevši d o m i n a n t n e položaje na m n o ­ gim važnijim sociološkim odjelima (na primjer, na sveučilištima C o l u m b i a i C o r -

62

UVOD

nell). O n i su i sami publicirali radove koji su bili priznati k a o značajni doprinosi s t r u k t u r a l n o - f u n k c i o n a l n o j teoriji. N a primjer, 1 9 4 5 . godine Kingsley Davis i W i l b e r t M o o r e objavljuju esej u k o j e m analiziraju socijalnu stratifikaciju sa stajali­ šta strukturalno-funkcionalne perspektive (vidi 3 . poglavlje). B i o je t o j e d a n o d najjasnijih izraza strukturalno-funkcionalnih pogleda ikada objavljenih. U t o m eseju o n i zastupaju stajalište da je stratifikacija f u n k c i o n a l n o nužna struktura za postojanje društva. R e č e n o ideologijskim p o j m o v i m a , oni su se svrstali u o b r a n u nejednakosti. M e r t o n 1 9 4 9 . g. ( 1 9 4 9 . / 1 9 6 8 . ) objavljuje esej koji postaje p r o g r a m s k i m izra­ z o m strukturalnog funkcionalizma. U njemu se pažljivo potrudio odrediti o s n o v n e e l e m e n t e t e o r i j e , a samu teoriju proširiti u n e k o m n o v o m smjeru. U t o m je radu jasno istaknuo da se strukturalni funkcionalizam m o r a baviti ne s a m o s pozitivnim funkcijama, nego i s negativnim posljedicama (disfunkcijama). Štoviše, struktural­ ni se funkcionalizam m o r a usredotočiti na proučavanje ravnoteže između funkcija i disfunkcija, o d n o s n o na utvrđivanje da li je struktura funkcionalnija ili disfunkcionalnija. M e đ u t i m , upravo kada je postizao teorijsku hegemoniju, strukturalni f u n k c i o ­ nalizam je b i o napadnut, da bi se napadi sve više širili i dostigli vrhunac u 6 0 - i m i 7 0 - i m g o d i n a m a . Strukturalno-funkcionalna teorija socijalne stratifikacije Davisa i M o o r e a napadana je o d samog početka, a kritiziranje se nastavilo sve d o današnjeg dana. O s i m toga, cijeli niz općenitijih kritika postigao je č a k i šire priznanje struke. U t o m je smislu poznat napad C . W . Millsa na Parsonsa 1 9 5 9 . g o d i n e , k a o i kritika Davida L o c k w o o d a ( 1 9 5 6 . ) , Alvina Gouldnera ( 1 9 5 9 . / 1 9 6 7 . ; 1 9 7 0 . ) i Irvinga H o r o w i t z a ( 1 9 6 2 . / 1 9 6 7 . ) . T i j e k o m 1 9 5 0 - i h godina ovi su napadi bili shvaćeni k a o "gerilski napadi", n o s razvojem sociologije t i j e k o m 1 9 6 0 - i h godina, dominacija strukturalnog funkcionalizma bila j e u velikoj o p a s n o ­ sti. 4

G e o r g e H u a c o ( 1 9 8 6 . ) nedavno je povezao uspon i opadanje strukturalnog funkcionalizma uspoređujući ga s položajem a m e r i č k o g društva u svjetskom p o ­ r e t k u . K a d a je Amerika započela dominirati svijetom n a k o n 1 9 4 5 . g o d i n e , struk­ turalni funkcionalizam postiže prevlast i u sociologiji. O n je p o t p o m a g a o a m e r i č ­ ku d o m i n a n t n u poziciju u svijetu na dva načina. Prvo, stav strukturalnog f u n k c i o ­ nalizma da "svaki obrazac i m a konzekvence koje doprinose očuvanju i preživljava­ nju širih sistema" bio je "ništa drugo negoli slavljenje A m e r i k e i njene svjetske h e g e m o n i j e " ( H u a c o , 1 9 8 6 . : 5 2 ) . D r u g o , strukturalno-funkcionalni naglasak na r a v n o t e ž u ( n a j b o l j a s o c i j a l n a p r o m j e n a je n i k a k v a p r o m j e n a ) b i o je d o b r o u s k l a đ e n s i n t e r e s i m a S A D , tada " n a j b o g a t i j i m i n a j j a č i m c a r s t v o m n a svijetu". O p a d a n j e svjetske d o m i n a c i j e S A D u s e d a m d e s e t i m g o d i n a m a k o i n c i d i r a l o je s gubljenjem najznačajnije pozicije strukturalnog funkcionalizma u okviru socio­ logijske t e o r i j e .

Usprkos tome, Patricia Willner (1985.) izvještava ο kontinuiranoj usredotočenosti na "konsen­ zus" u člancima u časopisu American Sociological Review između 1 9 3 6 . i 1 9 7 2 . godine. Međutim, valja dodati da iako se ponekad strukturalni funkcionalizam naziva teorijom konsenzusa, usredo­ točenost na konsenzus ne znači da netko nužno koristi strukturalno-fünkcionalnu teoriju. 4

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

63

Radikalna sociologija u Americi: C. Wright Mills P r e m d a je marksistička teorija, k a k o smo ranije vidjeli, bila u g l a v n o m ignorirana ili n e p o z n a t a većini američkih sociologa, postojali su i izuzeci, od kojih je najzna­ čajniji C . W . M i l l s ( 1 9 1 6 - 1 9 6 2 ) . I a k o su Millsovi dugotrajniji vlastiti teorijski doprinosi sociologiji rijetki, on je poznatiji p o svojim g o t o v o o s a m l j e n i m n a p o r i ­ m a da očuva marksističku tradiciju živom u okvirima sociologijske t e o r i j e . Suvre­ meni marksistički sociolozi daleko su nadmašili Millsa svojim profinjenim t e o r i j ­ skim rezoniranjem, no oni mu ipak duguju veliko priznanje zbog njegovih ličnih i profesionalnih djelatnosti koje su omogućile i njihov profesionalni rad (Alt, 1 9 8 5 1 9 8 6 ) . M i l l s nije bio marksist i sam nije čitao M a r x a sve do polovice 1 9 5 0 - i h godina. N o , i o n d a je bio ograničen na n e k o l i k o postojećih engleskih prijevoda, budući se nije koristio n j e m a č k i m . K a k o je M i l l s do tada već publicirao većinu svojih radova, njegov osobni rad nije bio pod utjecajem vrlo složene M a r x o v e teorije. M i l l s je objavio dva značajna rada koja su odražavala njegovu radikalnu politi­ ku k a o i njegove slabosti u poznavanju marksističke teorije. Prvi rad je knjiga The White Collar iz 1 9 5 1 . godine (Bijeli ovratnik, prijevod 1 9 7 9 . ) , koja predstavlja žestoku kritiku položaja sve brojnije profesionalne kategorije radnika s bijelim o v r a t n i c i m a . Druga knjiga je The Power Elite iz 1 9 5 6 . godine (Elita moći, prijevod 1 9 6 5 . ) koja je trebala pokazati kako Amerikom upravljaju male grupe poslovnih ljudi, političara i vojnih stručnjaka. Između ta dva rada Mills je objavio i svoj najznačajniji teorijski rad Character and Social Structure 1 9 5 3 . godine (Karakter i socijalna struktura) koji je napisao zajedno s H a n s o m G e r t h o m . I r o n i č n o je, uzimajući u obzir Millsovu glavnu ulogu u povijesti marksističke teorije u S A D , da je ova knjiga značajnija za veberijansku ili frojdističku negoli za marksističku teoriju. Usprkos t o m e , ova knjiga predstavlja njegov najznačajniji teorijski d o p r i ­ nos, iako se danas više t o l i k o ne čita - možda zbog toga jer se ne uklapa d o b r o u najpoznatije Millsove radikalne radove. U biti, on je b i o p o d velikim utjecajem Hansa G e r t h a koji je i sam bio prilično zainteresiran veberijanskom s o c i j a l n o m teorijom. 1 9 5 0 - i h godina Millsov interes usmjerava se sve više p r e m a marksizmu i p r o b l e m i m a zemalja T r e ć e g svijeta. T a j je interes doveo do objavljivanja knjige ο k o m u n i s t i č k o j revoluciji u Kubi pod naslovom Listen Yankee: The Revolution in Cuba, 1 9 6 0 . (Pazi Jenki: Revolucija na Kubi) i u knjizi The Marxists, 1962. (Marksisti). Vlastiti radikalizam stavio ga je na periferiju američke sociologije. B i o je p r e d m e t o m velikih kritika, a i sam je zauzvrat, postao oštar kritičar sociologije. Kritički stav najviše je kulminirao u knjizi Sociološka imaginacija, 1959. Od posebnog je značaja M i l l s o v a oštra kritika T a l c o t t a Parsonsa i njegovog prakticiranja "velike teorije". U biti, mnogi su sociolozi bolje poznavali M i l l s o v u kritiku, negoli detalje Parsonsovog rada. Mills je u m r o kao prognanik iz sociologije. M e đ u t i m , još prije kraja šeste dekade, i radikalna i marksistička teorija počele su značajno utjecati na sociologi­ ju.

Razvoj konfliktne teorije Razvoj konflikte teorije kao alternative strukturalnom funkcionalizmu bio je drugi predznak stvarnog ujedinjenja marksizma i sociologijske teorije. K a k o s m o upravo

64

UVOD

C.WRIGHT MILLS: biografska skica C. W. Mills rodio se 28. kolovoza 1916. godine u VVacou, u državi Texas. Potjecao je iz obitelji srednje klase; otac je bio službenik osiguravajućeg društva, a majka doma­ ćica. Studirao je na Sveučilištu Texas gdje je istodobno diplomirao i magistrirao 1939. godine. Bio je zaista neo­ bičan student koji je, u doba kada je napustio Texas, već objavljivao radove u dva najvažnija sociološka časopisa. Doktorski studij i titulu doktora znanosti stekao je na Sveučilištu Wisconsin (Scimecca, 1977.). Započinje ra­ diti na Sveučilištu Maryland, no najveći dio svoje karijere - od 1945. pa sve do smrti - provodi na Sveučilištu Columbia u New York Cityju. Mills je bio uvijek u žurbi (Horowitz, 1983.). Do svoje smrti u 45. godini života, od posljedica četvrtog srčanog udara, ostvario je značajne doprinose sociologiji. Jedna od najupadljivijih Millsovih osobina bila je njegova borbenost; činilo se da je u ratu sa svim i svačim. Imao je i buran osobni život, mnogo afera, tri braka i dijete u svakom od brakova. Također, imao je i buran profesionalni život. Činilo se da je bio u svađi sa svima. Kao doktorand na Sveučilištu Wisconsin, napao je mnoge od svojih profesora. Kasnije je u jednom od svojih članaka na nepriličan način kritizirao bivšeg pročelnika Odjela za sociologiju u Wisconsinu. Nazivao je starijeg kolegu na istom Sveučilištu - Howarda Beckera - "pravom budalom" (Horowitz, 1983.). Umalo da se nije sukobio sa svojim koautorom Hansom Gerthom, koji je Millsa nazivao "izvrsnim operatorom, nametljivcem, mladim čovjekom koji obećava u razvoju, teksaškim kaubojem ä la jaši i pucaj" (Horowitz, 1983.:72). Kao profesor na Sveučilištu Columbia u New Yorku, Mills je bio izoliran i otuđen od svojih kolega. Ο njemu je jeda n kolega sa istog sveučilišta rekao: "Nije bilo nikakvog hlađenja prijateljstva između Wrighta i mene. Svoj smo odnos započeli kao već otuđeni. I stvarno, na pogrebu ili sastanku organiziranom na Sveu­ čilištu u povodu njegove smrti, čini se da sam ja bio jedina osoba koja nije mogla reći 'bio sam njegov prijatelj, ali smo se s vremenom udaljili'. Čini mi se da je bilo upravo obratno." (Horowitz, 1983.:83). Mills je bio autsajder i bio je svjestan toga. "Ja sam marginalac, ne samo regional­ no, nego duboko u sebi" (Horowitz, 1983:84). U knjizi The Sociological Imagination (1959.) (Sociološka imaginacija, prijevod 1964.), Mills je napao ne samo dominant­ nog teoretičara onog vremena - Talcotta Parsonsa, nego i najjačeg metodologa, Paula Lazarsfelda, koji su mu bili kolege s istog sveučilišta. Mills, naravno, nije bio u sukobu samo s ljudima; bio je sukobljen s američkim društvom, koje je napadao u mnogim prigodama. Možda će nam najviše ο njemu reći činjenica da je prigodom posjeta SSSR-u, kojom prilikom mu je bilo uručeno prizna­ nje kao glavnom kritičaru američkog društva, tu priliku iskoristio da u zdravici, posve­ ćenoj nekadašnjem sovjetskom vođi koji je bio osuđen i ubijen od staljinista, napadne cenzuru u SSSR-u sljedećim riječima: "Nazdravljam za onaj dan kada će kompletni radovi Lava Trockog biti objavljeni u SSSR-u!" (Tilman, 1984.:8). C.W. Mills je umro u Nyacku, država New York, 20. ožujka 1962. godine.

vidjeli, strukturalni funkcionalizam i s t o d o b n o je postigao vodeću poziciju u soci­ ologijskoj teoriji, a i sam je bio sve više i više napadan. T i su napadi bili višestruki:

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

65

strukturalni funkcionalizam je bio optužen da je politički konzervativan, n e s p o s o ­ ban da raspravi ο p r o b l e m u socijalne promjene jer je orijentiran na statičke strukture, te da nije u stanju adekvatno analizirati socijalni konflikt. J e d a n od rezultata ovakve kritike bio je pokušaj grupe s o c i o l o g a da prevladaju p r o b l e m strukturalnog funkcionalizma objedinjavajući interes za strukturu s inte­ resom za konflikt. T o je dovelo do razvoja konfliktne teorije kao alternative strukturalnom funkcionalizmu. N a nesreću, ta teorije izgleda da nije bila ništa drugo doli zrcalna slika strukturalnog funkcionalizma s vrlo m a l o vlastite intelek­ tualne cjelovitosti. (O t o m e ć e m o detaljnije raspravljati u 3 . poglavlju.) Prvi značajniji napor koji valja zabilježiti učinio je Lewis C o s e r koji je 1 9 5 6 . godine objavio knjigu ο funkcijama društvenog konflikta. T a j rad jasno razmatra socijalni konflikt u okviru strukturalno­funkcionalnog pogleda na svijet. I a k o je korisno proučavati funkcije konflikta, očigledno je da m n o g o više treba proučava­ ti konflikt za sebe, negoli njegove pozitivne funkcije. N e k i su drugi sociolozi pokušali pomiriti razlike između strukturalnog f u n k c i o ­ nalizma i konfliktne teorije ( C o l e m a n , 1 9 7 1 . ; Hirnes, 1 9 6 6 . ; van den B e r g h e , 1 9 6 3 . ) . Premda su ovi pokušaji polučili određene rezultate, s p o m e n u t i autori pretjerali su u f o r m a l n o m naglašavanju glavnih razlika između dviju teorijskih alternativa (Frank, 1 9 6 6 . / 1 9 7 4 . ) . Najznačajniji p r o b l e m konfliktne teorije je to da joj nedostaje o n o što je i najpotrebnije - solidno utemeljenje u marksističkoj teoriji. M a r k s i s t i č k a je teorija, k o n a č n o , bila vrlo d o b r o razvijena izvan sociologije i m o g l a je pružiti osnovu na kojoj bi se razvila profinjenija sociologijska teorija k o n f l i k t a . J e d i n i izuzetak u n a v e d e n o m smislu je djelo Ralpha D a h r e n d o r f a (rođen 1 9 2 9 . g.). D a h r e n d o r f je europski znanstvenik, d o b r o upućen u marksističku teoriju. T r u d i o se ugraditi svoju konfliktnu teoriju u marksističku tradiciju. Pa ipak, i njegova teorija na koncu liči na zrcalnu sliku strukturalnog funkcionalizma, a ne na marksističku teoriju konflikta. D a h r e n d o r f o v glavni rad Class and Class Con­ flict in Industrial Society, 1 9 5 9 . (Klasa i klasni sukob u industrijskom društvu) svakako je najznačajnije djelo ostvareno u okviru konfliktne teorije, n o takvo mu je određenje m o g u ć e dati g o t o v o isključivo zato što je ta knjiga zvučala v e o m a slično strukturalnom funkcionalizmu, te je zbog toga bila prihvatljiva najvažnijim sociolozima. D a h r e n d o r f zapravo operira na istom nivou analize kao i strukturalni funkcionalisti (strukture i institucije), proučavajući ih više i s t o d o b n o . O n priznaje da, iako se aspekti socijalnog sistema mogu dosta glatko zajedno uklopiti, medu njima postoji t a k o đ e r značajan konflikt i napetost. N a k o n c u , konfliktna teorija m o r a se promatrati samo kao prijelazni stadij u razvoju sociologijske teorije. O n a nije uspjela zato što nije d o v o l j n o čvrsto slijedila pravac marksističke teorije. Z a američku je sociologiju bilo prerano da u 1 9 5 0 - i m i 1 9 6 0 - i m g o d i n a m a u potpunosti prihvati izložen marksistički pristup. M e đ u t i m , konfliktna je teorija bila korisna u pripremanju pozornice za p o č e t a k prihvaćanja do kojeg je došlo kasnih 6 0 - i h godina. P o t r e b n o je naglasiti i nešto noviji doprinos konfliktnoj teoriji Randalla C o l l i n sa ( 1 9 7 5 . ) . S jedne strane, Collinsov najnoviji pokušaj pati od istih slabosti k a o i drugi radovi nastali u okviru konfliktne tradicije: relativno je siromašan u p o j m o ­ vima marksističke teorije. Pa ipak, Collins uspijeva naglasiti jednu drugu slabost konfliktne tradicije, trudeći se da je prevlada. O s n o v n i p r o b l e m leži u t o m e što se konfliktna teorija o p ć e n i t o usredotočuje na socijalne strukture; o n a m o ž e vrlo

66

UVOD

m a l o ili ne m o ž e g o t o v o ništa reći ο akterima, njihovim mislima i a k c i j a m a . C o l l i n s , koji je školovan u f e n o m e n o l o g i j s k o ­ e t n o m e t o d o l o g i j s k o j tradiciji, (vidi kasnije) p o k u š a o je razviti konfliktnu teoriju u s p o m e n u t o m smislu.

Nastanak teorije razmjene Drugi značajniji teorijski razvoj koji je z a p o č e o u 5 0 - i m g o d i n a m a o v o g a stoljeća bio je razvoj teorije razmjene. O s n o v n i predstavnik toga razvoja bio je G e o r g e H o m a n s , sociolog kojega smo ranije napustili u trenutku kada je bio privučen psihologijskom biheviorizmu B . F . Skinnera. Skinnerov biheviorizam je osnovni izvor H o m a n s o v e teorije razmjene, ali i sociologijske teorije razmjene o p ć e n i t o (vidi 7. poglavlje). Nezadovoljan Parsonsovom deduktivnom strategijom razvijanja t e o r i j e , H o ­ m a n s uspostavlja osnovu za izradu upotrebljive alternative i za korištenje induk­ tivne sociologijske teorije. Nadalje, H o m a n s se želio udaljiti od strukturalnog i kulturnog usredištenja Parsonsove teorije te se, protivno t o m e , usmjeriti na p r o u ­ čavanje ljudi i njihovog ponašanja. S takvim se mislima H o m a n s o k r e n u o idejama svog kolege sa Sveučilišta Harvard Β . F . Skinnera. U prvo vrijeme H o m a n s nije m o g a o uvidjeti kako se t o Skinnerove ideje, razvijene da bi se objasnilo ponašanje golubova, m o g u korisno upotrijebiti za razumijevanje ljudskog socijalnog ponaša­ nja. Detaljnijim proučavanjem podataka iz sociologijskih studija ο ponašanjima unutar malih grupa te antropoloških studija ο primitivnim društvima, H o m a n s uvida da je Skinnerov biheviorizam upotrebljiv i da može postati t e o r i j s k o m alternativom strukturalnom funkcionalizmu Parsonsovog stila. O v a su saznanja dovela do objavljivanja članka "Social Behavior as E x c h a n g e " (Društveno ponaša­ nje kao razmjena) 1 9 5 8 . godine, k a o i do objavljivanja knjige 1 9 6 1 . godine u k o j o j je H o m a n s u p u n o m opsegu izložio svoje teorijske pozicije p o d n a s l o v o m Social Behavior: Its Elementary Forms (Društveno ponašanje: njegovi elementarni obli­ ci). Ovi radovi predstavljaju p o č e t a k teorije razmjene kao značajnijeg teorijskog usmjerenja u sociologiji. Poslije toga, teorija razmjene privlači veliku pažnju - i pozitivnu i negativnu. H o m a n s o v a osnovna postavka tvrdi da sociologija treba proučavati individual­ n o ponašanje i interakciju. O n se nije interesirao za svijest ili za različite tipove globalnih struktura i institucija koje su zanimale većinu sociologa. N j e g o v osnovni interes bio je više usredotočen na proučavanje obrazaca potkrepljivanja, na povi­ jest nagrada i troškova koji usmjeravaju ljude da rade o n o što r a d e . U biti, H o m a n s smatra da ljudi nastavljaju činiti o n o za što su u prošlosti bili nagrađeni. S u p r o t n o od toga, ljudi više ne rade o n o što se u prošlosti pokazalo skupim. D a bi se razumjelo ponašanje, p o t r e b n o je shvatiti individualnu povijest nagrada i troš­ kova. Prema t o m e , interes sociologije ne smije biti proučavanje svijesti, društvenih struktura ili institucija, nego analiza obrazaca potkrepljivanja ponašanja. T e o r i j a razmjene, k a k o jasno i njen naziv indicira, ne interesira se s a m o za individualno ponašanje nego i za interakciju između ljudi koji su uključeni u razmjenu nagrada i troškova. O s n o v n a je premisa da će se interakcija nastaviti o n d a kada dolazi do razmjene nagrada. S u p r o t n o od toga, interakcije koje za jednu ili za obadvije strane uključuju previše troškova, nastavit će se m n o g o rjeđe. D r u g o djelo u k o j e m su objavljeni neki najznačajniji principi teorije razmjene je knjiga Petera Blaua Exchange and Power in Social Life (Razmjena i moć u društve-

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

67

nom životu), izdana 1 9 6 4 . godine. Blau u osnovi prihvaća H o m a n s o v o stajalište, no m e d u njima ipak postoje značajne razlike. O n d j e gdje je H o m a n s zadovoljan time da proučava uglavnom elementarne oblike društvenog ponašanja, Blau želi integrirati te oblike razmjene s o n i m a na kulturnim i strukturalnim n i v o i m a , započinjući s razmjenama medu akterima, no brzo se prebacujući na šire strukture koje proistječu iz navedene razmjene. Blau završava proučavajući oblike razmjene medu g l o b a l n i m strukturama. T o je svakako vrlo različito od teorije razmjene koju je predložio H o m a n s . U izvjesnom smislu, ovo predstavlja p o v r a t a k na Parsonsov stil teoretiziranja, protiv kojega je H o m a n s imao m n o g o prigovora. N o , usprkos t o m e , pokušaj proučavanja razmjene i manjih i globalnijih struktura na integrirani način pokazao se k a o koristan teorijski napredak. I a k o je m n o g o godina bio u sjeni H o m a n s a i Blaua, R i c h a r d E m e r s o n ( 1 9 8 1 . ) istaknuo se u novije vrijeme k a o osnovni predstavnik teorije razmjene. P o s e b n o je važan njegov trud u razvijanju integriranijeg m a k r o - m i k r o pristupa teoriji razmje­ ne (vidi 1 0 . poglavlje), no njegov je rad značajan i za teoriju razmjene u o p ć e i njene veze s t e o r i j o m mreže (vidi 9 . poglavlje). Sumirajući r e č e n o , m o ž e m o konstatirati da se danas teorija razmjene razvila u značajan razvojni pravac sociologijske teorije i da nastavlja privlačiti nove sljedbe­ nike i kretati se novim smjerovima ( C o o k ) .

Dramaturška analiza: rad Ervinga Goffmana Z a Ervinga G o f f m a n a ( 1 9 2 2 - 1 9 8 2 ) često se kaže da predstavlja posljednjeg p r e d ­ stavnika sociologije koja je povezana s izvornom C i k a š k o m š k o l o m . D o k t o r i r a o je na Sveučilištu C h i c a g o 1 9 5 3 . g., godinu dana p o odlasku H e r b e r t a B l u m e r a (koji je bio njegov nastavnik) na Sveučilište Berkeley u Californiji. U s k o r o m u se G o f f m a n pridružuje, i tu oni počinju razvijati nešto što bismo mogli nazvati c e n t r o m simboličkog interakcionizma. M e đ u t i m , Berkeley nije nikada p o s t a o sličan o n o m e što je nekada bilo Sveučilište u C h i c a g u . B l u m e r je već b i o p r o š a o svoje najbolje godine, a G o f f m a n nije uspio okupiti zainteresirane d o k t o r a n d e . N a k o n 1 9 5 2 . g. najbolji period simboličkog interakcionizma već je bio u o p a d a ­ nju, iako taj teorijski pravac i nadalje ostaje p r o m i n e n t n a sociologijska teorija. Usprkos opadanja značenja simboličkog interakcionizma o p ć e n i t o , G o f f m a n si je uspio izgraditi snažno i prepoznatljivo mjesto u suvremenoj sociologijskoj teoriji. Između 1 9 5 0 - i h i 1 9 7 0 - i h godina, G o f f m a n je objavio niz knjiga i eseja koji su predstavljali utemeljenje dramaturške analize kao varijante simboličkog i n t e ­ rakcionizma. Iako je G o f f m a n u kasnijim godinama izmijenio svoje interese, o s t a o je najpoznatiji p o svojoj dramaturškoj teoriji ( G o f f m a n o v o djelo ć e m o razmotriti u okviru rasprave ο s i m b o l i č k o m interakcionizmu u 5 . poglavlju, a ο n j e g o v o m kasnijem strukturalnom radu u 9 . poglavlju). G o f f m a n o v o najpoznatije djelo ο dramaturškoj teoriji ­ knjiga Presentation of Self in Everyday Life (Predstavljanje osobe u svakodnevnom životu) objavljeno je 1 9 5 9 . g o d i n e . ( T i j e k o m sljedećih 1 5 . godina G o f f m a n je izdao n e k o l i k o knjiga i veći broj članaka koji su proširili njegov dramaturški pogled na svijet.) Krajnje pojednostavnjujući, m o ž e m o reći da G o f f m a n uviđa visok stupanj sličnosti između glume u kazalištu i raznih oblika "djelovanja" koji svi ljudi u svojim dnevnim akcijama i ponašanjima poduzimaju. Interakcija je vrlo osjetljiva, a podržavaju je društvene izvedbe. Loše izvedbe uloga ili poremećaji u izvedbi tretiraju se k a o

68

UVOD

najveće opasnosti za socijalnu interakciju, p o d j e d n a k o kao i za loše kazališne izvedbe. U svojoj je analogiji između pozornice i socijalne interakcije G o f f m a n otišao v e o m a d a l e k o . U svim društvenim interakcijama postoji prednji plan (front region) koji se m o ž e usporediti s prednjim p r o s t o r o m na kazališnoj pozornici. Akteri na p o z o r n i c i i u društvenom životu slični su zbog toga što su zainteresirani za svoje uloge, imaju različite kostime i o s o b i n e . Štoviše, i u društvenom životu i u kazalištu postoji i zadnji plan (back region), o d n o s n o prostor u koji se glumci povlače da bi se pripremili za izvedbu. U prostoru iza p o z o r n i c e , kazališnom t e r m i n o l o g i j o m r e č e n o - izvan pozornice - glumci prikrivaju svoje uloge i postaju o n o što zapravo jesu. D r a m a t u r š k a je analiza sasvim jasno usklađena sa svojim s i m b o l i č k o i n t e r a k c i o nističkim p o r i j e k l o m . O n a je u s r e d o t o č e n a na aktere, akciju i interakciju. Djeluju­ ći u području iste arene, kao i tradicionalni simbolički interakcionizam, G o f f m a n pronalazi briljantnu m e t a f o r u u kazalištu da bi osvijetlio nove o b r a s c e socijalnih p r o c e s a malih dimenzija. G o f f m a n o v je rad i danas m n o g o čitan i cijenjen zbog originalnosti i obilja zapažanja (Collins, 1 9 8 6 a . ; Ditton, 1 9 8 0 . ) . I a k o je smatran značajnim t e o r e ­ t i č a r o m , svi ipak ne dijele t o mišljenje. T o m e ima n e k o l i k o razloga. Prvo, smatra se da je G o f f m a n bio zainteresiraniji za prilično ezoterična pitanja, negoli za bitne aspekte društvenog života. D r u g o , on je bio m i k r o t e o r e t i č a r u vrijeme u k o j e m su najveća priznanja bila dodjeljivana m a k r o t e o r e t i č a r i m a . Collins navodi sljedeće: "Što više p r o u č a v a m o G o f f m a n o v rad ... sve je jasnije da je on glavni lik u m i k r o s o c i o l o g i j i našeg vremena" ( 1 9 8 1 b : 6 ) . T r e ć e , privukao je mali broj studena­ ta koji su bili kadri učiniti nešto korisno s njegovim nalazima; i stvarno, neki vjeruju da je n e m o g u ć e nadograditi G o f f m a n o v o djelo. O n o se m o ž e prosuditi k a o t e k nešto više od serije osebujnih izljeva briljantnih zapažanja. K o n a č n o , drugi sociolozi su kreirali veoma m a l o radova u skladu s d r a m a t u r š k o m analizom (izuzetak predstavlja djelo Lymana i Scotta, 1 9 7 0 . ) . T e š k o je predviđati budući razvoj dramaturške analize, iako je pala u sjenu dijelom zbog samog G o f f m a n a koji se, kako ć e m o kasnije vidjeti, u svojim kasni­ j i m djelima i sam uputio u strukturalnom pravcu.

Razvoj "kreativnih" sociologija T i j e k o m 1 9 6 0 - i h i 1 9 7 0 - i h godina bili smo svjedoci vrlo brzog razvoja (Ritzer, 1 9 8 5 . ) n e k o l i k o teorijskih pravaca koje M o n i c a M o r r i s ( 1 9 7 7 . ) objedinjava p o d nazivom "kreativna" sociologija. T a j naziv uključuje f e n o m e n o l o g i j s k u sociologiju, e t n o m e t o d o l o g i j u i egzistencijalističku sociologiju. FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA Filozofska f e n o m e n o l o g i j a , usmjerena na svijest, ima dugu povijest, n o pokušaj razvijanja sociologijske varijante f e n o m e n o l o g i j e može se povezati s izdavanjem knjige Alfreda Schutza The Phenomenology of the Social World (Fenomenologija socijalnog svijeta) u N j e m a č k o j 1 9 3 2 . g o d i n e . Knjiga nije bila p r e v e d e n a na engleski do 1 9 6 7 . godine, pa je tek o d n e d a v n o izvršila dramatičan utjecaj na a m e r i č k u sociologijsku teoriju. Schutz je stigao u Ameriku 1 9 3 9 . g o d i n e , bježeći

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

69

pred n a c i z m o m u Austriji. Ubrzo se zaposlio na Sveučilištu N e w S c h o o l f o r S o c i a l Research u N e w Y o r k Cityju, odakle je bio u m o g u ć n o s t i utjecati na razvoj f e n o m e n o l o g i j s k e i - kasnije - e t n o m e t o d o l o g i j s k e sociologije u S A D . D a bismo usmjerili čitatelja, p o t r e b n o je reći n e k o l i k o riječi ο S c h u t z o v o j fenomenologijskoj sociolo g iji. K a k o ć e m o vidjeti u 6 . poglavlju, Schutzova t e o r i j a i f e n o m e n o l o g i j a o p ć e n i t o su krajnje apstraktne, komplicirane i katkada i n t e r n o n e k o n z i s t e n t n e . Schutz je razvio i teoriju svijesti i teoriju akcije, k a o i teoriju koja se usredotočuje na kulturna ograničenja ( o d n o s n o , na n o r m e i vrijednosti) o s o b ­ nih misli i akcije. P r o b l e m je u t o m e što su o n e , p o v r e m e n o , neuskladiva usmjere­ nja. S t o g a , na individualnoj razini, Schutz raspravlja ο svijesti aktera - ο načinu na koji ljudi konstruiraju socijalnu stvarnost - i n j e n o m o d n o s u s individualnom mišlju i a k c i j o m . P o n e k a d nam se čini da su akteri u akcijama slobodni da konstruiraju bilo kakav tip socijalne stvarnosti. M e đ u t i m , kada se Schutz u s r e d o ­ točuje na kulturni prostor, tada d o b i v a m o sasvim drugačiji utisak. T a d a n a m se čini da su akteri ograničeni, nekad čak i kontrolirani, društvenim n o r m a m a i vrijednostima. Sredina 1 9 6 0 - i h godina bila je v e o m a važna za razvoj f e n o m e n o l o g i j s k e s o c i o ­ logije. T a d a su ne samo bili prevedeni glavni radovi Alfreda Schutza, nego su Peter Berger i T h o m a s L u c k m a n n zajedno objavili knjigu The Social Construction of Reality, 1 9 6 7 . , (Socijalna konstrukcija zbilje, prijevod 1 9 9 2 . ) , k o j a je postala j e d n o m od najčitanijih teorijskih knjiga svoga v r e m e n a . O n a je ostvarila najmanje dva bitna d o p r i n o s a . Prvo - predstavila je uvod u ideje A. Schutza, napisan na način prihvatljiv širokoj a m e r i č k o j javnosti. D r u g o - predstavljala je pokušaj da se Schutzove ideje integriraju u glavni tijek razvoja sociologije. O d 1 9 6 7 . g o d i n e nadalje, f e n o m e n o l o g i j s k a sociologija pobuđuje o g r o m a n interes; o n a je j e d n a o d "vrućih" teorija u suvremenoj sociologiji. ETNOMETODOLOGIJA Iako ć e m o vidjeti da postoje bitne razlike između e t n o m e t o d o l o g i j e i f e n o m e n o l o ­ gije, p r e m a shvaćanju mnogih e t n o m e t o d o l o g i j u je teško razlikovati od f e n o m e n o ­ logije (vidi 6 . poglavlje). I stvarno - osnivač toga usmjerenja u sociologijskoj teoriji - H a r o l d G a r f i n k e l , bio je student Alfreda Schutza na Sveučilištu N e w S c h o o l for Social Research u N e w Y o r k u . I sam G a r f i n k e l ima zanimljivu intelektualnu biografiju. B i o je student Parsonsa u kasnim 1 9 4 0 - i m g o d i n a m a i o b j e d n i o je njegovu i Schutzovu orijentaciju, koju je u p o z n a o n e k o l i k o godina kasnije. O b r a ­ nivši d o k t o r s k u disertaciju na Sveučilištu Harvard 1 9 5 2 . godine, G a r f i n k e l 1 9 5 4 . stiže ( S h a r r o c k i Anderson, 1 9 8 6 . ) na Sveučilište Californija u L o s Angelesu (Heritage, 1 9 8 4 . ) gdje sa svojim s t u d e n t i m a - d o k t o r a n d i m a razvija e t n o m e t o d o l o ­ giju. G e o g r a f s k i , e t n o m e t o d o l o g i j a je bila prva distinktivna teorijska disciplina razvijena na Z a p a d n o j obali, koja je t o ostala do danas (iako danas djeluje i značajna grupa britanskih e t n o m e t o d o l o g a ) . D j e l o m i č n o je takva situacija rezultat želje e t n o m e t o d o l o g a da ostanu zajedno, n o p o d j e d n a k o i posljedica protivljenja većine s o c i o l o g a koji su slijedili glavni tijek sociologije ovoj teorijskoj perspektivi. N a Sveučilištu Californija u L o s Angelesu Garfinkel postaje središtem o k u ­ pljanja studenata, privlačeći pažnju i nekih sveučilišnih kolega zainteresiranih za njegov pristup. P o č e t k o m 1 9 5 0 - i h godina organizira se na t o m Sveučilištu velik broj seminara ο e t n o m e t o d o l o g i j i . J e d n a od zapaženijih o s o b a na tim seminarima, kasnije i sam predstavnik iste teorijske orijentacije, bio je Aaron C i c o u r e l . O n je

70

UVOD

magistrirao na istom Sveučilištu, a d o k t o r a t znanosti stječe na Sveučilištu C o r n e l l , da bi se k a o p o s t d o k t o r a n d p o n o v o vratio na Sveučilište Californija u L o s Angelesu. Iz te sredine je tijekom godina proistekao najveći broj e t n o m e t o d o l o g a . E t n o m e t o d o l o g i j a je p o č e l a stjecati široku publiku n a k o n objavljivanja G a r f i n kelove knjige Studies in Etnometbodology (Etnometodološke studije) 1 9 6 7 . godi­ n e . I a k o je pisana teškim i nejasnim stilom, knjiga je pobudila velik interes. B u d u ć i da se pojavila i s t o d o b n o s prijevodom Schutzove knjige The Phenomenology of Social World (Fenomenologija socijalnog svijeta) i s izdavanjem knjige B e r g e r a i L u k m a n n a The Social Construction of Reality (Socijalna konstrukcija zbilje, prije­ vod 1 9 9 2 . ) , činilo se da vrijeme "subjektivne" ili "kreativne" sociologije upravo dolazi. U biti, etnometodologija je proučavanje "cjeline u o b i č a j e n o g znanja i dosega p r o c e d u r a i razmatranja [metoda] uz p o m o ć kojih obični članovi društva stvaraju smisao i nalaze svoj put, djelujući u uvjetima u kojima se nalaze" (Heritage, 1 9 8 4 . : 4 ) . Pisci koji su slijedili navedenu tradiciju najviše su u s r e d o t o č e n i na proučavanje svakodnevnog života na individualnoj razini, iako su t a k o đ e r pokazi­ vali i interes za proučavanje individualnih aspekata globalnijih struktura (cjeline svakodnevnog znanja i procedura) društvenog života - n o r m e , vrijednosti, kulture itd. O n i su u o š t r o m kontrastu sa sociolozima koji slijede glavni tijek razvoja discipline, s o b z i r o m da je teorijski interes potonjih usmjeren na m a k r o socijalne f e n o m e n e kakvi su, na primjer, birokracije, kapitalizam, podjela rada i socijalni sistem. E t n o m e t o d o l o z i se t a k o đ e r zanimaju za s p o m e n u t e strukture, ali k a o za kontekste svakodnevnog života; njih navedene strukture ne interesiraju k a o f e n o ­ meni za sebe. I a k o su radovi e t n o m e t o d o l o g a povezani s ranijim sociologijskim smjerovima kakvi su simbolički interakcionizam i dramaturška analiza, sigurno je u toj orijen­ taciji bilo nečega što je plašilo o n e sociologe koji su slijedili o s n o v n i tijek razvoja i kontrolirali disciplinu. Z a p r a v o , i f e n o m e n o l o g i j a , i što je još važnije, e t n o m e t o ­ dologija, bile su izložene brutalnim napadima sociologa koji su slijedili glavni tijek razvoja discipline. Evo dva primjera. Prvi je iz recenzije G a r f i n k e l o v e knjige Studies in Etnometbodology Jamesa Colemana: "Garfinkel jednostavno nije u stanju izvesti bilo kakve uvide slijedeći svoj pristup... Možda bi ovaj program (etnometodologije) bio mnogo plodotvorniji u rukama nekog pažljivijeg promatrača, no u ovom je slučaju neobično sterilan.... ...ovo poglavlje ne samo da je etnometodološka katastrofa po sebi, nego također predstavlja i dokaz mnogo općenitijih neadekvatnosti same etnometodologije.... ...ovo poglavlje još je jedan primjer osnovne katastrofe u kojem se kombinira krutost ushićenih matematičkih tehničara s tehničkom konfuzijom i pogreškama "mekog" kliničara bez ikakvih spoznaja ili tehničke kompetencije kreativnog i školovanog sociologa. Još jednom Garfinkel naširoko elaborira stvari koje su toliko uobičajene i koje bi izgledale banalno da su izrečene običnim jezikom. Ovako kako su opisane, zahtijevaju veliki napor i utrošak vremena za čitanje da bi se informacija prenijela, pa se navedena banalnost ne može odmah primijetiti za uobičajenog čitanja" (Coleman, 1 9 6 8 . : 1 2 6 - 1 3 0 ) . Drugi primjer potječe iz predsjedničkog saopćenja Lewisa C o s e r a , predsjednika A m e r i č k o g sociološkog udruženja iz 1 9 7 5 . godine. C o s e r vidi vrlo m a l o kvaliteta e t n o m e t o d o l o g i j e ; podvrgavajući je žestokom napadu naziva je "trivijalnom", "ve-

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

71

likom prevarom", "orgijom subjektivizma" i "samozadovoljavajućim p o d u h v a t o m " . G o r č i n a ovih, k a o i nekih drugih napada, zapravo su indikacije uspjeha i e t n o m e todologije i f e n o m e n o l o g i j e kao i stupnja u k o j e m predstavljaju opasnost p o s t o j e ­ ćim o d n o s i m a m o ć i u sociologiji. EGZISTENCIJALISTIČKA SOCIOLOGIJA O d tri s p o m e n u t e kreativne sociologije, egzistencijalistička sociologija ima - bar u ovom času - najmanju važnost (vidi 9 . poglavlje). S drugim pristupima o n a dijeli interes za proučavanje aktera, njihovih misli i akcija. Egzistencijalistička s o c i o l o g i ­ ja usredotočuje se na k o m p l e k s n o s t i individualnog života i načina na koje akteri pokušavaju tretirati te kompleksnosti. P o s e b n o se zanima za individualne osjećaje, uspomene i ličnost. Iako dijeli veći dio intelektualnih korijena sa f e n o m e n o l o g i ­ jom i e t n o m e t o d o l o g i j o m , egzistencijalistička sociologija t a k o đ e r se nastoji o d v o ­ jiti od njih (vidi: F o n t a n a , 1 9 8 0 . ; 1 9 8 4 . ) . Predstavnici egzistencijalističke s o c i o l o ­ gije smatraju da je o n a više uključena u stvarni svijet od svih drugih kreativnih sociologija. Podrijetlo egzistencijalističke sociologije medu m n o g i m izvorima t r e ­ ba potražiti u radovima J e a n - P a u l a Sartrea (Craib, 1 9 7 6 . ) . I a k o je postigla n e k e uspjehe u disciplini (vidi, na primjer, Douglas i J o h n s o n , 1 9 7 7 . ; H a y i m 1 9 8 0 . ; Kotarba i F o n t a n a , 1 9 8 4 . ; M a n n i n g , 1 9 7 3 . ; Tiryakian, 1 9 6 5 . ) , ostala je ipak na periferiji. M e đ u t i m , ako se njen utjecaj k o m b i n i r a s utjecajima e t n o m e t o d o l o g i j e i f e n o m e n o l o g i j e , očigledno je da kreativne sociologije postižu značajan "upad" u sociologiju, i p o r e d bitnog protivljenja mnogih sociologa. N a n e k o l i k o posljednjih stranica naglasili smo najvažnije elemente m i k r o t e o r i j a - teorije razmjene, f e n o m e n o l o g i j s k e sociologije, e t n o m e t o d o l o g i j e i egzistencija­ lističke sociologije. Premda posljednje tri teorije zajedno dijele interes za p r o u č a ­ vanje promišljajućih i kreativnih aktera, t o nije slučaj k o d t e o r e t i č a r a razmjene. Pa ipak, sve četiri teorije prihvaćaju m i k r o - u s r e d o t o č e n o s t na aktere i njihove akcije i ponašanje. T i j e k o m 1 9 7 0 - i h godina takve su teorije dobivale sve značajnije mjesto u sociologiji, pa su čak prijetile da će zamijeniti m a k r o usmjerene teorije (kao što je strukturalni funkcionalizam, konfliktna teorija i neomarksističke t e o r i ­ je) koje su bile d o m i n a n t n e u sociologiji ( K n o r r - C e t i n a , 1 9 8 1 . ; Ritzer, 1 9 8 5 . ) .

Razvoj i pad sistemske teorije J e d a n od najinteresantnijih oblika razvoja u sociologiji bio je meteorski rast i isto takav m e t e o r s k i pad sistemske teorije (vidi 9 . poglavlje). Sistemska teorija je praktički b u k n u l a na sceni u 1 9 6 0 - i m godinama, kulminirajući s publiciranjem knjige W a l t e r a Buckleya Sociology and Modem Systems Theory (Sociologija i moderna sistemska teorija) 1 9 6 7 . godine. O n a potječe iz "tvrdih" znanosti gdje se i organički i m e h a n i č k i dijelovi proučavaju u sistemskim p o j m o v i m a . Sistemska teorija vidi društvo kao o g r o m a n sistem, sastavljen od velikog b r o j a m e đ u p o v e z a nih dijelova. D a bi se taj sistem m o g a o proučavati, važno je studirati o d n o s e između dijelova, kao i o d n o s e između toga sistema i drugih socijalnih sistema. T a k o đ e r , pažnja m o r a biti u s r e d o t o č e n a na proučavanje različitih inputa (ulaza) u socijalni sistem, načina na koji se oni u društvu razvijaju, k a o i na outpute (rezultate) koji su proizvedeni.

72

UVOD

Sistemska teorija činila se sociolozima atraktivnom u 1 9 6 0 - i m g o d i n a m a . Strukturalni je funkcionalizam bio napadnut, a sistemska teorija činila se njegovim vjerojatnim nasljednikom. N a p o k o n , i sam je Parsons svoju knjigu iz 1 9 5 1 . godine nazvao The Social System (Socijalni sistem), a upotrebljavao je p o j m o v e bliske sistemskoj teoriji. Štoviše, sistemska teorija, s p o r i j e k l o m u "krutim" z n a n o s t i m a , bila je vrlo privlačna sociolozima zainteresiranim za promicanje znanstvene s o c i o ­ logije. M e đ u t i m , o n a je bila svijetla budućnost koja nikada nije procvjetala. U njenim okvirima bilo je - empirijski ili teorijski - urađeno vrlo m a l o . S a m o 1 1 godina poslije pojave Buckleyjeve knjige R o b e r t Lilienfeld ( 1 9 7 8 . ) objavljuje oštar napad na sistemsku teoriju zbog njenih pogrešaka, znanstvenih pretenzija i impli­ citne konzervativne ideologije. Danas se čini krajnje nevjerojatnim da će sistemska teorija zadovoljiti obećanja koja je svojim pristašama navješćivala 6 0 - i h g o d i n a .

Napredovanje marksističke sociologije Kasnih 1 9 6 0 - i h godina marksistička teorija k o n a č n o počinje značajnije utjecati na a m e r i č k u sociologijsku teoriju (Jay, 1 9 7 4 . ) . I m a m n o g o razloga zbog kojih se to dogodilo baš tada. Prvo, d o m i n a n t n a teorija (strukturalni funkcionalizam) bila je n a p a d n u t a iz više razloga, uključujući i pretjeranu konzervativnost. D r u g o , M i l l sova radikalna sociologija i konfliktna perspektiva u sociologiji - iako nisu pred­ stavljale sofisticiranu marksističku teoriju - ipak su položile temelje za izgradnju a m e r i č k e teorije koja će biti na tragu istinite marksističke tradicije. T r e ć e , 1 9 6 0 . su bile godine c r n a č k o g protesta, p o n o v n o g buđenja ženskog p o k r e t a , studentskih p o k r e t a i p r o t u r a t n o g antivijetnamskog p o k r e t a . M n o g i mladi sociolozi, o b r a z o ­ vani u takvoj atmosferi, bili su privučeni radikalnim idejama. T a j je interes prvenstveno bio ispoljen kroz o n o što se tada znalo nazivati "radikalna sociologija" ( C o l f a x i R o a c h , 1 9 7 1 . ) . O n a je bila korisna d o k je trajala, ali kao i M i l l s o v rad, bila je slabo utemeljena u marksističkoj teoriji. T e š k o je izdvojiti jedan rad kao bitan za razvoj marksističke sociologije u S A D , n o djelo koje je imalo najvažniju ulogu bila je svakako knjiga H e n r i j a Lefebvrea Sociology of Marx (Marxova sociologija) iz 1 9 6 8 . g. T a j je rad bio važan zbog naglašavanja o s n o v n o g stava da, iako M a r x nije bio sociolog, u M a r x a je bilo sociologije. O d tog v r e m e n a , sve veći broj sociologa o k r e ć e se proučavanju M a r x o v o g originalnog rada, kao i radovima m n o g i h marksista, u potrazi za saznanji­ m a k o j a bi m o g l a biti korisna za daljni razvoj marksističke sociologije. N a početku je t o j e d n o s t a v n o označavalo činjenicu da su američki teoretičari k o n a č n o započeli ozbiljno čitati M a r x a , n o danas m o ž e m o konstatirati postojanje značajnih marksi­ stičkih radova američkih s o c i o l o g a . A m e r i č k e su teoretičare p o s e b n o privukli radovi kritičke škole, n a r o č i t o zbog fuzije M a r x o v e i W e b e r o v e teorije. M n o g i od tih radova prevedeni su na engleski, a brojni američki sociolozi sami su gradili karijere objavljujući knjige ο kritičkoj školi za američku javnost (na primjer, J a y , 1 9 7 3 . ; 1 9 8 6 . ) . Z a j e d n o s p o r a s t o m interesa za navedene aspekte, razvila se i institucionalna podrška takvoj orijentaciji. N e k o l i k o časopisa posvećuje dosta pažnje marksi­ stičkoj s o c i o l o š k o j teoriji, uključujući, na primjer, Theory and Society, Telos i Marxist Studies. U okviru A m e r i č k o g sociološkog udruženja stvorena je 1 9 7 7 . godine Sekcija za marksističku sociologiju. U Americi danas nije p o z n a t a samo

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

73

prva generacija marksističkih teoretičara, nego je i druga generacija mislilaca, p o s e b n o J . H a b e r m a s , postigla široko priznanje. O d posebne je važnosti i pojava istaknutih djela američke sociologije nastalih iz marksističke perspektive. Važan segment u t o m smislu su sociolozi koji se bave historijskom sociologijom s marksističkog stajališta (na primjer, S k o c p o l , 1 9 7 9 . ; W a l l e r s t e i n , 1 9 7 4 . ) . Druga grupa analizira e k o n o m s k o područje iz sociologijske perspektive (na primjer, Baran i Sweezy, 1966.; Bravermann, 1 9 7 4 . ; Burawoy, 1 9 7 9 . ) . N e k i drugi, bave se empirijskom t r a d i c i o n a l n o m s o c i o l o g i j o m , no i njihov je rad p o d snažnim utjecajem marksističke teorije (na primjer, K o h n , 1 9 7 6 . ) . M o g u se nabrojiti i mnogi drugi trendovi i oblici razvoja u o v o m p o d r u č j u , n o ključna t o č k a koju želimo istaći je to da je u 1 9 8 0 - i m g o d i n a m a marksistička sociologija "stigla" u A m e r i k u . Pa ipak, i nadalje m n o g i sociolozi koji slijede glavni tijek razvoja sociologije imaju neprijateljski stav p r e m a marksističkoj teoriji (Bierstedt, 1 9 8 1 . : 4 9 8 ) .

Izazov feminističke teorije U ranim 1 9 8 0 - i m godinama, upravo u času kada marksistička sociologija biva značajnije prihvaćena od američkih sociologa, novi teorijski autsajder izaziva p o s t o j e ć e sociologijske teorije, pa čak i samu marksističku sociologiju. N a j n o v i ­ j o m vrstom radikalnog društvenog mišljenja postaje suvremena feministička t e o r i ­ ja. U zapadnim se društvima može pratiti kritičko feminističko pisanje već g o t o v o 4 0 0 godina (Rossi, 1 9 7 4 . ; Spender, 1 9 8 2 . ) , a organizirani politički p o k r e t žena i za prava žena postoji više od 1 5 0 godina (Banner, 1 9 8 4 . ; C a r d e n , 1 9 7 4 . ; C h a f e t z i D w o r k i n , 1 9 8 6 . ; D e c a r d , 1 9 7 9 . ; O ' N e i l l , 1 9 7 1 . ) . U Americi 1 9 2 0 - i h godina taj p o k r e t k o n a č n o ostvaruje ženama pravo na glasovanje, dakle 5 5 godina o t k a k o je to pravo bilo ustavno zagarantirano crnim muškarcima. Z a d o v o l j e n i zasićen t o m p o b j e d o m , američki ženski pokret u sljedećih 3 0 godina slabi i širinom i intenzite­ t o m , da bi se p o t p u n o obnovljen p o n o v n o vratio u život u 6 0 - i m g o d i n a m a . T r i su č i n i o c a p o m o g l a formiranju n o v o g vala feminističkog aktivizma: opća klima kritičkog razmišljanja koja oblikuje taj p e r i o d ; srdžba ženskih aktivistkinja koje se okupljaju u p r o t u r a t n o m p o k r e t u , u pokretu za ostvarivanje građanskih prava i studentskom pokretu da bi utjecale na seksističke težnje liberalnih i radikalnih m u š k a r a c a u tim pokretima (Evans, 1 9 8 0 . ; S n i t o w et al., 1 9 8 3 . ) ; a t a k o đ e r i žensko iskustvo ο predrasudama i diskriminaciji kada žene počinju intenzivnije kretati u plaćene poslove i u više obrazovanje (Lengermann i W a l l a c e , 1 9 8 5 . ) . Z b o g navedenih razloga, a p o s e b n o posljednjeg, ženski p o k r e t se u svojoj n o v i j o j , drugoj fazi, nastavlja širiti 1 9 7 0 - i h i 1 9 8 0 - i h godina, iako je aktivizam m n o g i h drugih p o k r e t a iz 1 9 6 0 - i h godina oslabio. Štoviše, u t o m periodu, ženski aktivi­ zam posvećen ženama postaje internacionalni f e n o m e n . G l a v n a odlika ovog internacionalnog ženskog pokreta bio je eksplozivan rast nove literature ο ženama koji je učinio vidljivim sve aspekte ženskih do tada neosmišljenih života i iskustava. T a literatura, koja se p o p u l a r n o naziva ženskim studijama ili novim proučavanjem žena, rezultat je rada i n t e r n a c i o n a l n e interdis­ ciplinarne zajednice pisaca smještenih na sveučilištu, ali i izvan njega, koji pišu za širu javnost, ali i za specijaliziranu akademsku publiku. O n o što u svakom slučaju m o r a biti nazvano impresivnim primjerom ustrajnog intelektualnog rada u p o -

74

UVOD

sljednje vrijeme jest postignuće feminističkih znanstvenika koji su p o k r e n u l i sve­ stranu istraživačku kritiku koja osvjetljava kompleksnost sistema subordiniranja žena. Feministička teorija je teorijski pravac koji se m o ž e naći u sljedećoj literaturi: p o n e k a d implicitno u pisanju ο t a k o bitnim p r o b l e m i m a kao što su k o r p o r a t i v n e organizacije (Kanter, 1 9 7 7 . ) ili ο izobrazbi ginekologa (Scully, 1 9 8 0 . ; ) , nekada c e n t r a l n o i jasno prezentirana k a o , na primjer, u analizi majčinstva koju su izradile Adrienne R i c h ( 1 9 7 6 . ) i N a n c y C h o d o r o w ( 1 9 7 8 . ) ; a kao n o v o p r o f e s i o n a l n o proučavanje žena postiže kritičku masu s p o r a s t o m učestalosti izdavanja sistemat­ skog rada ο navedenim t e m a m a . O d tog velikog broja teorijskih radova n e k a su djela p o s e b n o bliska sociologiji, budući da su ih sociolozima uputile o s o b e v e o m a verzirane u sociologijsku teoriju (Chafetz, 1 9 8 4 . ; C o o k i F o n o w , 1 9 8 6 . ^ H a r t ­ sock, 1 9 8 3 . ; Smith, 1 9 7 4 . ; 1 9 7 5 . ; 1 9 7 8 . ; 1 9 7 9 . ; Stacey i T h o r n e , 1 9 8 6 . ) . Č a s o p i ­ si koji objavljuju radove ο feminističkoj teoriji i upozoravaju na njih s o c i o l o g e uključuju Signs, Feminist Studies, Sociological Inquiry i Gender and Society (Znaci, Feminističke studije, Sociologijsko istraživanje i Rod i društvo), a t o čini i p r o f e s i o ­ nalno udruženje Sociologists for Women in Society (Sociolozi za proučavanje položaja žena u društvu), S W S . Feministička teorija p r o m a t r a svijet s povlaštenog polazišta - do tada neprizna­ te i nevidljive manjine - žena, otkrivajući važne, no nepriznate načine k o j i m a je aktivnost te manjine p o m o g l a stvoriti naš svijet. O v o gledište d r a m a t i č n o dovodi u pitanje naše razumijevanje većine stvari, uključujući i društveni život. S te o s n o v e feministički su teoretičari počeli izazivati sociologijsku teoriju. O n i koji zastupaju taj izazov tvrde da su sociolozi u p o r n o odbijali uključiti n o v a razmatranja ο ženama u svoja sociologijska razumjevanja socijalnog svijeta. Umjesto toga, feministički su sociolozi bili odvojeni od glavnog tijeka sociologije, i opsežna feministička teorija ο socijalnim organizacijama bila je r e d u c i r a n a na jednostavne istraživačke varijable kao što je spol, ali i jednostavan o b r a z a c druš­ tvene uloge - rod (Stacey i T h o r n e , 1 9 8 6 . ) . M n o g e od tih optužbi čine se ispravni­ m a . Razlozi zbog kojih je sociologija izbjegavala feminističku teoriju m o g u uklju­ čiti d u b o k e antifeminističke predrasude, sumnjičavost ο znanstvenom kredibilite­ tu teorije t a k o blisko povezane s političkim aktivizmom, k a o i oprez nastao p o l o v i č n i m priznanjem d u b o k o radikalnih implikacija feminističke teorije za soci­ ologijsku teoriju i njenu m e t o d u . Pa ipak, treba se t a k o đ e r podsjetititi da je bilo p o t r e b n o dosta vremena da bi marksistička teorija "stigla" u sociologiju i da je značajno p o d r u č j e eksplicitino teorijskog feminističkog pisanja tek o d n e d a v n o prisutno u a k a d e m s k o m životu. T a k v i su radovi, međutim, počeli poprimati dimenzije kritičke mase. O n i nude uzbudljivo n o v o teorijsko t u m a č e n j e socijalnog života. I svi oni čija ih iskustva i percepcije čine prihvatljivom p u b l i k o m za takvu teoriju - žene o p ć e n i t o , ali i žene i muškarci koji su pod utjecajem feminizma predstavljaju značajan dio sociološke zajednice. Z b o g svih tih razloga, implikacije feminističke teorije sve se više približavaju o s n o v n o m tijeku razvoja discipline. (Jedan o d pokazatelja toga trenda je uključivanje u ovaj udžbenik 8 . poglavlja ο s u v r e m e n o j feminističkoj teoriji.)

Strukturalizam i poststrukturalizam J e d a n tip razvoja u sociologijskoj teoriji ο k o j e m smo do sada m a l o govorili je rast interesa za strukturalizam. N a j č e š ć e povezivan s F r a n c u s k o m (i č e s t o nazivan

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

75

francuskim strukturalizmom [Clark i Clark, 1 9 8 2 . ; Kurzweil, 1 9 8 0 . ] ) , strukturali­ zam je danas postao internacionalni f e n o m e n . I a k o njegovi korijeni leže izvan sociologije, on je sasvim lako našao svoje mjesto u sociologiji. P r o b l e m leži u t o m e što je strukturalizam u sociologiji još toliko nerazvijen da je teško p o t p u n o precizno definirati njegovo mjesto u sociologiji. P r o b l e m se dalje k o m p l i c i r a č i n j e n i c o m simultanog razvoja strukturalizma u različitim p o d r u č j i m a ; vrlo je teško naći jednu jedinu k o h e r e n t n u odredbu strukturalizma. I stvarno, m e d u različitim g r a n a m a strukturalizma postoje v e o m e velike razlike. I a k o ć e m o se u 9. poglavlju pozabaviti njime, ovdje ć e m o naznačiti s a m o preliminarne elemente strukturalizma, ograničavajući se na iznošenje temeljnih razlika koje postoje između onih što podržavaju tu orijentaciju u sociologiji. N e k i se autori koncentriraju na nešto što nazivaju d u b o k i m strukturama svijesti. P r e m a njima, te nesvjesne strukture usmjeravaju ljude da misle i ponašaju se o n a k o k a k o t o č i n e . K a o primjer takve orijentacije može poslužiti djelo psihoanalitičara Sigmunda F r e u d a . Z a t i m , postoje i strukturalisti koji se usredotočuju na nevidljive, d u b o k e strukture društva, koje vide kao determinante ljudskih akcija, pa i društva u o p ć e . Ο M a r x u se t a k o đ e r nekada misli kao ο autoru koji je i sam primjenjivao takav tip strukturalizma, usredotočujući se na nevidljive strukture kapitalističkog društva. D r u g a grupa pak vidi strukture kao m o d e l e koji konstruiraju socijalni svijet. K o n a č n o , neki strukturalisti proučavaju dijalektičke o d n o s e m e đ u pojedin­ cima i socijalnim strukturama. O n i pronalaze veze između struktura svijesti i struktura društva. S navedenim stajalištem najčešće se povezuje djelo a n t r o p o l o g a C l a u d e a Levi Straussa. T r e n u t n i p r o b l e m sa strukturalnom s o c i o l o g i j o m je taj da o n a predstavlja uglavnom mješavinu ideja koje potječu iz različitih područja, uključujući lingvisti­ ku (Saussure), antropologiju (Levy-Strauss), psihologiju (Freud, L a c a n ) i marksi­ zam (Althusser). Sve d o k se te ideje ne prikupe u k o h e r e n t n u cjelinu, strukturali­ zam će u sociologiji zadržati marginalan položaj. M e đ u t i m , razvoj strukturalizma u srodnim područjima bio je t o l i k o snažan i sociolozima atraktivan da će vrlo vjerojatno strukturalna teorija u sociologiji narednih godina privući još veću pažnju. D o k se strukturalizam unutar sociologije postupno razvija, izvan sociologije raste p o k r e t koji nadilazi rane premise strukturalizma: poststrukturalizam. Ο t o m e ć e m o više govoriti u 9 . poglavlju, gdje ć e m o detaljnije proučiti neke od teorija j e d n o g od njegovih glavnih zastupnika, M i c h e l a F o u c a u l t a .

Neofunkcionalizam Naša p r e t h o d n a rasprava ο strukturalnom funkcionalizmu pokazala je pad n j e g o ­ va utjecaja u 1 9 6 0 ­ i m godinama, koji je potrajao u 1 9 7 0 ­ i m i ranim 1 9 8 0 ­ i m . M e đ u t i m , sredinom 1 9 8 0 - i h godina poduzimaju se vrlo određeni n a p o r i da se strukturalni funkcionalizam ili neofunkcionalizam, k a k o će kasnije biti nazvan, oživi (vidi 3 . poglavlje). Paul C o l o m y je izjavio: "Funkcionalizam nije m r t a v . N a p r o t i v , ima znakova ο revitalizaciji funkcionalističke tradicije" ( 1 9 8 6 . : 1 3 9 ) . D i o ovog p o n o v n o g oživljavanja predstavlja obnavljanje interesa za djelo T a l c o t t a Parsonsa. T a j obnovljeni interes najprimjetljiviji je u n j e m a č k o j sociologiji, p o s e b ­ no u radovima kritičkog teoretičara J ü r g e n a H a b e r m a s a (Alexander, 1 9 8 4 . ) , ali t a k o đ e r i u radovima njegovih američkih istomišljenika (Sciulli i G e r s t e i n , 1 9 8 5 . ;

76

UVOD

Sciulli, 1 9 8 6 . ) · Podloga o v o m obnavljanju interesa za Parsonsovu teoriju je snažan politički i intelektualni n a p o r za prevladavanjem nekih slabosti strukturalnog funkcionalizma i nastojanje da se umjesto njega razvije tip životnijeg n e o f u n k c i o nalizma (Alexander, 1 9 8 5 a . ; Alexander i C o l o m y , 1 9 8 5 . ; C o l o m y , 1 9 8 6 . ; Faia, 1986.).

Povezivanje makro i mikro teorije Vidjeli s m o da u 1 9 8 0 - i m godinama m a k r o t e o r i j e postaju ili snažnije (neomarksističke teorije) ili pokazuju znakove p o n o v n o g oživljavanja ( n e o f u n k c i o n a l i z a m ) k a o i da različite mikroteorije (fenomenologija, e t n o m e t o d o l o g i j a , teorija razmje­ ne) postaju jače n o ikada. I s t o d o b n o , svjedoci s m o razgranatih n a p o r a da se t i j e k o m 1 9 8 0 - i h godina razviju sociologijske teorije koje će raspraviti m a k r o i m i k r o nivoe socijalne stvarnosti (Alexander, 1 9 8 2 . ; C o l e m a n , 1 9 8 6 . ; Collins, 1 9 8 1 . ; G i d d e n s , 1 9 8 4 . ; Ritzer, 1 9 8 1 a . ) . Iako će i m a k r o i m i k r o teorije najvjero­ jatnije ostati i nadalje snažne, postoji vjerojatnost da će u sociologiji j e d n o o d sve važnijih područja zauzeti teorije koje će na razne načine, u integriranijem smislu, raditi na proučavanju odnosa m i k r o i m a k r o pristupa nivoima socijalne stvarnosti. U 1 0 . poglavlju ove knjige raspravlja se ο m n o g i m teorijskim n a p o r i m a integrira­ nja m a k r o i m i k r o nivoa socijalne stvarnosti.

SAŽETAK U o v o m poglavlju nastavili s m o izlaganje ο s o c i o l o š k o j teoriji t a m o gdje s m o završili u 1 . poglavlju ­ o d p o č e t k a dvadesetog stoljeća nadalje. Z a p o č e l i s m o s p r e g l e d o m historije rane američke teorije koju je odlikovao liberalizam, interes za socijalni darvinizam, i koja je bila p o utjecajem H e r b e r t a S p e n c e r a . U t o m k o n t e k ­ stu, raspravili s m o ο djelu dvaju ranih socioloških teoretičara, S u m n e r a i W a r d a . M e đ u t i m , o n i nisu ostavili trajnijeg utiska u a m e r i č k o j s o c i o l o š k o j teoriji. N a s u ­ p r o t t o m e , Cikaška škola, koja je ugrađena u djela s o c i o l o g a Smalla, Parka, T h o m a s a i p o s e b n o C o o l e y a i M e a d a , ostavila je snažan pečat na sociološku teoriju, p o s e b n o na simbolički interakcionizam. Z a vrijeme d o m i n a n t n o g položaja Cikaške škole u a m e r i č k o j sociologiji, na Sveučilištu H a r v a r d počinju se razvijati i neki drugi oblici socijalne teorije. Pitirim S o r o k i n i m a o j e najznačajniju ulogu u formiranju sociologije na t o m Sveučilištu, n o T a l c o t t Parsons je b i o onaj koji je Sveučilište Harvard doveo na položaj najznačajnijeg centra u razvoju američke teorije, zamjenjujući time simbolički i n t e r a k c i o n i z a m Cikaške sociološke škole. Parsons je bio značajan ne s a m o zbog legitimiranja "velike teorije" u SAD i zbog upoznavanja američke publike s evrop­ skim t e o r e t i č a r i m a , nego i zbog uloge u razvoju teorije akcije i, što je još značajni­ j e , strukturalnog funkcionalizma. U 1 9 4 0 - i m i 1 9 5 0 - i m g o d i n a m a , strukturalni je funkcionalizam bio ojačan u svom razvoju daljnjom dezintegracijom Cikaške škole, što je započelo 1 9 3 0 - t i h i bilo uglavnom dovršeno do 1 9 5 0 - i h g o d i n a . Najvažnije zbivanje u marksističkoj teoriji u ranim godinama 2 0 . stoljeća bilo je stvaranje frankfurtske (ili kritičke) škole. O b l i k marksizma p o t e k a o o d H e g e l a t a k o đ e r je p o k a z a o utjecaj sociologa M a x a W e b e r a i psihoanalitičara Sigmunda

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE: NOVIJE GODINE

77

F r e u d a . M a r k s i z a m nije stekao m n o g o sljedbenika medu s o c i o l o z i m a u r a n o m razdoblju ovog stoljeća. D o m i n a c i j a strukturalnog funkcionalizma unutar američke sociološke teorije p o l o v i c o m 2 0 . stoljeća bila je prilično kratkotrajna. Iako se prvi oblici f e n o m e n o ­ logijske sociologije mogu utvrditi još i ranije, o n a postaje atraktivnija u 1 9 6 0 - i m g o d i n a m a . M a r k s i s t i č k a teorija uglavnom je bila isključena iz a m e r i č k e t e o r i j e , ali je C. W r i g h t M i l l s održao na životu radikalnu tradiciju u Americi u 1 9 4 0 - i m i 1 9 5 0 - i m g o d i n a m a . Mills je također bio jedan od predvodnika napada na struktu­ ralni funkcionalizam, napada koji su postajali sve intenzivniji u 1 9 5 0 - i m i 1 9 6 0 - i m g o d i n a m a . U svjetlu nekih od tih kritika, javlja se u t o m periodu alternativa konfliktne teorije strukturalnom funkcionalizmu. Iako pod utjecajem marksističke t e o r i j e , k o n f l i k t n o j teoriji je nedostajala adekvatna integracija marksizma. T e o r i j a razmjene bila je alternativa koja se t a k o đ e r pojavila u 1 9 5 0 - i m g o d i n a m a , a o n a i danas privlači manji ali uporni broj sljedbenika. Iako je simbolički i n t e r a k c i o n i zam bio na zalazu, rad Ervinga G o f f m a n a na dramaturškoj analizi u t o m periodu sačuvao ga je od potpunog zaborava. U 6 0 - i m i 7 0 - i m godinama ovog stoljeća došlo je do dramatičnih razvoja u okvirima "kreativnih sociologija". F e n o m e n o l o g i j s k a sociologija, e t n o m e t o d o l o g i ja i egzistencijalistička sociologija nastavljaju privlačiti dobar dio interesa s o c i o l o ­ gije. U istom periodu k o n a č n o se oblikovala marksistička sociologija, a n e k o l i k o njenih varijanti i dalje uzrokuju veliko uzbuđenje u sociologijskoj teoriji. D o k su marksistička teorija i kreativna sociologija doživljavale uspon, sistemska teorija je 1 9 6 0 - i h godina doživjela popularnost, da bi 1 9 7 0 - i h godina interes za nju p o č e o d r a m a t i č n o opadati. N e k i od najvažnijih novijih oblika razvoja u sociologijskoj teoriji jesu feministička teorija, strukturalizam i poststrukturalizam, n e o f u n k c i o nalizam, k a o i napori usredotočeni na povezivanje m a k r o i m i k r o teorija.

DRUGI DIO GLAVNE TEORIJE

T R E Ć E POGLAVLJE: Strukturalni funkcionalizam, neofunkcionalizam i alternativa konfliktne teorije KONSENZUS I KONFLIKT STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM HISTORIJSKI KORIJENI FUNKCIONALNA TEORIJA STRATIFIKACIJE I NJENI KRITIČARI FUNKCIONALNE PRETPOSTAVKE DRUŠTVA STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM TALCOTTA PARSONSA M O D E L STRUKTURALNOG FUNKCIONALIZMA ROBERTA M E R T O N A OSNOVNE KRITIKE NEOFUNKCIONALIZAM ALTERNATIVA KONFLIKTNE TEORIJE DJELO RALPHA DAHRENDORFA POKUŠAJI POMIRENJA STRUKTURALNOG FUNKCIONALIZMA I KONFLIKTNE T E O R I J E PREMA INTEGRIRANIJOJ KONFLIKTNOJ TEORIJI: RAD RANDALLA COLLINSA PREMA MARKSISTIČKOJ KONFLIKTNOJ TEORIJI SAŽETAK

Prvi

dio ovog poglavlja usredotočen je na strukturalni funkcionalizam koji je t i j e k o m niza godina bio d o m i n a n t n a sociologijska teorija. Z a p o č e t ć e m o s raspra­ v o m ο n e k i m njegovim osnovnim principima i historijskim k o r i j e n i m a . Z a t i m ć e m o raspraviti tri glavna primjera "klasičnog" strukturalnog f u n k c i o n a l i z m a f u n k c i o n a l n u teoriju stratifikacije, funkcionalne pretpostavke društva i - što je najvažnije, strukturalno-funkcionalnu teoriju T a l c o t t a Parsonsa. N a k o n toga, a n a ­ lizirat ć e m o n a p o r e R o b e r t a M e r t o n a usmjerene rješavanju nekih p r o b l e m a u klasičnom strukturalnom funkcionalizmu kao i njegov rad na razvoju adekvatnije teorijske perspektive. Z a t i m ć e m o se okrenuti glavnim k r i t i k a m a strukturalnog funkcionalizma i razvitku neofunkcionalizma u 1 9 8 0 - i m g o d i n a m a k a o nastojanju u s m j e r e n o m razračunavanju sa s p o m e n u t i m kritikama, koje su uzrokovale da strukturalni funkcionalizam izgubi dominantan položaj u sociologijskoj teoriji. U drugom dijelu ovog poglavlja raspravit ć e m o konfliktnu teoriju kao alternativu strukturalnom funkcionalizmu, posebno u djelu Ralpha Dahrendorfa. T a k o đ e r ć e m o razmotriti i napore usmjerene integriranju konfliktne i strukturalno-funkcionalne teorije kao i djelatnost R. Collinsa usredotočenu na razvijanje integriranijeg tipa konfliktne teorije. N a koncu, raspravit ćemo i kritike konfliktne teorije od kojih je najvažnija ona koja tvrdi da ta teorija nije vjerna svojim marksističkim korijenima.

82

GLAVNE TEORIJE

KONSENZUS I K ONFLIK T Prije n o što se upustimo u raspravu ο specifičnostima strukturalnog funkcionalizma i konfliktne teorije, p o t r e b n o je da, slijedeći T h o m a s a B e r n a r d a ( 1 9 8 3 . ) , smjestimo navedene teorije u širi kontekst rasprave između teorija konsenzusa (od kojih jednu predstavlja i strukturalni funkcionalizam) i konfliktnih t e o r i j a (od kojih je sociologijska konfliktna teorija jedan primjer ο k o j e m ć e m o raspraviti u o v o m poglavlju). Konsenzualne teorije drže da su n o r m e i vrijednosti o d fundam e n t a l n o g značenja za društvo, usredotočuju se na socijalni p o r e d a k osnovan na prešutnim sporazumima, a društvenu promjenu objašnjavaju kao postupan i pred­ vidljiv p r o c e s . N a s u p r o t t o m e , konfliktne teorije naglašavaju d o m i n a c i j u nekih socijalnih grupa nad drugima, drže da je socijalni poredak osnovan na dominaciji i k o n t r o l i d o m i n a n t n i h grupa, a socijalnu p r o m j e n u tumače k a o naglu i n e o č e k i ­ vanu, do koje dolazi onda kada subordinirane grupe zbace vladajuće. Iako navedeni kriteriji široko definiraju bitne razlike između sociologijske teorije strukturalnog funkcionalizma i sociologijske konfliktne teorije, B e r n a r d tvrdi da je neslaganje tih teorija daleko šire te da "takva rasprava u različitim o b l i c i m a traje kroz c j e l o k u p n u povijest zapadne misli" ( 1 9 8 3 : 6 ) . B e r n a r d traga za s p o m e n u t o m raspravom sve do Stare G r č k e , ukazujući na razlike između Platona (konsenzus) i Aristotela (konflikt). O n tu raspravu slijedi kroz povijest filozofske misli u k o j o j su sukobljeni stavovi između (konfliktni mislilac je naveden k a o prvi) Augustina i Aquina, M a c h i a v e l l i j a i H o b b e s a , te L o c k a i Rousseaua. Kasnije, u sociologiji, raspravi su se pridružili i (konfliktni mislioci su opet navedeni kao prvi) M a r x i C o m t e , S i m m e l i D ü r k h e i m , te D a h r e n d o r f i Parsons. U o v o m ć e m o poglavlju, m e đ u ostalima, ispitati D a h r e n d o r f o v u konfliktnu teoriju i Parsonsovu konsenzualnu teoriju. B e r n a r d razlikuje četiri tipa konsenzualnih i konfliktnih teorija, n o mi ć e m o se ograničiti na razmatranje samo dviju od njih - teorija sociologijskog konsenzusa (Parsons, M e r t o n ) i teorija sociologijskog konflikta ( D a h r e n d o r f ) . Ο t r e ć e m tipu ο radikalnoj konfliktnoj teoriji - raspravljat ć e m o u poglavlju ο neomarksističkim t e o r i j a m a . Četvrti tip koji navodi Bernard - konzervativna konsenzualna teorija n e ć e m o razmotriti zato "što taj pravac podržava malo suvremenih mislilaca" (1983.:201). I a k o naglašavamo razlike koje postoje između strukturalnog funkcionalizma i k o n f l i k t n e teorije, ne t r e b a m o t a k o đ e r zaboraviti da medu njima postoje i značaj­ ne sličnosti. U biti, B e r n a r d drži da je "područje sporazumijevanja među navede­ nim t e o r i j a m a m n o g o šire negoli područje neslaganja" ( 1 9 8 3 . : 2 1 4 ) . N a primjer, obadvije teorije su m a k r o t e o r i j e , k o n c e n t r i r a n o u s r e d o t o č e n e na proučavanje globalnih društvenih struktura i institucija. P r e m a mišljenju G e o r g a Ritzera ( 1 9 8 0 . ) , obadvije teorije postoje u okviru iste sociologijske paradigme "socijalnih činjenica" (vidi " D o d a t a k " ) .

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM M n o g i vjeruju da je strukturalni funkcionalizam bio d o m i n a n t n a sociologijska teorija. R o b e r t N i s b e t smatra da je funkcionalizam "bez ikakve sumnje najznačaj-

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

83

nija teorija u društvenim znanostima ovog stoljeća" ( T u r n e r i M a r y a n s k i , 1 9 7 9 . : X I ) . Kingsley Davis ( 1 9 5 9 . ) smatra da je strukturalni funkcionalizam zbog svojih postavki i namjera sinonim za sociologiju. Alvin G o u l d n e r ( 1 9 7 0 . ) implicit­ no zastupa sličnu poziciju kada napada zapadnu sociologiju kroz kritičku analizu strukturalno-funkcionalnih teorija T a l c o t t a Parsonsa. U biti, iako je strukturalni funkcionalizam bio u o d r e đ e n o m periodu d o m i n a n ­ tna sociologijska teorija, njegov je značaj p o s t u p n o padao (iako, k a k o ć e m o vidjeti, postoje i novija nastojanja da ta teorija p o n o v o oživi p o d nazivom " n e o ­ f u n k c i o n a l i z a m " ) . Pa čak i W i l b e r t M o o r e , autor koji je i n t i m n o povezan s t o m t e o r i j o m , smatra da je strukturalni funkcionalizam "postao s k o r o n e l a g o d a u s u v r e m e n o j teorijskoj sociologiji" ( 1 9 7 8 . : 3 2 1 ) . Dva su p r o m a t r a č a izjavila č a k i sljedeće: "Prema t o m e , funkcionalizam kao eksplanatorna teorija je ' m r t a v ' te se stalni napori da ga se koristi kao teorijsko objašnjenje m o r a j u napustiti u korist razvoja teorijskih pravaca koji više obećavaju" ( T u r n e r i M a r y a n s k i , 1 9 7 9 . : 1 4 1 ) . N i c h o l a s D e m e r a t h i R i c h a r d Peterson ( 1 9 6 7 . ) zastupaju nešto pozitivniji stav, tvrdeći da strukturalni funkcionalizam nije prolazna m o d a . M e đ u t i m , ipak i o n i priznaju da će se on najvjerojatnije razviti u n e k u drugu sociologijsku teoriju, k a o što je i sam zapravo nastao o d ranijeg organicizma (vidi u sljedećem o d j e l j k u ) . Porast n e o f u n k c i o n a l i z m a čini se podržava s p o m e n u t a stajališta, a ne negativniju perspektivu koju su ocrtali T u r n e r i M a r y a n s k i . 1

U strukturalnom funkcionalizmu pojmovi strukturalnog i funkcionalnog ne moraju se upotrebljavati zajedno, iako se to u najvećem b r o j u slučajeva upravo i radi. U principu, m o g u ć e je proučavati strukture društva, a da se n e t k o ne m o r a interesirati za njihove funkcije (ili konzekvence) za druge s t r u k t u r e . Slično t o m e , m o g u ć e je ispitivati funkcije velikog varijeteta socijalnih p r o c e s a , k o j e ne m o r a j u poprimiti strukturalni oblik. Pa ipak, strukturalni funkcionalizam odlikuje interes za o b a e l e m e n t a . M a r k A b r a h a m s o n ( 1 9 7 8 . ) smatra da strukturalni funkcionalizam nije m o n o l i ­ tan. O n razlikuje tri tipa strukturalnog funkcionalizma. Prvi je individualistički funkcionalizam. U o v o m tipu pažnja je usmjerena p o t r e b a m a aktera i različitim globalnim strukturama (na primjer, socijalnim institucijama, kulturnim v r i j e d n o ­ stima) koje proistječu k a o funkcionalni odgovori na spomenute p o t r e b e . A n t r o p o ­ log B r o n i s l a w M a l i n o w s k i bio je glavni predstavnik te orijentacije. Drugi tip je interpersonalni funkcionalizam, a primjer takvog shvaćanja m o ž e m o naći k o d drugog a n t r o p o l o g a , A. B . R a d c l i f f e - B r o w n a . U njemu, pažnja je u s r e d o t o č e n a na društvene o d n o s e , a p o s e b n o na m e h a n i z m e a k o m o d a c i j e sukoba koji postoje u tim vezama. T r e ć a varijanta, socijetalni funkcionalizam, d o m i n a n t a n je pristup među sociologijskim strukturalnim funkcionalistima (Sztompka, 1 9 7 4 . ) i njega ć e m o analizirati u ovom poglavlju. Osnovni interes socijetalnog f u n k c i o n a l i z m a usmjeren je na globalne društvene strukture i institucije društva, njihove m e đ u s o b ­ ne o d n o s e i ograničavajuće učinke koje imaju na aktere. 2

Unatoč navedenoj tvrdnji, Jonathan Turner i Alexandra Maryanski ( 1 9 7 9 . ) i dalje tvrde da funkcionalizam može ipak biti koristan kao metoda. To je, zapravo, smjer koji uzima strukturalna teorija, ο čemu detaljnije raspravljamo u 9. poglavlju. 2

84

GLAVNE TEORIJE

EMILE DÜRKHEIM: biografska skica Emile Dürkheim rođen je 15. travnja 1858. u Epinalu u Francuskoj. Generacijama je njegova obitelj potjecala od loze rabina, a i sam je studirao da bi postao rabin, no u mladenačkim godinama odbija to obiteljsko naslijeđe i postaje agnostik. Od tog trenutka nadalje, njegov životni interes za religiju biva više akademskog negoli teološkog karaktera. Bio je nezadovoljan ne samo svojim religijskim obrazovanjem, nego i općim obrazovanjem s naglaskom na proučavanju književnosti i estetike. Težio je sistemu obrazovanja osnovanom na znanstvenim metodama i mo­ ralnim principima nužnima za usmjeravanje društvenog života. Odbacio je tradicionalnu akademsku karijeru filo­ zofa i umjesto toga težio postizanju znanstvenog obrazo­ vanja potrebnog za moralno upravljanje društvom, lako se interesirao za znanstvenu sociologiju, ona tada još nije postojala kao područje, pa između 1882. i 1887. godine predaje filozofiju u mnogim provincijskim školama pariš­ kog područja. Njegov interes za znanost bio je još više potaknut posjetom Njemačkoj, gdje biva izložen utjecaju znanstvene psihologije Wilhelma Wundta. U godinama nakon posjeta Njemačkoj Dürkheim objavljuje veći dio svog rada, osnivajući ga u velikoj mjeri na iskustvima koje je stekao u toj zemlji. Ta su mu djela pomogla da zauzme položaj na Odjelu za filozofiju na Sveučilištu u Bordeauxu 1887. Tamo Dürkheim, po prvi put na jednom francuskom sveučilištu, započinje predavati tečaj iz društvenih znanosti. Bilo je to veoma značajno postignuće, budući da je tek desetljeće ranije i samo spominjanje imena Augustea Comtea u jednoj doktorskoj disertaciji izazvalo bijes na francuskom sveučilištu. Durkheimova osnovna aktivnost, međutim, bila je održavanje nastave iz predmeta obrazovanja namijenjenog školskim učiteljima, a najznačajniji kolegij bio je iz područja moralnog obrazovanja. Njegov je cilj bio da prenese zasade moralnog siste­ ma učiteljima koji će - kako se nadao Dürkheim - to obrazovanje prenijeti mladim osobama, što će dovesti do obrata u moralnoj degeneraciji koju je svuda oko sebe primjećivao u francuskom društvu toga vremena. U godinama koje slijede, Dürkheim postiže niz osobnih uspjeha. 1893. godine objavio je svoj francuski doktorat, knjigu Podjela društvenog rada (prijevod 1972.), kao i svoju latinsku disertaciju ο Montesquieu. Njegovo najvažnije metodologijsko djelo (Pravila sociološke metode) objavljeno je 1895. godine (prijevod 1963.), a zatim je 1897. slijedila empirijska primjena ovih metoda u proučavanju samoubojstva (La suici­ de). 1896. godine postao je redovni profesor na Sveučilištu u Bordeauxu, a 1902. pozvan je na najpoznatije francusko sveučilište, Sorbonnu, gdje je 1906. godine imeno­ van profesorom za znanost ο obra zova nju, titula koja je 1913. godine izmijenjena u: profesor za zna nost ο obra zova nju i sociologiju. Sljedeće poznato Durkheimovo djelo Elementarni oblici religijskog života - objavljeno je 1912. godine (prijevod 1982. g.). Ο Durkheimu se da na s najčešće misli kao ο političkom konzervativcu, i sigurno je da je njegov utjecaj na sociologiju bio konzervativan. No, u njegovo su ga vrijeme smatrali liberalom, što je vidljivo iz njegove aktivne javne uloge kada staje u obranu Alfreda Dreyfusa, Židova, časnika osuđenog zbog izdaje, no mnogi su držali da je sudska optužnica uzrokovana antisemitizmom. Dürkheim je osobno bio duboko povrijeđen Dreyfusovom aferom, posebno zbog antisemitizma. Međutim, on antisemitizam nije povezivao s rasizmom francuskog naro-

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

85

da. Karakteristično je da taj događaj vidi kao simptom moralne bolesti pred kojom stoji cijelo francusko društvo. Tvrdio je: "Kada društvo pati, tada ima potrebu pronaći nekoga tko će preuzeti odgovornost za njegovu bolest, nekoga kome može prenijeti svoju nesreću; oni protiv kojih je javno mnijenje već diskriminirajuće usmjereno, prirodno su izabrani za takvu ulogu. To su parije koji služe kao javne žrtve. Ono što me uvjerava da je takva interpretacija ispravna bio je način na koji je 1894. godine pozdravljen ishod Dreyfusovog suđenja. Na pariškim bulevarima došlo je do provale radosti. Ljudi su slavili kao trijumf ono što je zapravo trebalo uzrokovati javnu žalost. Konačno su ipak saznali koga trebaju kriviti za ekonomske poteškoće i moralno rasulo u kojem su živjeli: poteškoće su uzrokovali Židovi. Optužnica je bila službeno dokazana. Samo zbog toga, stvari su izgledale kao da se već kreću u nabolje, a ljudi su se osjećali zaštićeni­ ma." (Lukes, 1972.:345). Prema tome, Durkheimov interes za Dreyfusovu aferu proistjecao je iz njegovog dubokog cjeloživotnog interesa za moralnost i moralnu krizu s kojom se susreće suvremeno društvo. Za Durkheima, odgovor na Dreyfusovu aferu i slične krize bio je da se njihovi uzroci kriju u moralnom poremećaju društva. Budući da se takav poremećaj nije mogao lako i brzo ispraviti, Dürkheim je preporučio poduzimanje specifičnih akcija kao što su oštro kažnjavanje onih koji pokazuju mržnju prema drugima i jačanje vladinih napora kako bi se javnosti pokazalo da je bila obmanuta. Poticao je ljude da "smognu hrabrosti glasno izjaviti ono što stvarno misle te da se ujedine i postignu pobjedu u borbi protiv javne ludosti" (Lukes, 1972.:347). Durkheimov (1928./1962.) interes za socijalizam može se također uzeti kao argu­ ment protiv ideje da je bio konzervativan, no njegov tip socijalizma bio je veoma različit od onog koji je interesirao Marxa i njegove sljedbenike. U biti, Dürkheim je smatrao marksizam cjelinom "problematičnih i zastarjelih hipoteza" (Lukes, 1972.:323). Za Durkheima je socijalizam predstavljao pokret usmjeren moralnoj obnovi društva kroz znanstveno ćudoređe pa stoga osobno nije bio zainteresiran za kratkoročne političke metode ili ekonomske aspekte socijalizma. U proletarijatu nije vidio spas društva, i jako se suprotstavljao agitiranju ili nasilju. Socijalizam je za Durkheima bio veoma različit od onoga što obično ο njemu mislimo; za njega je to jednosta vno sistem u kojem će biti primijenjeni moralni principi što ih je otkrila znanstvena sociologija. Dürkheim je, kako ćemo vidjeti u ovoj knjizi, imao dubok utjecaj na razvoj sociologi­ je, a taj utjecaj neće biti ograničen samo na nju. Njegov se djelovanje odrazilo i na drugim područjima, posebno posredstvom časopisa L'annee sociologique (Sociološki godišnjak) koji je pokrenuo 1898. godine. Oko tog časopisa formirao se intelektualni krug s Durkheimom kao središtem. Preko časopisa Dürkheim i njegove ideje utječu na antropologiju, povijest, lingvistiku i, na neki način ironično - uzimajući u obzir njegove ranije napade na to područje - na psihologiju. Dürkheim je umro 15. studenog 1916. godine kao proslavljeni lik francuskih intelek­ tualnih krugova, no ο njemu se nešto više saznalo u Americi tek dvadesetak godina kasnije, kada je Talcott Parsons objavio knjigu The Structure of Social Action (Struktu­ ra socijaln e akcije) 1937., i otada njegov utjecaj u američkoj sociologiji postaje znača­ jan.

86

GLAVNE TEORIJE

Historijski korijeni T r i su klasična sociologa imala najveći utjecaj na suvremeni strukturalni f u n k c i o ­ nalizam: Auguste C o m t e , H e r b e r t S p e n c e r i Emile D ü r k h e i m ( T u r n e r i M a r y a n ski, 1 9 7 9 . ) . C o m t e je razvio normativni k o n c e p t "dobrog" društva što je vodilo ispitivanju načina na koje bilo koji socijalni f e n o m e n doprinosi ostvarenju takvog tipa druš­ tva. O n razvija t a k o đ e r i ideju ravnoteže u društvu. M e đ u t i m , njegova organicistička teorija - tendencija spoznavanja analogija između socijalnih i bioloških organizama - bila je njegov najutjecajniji k o n c e p t . Socijalne sisteme s m a t r a o je o r g a n i č k i m sistemima koji funkcioniraju na vrlo sličan način k a o i biološki orga­ nizmi. S t o g a je sociologija trebala proučavati socijalni organizam, k a o što je biologija proučavala individualne organizme. M e đ u specifičnim analogijama k o j e C o m t e nalazi između biololoških i socijalnih organizama, jesu i ćelije na b i o l o š k o j razini k o j e odgovaraju obiteljima u socijalnom svijetu, tkiva odgovaraju socijalnim klasama i kastama, a organi tijela analogni su gradovima i zajednicama u društve­ n o m svijetu. Engleski sociolog H e r b e r t S p e n c e r t a k o đ e r prihvaća organicizam, ali je o n u njegovoj sociologiji slabo koegzistirao s utilitarnom filozofijom. S t o g a , iako ga njegov organicizam usmjerava da socijalne entitete vidi k a o društvene cjeline i dijelove koji doprinose cjelini, njegov utilitarizam ga usredotočuje na koristoljubive aktere. U n a t o č intelektualnih p r o b l e m a koje ova k o n c e p c i j a p r e d o č u j e , S p e n c e rov organicizam je bio utjecajan u razvitku strukturalnog f u n k c i o n a l i z m a . S p e n c e r je uviđao postojanje različitih sličnosti između socijalnih i individual­ nih organizama. Prvo, i jedni i drugi rastu i razvijaju se, što se ne događa s a n o r g a n s k o m m a t e r i j o m . D r u g o , i jedni i drugi rastu povećavajući stupanj svoje k o m p l e k s n o s t i i diferencijacije. T r e ć e , progresivna diferencijacija struktura u bio­ l o š k o m i socijalnom svijetu o b i č n o je praćena progresivnom diferencijacijom funkcija. Č e t v r t o , dijelovi organizama i u b i o l o š k o m i u s o c i j a l n o m svijetu m e đ u s o b n o su zavisni. Stoga p r o m j e n a u j e d n o m o b i č n o vodi p r o m j e n a m a u drugim dijelovima. K o n a č n o , svaki dio i društvenih i individualnih entiteta m o ž e biti shvaćen k a o organizam sam za sebe. S p e n c e r je i m a o i m n o g a druga zapažanja koja su utjecala na razvoj struktural­ nog funkcionalizma. N j e g o v o zanimanje za " p o t r e b e " socijalnog o r g a n i z m a preu­ zeli su kasnije strukturalni funkcionalisti koji su ga, između ostalog, preveli u ideju da društva "trebaju" različite stvari da bi preživjela. S p e n c e r je t a k o đ e r razvio i zakon socijalne evolucije koji je utjecao na razvoj kasnijih strukturalno - f u n k c i o ­ nalnih teorija evolucije kakve su, na primjer, o n e povezane s D u r k h e i m o m ili P a r s o n s o m . M o ž d a je od najvećeg značenja bila S p e n c e r o v a u p o t r e b a p o j m o v a struktura i funkcija kao i njihovo razlikovanje. Najčešće je g o v o r i o ο funkcijama k o j e različite strukture imaju za društvo kao cjelinu. I a k o su i C o m t e i Spencer svaki za sebe bili značajni, njihov najveći utjecaj na razvoj strukturalnog funkcionalizma ostvaren je posredstvom njihovog utjecaja na D u r k h e i m o v o razmišljanje. Najopćenitije kazano, D u r k h e i m o v interes za društve­ ne činjenice reflektira interes za dijelove društvenog organizma i njihove m e đ u o d ­ nose, k a o i njihov utjecaj na društvo kao cjelinu. R e č e n o p o j m o v i m a strukturalnog funkcionalizma, D ü r k h e i m je imao m n o g o toga reći ο strukturama, funkcijama i njihovim m e đ u o d n o s i m a za potrebe društva. M o ž d a je tu najvažnije njegovo

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

87

odvajanje k o n c e p a t a socijalnog uzroka i socijalne funkcije. P r o u č a v a n j e m socijal­ nih u z r o k a pokušava se dobiti odgovor na pitanje zašto jedna struktura postoji te zbog čega ima određen oblik. S u p r o t n o t o m e , proučavanje socijalne funkcije pokušava dati o d g o v o r na pitanje koje potrebe širih sistema m o g u biti zadovoljene datom strukturom. M o d e r n i strukturalni funkcionalizam djeluje na osnovi n e k o l i k o pretpostavki deriviranih iz ideja ovih triju klasičnih s o c i o l o g a . Strukturalni funkcionalisti, a p o s e b n o socijetalni funkcionalisti, najčešće prihvaćaju m a k r o s k o p s k i pristup u proučavanju socijalnih f e n o m e n a . O n i se usredotočuju na socijalni sistem k a o cjelinu, k a o i na utjecaj različitih dijelova sistema (posebno socijalnih struktura i socijalnih institucija) na njega. K o m p o n e n t e socijalnog sistema vide se k a o pozitivni doprinos n j e g o v o m k o n ­ tinuiranom funkcioniranju (Abrahamson, 1 9 7 8 . ) . O s i m t o g a , strukturalni funk­ cionalizam proučava odnos jednog dijela sistema s drugim (Davis, 1 9 5 9 . ) . S m a t r a se da se dijelovi sistema, kao i sistem u cjelini, nalaze u stanju ravnoteže, te stoga p r o m j e n e u j e d n o m dijelu vode p r o m j e n a m a u drugim dijelovima sistema. P r o m j e ­ ne u dijelovima sistema m o g u se izbalansirati pa u t o m slučaju ne dolazi do p r o m j e n e sistema kao cjeline; ukoliko se to ne dogodi, najvjerojatnije dolazi do p r o m j e n e u k u p n o g sistema. Prema t o m e , iako strukturalni funkcionalizam prihva­ ća k o n c e p t socijalne ravnoteže, ne radi se nužno ο statičkom pogledu na stvarnost. Promjene k o j e se u uravnoteženom socijalnom sistemu ipak dešavaju, odvijaju se na redovit, a ne revolucionaran način. U nastavku ć e m o razmotriti konkretnije primjere strukturalnog funkcionaliz­ ma.

Funkcionalna teorija stratifikacije i njeni kritičari F u n k c i o n a l n a teorija stratifikacije kako su je artikulirali Kingsley Davis i W i l b e r t M o o r e ( 1 9 4 5 . ) možda je najpoznatiji rad u okviru s t r u k t u r a l n o - f u n k c i o n a l n e teorije. Davis i M o o r e su vrlo jasno naveli da socijalnu stratifikaciju proučavaju kao univerzalnu i nužnu. Smatraju da nikada nije postojalo nestratificirano o d n o ­ sno besklasno društvo. Stratifikacija je, p r e m a njihovom mišljenju, funkcionalna nužnost. T a k a v sistem p o t r e b a n je svim društvima i zbog toga svuda i p o s t o j i . O v i autori proučavaju sistem stratifikacije kao posebnu strukturu, naglašavajući da se ona odnosi na sistem uloga unutar sistema, a ne na pojedince unutar stratifikacijskog sistema. N j i h o v je interes usredotočen na proučavanje načina k a k o pojedini položaji sa s o b o m nose različite stupnjeve sistema prestiža, a ne k a k o o s o b e zauzimaju odgovarajuće položaje. 3

U t o m smislu, najvažniji funkcionalni p r o b l e m jest k a k o društvo motivira i raspoređuje o s o b e u njihove "prave" uloge u sistemu stratifikacije. O v o se dade svesti na dva p r o b l e m a . Prvo - kako društvo usađuje u "prave" o s o b e želju da popune izvjesne položaje? D r u g o - kada o s o b e zauzmu prave p o l o ž a j e , k a k o društvo pobuđuje u njima želju da zadovolje dužnosti što ih zahtijevaju ti položaji? Ovo predstavlja primjer teleologijskog argumenta. Ο ovom ćemo problemu kasnije raspravljati u poglavlju, a sada ćemo navedeni teleologijski argument odrediti kao onaj koji smatra da socijalni svijet posjeduje namjere ili ciljeve koji vode k postojanju potrebnih struktura ili događaja. U tom smislu, drutvo "treba" stratifikaciju te je zato i formira. 3

88

GLAVNE TEORIJE

P r o b l e m ispravnog socijalnog postavljenja u društvu proizlazi iz tri o s n o v n a razloga. Prvo - neki su položaji m n o g o ugodniji od drugih. D r u g o - neki su položaji važniji za preživljavanje društva negoli drugi. T r e ć e - socijalni položaji zahtijevaju posjedovanje različitih sposobnosti i talenata. I a k o se ovi p r o b l e m i odnose na sve socijalne položaje, Davis i M o o r e se zanimaju za f u n k c i o n a l n o važnije uloge u društvu. Pretpostavlja se da su visoko rangirani položaji u okviru stratifikacijskog sistema oni koji su manje prijatni, ali su važniji za preživljavanje društva te, prema t o m e , zahtijevaju najveće s p o s o b n o ­ sti i t a l e n t e . O s i m toga, društvo takvim položajima m o r a dodjeljivati odgovarajuće nagrade da bi o s o b e koje ih zauzimaju predano radile. U radu Davisa i M o o r a t a k o đ e r je bilo implicirano i s u p r o t n o , no ο t o m e nisu raspravljali. D a k l e , za niže rangirane položaje u stratifikacijskom sistemu pretpostavlja se da su najvjerojatni­ je prijatniji ali manje važni i traže manje sposobnosti i talenta. T a k o đ e r , društvo se manje interesira da li ove o s o b e ispunjavaju svoje dužnosti u n a v e d e n i m položaji­ m a s d u ž n o m pažnjom. Davis i M o o r e nisu smatrali da društvo svjesno razvija stratifikacijski sistem da bi bilo sigurno da su visoko rangirani položaji popunjeni, i t o a d e k v a t n o . Umjesto toga, o n i su jasno izrekli da je stratifikacija "nesvjesno nastalo sredstvo". M e đ u t i m , t o je sredstvo koje svako društvo posjeduje i mora ga razvijati da bi preživjelo. Prema stajalištu Davisa i M o o r a , da bi društvo bilo sigurno da će prave o s o b e zauzimati najviša mjesta u sistemu socijalne stratifikacije, o n o m o r a osigurati i sistem nagrađivanja, koji uključuje visoku plaću, prestiž i d o v o l j n o d o k o l i c e . N a primjer, da bi se osigurao dovoljan broj liječnika u a m e r i č k o m društvu, p o t r e b n o im je ponuditi različite nagrade. Davis i M o o r e smatraju da je n e m o g u ć e očekivati da će se ljudi upustiti u "teški" i "skupi" proces medicinskog obrazovanja u k o l i k o im ne p o n u d i m o odgovarajuće nagrade. Implikacija toga jest da o s o b e na vrhu društva m o r a j u dobiti nagrade koje zaslužuju. U k o l i k o ih ne dobiju, ti će položaji ostati n e p o p u n j e n i i društvo će propadati. S t r u k t u r a l n o - f u n k c i o n a l n a teorija stratifikacije bila je p r e d m e t o m m n o g o s t r u ­ kih kritika od kada je 1 9 4 5 . godine prvi puta publicirana (vidi T u m i n , 1 9 5 3 . , kao primjer prve značajnije kritike; H u a c o , 1966., kao primjer d o b r o g sažetka osnov­ nih kritika do t a d a ) . O s n o v n i je prigovor ovoj teoriji taj da o n a s a m o perpetuira privilegirane položaje o s o b a koje zapravo već imaju m o ć , prestiž i n o v a c . O n a to čini tvrdeći da takve o s o b e zaslužuju svoje n a g r a d e ; i stvarno, za dobrobit društva, treba im te nagrade ponuditi. F u n k c i o n a l n a teorija m o ž e biti kritizirana t a k o đ e r i zbog toga što pretpostavlja da je stratificirana socijalna struktura postojala i u prošlosti, pa stoga m o r a postojati i u budućnosti. M e đ u t i m , buduća društva m o g u biti organizirana na drugačiji, nestratificirani način. O s i m s p o m e n u t o g , utvrđeno je da je ideju funkcionalnih položaja koji variraju u svojoj važnosti za društvo v e o m a teško podržati. D a li su sakupljači smeća, na primjer, išta manje važni za održavanje društva negoli su to stručnjaci za reklamu? I a k o su sakupljači smeća manje plaćeni i njihova su radna mjesta manje prestižna, oni zapravo m o g u biti važniji za preživljavanje društva. Pa č a k i u o n i m slučajevi­ m a u k o j i m a se m o ž e reći da je neki položaj u društvu važniji od n e k o g drugog, viša nagrada nužno ne znači i važniji p o l o ž a j . Z e n a - b o l n i č a r k a važnija je m o ž d a za

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

89

društvo negoli glumica, ali bolničarka raspolaže s manje m o ć i , prestiža i p r i h o d a od glumice. D a li je stvarno teško naći osobe koje m o g u popuniti najviše društvene položaje? U biti, m n o g i ljudi nisu u mogućnosti školovati se za prestižne p o l o ž a j e , č a k i o n d a kada imaju sposobnosti. U medicinskoj profesiji, na primjer, stalno se pokušava smanjiti broj liječnika-praktičara. O p ć e n i t o se m o ž e reći da m n o g i ljudi nikada ne dobiju pravu šansu da pokažu kako m o g u uspješno obavljati poslove visokih položaja, j j a čak i o n d a kada je jasno da za njima i njihovim d o p r i n o s o m postoji p o t r e b a . Činjenica je da su oni na najvišim položajima o s o b n o zainteresi­ rani da svoj broj održe ograničenim, a svoju m o ć i prihod visokim. K o n a č n o , m o g u ć e je zastupati i stajalište da se ljudima ne m o r a ponuditi m o ć , prestiž i prihod k a k o bi poželjeli zauzeti najviše uloge. I s a m o zadovoljstvo d o b r o urađenog posla i m o g u ć n o s t da jedni drugima budu korisni m o ž e ljude p o d j e d n a ­ ko motivirati.

Funkcionalne pretpostavke društva J e d n o od glavnih područja strukturalnih funkcionalista je analiza struktura, a p o s e b n o funkcija koje socijalni sistem nužno treba da bi preživio. Ispitat ć e m o osnovni primjer ovakve vrste analize uz p o m o ć D . F . Aberlea i njegovih suradnika ( 1 9 5 0 . / 1 9 6 7 . ) . Kasnije ć e m o u o v o m poglavlju raspraviti m n o g o općenitiji n a p o r Parsonsa da odredi četiri funkcionalne pretpostavke svakog sistema akcije - adap­ taciju, postizanje cilja, integraciju i održavanje obrasca. Aberle i njegovi suradnici raspravljaju osnovne uvjete koji bi - prestanu li postojati - doveli do nestajanja društva. Prvi činilac odnosi se na karakteristike stanovništva u društvu. N e s t a n a k ili disperzija stanovništva sasvim bi j a s n o doveli u pitanje postojanje društva. T o bi se desilo o n d a kada bi društvo izgubilo d o b a r dio svojeg stanovništva, što bi dovelo do nedjelotvornosti m n o g i h njegovih struk­ tura. D r u g o - apatično stanovništvo t a k o đ e r bi bilo o p a s n o za društvo. I a k o se ovdje radi ο stupnjevanju - budući da neki segmenti društva uvijek pokazuju određeni stupanj apatije - na n e k o j točki stanovništvo bi m o g l o postati t o l i k o apatično da bi različiti dijelovi društva prestali funkcionirati te bi se društvo k o n a č n o dezintegriralo. T r e ć e - "rat sviju protiv svih"- t a k o đ e r bi doveo u pitanje postojanje društva. V i s o k nivo unutarnjeg konflikta u društvu zahtijevao bi inter­ veniranje raznih socijalnih kontrolnih m e h a n i z a m a koji bi morali upotrijebiti silu da zaustave konflikt. Strukturalni funkcionalisti vjeruju da društvo ne m o ž e funkcionirati na duži r o k osnivajući se na upotrebi sile. Aberle i njegove kolege ističu t o na sljedeći način: "Društvo koje se isključivo osniva s a m o na sili je kontradikcija sama po sebi" ( 1 9 5 9 . / 1 9 6 7 . : 3 2 2 ) . Z a strukturalne funkcionaliste društvo se drži na okupu na osnovi konsenzusa svojih č l a n o v a ; društvo koje se silom drži na okupu nije nikakvo društvo. K o n a č n o - društvo m o ž e prestati postojati apsorbiranjem u n e k o drugo društvo p r o c e s o m prisvajanja, osvajanja itd. S u p r o t n a strana ove rasprave ο funkcionalnim pretpostavkama tvrdi k a k o u društvu m o r a postojati red da bi preživjelo. Društvo, na prvom mjestu, m o r a imati jasnu m e t o d u odnošenja spram svoje o k o l i n e . O d dva m o g u ć a aspekta o k o l i n e koji se ovdje m o g u razlikovati, prvi je ekologija. Društvo m o r a biti u stanju izvući iz svoje o k o l i n e sve o n o što mu je p o t r e b n o za preživljavanje (hranu, g o r i v o , sirovine itd.), a da ne uništi resurse. O v o g smo p r o b l e m a svi b o l n o svjesni u d o b a

90

GLAVNE TEORIJE

zagađenja o k o l i c e , energetskih p r o b l e m a i gladi u m n o g i m predjelima svijeta. Drugi aspekt o k o l i n e su ostali socijalni sistemi s kojima se društvo m o r a znati nositi. T o uključuje, između ostalog, i trgovinu, kulturnu razmjenu, adekvatnu k o m u n i k a c i j u i prikladnu o b r a m b e n u silu u slučaju izbijanja neprijateljstava. U društvu t a k o đ e r moraju biti razvijene i adekvatne m e t o d e za reguliranje spolnih o d n o s a . Heteroseksualni odnosi moraju biti uspostavljeni na takav način da muškarci i žene imaju osigurane adekvatne mogućnosti interakcije. O s i m toga, o b a spola m o r a j u biti dovoljno motivirana za reprodukciju koja je n e o p h o d n a za održavanje društva. U prosjeku, jedan par treba imati otprilike nešto više o d dvoje djece. Štoviše, društvo m o r a biti sigurno da raspolaže s dovoljnim b r o j e m ljudi k a o i da o n i imaju dovoljno različitih interesa i sposobnosti osigurati društvu n e s m e t a ­ n o funkcioniranje. Društvo t a k o đ e r m o r a raspolagati s dovoljno razlikovanja uloga i načina na k o j e se ljudi raspoređuju u te uloge. U svim društvima o d r e đ e n e se aktivnosti m o r a j u izvoditi, pa se stoga moraju stvoriti i uloge da bi se aktivnosti m o g l e izvoditi. Najvažniji oblik diferencijacije uloga je socijalna stratifikacija. K a k o s m o vidjeli, jedna od glavnih postavki na kojima počiva strukturalni funkcionalizam je tvrdnja k a k o društvo m o r a biti stratificirano da bi preživjelo. Stratifikacija o m o ­ gućava m n o g e funkcije, k a o na primjer, stvaranje uvjeta da ljudi žele preuzeti o d g o v o r n o s t za položaje visokih statusa, osiguravanje stabilnosti socijalnog siste­ m a itd. Sistem odgovarajuće komunikacije također se smatra f u n k c i o n a l n o m p r e t p o ­ stavkom bilo kojeg sistema. Njegovi elementi uključuju jezik i kanale k o m u n i k a c i ­ j e . Sasvim je jasno da bi društvo bilo n e m o g u ć e u k o l i k o ljudi ne bi imali m o g u ć n o ­ sti interakcije i k o m u n i k a c i j e . Pa ipak, kada strukturalni funkcionalisti raspravljaju ο sistemu k o m u n i k a c i j e u društvu, oni t a k o đ e r misle i na zajedničke simboličke s i s t e m e k o m u n i k a c i j a k o j i se usvajaju t i j e k o m p r o c e s a s o c i j a l i z a c i j e i k o j i zapra­ vo ljudsku komunikaciju čine m o g u ć o m . Zajednički sistemi simbola o m o g u ć u j u k u l t u r n i v r i j e d n o s n i sistem. K u l t u r n i sistem je bitan za s t r u k t u r a l n o - f u n k c i o ­ n a l n u k o n c e p c i j u društva, n a r o č i t o stoga što društvo t r e b a o d r ž a t i n a o k u p u . Z a j e d n i č k i v r i j e d n o s n i o b r a z a c je b r a n a izbijanju m o g u ć i h stalnih k o n f l i k a t a u n u t a r društva. Strukturalni funkcionalisti, osim što naglašavaju važnost zajedničkog kulturnog sistema, tvrde da u društvu m o r a postojati i zajednički sistem vrijednosti i na individualnoj razini. Ljudi u biti moraju na svijet gledati na isti način. T o im o m o g u ć a v a da s visokim stupnjem točnosti predviđaju što će druge o s o b e misliti i raditi. O v e zajedničke kognitivne orijentacije ispunjavaju različite funkcije. M o ž d a je od najvećeg značenja da osiguravaju stabilnost, smišljenost i predvidljivost socijalnih situacija. U k r a t k o , stabilno društvo, koje je od najvećeg značenja za strukturalne funkcionaliste, m o g u ć e je zbog toga što njegovi učesnici djeluju u okvirima zajedničkih orijentacija. T a k v e zajedničke orijentacije t a k o đ e r o m o g u ć a ­ vaju ljudima da misle na sličan način ο stvarima koje ne m o g u k o n t r o l i r a t i , niti predviđati; o n e im o m o g u ć u j u da se suzdrže ili se pak uključe u neke socijalne situacije. Strukturalni funkcionalisti također smatraju da je društvu p o t r e b n o postojanje zajedničkih i artikuliranih cjelina ciljeva. Ako ljudi teže ispunjenju m n o š t v a m e đ u ­ s o b n o nepovezanih ciljeva, kaos koji bi rezultirao iz te situacije u č i n i o bi društvo

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

91

n e m o g u ć i m . Z a j e d n i č k i ciljevi kakvi su, na primjer, b r a č n a sreća, uspjeh djece, postignuće u zanimanju itd., pomažu povećanju stupnja kohezije u društvu. Društvo zahtijeva i o d r e đ e n u m e t o d u za reguliranje sredstava k o j i m a se postižu navedeni ciljevi, č e m u služi normativni sistem. Bez n o r m a t i v n e regulacije sredsta­ va u društvu bi zavladali k a o s , anomija i apatija. U k o l i k o bi se, na primjer, uspjeh u n e k o m zanimanju m o g a o postići bilo kakvim sredstvima, to bi - p r e m a struktu­ ralnim funkcionalistima - dovelo do socijetalnog n e r e d a . Društvo t a k o đ e r m o r a regulirati i čuvstveno izražavanje, budući da n e k o n t r o l i ­ rane e m o c i j e m o g u postati izvorom kaosa. N e k e su e m o c i j e u svakom slučaju n u ž n e ; na primjer, ljubav i obiteljska lojalnost su n e o p h o d n e da bi se osigurala adekvatna populacija. I a k o je vrlo teško bilo k o m e precizno odrediti razliku između nužne i opasne razine emocija, za strukturalne je funkcionaliste j a s n o da na izvjesnoj razini - e m o c i o n a l i z a m m o ž e biti opasan za socijalni sistem. U m n o g i m p r e t h o d n i m t o č k a m a implicirana je ideja da društvo zahtijeva soci­ jalizaciju novih članova da bi se održalo. Ljudi m o r a j u naučiti m n o g e stvari, pa i svoje mjesto u sistemu stratifikacije, zajednički vrijednosni sistem, zajedničke kognitivne orijentacije, prihvatljive ciljeve, n o r m e koje određuju dozvoljena sred­ stva za postizanje ciljeva i regulaciju čuvstvenih stanja. U k o l i k o članovi društva nisu naučili i usvojili navedene e l e m e n t e , takvo bi društvo, p r e m a stajalištu strukturalnih funkcionalista, bilo n e m o g u ć e . K o n a č n o , društvo zahtijeva i efektivnu k o n t r o l u nad devijantnim o b l i c i m a ponašanja. Idealno r e č e n o , ako je proces socijalizacije uspio navesti članove n e k o g društva da usvoje sve ispravne vrijednosti, oni će im se svojevoljno prilagoditi. P r e m a stajalištu strukturalnih funkcionalista, društvo se najbolje razvija o n d a k a d a n e m a nikakve potrebe za vanjskom k o n t r o l o m njegovih aktera. M e đ u t i m , u k o l i k o se pokaže da je vanjska k o n t r o l a nužna, tada treba uvesti različite o b l i k e . T i oblici variraju od podignute obrve prijatelja, p r e k o policijske palice, ili u e k s t r e m n i m uvjetima, do bajuneta vojnika.

Strukturalni funkcionalizam Talcotta Parsonsa T i j e k o m života T a l c o t t Parsons se uglavnom bavio teorijskim r a d o m . Između njegovih ranih i kasnih djela postoje, međutim, značajne razlike. U o v o m odjeljku posvetit ć e m o pažnju n j e g o v o m kasnijem teoretiziranju ο s t r u k t u r a l n o m f u n k c i o nalizmu. U 9 . poglavlju raspravit ć e m o njegovu raniju teorije akcije k a o i pitanje da li postoji kontinuitet između teorije akcije i s t r u k t u r a l n o - f u n k c i o n a l n e t e o r i j e . Z a p o č e t ć e m o raspravu ο Parsonsovom strukturalnom f u n k c i o n a l i z m u , navodeći četiri f u n k c i o n a l n a imperativa svih sistema "akcije", njegovu p o z n a t u AGIL s h e ­ mu.

AGIL

4

F u n k c i j a je "kompleks aktivnosti usmjerenih p r e m a zadovoljavanju p o t r e b e ili p o t r e b a sistema" ( R o c h e r , 1 9 7 5 . : 4 0 ) . Koristeći se o v o m definicijom, Parsons vjeruje da postoje četiri funkcionalna imperativa nužna (karakteristična) za sve sisteme - (A) adaptacija, (G) postizanje cilja, (I) integracija i (L) latencija, o d n o s n o

4

A = adaptation (adaptacija), G = goal attainment (postizanje cilja), I = integration (integracija)

i L = latency (latencija) /napomena prevodioca/.

92

GLAVNE TEORIJE

održavanje obrasca (AGIL). četiri funkcije: 1. 2. 3.

4.

D a bi jedan sistem preživio, on m o r a izvoditi sljedeće

Adaptacija: sistem m o r a uspješno svladavati vanjske situacione pritiske. M o r a se adaptirati svojoj okolini, a nju prilagoditi svojim p o t r e b a m a . Postizanje cilja: Sistem m o r a definirati i ostvariti svoje o s n o v n e ciljeve. Integracija: Sistem m o r a regulirati m e đ u o d n o s e svojih k o m p o n e n a t a . O n t a k o đ e r m o r a upravljati o d n o s i m a između ostala tri f u n k c i o n a l n a imperativa (A, G i L ) . Latencija (održavanje obrasca): Sistem m o r a osigurati, održati i o b n o v i t i motivaciju pojedinaca, kao i kulturne obrasce koji stvaraju i održavaju m o t i ­ vaciju.

N a m n o g o općenitijem nivou ova su četiri funkcionalna imperativa p o v e z a n a s četiri sistema akcije (detaljnija rasprava ubrzo slijedi). Bihevioralni organizam je sistem akcije koji rukovodi funkcijom prilagodbe (adaptacije), prilagodavajući i transformirajući vanjski svijet. Sistem ličnosti osigurava funkciju postizanja cilja definirajući sisteme ciljeva i mobilizirajući resurse uz p o m o ć kojih se o n i postižu. Socijalni sistem ima funkciju integracije kontrolirajući njene k o m p o n e n t n e dijelo­ ve. N a p o k o n , kulturni sistem osigurava funkciju latencije, opskrbljujući aktere socijalnog sistema s n o r m a m a i vrijednostima koje ih motiviraju na akciju. Prikaz 3 . 1 . sumira strukturu sistema akcije u p o j m o v i m a sheme AGIL: Slika 3 . 1 . : Struktura općeg sistema akcije L

I Kulturni sistem

Socijalni sistem

Bihevioralni organizam

Sistem ličnosti

Izvor: Talcott Parsons i Gerald Platt, The American University Press, 1 9 7 3 : 1 5 ) .

University, Cambridge, Mass., Harvard

Sada ć e m o se usmjeriti na raspravu ο četiri sistema akcije koja će baciti više svjetla na Parsonsov sistem strukturalnog funkcionalizma.

SISTEM AKCIJE G l a v n e k o m p o n e n t e Parsonsovog sistema akcije, a p o s e b n o četiri o s n o v n a sistema akcije, naznačena su u prikazu 3 . 2 . Sasvim je očigledno da je Parsons i m a o jasnu sliku ο "nivoima" socijalne zbilje i ο njihovim m e đ u o d n o s i m a . Hijerarhijski poredak je jasan, i nivoi su u Parsonsov o m sistemu integrirani na dva načina. Prvo, svaki od nižih nivoa osigurava uvjete (energiju) p o t r e b n u za više nivoe. D r u g o , viši nivoi k o n t r o l i r a j u o n e koji su hijerarhijski ispod njih. U o d n o s u na o k o l i n u sistema akcije, najniži nivo - fizička i organska o k o l i n a uključuje nesimboličke aspekte ljudskog tijela, njegovu anatomiju i fiziologiju. Najviši nivo, najviša stvarnost ima, k a k o to kaže J a c k s o n T o b y , "metafizički ukus",

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

93

n o ovaj a u t o r također smatra da ovdje Parsons "ne referira t o l i k o ο n a d n a r a v n o m , k o l i k o ο o p ć o j tendenciji društava da se simbolički o p h o d e s nesigurnostima, brigama i tragedijama ljudske egzistencije koji osporavaju smisao ljudske o r g a n i ­ zacije" ( 1 9 7 7 . : 3 ) . Slika 3 . 2 . Parsonsova shema akcije Visoke informacije (kontrola)

V i s o k e informacije (kontrola)

Hijerarhija uvjetujućih činilaca

1 O k o l i n a akcije: najviša stvarnost 2 . Kulturni sistem 3 . Socijalni sistem 4 . Sistem ličnosti 5 . Bihevioralni organizam 6 . O k o l i n a akcije: fizičko-organska okolina

V i s o k a energija (uvjeti) Izvor: Adaptirano iz T. Parsons Societies

Hijerarhija uvjetujućih činilaca

V i s o k a energija (uvjeti) (Englewood Cliffs, N.J.: Prentice Hall,

1966.).

S ovim pretpostavkama koje Parsons izvodi obzirom na svoje sisteme akcije, približavamo se problemu p o r e t k a koji je bio njegov najznačajniji interes o d samog p o č e t k a , a postao je i glavnim izvorom kritike njegovog rada ( S c h w a n e n ­ berg, 1 9 7 1 . ) . H o b b e s o v s k i p r o b l e m poretka - što sprječava izbijanje rata sviju protiv svih - nije za Parsonsa ( 1 9 3 7 . g.) bio zadovoljavajuće riješen k o d ranijih filozofa. Parsons p r o b l e m p o r e t k a rješava u svom strukturalnom f u n k c i o n a l i z m u koji djeluje, p o n j e g o v o m mišljenju, na osnovi sljedeće cjeline pretpostavki: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

Sistemi imaju svojstva reda i međuovisnosti dijelova. Sistemi tendiraju samoodržanju reda ili stanju ravnoteže. Sistemi m o g u biti statični ili uključeni u redovit proces p r o m j e n e . Priroda jednog dijela sistema ima utjecaja na oblik koji drugi dijelovi m o g u imati. Sistemi održavaju granice sa svojom o k o l i n o m . Alokacija i integracija su dva fundamentalna procesa nužna za postignuto stanje ravnoteže sistema. Sistemi teže samoodržanju, što uključuje održavanje granica i o d n o s a dijelova i cjeline, k o n t r o l u p r o m j e n a u okolini i tendencija izmjene sistema iznutra.

O v e su pretpostavke navele Parsonsa da k a o svoj prioritet izvrši analizu struk­ ture poretka. R a d e ć i na t o m e , on zapravo u potpunosti ignorira pitanje socijalne p r o m j e n e , sve do kasnih radova u svojoj karijeri: "Bilo bi neekonomično opisivati promjene sistema varijabli prije negoli same varijable izoliramo i opišemo; prema tome, odabrali smo si zadatak da započnemo s proučava­ njem posebnih kombinacija varijabli i zatim nastavimo prema opisu promjena tih kombinacija tek onda kada smo utvrdili čvrste temelje" (Parsons i Shills, 1 9 5 1 . : 6 ) .

94

GLAVNE TEORIJE

Parsonsa su snažno kritizirali zbog njegove statičke orijentacije, pa sve više i više pažnje posvećuje p r o m j e n i ; u biti, k a k o ć e m o kasnije vidjeti, naposljetku razmatra evoluciju društvenih sistema. M e đ u t i m , p r e m a mišljenju m n o g i h , č a k je i njegov rad ο socijalnoj promjeni bio krajnje statičan i krut. Čitajući ο četiri sistema akcije, čitatelj m o r a voditi računa da o n i ne postoje u stvarnom svijetu, nego predstavljaju k o n c e p t u a l n a sredstva za analizu stvarnog svijeta.

SOCIJALNI SISTEM.

Parsonsova k o n c e p c i j a socijalnog sistema započinje na m i k r o nivou s i n t e r a k c i j o m između ega i alter-ega, koje definira k a o n a j e l e m e n t a r nije oblike socijalnog sistema. Parsons troši v e o m a malo v r e m e n a analizirajući ovu razinu, iako smatra da su aspekti ovog sistema interakcije prisutni u m n o g o k o m p l e k s n i j i m o b l i c i m a koje zauzima socijalni sistem. Parsons definira socijalni sistem o v a k o : "Socijalni sistem se sastoji od množine individualnih aktera koji interaktiraju jedan s drugim u situaciji koja mora imati najmanje fizički ili okolišni aspekt, aktera koji su motivirani u smislu postizanja Optimalizacije zadovoljenja' i čiji se odnos prema situa­ cijama, uključujući i međusobne odnose, određuju i posreduju kroz sistem kulturno strukturiranih zajedničkih simbola" (Parsons, 1 9 5 1 . : 5 - 6 ) . O v a definicija teži određenju socijalnog sistema u p o j m o v i m a m n o g i h ključnih k o n c e p a t a Parsonsovog rada - akteri, interakcija, o k o l i n a , "optimalizacija zadovo­ ljenja", i kultura. Usprkos svom uvjerenju da socijalni sistem vidi kao sistem interakcije, Parsons ne uzima interakciju kao fundamentalnu jedinicu u studiranju socijalnog sistema. Umjesto toga, kao osnovnu jedinicu sistema on koristi k o m p l e k s status - uloga. I n t e r e s a n t n o je da ovaj k o n c e p t ne predstavlja dio ideje ο akterima ili interakciji, n e g o je strukturalna k o m p o n e n t a socijalnog sistema. Status se odnosi na struktu­ ralni položaj unutar socijalnog sistema, a uloga je o n o što akter radi u položaju o d r e đ e n o m njenim funkcionalnim značenjem za širi sistem. Akter se ne proučava kroz p o j m o v e misli i akcija, nego umjesto toga (barem u p o j m o v i m a njegovog položaja u socijalnom sistemu) samo kao skup statusa i uloga. U svojoj analizi socijalnog sistema Parsons se najprije zanima za njegove struk­ turalne k o m p o n e n t e . O s i m interesa za k o n c e p t status-uloga, Parsons se z a n i m a o i za šire k o m p o n e n t e socijalnih sistema kakvi su kolektiviteti, n o r m e i vrijednosti (Parsons, 1 9 6 6 . : 1 1 ) . Pa ipak, u svojoj analizi socijalnog sistema, Parsons nije bio s a m o strukturalist, nego i funkcionalist. Z b o g toga je odredio nužan broj f u n k c i o ­ nalnih pretpostavki socijalnog sistema. Prvo - socijalni sistem m o r a biti t a k o strukturiran da m o ž e sukladno kooperirati s drugim sistemima. D r u g o - da bi jedan socijalni sistem preživio, m o r a imati podršku drugih sistema. T r e ć e - sistem m o r a zadovoljiti veći dio p o t r e b a svojih članova. Č e t v r t o - sistem m o r a poticati adekvatnu participaciju svojih članova. Peto - m o r a imati m a k a r m i n i m a l n u k o n ­ trolu nad potencijalnim razornim ponašanjem. Šesto - u k o l i k o k o n f l i k t postane razoran, m o r a biti stavljen p o d k o n t r o l u . K o n a č n o , socijalni sistem treba jezik da bi preživio. Sasvim je jasno da se Parsonsova rasprava ο f u n k c i o n a l n i m pretpostavkama socijalnog sistema odnosi na globalne sisteme i njihove m e đ u s o b n e o d n o s e . Pa čak

STRUKTURALNI FUNKCIONAL IZAM I KONFL IKTNE T E O R I J E

95

i onda kada govori ο akterima, to čini sa stajališta socijalnog sistema. T a k o đ e r , ova rasprava reflektira Parsonsov interes za održanje reda unutar socijalnog sistema. M e đ u t i m , raspravljajući ο socijalnom sistemu, Parsons ne ignorira u p o t p u n o s t i pitanje o d n o s a između aktera i socijalnih struktura. U biti, integraciju vrijednosnih obrazaca i potrebe-dispozicija naziva "fundamentalnim dinamičkim t e o r e m o m sociologije" (Parsons, 1 9 5 1 . : 4 2 ) . U svom središnjem interesu za socijalni sistem, o d ključne važnosti za integraciju sistema su procesi internalizacije i socijalizacije. Parsons je dakle bio zainteresiran za putove kojima se n o r m e i vrijednosti sistema prenose na aktere u sistemu. U uspješnom procesu socijalizacije n o r m e i v r i j e d n o ­ sti se internaliziraju; one postaju dijelovi akterove "svijesti". Rezultat koji iz toga proistječe jest da, zadovoljavajući svoje o s o b n e interese, akteri zapravo služe interesima sistema kao cjeline. Parsons to iznosi na sljedeći način: " K o m b i n a c i j a vrijednosno orijentiranih obrazaca koje usvajaju (akteri u procesu socijalizacije) mora u velikom stupnju biti funkcija fundamentalne strukture uloga i dominant­ nih vrijednosti socijalnog sistema" ( 1 9 5 1 . : 2 2 7 ) . Parsons je, o p ć e n i t o , držao da su akteri o b i č n o pasivni p r i m a o c i u p r o c e s u socijalizacije. D j e c a uče ne samo k a k o se treba ponašati, n e g o i ο n o r m a m a i vrijednostima te ο moralnosti društva. Socijalizacija je konceptualizirana k a o konzervativan proces u k o j e m potrebe­dispozicije (koje su i same u velikoj mjeri o b l i k o v a n e društvom) vežu djecu uz socijalni sistem, a time se osiguravaju načini p o m o ć u kojih će potrebe-dispozicije biti zadovoljene. Pri t o m e ostaje m a l o ili g o t o v o n i m a l o p r o s t o r a za o s o b n u kreativnost; p o t r e b a za nagrađivanjem veže djecu uz sistem u o n o m obliku u k o j e m postoji. Parsons vidi socijalizaciju k a o c j e l o ž i v o t n o iskustvo. Budući da su n o r m e i vrijednosti djetinjstva uglavnom vrlo o p ć e n i t e , o n e ne mogu u potpunosti pripremiti djecu za razne specifične situacije s k o j i m a će se susretati u odrasloj dobi. Stoga socijalizaciju valja nadopunjavati t i j e k o m cijelog života serijama specifičnih socijalizirajućih iskustava. Usprkos t o m e , n o r m e i vrijednosti koje su usvojene za vrijeme djetinjstva vrlo su stabilne i, uz p o v r e m e n o podsjećanje, ostaju djelotvorne cijelog života. I p o r e d k o n f o r m i t e t a ostvarenog cjeloživotnom socijalizacijom postoji velik b r o j individualnih razlika unutar sistema. Pitamo se - zašto ta različitost ne predstavlja glavni p r o b l e m socijalnog sistema, s o b z i r o m na njegovu p o t r e b u za r e d o m ? O č i g l e d n o je da se cijeli niz različitih socijalnih m e h a n i z a m a m o ž e primi­ jeniti da se potakne k o n f o r m i t e t . Stoga, kada je Parsons u pitanju, socijalna k o n t r o l a je za njega vrlo jasno druga linija o b r a n e sistema. Sistem najbolje funkci­ o n i r a o n d a kada se socijalna k o n t r o l a koristi s a m o p o v r e m e n o . S druge strane, sistem t a k o đ e r m o r a biti u stanju tolerirati o d r e đ e n e varijacije, n e k u devijantnost. Fleksibilni socijalni sistem jači je od krutog koji ne prihvaća nikakvo skretanje. K o n a č n o , socijalni sistem m o r a osigurati široku lepezu m o g u ć n o s t i zauzimanja uloga što će različitim pojedincima pružiti m o g u ć n o s t izražavanja, a da pri t o m e ne dovedu u pitanje integritet sistema. Socijalizacija i socijalna k o n t r o l a su glavni mehanizmi koji o m o g u ć a v a j u soci­ j a l n o m sistemu održavanje stanja ravnoteže. Blaži oblici individualnosti i devijantnosti se a k o m o d i r a j u , međutim, ekstremniji oblici moraju biti uređeni m e h a n i z m i 5

Radi se ο kontroverznoj interpretaciji Parsonsovog djela s kojom se mnogi ne slažu. Frangois Bourricaud, na primjer, govori ο postojanju "dijalektike socijalizacije" ( 1 9 8 1 : 1 0 8 ) u Parsonsovom radu, a ne ο pasivnoj socijalizaciji. 5

96

GLAVNE TEORIJE

m a p o n o v n o g uspostavljanja ravnoteže. N a taj je način socijalni p o r e d a k ugrađen u strukturu Parsonsovog socijalnog sistema: "Bez postojanja odlučnog planiranja svih razina koje se razvilo u našem tipu socijalnog sistema, ali i u drugima, različitih mnehanizama koji u okviru svojih granica mogu uočiti i preokrenuti duboko ukorijenjene tendencije devijantnosti, započeo bi zlokobni krug koji bi onemogućio kontrolu uobičajenih sankcija (prihvaćanje-odbijanje, nagrada-kazna)." (Parsons, 1 9 5 1 . : 3 1 9 ) . P o n o v n o uviđamo da je Parsonsov osnovni interes cjelina sistema, a ne akter u sistemu, o d n o s n o sljedeća dimenzija - k a k o sistem k o n t r o l i r a aktera, a ne k a k o akter stvara i održava sistem. T o odražava Parsonsovu vezanost uz strukturalno-funkcionalnu orijentaciju. I a k o ideja socijalnog sistema obuhvaća sve tipove kolektiviteta, specifičan i p o s e b n o značajan socijalni sistem je društvo, "relativno samodovoljan kolektivitet čiji su članovi u stanju zadovoljiti sve svoje individualne i kolektivne p o t r e b e i živjeti u potpunosti unutar njegovog okvira" ( R o c h e r , 1 9 7 5 . : 6 0 ) . K a o strukturalni funkcionalist, Parsons razlikuje 4 strukture ili subsistema u društvu u smislu njihovih funkcija (AGIL) koje izvode (vidi prikaz 3 . 3 . ) . Privreda je podsistem koji za društvo izvodi funkciju prilagodbe okolini kroz rad, proizvodnju i raspodjelu. T a k v o m aktivnošću privreda adaptira okolinu p o t r e b a m a društva i p o m a ž e m u da se adaptira vanjskim stvarnostima. Slika 3 . 3 . : Društvo, njegovi podsistemi i funkcionalni imperativi L

I Sistem obrazovanja

Socijetalna zajednica

Privreda

Politika

Izvor: Talcott Parsons i Gerald Platt, The American vard University Press, 1973.: 19).

University,

(Cambridge, Mass.: Har­

Politika (ili politički sistem) izvodi funkciju postizanja cilja stvarajući socijetalne ciljeve i mobilizirajući aktere i resurse p r e m a željenim ciljevima. Sistem obrazo­ vanja (na primjer, škole, obitelj), brine se ο funkciji latencije p r e n o s e ć i kulturu ( n o r m e i vrijednosti) akterima i osiguravajući njihovu internalizaciju. K o n a č n o , integracijsku funkciju izvodi socijetalna zajednica (na primjer, z a k o n ) koja k o o r d i ­ nira različite k o m p o n e n t e društva (Parsons i Platt, 1 9 7 3 . ) . Pojedine strukture socijalnog sistema bile su Parsonsu p o d j e d n a k o važne, n o kulturni sistem bio je najvažniji. U biti, k a k o s m o ranije vidjeli, kulturni sistem stoji na vrhu njegovog sistema akcije, a sam Parsons ( 1 9 6 6 . ) sebe naziva "kultur­ nim deterministom". K U L T U R N I S I S T E M . Parsons kulturu vidi kao glavnu snagu k o j a povezuje razne e l e m e n t e socijalnog svijeta, o d n o s n o - r e č e n o njegovim riječima - k a o sistem

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

97

akcije. Kultura posreduje interakciju medu akterima i integrira ličnost i socijalni sistem. Kultura ima posebnu sposobnost da postane - barem d j e l o m i č n o - k o m p o ­ nenta drugih sistema. Z b o g toga je u socijalnom sistemu kultura ugrađena u n o r m e i vrijednosti, a u sistemu ličnosti, nju je internalizirao a k t e r . M e đ u t i m , kulturni sistem nije samo jednostavan dio drugih sistema; on t a k o đ e r postoji k a o p o s e b n a cjelina socijalnog nasljeđa, znanja, simbola i ideja. Ovi aspekti kulturnog sistema su na raspolaganju socijalnom sistemu i sistemu ličnosti, m e đ u t i m o n i ne postaju njegovim dijelom ( M o r s e , 1 9 6 1 . ; Parsons i Shils, 1 9 5 1 . ) . Parsons definira kulturni sistem, kao i druge sisteme, u p o j m o v i m a njegovog o d n o s a s drugim sistemima akcije. T a k o kultura predstavlja obrazac, uređeni sistem simbola koji su predmet orijentiranja aktera, internalizirajućih aspekata sistema ličnosti, ali i institucionaliziranih obrazaca socijalnog sistema u cjelini. B u d u ć i da je kultura najčešće simbolička i subjektivna, lako se prenosi od j e d n o g na drugi sistem. T o joj o m o g u ć a v a kretanje iz jednog u drugi socijalni sistem difuzijom i iz j e d n o g u drugi sistem ličnosti kroz proces učenja i socijalizacije. Pa ipak, simbolički (subjektivni) karakter kulture daje joj još jednu karakteristiku sposobnost da k o n t r o l i r a druge Parsonsove sisteme akcije. Parsons dolazi do zaključka da su moralni standardi "superordinirane integrativne tehnike sistema akcije" (Parsons i Shils, 1 9 5 1 . : 1 7 0 ) . Ovakav zaključak reflektira krucijalnu ideju Parsonsove teorije - kulturni sistem je najvažniji. S I S T E M L I Č N O S T I . K o n t r o l i r a ga ne samo kulturni, nego i socijalni sistem. Parsons je, izgleda, bio svjestan optužbe da je sistem ličnosti slab i k o n t r o l i r a n izvana, pa je težio spasiti svoj položaj dodjeljujući sistemu ličnosti o d r e đ e n i stupanj neovisnosti: "Ja smatram da, iako glavni sadržaj strukture ličnosti potječe iz socijalnog sistema i kulture kroz proces socijalizacije, ličnost postaje nezavisni sistem kroz svoje odnose s vlastitim organizmom, kroz jednistvenost svog osobnog životnog iskustva; ona dakle nije samo čisti epifenomen." (Parsons, 1 9 7 0 . : 8 2 ) . Ovdje se stječe dojam da Parsons previše protestira. A k o sistem ličnosti nije e p i f e n o m e n , on je u njegovom teorijskom sistemu svakako reduciran na sekunda­ ran ili ovisan p o l o ž a j . Ličnost je definirana kao organizirani sistem orijentacije i motivacije akcije individualnog aktera. O s n o v n a k o m p o n e n t a ličnosti je potreba-dispozicija. Par­ sons i E d w a r d Shils vide potrebu-dispoziciju kao "najznačajniju jedinicu motivacije akcije" ( 1 9 5 1 . : 1 1 3 ) . O n i razlikuju potrebe-dispozicije o d nagona koji predstavlja­ ju prirođene tendencije - "fiziološku energiju koja osigurava akciju" (Parsons i Shils, 1 9 5 1 . : 1 1 1 ) . D r u g i m riječima, nagoni su dijelovi b i o l o š k o g o r g a n i z m a . Po­ trebe-dispozicije su nadalje definirane kao "one iste tendencije koje nisu u r o đ e n e nego su usvojene kroz proces same akcije" (Parsons i Shils, 1 9 5 1 . : 1 1 1 ) . P o t r e b e dispozicije su nagoni oblikovani socijalnim uvjetima. Potrebe-dispozicije potiču aktere da prihvaćaju ili odbacuju p r e d m e t e koji postoje u njihovoj okolini ili da teže k novim p r e d m e t i m a , u k o l i k o o n i koji im stoje na raspolaganju ne zadovoljavaju njihove potrebe-dispozicije. Parsons razli­ kuje tri o s n o v n a tipa potreba-dispozicija. Prvi tip nagoni aktere da teže ljubavi, priznanju itd. od svoje sredine. Drugi tip uključuje internalizirane vrijednosti k o j e

98

GLAVNE TEORIJE

usmjeravaju aktere da se osvrću na različite kulturne standarde. K o n a č n o , o č e k i ­ vanja uloga usmjeravaju aktere da daju i primaju odgovarajuće o d g o v o r e . O v o daje vrlo pasivnu sliku aktera. O n i su, čini se, ili p o k r e t a n i n a g o n i m a , o d r e đ e n i m kulturom, ili što je još češći slučaj, oblikovani su k o m b i n a c i j o m n a g o n a i k u l t u r e ( o d n o s n o , p o t r e b a m a - d i s p o z i c i j a m a ) . Pasivni sistem l i č n o s t i o č i g l e d ­ n o je slaba t o č k a u P a r s o n s o v o j t e o r i j i i čini se da je i sam b i o svjestan t o g a . U različitim p r i g o d a m a , pokušavao je obogatiti ličnost o d r e đ e n o m kreativnošću. N a primjer, r e k a o j e : " M i ne mislimo ... implicirati da su vrijednosti ličnosti u potpunosti s a m o 'internalizirana kultura' ili samo priklanjanje uz pravila i z a k o n e . O s o b a izvodi kreativne modifikacije tijekom internalizacije kulture; ali, n o v o n a ­ stali aspekt nije kulturni aspekt" (Parsons i Shils, 1 9 5 1 . : 7 2 ) . I p o r e d ovakvih izjava, osnovni utisak koji proistječe iz Parsonsovog rada je slika ο pasivnom sistemu ličnosti. Parsonsovo naglašavanje k o n c e p t a potrebe-dispozicije stvara i druge p r o b l e m e . Budući da previđa vrlo m n o g o značajnih aspekata ličnosti, njegov sistem postaje bitno siromašan. Psiholog Alfred Baldwin precizno naglašava sljedeću t o č k u : "Čini se ispravnim konstatirati da Parsonsova teorija ne uspijeva opskrbiti ličnost s dovoljnom cjelinom osobina ili mehanizama izvan koncepta potrebe-dispozicije, što pred ovu teoriju stavlja mnogobrojne probleme, jer ne osigurava ličnost s dovoljno karakteristika i različitih mehanizama koji bi joj omogućili da može funkcionirati" (Baldwin, 1 9 6 1 . : 186). Baldwin t a k o đ e r naglašava i drugu karakteristiku u P a r s o n s o v o m sistemu l i č n o ­ sti, ističući da čak i o n d a kada analizira sistem ličnosti, za njega nije bitno zainteresiran: " Č a k i onda kada piše poglavlja ο strukturi ličnosti, Parsons troši m n o g o više stranica govoreći ο socijalnom sistemu n e g o ο ličnosti" ( 1 9 6 1 . : 1 8 0 ) . T o se reflektira na različite načine kojima Parsons povezuje ličnost sa socijalnim sistemom. Prvo, akteri m o r a j u naučiti vidjeti sebe na način koji je u skladu s njihovim m j e s t o m što ga zauzimaju u društvu (Parsons i Shils, 1 9 5 1 . : 1 4 7 ) . D r u g o , očekivanje uloga je povezano sa svakom od uloga koju zauzima individualni akter. T u je zatim i učenje samodiscipline i internalizacija vrijednosnih orijentacija, identifikacija itd. Sve ove snage upućuju na integraciju sistema ličnosti u socijalni sistem, što Parsons i naglašava. Pa ipak, on t a k o đ e r naglašava m o g u ć u lošu integraciju ličnosti, što je p r o b l e m koji sistem m o r a prevladati. Drugi aspekt Parsonsovog rada odražava pasivnost sistema ličnosti. Radi se ο n j e g o v o m interesu za internalizaciju kao dijela sistema ličnosti u procesu socijali­ zacije. Parsons ( 1 9 7 0 . ) preuzima ovaj aspekt iz D u r k h e i m o v o g rada ο internaliza­ ciji k a o i iz F r e u d o v o g djela, p o s e b n o ο super­egu. Naglašavajući internalizaciju i super-ego, Parsons još j e d n o m manifestira da je sistem ličnosti pasivan i izvana k o n t r o l i r a n sistem. Premda je u ranoj fazi svog rada Parsons bio spreman raspravljati ο subjektiv­ nim aspektima ličnosti, t i j e k o m vremena postupno napušta tu orijentaciju (Par­ sons i Shils, 1 9 5 1 . : 6 4 ) . N a taj je način ograničio spoznaje ο sistemu ličnosti koje je inače m o g a o ponuditi. B I H E V I O R A L N I O R G A N I Z A M . Iako je uključio bihevioralni organizam k a o jedan od četiri sistema akcije, Parsons je v e o m a malo objasnio ο č e m u se tu

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

99

zapravo radi. O n je ovdje uključen jer predstavlja izvor energije za ostatak sistema. Iako se osniva na genetskim o s o b i n a m a , njegova je organizacija p o d utjecajem procesa uvjetovanja i učenja koji se odvijaju t i j e k o m cijelog života p o j e d i n c a . J a s n o je da je bihevioralni organizam rezidualni sistem u P a r s o n s o v o m radu, n o ipak mu m o r a m o odati bar m i n i m a l n o priznanje jer ga je uključio k a o dio svoje sociologije, ako ne zbog n e k o g drugog razloga, a o n o zbog toga što je anticipirao najnoviju o b n o v u interesa za sociobiologiju u sociologiji. EVOLUCIONA TEORIJA Parsonsov rad koji se služi konceptualnim sredstvima kakva su f u n k c i o n a l n i imperativi i sistemi akcije, često je dovodio do optužaba da nudi statičku teoriju koja nije u stanju objasniti socijalnu p r o m j e n u . Parsons je dugo v r e m e n a bio osjetljiv na takve optužbe, ističući da je, dakako, proučavanje p r o m j e n e n u ž n o , n o njemu m o r a prethoditi proučavanje strukture. M e đ u t i m , o k o 1 9 6 0 - i h godina, o n se više nije m o g a o odupirati navedenim optužbama te izvodi osnovni p r e o k r e t u svom radu, usmjeravajući se p r e m a proučavanju socijalne p r o m j e n e , p o s e b n o socijalne evolucije (Parsons, 1 9 7 7 b . ) . Parsons ( 1 9 6 6 . ) razvija "paradigmu evolucione p r o m j e n e " . Prva k o m p o n e n t a spomenute paradigme je proces diferencijacije. Parsons pret­ postavlja da se svako društvo sastoji od serija podsistema koji se razlikuju i p o svojoj strukturi i po funkcionalnom značenju za globalno društvo. S razvojem društva, novi se podsistemi diferenciraju. T o , međutim, nije d o v o l j n o ; o n i t a k o đ e r moraju biti specijaliziraniji i prilagodljiviji nego raniji sistemi. T o dovodi Parsonsa do bitnog e l e m e n t a njegove evolucione paradigme - do ideje povećanja sposobno­ sti prilagodbe. T a j proces opisuje o v a k o : "Da bi diferencijacija proizvela uravnoteženiji, razvijeniji sistem, svaka nova diferencira­ na substruktura ... mora imati povećani kapacitet prilagodbe za izvođenje svoje primar­ ne funkcije ukoliko je usporedimo s izvođenjem te funkcije u ranijoj, mnogo difuznijoj strukturi...Ovaj proces možemo nazvati aspektom povećanja prilagodbe evolucione cikličke promjene" (Parsons, 1 9 6 6 . : 2 2 , naše izdanje 1 9 9 1 . ) . C i t i r a n o predstavlja krajnje pozitivan m o d e l socijalne p r o m j e n e . O n pretposta­ vlja da s razvitkom društva postupno raste i njegova sposobnost suočavanja s p r o b l e m i m a . Z b o g toga je, između ostalog, Parsons često kategoriziran k a o vrlo konzervativan sociološki teoretičar. Nadalje, Parsons smatra da proces diferencijacije vodi p r e m a n o v o j cjelini p r o b l e m a integracije društva. K a k o se pojedini podsistemi razvijaju i specijalizira­ ju, društvo se k o n f r o n t i r a s novim p r o b l e m i m a koordinacije funkcioniranja nave­ denih jedinica. U procesu evolucije društvo se mora razvijati od sistema askripcije (pripisivanja) prema sistemu postignuća. M n o g o je šira lepeza sposobnosti i umijeća potrebna da bi se moglo nositi s difuznijim podsistemima. Opće sposobnosti ljudi moraju se oslobo­ diti njihovih askriptivinih veza tako da ih društvo može koristiti. M n o g o općenitije, to znači da grupama koje su ranije bile isključene od doprinosa socijalnom sistemu, mora biti o m o g u ć e n o uključenje u društvo kao punopravnim članovima. K o n a č n o , vrijednosni sistem društva kao cjelina m o r a t a k o đ e r proći kroz promjene socijalne strukture i funkcija koje postaju sve diferenciranije. M e đ u t i m ,

100

GLAVNE TEORIJE

budući da je novi sistem sve razvedeniji, vrijednosnom sistemu sve je teže da ga obuhvati. Z b o g toga, diferenciranije društvo zahtijeva vrijednosni sistem koji je "smješten na višem nivou općenitosti kako bi m o g a o legitimirati široku raznolikost ciljeva i funkcija svojih podsistema" (Parsons, 1 9 6 6 . : 2 3 ) . Pa ipak, navedeni proces p o o p ć i v a n j a vrijednosti često ne prolazi jednostavno jer se sukobljava s o t p o r o m grupa koje poštuju samo svoje uske vrijednosne sisteme. Evolucija se razvija kroz različite cikluse, no ne postoji o p ć i p r o c e s koji utječe na sva društva p o d j e d n a k o . N e k a društva mogu ubrzati evoluciju, d o k druga m o g u "biti toliko zaokupljena svojim unutarnjim k o n f l i k t i m a ili drugim h e n d i k e ­ pima" da proces evolucije m o g u ne samo usporiti nego i "pokvariti" (Parsons, 1 9 6 6 . : 2 3 ) . Parsonsa su n a r o č i t o interesirala o n a društva u k o j i m a su se dešavali ovi razvojni "proboji", budući da je vjerovao da ć e , ako se j e d n o m d o g o d e , proces evolucije slijediti opći evolucioni m o d e l . I a k o je Parsons zamišljao da se evolucija odvija u stadijima, bio je oprezan i izbjegao je linearnu evolucionu t e o r i j u : " M i ne zamišljamo socijetalnu evoluciju k a o kontinuirani ili jednostavni linearni proces, nego razlikujemo široke nivoe napredovanja, a da pri t o m e ne z a n e m a r i m o značajne različitosti k o j e se m o g u naći u svakome o d njih" (Parsons, 1 9 6 6 . : 2 6 ) . J a s n o naglašavajući da simplificira stvar, Parsons razlikuje tri najšire evolucione faze - primitivnu, prijelaznu i m o d e r ­ nu. Karakteristično je da diferenciranje među pojedinim etapama izvodi na osnovi kulturnih dimenzija. Najhitniji razvoj u tranziciji od primitivne k prijelaznoj fazi je razvoj jezika, i t o prvenstveno pisanog jezika. Ključni razvoj u p o m a k u prijelaznih p r e m a m o d e r n i m društvima čine "institucionalizirani kodovi n o r m a t i v n o g poret­ ka" ili zakon (Parsons, 1 9 6 6 . : 2 6 ) . Parsons zatim nastavlja analizirati cijeli niz specifičnih društava u kontekstu evolucije - od primitivnih do m o d e r n i h . Ovde p o s e b n o valja podvući jedan aspekt: Parsons se o k r e n u o e v o l u c i o n o j teoriji d j e l o m i č n o i zbog toga što je bio optužen da nije u stanju objasniti socijalnu p r o m j e n u . Pa ipak, njegova analiza evolucije nije objašnjena u p o j m o v i m a p r o c e s a ; prije je to n a p o r da se "uspostave struktural­ ni tipovi i stave u etapni o d n o s " (Parsons, 1 9 6 6 . : 1 1 1 ) . R a d i se ο k o m p a r a t i v n o j strukturalnoj analizi, a ne ο stvarnom proučavanju procesa socijalne p r o m j e n e . P r e m a t o m e , č a k i o n d a kada je mislio da proučava p r o m j e n u , Parsons se i dalje bavio strukturama i funkcijama.

Model strukturalnog funkcionalizma Roberta Mertona D o k je T a l c o t t Parsons najvažniji strukturalno-funkcionalni t e o r e t i č a r , njegov student R o b e r t M e r t o n je autor najvažnijeg djela strukturalnog f u n k c i o n a l i z m a u p o d n a s l o v o m Towards the Codification of Functional Analysis in Sociology [Prema kodifikaciji funkcionalne analize u sociologiji, 1 9 4 9 . / 1 9 6 8 . , prijevod 1 9 7 9 . ) . U o v o m je eseju M e r t o n kritizirao neke najekstremnije i neobranjive aspekte strukturalnog funkcionalizma. N o , isto je t a k o važno da su njegova k o n c e p t u a l n a razmišljanja p o m o g l a da se strukturalni funkcionalizam kontinuira­ n o k o r i s n o upotrebljava. M e r t o n kritizira tri o s n o v n a postulata funkcionalne analize. Prvi je postulat ο f u n k c i o n a l n o j cjelovitosti društva. O n drži da su sva standardizirana socijalna i kulturna vjerovanja i prakse funkcionalne za društvo k a o cjelinu, i za individue toga društva. O v o mišljenje implicira da različiti dijelovi društva m o r a j u pokaziva­ ti visoki nivo integracije. M e r t o n ipak smatra da se, iako to m o ž e biti istinito za

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

101

mala, primitivna društva, poopćavanje ne može primijeniti na globalnija, m n o g o kompleksnija društva. Univerzalni funkcionalizam je drugi postulat. Sadrži tvrdnju da sve stan­ dardizirane socijalne i kulturne f o r m e i strukture imaju pozitivne funkcije. M e r t o n smatra da je t o u kontradikciji s o n i m što nalazimo u stvarnom svijetu. Nije istina da svaka struktura, o b i č a j , vjerovanje, ideja itd. imaju pozitivne funkcije. N a primjer, ekstremni nacionalizam m o ž e biti krajnje disfunkcionalan u svijetu u k o j e m se sve više širi nuklearno naoružanje. T r e ć i je postulat nužnosti. S m a t r a se da svi standardizirani aspekti društva nemaju s a m o pozitivne funkcije, nego također reprezentiraju i nužne dijelove cjeline. Ovaj postulat vodi do ideje da su sve strukture i funkcije f u n k c i o n a l n o nužne za društvo. N i k a k v e druge strukture i funkcije ne m o g u raditi t a k o d o b r o kao o n e koje već postoje u društvu. Slijedeći Parsonsa, M e r t o n kritizira njegove postavke ističući k a k o ipak m o r a m o priznati da u društvu postoje različite struk­ turalne i funkcionalne alternative. M e r t o n t a k o đ e r ističe da svi navedeni funkcionalni postulati počivaju na n e e m pirijskim prosudbama, osnovanim na apstraktnim teorijskim sistemima. M i n i m a l ­ na je, m e đ u t i m , o d g o v o r n o s t sociologa da svaki postulat empirijski ispita. M e r t o n vjeruje da su empirijska testiranja, a ne teorijske pretpostavke, krucijalna za funkcionalnu analizu, što ga upućuje da razvija svoje "paradigme" f u n k c i o n a l n e analize k a o vodiča za integraciju teorije i istraživanja. M e r t o n naglašava da se strukturalno-funkcionalna analiza u s r e d o t o č u j e na grupe, organizacije, društva i kulture. Svaki predmet koji je podvrgnut strukturaln o - f u n k c i o n a l n o j analizi m o r a "reprezentirati standardizirani (dakle, o d r e đ e n i ponavljajući obrazac) e l e m e n t " ( M e r t o n , 1 9 4 9 . / 1 9 6 8 . : 1 0 4 ) . Pod tim M e r t o n misli na "društvene uloge, institucionalne obrasce, socijalne p r o c e s e , kulturne o b r a s c e , obrasce kulturnih e m o c i j a , socijalne n o r m e , organizaciju grupe, socijalnu struktu­ ru, sredstva za socijalnu kontrolu itd." ( M e r t o n , 1 9 4 9 . / 1 9 6 8 . : 1 0 4 ) . R a n i strukturalni funkcionalisti g o t o v o su se u potpunosti usredotočili na funkcije koje socijalna struktura ili institucija ima jedna za drugu. Pa ipak, p r e m a M e r t o n o v u stajalištu, raniji su analitičari miješali subjektivne motive p o j e d i n a c a s funkcijama struktura ili institucija. Predmet interesiranja strukturalnih f u n k c i o n a lista trebaju biti socijalne funkcije a ne pojedinačni motivi. Funkcije su, p r e m a M e r t o n u , "one u o č e n e konzekvence koje se događaju zbog adaptiranja ili usklađi­ vanja datog sistema" ( 1 9 4 9 . / 1 9 6 8 . . - 1 0 5 ) . M e đ u t i m , ovdje se j a s n o vidi ideološka pristranost, budući da usredotočenje na adaptaciju ili usklađivanje vodi uvijek pozitivnim k o n z e k v e n c a m a . V a ž n o je, međutim, uočiti da jedna socijalna činjenica može imati negativne konzekvence za drugu socijalnu činjenicu. D a bi ispravio ovaj značajan propust u r a n o m strukturalnom funkcionalizmu, M e r t o n razvija ideju disfunkcije. K a o što strukture ili funkcije m o g u doprinositi održavanju drugih dijelova socijalnog sistema, one za njega m o g u t a k o đ e r imati i negativne k o n z e k v e n c e . R o p s t v o u južnim državama S A D , na primjer, imalo je jasne pozitiv­ ne k o n z e k v e n c e za bijelce s juga, kakve su, na primjer, jeftina radna snaga, održavanje industrije p a m u k a i socijalni status. O n o je t a k o đ e r imalo i disfuncije kakve su d o v o đ e n j e južnjaka u pretjerano ovisan položaj ο p o l j o p r i v r e d n o j e k o n o ­ miji i stoga nedovoljna pripremljenost za industrijalizaciju. O č i g l e d n a razlika između Sjevera i J u g a SAD u stupnju industrijalizacije može se potražiti dijelom i u disfunkcijama institucije ropstva u južnim državama.

102

GLAVNE TEORIJE

M e r t o n t a k o đ e r određuje i ideju nefunkcija, koje definira k a o k o n z e k v e n c e k o j e su j e d n o s t a v n o irelevantne za sistem koji se proučava. T o m o g u biti, na

ROBERT Κ . MERTON: autobiografska skica * Vrlo je jednosta vno utvrditi moje gla vne učitelje - i one bliže, i one udaljenije. Tijekom mojih doktorskih studija to su bili: P. A. Sorokin, koji me najviše usmjerio prema europskoj socijalnoj misli i s kojim sam, za razliku od nekih drugih studenata tog vremena, ostao u dobrim odnosima, iako nisam mogao slijediti njegova razmišljanja iz kasnih 1930-ih godina; zatim, tada mladi Talcott Parsons, zaoku­ pljen razmišljanjima koja su kulminirala njegovim kapital­ nim djelom The Structure of Social Action ; biokemičar i ponekad sociolog L. J. Henderson koji me ponešto naučio ο strogom istraživanju nečega što je najprije izgledalo kao zabava i interesantna ideja; ekonomski historičar E. F. Gay koji me podučio ο načinu rada ο privrednom razvoju rekonstruiranom iz arhivskih izvora; tadašnji dekan Odjela za povijest znanosti, George Sarton, koji mi je dopustio da pod njegovim rukovođenjem radim nekoliko godina u njegovoj čuvenoj (da ne kažem, svetoj) radionici u Knjižnici Widener Sveučilišta Harvard. Osim navedenih učitelja s kojima sam direktno radio, najviše sam naučio od dva sociologa: Emila Durkheima, iznad svega, i Georga Simmela, koji su me mogli naučiti jedino posredstvom svojih moćnih radova, no i od sociolo­ gijski osjetljivog humaniste Gilberta Murraya. U kasnijem razdoblju života, najviše sam naučio od svog kolege Paula F. Lazarsfelda, koji vjerojatno nije imao predodžbe ο tome koliko sa m naučio za vrijeme naših bezbrojnih razgovora i suradnje u trajanju više od trećine stoljeća. Promatrajući svoj rad tijekom mnogo godina, čini mi se da u njemu nalazim više sistema no što sam pretpostavljao. Od samog početka mog osobnog rada, poslije godina školovanja u statusu doktoranda, odlučio sam slijediti osobne intelektualne interese onako kako su se pojavljivali, a ne ispunjavati unaprijed postavljeni doživotni plan. Odlučio sam radije prihvatiti način razmišljanja moga vrlo udaljenog učitelja, Durkheima, negoli način rada moga učitelja-u-blizini - Sartona. Dürkheim je neprekidno mijenjao predmete svojih istraživanja. Započinjući s proučavanjem društvene podjele rada, ispitivao je metode sociološkog istraživanja i zatim se usmjerio na naizgled nepovezane fenomene samoubojstva, religije, moralnog obrazovanja i socijalizma, razvijajući cijelo vrijeme teorijsku orijentaciju koja, po njegovu mišljenju, može biti jedino djelotvorno razvijena ako posvećuje pažnju tako raznolikim aspektima života u društvu. Sarton je pak radio na sasvim drugačiji način: u svojim ranim godinama, kao mladi znanstvenik, izradio je program istraživanja u području povijesti znanosti koji je trebao kulminirati njegovom monumentalnom studijom u pet knjiga Introduction /sici/to the History of Science (Uvod /sic!/ u povijest znanosti) koja je trebala ispričati priču sve do završetka 14. stoljeća! Prvi od ovih obrazaca činio mi se mnogo prikladnijim. Želio sam, i još to uvijek želim, unaprijediti sociologijske teorije ο socija lnoj strukturi i kulturnoj promjeni koje će nam pomoći da razumijemo na koji su način socijalne institucije i karakter života u društvu * Copyright 1981. by Robert Κ. Merton

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

103

primjer, socijalne forme koje predstavljaju "preživjele oblike" ranijih historijskih e p o h a . J a k o su u prošlosti mogle imati pozitivne ili negativne k o n z e k v e n c e , u

onakvi kakvima nam se predstavljaju. Taj interes za teorijsku sociologiju odveo me daleko od onog tipa predmetne specijalizacije koja je postala (i to po mom mišljenju najvećim dijelom s pravom) pravilo današnjeg ponašanja u sociologiji i drugim discipli­ nama koje se razvijaju. Za mene je bilo najhitnije proučavanje različitosti sociologijskih predmeta. U toj različitosti, jedno posebno područje - sociologija znanosti - kontinuirano je zaokupljalo moju pažnju. Za vrijeme 1930-ih godina gotovo sam se potpuno posvetio proučavanju socijalnih konteksta znanosti i tehnologije, posebno u Engleskoj 17. stoljeća, usredotočujući se na neanticipirane posljedice svjesnih socijalnih akcija. Kako su se moji teorijski interesi širili, okrenuo sam se, tijekom 1940-ih godina, a i kasnije, proučavanju socijalnih uzroka neprihvatljivog i devijantnog ponašanja, proučavanju birokracije, masovnih medija, komunikacije u modernim kompleksnim društvima, kao i ulozi intelektualaca unutar i izvan birokracija. U 1950-im godinama usredotočio sam se na razvijanje sociologijske teorije osnovnih jedinica socijalne strukture: grupe uloga i grupe statusa, kao i proučavanju modela uloga koje ljudi biraju ne samo za osobno napredovanje, nego također i kao izvor vrijednosti što ih prihvaćaju kao osnovicu osobnog procjenjivanja (ovo posljednje postalo je kasnije "teorija referentnih grupa"). Također sam, s Georgeom Readerom i Patricijom Kendall, poduzeo prvo kompleksno sociologijsko proučavanje medicinskog obrazovanja, nastojeći utvrditi, ispod eksplicitne razine, kako su različite vrste liječnika socijalizirane u istim medicinskim fakultetima, što smo povezali s proučavanjem distinktivnih osobina profesija kao tipa aktivnosti zanimanja. Tijekom 1960-ih i 1970-ih godina vratio sam se intenzivnom proučavanju socijalne strukture znanosti i njenih interakcija s kognitivnim strukturama, a u te dvije dekade konačno je sociologija znanosti postala značajna disciplina, smatrajući sve što se ranije dešavalo samo uvodom. Pomoću navedenih proučavanja moja je osnovna orijentacija bila usredotočena na povezivanje sociologijske teorije, metoda istraživanja i bitnog empirijskog istraživanja. Svoje sam razvojne interese grupirao u desetljeća samo zbog konvencije. Naravno, oni nisu tako glatko dolazili i odlazili slijedeći konvencionalnu kalendarsku podjelu. Također, nisu svi interesi prestali postojati poslije prvog prekida intenzivnog rada na njima. Trenutno radim na knjizi koja se bavi proučavanjem neanticipiranih posljedica namjernih socijalnih akcija, čime zapravo slijedim interes objavljen u jednom članku koji sam objavio prije gotovo pola stoljeća i od tada ga stalno razvijam. Druga knjiga od mnogih - u pripremi, koju sam nazvao The Self-Fulfilling Prophecy (Samoispunjavajuće proročanstvo), proistječe iz nekoliko područja društvenog života u kojima je taj obrazac bio prvo uočen u mojem članku pod istim naslovom prije više od trećine stoljeća. I budu li vrijeme, strpljenje i mogućnosti dozvolili, preostaje i završavanje rada ο analizi socijalne strukture s posebnim osvrtom na grupe statusa, grupe uloga i strukturalne kontekste sa strukturalnog stajališta, kao i rad ο manifestnim i latentnim funkcijama, disfunkcijama, funkcionalnim alternativama i socijalnim mehanizmima s funkcionalnog stajališta. Budući da je smrtnost životno pravilo, a bolno spora organizacija rada moj običaj, ima vrlo malo smisla planirati onkraj navedene serije radova na kojima trenutno radim.

104

GLAVNE TEORIJE

s u v r e m e n o m društvu nemaju nikakve značajne učinke. Primjer za t o , p r e m d a se neki s njim neće složiti, je Ž e n s k i kršćanski umjereni p o k r e t u S A D . D a bi d o b i o o d g o v o r na pitanje preovladuju li pozitivne funkcije nad disfunkcij a m a ili je pak o b r a t n o , M e r t o n razvija k o n c e p t neto ravnoteže. Pa ipak, nikada ne m o ž e m o j e d n o s t a v n o zbrojiti pozitivne funkcije i disfunkcije i o b j e k t i v n o ustvrditi koja preteže, budući da su pitanja t o l i k o k o m p l e k s n a i osnovana na t o l i k o subjek­ tivnim p r o s u d b a m a da ih se ne može jednostavno proračunati i odvagnuti. Iskoristljivost M e r t o n o v o g k o n c e p t a proistječe iz načina na koji orijentira s o c i o l o g a u pitanju o c j e n e relativnog značenja. A k o se p o n o v o vratimo primjeru ropstva, pitanje postaje t o da li je za J u g ropstvo bilo funkcionalnije ili disfunkcionalnije. Ipak, o v o je pitanje suviše o p ć e n i t o i prikriva m n o g o bitnih pitanja (na primjer, da je ropstvo bilo f u n k c i o n a l n o za grupe bijelih posjednika r o b o v a ) . U želji da s p r o b l e m i m a poput ovih izađe na kraj, M e r t o n proširuje ideju s k o n c e p t o m nivoa funkcionalne analize. Funkcionalisti su o b i č n o ograničavali svoje analize na globalno društvo, n o M e r t o n naglašava da se f u n k c i o n a l n a analiza t a k o đ e r m o ž e provesti i na organizacijama, institucijama i g r u p a m a . V r a ć a j u ć i se p o n o v o na pitanje ropstva u južnim državama S A D , bilo bi n e o p h o d n o da razliku­ j e m o n e k o l i k o nivoa funkcionalne analize, te da se upitamo ο f u n k c i o n a l n o s t i i disfunkcionalnosti ropstva za crne obitelji, bijele obitelji, političke organizacije c r n a c a , političke organizacije bijelaca itd. U smislu n e t o ravnoteže, ropstvo je najvjerojatnije bilo funkcionalnije za neke socijalne jedinice, a disfunkcionalnije za druge. Usmjeravanje ovog pitanja na specifičnije nivoe svakako p o m a ž e analizi funkcionalnosti ropstva za J u g u cjelini. M e r t o n t a k o đ e r uvodi k o n c e p t e manifestnih i latentnih funkcija. O v a dva p o j m a predstavljaju bitno proširenje funkcionalne a n a l i z e . J e d n o s t a v n o r e č e n o , manifestne funkcije su o n e koje su intendirane, d o k su latentne funkcije neintendirane. M a n i f e s t n a funkcija ropstva, na primjer, bila je povećanje privrednog rasta na J u g u , ali je njena latentna uloga bila u t o m e da su najniži slojevi stanovništva zapravo poslužili podizanju socijalnog statusa bijelaca s J u g a - i bogatih i siromaš­ nih. O v a je ideja povezana s drugim M e r t o n o v i m k o n c e p t o m - k o n c e p t o m neanticipiranih konzenvenci. Akcije imaju i intendirane i neintendirane k o n z e k v e n c e . I a k o je svatko svjestan intendiranih konzekvenci, sociologijskim je istraživanjem p o t r e b n o otkriti neintendirane k o n z e k v e n c e ; i stvarno, n e k i m a t o predstavlja o s n o v n u bit sociologije. Peter B e r g e r ( 1 9 6 3 . ) je to nazvao "razotkrivanje" ili p r o m a t r a n j e iza izrečenih intencija, usmjereno stvarnim učincima. 6

M e r t o n je jasno istaknuo da neanticipirane konzekvence i latentne funkcije nisu ista stvar. L a t e n t n a funkcija je jedan tip neanticipirane k o n z e k v e n c e k o j a je za određeni sistem f u n k c i o n a l n a . M e đ u t i m , postoje i druga dva tipa neanticipiranih k o n z e k v e n c i : "one koje su disfunkcionalne za određeni sistem i k o j e uključuju Colin Campbell ( 1 9 8 2 . ) kritizira Mertonovo razlikovanje manifestnih i latentnih funkcija. Između ostalog, naglašava da Merton nije dovoljno određen u preciziranju navedenih pojmova i upotrebljava ih na različite načine (na primjer, kao intendirane umjesto stvarnih konzekvenci i kao površinskih značenja umjesto prikrivene stvarnosti). Još je važnije, drži navedeni autor, da Merton (kao i Parsons) nikada nije uspio integrirati teoriju akcije (vidi 9. poglavlje) i strukturalni funkcionali­ zam. Stoga je rezultat neprikladna mješavina intencionalnosti ("manifestno") iz teorije akcije i struktu­ ralnih konzekvenci ("funkcije") iz strukturalnog funkcionalizma. Zbog ovih i nekih drugih nejasnoća, Campbell smatra da Mertonovo razlikovanje manifestnih i latentnih funkcija nije previše upotrebljivo u suvremenoj sociologiji.

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

105

latentne disfunkcije" i "one koje su irelevantne za sistem jer na njega ne utječu ni f u n k c i o n a l n o ni disfunkcionalno ... i to su n e f u n k c i o n a l n e k o n z e k v e n c e " ( M e r t o n , 1949./1968.:105). Objašnjavajući dalje funkcionalnu teoriju, M e r t o n naglašava da struktura može biti disfunkcionalna za sistem k a o cjelinu, a ipak m o ž e nastaviti p o s t o j a t i . N e t k o , na primjer, može vrlo jasno pokazati da je diskriminacija c r n a c a , žena i ostalih manjina disfunkcionalna za a m e r i č k o društvo, pa ipak o n a nastavlja p o s t o ­ jati jer je f u n k c i o n a l n a za dio socijalnog sistema; na primjer, diskriminacija p r e m a ženama je o p ć e n i t o funkcionalna za muškarce. Stoga, ovaj oblik diskriminacije nije bez nekih disfunkcija, pa čak i za grupe za koje je f u n k c i o n a l a n . M u š k a r c i zaista pate zbog toga što diskriminiraju žene; i s t o d o b n o , bijelo stanovništvo je povrijeđeno zbog diskriminirajućeg ponašanja p r e m a c r n o m stanovništvu. N e t k o bi m o g a o tvrditi da navedeni oblici diskriminacije negativno utječu i na o n e koji diskriminiraju, jer drže široke mase stanovništva u n e p r o d u k t i v n o m položaju i povećavaju mogućnosti izbijanja socijalnih n e m i r a . M e r t o n t a k o đ e r smatra da sve strukture n e k o g socijalnog sistema nisu p o d j e d ­ nako nezamjenjive za njegovo funkcioniranje. N e k i dijelovi našeg socijalnog siste­ ma mogu biti uklonjeni. Ovakva tvrdnja pomaže f u n k c i o n a l n o j teoriji da prevlada još jednu o d svojih konzervativnih predrasuda. Priznavajući da se neke strukture mogu isključiti, funkcionalizam otvara put za smišljenu socijalnu p r o m j e n u . A m e ­ ričko društvo, na primjer, m o ž e nastaviti postojati (pa čak biti i u n a p r i j e đ e n o ) eliminiranjem diskriminacije prema različitim manjinskim g r u p a m a . M e r t o n o v a razjašnjenja su v e o m a korisna suvremenim s o c i o l o z i m a (npr., G a n s , 1 9 7 2 . ) koji se žele baviti s t r u k t u r a l n o - f u n k c i o n a l n o m analizom.

Osnovne kritike Nijedna p o s e b n a sociologijska teorija u povijesti discipline nije bila t o l i k o u središtu zanimanja k o l i k o je t o bio slučaj sa strukturalnim f u n k c i o n a l i z m o m . O d kasnih 1 9 3 0 - i h pa sve do 1 9 6 0 - i h godina o n a je bila doslovno neupitna k a o dominantna sociologijska teorija u S A D . Posljednjih godina m e đ u t i m kritike ove teorije r a p i d n o rastu i danas prevlađuju nad p o h v a l a m a . M a r k A b r a h a m s o n opisu­ je spomenutu situaciju vrlo živo: "Stoga, m e t a f o r i č k i r e č e n o , funkcionalizam se lagano prošetao p o r e d nas kao neki divovski slon, ignorirajući rojeve insekata, pa čak i o n d a kada roj napadača uzme svoj danak" ( 1 9 7 8 . : 3 7 ) . Sada ć e m o se upoznati ć e m o se s najvažnijim kritikama. Prvo ć e m o raspraviti d a v n e , bitne kritike strukturalnog funkcionalizma, a zatim ć e m o se usredotočiti a a logičke i metodološke p r o b l e m e povezane s o v o m t e o r i j o m .

NAJBITNIJA KRITIKA j e d a n aspekt bitne kritike sadržan je u tvrdnji da strukturalni funkcionalizam ne tretira adekvatno povijest, o d n o s n o , da je u svojoj biti ahistorijski. Z a p r a v o , strukturalni se funkcionalizam, m a k a r d j e l o m i č n o , razvio kao reakcija na historijsko-evolucionistički pristup nekih a n t r o p o l o g a . M n o g i rani a n t r o p o l o z i bili su š i v a ć e m k a o opisivači različitih stupnjeva evolucije određenih društava ili društva • o p ć e . C e s t o su opisivali rane faze društva krajnje spekulativno. Štoviše, kasniji stadiji razvoja tih društava bili su često idealizacije istih društava u k o j i m a su

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

105

latentne disfunkcije" i "one koje su irelevantne za sistem jer na njega ne utječu ni f u n k c i o n a l n o ni disfunkcionalno ... i to su n e f u n k c i o n a l n e k o n z e k v e n c e " ( M e r t o n , 1949./1968.:105). Objašnjavajući dalje funkcionalnu teoriju, M e r t o n naglašava da struktura m o ž e biti disfunkcionalna za sistem kao cjelinu, a ipak m o ž e nastaviti postojati. N e t k o , na primjer, m o ž e vrlo jasno pokazati da je diskriminacija c r n a c a , žena i ostalih manjina disfunkcionalna za a m e r i č k o društvo, pa ipak o n a nastavlja p o s t o ­ jati jer je f u n k c i o n a l n a za dio socijalnog sistema; na primjer, diskriminacija p r e m a ženama je o p ć e n i t o funkcionalna za muškarce. Stoga, ovaj oblik diskriminacije nije bez nekih disfunkcija, pa čak i za grupe za koje je f u n k c i o n a l a n . M u š k a r c i zaista pate zbog toga što diskriminiraju žene; i s t o d o b n o , bijelo stanovništvo je povrijeđeno zbog diskriminirajućeg ponašanja prema c r n o m stanovništvu. N e t k o bi m o g a o tvrditi da navedeni oblici diskriminacije negativno utječu i na o n e koji diskriminiraju, jer drže široke mase stanovništva u n e p r o d u k t i v n o m položaju i povećavaju m o g u ć n o s t i izbijanja socijalnih nemira. M e r t o n t a k o đ e r smatra da sve strukture n e k o g socijalnog sistema nisu p o d j e d ­ n a k o nezamjenjive za njegovo funkcioniranje. N e k i dijelovi našeg socijalnog siste­ m a mogu biti uklonjeni. Ovakva tvrdnja pomaže f u n k c i o n a l n o j teoriji da prevlada još jednu od svojih konzervativnih predrasuda. Priznavajući da se neke strukture m o g u isključiti, funkcionalizam otvara put za smišljenu socijalnu p r o m j e n u . A m e ­ r i č k o društvo, na primjer, može nastaviti postojati (pa č a k biti i u n a p r i j e đ e n o ) eliminiranjem diskriminacije p r e m a različitim manjinskim g r u p a m a . M e r t o n o v a razjašnjenja su v e o m a korisna suvremenim s o c i o l o z i m a G a n s , 1 9 7 2 . ) koji se žele baviti s t r u k t u r a l n o - f u n k c i o n a l n o m analizom.

(npr.,

Osnovne kritike N i j e d n a p o s e b n a sociologijska teorija u povijesti discipline nije bila t o l i k o u središtu zanimanja k o l i k o je to bio slučaj sa strukturalnim f u n k c i o n a l i z m o m . O d kasnih 1 9 3 0 - i h pa sve do 1 9 6 0 - i h godina o n a je bila d o s l o v n o neupitna k a o d o m i n a n t n a sociologijska teorija u S A D . Posljednjih godina m e đ u t i m kritike ove teorije r a p i d n o rastu i danas prevlađuju nad p o h v a l a m a . M a r k A b r a h a m s o n opisu­ je s p o m e n u t u situaciju vrlo živo: "Stoga, m e t a f o r i č k i r e č e n o , funkcionalizam se lagano prošetao p o r e d nas kao neki divovski slon, ignorirajući rojeve insekata, pa č a k i o n d a kada roj napadača uzme svoj danak" ( 1 9 7 8 . : 3 7 ) . Sada ć e m o se upoznati ć e m o se s najvažnijim kritikama. Prvo ć e m o raspraviti glavne, bitne kritike strukturalnog funkcionalizma, a zatim ć e m o se u s r e d o t o č i t i na logičke i metodološke p r o b l e m e povezane s o v o m t e o r i j o m .

NAJBITNIJA KRITIKA J e d a n aspekt bitne kritike sadržan je u tvrdnji da strukturalni funkcionalizam ne tretira adekvatno povijest, o d n o s n o , da je u svojoj biti ahistorijski. Z a p r a v o , strukturalni se funkcionalizam, m a k a r d j e l o m i č n o , razvio k a o reakcija na historijsko-evolucionistički pristup nekih a n t r o p o l o g a . M n o g i rani a n t r o p o l o z i bili su shvaćeni k a o opisivači različitih stupnjeva evolucije određenih društava ili društva u o p ć e . C e s t o su opisivali rane faze društva krajnje spekulativno. Štoviše, kasniji stadiji razvoja tih društava bili su često idealizacije istih društava u k o j i m a su

106

GLAVNE TEORIJE

a n t r o p o l o z i živjeli. R a n i teoretičari strukturalnog funkcionalizma željeli su prevla­ dati spekulativne e t n o c e n t r i č k e predrasude ovih radova. P o s e b n o su, u vrlo ranim g o d i n a m a , strukturalni funkcionalisti otišli predaleko u kritiziranju evolucionističke t e o r i j e , usredotočujući se samo na suvremena ili apstraktna društva. Pa ipak, strukturalni funkcionalizam ne m o r a biti ahistoričan ( T u r n e r i M a r y a n s k i , 1 9 7 9 . ) . I a k o m n o g i praktičari funkcionalizma koriste funkcionalizam u ahistorijs k o m smislu, u samoj teoriji ih ništa ne sprječava da se bave i historijskim proučavanjima. U biti, Parsonsov ( 1 9 6 6 . ; 1 9 7 1 . ) rad ο socijalnoj p r o m j e n i , k a k o s m o već vidjeli, reflektira sposobnost strukturalnih funkcionalista da raspravljaju ο p r o m j e n i a k o to žele. Strukturalni funkcionalisti su također bili napadnuti zbog n e s p o s o b n o s t i da efektivno r a z m o t r e proces socijalne promjene (Abrahamson, 1 9 7 8 . ; P. C o h e n , 1 9 6 8 . ; M i l l s , 1 9 5 9 . ; T u r n e r i M a r y a n s k i , 1 9 7 9 . ) . D o k p r e t h o d n e kritike ukazuju na vjerojatnu nesposobnost strukturalnog funkcionalizma da razmatra prošlost, ova kritika naglašava njegovu n e m o g u ć n o s t da na adekvatan način razmotri suvremeni proces socijalne p r o m j e n e . Strukturalni funkcionalizam će m n o g o lakše razmotriti statičke strukture negoli procese p r o m j e n e . Percy C o h e n ( 1 9 6 8 . ) sma­ tra da p r o b l e m leži u strukturalno-funkcionalnoj teoriji u k o j o j se svi elementi društva objašnjavaju k a o da učvršćuju jedni druge pa i sistem u cjelini. Z b o g toga je v e o m a teško vidjeti k a k o navedeni elementi m o g u doprinositi socijalnoj p r o ­ mjeni. D o k C o h e n smatra da je p r o b l e m inherentan samoj teoriji, dotle T u r n e r i M a r y a n s k i p o n o v n o naglašavaju da problem leži u praktičarima a ne u samoj teoriji. T u r n e r i M a r y a n s k i smatraju da strukturalni funkcionalisti često ne proučavaju aspekte p r o m j e n e , a kada t o čine, objašnjavaju je radije u razvojnim, a ne revolu­ c i o n a r n i m p o j m o v i m a . Pa ipak, p r e m a ovim autorima, ne postoji nikakav razlog zbog kojeg strukturalni funkcionalisti ne bi mogli raspravljati ο socijalnoj p r o m j e ­ ni. N o , bez obzira na t o da li p r o b l e m leže u teoriji ili u t e o r e t i č a r i m a , ostaje činjenica da glavni doprinosi strukturalnog funkcionalizma leže u proučavanju statičkih, a ne promjenjivih socijalnih struktura. M o ž d a je najčešće izrečena kritika strukturalnog funkcionalizma o n a k o j a tvrdi da ova teorija nije u stanju efektivno raspraviti p r o b l e m konflikta (Abrahamson, 1 9 7 8 . ; P.Cohen, 1 9 6 8 . ; Gouldner, 1 9 7 0 . ; Horowitz, 1962./1967.; Mills, 1 9 5 9 . ; T u r n e r i M a r y a n s k i , 1 9 7 9 . ) . O v a se kritika javlja u m n o g i m o b l i c i m a . Alvin G o u l d n e r , na primjer, smatra da Parsons k a o glavni predstavnik strukturalnog funkcionalizma prenaglašava h a r m o n i č n e o d n o s e . Irving Louis H o r o w i t z smatra da strukturalni funkcionalisti vide konflikt nužno destruktivnim, o d n o s n o k a o nešto što se događa izvan okvira društva. N a j o p ć e n i t i j e , Abrahamson konstatira da strukturalni funkcionalizam prenaglašava socijetalni konsenzus, stabilnost i integraciju, a umanjuje značaj konflikta, nereda i p r o m j e n e . Ovdje se p o n o v o radi ο t o m e da li je t o svojstveno teoriji ili načinima na koje pojedini autori interpreti­ raju i koriste teoriju ( P . C o h e n , 1 9 6 8 . ; T u r n e r i M a r y a n s k i , 1 9 7 9 . ) . Bez obzira ο čijoj se poziciji radilo, jasno je da strukturalni funkcionalizam m o ž e vrlo m a l o ponuditi u objašnjenju socijalnog konflikta. S v e o p ć a kritika strukturalnog funkcionalizma koja naglašava njegovu n e s p o ­ s o b n o s t da se s uspjehom pozabavi p r o b l e m i m a povijesnog, p r o m j e n e , i k o n f l i k t a , m n o g e su autore (na primjer, P. C o h e n a , 1 9 6 8 . ; G o u l d n e r a , 1 9 7 0 . ) navele da konstatiraju k a k o strukturalni funkcionalizam ima konzervativne predrasude. G o -

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

107

uldner je t o vrlo jasno izrekao kritizirajući Parsonsov strukturalni f u n k c i o n a l i z a m na sljedeći način: "Parsons u p o r n o vidi d j e l o m i č n o napunjenu čašu vode k a o polu-napunjenu, a ne kao polu-ispražnjenu" ( 1 9 7 0 . : 2 9 0 ) . N e t k o t k o čašu vidi k a o polunapunjenu naglašava pozitivan aspekt situacije, d o k onaj t k o je vidi poluispraž n j e n o m , naglašava negativnu stranu. U k o l i k o ovo izrazimo u socijalnim p o j m o v i ­ m a , konzervativni strukturalni funkcionalist naglasit će e k o n o m s k e prednosti života u našem društvu a ne njegove p r o b l e m e . Zaista je m o g u ć e da u strukturalnom funkcionalizmu postoji konzervativno preduvjerenje koje se m o ž e uočiti ne samo u o n o m e što funkcionalizam ignorira proučavati (promjena, povijest, k o n f l i k t ) , nego i u o n o m e što izabire k a o p r e d m e ­ te svojeg interesiranja. Strukturalni je funkcionalizam svakako usmjeren p r o u č a ­ vanju kulture, n o r m i i vrijednosti (P. C o h e n , 1 9 6 8 . ; M i l l s , 1 9 5 9 . ; L o c k w o o d , 1 9 5 6 . ) . David L o c k w o o d ( 1 9 5 6 . ) , na primjer, kritizira Parsonsa zbog njegove opsjednutosti n o r m a t i v n i m p o r e t k o m društva. U o p ć e n i t i j e m smislu, C o h e n ( 1 9 6 8 . ) smatra da je strukturalni funkcionalizam usmjeren na n o r m a t i v n e e l e m e n ­ te, iako t o samoj teoriji nije svojstveno. U orijentaciji strukturalnog f u n k c i o n a l i z ­ ma na proučavanje socijetalnih i kulturnih činilaca vrlo je b i t n o -. a što vodi konzervativnoj orijentaciji ove teorije - to što je individualni akter stavljen u p o t p u n o pasivnu ulogu. O s o b e se proučavaju kroz ograničenja kulturnih i socijal­ nih sila. Strukturalni funkcionalisti (na primjer Parsons) ne vide dinamičku k r e a ­ tivnu ulogu aktera. Nastavljajući svoju kritiku strukturalnog f u n k c i o n a l i z m a , G o uldner kaže: "Ljudska su bića isto toliko angažirana korištenjem socijalnog siste­ m a , k o l i k o i on koristi njih" ( 1 9 7 0 . : 2 2 0 ) . U vezi s interesom za kulturno područje je i tendencija strukturalnih f u n k c i o n a lista da zamijene legitimiranje koje upotrebljavaju elite u društvu s r e f l e k s i v n o m s o c i j a l n o m stvarnošću ( G o u l d n e r , 1 9 7 0 . ; H o r o w i t z , 1 9 6 2 . / 1 9 6 7 ; M i l l s , 1 9 5 9 . ) . N o r m a t i v n i sistem se interpretira kao refleksija društva u cjelini, iako bi se m o g a o bolje shvatiti kao ideologijski sistem koji podržavaju i osiguravaju elitni članovi društva. H o r o w i t z vrlo eksplicitno naglašava taj m o m e n t : " K o n s e n z u a l n a t e o r i j a postaje metafizička reprezentacija dominantne ideologijske matrice" (1962./1967.:270). Ove bitne kritike upućuju u dva važna smjera. Prvo, g o t o v o je posve jasno da strukturalni funkcionalizam razvija prilično usko gledište što mu o n e m o g u ć a v a da se poduhvati analize velikog broja značajnih aspekata socijalnog svijeta. D r u g o , njegovo usredotočenje daje mu vrlo konzervativan ukus; način na koji je često primjenjivan i na koji se - do izvjesnog stupnja - i dalje primjenjuje, pokazuje da strukturalni funkcionalizam operira podržavajući status quo i d o m i n a n t n e elite (Huaco, 1986.).

METODOLOŠKA I LOGIČKA KRITIKA J e d n a od vrlo često izrečenih kritika (vidi na primjer A b r a h a m s o n , 1 9 7 8 . ; M i l l s , 1 9 5 9 . ) tvrdi da je strukturalni funkcionalizam u biti nejasan, n e o d r e đ e n i n e p r e c i ­ zan. N a primjer: što je to zapravo struktura? Funkcija? Socijalni sistem? K a k o su dijelovi socijalnog sistema povezani jedan s drugim i s g l o b a l n i m socijalnim sistemom? D i o ovih nejasnoća m o g u ć e je povezati s n a č i n o m na koji su struktural­ ni funkcionalisti izabrali raditi. O n i se bave apstraktnim socijalnim sistemima umjesto sa stvarnim društvima. U većem dijelu Parsonsovog rada, ne raspravlja se ο n i k a k v o m "stvarnom" društvu. Slično t o m e , rasprava ο f u n k c i o n a l n i m p r e t p o -

108

GLAVNE TEORIJE

stavkama Aberlea i suradnika ( 1 9 5 0 . / 1 9 7 6 . ) nije k o n k r e t n o vezana uz stvarno društvo nego se odvija na vrlo visokom stupnju apstrakcije. Sličan tip kritike je i sljedeći primjer: iako se nijedna velika shema nikada nije m o g l a koristiti za analizu svih društava kroz povijest (Mills, 1 9 5 9 . ) , strukturalni funkcionalisti vjerovali su da postoji jedna teorija ili grupa k o n c e p t u a l n i h k a t e g o ­ rija p o m o ć u kojih je t o moguće učiniti. T a k o uvjerenje ο postojanju velike teorije leži u osnovi većine Parsonsovih radova, rada Aberlea i suradnika ο f u n k c i o n a l n i m pretpostavkama društva ( 1 9 5 0 . / 1 9 6 7 . ) kao i rada Davisa i M o o r e a ( 1 9 4 5 . ) ο teoriji stratifikacije. M n o g i kritičari smatraju ovu veliku teoriju iluzijom, ističući da je o n o č e m u se sociologija najviše može nadati razvoj historijski specifičnog pristupa teorija "srednjeg d o m e t a " ( M e r t o n , 1 9 6 8 . ) . M e d u drugim specifičnim m e t o d o l o š k i m kritikama je i pitanje postoje li zapra­ vo adekvatne m e t o d e za istraživanje p r o b l e m a kojima se bave strukturalni funkci­ onalisti. C o h e n ( 1 9 6 8 . ) se, na primjer, pita koja se sredstva m o g u koristiti da bi se p r o u č i o doprinos jednog dijela sistema njegovoj cjelini. Druga m e t o d o l o š k a kriti­ ka je ta da strukturalni funkcionalizam čini komparativnu analizu t e š k o m . A k o je t o č n a pretpostavka da je dio sistema osmišljen j e d i n o u kontekstu socijalnog sistema u k o j e m postoji, k a k o ga m o ž e m o komparirati sa sličnim dijelom u n e k o m d r u g o m sistemu? C o h e n se, na primjer, pita i sljedeće: U k o l i k o englesku obitelj ima smisla proučavati samo u kontekstu engleskog društva, k a k o ju je m o g u ć e k o m p a r i r a t i s francuskom obitelji?

TELEOLOGIJA I TAUTOLOGIJA.

Cohen (1968.), Turner i Maryanski (1979.) drže da su telologija i tautologija dva najvažnija logička p r o b l e m a strukturalnog funkcionalizma. N e k i nastoje vidjeti teleologiju k a o inherentni p r o b l e m (Abrah a m s o n , 1 9 7 8 . ; C o h e n , 1 9 6 8 . ) , ali autor ove knjige vjeruju da su T u r n e r i M a r y a n s k i ( 1 9 7 9 . ) u pravu kada tvrde da osnovni p r o b l e m strukturalnog funkci­ onalizma nije teleologija per se, nego nelegitimna teleologija. U t o m smislu, teleologija se definira kao stajalište koje smatra da društvo (ili druge socijalne strukture) imaju vlastite namjere ili ciljeve. D a bi dostiglo navedene ciljeve, društvo stvara ili uzrokuje stvaranje specifičnih socijalnih struktura i socijalnih institucija. T u r n e r i M a r y a n s k i ne smatraju da je n a v e d e n o stajalište n e l e g i t i m n o ; u biti, oni smatraju da socijalna teorija treba uzeti u obzir teleologijske o d n o s e između društva i njegovih k o m p o n e n t n i h dijelova. P r o b l e m leži u t o m e , smatraju T u r n e r i M a r y a n s k i , što se teleologija širi do neprihvatljivih razmjera. N e l e g i t i m n a teleologija je o n a koja pretpostavlja "da namjere ili postignuća upravljaju ljudskim ponašanjem i o n d a kada t o nije slučaj" ( T u r n e r i M a r y a n s k i , 1 9 7 9 . : 1 1 8 ) . N e l e g i t i m n o je, na primjer, pretpostaviti da društvo, budući treba prokreaciju i socijalizaciju, stvara zbog toga instituciju obitelji. Sasvim je jasno da alternativan broj struktura može zadovoljiti ove p o t r e ­ b e ; p r e m a t o m e , društvo "ne treba" stvarati obitelj. Strukturalni funkcionalisti m o r a j u definirati i dokumentirati m n o g o b r o j n e načine na koje razni ciljevi stvarno vode stvaranju specifičnih substruktura. Bilo bi t a k o đ e r k o r i s n o pokazati zašto n e k e druge substrukture ne bi mogle zadovoljiti iste p o t r e b e . J e d n a legitimna teleologija m o r a l a bi biti u stanju definirati - i empirijski i teorijski pokazati - veze između društvenih ciljeva i različitih substruktura koje postoje unutar društva. N e l e g i t i m n a teleologija će se zadovoljiti slijepom p r o s u d b o m da veza između socijetalne i specifične substrukture m o r a postojati. T u r n e r i M a r y a n s k i priznaju

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

109

da je funkcionalizam često kriv za upotrebu nelegitimnih t e l e o l o g i j a : " M o ž e m o zaključiti da funkcionalna objašnjenja često postaju nelegitimne teleologije, što je činjenica k o j a vrlo ozbiljno dovodi u pitanje korisnost funkcionalizma za razumi­ jevanje o b r a z a c a ljudske organizacije" ( 1 9 7 9 . : 1 2 4 ) . Druga o s n o v n a kritika logike strukturalnog funkcionalizma tvrdi da je on tautologijski. U tautologijskom argumentu zaključak se uglavnom izvodi eksplicitn o na osnovi implicitnog u premisi ili pak samo predstavlja ponavljanje premise. U strukturalnom funkcionalizmu ovo cirkularno razmišljanje č e s t o puta dobiva oblik cjeline u p o j m o v i m a njenih sastavnih dijelova, a definiranje dijelova u p o j m o v i m a cjeline. Stoga će se zaključiti da se socijalni sistem definira p o m o ć u o d n o s a između njegovih sastavnih dijelova, a oni se definiraju p r e k o svog mjesta u širem društvenom sistemu. Budući da su o b a p o j m a definirana k o r i š t e n j e m m e đ u s o b n i h p o j m o v a , ni socijalni sistem, a ni njegovi dijelovi u o p ć e nisu definira­ ni. N a taj način ništa ne m o ž e m o naučiti ni ο sistemu, niti ο njegovim dijelovima. Strukturalni funkcionalizam je bio vrlo p o d o b a n za tautologije i a k o , n a r a v n o , ostaje pitanje ο t o m e da li je ta osobina inherentna samoj teoriji ili j e d n o s t a v n o karakteristika načina na koji je većina strukturalnih funkcionalista koristila ili zloupotrebljavala samu teoriju.

NEOFUNKCIONALIZAM P o d s n a ž n o m v a t r o m kritika koje smo upravo ocrtali, značenje strukturalnog funkcionalizma opada od sredine 1 9 6 0 - i h godina sve do ranih 1 9 8 0 - i h . M e đ u t i m , sredinom 1 9 8 0 - i h godina uočavaju se nastojanja da se ta teorija p o n o v n o oživi, ali sada p o d nazivom "neofunkcionalizam". P o j a m n e o f u n k c i o n a l i z a m koristi se da bi se naglasio kontinuitet sa strukturalnim f u n k c i o n a l i z m o m , m e đ u t i m , on t a k o đ e r označava i n a p o r da se strukturalni funkcionalizam proširi i da se prevladaju njegove o s n o v n e p o t e š k o ć e . J e f f r e y Alexander i Paul C o l o m y definiraju n e o f u n k ­ cionalizam k a o "samokritičku orijentaciju u f u n k c i o n a l n o j teoriji koja teži proširi­ vanju funkcionalističkog intelektualnog dosega, uz i s t o d o b n o zadržavanje njegove teorijske jezgre" ( 1 9 8 5 . : 1 1 ) . A l e x a n d e r ( 1 9 8 5 a . ) naglašava neke od osnovnih orijentacija n e o f u n k c i o n a l i z m a . Prvo, o n preuzima deskriptivni m o d e l društva za koji smatra da je sastavljen od e l e m e n a t a koji, interaktirajući jedni s drugima, oblikuju o b r a z a c . O b r a z a c o m o g u ć a v a sistemu da se diferencira od svoje o k o l i n e . Dijelovi sistema su "simbiotički povezani" i njihova interakcija nije determinirana n e k o m n a d o d r e đ u j u ć o m silom. P r e m a t o m e , n e o f u n k c i o n a l i z a m odbacuje bilo kakav tip m o n o u z r o č n o g determinizma te je, prema t o m e , otvoren i pluralističan. D r u g o , A l e x a n d e r smatra da n e o f u n k c i o n a l i z a m posvećuje približno p o d j e d n a ­ ku pažnju akciji i p o r e t k u . N a taj način on izbjegava tendenciju strukturalnog funkcionalizma koji se u s r e d o t o č i o g o t o v o isključivo na m a k r o s t r u k t u r a l n e izvore p o r e t k a u socijalnoj strukturi i kulturi, d o k n e o f u n k c i o n a l i z a m posvećuje više pažnje akcijskim obrascima na m i k r o nivoima. N e o f u n k c i o n a l i z a m t a k o đ e r d a l e k o šire konceptualizira pojam akcije, obuhvaćajući ne samo r a c i o n a l n u , n e g o i eks­ presivnu akciju. T r e ć e , n e o f u n k c i o n a l i z a m zadržava strukturalno-funkcionalni interes za inte­ graciju, m e đ u t i m ne kao postignutu činjenicu, nego kao socijalnu mogućnosti

110

GLAVNE TEORIJE

N e o f u n k c i o n a l i z a m priznaje da su devijantnost i socijalna k o n t r o l a stvarnosti k o j e postoje u s o c i j a l n o m sistemu. U n e o f u n k c i o n a l i z m u t a k o đ e r postoji interes za socijalnu ravnotežu, no on je daleko širi negoli interes funkcionalizma, jer o b u ­ hvaća i dinamički i djelomični ekvilibrij. U n e o f u n k c i o n a l i z m u , socijalni sistem se više ne određuje u p o j m o v i m a statičke ravnoteže. Ekvilibrij, najopćenitije defini­ ran, predstavlja referencijalni okvir za funkcionalnu analizu, ali i s t o d o b n o on nije i deskripcija života pojedinaca u stvarnim socijalnim sistemima. Č e t v r t o , n e o f u n k c i o n a l i z a m prihvaća tradicionalni Parsonsovski naglasak na ličnost, kulturu i socijalni sistem. Priznavajući vitalnost ovih e l e m e n a t a za socijal­ nu strukturu, upozorava se i na m e đ u s o b n o prožimanje tih sistema, što t a k o đ e r proizvodi tenziju kao neprekinuti izvor p r o m j e n e i k o n t r o l e . P e t o , n e o f u n k c i o n a l i z a m se k o n c e n t r i r a na socijalnu p r o m j e n u u p r o c e s i m a diferencijacije unutar socijalnih i kulturnih sistema te sistema ličnosti. S t o g a p r o m j e n a nije proizvod sklada i h a r m o n i j e , nego rezultat "individuacijskih i insti­ t u c i o n a l n i h poticaja" (Alexander, 1 9 8 5 a . : 1 0 ) . K o n a č n o , A l e x a n d a r naglašava da " n e o f u n k c i o n a l i z a m p r e t p o s t a v l j a n e o v i s ­ n o s t k o n c e p t u a l i z a c i j e i t e o r e t i z i r a n j a od drugih n i v o a s o c i o l o g i j s k e a n a l i z e " (1985a.). I na kraju, A l e x a n d e r se trudi oblikovati tip n e o f u n k c i o n a l i z m a koji nadilazi m n o g e p r o b l e m e povezane sa strukturalnim f u n k c i o n a l i z m o m , kakvi su, na pri­ mjer, "antiindividualizam ... protivljenje p r o m j e n i . . . konzervativizam ... idealizam ... i antiempirička predrasuda" ( 1 9 8 5 a . : 1 0 ) . Nadilaženje ovih p r o b l e m a i stvaranje "novog" strukturalnog funkcionalizma svakako je ambiciozan cilj koji je još vrlo daleko o d dosadašnjih postignuća, što i sam A l e x a n d e r ( 1 9 8 5 a . : 1 6 ) s p r e m n o priznaje kada kaže da je "neofunkcionalizam prije tendencija negoli razvijena teorija". T a m o gdje je A l e x a n d e r pokušao okarakterizirati n e o f u n k c i o n a l i z a m u o p ć i m , p r o g r a m a t s k i m p o j m o v i m a , C o l o m y ( 1 9 8 6 . ) raspravlja m n o g o specifičnije ο revi­ diranoj strukturalno­ f u n k c i o n a l n o j teoriji p r o m j e n e . O n smatra da s t r u k t u r a l n o ­ f u n k c i o n a l n a teorija promjene ("teorija diferencijacije") potječe iz Parsonsove teorije i ima tri osnovne slabosti. Prvo, o n a je krajnje apstraktna i nedostaje joj empirijska i historijska specifičnost. D r u g o , ne posvećuje d o v o l j n o pažnje k o n ­ k r e t n i m g r u p a m a i socijalnim p r o c e s i m a ili p r o b l e m i m a m o ć i i k o n f l i k t a . T r e ć e , prenaglašava integraciju kao proizvod strukturalne p r o m j e n e . S t r u k t u r a l n o - f u n k c i o n a l n a teorija p r o m j e n e je zbog navedenih kritika doživjela n e k o l i k o revizija. Prvo, izvorni, glavni trend razvoja (progresivna diferencijacija) nadopunjen je s analizom primjera devijacija od o s n o v n o g trenda. Primjerice, o s i m procesa diferencijacije, društva poznaju i proces de-diferencijacije ili "tip strukturalne p r o m j e n e koja odbacuje socijetalnu k o m p l e k s n o s t i kreće se p r e m a manje diferenciranim oblicima socijalne organizacije" ( C o l o m y , 1 9 8 6 . : 1 4 3 ) . T a ­ kva de-diferencijacija najvjerojatnije se događa kao rezultat nezadovoljstva m o d e r ­ nizacijom. Važan je t a k o đ e r i "nejednaki razvoj" koji dotiče različita institucional­ na polja k a o i "nejednaka diferencijacija" u okviru s a m o jedne institucije. " N e k o m ­ pletna diferecijacija" se dešava onda "kada se inicijalni stupnjevi p r e m a diferenci­ jaciji nisu realizirali, pa onda dvije ili više struktura dijele ili se t a k m i č e za preuzimanje r u k o v o d e ć e uloge u izvođenju date funkcije" ( C o l o m y , 1 9 8 6 . : 4 4 ) . D r u g o , revizionisti su t a k o đ e r proširili teoriju diferencijacije zanimajući se za proučavanje k a k o p r o m j e n a utječe na k o n k r e t n e grupe te k a k o na p r o m j e n u

Γ

STRUKTURALNI FUNKCIONAL IZAM I KONFL IKTNE T E O R I J E

111

djeluju m o ć , konflikt i slučajnost. U t o m smislu identificirane su razne specifične grupe k a o nosioci promjena koje vode do većeg stupnja diferencijacije, k a o i grupe koje se suprotstavljaju takvoj promjeni. O v o vodi p r e m a proučavanju konflikta između grupa do kojeg dolazi u procesu diferencijacije, k a o i oblika k o j e razrješenje konflikta može imati. M n o g o historijskih i empirijskih p o d a t a k a priku­ pljeno je p r i g o d o m proučavanja suprotstavljenih grupa, uključenih u proces dife­ rencijacije. T a k a v način rada t a k o đ e r se m n o g o udaljava od pretjeranog na­ glašavanja integracije i vodi prema - u Parsonsovim p o j m o v i m a - "usmjeravanju m n o g o neutralnije pažnje na proučavanje potencijalnih k o n t r a d i k c i j a i poticaja povezanih s diferencijacijom između, ali i unutar kulturnog i socijalnog sistema, k a o i sistema ličnosti" ( C o l o m y , 1 9 8 6 . : 1 4 9 ) . P r e m a C o l o m y j e v o m stajalištu, ova­ kva nastojanja vode stvaranju m n o g o cjelovitijeg eksplanatornog okvira za analizi­ ranje diferencijacije. T r e ć e , rana teorija diferencijacije usredotočila se na stupanj efikasnosti i rein­ tegracije k a o glavnih učinaka procesa diferencijacije, m e đ u t i m noviji radovi nagla­ šavaju m n o g o šire polje mogućih rezultata. O v d j e b i s m o mogli dodati da je teorija diferencijacije, iako se značajno proširi­ la, izgubila svoj distinktivni karakter s n o v o p r o n a đ e n i m u s r e d o t o č e n j e m na k o n ­ flikt i k o m p e t i c i j u . M n o g o toga je sada posuđeno od drugih intelektualnih tradi­ cija te bi se n e t k o m o g a o zapitati da li bi ovaj tip pristupa koji s m o skicirali m o g a o ili u o p ć e t r e b a o biti nazvan strukturalnim f u n k c i o n a l i z m o m ili č a k n e o f u n k c i o n a lizmom.

ALTERNATIVA K O N F L I K T N E TEORIJE Premisa ovog poglavlja jeste da konfliktnu teoriju m o ž e m o p r o m a t r a t i k a o razvoj koji se, m a k a r d j e l o m i č n o , odvijao kao reakcija na strukturalni funkcionalizam i k a o rezultat m n o g o b r o j n i h kritika ο kojima smo ranije raspravili. Ovdje valja t a k o đ e r dodati da konfliktna teorija ima i m n o g e druge k o r i j e n e kakvi su, na primjer, marksistička teorija i S i m m e l o v rad ο socijalnom k o n f l i k t u . U 1 9 5 0 - i m i 1 9 6 0 - i m godinama konfliktna se teorija pokazala alternativom s t r u k t u r a l n o m f u n k c i o n a l i z m u , no kasnije je bila zamijenjena različitim tipovima n e o m a r k s i s t i č kih teorija (vidi 4 . poglavlje). N o , jedan od glavnih doprinosa k o n f l i k t n e teorije bio je u t o m e što je postavila osnove za teorije m n o g o vjernije o r i g i n a l n o m M a r x o v o m radu koje će privući veliku pažnju u sociologiji. O s n o v n i je p r o b l e m s k o n f l i k t n o m t e o r i j o m taj da se nikada nije uspjela dovoljno efikasno odvojiti od svojih strukturalno-funkcionalnih korijena. O n a je bila više neka vrsta struktural­ nog funkcionalizma postavljenog naglavce, negoli pravi tip kritičke teorije druš­ tva.

Djelo Ralpha Dahrendorfa Poput funkcionalista, konfliktni teoretičari proučavaju socijalne strukture i insti­ tucije. Najšire r e č e n o , konfliktna teorija samo je nešto više od niza tvrdnji k o j e su često izravno suprotstavljene funkcionalističkim stavovima. T o se m o ž e najbolje pokazati u radu R. D a h r e n d o r f a ( 1 9 5 8 . ; 1 9 5 9 . ) k o d koga su elementi konfliktne i

112

GLAVNE TEORIJE

f u n k c i o n a l n e teorije na sasvim suprotstavljenim stranama. Z a funkcionaliste je društvo statično ili u najboljem slučaju u stanju d i n a m i č k o g ekvilibrija, ali za D a h r e n d o r f a i k o n f l i k t n e t e o r e t i č a r e , svako se društvo u s v a k o m t r e n u t k u nalazi u procesu p r o m j e n e . T a m o gdje funkcionalisti naglašavaju p o r e d a k u društvu, konfliktni teoretičari vide razdor i sukob u svakoj točki socijalnog siste­ m a . Funkcionalisti (ili u najmanju ruku rani funkcionalisti) smatraju da svaki e l e m e n t socijalnog sistema doprinosi njegovoj stabilnosti; predstavnici k o n f l i k t n e teorije drže da m n o g i socijetalni elementi doprinose dezintegraciji i p r o m j e n i u društvu. Funkcionalisti smatraju da se društvo održava na okupu p o m o ć u n o r m i , vrijed­ nosti i zajedničkog morala. Konfliktni teoretičari smatraju da, bez obzira na to kakav tip p o r e t k a postoji u društvu, on proistječe iz dominacije članova društva koji posjeduju m o ć . T a m o gdje se funkcionalisti usredotočuju na koheziju stvore­ nu zajedničkim socijetalnim vrijednostima, konfliktni teoretičari naglašavaju ulo­ gu m o ć i u održavanju reda u društvu. D a h r e n d o r f ( 1 9 5 9 . ; 1 9 6 8 . ) je glavni predstavnik stanovišta da društvo ima dva lika (konfliktni i konsenzualni) i da stoga sociologijska teorija m o r a biti podjeljena u dva dijela - u konfliktnu teoriju i konsenzualnu teoriju. T e o r e t i č a r i konsenzusa trebali bi se baviti proučavanjem vrijednosne integracije u društvu, a konfliktni ispitivati sukobe interesa i prisilu k o j a održava društveni sistem na o k u p u , obzi­ r o m na p o s t o j e ć e sukobe. D a h r e n d o r f uviđa da društvo ne m o ž e opstojati bez konflikta i konsenzusa koji su jedan drugome preduvjet. Stoga, ne m o ž e m o imati konflikt a k o m u ne prethodi konsenzus. N a primjer, francuske d o m a ć i c e će se vrlo teško naći u sukobu s čileanskim igračima šaha zbog toga što m e d u njima nije bilo nikakvog k o n t a k t a , nikakve ranije integracije koja bi m o g l a poslužiti k a o osnovica za izbijanje k o n f l i k t a . S u p r o t n o je t a k o đ e r m o g u ć e - konflikt m o ž e voditi ka konsenzusu i integraciji. T a k a v primjer predstavlja savez između SAD i J a p a n a koji se razvio poslije završetka II. svjetskog rata. I pored očigledne međusobne povezanosti konsenzusa i k o n f l i k t a , D a h r e n d o r f nije optimističan u pogledu mogućnosti razvoja jedinstvene sociologijske teorije k o j a bi obuhvatila o b a procesa: "U sadašnjoj situaciji nije m o g u ć e pretpostaviti razvoj objedinjene teorije, iako je o n a u najvećoj m o g u ć o j mjeri privlačila mislioce od p o č e t a k a zapadne filozofije" ( 1 9 5 9 . : 1 6 4 ) . Izbjegavajući stvaranje jedinstvene t e o r i j e , D a h r e n d o r f se upušta u konstruiranje konfliktne teorije d r u š t v a . 7

D a h r e n d o r f zapravo započinje svoj rad pod velikim utjecajem strukturalnog f u n k c i o n a l i z m a . O n konstatira da se, za funkcionaliste, socijalni sistem drži na o k u p u zbog d o b r o v o l j n e k o o p e r a c i j e ili općeg konsenzusa, ili pak zbog djelovanja o b a ova e l e m e n t a . M e đ u t i m , za teoretičare konflikta (ili prisile), društvo se održava na o k u p u "pojačanim ograničavanjem". T o znači da neki položaji u društvu raspolažu s v e ć o m k o l i č i n o m m o ć i i autoriteta negoli drugi. T a j e l e m e n t društvenog života vodi D a h r e n d o r f a prema osnovnoj tezi da različito raspoređiva­ nje autoriteta " n e p o v r a t n o postaje determinirajući činilac sistematskih društvenih konflikata" ( 1 9 5 9 . : 1 6 5 ) . Dahrendrof naziva konflikt i prisilu "ružnim licem društva"(1959:164). Možemo se, naravno, zapitati da li osoba koja ih drži "ružnima" može sama razviti adekvatnu teoriju konflikta i prisile. 7

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

113

AUTORITET D a h r e n d o r f se usredotočuje na šire društvene s t r u k t u r e . C e n t r a l n o mjesto u njegovoj tezi zauzima ideja da različiti položaji unutar društva imaju različite količine autoriteta. Autoritet ne boravi u pojedincima nego u p o l o ž a j i m a . D a h r e n ­ d o r f se stoga ne interesira samo za strukturu položaja, nego i za k o n f l i k t medu njima: "Strukturalno porijeklo takvih konflikata treba potražiti u rasporedu soci­ jalnih uloga koje su o b o g a ć e n e očekivanjima dominacije ili podvrgavanja" ( 1 9 5 9 . : 1 6 5 , naše podvlačenje). P r e m a D a h r e n d o r f u , prvi je zadatak k o n f l i k t n e analize identifikacija različitih uloga autoriteta u društvu. O n se t a k o đ e r suprot­ stavlja o n i m a koji proučavaju individualnu razinu, naglašavajući p o t r e b u istraživa­ nja uloga autoriteta u najširim strukturama društva. N a primjer, on kritizira o n e što se u s r e d o t o č u j u na psihologijske ili bihevioralne karakteristike p o j e d i n a c a koji zauzimaju o d r e đ e n e položaje, i ide toliko daleko da za te koji primjenjuju takav pristup tvrdi da uopće nisu sociolozi. Autoritet koji je povezan sa statusima, ključni je element u D a h r e n d o r f o v o j analizi. Autoritet uvijek implicira i podređenost i nadređenost. O d onih koji posjeduju autoritet očekuje se da kontroliraju o n e koji su im p o d r e đ e n i ; o d n o s n o , o n i dominiraju ovim drugima zbog toga što oni t o o č e k u j u , a ne zbog nekih posebnih psihologijskih karakteristika autoriteta. T a k v a očekivanja, kakav je a u t o ­ ritet, povezana su uz položaje, a ne uz o s o b e . Autoritet stoga nije generalizirani socijalni f e n o m e n ; oni koji se nalaze pod k o n t r o l o m , kao i dopuštena p o d r u č j a k o n t r o l e , određeni su u društvu. K o n a č n o , budući da je autoritet legitiman, sankcije se m o g u primjenjivati protiv svih onih koji mu se ne p o k o r a v a j u . 8

Autoritet za D a h r e n d o r f a , međutim, nije konstantan. T o je vidljivo iz činjenice da on povezuje autoritet uz položaje, a ne uz o s o b e . Stoga o s o b a k o j a ima autoritet u j e d n o j situaciji ne m o r a nužno imati autoritet u n e k o j d r u g o j . Slično t o m e , p o d r e đ e n a osoba u jednoj grupi može biti u n a d r e đ e n a u n e k o j drugoj grupi. T o slijedi iz D a h r e n d o r f o v o g argumenta da se društvo sastoji od m n o ž i n e jedinica koje naziva imperativno koordiniranim asocijacijama. O n e m o g u biti shvaćene k a o udruženja osoba koje su hijerarhijski k o n t r o l i r a n e od strane a u t o r i ­ teta. U t a k v o m se društvu može naći m n o š t v o tih asocijacija, te neki p o j e d i n a c m o ž e zauzimati poziciju autoriteta u j e d n o j asocijaciji, a u drugoj biti subordiniran. Autoritet je u okviru svake asocijacije d i h o t o m a n ; stoga je unutar jedne asoci­ jacije m o g u ć e formirati samo dvije konfliktne grupe. G r u p e koje posjeduju a u t o r i ­ tet i o n e koje su u subordiniranom položaju imaju različite interese koji su " k o n t r a d i k t o r n i u biti i u usmjerenju". Ovdje se susrećemo s drugim k l j u č n i m p o j m o m u D a h r e n d o r f o v o j teoriji konflikta, s interesima. G r u p e na vrhu i na dnu definirane su p o m o ć u zajedničkih interesa. D a h r e n d o r f je vrlo čvrst u svojim stavovima kada ističe da čak i interesi, što n a m o s o b n o zvuči t o l i k o psihologijski, predstavljaju zapravo globalne f e n o m e n e : "Za potrebe sociologijske analize konfliktnih grupa i grupnih konflikata, potrebno je pretpostaviti postojanje određenih strukturalno generiranih orijentacija akcija koje proU drugim radovima, Dahrendorf (1968.) nastavlja proučavati socijalne činjenice (na primjer, statuse i uloge), no istodobno posvećuje i dovoljno pažnje opasnostima reifikacije koja je tipična za takav pristup.

114

GLAVNE TEORIJE

istječu iz definiranih statusa. Uz pomoć analogije sa svjesnim ('subjektivnim') orijenta­ cijama akcije, čini nam se opravdanim opisati spomenute akcije kao interese ... Pretpo­ stavka ο 'objektivnim' interesima povezanim sa socijalnim statusima nema nikakvih psihologijskih implikacija; ona pripada području prave sociologijske analize" (Dahren­ dorf, 1 9 5 9 . : 1 7 5 ; kurziv naš). U okviru svake asocijacije, oni koji zauzimaju dominirajuće položaje trude se održati status quo, d o k se oni koji su podređeni trude izmijeniti situaciju. K o n f l i k t interesa u okviru svake asocijacije latentno je prisutan u svim v r e m e n i m a , što znači da je legitimitet autoriteta uvijek krajnje nesiguran. Konflikt interesa ne m o r a biti svjestan, a da bi nadređeni ili podređeni djelovali. Interesi jednih i drugih su objektivni u t o m smislu da reflektiraju očekivanja (uloge) povezane sa statusima. Pojedinci stoga ne moraju internalizirati navedena očekivanja ili ih čak biti svjesni, da bi počeli djelovati u skladu s njima. U k o l i k o zauzimaju o d r e đ e n e p o l o ž a j e , tada će se p o č e t i ponašati na očekivani način. Pojedinci su "usklađeni" ili "adaptirani" svojim ulogama o n d a kada doprinose konfliktu između podređenih i n a d r e đ e n i h . O v e nesvjesne očekivane uloge D a h r e n d o r f naziva latentnim interesima. M a n i f e ­ stni interesi su latentni interesi koji su postali svjesni. O s n o v n i zadatak k o n f l i k t n e teorije k a k o je D a h r e n d o r f vidi je analiza povezanosti latentnih i manifestnih interesa. Pa ipak, akteri ne m o r a j u biti svjesni svojih interesa da bi djelovali u skladu s njima. D a h r e n d o r f nadalje razlikuje tri najšira tipa grupa. Prvi tip su quasi grupe, o d n o s n o , "agregati o s o b a s identičnim interesima uloga" (Dahrendorf, 1 9 5 9 . : 1 8 0 ) . O n e predstavljaju osnovicu za drugi tip grupa, interesne grupe. D a ­ h r e n d o r f na sljedeći način opisuje ove dvije grupe: "Zajednički načini ponašanja karakteristični su za interesne grupe koje nastaju iz širih quasi grupa. Interesne grupe su grupe u striktnom smislu toga sociologijskog pojma; one su stvarni uzročnici grupnih konflikata. One posjeduju strukturu, oblik organizaci­ je, program ciljeva i svoje članstvo" (Dahrendorf, 1 9 5 9 . : 180). Iz m n o g i h tipova interesnih grupa proistječu i konfliktne koje se aktivno uključuju u grupne konflikte.

grupe, o d n o s n o one

D a h r e n d o r f smatra da su k o n c e p t i latentnih i manifestnih interesa, quasi grupa, interesnih i konfliktnih grupa bitni za objašnjenje socijalnog konflikta. P o d ideal­ nim uvjetima, nije p o t r e b n o raspolagati nikakvim drugim varijablama. M e đ u t i m , budući da uvjeti nikada nisu idealni, u proces se uključuje m n o g o različitih interventnih činilaca. D a h r e n d o r f spominje tehničke uvjete k a o , na primjer, ade­ k v a t n o osoblje, političke uvjete k a o , na primjer, o p ć a politička klima, i društvene uvjete k a o , na primjer, komunikacijske veze. N a č i n na koji su ljudi regrutirani u quasi grupe drugi je bitan uvjet za D a h r e n d o r f a . A k o je regrutiranje u grupe slučajno, smatra D a h r e n d o r f , tada interesna, a naposljetku i k o n f l i k t n a grupa, najvjerojatnije n e ć e nastati. N a s u p r o t M a r x u , D a h r e n d o r f ne smatra da će lumpenproletarijaf naposljetku oblikovati konfliktnu grupu, zato što se regrutiranje u tu grupu odvija slučajno. M e đ u t i m , ukoliko je regrutiranje u quasi grupe struktu-

Navedenim pojmom Marx je označavao stanovništvo s dna ekonomskog sistema, dakle one koji se nalaze ispod proletarijata.

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

115

r a l n o o d r e đ e n o , tada takve grupe predstavljaju p l o d n o tlo za f o r m i r a n j e i n t e r e ­ snih grupa a, u nekim slučajevima, i konfliktnih grupa. K o n a č n i aspekt D a h r e n d o r f o v e konfliktne teorije je o d n o s k o n f l i k t a i p r o m j e ­ n e . Ovdje on priznaje značaj rada Lewisa C o s e r a , koji se u s r e d o t o č i o na funkcije k o n f l i k t a za očuvanje status quoa. M e đ u t i m , D a h r e n d o r f smatra da je konzerva­ tivna funkcija konflikta samo jedan dio socijalne stvarnosti; te k o n f l i k t t a k o đ e r m o ž e voditi i do promjene i razvoja. U k r a t k o , D a h r e n d o r f smatra da se konfliktna grupa, kada se pojavi, uključuje u akcije koje dovode do p r o m j e n a u socijalnoj strukturi. K a d a je k o n f l i k t intenzi­ van, dolazi do radikalnih p r o m j e n e . U k o l i k o je konflikt praćen s nasiljem, struk­ turalna će se p r o m j e n a zbiti iznenada. Kakva god bila priroda k o n f l i k t a , s o c i o l o g m o r a biti pripravan proučavati odnose konflikta i p r o m j e n e , te k o n f l i k t a i status quoa. Dahrendorfovu konfliktnu teoriju moguće je kritizirati zbog ignoriranja poretka i stabilnosti društva, dok je funkcionalizam bio kritiziran zbog ignoriranja uloge k o n ­ flikta i promjene. Konfliktna je teorija također bila kritizirana zbog njenog ideologij­ skog radikalizma, a funkcionalizam zbog svoje konzervativne orijentacije. U s p o r e d b a dviju teorija pokazuje da je konfliktna teorija daleko manje razvije­ na negoli f u n k c i o n a l n a . O n a nije ni izdaleka toliko rafinirana zato što ne nudi stvarnu inovacijsku perspektivu. Štoviše, mnogi najpoznatiji sociolozi, b a r e m u S A D , d o n e d a v n o su najveću pažnju posvećivali f u n k c i o n a l n o j teoriji, a relativno mali b r o j njih radio je razvijajući konfliktnu teoriju. K o n f l i k t n a teorija R a l p h a D a h r e n d o r f a bila je p r e d m e t o m b r o j n i h kritičkih analiza (na primjer, H a z e l r i g g , 1 9 7 2 . ; J . T u r n e r , 1 9 7 3 . ; W e i n g a r t , 1 9 6 9 . ) , uključu­ jući i n e k o l i k o kritičkih razmišljanja samog D a h r e n d o r f a ( 1 9 6 8 . ) . Prvo, D a h r e n d o r f o v m o d e l nije toliko jasan odraz M a r x o v i h ideja k o l i k o t o on sam tvrdi. U biti, njegov m o d e l predstavlja neadekvatno prenošenje M a r x o v e teorije u s o c i o l o ­ giju. D r u g o , š t o s m o već istakli, konfliktna teorija ima više zajedničkog sa struktu­ ralnim f u n k c i o n a l i z m o m , negoli s M a r x o v o m t e o r i j o m . D a h r e n d o r f o v o naglaša­ vanje sistema (imperativno koordiniranih asocijacija), statusa i uloga, d i r e k t n o ga povezuje sa strukturalnim f u n k c i o n a l i z m o m . Z b o g toga njegova teorija pati o d m n o g i h nedostataka od kojih pati i sam strukturalni funkcionalizam. N a primjer, k o n f l i k t , k a k o se čini, misteriozno proistječe iz legitimnih sistema (upravo k a k o se t o dešava i u strukturalnom funkcionalizmu). N a d a l j e , k o n f l i k t n a teorija izgleda da ima i iste konceptualne logičke p r o b l e m e (na primjer, nejasni k o n c e p t i , t a u t o logije) k a o i strukturalni funkcionalizam. K o n a č n o , k a o i strukturalni funkcionali­ zam, o n a je g o t o v o u potpunosti m a k r o s k o p s k a teorija, što znači da m o ž e m a l o doprinijeti našem razumijevanju pojedinačne misli i akcije. M i s m a t r a m o da su i funkcionalizam i D a h r e n d o r f o v a konfliktna t e o r i j a n e a ­ dekvatni zbog toga što objašnjavaju samo dio socijalnog života. Sociologija m o r a biti u stanju objasniti i p o r e d a k i konflikt, strukturu i p r o m j e n u . U p r a v o je p r o m j e n a motivirala m n o g e da pokušaju pomiriti konfliktnu i f u n k c i o n a l n u t e o r i ­ ju. I a k o nijedan pokušaj nije bio p o t p u n o zadovoljavajući, ipak je postignut veći stupanj slaganja medu sociolozima ο t o m e k a k o je važno da teorija m o ž e objasniti i konsenzus i konflikt. Pa ipak, ne može se reći da svi teoretičari teže p o m i r e n j u ovih konfliktnih orijentacija. Sam D a h r e n d o r f , na primjer, smatra da ove dvije orijentacije treba koristiti ovisno ο situaciji. Prema njemu, kada p r o u č a v a m o k o n f l i k t , tada se t r e b a m o poslužiti k o n f l i k t n o m t e o r i j o m ; kada želimo ispitivati p o r e d a k , tada treba prihvatiti funkcionalističku perspektivu. Ovaj nas pristup ne

116

GLAVNE TEORIJE

zadovoljava, budući da s m a t r a m o da postoji jaka p o t r e b a za t e o r i j s k o m perspekti­ v o m k o j a će omogućiti simultano proučavanje konflikta i p o r e t k a . J o n a t h a n T u r n e r ( 1 9 7 5 . ; 1 9 8 2 . ) je pokušao reformulirati konfliktnu teoriju. O n naglašava tri osnovna p r o b l e m a konfliktne teorije kakvu je, na primjer, razvio D a h r e n d o r f . Prvo, ovoj teoriji nedostaje jasna definicija konflikta k o j a bi razgrani­ čila o n o što jeste od o n o g a što nije. D r u g o , konfliktna je teorija n e o d r e đ e n a , prvenstveno stoga što se ne može specificirati nivo analize na k o j o j n e t k o radi: "Tipičan je sljedeći p r o b l e m - k o d jedinica u konfliktu ostaje nejasno radi li se ο p o j e d i n c i m a , grupama, organizacijama, klasama, nacijama, zajednicama ili ο n e č e ­ mu drugom" (J. T u r n e r , 1 9 8 2 . : 1 7 8 ) . T r e ć e , u k o n f l i k t n o j teoriji implicitno postoji funkcionalizam koji je odvlači daleko od njenih marksističkih k o r i j e n a . T u r n e r se usredotočuje na "konflikt kao proces događaja koji vode do o t v o r e n e interakcije s nasiljem različitog stupnja između najmanje dviju strana" ( 1 9 8 2 . : 1 8 3 ) . O n razvija proces u devet faza koje vode do o t v o r e n o g k o n f l i k t a . I a k o n a m se na prvi pogled može učiniti da se radi ο j e d n o s t r a n o m u z r o č n o m m o d e l u , T u r n e r vrlo pažljivo određuje i povratne sprege ili dijalektičke o d n o s e m e đ u pojedinim fazama. N a v e d e n i proces razvijen je na sljedeći način: 1. 2. 3.

4. 5. 6. 7. 8. 9.

Socijalni sistem se sastoji od većeg broja m e đ u s o b n o povezanih jedinica. M e đ u tim jedinicama postoji nejednaka distribucija vrijednih i rijetkih resursa. O n e jedinice socijalnog sistema koje ne primaju p r o p o r c i o n a l a n udjel resursa, započinju dovoditi u pitanje legitimitet sistema. ( T u r n e r zapaža da se t o najčešće dešava onda kada ljudi osjećaju da su njihove aspiracije k probitku b l o k i r a n e , kada ne postoji dovoljno kanala izražavanja pritužbi i kada ljudi nisu nagrađeni o n o l i k o k o l i k o to očekuju u različitim o b l a s t i m a ) . D e p r i v i r a n o stanovništvo započinje shvaćati da je u n j e g o v o m interesu p r o m ­ j e n a sistema alokacije resursa. O n i koji su deprivirani počinju se e m o c i o n a l n o angažirati. P o s t u p n o dolazi do periodičnih, iako neorganiziranih, izbijanja frustracija. O n i koji su uključeni u konflikt postupno ga postaju sve svjesniji i sve se više e m o c i o n a l n o u njemu angažiraju. Pojačavaju se napori da se deprivirane grupe organizirano uključe u konflikt. K o n a č n o , između podređenih i privilegiranih izbija o t v o r e n i konflikt ra­ zličitog stupnja nasilja. Stupanj nasilja ovisi ο sposobnosti strana uključenih u konflikt da definiraju svoje stvarne interese, kao i stupnja do kojeg sistem raspolaže m e h a n i z m i m a upravljanja, reguliranja i kontroliranja k o n f l i k t a .

Ovakva T u r n e r o v a sistematizacija primjer je dobrog dopunjavanja konfliktne t e o r i j e , o s o b i t o zbog razdvajanja konfliktnih o d n o s a između aktera i socijalnih struktura. M e đ u t i m , i T u r n e r o v rad, kao i radovi mnogih drugih teoretičara konflikta, ostaju ipak d u b o k o uronjeni u strukturalno-funkcionalnu tradiciju. Z b o g toga ni on nije uspio ugraditi m n o g e spoznaje ο prirodi socijalnog konflikta koje se m o g u naći u različitim granama neomarksističke teorije.

Pokušaji pomirenja strukturalnog funkcionalizma i konfliktne teorije Pierre van den Berghe ( 1 9 6 3 . ) do danas se najviše trudio da dode do pomirenja strukturalnog funkcionalizma i konfliktne teorije. O n navodi n e k o l i k o osnovnih

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

117

t o č a k a k o j e ova dva pristupa zajednički dijele. Prvo, obadvije su perspektive holističke; proučavaju društva kao sklopove m e đ u s o b n o povezanih dijelova te m e đ u s o b n i h o d n o s a dijelova. D r u g o , teoretičari koriste s a m o varijable koje p r o i ­ stječu iz njihove teorije, ignorirajući varijable suprotne orijentacije. O n i bi trebali t a k o đ e r priznati da konflikt m o ž e doprinijeti integraciji, kao što integracija m o ž e uzrokovati konflikt. T r e ć e , van den Berghe uočava da obadvije teorije prihvaćaju evolucionistički pogled na društvenu promjenu - pogled koji smatra da se društvo progresivno unapređuje. Konfliktni će teoretičari smatrati da društvo n e p o v r a t n o napreduje p r e m a utopijskom društvu. Funkcionalisti kao Parsons smatraju da društvo p o s t u p n o postaje sve diferenciranije i osposobljenije da se b o r i sa s v o j o m o k o l i n o m . K o n a č n o , van den Berghe smatra obadvije teorije zapravo t e o r i j a m a r a v n o t e ž e . F u n k c i o n a l n a teorija naglašava socijetalni ekvilibrijum. U k o n f l i k t n o j teoriji, relacioni odnosi neizbježno vode postizanju n o v o g stanja ravnoteže na n e k o m d r u g o m , budućem stadiju razvoja. Van den B e r g h e o v rad d e m o n s t r i r a postojanje zajedničkih t o č a k a dviju teorija, no ne uspijeva ih p o m i r i t i ; m n o g e krupne razlike ostaju i dalje. R a d o v i Lewisa C o s e r a ( 1 9 5 6 . ) i J o s e p h a H i m e s a ( 1 9 6 6 . ) u s r e d o t o č u j u se na funkcije socijalnog konflikta. O v o u biti f u n k c i o n a l n o razmatranje konflikta stvar­ n o vodi p r e m a integriranju konfliktne i strukturalno-funkcionalne teorije. I a k o je njihov interes usmjeren na učinke ekvilibrija na konflikt, oni uviđaju da je p o t r e b ­ n o paralelno proučavati destabilizirajuće učinke na p o r e d a k . N e k i oblici p o r e t k a , pa i previše reda u društvu, može dovesti do neravnoteže socijalnog sistema; na primjer, totalitarni vladaoci, usprkos njihovom usredotočenju na očuvanje p o r e t ­ ka, m o g u razbiti stabilnost društva. M e đ u t i m , budući da je do sada vrlo m a l o u č i n j e n o na proučavanju načina na koji poredak proizvodi p r o m j e n u , u nastavku ć e m o se usmjeriti na proučavanje funkcija socijalnog konflikta. G e o r g Simmel je medu prvima napisao važan rad ο f u n k c i j a m a socijalnog k o n f l i k t a , a njegove je teze proširio C o s e r , koji je smatrao da k o n f l i k t m o ž e poslužiti utvrđivanju slabije integriranih grupa. U društvu koje se nalazi u procesu dezintegracije konflikt s nekim drugim društvom m o ž e p o n o v n o uspostaviti i n t e ­ grativnu jezgru. Kohezivnost Z i d o v a u Izraelu m o ž e se b a r e m d j e l o m i č n o objasniti dugotrajnim sukobljavanjem s Arapskim zemljama na B l i s k o m istoku. Kraj k o n ­ flikta m o g a o bi pojačati prikrivene napetosti u izraelskom društvu. K o n f l i k t k a o sredstvo učvršćenja društva, ideja je koju je već odavno iskoristila politička p r o p a ­ ganda izmišljajući neprijatelja u onim situacijama u k o j i m a on ne postoji, ili usmjeravajući antagonizme prema n e k o m n e a k t i v n o m protivniku. K o n f l i k t s j e d n o m g r u p o m može dovesti do jačanja stupnja kohezije, d o v o d e ć i do serija saveza s drugim grupama. N a primjer, konflikt s Arapima d o v e o je do sklapanja saveza između SAD i Izraela. Smanjivanje konflikta između Izraela i Arapa m o g l o bi oslabiti veze između Izraela i S A D . Konflikt u društvu može dovesti do aktiviranja običnih, izoliranih p o j e d i n a c a . Protesti protiv Vijetnamskog rata m n o g e su mlade ljude u SAD motivirali da se prvi put aktiviraju u p o l i t i č k o m životu. Sa završetkom toga sukoba, m e đ u a m e r i č ­ k o m o m l a d i n o m p o n o v o je zavladao duh apatije. K o n f l i k t t a k o đ e r ima i komunikacijsku funkciju. Prije izbijanja konflikta, grupe m o g u biti nesigurne u karakteristike protivničkih položaja, n o k a o rezultat k o n ­ flikta, položaji i granice među grupama o b i č n o se razjasne. Stoga su p o j e d i n c i u boljoj poziciju izabrati pravilan tijek akcije u odnosu na njihove protivnike.

118

GLAVNE TEORIJE

K o n f l i k t t a k o đ e r o m o g u ć a v a grupama uključenim u sukob stjecanje jasnije ideje ο njihovoj relativnoj snazi čime se može značajno povećati m o g u ć n o s t približavanja ili postizanja m i r n o g rješenja. S teorijskog stajališta, m o g u ć e je spojiti funkcionalnu i konfliktnu teoriju promatrajući funkcije socijalnog konflikta. Ipak, m o r a se priznati da i k o n f l i k t t a k o đ e r ima disfunkcije. H i m e s ( 1 9 6 6 . ) se, kao i C o s e r , zainteresirao za funkcije konflikta, n o on se p o s e b n o bavi pručavanjem funkcija rasnog konflikta. H i m e s raspravlja ο o n o m e što smatra racionalnim grupnim akcijama američkih c r n a c a . N j e g a interesiraju namjerni oblici kolektivnog ponašanja, kojim se žele postići unaprijed postavljeni socijalni ciljevi. T a k v o ponašanje uključuje svjesni napad na o t v o r e n o definirana socijalna segregiranja. Primjeri takvih akcija uključuju legalne zahtjeve (za posti­ zanje prava na glasovanje, m o g u ć n o s t obrazovanja i socijalnog stanovanja), poli­ tičke akcije (na primjer, sudjelovanje u izborima i lobiranje) i nenasilne masovne akcije. H i m e s a su p o s e b n o zanimale m i r o t v o r n e akcije u okviru sistema; njegova analiza isključuje nasilne akcije kakve su, na primjer, p o b u n e i linč. Iako H i m e s izostavlja nasilne kolektivne konflikte, mi m o ž e m o vrlo lako izvesti f u n k c i o n a l n u analizu i ovih oblika kao mirovnih konflikata. P o b u n e iz kasnih 1 9 6 0 - i h godina bile su funkcionalne za američke C r n c e . O n i su demonstrirali c r n a č k u snagu i pokazali slabost bijele strukture m o ć i , iako su svakako imali i m n o g o disfunkcija (u obliku bijele protivničke r e a k c i j e ) . H i m e s smatra da rasni konflikti imaju strukturalnu i komunikacijsku funkciju, te funkcije solidarnosti i identiteta. Strukturalno, konflikt m o ž e izmijeniti r a v n o ­ težu m o ć i između C r n a c a i d o m i n a n t n e bijele većine, povećavajući m o ć C r n a c a do te mjere da će Bijelci morati s njima pregovarati ο stvarima o d m e đ u s o b n e važnosti. Rasni konflikt može imati komunikacijske funkcije t a k o što će povećati osjetljivost za rasna pitanja, pojačavajući njihovu prisutnost u medijima, o m o g u ć a ­ vajući time n e i n f o r m i r a n i m o s o b a m a stjecanje višeg stupnja i n f o r m i r a n o s t i , što će dovesti do izmjene k o n t e k s t a medurasne k o m u n i k a c i j e . Rasni konflikt m o ž e k o ­ n a č n o zaustaviti staru "etiketu rasnih odnosa", povećavajući šanse za uspostavlja­ nje o t v o r e n e rasprave ο najhitnijim pitanjima. T a j konflikt m o ž e povećati solidar­ nost budući da m o ž e ujediniti C r n c e i uspostaviti odnose medu rasama. Č a k i tada kada se taj o d n o s osniva samo na konfliktu, on u krajnjoj instanci m o ž e postati o s n o v i c o m uspostavljanja m n o g o mirnijih i dugoročnijih o d n o s a . Funkcija identi­ teta rasnog konflikta o m o g u ć a v a C r n c i m a spoznaju ο t o m e t k o su, a dovodi i do razbistrivanja granica grupa. M o ž d a je najjasnija funkcija identiteta sadržana u osjećaju crnih učesnika da svoj identitet A m e r i k a n c a m o g u ostvariti b o r b o m za o s n o v n e principe slobode. Svaka od navedenih konfliktnih teorija pokušava integrirati ili barem povezati strukturalni funkcionalizam i konfliktnu teoriju. M e đ u t i m , svi su se ti pokušaji zadržali na širokoj socijetalnoj razini. U nastavku ć e m o se upustiti u proučavanje novijeg oblika koitfliktne teorije koja pod tim nazivom nastoji povezati globalne i manje društvene f e n o m e n e .

Prema integriranijoj konfliktnoj teoriji: rad Randalla Collinsa N a s a m o m p o č e t k u rasprave ο konfliktu, R. Collins ( 1 9 7 5 . ) vrlo j a s n o ističe da njegov interes nije ideologijski, o d n o s n o da raspravu neće započeti p o l i t i č k o m

STRUKTURALNI F UNKCIONALIZAM I KONF LIKTNE T E O R I J E

119

tvrdnjom ο t o m e da li je konflikt dobar ili loš. Umjesto toga, ističe ovaj a u t o r , izabrat će konflikt k a o žarišnu t o č k u realističkog stava da je k o n f l i k t m o ž d a najhitniji proces u društvenom životu. Z a razliku o d drugih teoretičara koji su počeli, ali i ostali na socijetalnoj razini, C o l l i n s konfliktu pristupa s individualističkog stajališta. O n sasvim j a s n o ističe da korijeni njegove teorije leže u e t n o m e t o d o l o g i j i i f e n o m e n o l o g i j i . Usprkos o s o b ­ n o m priklanjanju individualnoj razini i teorijama malih socijalnih f e n o m e n a , Collins je svjestan da "sociologija ne može biti uspješna samo na m i k r o nivou" ( 1 9 7 5 . : 1 1 ) . O v a j autor smatra da sociologija ne može napredovati ako se ne bavi s o c i j e t a l n o m razinom. Pa ipak, ondje gdje većina teoretičara k o j e s m o u o v o m poglavlju susreli vjeruje da su socijalne strukture izvanjske i prinudne na p o j e d i n ­ ca, Collins socijalne strukture smatra neodvojivim od aktera koji ih konstruiraju i čiji su obrasci interakcije njihova suština. Collins socijalne strukture smatra i n t e ­ raktivnim o b r a s c i m a , a ne vanjskim i prinudnim entitetima. O s i m toga, t a m o gdje većina t e o r e t i č a r a ο kojima smo ranije raspravljali smatra da aktera ograničavaju vanjske sile, Collins tvrdi da akter k o n t i n u i r a n o kreira i rekreira socijalnu o r g a n i ­ zaciju. C o l l i n s smatra marksističku teoriju " p o l a z n o m t o č k o m " konfliktne t e o r i j e , n o o n a je, p r e m a n j e g o v o m shvaćanju, o p t e r e ć e n a m n o g i m p r o b l e m i m a . S jedne strane, o n a je (kao i strukturalni funkcionalizam) vrlo ideologična, što ovaj autor svakako želi izbjeći. S druge strane, on M a r x o v u orijentaciju nastoji prikazati k a o o g r a n i č e n u s a m o na e k o n o m s k o područje, iako je to očigledno n e o p r a v d a n a prosudba. Z a p r a v o , iako se Collins dosta često poziva na M a r x a , njegova k o n f l i k ­ tna teorija nalazi se pod relativno malim M a r x o v i m utjecajem. O n a je daleko više p o d utjecajem W e b e r a , D u r k h e i m a i, nadasve, f e n o m e n o l o g i j e i e t n o m e t o d o l o g i ­ jeCollins se usredotočuje na područje socijalne stratifikacije jer je t o institucija koja dodiruje toliko m n o g o strana života, uključujući "bogatstvo, politiku, karije­ r e , obitelji, klubove, zajednice i životne stilove" (Collins, 1 9 7 5 . : 4 9 ) . P r e m a n j e g o ­ vu mišljenju, velike teorije stratifikacije su "promašaji". U tu kategoriju on ubraja i marksističke i strukturalno-funkcionalne teorije. O n kritizira marksističku teoriju, na primjer, zbog "jednouzročnog objašnjenja m n o g o s t r u k o u z r o č n o g svijeta" ( C o l ­ lins, 1 9 7 5 . : 4 9 ) . W e b e r o v a teorija samo je nešto više od "antisistema" p o m o ć u kojeg se m o g u pročavati osnovne karakteristike dviju najvećih teorija. W e b e r o v je rad do izvjesne mjere bio Collinsu koristan, ali "pokušaj f e n o m e n o l o g i j s k e s o c i o ­ logije da utemelji sve k o n c e p t e u opažljivom svakodnevnom životu" (Collins, 1 9 7 5 . : 5 3 ) svakako su bili najvažniji zbog o s n o v n o g interesa ovog a u t o r a na proučavanje socijalne stratifikacije na m i k r o , a ne m a k r o nivou. P r e m a n j e g o v o m stajalištu, socijalna se stratifikacija, k a o i druge socijalne strukture, m o ž e ograniči­ ti na o s o b e koje se u svom svakodnevnom životu susreću u različitim standardizi­ ranim f o r m a m a . U s p r k o s interesu prema mikrosociologiji stratifikacije, Collins započinje (iako ima neke rezerve) s globalnim teorijama M a r x a i W e b e r a k a o o s l o n c i m a svog o s o b n o g rada. K r e ć e s M a r x o v i m principima smatrajući da o n i , "uz o d r e đ e n e prilagodbe osiguravaju osnovu za konfliktnu teoriju stratifikacije" (Collins, 1975.:58). Prvo, Collins se slaže s M a r x o v o m tvrdnjom da materijalni uvjeti proizvodnje života u m o d e r n o m društvu predstavljaju osnovnu odrednicu životnog stila svake

120

GLAVNE TEORIJE

o s o b e . O s n o v i c a privređivanja za život M a r x u predstavlja o d n o s o s o b e p r e m a privatnom vlasništvu. O n i koji posjeduju ili kontroliraju vlasništvo, m o g u zaraditi za svoj život m n o g o lakše i više nego li oni koji ga nemaju i koji su prisiljeni prodati svoju radnu snagu da bi mogli doći do sredstvava za proizvodnju. D r u g o , s marksističkog stajališta, materijalni uvjeti života ne utječu s a m o na to k a k o o s o b e zarađuju za svoj život, nego ovise i ο prirodi socijalnih grupa u različitim socijalnim klasama. D o m i n a n t n a socijalna klasa m o ž e lakše razviti k o h e rentnije socijalne grupe, m e đ u s o b n o povezane unutarnjim k o m u n i k a c i j s k i m m r e ­ žama, negoli p o d r e đ e n a socijalna klasa. K o n a č n o , Collins naglašava da je M a r x t a k o đ e r ukazao na postojanje velikih socijalnih razlika među klasama u njihovom pristupu kulturi i k o n t r o l i kulturnog sistema. Više socijalne klase su u mogućnosti razviti vrlo artikulirane sisteme simbola i ideologija, koje često mogu nametnuti nižim socijalnim klasama. Niže socijalne klase imaju slabije razvijene sisteme simbola, od kojih su im m n o g e n a m e t n u l i o n i što posjeduju m o ć . Collins t a k o đ e r tvrdi da je W e b e r radio u okviru M a r x o v e teorije stratifikacije k o j u je č a k i dalje proširivao. W e b e r je utvrdio postojanje različitih o b l i k a konfli­ kata koji vode k višeslojnom sistemu stratifikacije (na primjer, klasa, status i m o ć ) . S druge strane, W e b e r je razvio vrlo složenu teoriju organizacije koju Collins t a k o đ e r vidi kao j e d n o od područja konflikta interesa. W e b e r je Collinsu t a k o đ e r važan zbog isticanja države kao posrednika koji k o n t r o l i r a sredstva nasilja, što je usmjerilo pažnju s konflikta u području e k o n o m i j e (sredstva za proizvodnju) na konflikte u državi. K o n a č n o , Collins ističe W e b e r a i zbog njegovog razumijevanja socijalnoga poprišta e m o c i o n a l n i h učinaka, o s o b i t o religije. K o n f l i k t se sasvim jasno m o ž e zbiti i u o v o m području, i navedeni e m o c i o n a l n i učinci, k a o i bilo koji drugi, m o g u biti iskorišteni kao oružja u socijalnom konfliktu. S ovakvim zaleđem, Collins počinje izgrađivati svoj osobni pristup stratifikaciji koji ima m n o g o više zajedničkog s f e n o m e n o l o g i j s k i m i e t n o m e t o d o l o g i j s k i m t e o r i j a m a negoli s m a r k s i z m o m ili W e b e r o v o m t e o r i j o m . C o l l i n s započinje s n e k o l i k o pretpostavki. Ljudi se o b i č n o smatraju socijabilnima, no oni su često u svojim socijalnim o d n o s i m a konfliktni. U socijalnim o d n o s i m a konflikt se događa najvjerojatnije zbog "žestoke prisile" koju jedna ili više o s o b a u interakciji uvijek m o ž e upotrijebiti. Collins vjeruje da ljudi nastoje v e o m a uvećati svoj "subjektivni položaj", i njihova sposobnost da to ostvare ovisi ο o s o b n i m resursima i ο resursi­ m a onih s k o j i m a interaktiraju. O n smatra da su ljudi sebični; stoga su sukobi m o g u ć i budući da grupe interesa m o g u biti p o prirodi antagonistične. Ovaj konfliktni pristup stratifikaciji m o ž e se reducirati na tri bitna principa. Prvo, C o l l i n s vjeruje da ljudi žive u svojim subjektivnim svjetovima k o j e su sami izgradili. D r u g o , različiti ljudi m o g u imati m o ć da utječu na o s o b n o i s k u s n o p o j e d i n c a ili da ga čak kontroliraju. T r e ć e , ljudi često pokušavaju kontrolirati p o j e d i n c a koji im se suprotstavlja. Najvjerojatniji rezultat je međusobni konflikt. N a osnovi iznijetoga, Collins razvija pet principa konfliktne analize koju pri­ mjenjuje na socijalnu stratifikaciju, iako je uvjeren da se oni m o g u primjeniti i na bilo koje drugo područje socijalnog života. Prvo, Collins vjeruje da se konfliktna teorija m o r a usredotočiti na stvarni život, a ne na apstraktne formulacije. Čini se da je t o odraz sklonosti p r e m a materijali­ stičkoj analizi marksističkog stila, a ne prema apstraktnosti strukturalnog funkcio­ nalizma. Collins nas upućuje da ο ljudima razmišljamo k a o ο životinjama čije

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

121

akcije, motivirane sebičnim interesima, m o g u biti objašnjene k a o manevri da bi se osigurale razne prednosti za postizanje zadovoljstva i izbjegavanje nezadovoljstva. Pa ipak, za razliku od teoretičara razmjene (vidi 7. poglavlje), C o l l i n s ne smatra ljude p o t p u n o racionalnim, i uvida da su e m o c i o n a l n o ranjivi u svojim n a p o r i m a da nadu zadovoljstvo. D r u g o , Collins vjeruje da konfliktna teorija stratifikacije m o r a ispitivati m a t e ­ rijalne uvjete koji utječu na interakciju. I a k o su akteri najvjerojatnije p o d utjeca­ jem različitih činilaca kakvi su, na primjer, "fizički prostori, načini k o m u n i k a c i j e , snabdijevanje oružjem, sredstva za postizanje javnog utiska, alati, d o b r a " (Collins, 1 9 7 5 . . - 6 0 ) , svi akteri nisu usmjereni na isti način. O s n o v n a varijabla razlikovanja su resursi koje različiti akteri posjeduju. Akteri sa značajnim materijalnim resursi­ m a m o g u se oduprijeti ili m o g u modificirati spomenuta materijalna ograničenja, d o k oni sa slabijim resursima vjerojatno moraju svoje misli i akcije oblikovati p r e m a svojim materijalnim uvjetima. T r e ć e , Collins drži vjerojatnim da će se u situaciji nejednakosti, grupe k o j e kontroliraju resurse truditi eksploatirati one koji ih nemaju. O n je, m e đ u t i m , oprezan kada naglašava da ta potreba ne uključuje svjesnu kalkulaciju onih koji će polučiti dobit iz k o n k r e t n e situacije; oni naprosto teže postizanju o n o g a što vide kao svoj najveći interes, i u t o m procesu m o g u iskorištavati o n e koji ne raspolažu resursima. Č e t v r t o , Collins je želio da konfliktni teoretičari proučavaju sa stajališta i n t e r e ­ sa, resursa i m o ć i t a k o đ e r i kulturne f e n o m e n e , kakvi su, na primjer, vjerovanja i ideali. V j e r o j a t n o će grupe koje raspolažu resursima, pa stoga i s m o ć i , biti u stanju n a m e t n u t i svoje sisteme ideja cijelom društvu; oni bez resursa imat će s a m o o n u ideju socijalnog sistema koja im je n a m e t n u t a . K o n a č n o , Collins se vrlo čvrsto priklanja znanstvenom proučavanju stratifika­ cije i svakog drugog aspekta društvenog svijeta. T o ga vodi do propisivanja n e k o l i k o osnovnih uputa. Sociolozi ne smiju samo teoretizirati ο stratifikaciji, n e g o je m o r a j u proučavati empirijski i, ukoliko je m o g u ć e , na k o m p a r a t i v a n način. H i p o t e z e se moraju formulirati i testirati empirijski p o m o ć u k o m p a r a t i v n i h analiza. N a p o k o n , sociolog m o r a istraživati uzroke socijalnih f e n o m e n a , n a r o č i t o složene uzroke bilo kojeg oblika socijalnog ponašanja. O v a k v a vrsta znanstvene orijentacije dovodi Collinsa do razvijanja široke lepe­ ze prijedloga ο o d n o s i m a između konflikta i različitih specifičnih aspekata druš­ tvenog života. Ovdje ih m o ž e m o prezentirati samo n e k o l i k o , nadajući se da će čitatelji na ovaj način dobiti osnovni uvid ο tipu konfliktne sociologije R. Collinsa. 1.0. Osnovne determinante individualnih oblika ponašanja su iskustva davanja i primanja naređenja. 1.1. Što više netko daje naređenja, postaje više ponosan, samouvjeren, formalan i identificiran s organizacijskim idealima u čije ime opravdava izdavanje naredbi. 1.2. Sto više netko slijedi naređenja, postaje više servilan, fatalističan, otuđen od organizacijskih ideala, prilagođen vanjskim utjecajima, nepovjerljiv prema drugima, zaokupljen izvanjskim nagradama i amoralan. (Collins, 1 9 7 5 . : 7 3 - 7 4 ) Između ostalog, ovi prijedlozi odražavaju Collinsovo shvaćanje proučavanja manifestacija socijalnih konflikata na m i k r o nivou.

znanstvenog

122

GLAVNE TEORIJE

Collins se nije zadovoljio time da proučava konflikt unutar sistema socijalne stratifikacije, nego je težio njegovom proširenju na druga sociološka p o d r u č j a . N a primjer, proširio je analizu stratifikacije na proučavanje o d n o s a između spolova i između starosnih grupa. O n drži da je obitelj poprište seksualnih konflikata u k o j i m a su muškarci pobjednici, a žene su im podređene i zbog toga n e j e d n a k o tretirane. Slično t o m e , on p r o m a t r a i odnose među različitim starosnim grupama, p o s e b n o među mladim i starijima, kao konflikt. T o je u suprotnosti sa struktural­ nim funkcionalistima koji socijalizaciju i internalizaciju vide k a o h a r m o n i č n e p r o c e s e . Collins proučava resurse s kojima raspolažu razne starosne skupine. Odrasli raspolažu v e ć o m raznolikošću resursa k a o što su iskustvo, veličina, snaga te sposobnost zadovoljavanja fizičkih potreba mladih. N a s u p r o t t o m e , jedan od značajnih resursa s kojim raspolažu mladi je fizička privlačnost. T o znači da će mlađi v j e r o j a t n o biti ovisni ο starijima. Pa ipak, kada djeca odrastaju, o n a prisva­ jaju više resursa i m o g u se snažnije oduprijeti, čime povećavaju socijalni konflikt m e đ u generacijama. Collins t a k o đ e r proučava formalne organizacije iz konfliktne perspektive. O n ih vidi kao mreže međusobnih utjecaja i također kao poprišta u k o j i m a se konflikt­ ni interesi realiziraju. U k r a t k o , "organizacije su poprišta b o r b e " (Collins, 1 9 7 5 . : 2 9 5 ) . Ovu tvrdnju formulira u obliku pretpostavke. N a primjer, on navodi da "prisila dovodi do snažnih pokušaja izbjegavanja prisile" (Collins, 1 9 7 5 . : 2 9 8 ) . N a s u p r o t t o m e , on osjeća da je nuđenje nagrada poželjnija strategija: " K o n t r o l a materijalnih nagrada vodi usaglašavanju sve do stupnja na k o j e m su o n e d i r e k t n o vezane uz poželjni tip ponašanja" (Collins, 1 9 7 5 . : 2 9 9 ) . Ove i druge pretpostavke ukazuju na C o l l i n s o v o usmjerenje prema znanstvenom, uglavnom m i k r o - o r i j e n t i r a n o m proučavanju konflikta. Sumirajući, m o ž e m o ustvrditi da Collins, k a o ni D a h r e n d o r f , ne predstavlja pravog predstavnika marksističke konfliktne teorije, premda zbog drugih razloga. I a k o Collins uzima M a r x a kao svoju polaznu t o č k u , D ü r k h e i m , W e b e r , a p o s e b n o e t n o m e t o d o l o g i j a imali su m n o g o značajniji utjecaji na njegov rad. Collinsova orijentacija na istraživanja manjih društvenih oblika vrlo je k o r i s n a ; međutim, u n a t o č nastojanju da ostvari integrirane teorije za proučavanje širih i užih f e n o m e ­ na, takav zadatak nije ispunio.

Prema marksističkoj konfliktnoj teoriji Z a prijelaz na sljedeće poglavlje ο marksističkim teorijama, pozabavit ć e m o se r a d o m Andre G u n d e r F r a n k a ( 1 9 6 6 . / 1 9 7 4 . ) i njegovom k r i t i k o m van den B e r g h e ovih pokušaja p o m i r e n j a konfliktne teorije i strukturalnog f u n k c i o n a l i z m a . O d najveće je važnosti F r a n k o v o uvjerenje da je konfliktna teorija tip neadekvatne marksističke teorije. Stoga, d o k god van den B e r g h e možda i p o m i r u j e konfliktnu teoriju sa strukturalnim f u n k c i o n a l i z m o m , on bi to m n o g o teže u č i n i o a k o bi konfliktna teorija stvarno bila istinska marksistička teorija. F r a n k odbija, t o č k u po t o č k u , sve van den B e r g h e o v e tvrdnje ο pomirenju konfliktne i strukturalno-funkcionalne teorije. Prva je van den B e r g h e o v a točka bila da i jedna i druga teorija prihvaćaju holistički pristup. F r a n k priznaje da u t o m smislu postoji o d r e đ e n a podudarnost. T a k o đ e r upozorava na n e k o l i k o krucijalnih razlika. N a primjer, F r a n k smatra da istinski marksisti proučavaju cjelinu, dok strukturalni funkcionalisti i pored naizgled iste orijentacije većinu v r e m e n a troše

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

123

na proučavanje dijelova socijalnih sistema. Ovdje je F r a n k u pravu, m e đ u t i m n e k e varijante istinskijih neomarksističkih teorija t a k o đ e r proučavaju s a m o jednu k o m ­ p o n e n t u socijalne cjeline (na primjer, e k o n o m i j u ili kulturu). Sljedeće objašnjenje odbijanja van den B e r g h e o v e prve t o č k e je uvjerljivije. F r a n k smatra da marksistič­ ki mislioci, zbog svoje materijalističke orijentacije, proučavaju stvarne socijalne cjeline, d o k strukturalni funkcionalisti (i neki konfliktni teoretičari) proučavaju apstraktne cjeline. Parsonsov k o n c e p t socijalnog sistema predstavlja odličan pri­ mjer p o t o n j e t o č k e . J o š uvijek u vezi s h o l i z m o m , F r a n k smatra da strukturalni funkcionalisti i pravi marksistički mislioci postavljaju vrlo različita pitanja kada proučavaju socijalne cjeline. Strukturalni funkcionalisti, na primjer, uzimaju postojeći socijalni sistem k a o dat i ne pitaju se ο n j e g o v o m legitimitetu. Marksistički znanstvenici pak ispituju p o s t o j e ć e društvo (bez obzira bilo o n o kapitalističko, socijalističko ili k o m u n i s t i č k o ) podvrgavajući ga intenzivnoj analizi i kritici. O n i su usmjereni prema razumijevanju budućeg društva, a ne deifikaciji postojećeg. O s i m n a v e d e ­ nog, postoji još jedna bitna razlika između dva pristupa. Stvarni marksisti se usredotočuju na socijalnu cjelinu, smatrajući da je znanje ο njoj b i t n o za shvaćanje njenih dijelova. N o , čak i o n d a kada se strukturalni funkcionalisti, u s r e d o t o č u j u na cjelinu društva, njihov je krajnji cilj razumijevanje dijelova, n a r o č i t o specifičnih socijalnih institucija. K o n a č n o , budući da strukturalni funkcionalisti proučavaju apstraktne sisteme, m o g u se usmjeriti na proučavanje bilo kojeg totaliteta. Marksistički su t e o r e t i č a r i u s r e d o t o č e n i na naturalizam, a totalitet koji proučavaju ograničen je stvarnim socijalnim svijetom. Svijet, a ne apstraktni teorijski sistem, određuje o n o što izučavaju. S t o g a je dijalektičar usmjeren na p r o m j e n u socijalne cjeline a ne s a m o na n j e n o proučavanje, k a o što je t o , na primjer, slučaj sa strukturalnim f u n k c i o n a listima. D r u g a t o č k a ο k o j o j raspravlja van den Berghe je tvrdnja da obadvije n a v e d e n e teorije ignoriraju varijable druge teorije. Stoga, misli van den B e r g h e , strukturalni bi funkcionalisti trebali od konfliktnih teoretičara učiti ο k o n f l i k t u , kao što bi i konfliktni teoretičari mogli ο konsenzusu naučiti nešto od strukturalnih f u n k c i o nalista. N a v e d e n i stav F r a n k kritizira na n e k o l i k o načina. Prvo, on smatra da t o o m a l o v a ž a v a obadvije teorijske perspektive, jer i marksistička teorija i strukturalni funkcionalizam mogu m n o g o toga reći / ο konfliktu i ο konsenzusu. D r u g o , F r a n k t a k o đ e r tvrdi da strukturalni funkcionalisti, kada pokušavaju integrirati marksi­ stičke ideje, te ideje iskrivljavaju do stupnja neprepoznatljivosti. T r e ć e , čak i o n d a kada se strukturalni funkcionalisti interesiraju za konflikt, čine to s vrlo o g r a n i č e ­ nim d o m e t o m . N a primjer, oni mogu željeti proučavati funkciju socijalnog k o n ­ flikta, ali ne i ispitivati, na primjer, socijalnu dezintegraciju i socijalnu revoluciju. P r e m a F r a n k u , strukturalni funkcionalisti raspolažu o g r a n i č e n o m m o g u ć n o š ć u integriranja k o n f l i k t a i konsenzusa. Pa ipak, on smatra da konflikt i konsenzus m o g u biti integralni dio marksističke teorije. O n a m o ž e obuhvatiti vrlo široki raspon stupnjeva konflikta, uključujući i dezintegrirajući konflikt. Štoviše, obzi­ r o m na dijalektiku, marksistička teorija je p o s e b n o d o b r o o p r e m l j e n a za razmatra­ nje integracije kohezije i konflikta. V a n den B e r g h e o v a treća t o č k a tvrdi da dvije navedene teorije dijele zajednički interes za proučavanje evolutivne p r o m j e n e , no F r a n k upozorava na tri važne razlike. Prvo, strukturalni će funkcionalisti najčešće proučavati p r o m j e n u unutar

124

GLAVNE TEORIJE

sistema, d o k će dijalektičari proučavati promjenu cijelog sistema i njegove socijal­ ne strukture. D r u g o , obadvije škole imaju različite prioritete u svom proučavanju p r o m j e n e . Z a strukturalne funkcionaliste, struktura predstavlja izvor p r o m j e n e ; za dijalektičare, p r o m j e n a je uzrok strukture. N a p o k o n , za funkcionaliste, p r o m j e ­ na je apstraktan proces, dok za marksiste predstavlja dijalektički p r o c e s u okviru stvarnih društava. K o n a č n o , van den Berghe smatra da su obadva pristupa zapravo teorije ekvilibrijuma. T o svakako vrijedi za strukturalni funkcionalizam, ali ne i za marksistič­ ku teoriju. Ovakva tvrdnja ignorira, medu ostalim, marksističko shvaćanje p o s t o ­ janja n e r a v n o t e ž e , negacije u društvu. Z a marksiste, društvo u sebi sadržava sjeme svoje vlastite transformacije i revolucije. Marksisti m o g u govoriti ο ravnoteži, no njihovi još snažniji k o n c e p t i svakako su neravnoteža i p r o m j e n a . Sumirajući, istaknimo da F r a n k smatra k a k o van den B e r g h e nije b i o iskren p r e m a marksističkoj teoriji odvajajući je od konfliktne teorije i integrirajući je sa strukturalnim f u n k c i o n a l i z m o m . Iako konfliktna teorija ima neke marksističke e l e m e n t e , o n a svakako nije pravi nasljednik originalne M a r x o v e teorije. U sljede­ ć e m poglavlju obratit ć e m o se t e o r i j a m a koje su m n o g o legitimniji nasljednici.

SAŽETAK Strukturalni funkcionalizam bio je d o m i n a n t n a teorija u sociologiji do pred samo n e k o l i k o godina. K o n f l i k t n a teorija bijaše njegov glavni osporavatelj, i činilo se da će ga zamijeniti k a o d o m i n a n t n a teorija. M e đ u t i m , posljednjih godina dogodile su se u tim t e o r i j a m a dramatične p r o m j e n e . Obadvije su teorije bila oštro kritizirane, a m n o š t v o alternativnih teorija (o kojima ć e m o raspravljati do kraja ove knjige) privukle su čak i veću pažnju i veći broj sljedbenika. Danas su svakako i struktu­ ralni funkcionalizam i konfliktna teorija još uvijek veoma značajne, n o o n e svoje mjesto moraju podijeliti s m n o ž i n o m drugih značajnih teorija u sociologiji. I a k o strukturalni funkcionalizam postoji u n e k o l i k o varijanti, naša je pažnja ovdje bila usmjerena na socijetalni funkcionalizam s njegovim u s r e d o t o č e n j e m na globalne f e n o m e n e , na razmatranje međusobnih veza na socijetalnoj razini i ograničavajućih učinaka socijalnih struktura i institucija na a k t e r e . Socijetalni strukturalni funkcionalizam ima svoje korijene u radu C o m t a , S p e n c e r a i D u r k h e ­ ima, dijeleći njihove interese za organicizam, socijetalne potrebe i, m n o g o značaj­ nije - strukture i funkcije. Strukturalni funkcionalizam je na tragu takve tradicije znatno p o v e ć a o zanimanje za socijalne sisteme, podsisteme, o d n o s e m e đ u podsistemima i sistemima, za ravnotežu, kao i za redovitost p r o m j e n e . Proučili s m o četiri rada strukturalnih funkcionalista (Davis i M o o r e ; Aberle i suradnici; Parsons; M e r t o n ) . Davis i M o o r e u j e d n o m od najpoznatijih i najviše kritiziranih radova u historiji sociologije ispituju socijalnu stratifikaciju k a o soci­ jalni sistem i razne pozitivne funkcije koje izvodi. Aberle i njegove kolege se, u m n o g o o p ć e n i t i j e m radu, interesiraju za različite funkcije i strukture za koje vjeruju da ih društvo m o r a posjedovati da bi preživjelo. Između ostalog, društvo m o r a imati dovoljan broj stanovnika, sredstva s kojima će upravljati svojom o k o l i n o m , m e t o d a m a seksualnog upućivanja, diferencijacijom uloga i n a č i n i m a raspoređivanja ljudi u različite uloge, sistemima k o m u n i k a c i j e , zajedničkim kogni­ tivnim orijentacijama, zajedničkim ciljevima, m e t o d a m a reguliranja načina ostva-

STRUKTURALNI FUNKCIONALIZAM I KONFLIKTNE T E O R I J E

125

rivanja ovih ciljeva, m e t o d a m a reguliranja afektivnosti, a d e k v a t n o m socijalizaci­ j o m i e f e k t i v n o m socijalnom k o n t r o l o m . T a k o đ e r s m o , do izvjesnog stupnja, raspravili strukturalno-funkcionalnu t e o r i ­ ju T . Parsonsa i njegove ideje ο četiri funkcionalna imperativa svih sistema akcije - adaptaciju, postizanje cilja, integraciju i latenciju (AGIL). Analizirali s m o i njegov strukturalno-funkcionalni pristup koji uključuje četiri sistema akcije - socijalni sistem, kulturni sistem, sistem ličnosti i bihevioralni organizam. K o n a č n o , bavili s m o se njegovim strukturalno-funkcionalnim pristupom socijalnoj p r o m j e n i , s njegovom evolucionom teorijom. M e r t o n o v pokušaj da razvije "paradigmu" funkcionalne analize najznačajniji je rad u okviru m o d e r n o g strukturalnog funkcionalizma. M e r t o n započinje kritizira­ jući n e k e od najnaivnijih stajališta strukturalnog funkcionalizma, a zatim nastoji razviti adekvatniji model strukturalno-funkcionalne analize. M e r t o n se slaže s j e d n o m t o č k o m svojih p r e t h o d n i k a - p o t r e b o m da se proučavaju najširi socijalni f e n o m e n i . M e đ u t i m , on smatra da se uz usredotočenje na pozitivne funkcije, strukturalni funkcionalizam m o r a zanimati i za disfunkcije, pa č a k i za n e - f u n k c i je. S tim d o d a c i m a , M e r t o n traži da se analitičari zainteresiraju za proučavanje p o t p u n e ravnoteže funkcija i disfunkcija. Nadalje, on tvrdi da se, izvodeći struktu­ r a l n o - f u n k c i o n a l n u analizu, m o r a m o udaljiti od globalnih analiza specificirajući nivoe na k o j i m a r a d i m o . M e r t o n također dodaje i ideju da funkcionalisti m o r a j u proučavati ne samo manifestne (intendirane) nego i latentne (neintendirane) funkcije. N a d a l j e , raspravili s m o m n o g o b r o j n e kritike strukturalnog f u n k c i o n a l i z m a koje su uspjele oslabiti njegov kredibilitet i popularnost. R a z m o t r i l i s m o kritiku koja tvrdi da je on ahistoričan, nesposoban da raspravi p r o b l e m k o n f l i k t a i p r o m j e n e , vrlo konzervativan, zaokupljen socijetalnim o g r a n i č e n j i m a aktera, teleo l o g i č a n , tautologičan, te da prihvaća legitimacije elita. Z a t i m s m o razmotrili najnovije oblike n e o f u n k c i o n a l i z m a kao nastojanja da se sačuva snaga strukturalnog funkcionalizma, a da se i s t o d o b n o prevladaju njegove najuočljivije slabosti. Drugi dio ovog poglavlja posvetili smo proučavanju glavne alternative struktu­ r a l n o m funkcionalizmu u 1 9 5 0 - i m i 1 9 6 0 - i m godinama - k o n f l i k t n o j teoriji. Najznačajniji rad u ovoj tradiciji je djelo R a l p h a D a h r e n d o r f a koji, iako se u p o r n o trudio slijediti marksističku tradiciju, može biti najbolje shvaćen kao "izokrenuti" strukturalni funkcionalist. D a h r e n d o r f proučava promjenu, a ne ravnotežu; k o n ­ flikt, a ne p o r e d a k ; nadalje, načine na koje dijelovi društva p r i d o n o s e p r o m j e n i , a ne njegovoj stabilinosti; konflikt i prisilu, a ne n o r m a t i v n a ograničenja. D a h r e n ­ d o r f izlaže cjelovitu teoriju konflikta koja je slična globalnim strukturalno-funkci­ o n a l n i m teorijama poretka. T a k v u orijentaciju reflektira njegovo usredotočenje na autoritet, socijalne položaje, imperativno k o o r d i n i r a n e asocijacije, interese, quasi grupe, te interesne i konfliktne grupe. D a h r e n d o r f o v a teorija, m e đ u t i m , pati o d sličnih p r o b l e m a kao i strukturalni funkcionalizam; osim toga, o n a reprezentira prilično osiromašen pokušaj inkorporiranja marksističke teorije. D a h r e n d o r f t a k o đ e r podliježe kritici jer je bio zadovoljan s alternativnim t e o r i j a m a p o r e t k a i k o n f l i k t a , a nije pokušao teorijski integrirati te dvije teorije. Posljednja nas kritika vodi do pojedinih radova usmjerenih na pokušaje p o m i ­ renja konfliktne teorije i strukturalnog funkcionalizma. Van den B e r g h e razmatra n e k o l i k o osnovnih t o č a k a koje su zajedničke ovim dvjema t e o r i j a m a , a C o s e r i

126

GLAVNE TEORIJE

H i m e s analiziraju funkcije socijalnog konflikta. I a k o svi ovi pokušaji d o v o d e do nekih poboljšanja, i sami imaju ozbiljnih slabosti, p o s e b n o zbog t e n d e n c i j e da se g o t o v o u potpunosti usredotoče na proučavanje najširih društvenih f e n o m e n a . Collins se trudio prevladati navedene p r o b l e m e integrirajući k o n f l i k t n e teorije ο globalnim sistemima s e t n o m e t o d o l o g i j s k i m pristupom, ali u t o m e nije d o v o l j n o uspio, o s o b i t o s globalnim društvenim f e n o m e n i m a . O v o poglavlje završavamo s F r a n k o v o m kritikom van den B e r g h e o v o g pokuša­ ja integriranja konfliktne i strukturalno­funkcionalne teorije. F r a n k o v a središnja teza jest da k o n f l i k t n a teorija predstavlja neadekvatan odraz spoznaja preuzetih iz M a r x o v e t e o r i j e . Imajući t o na u m u , prelazimo na 4 . poglavlje, u k o j e m ć e m o raspraviti veći broj pokušaja usmjerenih na razvijanje adekvatnije marksističke sociologijske teorije.

Č E T V R T O POGLAVLJE: Varijante neomarksističke sociologijske teorije

EKONOMSKI DETERMINIZAM HEGELIJANSKI MARKSIZAM GYÖRGY LUKACS ANTONIO GRAMSCI

KRITIČKA TEORIJA

GLAVNE KRITIKE GLAVNI DOPRINOSI KRITIKA KRITIČKE T E O R I J E IDEJE JÜRGENA HABERMASA

STRUKTURALNI MARKSIZAM

KRITIKA OSTALIH MARKSISTIČKIH TEORIJA PRINCIPI STRUKTURALNOG MARKSIZMA PONOVNA ANALIZA MARXA: DJELO LOUISA ALTHUSSERA NICOS POULANTZAS: PRIVREDA, POLITIKA I IDEOLOGIJA KRITIČKE REAKCIJE NA STRUKTURALNI MARKSIZAM

NEOMARKSISTIČKA EKONOMSKA SOCIOLOGIJA MONOPOLISTIČKI KAPITAL RAD I MONOPOLISTIČKI KAPITAL SUVREMENIJI PRIMJERI MARKSISTIČKE EKONOMSKE SOCIOLOGIJE

HISTORIJSKI USMJEREN MARKSIZAM MODERNI SVJETSKI SISTEM DRŽAVE I SOCIJALNE REVOLUCIJE

NAJNOVIJI OBLICI RAZVOJA: MARKSISTIČKA TEORIJA IGARA SAŽETAK U 3 . s m o poglavlju raspravili širenje konfliktne teoriji k a o reakcije na n e k e p r o b l e m e strukturalnog funkcionalizma. O s n o v n i naglasak u t o m poglavlju osni­ vao se na tvrdnji da, iako se konfliktna teorija može povezati s m a r k s i s t i č k o m tradicijom, o n a predstavlja prilično siromašnu verziju te teorije. U o v o m ć e m o poglavlju razmotriti različite varijacije sociologijskih teorija k o j e bolje odražavaju M a r x o v e ideje. K a k o će se uskoro ustanoviti, M a r x o v utjecaj nije bio j e d n o z n a ­ čan. Budući da je njegova teorija sveobuhvatna, razni su teoretičari m o g l i tvrditi da rade u skladu s usmjerenjima koja nalaze u njegovom radu. U biti, iako svatko

128

GLAVNE TEORIJE

o d njih tvrdi da je pravi nasljednik M a r x o v e teorije, medu njima ostaje i nadalje m n o g o nepremostivih razlika.

Karl Marx: biografska skica Karl Marx je rođen u Trieru, u Pruskoj, 5. svibnja 1818 godine. Njegov otac, odvjetnik, osigurao je obitelji solidnu egzistenciju predstavnika srednje klase. I otac i majka potjecali su iz rabinskih obitelji, no iz poslovnih razloga otac je prešao na luteranstvo. 1841. godine Marx postiže doktorat iz filozofije na Sve­ učilištu u Berlinu, koje je bilo pod velikim utjecajem Hegela i mladohegelijanaca koji su podržavali, ali i kritizirali svoga učitelja. Marxov doktorat bio je suha filozofska rasprava koja ima vrlo malo sličnosti s njegovim kasnijim mnogo radikalnijim i mnogo pragmatičnijim radom. Po završetku studija, Marx postaje suradnik liberalno-radikalnih novina f nakon deset mjeseci njihov glavni urednik. Međutim, zbog izraženih političkih stavova, vlada je vrlo brzo zabranila izlaženje novina. Najraniji članci koje je Marx u ovom periodu objavljivao u novinama odražavaju velik broj stavova koji će upravljati njegovim cjelokupnim životom. Oni su predstavljali liberalnu mješavinu demokratskih principa humanizma i idealizma. Marx je odbacio apstraktnost hegelijanske filozofije, naivne snove utopijskih komunista i onih aktivista koji su inzistirali na nečemu što je držao preuranjenom političkom akcijom Odbacujući takve aktivnosti, Marx postavlja osnovicu za svoj vlastiti život i rad: "Na praktične akcije, pa čak i one masovne, u trenutku kada postanu opasne, vlada može odgovoriti topovima, ali ideje koje preplavljuju naš um i pobjeđuju posredstvom naših uvjere­ nja, ideje prema kojima je um usmjerio našu svijest, predstavljaju lance koji se ne mog_ prekinuti ukoliko netko ne želi slomiti vlastito srce; oni su demoni koji mogu biti prevladan jedino ako im se čovjek podvrgne" (Marx, 1842 71977. :20. Marx se oženio 1843. godine i ubrzo napustio Njemačku, zamijenivši je mnoge liberalnijom atmosferom Pariza. Tamo se nastavio boriti s idejama Hegela i mladohe­ gelijanaca, no uskoro se susreće s novom cjelinom ideja - francuskim socijalizmom engleskom političkom ekonomijom. Marx je na jedinstven način kombinirao hegelijantzam, socijalizam i političku ekonomiju koji su oblikovali njegovo intelektualno usmjere­ nje. Od velike je važnosti bio i susret s čovjekom koji će postati njegov doživotr* prijatelj, njegov dobrotvor i suradnik - Friedrich Engels (Carver, 1983.). Sin vlasnika tekstilne tvornice, Engels postaje socijalistički kritičar uvjeta u kojima živi radnička klasa. Može se reći da veliki dio Marxovog suosjećanja sa stradanjima i uvjetima života radničke klase potječe od Engelsa i njegovih ideja. 1844. godine Engels i Marx imali s«. dugotrajnu raspravu u poznatoj pariškoj kavani, i tu su uspostavili temelje povezanost koja je trajala cijeli život. Ο tom je razgovoru Engels rekao: "Potpuno slaganje n a š * pogleda u svim teorijskim područjima postalo je očigledno ... i od tog trenutka započinje naš zajednički rad" (McLellan, 1973.:131). Tijekom navednog perioda, Marx je uglav­ nom pisao akademske radove (mnogi su ostali neobjavljeni za njegova života) koji su. se uglavnom odnosili na njegove veze s hegelijanskom tradicijom (na primjer, S v e t i

128

GLAVNE TEORIJE

o d njih tvrdi da je pravi nasljednik M a r x o v e teorije, medu njima ostaje i nadalje m n o g o nepremostivih razlika.

Karl Marx: biografska skica Karl Marx je rođen u Trieru, u Pruskoj, 5. svibnja 1818. godine. Njegov otac, odvjetnik, osigurao je obitelji solidnu egzistenciju predstavnika srednje klase. I otac i majka potjecali su iz rabinskih obitelji, no iz poslovnih razloga otac je prešao na luteranstvo. 1841. godine Marx postiže doktorat iz filozofije na Sve­ učilištu u Berlinu, koje je bilo pod velikim utjecajem Hegela i mladohegelijanaca koji su podržavali, ali i kritizirali svoga učitelja. Marxov doktorat bio je suha filozofska rasprava koja ima vrlo malo sličnosti s njegovim kasnijim mnogo radikalnijim i mnogo pragmatičnijim radom. Po završetku studija, Marx postaje suradnik liberalno-radikalnih novina i nakon deset mjeseci njihov glavni urednik. Međutim, zbog izraženih političkih stavova, vlada je vrlo brzo zabranila izlaženje novina. Najraniji članci koje je Marx u ovom periodu objavljivao u novinama, odražavaju velik broj stavova koji će upravljati njegovim cjelokupnim životom. Oni su predstavljali liberalnu mješavinu demokratskih principa humanizma i idealizma. Marx je odbacio apstraktnost hegelijanske filozofije, naivne snove utopijskih komunista i onih aktivista koji su inzistirali na nečemu što je držao preuranjenom političkom akcijom. Odbacujući takve aktivnosti, Marx postavlja osnovicu za svoj vlastiti život i rad: "Na praktične akcije, pa čak i one masovne, u trenutku kada postanu opasne, vlada može odgovoriti topovima, ali ideje koje preplavljuju naš um i pobjeđuju posredstvom naših uvjere­ nja, ideje prema kojima je um usmjerio našu svijest, predstavljaju lance koji se ne mogu prekinuti ukoliko netko ne želi slomiti vlastito srce; oni su demoni koji mogu biti prevladani jedino ako im se čovjek podvrgne" (Marx, 1842./1977.:20). Marx se oženio 1843. godine i ubrzo napustio Njemačku, zamijenivši je mnogo liberalnijom atmosferom Pariza. Tamo se nastavio boriti s idejama Hegela i mladohe­ gelijanaca, no uskoro se susreće s novom cjelinom ideja - francuskim socijalizmom i engleskom političkom ekonomijom. Marx je na jedinstven način kombinirao hegelijanizam, socijalizam i političku ekonomiju koji su oblikovali njegovo intelektualno usmjere­ nje. Od velike je važnosti bio i susret s čovjekom koji će postati njegov doživotni prijatelj, njegov dobrotvor i suradnik - Friedrich Engels (Carver, 1983.). Sin vlasnika tekstilne tvornice, Engels postaje socijalistički kritičar uvjeta u kojima živi radnička klasa. Može se reći da veliki dio Marxovog suosjećanja sa stradanjima i uvjetima života radničke klase potječe od Engelsa i njegovih ideja. 1844. godine Engels i Marx imali su dugotrajnu raspravu u poznatoj pariškoj kavani, i tu su uspostavili temelje povezanosti koja je trajala cijeli život. Ο tom je razgovoru Engels rekao: "Potpuno slaganje naših pogleda u svim teorijskim područjima postalo je očigledno ... i od tog trenutka započinje naš zajednički rad" (McLellan, 1973.: 131). Tijekom navednog perioda, Marx je uglav­ nom pisao akademske radove (mnogi su ostali neobjavljeni za njegova života) koji su se uglavnom odnosili na njegove veze s hegelijanskom tradicijom (na primjer, Sveta

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

129

I n t e r e s a n t n o je zapaziti da, u n a t o č velikoj pažnji koja se posljednjih g o d i n a u sociologiji posvećuje neomarksističkim teorijama, udžbenici iz sociologijske t e o r i ­ je uglavnom takvim t e o r i j a m a posvećuju v e o m a malu ili g o t o v o nikakvu pažnju.

porodica i Njemačka ideologija). Međutim, Marx je također napisao i Ekonomske i filozofske rukopise iz 1844. godine, koji su mnogo bolje integrirali sveukupnu intelektu­ alnu tradiciju što ju je naslijedio i koji su nagovijestili njegov sve veći interes za ekonomsko područje. Dok su Marx i Engels dijelili teorijsku orijentaciju, ipak su među njima postojale mnoge razlike. Marx je nastojao biti apstraktan mislilac, buntovni intelektualac, i vrlo predan svojoj obitelji. Engels je pak bio praktičan mislilac, uredan biznismen i ljubitelj žena. Usprkos tome, Marx i Engels su tvorili čvrsto jedinstvo u kojem su surađivali na knjigama i člancima, radeći zajedno u radikalnim organizacijama, a Engels je čak i potpomagao Marxa do kraja života, tako da se Marx mogao posvetiti svojim intelektu­ alnim i političkim aktivnostima. Usprkos tako čvrstoj povezanosti, Engels je vrlo jasno istaknuo da je bio uvijek mlađi partner: "Mare je sve mogao učiniti i bez mene. Ono što je on učinio, ja ne bih mogao postići. Marx je stajao više, vidio dalje i imao širi i brži pogled nego li mi ostali. Marx je bio genij." (McLellan, 1973.: 131-132). U biti, mnogi vjeruju da Engels nije uspio razumjeti sve suptilnosti Marxovog rada. Poslije Marxove smrti, Engels je postao vodeći glasnogovornik marksističke teorije i na mnogo načina je iskrivio i pretjerano pojednostavio. Budući da su neki od Marxovih radova uznemirili prusku vladu, francuska je vlada (na zahtjev pruske vlade) protjerala Marxa 1845. godine, i on se preselio u Bruxelles. Njegov radikalizam raste, te on postaje aktivni član internacionalnog revolucionarnog pokreta. Također se povezuje i s Ligom komunista i uskoro biva zamoljen da napiše dokument (s Engelsom) u kome bi izložio ciljeve organizacije. Rezultat je bio Komuni­ stički manifesf\ 848. godine, rad pun zvučnih političkih parola (na primjer, "Radnici svih zemalja, ujedinite se!"). 1849. godine, Marx odlazi u London i, poslije propasti političkih revolucija iz 1848. godine, počinje se povlačiti iz aktivne revolucionarne djelatnosti i okretati se ozbiljnom i detaljnom istraživanju funkcioniranja kapitalističkog sistema. 1852. godine započinje u Britanskom muzeju u Londonu svoja čuvena proučavanja radnih uvjeta u kapitalizmu. Rezultat njegovih proučavanja bio je Kapital u 3 sveska, od kojih je prvi objavljen 1867. godine; druga dva sveska izdana su poslije njegove smrti. Tih godina živio je u siromaštvu, jedva osiguravajući preživljavanje malim prihodom koji je priskrbljivao pisanjem i uz Engelsovu pomoć. 1863. Marx se ponovno uključuje u političku aktivnost, priklanjajući se Internacionali, međunarodnom radničkom pokretu. Uskoro je postao najvažniji lik toga pokreta i posvetio mu mnoge godine rada. Bivao je sve poznatiji i kao vođa Internacionale i kao autor Kapitala. Međutim, raspad Internacionale 1876. godine, neuspjeh raznih revolucionarnih pokreta i bolest obrušili su se na Marxa. Njegova žena umire 1881., kćerka 1882., a sam Marx umro je 14. ožujka 1883. godine.

130

GLAVNE TEORIJE

N a primjer, u t r e ć e m izdanju knjige The Structure of Sociological Theory (Struktu­ ra sociologijske teorije), J . T u r n e r posvećuje samo n e k o l i k o stranica k r i t i č k o j teoriji, pa ipak osjeća obavezu dodati u bilješci: "Nisam p r e t j e r a n o sklon ovoj školi mišljenja" ( 1 9 8 2 . : 4 1 7 ) . V a ž n o je, međutim, uočiti da udžbenici u o v o m p o d r u č j u sa simpatijom raspravljaju ο najnovijim oblicima razvoja u području socioloških teorija, u o v o m slučaju ο porastu različitih usmjerenja neomarksističkih t e o r i j a . Posvetit ć e m o posebnu pažnju sociološkim e l e m e n t i m a u marksističkim t e o r i j a ­ ma ο k o j i m a ć e m o raspravljati. Parafrazirajući k o m e n t a r H e n r i Lefebvrea ο M a r x u ( 1 9 6 8 . ) , p o n o v i t ć e m o da u n e o m a r k s i z m u postoji sociologijska teorija, n o svi tipovi n e o m a r k s i z a m a nisu i s t o d o b n o i sociologijska teorija. 1

U o v o m poglavlju slijedit ć e m o skicu koju je upotrijebio B e n Agger ( 1 9 7 8 . ; vidi t a k o đ e r i B o t t o m o r e , 1 9 8 3 . ) u svojoj knjizi ο m o d e r n o m marksizmu. N a š je cilj dati pregled raznolikosti radova nastalih u okviru neomarksističke sociologijske t e o r i j e . P r v o , u k r a t k o ć e m o raspraviti ο e k o n o m s k i m deterministima. N j i h o v se rad ne odnosi direktno na sociologiju, već ilustrira stavove koje zastupaju m n o g i neomarksistički sociolozi razvijajući svoje o s o b n e orijentacije. D r u g o , r a z m o t r i t ć e m o neke primjere ranog hegelijanskog marksizma, osobito djela G y ö r g y a L u käcsa i A n t o n i j a Gramscija. N j i h o v a važnost je u t o m e što su pokušali integrirati subjektivnu dimenziju s tradicionalnim marksističkim interesom za o b j e k t i v n e , materijalne strukture. T r e ć e , razmotrit ć e m o kritičku ili Frankfurtsku školu, k o j a je ranohegelijansku kritiku p r e o k r e n u l a u potpunu reviziju marksističke t e o r i j e . U vezi s iznijetim, k o m e n t i r a t ć e m o djela onih koji su se trudili proširiti tradicional­ ne marksističke interese na ispitivanje individualnih f e n o m e n a . Pažnju ć e m o p o ­ sebno posvetiti djelu suvremenog kritičara J ü r g e n a H a b e r m a s a . Č e t v r t o , raspravit ć e m o ο strukturalnom marksizmu koji predstavlja reakciju na hegelijanske revizio­ niste i povratak o n o m e što navedeni teoretičari nazivaju M a r x o v i m "stvarnim" i n t e r e s o m za podsvjesne strukture. Peto, u nastavku ć e m o razmotriti neke o d radova nastale u institucionalnoj neomarksističkoj e k o n o m i j i koji su relevantni za sociologiju (na primjer, Baran i Sweezy, 1 9 6 6 . ; B r a v e r m a n , 1 9 7 4 . ; B u r a w o y , 1 9 7 9 . ) . Šesto, raspravit ć e m o t a k o đ e r i neke radove nastale u okviru historijski usmjerenog marksizma (na primjer, Wallerstein, 1 9 7 4 . ; 1 9 8 0 . ) . N a p o s l j e t k u , d o ­ taknut ć e m o jedan od najnovijih razvoja u neomarksističkoj teoriji. T i j e k o m izlaganja navest ć e m o i važnije kritike ovih marksističkih teorija.

EKONOMSKI D E T E R M I N I Z A M M a r x se na m n o g o mjesta u svojim radovima oglašavao kao e k o n o m s k i d e t e r m i ­ nist; činilo se da smatra e k o n o m s k i sistem izvanredno značajnim i da on d e t e r m i ­ nira sve druge sektore u društvu - politiku, religiju, sisteme ideja itd. I a k o je M a r x uviđao da je e k o n o m s k i sektor stvarno najhitniji, barem u kapitalističkom društvu, k a o dijalektičar nije m o g a o imati u potpunosti deterministički stav, jer je dijalek­ tika shvaćanje koje tvrdi da postoji kontinuirani povratni tijek i uzajamna interak­ cija između različitih sektora društva. Politika, religija i slični f e n o m e n i ne m o g u Zanimljivo je zabilježiti da u najnovijem izdanju knjige, J. Turner ( 1 9 8 6 . ) ipak mnogo više pažnje posvećuje neomarksističkoj teoriji.

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

131

se reducirati s a m o na e p i f e n o m e n e koje determinira e k o n o m i j a , budući da o n i utječu i na e k o n o m i j u , k a o što i o n a utječe na njih. Usprkos prirodi dijalektike, M a r x se još uvijek interpretira k a o e k o n o m s k i determinist. I a k o bi neki aspekti njegovog rada mogli dovesti do takvog zaključka, prihvatiti takav stav značilo bi ignorirati ukupnu dijalektičku snagu njegove teorije. Agger ( 1 9 7 8 . ) smatra da je e k o n o m s k i determinizam dostigao svoj vrhunac kao interpretacija marksističke teorije za vrijeme Druge komunističke i n t e r n a c i o n a l e , između 1 8 8 9 . i 1 9 1 4 . godine. T a j historijski period često se doživljavao k a o vrhunac r a n o g tržišnog kapitalizma i njegovi su uspjesi i učinci naveli m n o g e da pretpostave njegov skori kraj. Marksisti koji su vjerovali u e k o n o m s k i d e t e r m i n i ­ zam, smatrali su propast kapitalizma neizbježnom. P r e m a n j i h o v o m stajalištu, marksizam je m o g a o stvoriti znanstvenu teoriju ο propasti kapitalizma (kao i drugih aspekata kapitalističkog društva), s m o g u ć n o š ć u predviđanja kakva p o s j e ­ duju fizika i prirodne znanosti. Analitičaru preostaje ispitivanje struktura kapita­ lizma, n a r o č i t o e k o n o m s k i h struktura. U njima su ugrađene serije p r o c e s a koji će neizbježno dovesti do propasti kapitalizma te je, p r e m a t o m e , e k o n o m s k i d e t e r m i ­ nist s a m o t r e b a o otkriti na koji način funkcioniraju spomenuti m e h a n i z m i . Friedrich Engels, M a r x o v suradnik i d o b r o t v o r , predvodio je t a k v o interpreti­ ranje marksističke teorije,a t a k o đ e r i Karl Kautsky i Eduard B e r n s t e i n . Kautsky, na primjer, raspravlja ο neizbježnom padu kapitalizma k a o o : "... /nečemu/ neizbježnom u tom smislu kao što će inovatori neizbježno unaprijediti tehniku, a kapitalisti svoju želju za profitom, kao što će se unaprijediti cjelokupan ekonomski život, kao što je neizbježna i radnička želja za skraćivanjem dužine radnog dana i višim plaćama, njihovo organiziranje i borba s kapitalističkom klasom i državom; a neizbježan je i njihov zahtjev za preuzimanjem političke moći i rušenjem kapitali­ stičkog sistema. Socijalizam je neizbježan zato što su klasna borba i pobjeda proletarijata neizbježne". (Kautsky, citirano u Agger, 1 9 7 9 . : 9 4 ) . O v d j e je najzanimljivija predodžba ο akterima koje strukture kapitalizma p o ­ tiču u serije akcija. T o je bila predodžba koja je dovela do glavnog prigovora znanstveno usmjere­ nog e k o n o m s k o g determinizma, tvrdeći da je navedeno neistinito s o b z i r o m na dijalektički karakter M a r x o v e teorije. Čini se da je e k o n o m s k i d e t e r m i n i z a m u z r o k o v a o kratki spoj u dijalektici, smatrajući da su individualna akcija i misao beznačajni. E k o n o m s k e strukture kapitalizma koje uvjetuju individualnu misao i akciju, predstavljale su ključni e l e m e n t . O v a interpretacije vodila je i do političkog kvijetizma te je stoga bila nekonzistentna s M a r x o v i m razmišljanjima. Z a š t o bi pojedinci trebali djelovati, kada će se kapitalistički sistem zbog vlastitih struktural­ nih kontradikcija sam od sebe urušiti? Sasvim je jasno da u okviru M a r x o v e želje za integriranjem teorije i prakse, perspektiva koja izbjegava akciju, reducirajući je do beznačajnosti, ne bi bila u tradiciji njegovog razmišljanja.

HEGELIJANSKI MARKSIZAM E k o n o m s k i determinizam je, uslijed m n o g o b r o j n i h kritika koje s m o upravo naveli, p o s t u p n o p o č e o gubiti značaj, a mnogi teoretičari razvijaju druge varijante marksi-

132

GLAVNE TEORIJE

stičke t e o r i j e . J e d n a grupa marksista u potrazi za subjektivnim o r i j e n t a c i j a m a vraća se hegelijanskim korijenima M a r x o v e teorije, želeći nadopuniti snagu ranih marksista s objektivnim, materijalnim n i v o o m . R a n i hegelijanski marksisti težili su obnavljanju dijalektike između subjektivnih i objektivnih aspekata društvenog života. N j i h o v interes za subjektivne činioce postavio je osnovicu za kasniji razvoj kritičke teorije k o j a se g o t o v o u potpunosti usmjerila na subjektivne č i n i o c e . T a k a v tip hegelijanskog marksizma mogu ilustrirati m n o g o b r o j n i mislioci (na primjer, Karl K o r s c h ) , n o mi ć e m o se usredotočiti na rad jednog koji je i m a o vrlo veliki značaj - na rad G y ö r g y a Lukäcsa, a p o s e b n o na njegovu knjigu Povijest i klasna svijest ( 1 9 2 2 . / 1 9 6 8 . , prijevod 1 9 7 2 . ) . T a k o đ e r ć e m o se u k r a t k o osvrnuti i na ideje Antonija Gramscija.

György Lukäcs U r a n o m 2 0 . stoljeću pažnja marksističkih mislilaca bila je o g r a n i č e n a pretežno na M a r x o v e kasnije, prije svega, e k o n o m s k e radove kakav je, na primjer, Kapital ( 1 8 6 7 . 1 1 9 6 7 . , prijevod u raznim izdanjima). R a n i rad M a r x a Ekonomski i filozof­ ski rukopisi iz 1844. ( 1 9 3 2 . / 1 9 6 4 . ) koji su m n o g o više bili p o d utjecajem hegeli­ janskog subjektivizma, marksističkim misliocima uglavnom su bili n e p o z n a t i . O t ­ krivanje rukopisa i njihovo objavljivanje 1 9 3 2 . godine predstavljalo je velik p r e o ­ kret. M e đ u t i m , u 1 9 2 0 - i m godinama, Lukäcs je već bio napisao svoj glavni rad u k o j e m je naglasio subjektivnu stranu M a r x o v e teorije. M a r t i n J a y naglašava t o na sljedeći n a č i n : "Povijest i klasna svijest je na n e k o l i k o fundamentalnih načina anticipirala filozofske implikacije M a r x o v i h Rukopisa 1844., koji su objavljeni t e k jednu deceniju kasnije" ( 1 9 8 4 . : 1 0 2 ) . O s n o v n i doprinos Lukäcsa marksističkoj teoriji leži u razvijanju dviju osnovnih ideja - ideje reifikacije i ideje ο klasnoj svijesti. O d samog p o č e t k a svoga rada Lukäcs v e o m a jasno tvrdi da ne odbacuje u potpunosti radove e k o n o m s k i h m a r ­ ksista ο reifikaciji, nego samo pokušava proširiti i produbiti njihove ideje. L u k ä c s započinje s marksističkim k o n c e p t o m ο r o b a m a , koji označava "osnovnim, struk­ turalnim p r o b l e m o m kapitalističkog društva" ( 1 9 2 2 . / 1 9 6 8 . : 8 3 ) . Roba je u osnovi o d n o s a među ljudima koji postupno počinju vjerovati da o n a postaje stvar k o j a ima objektivnu datost. U kapitalističkom društvu ljudi u interakciji s p r i r o d o m proizvode različite proizvode ili robe (na primjer, kruh, a u t o m o b i l e , f i l m o v e ) . M e đ u t i m , ljudi postupno gube spoznaju ο t o m e da oni sami proizvode s p o m e n u t e r o b e te im započinju pridavati n e k u posebnu vrijednost. V r i j e d n o s t se počinje shvaćati k a o da je proizvedena na tržištu koje je neovisno ο a k t e r i m a . F etišizam r o b a je proces kroz koji r o b a i tržište zadobivaju neovisno o b j e k t i v n o postojanje k o j e im pridaju akteri u kapitalističkom društvu. M a r x o v k o n c e p t fetišizma r o b a postaje osnov Lukäcsevog k o n c e p t a reifikacije. O s n o v n a razlika između fetišizma robe i reifikacije je u širini dvaju k o c e p a t a . D o k se prvi k o n c e p t ograničava na e k o n o m s k e institucije, drugi k o n c e p t L u k ä c s primjenjuje na sve nivoe društva - na državu, zakon i na e k o n o m s k o p o d r u č j e . Ista se dinamika primjenjuje na sve ostale sektore kapitalističkog društva: ljudi j e d n o ­ stavno počinju vjerovati da socijalne strukture imaju svoj nezavisni život te im zbog toga pridaju objektivni karakter. Lukäcs na sljedeći način objašnjava taj proces:

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

133

"U kapitalističkom društvu, čovjek se konfrontira s realnošću 'izgrađenom' od njega samoga (kao član klase) koja mu se prikazuje kao prirodni fenomen, njemu stran; on je u potpunosti podređen tim 'zakonima'; njegova aktivnost podvrgnuta je eksploataciji nezaustavljivog zadovoljavanja određenih individualnih zakona za njegove osobne (ego­ istične) interese. Međutim, dok 'djeluje', on, po prirodi stvari, ostaje objekt, a ne subjekt događanja" (Lukäcs, 1922./1968.:135), Razvijajući svoje ideje ο reifikaciji, Lukäcs integrira razmišljanja W e b e r a i S i m m e l a . M e đ u t i m , budući da je reifikacija bila ugrađena u M a r x o v u teoriju, shvaćena je s a m o kao p r o b l e m kapitalizma, a ne, k a k o su t o vidjeli W e b e r i S i m m e l , k a o neizbježna sudbina ljudskog roda. Drugi bitni Lukäcsev doprinos je njegov rad ο klasnoj svijesti, k o j a predstavlja sisteme vjerovanja što ih dijele oni koji zauzimaju iste klasne položaje u društvu. Klasna svijest p r e m a Lukäcsu ne predstavlja ni zbroj ni prosjek individualnih svijesti; o n a je o s o b i n a ljudi koji u proizvodnom sistemu zauzimaju isto m j e s t o . T a k a v stav dovodi do usredotočenja na klasnu svijest buržoazije i, p o s e b n o , proletarijata. U Lukäcsevom radu postoji jasna veza između objektivnog e k o n o m ­ skog položaja, klasne svijesti i "stvarnih, psiholoških stavova ljudi ο njihovim životima" (Lukäcs, 1 9 2 2 . / 1 9 6 8 . : 5 1 ) . K o n c e p t klasne svijesti nužno uključuje, b a r e m u kapitalizmu, postojanje p r e ­ t h o d n o g stanja lažne svijesti. Klase u kapitalizmu o b i č n o n e m a j u jasnu p r e d o d ž b u ο svojim izvornim klasnim interesima. N a primjer, sve d o k ne dođe do r e v o l u c i o ­ n a r n o g gibanja, pripadnici proletarijata ne shvaćaju u punoj mjeri prirodu i stupanj vlastite eksploatiranosti u kapitalizmu. Lažnost klasne svijesti derivira se iz klasnog položaja u e k o n o m s k o j strukturi društva: "Klasna svijest implicira klasnu uvjetovanost nesvjesnosti ο nečijim vlastitim socijalnim i historijskim uvjetima. ... ' L a ž n o s t ' , iluzija, koja je implicitna ovoj situaciji, ni u k o j e m slučaju nije arbitrar­ na" (Lukäcs, 1 9 2 2 . / 1 9 6 8 . : 5 2 ) . U povijesnoj mijeni, većina socijalnih klasa nije bila u stanju prevladati lažnu svijest i postići stupanj klasne svijesti. Strukturalni položaj proletarijata unutar kapitalizma daje m u , međutim, p o s e b n u p o g o d n o s t da postigne klasnu svijest. T a k v a sposobnost postizanja klasne svjesti p o s e b n o vrijedi za kapitalistička društva. U pretkapitalističkim društvima, različiti činioci sprječavali su razvoj klasne svijesti. Država, neovisno ο e k o n o m i j i , utječe na socijalne slojeve; s druge strane, statusna (prestižna) svijest je uglavnom bila sklona maskirati klasnu ( e k o ­ n o m s k u ) svijest. K a o rezultat, Lukäcs zaključuje: "Prema t o m e , ne postoji nikakav m o g u ć i položaj u takvom društvu iz kojeg bi e k o n o m s k a osnovica svih društvenih o d n o s a m o g l a postati jasna" ( 1 9 2 2 . / 1 9 6 8 . : 5 7 ) . N a s u p r o t t o m e , e k o n o m s k a o s n o ­ vica kapitalizma m n o g o je jasnija i jednostavnija. Ljudi ne moraju biti svjesni njenih učinaka, no oni su ih barem nesvjesno svjesni. K a o rezultat, "klasna svijest dostiže do t o č k e u k o j o j postaje svjesna" (Lukäcs, 1 9 2 2 . / 1 9 6 8 . : 5 9 ) . N a t o m stadiju, društvo se pretvara u ideološko b o j n o polje u k o j e m se o n i koji teže sprječavanju priznavanja klasnog karaktera društva nalaze u sukobu s o n i m a koji teže da se on jasnije izloži. Lukäcs k o m p a r i r a razne klase u kapitalizmu u odnosu na klasnu svijest. T v r d i o je da sitna buržoazija i seljaci ne m o g u razviti klasnu svijest zbog n e j a s n o ć e njihovih strukturalnih položaja u kapitalizmu. Budući da su te dvije klase ostaci

134

GLAVNE TEORIJE

društava iz feudalnog perioda, o n e nisu u mogućnosti razviti jasnu sliku ο prirodi kapitalizma. Buržoazija može razviti klasnu svijest, no u n a j b o l j e m slučaju o n a razumijevanje kapitalizma shvaća k a o neku vanjsku silu k o j o m upravljaju o b j e k ­ tivni zakoni što se tek pasivno mogu iskusiti. J e d i n o proletarijat m o ž e razviti istinsku klasnu svijest, i o n d a , kada se t o dogodi, buržoazija se nalazi u defanzivnoj poziciji. Lukäcs ne smatra da je p r o l e t a ­ rijat voden s a m o nekim vanjskim silama, nego ga interperetira k a o aktivnog k r e a t o r a vlastite sudbine. U sukobu između buržoazije i proletarijata, buržoazija posjeduje sva intelektualna i organizacijska oružja, dok proletarijat raspolaže s p o ­ s o b n o s t i m a da, k a o prvi, uvidi stvarnu stranu društva. K a k o se sukob produbljava, proletarijat se kreće iz položaja "klase po sebi", što označava strukturalno k r e i r a n u cjelinu, p r e m a položaju "klase za sebe", o d n o s n o , klase svjesne svoga položaja i misije. R e č e n o drugim riječima, "klasna b o r b a se m o r a p o m a ć i s j e d n o s t a v n o g polja e k o n o m s k e nužnosti k nivou svjesnih zahtjeva i efektivne klasne svijesti" (Lukäcs, 1 9 2 2 . / 1 9 6 8 . : 7 6 ) . K a d a b o r b a dosegne tu t o č k u , proletarijat je u stanju poduzeti akcije koje će srušiti kapitalistički sistem. Lukäcseva sociološka teorija v e o m a je bogata i čvrsto je ukorijenjena u marksi­ stičkim p o j m o v i m a . O n se interesirao za dijalektički odnos između struktura (primarno e k o n o m s k i h ) kapitalizma, i sistema ideja (posebne klasne svijesti), za individualne misli, te prema t o m e i individualnu akciju. N j e g o v o teorijsko djelo značajan je most između e k o n o m s k o g determinizma i modernijih marksista.

Antonio Gramsci Talijanski marksist A n t o n i o Gramsci t a k o đ e r je i m a o značajnu ulogu u prijelazu o d pozicije e k o n o m s k o g determinizma p r e m a m o d e r n i j i m marksističkim staja­ lištima, iako njegova teorija nije t a k o bogata kao Lukäcseva (Salamini, 1 9 8 1 . ) . G r a m s c i kritizira marksiste tvrdeći da su "deterministi, fatalisti i mehanisti" ( 1 9 7 1 . : 3 3 6 ) . N a p i s a o je esej "Revolucija protiv Kapitala" (191771977'.) u kojem slavi " p o n o v n o buđenje političke volje usmjerene protiv e k o n o m s k o g determiniz­ ma onih koji su reducirali marksizam samo na historijske zakone izvučene iz M a r x o v o g najpoznatijeg djela [Kapitala] (Jay, 1 9 8 4 . : 1 5 5 ) . I a k o G r a m s c i priznaje djelovanje historijskih pravilnosti, odbacio je ideju a u t o m a t s k o g ili neizbježnog historijskog razvoja. U t o m smislu, mase se m o r a j u aktivno angažirati u k o l i k o žele ostvariti socijalnu revoluciju. M e đ u t i m , da bi djelovale, m o r a j u biti svjesne svoje o s o b n e situacije i prirode sistema u k o j e m žive. Prema t o m e , iako G r a m s c i prizna­ je značaj strukturalnih činilaca, p o s e b n o e k o n o m i j e , on ne vjeruje da će s a m o djelovanje tih strukturalnih činilaca dovesti mase do p o b u n e . M a s e m o r a j u razviti r e v o l u c i o n a r n u ideologiju, no o n e to ne m o g u učiniti same. Vidljivo je da G r a m s c i djeluje sa stanovitog elitističkog stajališta, smatrajući da će s p o m e n u t e ideje g e n e ­ rirati intelektualci, koji će ih zatim proširiti medu mase i time dovesti do svrsish o d n i h akcija. M a s e nisu u stanju same generirati takve ideje, o n e ih j e d i n o m o g u iskusiti u praksi. Nije dovoljno da mase imaju svijest ο svojim o s o b n i m ciljevima; o n e trebaju p o m o ć socijalnih elita. M e đ u t i m , onda kada padnu p o d utjecaj tih ideja, preuzet će akcije koje će ih dovesti do socijalne revolucije. G r a m s c i je, k a o i Lukäcs, nastojao proučavati kolektivne ideje, više negoli socijalne struktura, ka­ kva je, na primjer, e k o n o m i j a , a o b a su mislioca djelovala u okviru tradicionalne marksističke teorije.

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

135

O s n o v n i Gramscijev k o n c e p t koji reflektira njegov hegelijanizam je k o n c e p t h e g e m o n i j e . P r e m a njemu, "..najhitniji doprinos najvećeg dijela m o d e r n e filozofije praxisa /povezivanje misli i akcije/ je historijsko-filozofski k o n c e p t ' h e g e m o n i j e ' " ( 1 9 3 2 . / 1 9 7 5 . : 2 3 5 ) . Gramsci definira hegemoniju k a o kulturno vodstvo koje vrši klasa na vlasti. O n razlikuje hegemoniju od prisile koja predstavlja "primjenu zakonodavne ili izvršne vlasti ili policijsku intervenciju" (Gramsci, 1 9 3 2 . / 1 9 7 5 . : 2 3 5 ) . E k o n o m i s t i č k i marksisti prenaglašavali su e k o n o m i j u i prisilne aspekte državne dominacije. N a s u p r o t njima, G r a m s c i naglašava " ' h e g e m o n i j u ' i k u l t u r n o vodstvo" ( 1 9 3 2 . / 1 9 7 5 . : 2 3 5 ) . Analizirajući kapitalizam, G r a m s c i želi p o ­ kazati k a k o neki intelektualci, radeći za dobrobit kapitalista, postižu k u l t u r n o vodstvo i pristanak masa. K o n c e p t h e g e m o n i j e pomaže n a m ne samo da razumijemo p o j a m d o m i n a c i j e , tj. vlasti u kapitalizmu, nego nas t a k o đ e r može orijentirati i u G r a m s c i j e v i m razmišljanjima ο revoluciji. U revoluciji nije d o v o l j n o ostvariti k o n t r o l u s a m o nad e k o n o m i j o m i državnim a p a r a t o m ; p o t r e b n o je t a k o đ e r ostvariti k u l t u r n o vodstvo nad o s t a t k o m društva. U t o m e Gramsci vidi najvažniju ulogu komunističkih intelektualaca i komunističke partije. U nastavku ć e m o posvetitit pažnju kritičkoj teoriji, k o j a je nastala iz rada hegelijanskih marksista, na primjer, Lukacsa i Gramscija, i k o j a je otišla još dalje o d tradicionalnih marksističkih korijena e k o n o m s k o g determinizma.

KRITIČKA TEORIJA K r i t i č k a teorija je proizvod grupe njemačih neomarksista nezadovoljnih marksi­ s t i č k o m t e o r i j o m , p o s e b n o n j e n o m n a k l o n o š ć u p r e m a e k o n o m s k o m determiniz­ m u . Š k o l a je službeno osnovana u Frankfurtu, 2 3 . veljače 1 9 2 3 . godine, iako je veći b r o j njenih članova bio aktivan i prije toga. D o l a z a k nacista na vlast u N j e m a č k o j u 1 9 3 0 - i m g o d i n a m a , prisilio je m n o g e glavne ličnosti škole da emigri­ raju u SAD i nastave svoj rad na Institutu koji je bio povezan s C o l u m b i a Univer­ sity u N e w Y o r k Cityju. Poslije završetka II. svjetskog rata, neki t e o r e t i č a r i su se vratili u N j e m a č k u ; drugi su ostali u SAD ( B o t t o m o r e , 1 9 8 4 . ; G . F r i e d m a n , 1 9 8 1 . ; H e l d , 1 9 8 0 . ; J a y , 1 9 7 3 . ; 1 9 8 6 . ; Slater, 1 9 7 7 . ) . Kritička je teorija danas proširena izvan granica Frankfurtske škole, međutim najvažniji rad ostvaren je djelovanjem predstavnika druge generacije kritičkih mislilaca koji su djelovali u N j e m a č k o j . Kritička teorija danas je uglavnom europska orijentacija, iako njen utjecaj u a m e r i č k o j sociologiji t a k o đ e r raste (van den Berg, 1 9 8 0 . ) .

Glavna kritika U n a j o p ć e n i t i j e m smislu, kritička teorija sastoji se od kritike različitih aspekata socijalnog i intelektualnog života. O n a se inspirira M a r x o v i m r a d o m koji je i sam u prvo vrijeme bio oblikovan kritičkom analizom filozofskih ideja, a kasnije k r i t i k o m prirode kapitalističkog sistema. Kritičku školu konstituira kritika druš­ tva i različitih sistema znanja u društvu (Farganis, 1 9 7 5 . ) . V e ć i n a radova nastalih u o v o j tradiciji mišljenja ima oblik kritike, međutim njihov je krajnji cilj bio što preciznije otkriti osnovnu prirodu društva (Bleich, 1 9 7 7 . ) . Prvo ć e m o razmotriti

136

GLAVNE TEORIJE

o s n o v n e kritike k o j e su razvijene u okviru navedene škole i k o j e iskazuju sklonost p r e m a opozicijskom mišljenju i razotkrivanju različitih aspekata socijalne stvarno­ sti ( C o n n e r t o n , 1 9 7 6 . ) .

KRITIKA MARKSISTIČKE TEORIJE Kritička teorija predstavlja varijantu marksističke teorije koja k a o svoje p o l a z n o stajalište uzima kritiku marksističkih teorija. Kritičke su t e o r e t i č a r e najviše uznemiravali e k o n o m s k i deterministi, mehanicisti ili "mehanicistički marksisti" (Anto­ n i o , 1 9 8 1 . ; S c h r o y e r , 1 9 7 3 . ; Sewart, 1 9 7 8 . ) . N e k i (na primjer, H a b e r m a s , 1 9 7 1 . ) kritiziraju determinizam koji je implicitan u dijelovima M a r x o v o g originalnog rada, m e đ u t i m , većina usredotočuje svoju kritiku p r e m a n e o m a r k s i s t i m a , prven­ stveno zbog toga što su previše mehanički interpretirali M a r x o v rad. Kritički teoretičari ne tvrde da su e k o n o m s k i deterministi imali krivo usmjerivši se na proučavanje e k o n o m s k o g područja, nego zato što nisu bili d o v o l j n o zainteresirani i za ostale aspekte društvenog života. K a k o ć e m o kasnije vidjeti, kritička škola je težila ispraviti ovu nejednakost, usmjeravajući svoju pažnju na k u l t u r n o p o d r u č j e (Schroyer, 1 9 7 3 . : 3 3 ) .

KRITIKA POZITIVIZMA Kritički teoretičari t a k o đ e r se usredotočuju na kritiku filozofskih pretpostavki znanstvenog istraživanja, o s o b i t o pozitivizma ( B o t t o m o r e , 1 9 8 4 . ) . Kritika pozitivizma povezana je, barem d j e l o m i č n o , s kritikom e k o n o m s k o g d e t e r m i n i z m a , jer su neki bivši deterministi d j e l o m i č n o ili u potpunosti prihvatili pozitivističku teoriju znanja. Pozitivizam je smatran predstavnikom različitih tvrdnji (Schroyer, 1 9 7 0 . ; Sewart, 1 9 7 8 . ) . Pozitivizam prihvaća ideju da jedinstvena znanstvena m e t o d a m o ž e biti primijenjena na sva područja istraživanja, smatrajući fiziku s t a n d a r d o m sigurnosti i t o č n o s t i svih disciplina. Pozitivisti vjeruju da je znanje u biti n e u t r a l n o . Uvjereni su da ljudske vrijednosti m o g u odvojiti o d svog rada. T o dovodi do stajališta da znanost ne zastupa nikakav specifičan oblik socijalne akcije (vidi u 1 . poglavlju širu raspravu ο pozitivizmu). Kritička škola suprotstavljala se pozitivizmu iz različitih razloga (Sewart, 1 9 7 8 . ) . Pozitivizam je, smatraju kritički teoretičari, nastojao reificirati socijalni svijet te ga shvatiti kao prirodni proces. Kritički su se teoretičari usredotočili na ljudsku aktivnost k a o i na načine na koje o n a utječe na šire socijalne strukture. U k r a t k o , pozitivizam gubi iz vida aktere ( H a b e r m a s , 1 9 7 1 . ) , reducirajući ih na pasivne entitete koji su determinirani "prirodnim silama". O b z i r o m na uvjerenje ο posebnosti aktera, kritički teoretičari nisu mogli prihvatiti ideju da se o p ć i zakoni znanosti m o g u primjenjivati, a da se ne pita ο prirodi ljudske akcije. Pozitivizam je t a k o đ e r ž e s t o k o napadan jer je prosuđivao samo neadekvatnost sredstava za posti­ zanje ciljeva, a slične prosudbe nije vršio ο samim ciljevima. T o je vodilo stavu da je pozitivizam u biti konzervativan, nesposoban izazvati postojeći sistem. M a r t i n J a y ο t o m e k a ž e : "Rezultat je bio apsolutiziranje 'činjenica' i reifikacija p o s t o j e ć e g p o r e t k a " ( 1 9 7 3 . : 6 2 ) . Pozitivizam pasivizira aktera i socijalnog znanstvenika. M a l i b r o j marksista bilo kojeg tipa podržao bi orijentaciju koja ne povezuje teoriju i praksu. Usprkos navedenim kritikama pozitivizma, neki marksisti (na primjer, n e k i strukturalisti) priklonili su se pozitivizmu, a i sam je M a r x često puta bio optuživan k a o pozitivist ( H a b e r m a s , 1 9 7 1 . ) .

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

137

KRITIKA SOCIOLOGIJE Kritička škola t a k o đ e r se poduhvatila kritike sociologije (Frankfurt Institute for Social Research, 1973., prijevod T h e o d o r A d o r n o , M a x H o r k h e i m e r , Sociološke studije, 1 9 8 3 . ) . Sociologija je napadana zbog njenog "scijentizma", o d n o s n o zbog toga što je o d znanstvene m e t o d e učinila cilj sam za sebe. O s i m toga, sociologija se optužuje da prihvaća status quo. Kritička škola drži da sociologija n e d o v o l j n o ozbiljno kritizira društvo, i da ne pokušava transcendirati suvremenu društvenu strukturu. Sociologija je, smatraju predstavnici kritičke škole, odustala od obaveze p o m a g a n j a ljudima koji su u suvremenom društvu u p o d r e đ e n o m položaju. O s i m takve političke kritike, kritička škola je razvila i m n o g o bitnije kritike. T o se p o s e b n o odnosi na sociološku tendenciju da se sve h u m a n o reducira na socijal­ ne varijable. K a d a se sociolozi usmjeravaju na društvo kao cjelinu a ne na p o j e d i n ­ ce u društvu, oni ignoriraju interakciju pojedinca i društva. I a k o m n o g e s o c i o l o š k e orijentacije nisu krive zbog ignoriranja spomenute interakcije, ovaj aspekt je t e ­ meljna t o č k a napada kritičke škole na s o c i o l o g e . Budući da ignoriraju p o j e d i n c a , sociolozi nisu u stanju kazati ništa razumno ο političkim p r o m j e n a m a koje m o g u dovesti do "pravednog i h u m a n o g društva" (Frankfurt Institute for Social Research, 1 9 7 3 . : 4 6 ) . Z o l t a n T a r drži da je na taj način sociologija postala "integralni dio p o s t o j e ć e g društva, umjesto da je postala sredstvo kritike i p l o d n o tlo o b n o v e " (1977:X).

KRITIKA MODERNOG DRUŠTVA V e ć i n a radova kritičke škole upućena je kritici m o d e r n o g društva i m n o g i h njegovih dijelova. T a m o gdje se veći dio rane marksističke teorije u s r e d o t o č u j e p o s e b n o na e k o n o m i j u , kritička škola se o k r e ć e kulturnoj razini jer je drži stvar­ nošću m o d e r n o g kapitalističkog društva. T o znači da se centar d o m i n a c i j e m o d e r ­ nog svijeta p o m a k n u o s e k o n o m i j e na kulturno p o d r u č j e . K a k o kritička škola i dalje zadržava svoj interes za područje d o m i n a c i j e , u m o d e r n o m svijetu radi se ο dominaciji kulturnih, a ne e k o n o m s k i h elemenata. Kritička škola, p r e m a t o m e , teži proučavanju kulturne represije nad p o j e d i n c e m u m o d e r n o m društvu. 2

M i s l i o c i kritičke škole nisu bili samo pod utjecajem marksističke t e o r i j e , n e g o i W e b e r o v e t e o r i j e , što je vidljivo iz njihovog usredotočenja na r a c i o n a l n o s t k a o d o m i n a n t a n tip razvoja u m o d e r n o m svijetu. T r e n t S c h r o y e r ( 1 9 7 0 . ) je j a s n o istaknuo stajalište kritičke škole da je represija m o d e r n o g društva proizvedena r a c i o n a l n o š ć u zamijenila e k o n o m s k u eksploataciju kao d o m i n a n t a n socijalni p r o ­ b l e m . Kritička škola je vrlo jasno prihvatila W e b e r o v o razlikovanje između for­ malne racionalnosti i supstantivne racionalnosti ili o n o g a što kritički t e o r e t i č a r i shvaćaju kao razum. P r e m a njima, formalna racionalnost se o d n o s i na nerefleksivnu upitanost ο najefikasnijim sredstvima za postizanje neke namjere ( T a r , 1 9 7 7 . ) . T o se doživljavalo kao " t e h n o k r a t s k o razmišljanje" u k o j e m je cilj služiti silama d o m i n a c i j e , a ne emancipaciji ljudi od dominacije. Svrha treba biti pronalaženje najuspješnijih sredstava za postizanje ciljeva koje o n i što posjeduju m o ć smatraju važnima. T e h n o k r a t s k o razmišljanje je u opreci s r a z u m o m koji j e , p r e m a kritič­ kim t e o r e t i č a r i m a , nada za društvo. R a z u m uključuje procjenjivanje sredstava uz primjenu kriterija krajnjih ljudskih vrijednosti - pravde, mira i sreće. Kritički

2

Ovo je osobito jasno pokazao Trent Schroyer ( 1 9 7 3 . ) koji je svoju knjigu ο kritičkoj školi

naslovio The Critique of Domination (Kritika dominacije).

138

GLAVNE TEORIJE

teoretičari identificirali su nacizam u o p ć e , a p o s e b n o k o n c e n t r a c i o n e l o g o r e , k a o primjere f o r m a l n e racionalnosti u smrtnoj borbi s r a z u m o m . U t o m smislu, k a k o je t o istaknuo G e o r g e F r i e d m a n , "Auschwitz je bio r a c i o n a l n o , ali ne i r a z u m n o mjesto" ( 1 9 8 1 . : 1 5 ) . Usprkos prividne racionalnosti m o d e r n o g života, kritička škola doživljava m o ­ derni svijet k a o v e o m a iracionalan. T o se m o ž e nazvati "iracionalnost r a c i o n a l n o g " ili specifičnije, iracionalnost formalne racionalnosti. H e r b e r t M a r c u s e tvrdi da j e , iako n a m se suvremeni svijet čini r a c i o n a l n o organiziranim, "ovo društvo i r a c i o ­ n a l n o k a o cjelina" ( 1 9 6 4 . : L X ; vidi i Farganis, 1 9 7 5 . ) . I r a c i o n a l n o je da je r a c i o n a l ­ ni svijet destruktivan za o s o b e i njihove potrebe i s p o s o b n o s t i ; da se mir održava k o n t i n u i r a n i m strahom od rata; te da su, usprkos postojanja dovoljnih sredstava, ljudi još uvijek siromašni, eksploatirani, žive u represivnim sistemima i ne m o g u zadovoljiti svoje p o t r e b e . Kritička škola p r i m a r n o se usredotočila na jedan oblik f o r m a l n e r a c i o n a l n o s t i na m o d e r n u t e h n o l o g i j u . M a r c u s e ( 1 9 6 4 . ) , na primjer, bio je oštar kritičar m o d e r ­ ne t e h n o l o g i j e . S m a t r a o je da tehnologija u m o d e r n o m društvu vodi totalitarizmu. U biti, o n a vodi novim, m n o g o efikasnijim i čak "prijatnijim" m e t o d a m a izvanjske k o n t r o l e p o j e d i n a c a . Odličan primjer predstavlja u p o t r e b a televizije uz čiju p o ­ m o ć se stanovništvo može socijalizirati i pacificirati (drugi primjeri su masovni sportovi i seks). M a r c u s e odbacuje ideju da je t e h n o l o g i j a u m o d e r n o m svijetu neutralna i vidi je kao sredstvo za dominaciju nad ljudima. O n a je efektivna zato što n a m se čini n e u t r a l n o m , a u biti vodi porobljavanju. O n a potiskuje o s o b n o s t . U n u t a r n j a s l o b o d a aktera "napadnuta je i ukinuta" m o d e r n o m t e h n o l o g i j o m . Rezultat tih p r o c e s a M a r c u s e naziva "jednodimenzionalnim društvom" u k o j e m o s o b e gube m o g u ć n o s t da kritički i negativno razmišljaju ο društvu. M a r c u s e ne vidi t e h n o l o g i j u per se kao neprijatelja, nego u o n o m obliku u k o j e m se koristi u m o d e r n o m kapitalističkom društvu: " T e h n o l o g i j a , neovisno ο t o m e k o l i k o je 'čista', podržava i usmjerava k o n t i n u u m dominacije. O v u fatalna povezanost m o g u ć e je prekinuti jedino revolucijom koja će tehnologiju i t e h n i k u učiniti p o d r e đ e n i m a p o t r e b a m a i ciljevima slobodnih ljudi" ( M a r c u s e , 1 9 6 9 . : 5 6 ) . M a r c u ­ se je zadržao pravi M a r x o v nazor ο tehnologiji smatrajući da o n a ne predstavlja p r o b l e m i da se može iskoristiti u razvijanju "boljeg" društva.

KRITIKA KULTURE P r e m a F r i e d m a n u , "Frankfurtska škola je najveću pažnju posvetila k u l t u r n o m p o d r u č j u " ( 1 9 8 1 . : 1 3 6 ) . Kritički teoretičari upućuju značajnu kritiku na o n o što su nazivaju "kulturnom industrijom", o d n o s n o racionaliziranim, b i r o k r a t i z i r a n i m strukturama (na primjer, televizijskim mrežama) koje kontroliraju m o d e r n u kultu­ ru. Interes za kulturnu industriju reflektira njihov interes za marksistički k o n c e p t "superstrukture", a ne za e k o n o m s k u osnovicu društva. Kulturna industrija, proi­ zvodeći o n o što se k o n v e n c i o n a l n o naziva " m a s o v n o m kulturom", definirana je k a o " u p r a v l j a n a , . . . n e s p o n t a n a , reificirana, lažna kultura, a ne stvarno događanje" (Jay, 1 9 7 3 . : 2 1 6 ) . Kritičke mislioce najviše zabrinjavaju dvije stvari. Prvo, njih brine njena lažnost. Smatraju da se sastoji od unaprijed zapakiranih cjelina ideja k o j e se, m a s o v n o proizvedene, šire masama p o m o ć u medija. D r u g o , kritičke t e o r e t i č a r e brinu njeni pacificirajući, represivni i zaglupljujući učinci k o j e ima na stanovništvo (Friedman, 1 9 8 1 . ; T a r , 1 9 7 7 . : 8 3 ) .

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

139

Kritička škola proučava, kritizira također i "industrije znanja" što se o d n o s i na c e n t r e za proizvodnju znanja (na primjer, sveučilišta, istraživački instituti), koji su postali a u t o n o m n e strukture u našem društvu. N j i h o v a im a u t o n o m i j a o m o g u ć u j e da se prošire p r e k o svojih stvarnih ovlaštenja (Schroyer, 1 9 7 0 . ) . Postali su r e p r e ­ sivne strukture, zainteresirane za širenje svoga utjecaja u društvu. M a r x o v a kritička analiza kapitalizma usmjeravala ga je p r e m a nadi u bolju budućnost, međutim, mnogi kritički teoretičari osjećali su apatičnost i b e s p o m o ć ­ nost. P r o b l e m e m o d e r n o g svijeta ne vezuju p o s e b n o uz kapitalizam, n e g o ih drže e n d e m i č n i m racionaliziranom svijetu, uključujući i socijalistička društva. B u d u ć ­ nost, u W e b e r o v i m p o j m o v i m a , vide kao "željezni kavez" sve racionaliziranijih struktura iz kojih se nada za bijegom čini sve manje m o g u ć o m . Pretežni dio kritičke teorije (kao i najveći dio M a r x o v i h originalnih formulaci­ ja) pisan je u obliku kritičkih analiza. Iako su kritički teoretičari imali i niz pozitivnih interesa, jedna od glavnih kritika tvrdi da su se više bavili k r i t i k a m a , n e g o što su dali pozitivne doprinose. T a je neizbježna negativnost ogorčila m n o g e koji stoga misle da kritička teorija može vrlo malo doprinijeti sociologijskoj teoriji.

Glavni doprinosi SUBJEKTIVNOST Pokušaj preusmjeravanja marksističke teorije u subjektivnom pravcu bio je velik doprinos kritičke škole. Iako takva orijentacija sadrži kritiku M a r x o v o g materija­ lizma i njegovog usredotočenja na e k o n o m s k e strukture, o n a je i snažan d o p r i n o s našem razumijevanju subjektivnih elemenata društvenog života. D o p r i n o s i kritič­ ke škole o d n o s e se i na osobni i na kulturni nivo. Hegelijanski korijeni marksističke teorije osnovni su izvor interesa za subjektiv­ nost. M n o g i kritički mislioci vraćaju se tim k o r i j e n i m a , o s o b i t o o n i m a iz ranih M a r x o v i h radova, p o s e b n o djelu Ekonomski i filozofski rukopisi iz 1844. godine ( 1 9 3 2 . / 1 9 6 4 . ) . N a taj su način slijedili rane marksističke revizioniste s p o č e t k a 2 0 . stoljeća kakvi su, na primjer, bili Karl Korsch i György Lukäcs, koji se nisu p o s e b n o zanimali za subjektivnost, nego su pokušali taj interes integrirati u tradicionalnu marksističku teoriju i njeno usredotočenje na objektivne strukture (Agger, 1 9 7 8 . ) . Korsch i Lukäcs nisu težili fundamentalnoj preobrazbi M a r x o v e t e o r i j e , n o kritički su teoretičari imali takav širi i ambiciozniji cilj. Z a p o č e t ć e m o s interesom kritičke teorije za kulturu. Preusmjerujući t r a d i c i o ­ nalni marksistički interes, kritička škola se usredotočila na "superstrukturu", a ne na e k o n o m s k u "bazu". J e d a n od razloga takvog p o m a k a bio je u t o m e što je kritička škola smatrala da su marksisti prenaglasili značenje e k o n o m s k i h struktu­ ra, a t o je dovelo do zanemarivanja interesa za ostale oblasti socijalne stvarnosti, p o s e b n o kulture. O s i m toga, takvu promjenu interesa p o t a k n u l e su m n o g o b r o j n e vanjske p r o m j e n e društva (Agger, 1 9 7 8 . ) . Prosperitet nastao poslije II. svjetskog rata p o s e b n o je, činilo se stvorio dojam da o p ć e n i t o nestaju unutarnje e k o n o m s k e suprotnosti, a o s o b i t o klasni sukob. Činilo se da je lažna svijest univerzalna, te da su i sve socijalne klase, uključujući i radničku klasu, izgleda postale korisnici i snažni podržavatelji kapitalističkog sistema. O v o m e m o ž e m o dodati sve proširenije uvjerenje da i u Sovjetskom Savezu, usprkos njegovoj socijalističkoj e k o n o m i j i ,

140

GLAVNE TEORIJE

postoji ugnjetavanje b a r e m u o n o j mjeri u k o j o j postoji i u kapitalističkom društvu. B u d u ć i da ova dva društvena sistema imaju različite e k o n o m s k e o s n o v i c e , kritički mislioci pokušali su drugdje pronaći osnovne uzroke represije. O n o p r e m a č e m u su se prvo uputili bila je kultura. Interesi Frankfurtske škole, ο k o j i m a smo ranije raspravili ­ r a c i o n a l n o s t , industrija kulture, industrija znanja ­ prošireni su i s n e k i m drugim c j e l i n a m a interesa, od kojih je najvažnija zanimanje za ideologiju. Ideologiju definiraju k a o sisteme ideja, često lažne i zbunjujuće, koje stvaraju socijetalne elite. Svi s p o m e n u ­ ti aspekti interesa mislilaca kritičke škole za proučavanje supersturkture m o g u se podvesti p o d opći naziv "kritika dominacije" (Agger, 1 9 7 8 . ; S c h r o y e r , 1 9 7 3 . ) . Interes za dominaciju bio je isprva stimuliran fašizmom u 1 9 3 0 - i m i 1 9 4 0 - i m g o d i n a m a , a kasnije se proširio na dominaciju u kapitalističkom društvu. S u v r e m e ­ ni je svijet dostigao stadij najveće m o g u ć e dominacije nad p o j e d i n c i m a . Z a p r a v o , k o n t r o l a je t o l i k o p o t p u n a da za njeno provođenje nije p o t r e b n a nikakva p o s e b n a aktivnost upravljača. K o n t r o l a prodire u sve aspekte kulturnog svijeta, i što je još važnije, učesnici je internaliziraju. U biti, akteri se sami podvrgavaju d o m i n a c i j i u ime šire socijalne strukture. D o m i n a c i j a je dosegnula toliko usavršen stadij da n a m se čini k a k o više u o p ć e i ne postoji. Budući da se dominacija više ne doživljava p o g u b n o m ili alijenirajućom od pojedinaca, često izgleda da je svijet upravo o n a k a v kakav treba biti. Akterima u o p ć e više nije jasno kakav bi svijet trebao biti. T o je potkrijepilo pesimizam kritičkih mislilaca, koji nisu mogli vidjeti k a k o r a c i o n a l n a analiza u o p ć e m o ž e p o m o ć i promjeni situacije. J e d a n o d aspekata interesa kritičke škole u području kulture je o n o što H a b e r ­ mas ( 1 9 7 5 . ) naziva legitimacijama. O n e m o g u biti definirane k a o sistem ideja k o j e generira politički sistem, a teorijski i bilo koji drugi sistem, da bi p o d r ž a o p o s t o j a ­ nje sistema. Sistemi legitimacija "mistificiraju" politički sistem, čineći n e j a s n i m o n o što se zapravo zbiva. Iznad svega, spomenuti sistemi ideja legitimiraju status quo. Pa ipak, m n o g i ljudi sve teže prihvaćaju ove legitimacije, što rezultira t i m e da u suvremenim političkim sistemima, kakav je, na primjer, onaj u S A D , dolazi do "legitimacijske krize". R a l p h a M i l i b a n d a ( 1 9 7 4 . ) , na primjer, zanima k o l i k o će još dugo ljudi vjerovati u d e m o k r a c i j u u svjetlu rastuće centralizacije državnog kapi­ talizma, a H a b e r m a s ( 1 9 7 5 . ) se pita do kada će ljudi nastaviti vjerovati u ideju boljeg života u budućnosti, suočeni s p r o b l e m i m a kakvi su, na primjer, inflacija i e k o n o m s k o zaostajanje. O s i m na ovakve interese za kulturu, kritička se škola t a k o đ e r u s r e d o t o č i l a na aktere i njihovu svijest te na promjene koje su im se desile u m o d e r n o m svijetu. Svijest masa sve se više k o n t r o l i r a p o m o ć u vanjskih sila (kakva je, na primjer, industrija k u l t u r e ) . Z b o g toga mase nisu u stanju razviti r e v o l u c i o n a r n u svijest. N a žalost, kritički teoretičari, k a o ni većina marksista i sociologa, često nisu j a s n o razgraničili individualnu svijest i kulturu, a ni specificirali m n o g o b r o j n e veze k o j e postoje m e d u njima. U većini svojih radova s l o b o d n o se kreću između svijesti i kulture, g o t o v o p o t p u n o nesvjesni da mijenjaju nivoe. V e o m a je vrijedan i pokušaj kritičkih teoretičara, osobito M a r c u s e a ( 1 9 6 9 . ) , da integriraju F r e u d o v e k o n c e p t e svijesnog (i nesvjesnog) u kritičko-teorijsku inter­ pretaciju kulture. Friedman ( 1 9 8 1 . ) smatra da su kritički teoretičari iz F r e u d o v o g rada preuzeli tri o s n o v n a e l e m e n t a : (1) psihologijsku strukturu k o j u su ugradili u svoje t e o r i j e ; (2) ideju psihopatologije koja im je o m o g u ć i l a lakše razumijevanje i negativnog utjecaja m o d e r n o g društva i neuspjeha r e v o l u c i o n a r n e svijesti; i (3) m o g u ć n o s t i psihičkog o s l o b o đ e n j a . J e d n a je od prednosti interesa za individualnu

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

141

svijest t o što je uvela korisnu korekciju pesimizmu kritičke škole i njenoj orijenta­ ciji na kulturna ograničenja. I a k o su ljudi kontrolirani, ispunjeni lažnim p o t r e b a ­ m a i anestezirani, u frojdovskim p o j m o v i m a oni ipak imaju libido (u najširem smislu seksualnu energiju) koji osigurava osnovni izvor energije za kreativnu akciju usmjerenu prema rušenju glavnih oblika d o m i n a c i j e .

DIJALEKTIKA Drugi o s n o v n i pozitivni interes kritičke teorije predstavlja proučavanje dijalektike u o p ć e , k a o i različitih varijacija njenih specifičnih manifestacija. N a n a j o p ć e n i t i j o j razini, dijalektički pristup označava usredotočenje na socijalni totalitet . Paul C o n n e r t o n d o b r o opisuje kritički pristup socijalnom t o t a l i t e t u : "Niti jedan parci­ jalni aspekt socijalnog života, kao ni bilo koji izolirani f e n o m e n , ne m o g u se u potpunosti shvatiti ukoliko nisu povezani s historijskom c j e l i n o m i s o c i j a l n o m strukturom shvaćenom k a o cjelina" ( 1 9 7 6 . : 1 2 ) . T o obuhvaća odbacivanje u s r e d o t o č e n j a na bilo koji specifičan aspekt društvenog života, p o s e b n o na e k o n o m s k i sistem, izvan njegovog šireg k o n t e k s t a . Ovaj pristup t a k o đ e r obilježava i interes za m e đ u s o b n e povezanosti različitih nivoa socijalne stvarnosti, od kojih su najvažniji individualna svijest, kulturna superstruktura i e k o n o m s k a struktura. Dijalektika se t a k o đ e r temelji i na m e t o d o l o š k o m receptu: jedna k o m p o n e n t a socijalnog života ne m o ž e se proučavati izolirano od drugih. N a v e d e n a ideja ima i dijakronijske i sinkronijske k o m p o n e n t e . Sinkronijski p o g l e d usmjerava nas na proučavanje m e đ u s o b n i h povezanosti k o m p o n e n a t a društva u okviru suvremene cjeline. Dijakronijski pogled odnosi se na proučavanje historijskih korijena današnjeg društva, kao i mogućih t r e n d o v a njegovog razvoja u budućnosti (Bauman, 1 9 7 6 . ) . D o m i n a c i j a socijalnih i kulturnih struktura nad ljudima - " j e d n o d i m e n z i o n a l n o " društvo, da u p o t r i j e b i m o M a r c u s e o v izraz, rezul­ tat je specifičnog historijskog razvoja i ne predstavlja univerzalnu karakteristiku ljudskog r o d a . O v a historijska perspektiva suprotstavlja se u o b i č a j e n o m gledištu izraženom u kapitalizmu koje tvrdi da je sistem prirodan i neizbježan. P r e m a stajalištima kritičkih teoretičara (i drugih marksista) ljudi počinju p r o m a t r a t i društvo k a o "drugu prirodu"; o n o se "... u okviru u o b i č a j e n o g razmišljanja shvaća k a o strana, b e s k o m p r o m i s n a , zahtjevna i m o ć n a snaga - u potpunosti protivna ljudskoj prirodi. D a bi se priklonio pravilima razuma, da bi se r a c i o n a l n o p o n a š a o , da bio postigao uspjeh, da bi bio slobodan, čovjek se danas m o r a prilagoditi ' d r u g o j p r i r o d i ' " (Bauman, 1 9 7 6 . : 6 ) . Kritički teoretičari raspravljaju i ο budućnosti, no slijedeći M a r x o v originalni put ipak odbijaju biti utopisti; umjesto toga, usredotočuju se na kritiku i p r o m j e n e u s u v r e m e n o m društvu. M e đ u t i m , umjesto da svoju pažnju usmjere na e k o n o m s k u strukturu društva, kako je to učinio M a r x , proučavaju njegovu kulturnu super­ strukturu. N j i h o v dijalektički pristup usmjerava ih da proučavaju stvarni svijet. S jedne strane t o znači da nisu bili zadovoljni traganjem za istinom u znanstvenim l a b o r a t o r i j i m a . K o n a č n i test njihovih ideja je stupanj u k o j e m su te ideje prihvaće­ ne i korištene u praksi. Proces koji se odvija kada ljudi shvate da su žrtve iskrivljene k o m u n i k a c i j e i kada počinju preuzimati ideje kritičke teorije da bi se oslobodili od takvog sistema, kritički teoretičari nazivaju autentizacijom (Bau3

3

Jay (1984.) smatra da "totalitet" leži u srcu Marxove teorije uopće, a ne samo u kritičkoj teoriji.

142

GLAVNE TEORIJE

m a n , 1 9 7 6 . : 1 0 ) . O v o dovodi do drugog aspekta interesa kritičkih mislilaca o s l o b o đ e n j a ljudskog roda ( M a r c u s e , 1 9 6 . : 2 2 2 ) . R e č e n o m n o g o apstraktnije, m o g l o bi se reći da su se kritički teoretičari zanimali za m e đ u s o b n o djelovanje i međusobne odnose teorije i prakse. Stajalište je Frankfurtske škole da su te dvije dimenzije u kapitalističkom društvu striktno razdvojene (Schroyer, 1 9 7 3 . : 2 8 ) . Teoretiziranje je u svojim r u k a m a imala j e d n a delegirana grupa ili - bliže istini - o n a koja si je uzela to pravo, d o k je praktični život bio o d r e đ e n drugoj, manje m o ć n o j grupi. Stoga, u m n o g i m slučajevima, teorijski rad nije bio pod utjecajem onoga što se događalo u stvarnom svijetu, a t o je dovodilo do osiromašene i u velikoj mjeri irelevantne marksističke i s o c i o l o g i j ­ ske teorije. Cilj je postizanje ujedinjavanja teorije i prakse i p o n o v n o uspostavlja­ nje međusobnih veza. U t o m će slučaju teorija reagirati na praksu, a praksa će biti oblikovana t e o r i j o m . U t a k v o m će procesu i teorija i praksa biti o b o g a ć e n e . U n a t o č ovim ciljevima, kritička teorija nije u većoj mjeri uspjela ujediniti teoriju i praksu. U biti, jedna od najčešće izricanih kritika ovoj teoriji o g l e d a se u tvrdnji da je pisana na način koji je p o t p u n o nedostupan najširim slojevima. N a d a l j e , n j e n o proučavanje kulture i superstrukture odvelo ju je p r e m a vrlo ezoteričnim pitanjima, a m a l o je m o g l a reći ο pragmatičkim, svakodevnim briga­ m a običnih ljudi. J e d a n od najpoznatijih dijalektičara kritičke škole je J ü r g e n H a b e r m a s ( 1 9 7 0 . ; 1 9 7 1 . ) . N j e g o v interes za proučavanje povezanosti znanja i ljudskog interesa predstavlja primjer širokog dijalektičkog dijapazona odnosa subjektivnih i o b j e k ­ tivnih činilaca. N o , bio je oprezan ukazujući na t o da se objektivni i subjektivni činioci ne m o g u proučavati izolirano jedni od drugih. Prema H a b e r m a s u , znanje postoji na o b j e k t i v n o m nivou, a ljudski su interesi više subjektivni f e n o m e n i . H a b e r m a s razlikuje tri sistema znanja i njima korespondirajuće interese. I n t e r e ­ si koji su prikriveni i nalaze se u pozadini, a koji upravljaju svim sistemima znanja, uglavnom su nepoznati laicima, a zadatak je kritičkih t e o r e t i č a r a da ih otkriju. Prvi tip znanja je analitička znanost ili klasični pozitivistički znanstveni sistemi. P r e m a H a b e r m a s u , prikriveni interes tog sistema znanja je t e h n i č k a k o n t r o l a koja m o ž e biti primijenjena na o k o l i n u , druga društva ili ljude u društvu. Analitička znanost, smatra H a b e r m a s , sama sebe vrlo lako usmjerava p r e m a jačanju represiv­ ne k o n t r o l e . Drugi tip sistema znanja je humanističko znanje, a njegov interes je razumijevanje svijeta. O n pretpostavlja da razumijevanje prošlosti o b i č n o p o m a ž e razumjevanju današnjice. Praktični interes takvog sistem znanja je u z a j e d n i č k o m shvaćanju i samorazumijevanju. T a k a v sistem znanja nije ni represivan ni o s l o b a ­ đajući. T r e ć i tip je kritičko znanje k o j e m u se i H a b e r m a s , i F r a n k f u r t s k a škola o p ć e n i t o , priklanjaju. Interes vezan uz navedeni tip znanja je ljudska e m a n c i p a c i j a . M i s l i l o se da će kritičko znanje koje su H a b e r m a s i drugi potaknuli dovesti do porasta samosvijesti masa ( p o m o ć u mehanizama što su ih artikulirali frojdovci) što će dovesti do socijalnih p o k r e t a koji će rezultirati o č e k i v a n o m e m a n c i p a c i j o m .

Kritika kritičke teorije Kritička je teorija bila p r e d m e t o m mnogih kritika ( B o t t o m o r e , 1 9 8 4 . ) . Prvo, bila je optužena da je ahistorična, da se bavi raznolikim događajima (na primjer, nacizam 1 9 3 0 - i h g o d i n a ; antisemitizam 1 9 4 0 - i h ; studentski revolt I 9 6 0 . ) , bez m n o g o pažnje na njihove historijske i komparativne k o n t e k s t e . O v o je vrlo p o r a -

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

143

žavajuća kritika bilo koje marksističke teorije, koja bi u svojoj suštini m o r a l a biti historijska i k o m p a r a t i v n a . D r u g o , kritička je škola, k a k o s m o već vidjeli, g o t o v o u p o t p u n o s t i zanemarila e k o n o m i j u . K o n a č n o , ali i p o v e z a n o s p r e t h o d n i m , kritički teoretičari smatrali su da je radnička klasa nestala k a o r e v o l u c i o n a r n a snaga, što je u p o t p u n o j suprotnosti s klasičnom marksističkom analizom. Kritike poput ovih usmjerile su tradicionalne marksiste kakav je, na primjer, B o t t o m o r e da zaključe i sljedeće: "Frankfurtska je škola, u svom o r i g i n a l n o m izdanju, i k a o škola marksizma ili sociologije, mrtva" ( 1 9 8 4 . : 7 6 ) . Slično mišljenje izrazio je i G r e i s m a n koji kritičku teoriju označava "paradigmom k o j a je pala" ( 1 9 8 6 . : 2 7 3 ) . I a k o je umrla kao distinktivna škola, m n o g e njene ideje našle su svoj put u marksizam, neomarksisičku sociologiju, pa čak i u glavni tijek razvoja sociologije. Z b o g toga B o t t o m o r e zaključuje da se u slučaju H a b e r m a s a , kritička škola približila marksizmu i s o c i o l o g i j i " . . . a i s t o d o b n o , neke su distinktivne ideje Frankfurtske škole preživjele i dalje razvijane" ( 1 9 8 4 . : 7 6 ) . I a k o je kritička škola možda u opadanju, J ü r g e n H a b e r m a s i njegove teorije vrlo su aktivni. I a k o s m o u dosadašnjem izlaganju spominjali s a m o n e k a o d njegovih razmišljanja, završit ć e m o odjeljak ο kritičkoj teoriji m n o g o preciznijim p r e g l e d o m njegovih ideja.

Ideje Jürgena Habermasa Raspravu ο H a b e r m a s o v i m idejama započet ć e m o njegovim p o g l e d i m a na teorije K a r l a M a r x a . H a b e r m a s je već odavno istaknuo da želi "... razviti teorijski p r o ­ gram koji shvaća kao rekonstrukciju historijskog marksizma" ( 1 9 7 9 . : 9 5 ) . H a b e r ­ mas preuzima M a r x o v o polazište (ljudski potencijal, ideju čovjeka kao svjesnog bića, "svrsishodnu ljudsku djelatnost") kao svoje o s o b n o polazište. M e đ u t i m , H a b e r m a s ( 1 9 7 1 . ) smatra da M a r x nije uspio uvidjeti razliku između dviju anali­ tičkih distinktivnih k o m p o n e n a t a ideje ο čovjeku kao ο r o d n o m biću - između rada ( o d n o s n o djelatnosti, svrhovito-racionalnog djelovanja) i društvene (ili sim­ b o l i č k e ) interakcije (ili komunikativnog djelovanja). M a r x je z a n e m a r i o k o m u n i ­ kativno djelovanje, smatra H a b e r m a s , i sve je reducirao na rad. P r o b l e m u M a r x o v o m radu leži, p r e m a H a b e r m a s u , u "redukciji samogenerativnog čina ljudske vrste p r e m a radu" ( 1 9 7 1 . : 2 ) . Z b o g toga H a b e r m a s izjavljuje: " K a o svoje polazište, uzimam fundamentalnu distinkciju između rada i interakcije" ( 1 9 7 0 . : 9 1 ) . U cjelo­ k u p n o m svom radu H a b e r m a s razmatra ovu distinkciju, iako najčešće koristi p o j m o v e "svrhovito-racionalno djelovanje" (rad) i "komunikacijsko djelovanje" (interakcija). U okviru svrhovito-racionalnog djelovanja, H a b e r m a s razlikuje i n s t r u m e n t a l n o i strategijsko djelovanje. O b a tipa djelovanja uključuju kalkulaciju u ostvarivanju samointeresa. Instrumentalno djelovanje odnosi se na jednog aktera koji r a c i o n a l ­ n o kalkulira u p o t r e b u najboljih sredstava za postizanje o d r e đ e n o g cilja. Strategij­ sko djelovanje uključuje dvije ili više o s o b a koje koordiniraju svrhovito-racionalnu akciju za postizanje cilja. Cilj obaju tipova djelovanja je i n s t r u m e n t a l n o postig­ nuće. H a b e r m a s se najviše interesira za komunikacijsko

djelovanje gdje se

"... djelovanja uključenih agenata ne koordiniraju pomoću egocentričke kalkulacije za postizanje uspjeha, nego pomoću akcije postizanja razumijevanja. U komunikacijskoj akciji učesnici se ne orijentiraju primarno na svoje osobne uspjehe; svoje osobne ciljeve

144

GLAVNE TEORIJE

postižu u uvjetima u kojima mogu uskladiti definicija situacije"

svoje planove akcija na bazi

zajedničkih

(Habermas, 1 9 8 4 . : 2 8 6 ; kurziv naš). D o k je rezultat svrhovito-racionalnog djelovanja postignuće cilja, rezultat k o ­ munikacijskog djelovanja je postizanje komunikacijskog razumijevanja. Sasvim je jasno da je govor vrlo bitan u k o m u n i k a t i v n o m djelovanju. M e đ u t i m , t a k v o je djelovanje znatno šire negoli o n o koje obuhvaća "akte g o v o r a ili ekviva­ lentne oblike neverbalne ekspresije" ( H a b e r m a s , 1 9 8 4 . : 2 7 8 ) . Najvažnija t o č k a razlikovanja H a b e r m a s a i M a r x a je u t o m e da k o m u n i k a c i j s k o djelovanje, a ne svrhovito-racionalno djelovanje (rad) predstavlja najdistinktivniji i najprodorniji ljudski f e n o m e n . T a k v o djelovanje, (a ne rad) temelj je c j e l o k u p n o g s o c i o - k u l t u r n o g života k a o i svih humanističkih znanosti. T a m o gdje se M a r x usmjerio na rad, H a b e r m a s se usredotočio na k o m u n i k a c i j u . M a r x se ne usredotočuje samo na rad o p ć e n i t o , nego slobodan i kreativan rad ( r o d n o biće) uzima k a o svoju polazišnu t o č k u za kritičku analizu rada u različitim historijskim e p o h a m a , p o s e b n o u kapitalizmu. H a b e r m a s polazi sa sličnog stajali­ šta, no kreće se u prostoru komunikacije, a ne u prostoru s v r h o v i t o - r a c i o n a l n o g djelovanja. H a b e r m a s o v a polazišna t o č k a je neiskrivljena k o m u n i k a c i j a , k o m u n i ­ kacija bez prinude. S tim polazištem, H a b e r m a s m o ž e kritički analizirati iskrivlje­ nu k o m u n i k a c i j u . O n se bavi o n i m socijalnim strukturama k o j e iskrivljavaju k o m u n i k a c i j u , upravo kao što je M a r x ispitivao strukturalne izvore d e f o r m a c i j e rada. I a k o imaju različita polazišta, i H a b e r m a s i M a r x imaju polazišta, što im o m o g u ć u j e da izbjegnu relativizam u prosuđivanju različitih historijskih f e n o m e ­ na. H a b e r m a s je kritizirao o n e t e o r e t i č a r e , p o s e b n o W e b e r a i ranije kritičke t e o r e t i č a r e , zbog nedostatka o s n o v n o g polazišta uslijed čega su skliznuli u relati­ vizam. Postoji t a k o đ e r još jedna paralela između M a r x a i H a b e r m a s a i njihovih p o l a ­ zišta. Z a o b o j i c u s p o m e n u t e osnove predstavljaju ne samo analitička polazišta n e g o i njihove političke ciljeve. Z a M a r x a je cilj k o m u n i s t i č k o društvo u k o j e m će o s l o b o đ e n i rad (rodno biće) prvi put postojati, a H a b e r m a s o v politički cilj je društvo s neiskrivljenom k o m u n i k a c i j o m (komunikativno djelovanje). D a bi posti­ gao n e p o s r e d a n cilj, M a r x teži eliminaciji (kapitalističkih) barijera koje sprječava­ ju o s l o b o đ e n j e rada, a H a b e r m a s želi ukloniti barijere koje o m e t a j u s l o b o d n u komunikaciju. O v d j e se H a b e r m a s ( 1 9 7 3 . ) , k a o i drugi kritički teoretičari, oslanja na F r e u d a nalazeći m n o g e paralele između o n o g a što psihoanalitičari rade na individualnoj razini i o n o g a što on misli da bi trebalo uraditi na socijetalnoj razini. H a b e r m a s smatra psihoanalizu t e o r i j o m ο iskrivljenoj komunikaciji k o j a se trudi o m o g u ć i t i p o j e d i n c i m a komuniciranje na n e d e f o r m i r a n način. Psihoanalitičar teži utvrditi uzroke iskrivljenja u o s o b n o j komunikaciji, o d n o s n o obuzdati zapreke k o m u n i k a ­ ciji. P o m o ć u refleksije psihoanalitičar pokušava p o m o ć i osobi da prevlada ove zapreke. Slično t o m e , terapeutskom kritikom, o d n o s n o kroz "oblik argumentacije k o j a p o m a ž e objasniti sistematsku prirodu samoobmanjivanja" (Habermas, 1 9 8 4 . : 2 1 ) , kritički teoretičari i komunistička partija /Habermas, 1 9 7 3 . / pokušava­ ju p o m o ć i ljudima da prevladaju socijalne barijere i postignu neiskrivljene k o m u ­ nikaciju. U t o m je, dakle, analogija između psihoanalize i kritičke teorije (mnogi kritičari drže takvu analogiju n e l e g i t i m n o m ) . Psihoanalitičar pomaže pacijentu na sličan način na koji socijalni kritičar pomaže ugnjetenim grupama u društvu.

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

145

Z a H a b e r m a s a , kao i za M a r x a , temelj idealnog budućeg društva postoji u s u v r e m e n o m svijetu. Z a M a r x a se elementi ideje ο r o d n o m biću nalaze u radu u kapitalističkom društvu. Z a H a b e r m a s a , pak, elementi neiskrivljene k o m u n i k a c i j e m o g u se p r o n a ć i u svakom činu suvremene k o m u n i k a c i j e . T o nas dovodi bliže središnjem pojmu racionalizacije u H a b e r m a s o v o m radu. O v d j e je H a b e r m a s pod utjecajem ne samo M a r x o v o g nego i W e b e r o v o g rada. U svom radu ο racionalizaciji, H a b e r m a s i dalje zadržava distinkcije između svrhovit o - r a c i o n a l n o g i komunikativnog djelovanja. M n o g i radovi ranijih t e o r e t i č a r a , p r e m a H a b e r m a s o v o m stajalištu, bili su usredotočeni na racionalizaciju svrhovito- r a c i o n a l n o g djelovanja, što je dovelo do porasta proizvodnih snaga i p o v e ć a n e t e h n o l o š k e k o n t r o l e života ( H a b e r m a s , 1 9 7 0 . ) . Ovaj oblik racionalizacije m o ž d a je glavni, osnovni p r o b l e m suvremenog svijeta, k a k o su t o držali i W e b e r i M a r x . M e đ u t i m , p r o b l e m leži u racionalizaciji svrhovito-racionalnog djelovanja, a ne racionalizacije u o p ć e . Z a p r a v o , p r e m a H a b e r m a s u , rješenje p r o b l e m a racionaliza­ cije svrhovito-racionalnog djelovanja leži u racionalizaciji k o m u n i k a c i j s k o g djelo­ vanja. Racionalizacija komunikativnog djelovanja vodi ka k o m u n i k a c i j i o s l o ­ b o đ e n o j o d dominacije, k s l o b o d n o m i o t v o r e n o m komuniciranju. Ovdje r a c i o n a ­ lizacija uključuje emancipaciju, o d n o s n o "otklanjanje ograničenja u komunikaciji" ( H a b e r m a s , 1 9 7 0 . : 1 1 8 ; vidi također i H a b e r m a s , 1 9 7 9 . ) . T u se ranije s p o m e n u t i H a b e r m a s o v rad ο legitimaciji i, u širem smislu ο ideologiji, najbolje uklapa. T o jest, ovi navedeni elementi predstavljaju dva osnovna uzroka iskrivljene k o m u n i ­ kacije, koji se moraju eliminirati ako želimo imati slobodnu i o t v o r e n u k o m u n i k a ­ ciju. N a razini socijalnih n o r m i , takva će racionalizacija uključivati smanjivanje n o r m a t i v n o g ugnjetavanja i rigidnosti, što će dovesti do porasta o s o b n e fleksibil­ nosti i refleksivnosti. Razvoj ovih novih nerestriktivnih ili manje restriktivnih n o r m a t i v n i h sistema u srcu je H a b e r m a s o v e teorije socijalne evolucije. U m j e s t o n o v o g proizvodnog sistema, racionalizacija za H a b e r m a s a ( 1 9 7 9 . ) vodi p r e m a n o v o m , manje d e f o r m i r a j u ć e m n o r m a t i v n o m sistemu. I a k o su m n o g i optužili H a b e r m a s a da je presjekao svoje marksističke korijene p o m i č u ć i centar svoje analize s materijalne na normativnu razinu, sam H a b e r m a s drži takvu kritiku nerazumijevanjem njegovog stajališta. Posljednju t o č k u ovog procesa evolucije, prema H a b e r m a s u , predstavlja r a c i o ­ nalno društvo. Ovdje racionalnost označava uklanjanje barijera koje iskrivljuju k o m u n i k a c i j u , a na općenitijoj razini označava komunikacijski sistem u k o j e m se ideje o t v o r e n o prezentiraju i otvorene su kritikama; p r o c e s o m argumentiranja dolazi se do zajedničkog suglasja. D a bismo to bolje razumjeli, detaljnije ć e m o se upoznati s H a b e r m a s o v o m k o m u n i k a c i j s k o m t e o r i j o m . H a b e r m a s razlikuje ranije s p o m e n u t o komunikacijsko djelovanje i razgovor. D o k se k o m u n i k a c i j s k o djelovanje odvija svakodnevno, razgovor je "..takav oblik komunikacije koji je izdvojen iz konteksta iskustva i djelovanja i čije nas strukture uvjeravaju: da su vrijednosti zahtjeva prosudbi, preporuka ili upozorenja, ekskluzivni predmet rasprave; da učesnici u raspravi, teme i doprinosi nisu ničim drugim ograničeni, osim u odnosu na cilj testiranja vrijednosti zahtjeva u raspravi; da se ne smije koristiti nikakva sila osim snage boljeg argumenta; te da su isključeni svi motivi osim kooperativne potrage za istinom" (Habermas, 1 9 7 5 . : 1 0 7 - 1 0 8 ) .

146

GLAVNE TEORIJE

U t e o r i j s k o m svijetu razgovora, ali također prikrivena u podlozi svijeta k o m u ­ nikacijskog djelovanja, nalazi se "idealna situacija razgovora" u k o j o j nikakva snaga ili m o ć ne određuje čiji će argument pobijediti; bolji a r g u m e n t postaje p o b j e d n i č k i m . T e ž i n a dokumentacije i argumentacije određuje što će biti shvaće­ n o kao n e p o b i t n o ili istinito. Argument koji proistječe iz takvog razgovora (i ο č e m u se učesnici slažu ili ne slažu) je istina. N a taj način H a b e r m a s prihvaća konsenzualnu teoriju istine (radije negoli kopiju /ili "realističnu"/ teoriju istine). Istina je dio c j e l o k u p n e komunikacije i njen puni izražaj je cilj H a b e r m a s o v e e v o l u c i o n e teorije. T h o m a s M c C a r t y ο t o m e kaže: "Ideja istine k o n a č n o ukazuje na oblik interakcije koji je o s l o b o đ e n svih iskrivljujućih utjecaja. ' D o b a r i istinit život' je cilj kritičke teorije i prirođen je p o j m u istine; on je anticipiran u s v a k o m činu g o v o r a " ( 1 9 8 2 . : 3 0 8 ) . Konsenzus se teorijski pojavljuje u razgovoru (a predteorijski u k o m u n i k a t i v ­ n o m djelovanju) kada četiri tipa zahtjeva za pravovaljanošću postave i prihvate o n i koji interaktiraju. Prvo, g o v o r n i k o v o izlaganje m o r a biti razumljivo i j a s n o . D r u ­ g o , prijedlozi k o j e govornik iznosi su istiniti; drugim riječima, g o v o r n i k se oslanja na p o u z d a n o znanje. T r e ć e , govornik izlaže istinu (istinoljubiv j e ) , predlažući svoje prijedloge; govorniku se m o ž e vjerovati. Č e t v r t o , govornik ima p r a v o , a t o se od njega i o č e k u j e , da iznese navedene prijedloge; on ili o n a imaju pravo na t o . Konsenzus se javlja onda kada su sva navedena četiri uvjeta pravovaljanosti postavljena i prihvaćena; on se, međutim, ruši kada se jedan ili više uvjeta dovedu u pitanje (na primjer, dovođenje u pitanje prava g o v o r n i k a da iznese odgovarajuće prijedloge). Vraćajući se na raniju tvrdnju, s p o m e n u t ć e m o t a k o đ e r da u m o d e r ­ n o m svijetu postoje sile koje iskrivljuju navedeni p r o c e s , sprječavaju pojavu k o n ­ senzusa, što m o r a , ako se želi postići H a b e r m a s o v ideal društva, biti p r e v l a d a n o . N a taj način, a u okviru tradicije kritičke t e o r i j e , H a b e r m a s razvija snažnu varijantu vlastite teorije. Iako se o n a u najširem smislu zadržava u okviru kritičke t e o r i j e , a o p ć e n i t o i u okviru marksističkih tradicija, o n a posjeduje m n o g o b r o j n e stvarno distinktivne e l e m e n t e . Štoviše, teorija se nastavlja i dalje razvijati, i u svom, novijem radu ( 1 9 8 4 . ) H a b e r m a s se upućuje u neka nova zanimljiva p o d r u č ­ ja k o j a njegovu teoriju još više udaljuju od kritičke i marksističke t e o r i j e . N a j n o v i ­ je razvoje u H a b e r m a s o v o j teoriji raspravit ć e m o u posljednjem poglavlju ove knjige.

STRUKTURALNI MARKSIZAM Strukturalni marksizam se najčešće povezuje s grupom francuskih marksista (na primjer, Louis Althusser, N i c o s Poulantzas i M a u r i c e G o d e l i e r ) pa se stoga često naziva francuskim strukturalizmom. M e đ u t i m , k a k o ovaj pristup ima m n o g o pristalica i izvan Francuske, mi ć e m o ovu školu zvati š k o l o m strukturalnog m a r ­ ksizma. K a k o s a m o ime sugerira, strukturalni marksizam predstavlja spajanje dviju škola - marksizma i strukturalizma. Strukturalizam proučava skrivene, dubinske strukture društvenog života. Kasnije ć e m o vidjeti da on o b u h v a ć a široki raspon vrlo kompliciranih ideja. U 9 . poglavlju, uz detaljnu raspravu ο strukturalizmu, razmotrit ć e m o i odnose između strukturalizma o p ć e n i t o i strukturalnog marksiz­ m a . Vidjet ć e m o da, iako ove dvije orijentacije imaju m n o g o toga zajedničkog,

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

147

postoje i značajne razlike. N a š je interes ovdje usmjeren na proučavanje o n e vrste marksizma koji predstavlja strukturalni marksizam; kasnije ć e m o raspravljati ο ovoj orijentaciji kao ο vrsti strukturalizma.

Kritika drugih marksističkih teorija D o b a r način da se približimo strukturalnom marksizmu je taj da raspravimo ο njegovoj kritici drugih marksističkih teorija. O p ć e n i t o se može reći da strukturalni marksisti sami sebe vide kao najiskrenije nastavljače M a r x o v o g rada, o s o b i t o njegovih kasnijih radova. O s i m što ispituju čistoću drugih marksističkih t e o r e t i č a ­ ra, strukturalni marksisti upućuju i niz m n o g o specifičnijih napada (Burris, 1979.). Prvo, strukturalni marksisti kritiziraju tendenciju mnogih marksista koji u svojim analizama prenaglašavaju značaj empirijskih p o d a t a k a . Slijedeći takav put, strukturalni marksisti, kakav je, na primjer, G o d e l i e r ( 1 9 7 2 a . ) , istražuju stvarno važne karakteristike kapitalističkog života koje se m o r a j u potražiti u njegovim dubinskim skrivenim strukturama, a ne u uočljivim činjenicama koje m n o g o puta prikrivaju pravu prirodu ove strukture. D r u g o , strukturalni marksisti također odbacuju sklonost m n o g i h marksista p r e m a historijskim istraživanjima, budući da historicizam t a k o đ e r doživljavaju k a o pravac previše osnovan na empirijskim p o d a c i m a , čime se negiraju skrivene strukture. T a k o đ e r , oni odbacuju historicizam jer vjeruju da je primarni zadatak marksizma izučavanje suvremene strukture. T e k n a k o n što u z m o g n e m o razumjeti o s n o v n e strukture suvremenog svijeta, m o ž e m o započeti proučavati historijske p r o c e s e . Interesantno je da je ova tvrdnja reminescencija na stajalište glavnog kritičara marksističke teorije - T a l c o t t a Parsonsa - koji je t a k o đ e r smatrao da je proučavanje strukture pretpostavka za teoriju povijesti i socijalne p r o m j e n e . T r e ć e , strukturalni marksisti oštro kritiziraju redukcionistički e k o n o m s k i de­ t e r m i n i z a m koji je karakterističan za neke marksističke teorije. I a k o strukturalni marksisti uviđaju važnost e k o n o m i j e , pa je čak vide kao d e t e r m i n a n t n u "u posljedn o j instanci", slažu se ο važnosti i drugih sektora društvenog života, n a r o č i t o političkih i ideoloških struktura. Poulantzas, na primjer, odbacuje ideju da država samo odražava e k o n o m i j u ; o n a m o ž e biti shvaćena kao da posjeduje "relativnu a u t o n o m i j u " . I specifičnije, Poulantzas se sukobljava s onim deterministima koji smatraju da će e k o n o m s k i razvoj slijediti neovisno ο t o m e kakav tip države postoji. D r u g i m riječima, on kritizira one koji tvrde da n e m a nikakve razlike i m a m o li fašizam ili demokraciju. Poulantzas zaključuje: " O v d j e , k a o i drugdje, oblici te buržoaske dominacije daleko su od toga da bi izazivali indiferentnost" (1976.:21). Poulantzas se izdvaja medu kritičarima pasivnog odnosa onih marksističkih t e o r e t i č a r a koji tvrde da bi se fašizam na neki način sam od sebe urušio kao razultat vlastitih unutarnjih e k o n o m s k i h kontradikcija, te da, p r e m a t o m e , nije bilo p o t r e b n o poduzimati protiv njega bilo kakve akcije. Poulantzas t a k o đ e r kritizira o n e koji drže da je imperijalizam samo e k o n o m s k i f e n o m e n . P r e m a njemu, radi se ο m n o g o kompleksnijem procesu koji uključuje političke, ideološke i e k o n o m s k e aspekte. Iako Poulantzas (i drugi strukturalni marksisti) priznaje važnost e k o n o m i j e , on također tvrdi da u bilo k o j e m trenutku, neke druge socijal­ ne strukture m o g u zauzeti dominantan položaj.

148

GLAVNE TEORIJE

K o n a č n o , strukturalni marksisti kritiziraju tendenciju većeg b r o j a drugih m a r ­ ksista (posebno kritičkih teoretičara) koji subjektiviziraju i humaniziraju p o d r u č j e . J a y misli da su strukturalni marksisti "u potpunosti odbacili humanistički i subjektivistički k o n c e p t marksizma" ( 1 9 8 4 . : 3 8 8 ) . Z a strukturaliste, c e n t a r pažnje m o r a biti usredotočen na objektivne strukture društva - e k o n o m i j u , politiku, ideologiju - a ne na aktere u tim strukturama. N a taj način strukturalisti odbacuju h u m a n i ­ stičku interpretaciju M a r x o v e t e o r i j e ; napor da se p o n o v n o p o t a k n u M a r x o v i historijski interesi; usredotočenje na M a r x o v e humanističke radove (na primjer, Rukopise iz 1844. godine); naglaske na hegelijanske korijene marksističke t e o r i j e ; k a o i orijentaciju na voluntarističke aktere, interpersonalne o d n o s e , pa č a k i svjesne n a p o r e usmjerene samoorganizaciji (Appelbaum, 1 9 7 9 . ) . N a primjer, umjesto da socijalne klase vide k a o da se sastoje od voluntarističkih aktera, strukturalisti ih opisuju kao "objektivno antagonističke o d n o s e " (Burris, 1 9 7 9 . : 1 ) . Althusser stavlja naglasak na strukture i činjenicu da su akteri d e t e r m i n i r a n i navedenim strukturama: "Struktura odnosa proizvodnje determinira mjesta i funkcije koje zauzimaju i prihvaćaju agenti proizvodnje i koji nikada nisu ništa više od toga, dok djeluju kao 'podržavatelji' ... funkcija. Pravi 'subjekti' (u smislu konstitutivnih subjekata procesa) nisu, prema tome, ovi koji zauzimaju položaje ili su funkcioneri... nego odnosi proizvodnje (i politički i ideologijski društveni odnosi)" (Althusser, citirano u: Burris, 1 9 7 9 . : 8 ) . Sumirajući, m o ž e m o utvrditi da su, odbacujući humanistički marksizam, struk­ turalisti jasno izrazili interes za strukture kapitalističkog društva. U nastavku ć e m o izložiti o s n o v n e postavke strukturalnog marksizma u pozitivnijem svijetlu.

Principi strukturalnog marksizma Strukturalni marksisti proučavaju dubinske, nevidljive strukture kapitalističkog društva. I a k o njihov osnovni interes nisu "stvarne" strukture, oni vjeruju da u svijetu postoje stvarne strukture koje ograničavaju ili određuju što akteri misle i čine. Strukturalni marksisti prihvaćaju značaj e k o n o m i j e , no t a k o đ e r uvažavaju i druge strukture, n a r o č i t o političke i ideologijske. Štoviše, iako prihvaćaju ideju e k o n o m i j e k a o determinante u posljednjoj instanci, druge strukture ne reduciraju s a m o na jednostavan odraz e k o n o m i j e . U biti, strukturalni marksisti ne s a m o da prihvaćaju važnost politike i ideologije, nego smatraju da o n e posjeduju "relativnu a u t o n o m i j u " . N a v e d e n e strukture m o g u slijediti dosta neovisne puteve razvoja i u bilo k o j e m trenutku mogu postati d o m i n a n t n a snaga u društvu. N e o v i s n o ο t o m e na kakve se strukture orijentiraju, za strukturalne marksiste akteri samo popunjavaju mjesta u navedenim strukturama; o d n o s n o , njih te struk­ ture ograničavaju. Usprkos pasivnih implikacija takvog stajališta, strukturalisti, kao praktični marksisti, ne prihvaćaju stajalište da ljudi trebaju samo sjediti i čekati da n a p o k o n dođe do k o n a č n o g sloma strukturalnog sistema. T o Poulantzas izlaže na sljedeći način: "Ako se osudimo na čekanje, mi nikada n e ć e m o dočekati 'veliki dan', nego tenkove u ranim jutarnjim satima" ( 1 9 7 6 . : 1 3 3 ) . Ideja rušenja struktura društva implicira i jedan drugi interes strukturalnih marksista - interes za kontradikcije unutar sistema. O n i se usredotočuju na p r o t u r ­ ječja u sistemu, a ne na proturječja s kojima je akter k o n f r o n t i r a n .

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

149

Strukturalni marksisti više naglašavaju značenje teorijskog negoli empirijskog istraživanja. Budući da su strukture nevidljive, pretpostavlja se da su objašnjive j e d i n o teorijski; stoga ih nikakav tip empirijskog istraživanja ne m o ž e otkriti. D j e l o m i č n o iz istog razloga, strukturalni marksisti proučavaju suvremeno društvo. V r l o m a l o pažnje posvećuju historijskim p o d a c i m a ili istraživanju. O n i vjeruju da prioritet moraju imati proučavanja statičkih struktura, a ne historijskih p r o c e s a ; historija se može spoznati tek onda kada dobro p o z n a j e m o suvremenu strukturu.

Ponovna analiza M a r x a : rad Louisa Althussera R a d Louisa Althussera u najvećoj je mjeri definiran p r i r o d o m njegovog interesa za M a r x o v rad. Althusser smatra da većina marksista nije na pravi način interpretira­ la M a r x o v rad; dapače, on smatra da su učinili veliko nasilje nad njegovim r a d o m . Sam je težio razriješiti navedeni problem, razvijajući o n o što je držao da predstav­ lja " k o r e k t n o " čitanje M a r x o v o g rada. Althusserov rad može biti najbolje ispitan u kontekstu rasprava i debata koje okružuju M a r x o v rad. J e d n a od spornih t o č a k a u spomenutoj debati je pitanje da li je M a r x i m a o konzistentan intelektualni stav tijekom cijelog života (Veitmeyer, 1 9 7 8 . ) . T o se odnosi na pitanje je li M a r x bio strukturalistički i deterministički, ili humanistički i dijalektički mislilac. O n i marksisti koji ga smatraju strukturalistom, u s r e d o t o č u j u se na njegove kasnije radove, p o s e b n o na Kapital ( 1 8 6 7 . / 1 9 6 7 . ) . O n i , pak, koji ga doživljavaju k a o humanističkog mislioca, prvenstveno naglašavaju postojanje bit­ nog k o n t i n u i t e t a između Kapitala i Ekonomskih i filozofskih rukopisa iz 1844. godine ( 1 9 3 2 . / 1 9 6 4 . ) . Z a p r a v o , u M a r x o v o m radu postoji m n o g o d o k u m e n t a c i j e koja m o ž e podržati i jednu i drugu i n t e r p r e t a c i j u . 4

J e d n o od najuvjerljivijih mjesta u M a r x o v o m radu za one koji tvrde da je o n bio strukturalni ili e k o n o m s k i determinist, ili o b o j e , predstavlja p r e d g o v o r Kritici političke ekonomije: "U društvenoj proizvodnji svoje egzistencije, ljudi stupaju neizbježno u odnose neovisne ο njihovoj volji, u odnose proizvodnje koji odgovaraju datom stadiju razvijenosti proizvodnih snaga. Ukupnost proizvodnih odnosa čini ekonomsku strukturu društva, stvarnu osnovicu na kojoj izrasta pravna i politička nadgradnja kojoj korespondiraju određeni oblici društvene svijesti. Način proizvodnje materijalnog života uvjetuje uku­ pan proces društvenog, političkog i intelektualnog života. Nije svijest ljudi ona koja određuje njihovo postojanje, nego njihov društveni život određuje njihovu svijest. Na određenom stupnju razvoja, materijalne proizvodne snage društva dolaze u konflikt s postojećim odnosima proizvodnje ili - izražavajući isto pravnim riječnikom - s odnosima vlasništva u okviru kojeg su do tada postojali. Iz oblika razvoja proizvodnih snaga, ti se odnosi preokreću u svoju suprotnost. Tada započinje era socijalnih revolucija. Promje­ na u ekonomskoj osnovi, prije ili kasnije vodi k promjenama u cijelokupnoj nadgradnji" (Marx, 1859./1970.:21). Među onima koji uočavaju kontinuitet u Marxovom radu su Meszaros ( 1 9 7 0 . ) , Oilman ( 1 9 7 6 . ) i Walliman ( 1 9 8 1 . ) , a oni koji smatraju da u Marxovu radu postoji diskontinuitet uključuju McMurtyja ( 1 9 7 8 . ) i Gandyja ( 1 9 7 9 . ) . Zanimljivu srednju poziciju razvija Barbalet, koji drži da, iako u Marxovim osnovnim konceptima postoji kontinuitet, te iako rani radovi stvarno predstavljaju osnovicu kasnijih radova, isti se koncepti "razumijevaju u raznim teorijskim okvirima u raznim stadijima Marxovog razvoja" ( 1 9 8 3 . : 2 ) .

150

GLAVNE TEORIJE

K a k o smo vidjeli, najraniji i najopćenitiji o d g o v o r na ovu t e m u bio je da je M a r x smatran ekonomskim deterministom, što je stav koji postoji u m n o g i m krugovima sve do današnjeg dana. M e đ u t i m , najnovije interpretacije M a r x a , k o j e su izradili kritički teoretičari, ali i drugi, negiraju da je M a r x bio ili č a k i m o g a o biti e k o n o m s k i determinist. Prvo, može se zastupati stajalište da, iako je M a r x velik dio svoje pažnje usmjerio na e k o n o m s k u dimenziju kapitalizma, t o ne znači da će isti faktor biti dominirajući i u drugim socijalnim sistemima. Stoga se m o ž e tvrditi da je M a r x o v o usredotočenje na e k o n o m i j u specifično za kapitalizam zbog o g r o m n o g socijalnog značenja koji e k o n o m i j a ima u t o m p o s e b n o m s o c i j a l n o m sistemu. D r u g o , upitno je da li je M a r x stvarno posvetio toliko m n o g o pažnje e k o n o m ­ skim dimenzijama kao što mnogi misle. Kada M a r x piše ο p r o i z v o d n o j aktivnosti,

Louis Althusser: biografska skica (1918-1990) 16. studenog 1980. godine, L ouis Althusser, slavni fran­ cuski strukturalni marksist, istrčao je u pidžami u dvorište zgrade fakulteta gdje je niz godina bio profesor, uzviku­ jući da je upravo ubio svoju ženu. Oni koji su se popeli u stan, našli su njegovu ženu Helenu, također poznatu znanstvenicu - sociologa, zadavljenu. Althusser, koji je bolovao od ozbiljnih napada depresije (Benton, 1984.), proveo je u bolnici četiri mjeseca nedugo prije ubojstva. Umjesto u zatvor, Althusser je ponovno smješten u bol­ nicu. Sudac koji ga je posjetio u bolnici kako bi mu objasnio da će biti optužen za ubojstvo, našao ga je u tako teškoj depresiji da nije bio u stanju shvatiti informa­ ciju, niti je mogao biti ispitan ο samom događaju. Althusser n ije bio samo veoma pozn at zn an stven ik, nego i slavn i javn i lik Fran cuske. Najpozn atiji je kao aktivn i član i oštar kritičar francuske Komunističke partije. Vjerovao je da je u svojim kasnijim ekonomskim radovima Marx razvio novu i krajnje rigoroznu znanost te da su se članovi i lideri francuske Komunističke partije značajno udaljili od njegovih osnovnih ideja. Althusser je rođen u Alžiru, 16. listopada 1918., a bio je pet godina zatvoren za vrijeme II. svjetskog rata. Studije je poslije rata završio na Ecole Normale Superieure. Kasnije je na istom Sveučilištu postao profesor filozofije. Prije izbijanja rata, Althusser je bio politički konzervativan mislilac i aktivni katolik, no poslije rata okreće se idejama i praksi komunizma. Formalno je pristupio francu­ skoj Komunističkoj partiji 1984. godine. Od tada Althusser postaje i značajna politička ličnost, ali i najznačajniji interpretator ideja Karla Marxa. U svom najpoznatijem radu Za Marxa (prijevod 1971.) i Kako čitati Kapital (prijevod 1975.) ustvrdio je da u Marxovim radovima postoji osnovni diskontinuitet. Dok je rani Marx je bio humanist i filozof, kasni Marx je mnogo rigorozniji i mnogo značajniji znanstvenik, drži Althusser. Althusser je svoju reputaciju izgradio uglavnom kao pisac, a manje kao aktivni sudionik francuske političke scene. Na primjer, igrao je vrlo malu, gotovo nikakvu ulogu u studentskom pokretu u Francuskoj 1968. godine, najvažnijem događaju u suvremenoj fracuskoj povijesti. Odsutnost iz političke aktivnosti bila je vrlo neobična za marksista koji se posvetio integraciji teorije i prakse.

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

151

on se ne ograničava samo na rad ili privrednu proizvodnju ( M e s z ä r o s , 1 9 7 0 . : 1 1 5 ) . U m j e s t o t o g a , p r o i z v o d n a a k t i v n o s t m o ž e uključivati ne s a m o p r o i z v o d n j u a u t o m o b i l a , n e g o i p r o i z v o d n j u religijskih ideja, razvoj Ustava ili k o m p o n i r a ­ nje g l a z b e . T r e ć e , ukupan pojam e k o n o m s k o g determinizma u kontradikciji je s dijalektič­ k o m m e t o d o m koja se nalazi u osnovi M a r x o v o g razmišljanja. Istvän M e s z ä r o s zastupa stajalište da je " M a r x o v sistem ... organiziran na takav način da je inheren­ t n o historijski O t v o r e n ' i teleologičan te kao takav ne m o ž e prihvatiti ' f i k s n o s t ' u bilo k o j e m pogledu" ( 1 9 7 0 . : 1 1 8 ) . Č e t v r t o , Bertell O i l m a n ( 1 9 7 6 . ) smatra da, budući da je M a r x pisao na dijalek­ tički način, ne m o ž e m o uvijek pretpostaviti k a k o je mislio na istu stvar, izričući je svojim riječima, kao i mi kad t o kazujemo svojim riječima. Stvarno je n e m o g u ć e pisati dijalektički. Stoga M a r x o v e determinističke izjave moraju biti reinterpretirane u smislu parcijalnih izjava ο uzročnosti koja postoji u okviru šireg dijalektič­ kog sistema. V e r n o n V e n a b l e sumira d o m i n a n t n u interpretaciju M a r x a ο o v o m pitanju: " N e , nikakav se m o n i z a m , tehnološki ili neki drugi, ne m o ž e izvesti iz M a r x o v e teorije proizvodnje" ( 1 9 4 5 . : 9 5 ) . Oslanjajući se p o s e b n o na navod koji s m o naveli iz djela Kritika političke ekonomije, Oilman tvrdi da kada M a r x kaže " N a č i n proizvodnje materijalnog života uvjetuje ukupan proces socijalnog, politič­ k o g i intelektualnog života", mi tu njegovu tvrdnju m o r a m o razumjeti "na takav način koji o m o g u ć a v a posljednjoj grupi činilaca da živo utječe na oblik proizvod­ nje i t o t a k o da otklanja automatsku ovisnost društvene nadgradnje ο e k o n o m s k o j osnovici. M i to m o r a m o učiniti zato što je i M a r x svoje teorije na navedeni način koristio u praksi" ( 1 9 7 6 . : 8 - 9 ) . I r o n i č n o je da se vjerovanje u M a r x a kao e k o n o m s k o g determinista održalo č a k i n a k o n što je Engels, direktno se suprotstavljajući s p o m e n u t o j kvalifikaciji, dao vrlo jasno objašnjenje M a r x o v o g interesa za e k o n o m i j u k a o i njegovog odbi­ janja j e d n o d i m e n z i o n a l n o g determinizma: "Marx i ja djelomično smo sami krivi zbog činjenice da mladi autori ponekad posvećuju više pažnje ekonomskoj strani no što to ona zaslužuje. Morali smo naglasiti osnovne principe suprotstavljajući se našim protivnicima koji su ih negirali, a često nismo imali dovoljno vremena, mjesta ili mogućnosti da drugim elementima koji su uključeni u interakciju omogućimo da zauzmu svoje pravo mjesto" (Engels, 1890./1972.:642). Althusser pruža na izvjestan način različitu, ali p o d j e d n a k o determinističku perspektivu M a r x o v o g rada. T o sasvim jasno proistječe iz njegovog stajališta u raspravi ο "dva M a r x a " ili ο " O n o m e što razlikuje predmet Kapitala ... o d p r e d m e ­ ta Rukopisa iz 1844. godine" (Althusser i Balibar, 1 9 7 0 . : 1 ) . P r e m a Althusseru, R u k o p i s i iz 1 8 4 4 . godine bili su napisani kada je M a r x još uvijek bio p o d značajnim utjecajem Hegela, filozofije, humanizma, i zainteresiran za devastirajuće učinke alijenirajućih uvjeta kapitalizma na p o j e d i n c a . Z a Althussera je takva orijentacija bila neznanstvena, i m o r a l a je biti prevladana da bi se razvio znanstve­ ni materijalizam (Anderson, 1 9 7 6 . ) . Filozofske, humanističke i historijske o s n o v e M a r x o v o g ranog rada vodile su ga usmjerenju na aktivnog, kreativnog i s l o b o d ­ nog aktera. T a k v a imaginacija bila je, prema stajalištu Perry A n d e r s o n , neprihvat­ ljiva za Althussera: "Arhetipsku zabludu predstavlja č o v j e k o v o vjerovanje da je slobodan u svome izboru kada je, u biti, bio p e r m a n e n t n o upravljan zakonima ο

152

GLAVNE TEORIJE

postojanju kojih je bio nesvjestan" (Anderson, 1 9 7 6 . : 6 5 ; kurziv naš). Althusser je vjerovao da središte marksističke teorije leži u strukturi društva i u z a k o n i m a koji upravljaju djelovanjem tih struktura, a ne u s l o b o d n i m a k t e r i m a . P r e m a t o m stajalištu, takav naglasak sasvim jasno postoji u Kapitalu. Althusser nadalje tvrdi: " U k o l i k o ozbiljno u z m e m o o n o što nam M a r x govori ο stvarnoj dijalektici povije­ sti, tada se ne radi ο 'ljudima' koji stvaraju povijest, iako se povijesna dijalektika realizira u njima i kroz njihovu praksu, nego su t o mase u o d n o s i m a klasne b o r b e " (1977.:168). Althusser smatra da u historiji M a r x o v o g rada postoji jasan "epistemološki rez" te da se on prilično d r a m a t i č n o prebacio s polja filozofskog subjektivizma (kao ideološke pozicije) na apstraktnu teoriju (znanstvenu poziciju) (Benton, 1 9 8 4 . : 5 3 ) . Premda je razvio ideju ο postojanju većeg b r o j a medustadija, Althusser M a r x o v rad u biti dijeli na onaj koji je nastao prije i onaj poslije radova iz 1 8 4 5 . g o d i n e . D o 1 8 4 5 . godine M a r x je uglavnom bio filozofski humanist. T o je bio njegov ideologijski period. Poslije 1 8 4 5 , godine, kreće prema znanstvenijoj orijen­ taciji, o d n o s n o svom znanstvenom periodu. Althusser smatra da je u 1 8 4 5 . godini M a r x učinio "znanstveno otkriće k o j e m u ništa takvo u historiji nije p r e t h o d i l o u svojoj prirodi i učincima ... M a r x je ustanovio novu znanost: znanost historije 'socijalnih f o r m a c i j a ' " 1 9 6 9 . : 1 3 ) . Prema Althusserovom stajalištu, 1 8 4 5 . godine " M a r x radikalno prekida s bilo k a k v o m t e o r i j o m koja je historiju i politiku osnivala na biti čovjeka" ( 1 9 6 9 . : 2 2 7 ) . U toj d r a m a t i č n o j promjeni on razlikuje tri glavna e l e m e n t a . Prvo, M a r x razvija velik b r o j novih k o n c e p a t a koji su zamijenili ideju otuđenja, ideju ο r o d n o m biću, kao i druge humanističke k o n c e p t e s n o v o m c j e l i n o m znanstvenih strukturalnih k o n c e p a t a kakvi su, na primjer, društvena formacija, superstruktura, odnosi proi­ zvodnje i proizvodne snage. D r u g o , M a r x svoju teorijsku kritiku proširuje na sve oblasti filozofskog humanizma. T r e ć e , M a r x definira humanizam kao oblik i d e o ­ logije - kao elitistički i iskrivljeni sistem ideja. Althusser zaključuje: "Ovaj prekid sa svakim filozofskim ... h u m a n i z m o m ne može biti od drugostepene važnosti; t o je M a r x o v o znanstveno o t k r i ć e " ( 1 9 6 9 . : 2 2 7 ) . Althusserovo stajalište predstavlja izvjestan povratak na e k o n o m i s t i č k e i m e h a ­ nicističke stavove koji su bili d o m i n a n t n i medu komunističkim t e o r e t i č a r i m a sve do ruske revolucije 1 9 1 7 . godine. T a j je stav d o m i n i r a o , dijelom i zbog toga što je Kapital, koji m o ž e biti vrlo lako mehanicistički interpretiran, bio dostupan m a r ­ ksističkim misliocima, d o k su Rukopisi iz 1844. godine bili izgubljeni i nisu bili objavljeni sve do 1 9 3 2 . K a k o smo vidjeli ranije u o v o m poglavlju, čak i prije no što su ti M a r x o v i humanistički radovi postali dostupni, postojali su kritičari m e h a n i ­ cističkog marksizma (na primjer, G r a m s c i ) . Gramscijeva humanistička slika m a r ­ ksizma predstavljala je prokletstvo za Althussera, koji ju je vidio s a m o kao karak­ teristiku r a n o g M a r x a . O v a je rasprava bila značajno pod utjecajem zakašnjelog publiciranja sedam bilježnica s M a r x o v i m zapisima nastalim zimi 1 8 5 7 . / 5 8 . god., danas poznatijima k a o Grundrisse ( M a r x , 1 8 5 7 . - 1 8 5 8 . / 1 9 7 4 . , prijevod pod naslovom Temelji slobo­ de). I a k o su objavljeni u dva dijela 1 9 3 9 . i 1 9 4 1 . godine u S S S R - u , n j e m a č k i original nije bio objavljen sve do 1 9 5 3 . , a englesko izdanje se pojavilo tek 1 9 7 4 . M n o g i p r o m a t r a č i , (na primjer, M c L e l l a n , 1 9 7 1 . ; M e s z ä r o s , 1 9 7 0 . ; N i c o l a u s , 1 9 7 4 . ; O i l m a n , 1 9 7 6 . ; Struik, 1 9 6 4 . ) vjeruju da Grundrisse podržavaju G r a m s c i jevu, a ne Althusserovu interpretaciju M a r x a . Oilman je u t o m smislu vrlo jasan:

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

153

"Grundrisse ... koji su služili kao M a r x o v a prva skica Kapitala, sadrže m n o g o stranica koje su mogle biti u cjelini preuzete iz Rukopisa iz 1844. godine. Pa čak i u objavljenoj verziji Kapitala može se naći m n o g o više M a r x o v i h 'ranijih' ideja i k o n c e p a t a nego što se to o p ć e n i t o priznaje" ( 1 9 7 6 . : X V ) . O i l m a n ne smatra da su M a r x o v e ideje oduvijek bile iste, nego tvrdi da postoji evolucija ideja koje su već prisutne u njegovim ranim radovima. T a k v o stajalište prihvatio je veliki b r o j marksističkih mislilaca, no neki, kao Althusser, još uvijek M a r x a vide k a o struktu­ ralnog determinista. U želji da razvije strukturalističku interpretaciju M a r x o v o g rada, Althusser pokušava iz M a r x o v o g djela izvesti strukturalnu analizu kapitalističkog društva. Althusser, na prvom mjestu, prihvaća stajalište da je e k o n o m i j a d e t e r m i n a n t n a "u posljednoj instanci". O v o je svakako slabije stajalište od o n o g koje su podržavali e k o n o m i s t i č k i deterministi. M e đ u t i m , usprkos osnovne važnosti e k o n o m i j e , dru­ ge strukturalne k o m p o n e n t e kapitalističkog društva t a k o đ e r imaju veliku, a k o ne i najveću važnost. V e ć smo ranije napomenuli da Althusser shvaća kapitalističko društvo k a o socijalnu formaciju, kao k o n k r e t a n , kompleksan totalitet u specifičnoj t o č k i histo­ rijskog razvoja. T o je statička, ahistorijska k o n c e p c i j a kapitalističkog društva. Althusser t a k o đ e r ispituje glavne k o m p o n e n t e socijalne f o r m a c i j e . Pri t o m e o d b a c u j e jednostavnu d i h o t o m n u podjelu na bazu i nadgradnju. Z a njega, n a d ­ gradnja kapitalističkog društva ne odražava u potpunosti e k o n o m s k u osnovicu društva; o n a ima relativnu autonomiju i može čak dominirati u bilo k o j e m t r e n u t k u . N o , naposljetku, ipak će e k o n o m i j a biti d o m i n a n t n a . P r e m a Althusserov o m stajalištu, socijalna se formacija sastoji od tri osnovna e l e m e n t a - e k o n o m i j e , politike i ideologije. Interakcija tih strukturalnih k o m p o n e n t i predstavlja socijalnu cjelinu u n e k o m presjeku vremena. K a o marksist, Althusser je bio osjetljiv na kontradikcije između pojedinih strukturalnih cjelina. Interes za kontradikcije usmjerava Althussera p r e m a ideji n a d d e t e r m i n a c i j e , koja potječe od Lenjina i M a o a . Naddeterminacija znači da se u socijalnoj formaciji bilo koja kontradikcija ne može sama razriješiti zbog p o s t o j a ­ nja drugih kontradikcija koje vrše utjecaj u društvu. O v a k v o međuuvjetovanje kontradikcija vodi Althussera k ideji da se društva ne razvijaju u n i f o r m n o ; uvijek postoji nejednak razvoj. Ideja nejednakog razvoja u okviru različitih k o m p o n e n t i socijalne formacije omogućuje Althusseru da se udalji od t o t a l n o determinističke pozicije. Akteri su prije svega determinirani strukturama, n o zbog n e j e d n a k o g razvoja, socijalne formacije nisu u potpunosti d e t e r m i n i r a n e . K o n t r a d i k c i j e unutar socijalne formacije daju Althusserovim formulacijama dinamičke kvalitete. Rezul­ tat analize pokazuje da razvoj društva ne može biti p r o t u m a č e n j e d n i m uzročni­ k o m . T o Althusseru omogućava da bude kritičan prema e k o n o m i s t i č k i m d e t e r m i ­ nistima. '"Ekonomizain' (mehanizam) je taj, a ne iskrena marksistička tradicija koja uspostavlja hijerarhiju instanci jednom zauvijek, svakoj određuje njenu suštinu i ulogu i definira univerzalno značenje njihovih veza; ekonomizam je taj koji trajno identificira uloge i aktere, ne shvaćajući da bitni proces leži u razmjeni uloga 'u odnosu na uvjete'" (Althusser, 1 9 6 9 . : 2 1 3 ) . Althusser nastavlja kritizirati e k o n o m s k e deterministe koji tvrde da e k o n o m s k i činioci uvijek zauzimaju osnovne pozicije, a druge činioce, kakvi su politika i ideologija, uvijek određuju kao sekundarne. Prema Althusseru, socijalne instituci-

154

GLAVNE TEORIJE

je, k a o i e k o n o m i j a (ali i politika) m o g u imati glavni položaj, m a k a r za n e k o vrijeme. Štoviše, p o t r e b n o je biti osjetljiv prema o d n o s i m a između različitih socijalnih institucija. Stoga, iako Althusser ima deterministički stav ο a k t e r i m a , on takav stav n e m a ο strukturama; među strukturama postoji dijalektika.

Nicos Poula ntza s: ekonomija , politika i ideologija N i c o s Poulnatzas je još jedan važan suvremeni strukturalni marksist koji ima m n o g o zajedničkog s Althusserom i drugim francuskim strukturalnim marksisti­ m a . Ipak, Althusser je najpoznatiji po svojoj kritici M a r x o v i h tekstova, a Poulan­ tzas se usredotočuje m n o g o više na analizu stvarnog svijeta i aspekata kakvi su, na primjer, društvene klase, fašizam i diktatura. Svoju kritiku Poulantzas usmjerava ne s a m o p r e m a e k o n o m i z m u (ekonomski determinizam), n e g o i strukturalizmu Althussera i njegovih sljedbenika. U t o m smislu, sam je sebe na o d r e đ e n i način izdvajao od drugih iz škole francuskog strukturalnog marksizma. N a primjer, Poulantzas ( 1 9 7 5 . ) rezolutno pokušava svoje teoretiziranje učiniti što k o n k r e t n i jim. D r u g o , m n o g o je više bio angažiran u tekućim revolucionarnim zbivanjima n e g o drugi strukturalni marksisti. Z a p r a v o , tijekom života, Poulantzas se sve više udaljavao od strukturalističke analize (Jessop, 1 9 8 5 . ) . T a k o đ e r , Poulantzas ( 1 9 7 5 . ) se nije trudio razviti opću teoriju društva jer je i sebe, a i ostale t e o r e t i č a r e , držao n e s p o s o b n i m za takav poduhvat. Usprkos t o m e , Poulantzas s drugim strukturalnim marksistima dijeli veliki b r o j zajedničkih e l e m e n a t a . N a primjer, on t a k o đ e r odbacuje e k o n o m i z a m ranijih marksista, navodeći: "Kako se ... mogu objasniti zanemarena teorijska proučavanja države? ... Nedostatak proučavanja države proistječe iz činjenice da je dominantna koncepcija ... predstavljala devijaciju, ekonomizam, koji je obično bio praćen nedostatkom revolucionarne strate­ gije. ... Upravo ekonomizam tvrdi da drugi nivoi socijalne stvarnosti, uključujući i državu, kao epifenomeni mogu biti reducirani na ekonomsku 'bazu'... Ekonomizam smatra da se svaka promjena u socijalnom sistemu najprije odvija u ekonomiji, a da politička akcija mora imati ekonomiju kao svoj osnovni cilj" (Poulantzas, 1972.-.239). Poulantzas ( 1 9 7 3 . ; 1 9 7 5 . ) ne odbacuje samo ekonomistički marksizam, n e g o i onaj hegelijanski (na primjer, Lukäcsev rad) i kritičku školu koji naglašavaju subjektivne č i n i o c e . O n je n a r o č i t o protiv proučavanja individualnih a k t e r a : "Ovo je problematika socijalnih aktera, pojedinaca kao prauzroka socijalne akcije: sociološko istraživanje vodi nas prema proučavanju objektivnih koordinata koje odre­ đuju distribuciju agenata u socijalne klase i kontradikcija među tim klasama, a ne prema potrazi za finalističkim objašnjenjima utemeljenim u motivacijama ponašanja individu­ alnih aktera. T o predstavlja jedan od notornih aspekata problematike kojom se bave i Weber i suvremeni funkcionalizam. Ukoliko bismo prenijeli navedenu problematiku subjekta u marksizam, na koncu bi priznali epistemologijske principe suprotne strane riskirajući slabljenje vlastitih analiza" (Poulantzas, 1 9 7 2 . : 2 4 2 - 2 4 3 ) . Poulantzas t a k o đ e r odbacuje usmjerenje na motivacije aktera:

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

155

NICOS POULANTZAS: biografska skica Nicos Poulantzas rođen je u Ateni, 21.rujna 1936. godi­ ne. Vrlo brzo postaje "najutjecajniji i najznačajniji mar­ ksistički teoretičar za probleme države i politike u periodu nakon Drugog svjetskog rata" (Jessop, 1985.:5). Njegov je otac bio profesor i utjecajna ličnost grčkog društva. Kao odličan student, Poulantzas već u mladosti tečno govori francuski jezik i maturira 1953. sa 17 godina. Zatim započinje studij prava na Sveučilištu u Ateni, gdje diplomira 1957. godine, lako završava studij prava, za njega je bio zainteresiran u onoj mjeri u kojoj mu je pravo omogućilo proučavanje filozofije i društve­ nih znanosti. Premda je već dotad bio ponešto aktivan u Ijevičarskom pokretu, još uvijek nije postao marksist. Nakon tri godine provedene u grčkoj mornarici, Poulan­ tzas biva primljen u profesiju, no zapravo se nikada nije bavio pravom. Umjesto toga, odlazi u Pariz na nastavak studija. Poulantzas stiže na Sveučilište Sorbonne u Parizu 1960. godine, gdje je bio asistent i zatim predavač pravnih znanosti do 1964. Te je godine dovršio svoju doktorsku disertaciju i u međuvremenu postao aktivni učesnik francuskog intelektual­ nog života, razvijajući tijesne veze s Jean-Paul Sartreom i Simone de Beauvoir. Oženio se mladom spisateljicom, Annie Ledere, 1966. godine, a 1970. rodila im se kći. U 1960-im i 1970-im godinama, Poulantzas se sve više uključuje u marksističku misao i političku aktivnost. Ostaje u Francuskoj, što očigledno utječe na oblikovanje njegovih ideja, ali zadržava i veze s Grčkom. Piše ο mnogim pitanjima važnim za život u Grčkoj i postaje vanjski član Grčke komunističke partije. Međutim, kako tvrdi Jessop, "reagira na grčke događaje francuskim očima" (1985.:13). Kasnih 1960-ih godina Poulantzasovo djelovanje privlači međunarodnu pažnju. On također počinje predavati sociologiju na jednom eksperimentalnom francuskom sveučilištu. U 1960-im i 1970-im godinama aktivno publicira i uključuje se i u francu­ ski i u grčki politički život. Poulantzas je počinio samoubojstvo 3. listopada 1979. godine. Otada, njegov rad sve više privlači svjetsku pažnju, i on se smatra jednim od najznačajnih autora u okviru neomarksističke perspektive.

"Prema tome, ocrtavanje postojećih socijalnih sistema kao kapitalističkih ni na koji način ne ovisi ο motivacijama i ponašanju menadžera. Štoviše: ukoliko bismo određivali klasni položaj menadžera, morali bismo se usmjeriti ne na motivaciju njihovog ponaša­ nja, nego isključivo na proučavanje njihovog položaja u proizvodnji i na njihove odnose prema vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju" (Poulantzas, 1 9 7 2 . : 2 4 3 - 2 4 4 ) . Srž je Poulantzasovog rada, kao i strukturalnog marksizma u o p ć e , stajalište da se suvremeni kapitalizam sastoji od tri najvažnija elementa - države, ideologije i e k o n o m i j e . Poulantzas prihvaća realistički pogled na s p o m e n u t e strukture i, za razliku od drugih strukturalnih marksista, u svojim ih radovima analizira koristeći se v e l i k o m empirijskom preciznošću. M e đ u t i m , njegov glavni doprinos leži izvan empirijskih detalja; on se nalazi u njegovim teorijskim analizama koje su pokušale

156

GLAVNE TEORIJE

otkriti skrivene strukture kapitalističkog društva. J e d n a od njegovih ključnih teorijskih ideja (Jessop, 1 9 8 5 . ) koju dijeli i s drugim strukturalnim marksistima, je ideja relativne autonomije, o d n o s n o ideja da različite strukture kapitalističkog društva posjeduju relativnu neovisnost jedna od drugih. Poulantzas primjenjuje tu ideju m n o g o šire negoli su to učinili drugi. O n smatra da je kapitalistička država o d r e đ e n a "relativnom odvojenošću e k o n o m i j e od politike, kao i relativnom a u t o ­ n o m i j o m države od utjecaja dominantnih klasa" (Poulantzas, 1 9 7 4 . : 3 1 3 ) . Isto se m o ž e reći i za e k o n o m i j u i ideologiju. Poulantzasovo proširenje ideje relativne a u t o n o m i j e p r e m a drugim područjima društva vrlo je o s e b u j n o . O n raspravlja, na primjer, ο relativnoj a u t o n o m i j i različitih k o m p o n e n t i društvene klase k a o ο "različitim klikama, frakcijama i klanovima" (Poulantzas, 1 9 7 6 . : 1 1 2 ) . Poulantzas sve strukturalne k o m p o n e n t e kapitalističkog društva vidi m e đ u s o b n o povezani­ m a , iako t a k o đ e r naglašava da je svaka od njih relativno a u t o n o m n a . O v o nas vodi k drugom distinktivnom elementu Poulantzasova rada - njegovoj raspravi ο različitim k o m p o n e n t a m a mnogih struktura koje analizira. B i o je n e ­ sklon shvaćati strukture kao jedinstvene totalitete, nego ih je p r o m a t r a o prije k a o cjeline sastavljene od mnogih substruktura. N j e g o v a najpoznatija ideja je ideja frakcija društvenih klasa (Poulantzas, 1 9 7 5 . : 2 3 ) . Poulantzas tvrdi da društvena klasa nije jedinstveni totalitet, nego se sastoji od m n o g o b r o j n i h jedinica (Poulan­ tzas, 1 9 7 6 . : 9 2 ) . Slično t o m e , u okviru političkih i ideologijskih struktura t a k o đ e r postoje jedinice koje naziva kategorijama i koje "principijelno definiramo p r e m a n j i h o v o m mjestu u okviru političkih i ideologijskih o d n o s a . Primjeri kategorija uključuju državnu birokraciju, koju o d r e đ u j e m o p r e k o njene veze s državnim a p a r a t o m , ali i intelektualce koje definiramo kroz njihovu ulogu u elaboriranju i primjenjivanju ideologije" (Poulantzas, 1 9 7 5 . : 2 3 ) . Poulantzas t a k o đ e r razlikuje različite substrukture u okviru države (aparati) čija se glavna funkcija sastoji u p o l i t i č k o m i ideologijskom održavanju socijalne kohezije. T a k v i aparati uključuju "... s jedne strane, represivni državni aparat u striktnom smislu te riječi, kao i njegove različite organe: vojsku, policiju, zatvore, sudove, građanske službe; s druge strane, ideologijski državni aparat uključuje: aparate obrazovanja, religijske aparate (crkve), informativne aparate (radio, televizija, štampa), kulturne aparate (kino, kazalište, izda­ vaštvo), aparat sindikata klasne kolaboracije, buržoaziju i političke partije sitne buržoa­ zije itd., i, do izvjesne mjere, barem u kapitalističkom društvu, obitelj" (Poulantzas, 1 9 7 5 . : 2 4 - 2 5 ) . Vidljivo je da Poulantzas ima m n o g o kompliciraniju sliku struktura kapitalizma i njegovih m n o g o b r o j n i h substruktura nego mnogi od njegovih kolega. Poulantzas je vrlo pažljivo proučavao strukturalne diferencijacije, budući da je smatrao da svaka substruktura posjeduje relativnu autonomiju u svojim socijalnim k o n z e k v e n c a m a . Štoviše, svaka razina ima potencijal da igra središnju ulogu u društvu (Poulantzas, 1 9 7 5 . ; 1 9 7 3 . ) . N a č i n na koji Poulantzas razmišlja ο kontradikcijama oblikovan je plurali­ stičkom slikom struktura kapitalističkog društva. K a o i drugi predstavnici struktu­ ralnog marksizma, Poulantzas se ne ograničava samo na analizu e k o n o m s k i h kontradikcija, nego se zanima i za kontradikcije koje postoje u području e k o n o m i ­ je, politike i ideologije. Poulantzas međutim, odlazi m n o g o dalje ispitujući k o n t r a ­ dikcije između različitih frakcija, kategorija i aparata u okviru svake od navedene tri strukturalne jedinice. N a primjer, Poulantzas smatra da se "...svaka buržoaska

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

157

država nalazi u stanju kontradikcija koje postoje između njenih različitih aparata i organa (a ne samo između političkih partija), što čini organizacijsku osnovicu postojanja jedne ili pak većeg broja frakcija i k o m p o n e n t i u okviru b l o k a m o ć i " (1976.:103-104). Poulantzasov osnovni teorijski interes, kao i kod većine strukturalnih marksi­ sta, leži u proučavanju međuovisnosti triju glavnih k o m p o n e n t i kapitalističkog društva. N a primjer, on povezuje državu i ideologiju, zastupajući stajalište da država nikada ne može d u g o r o č n o ispunjavati svoju funkciju dominacije oslanja­ jući se samo na ugnjetavanje; takva represija uvijek m o r a biti praćena i s ideologij­ s k o m d o m i n a c i j o m (Poulantzas, 1 9 7 6 . ) . Poulantzas t a k o đ e r povezuje ideologiju s e k o n o m i j o m . Najvažnija uloga i d e o ­ logije realizira se p r o c e s o m socijalizacije, osposobljavanjem ljudi za zauzimanje različitih položaja i zanimanja u okviru e k o n o m s k o g sektora. Iako socijalizaciju vidi kao značajan proces, on pažljivo naglašava činjenicu da kapitalističko društvo ne smije samo proizvoditi (socijalizirati) ljude za zauzimanje položaja, nego t a k o ­ đer m o r a k o n t i n u i r a n o proizvoditi položaje koje će ljudi popunjavati. Podvlačeći svoju strukturalističku orijentaciju, Poulantzas vrlo jasno ističe da se primarni smisao nalazi u strukturalnim položajima, a ne u akterima i njihovoj socijalizaciji: " Sve dok je točno da sami agenti moraju biti reproducirani - 'školovani' i 'prilagođeni' - da bi zauzeli odgovarajuće položaje, isto je tako točno i da raspored agenata ne ovisi samo ο njihovim vlastitim izborima ili aspiracijama, nego ο reproduciji samih mjesta. Ovo se događa zato što se osnovni aspekt klasne determiniranosti odnosi na njihove položaje, a ne na agente koji zauzimaju položaje" (Poulantzas, 1 9 7 5 . : 2 9 ) . I a k o priznaje značenje socijalizacije, Poulantzas vrlo pažljivo razlikuje svoj stav od mišljenja m n o g i h sociologa koji ideologijskim činiocima poklanjaju m n o g o veću pažnju nego što je t o , p o njegovom mišljenju p o t r e b n o : "Štoviše, u želji da prekinemo s pogrešnim razumijevanjem 'funkcionalističko-institucionalističke' tradicije koja uvijek govori ο ... 'socijalizirajućem procesu', nužno treba ići još dalje. S jedne strane ... to se događa zbog proširene reprodukcije položaja, i u stupnju u kojem se to događa, dolazi i do različitih oblika reprodukcije i distribucije agenata u položaje. S druge strane, ne smijemo zaboraviti da determinirajuća uloga - s obzirom na distribuciju agenata u društvenim formacijama kao cjelinama - pripada tržištu rada, kao ekspresiji proširene reprodukcije odnosa proizvodnje" (Poulantzas, 1 9 7 5 . : 3 4 ) . Poulantzas smatra da u raspravama ο vezama između države i e k o n o m i j e , valja voditi računa ο t o m e da je u m o n o p o l i s t i č k o m kapitalizmu država krajnje važna. T o logički slijedi iz njegove općenitije tvrdnje da "nikada nije p o s t o j a o stadij kapitalizma u k o j e m država nije imala važnu e k o n o m s k u ulogu" (Poulantzas, 1 9 7 4 . : 2 2 0 , kurziv naš). N a najopćenitijem nivou, Poulantzas proučava m e đ u s o b n u povezanost sva tri nivoa osnovnih struktura kapitalizma. N a primjer, on uočava da imperijalizam "nije f e n o m e n koji se m o ž e reducirati samo na privredni razvoj ... Imperijalizam je f e n o m e n s e k o n o m s k i m , političkim i ideologijskim implikacijama" (Poulantzas, 1 9 7 4 . : 2 2 ) . O v o predstavlja drugi način da se kaže kako Poulantzas o d b a c u j e jednostavni e k o n o m s k i determinizam mnogih marksista. Z a njega se superstruktu-

158

GLAVNE TEORIJE

ra sastoji od "pravno - političkih i ideologijskih f o r m i . . . koje o d l u č n o intervenira­ ju u proces proizvodnje" ( 1 9 7 4 . : 4 1 ) . T a k v o pluralističko shvaćanje, odvelo je Poulantzasa, kao i Althussera, da prihvati ideju ο n e j e d n a k o m razvoju u kapitali­ stičkom sistemu. T o je, s druge strane, uvelo dijalektiku u Poulantzasov rad na strukturalnoj razini, što je osiguralo da i njegov, kao i Althusserov rad, ne postane u potpunosti determinističan. Raspravu ο Poulantzasovom radu zaključit ć e m o s njegovim t u m a č e n j e m društvenih klasa. Prema Andoru Skotnesu, Poulantzas je kao strukturalist inzistirao da su "društvene klase strukturalno determinirane; "one postoje o b j e k t i v n o , neovisno ο volji i 'svijesti' članova klase" ( 1 9 7 9 . : 3 5 ) . M e đ u t i m , klase nisu u potpunosti determinirane e k o n o m s k i m strukturama (Poulantzas, 1 9 7 4 . ) n e g o i političkim i ideologijskim činiocima. Poulantzas ulaže veliki n a p o r da izbjegne česti p r o b l e m strukturalista - statičko shvaćanje društvenih klasa. O n smatra da su socijalne klase determinirane jedino kontinuiranim p r o c e s o m klasne b o r b e , koja se i sama dijeli na e k o n o m s k e , političke i idologijske b o r b e . Klase proistječu iz ujedinjavanja ovih borbi koje traju. Poulantzas pažljivo razlikuje opći nivo analize društvenih klasa i klasnih p o l o ­ žaja u n e k o m datom historijskom presjeku. U svakom p o s e b n o m trenutku histori­ j e , klase ili frakcije klasa mogu zauzeti položaj koji ne m o r a biti u skladu s njihovim o p ć i m strukturalnim položajem. R a d n i č k a aristokracija, na primjer, m o ž e se identificirati s buržoazijom; članovi srednje klase m o g u zauzeti položaj koji se inače pripisuje proletarijatu. M e đ u t i m , radi se ο privremenim historijskim kretanjima koja nisu u skladu s o p ć o m strukturom klasne b o r b e . Stoga su devija­ cije m o g u ć e unutar općeg tijeka historije. O v a k v o tumačenje predstavlja još jedan primjer fleksibilnosti i dijalektičkog procesa u okviru Poulantzasovog struktural­ nog marksizma.

Kritičke reakcije na strukturalni marksizam M n o g i su marksisti napali strukturalni marksizam. Prvo, strukturalizam je kritizi­ ran kao ahistoričan. Poznati marksistički historičar E.P. T h o m p s o n ( 1 9 7 8 . ) isprav­ n o smatra da je Althusser (kojega izabire za primjer u svojoj raspravi) d o v e o u pitanje upravo o n o po č e m u je sam T h o m p s o n najpoznatiji - po empirijskom, historijskom marksističkom istraživanju. T h o m p s o n ističe da Althusser tvrdi k a k o je historija znanstveno i politički bezvrijedna: "Ne samo da ispada kako ljudi nikada 'nisu stvarali svoju vlastitu historiju' (jer su bili samo ... nosioci konačnih strukturalnih determinacija), nego se također otkriva da je ukupan pohvat od samog početka bio krivo usmjeren, budući da je zapravo 'stvarna' povijest potpuno nepoznata i ne može se reći da uopće postoji" (Ε. P. Thompson, 1 9 7 8 : 1 9 4 ) . Althusserovu poziciju T h o m p s o n smatra smiješnom. O n tvrdi da strukturalisti ne razumiju povijesne kategorije te da stoga nisu u mogućnosti raspravljati ο k o n t r a d i k c i j a m a , klasnoj borbi i socijalnoj promjeni. Strukturalisti t a k o đ e r nisu, prema T h o m p s o n u , postigli svoj cilj - biti što istinitiji prema M a r x u : "Althusserov strukturalizam predstavlja strukturalizam u zaustavljanju, strukturalizam koji se odvaja od M a r x o v e osobne historijske m e t o d e " ( 1 9 7 8 . : 1 9 7 ) . N a k o n c u , T h o m ­ pson raspravlja ο Althusseru kao ο o p a s n o m intelektualcu koji je postao ljubimac

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

159

građanskih intelektualaca, koji zapravo i ne razumiju što on govori. N j e g o v rad im se čini privlačnim zbog pseudoprofinjenosti i zbog toga što priklanjanje njegovim idejama ne zahtijeva od njih suočavanje sa stvarnim svijetom klasne b o r b e . Sličnim argumentima i Val Burris dokazuje da su strukturalni marksisti izgubili iz vida činjenicu k a k o je za M a r x a analiza strukture specifična datoj historijskoj e p o h i . Stoga su krivo interpretirali historijski specifične strukture k a o "univerzal­ ne principe socijalne organizacije" ( 1 9 7 9 . : 1 6 ) . D r u g o , strukturalne su marksiste napadali i zbog njihove slijepe podrške scijentizmu. "U vremenu u k o j e m je znanost jedan od osnovnih legitimacijskih stupova socijalnog p o r e t k a , nekritička vjera u nju ... n a m e ć e n a m se k a o dogmatski autoritet na svim poljima" (Appelbaum, 1 9 7 9 . : 2 6 ) . T r e ć e , postoje i gledište da strukturalizam vodi elitističkoj orijentaciji: "Strukturalizam je dogmatičan - pa i u svojoj 'znanstvenoj i profinjenoj varijanti' - ali ipak dogmatičan. Samo partijski znanstvenici i birokrate posjeduju istine - samo su oni simptomatski čitali radove Marxa, Engelsa, Lenjina i Gramscija, i samo oni shvaćaju povijest; oni otkrivaju prikrivene činjenice i zakone, a mase im se podvrgavaju" (Appelbaum, 1 9 7 9 . : 2 5 ) . Č e t v r t o , strukturalizam je napadan i zato što je izgubio iz vida aktera i njegovu svijest. Appelbaum to naglašava na sljedeći način: "Strukturalizam je zbog toga postigao svoj konačni cilj: postigao je 'znanstvenost', zamagljujući svijest pojedin­ ca" ( 1 9 7 9 . : 2 5 ) . P e t o , strukturalisti su također bili kritizirani i zbog toga što nisu posvećivali d o v o l j n o pažnje empirijskom istraživanju. O v o ističe Ralph M i l i b a n d u o d g o v o r u na Poulantzasovu kritiku njegovog rada: "Konačno, nitko drugi do samog Marxa ne naglašava u toj mjeri značenje empirijskog potvrđivanja (ili nepotvrđivanja) i on je mnoge godine svog života proveo baš u tom pothvatu: iako uopće ne tvrdim da Poulantzas nije svjestan navedene činjenice, mislim da joj on, a to se tiče i Louisa Althussera i njegovih suradnika, posvećuje mnogo manje pažnje nego što ona zaslužuje" (Miliband, 1 9 7 2 . : 2 5 6 ) . Šesto, strukturalizam je bio kritiziran i zbog svog determinizma. naglašava:

Miliband

"Međutim, čini mi se da Poulantzasova vlastita analiza izravno vodi onoj vrsti struktu­ ralnog determinizma ili, bolje rečeno, strukturalnog superdeterminizma koji čini nemo­ gućim iskreno i realistično razmatranje dijalektičkih odnosa između države i 'sistema'... Politička opasnost od strukturalnog superdeterminizima čini mi se sasvim očigledna. Ukoliko su stvarno državne elite zarobljene objektivnim strukturama kako se to ovdje sugerira, odatle slijedi da stvarno nema nikakve razlike između države kojom upravlja­ ju, recimo, buržoaski konstitucionalisti, konzervativci ili pak socijalni demokrati i one države kojom upravljaju, recimo, fašisti" (Miliband, 1 9 7 2 . : 2 5 9 ) . Interesantno je t a k o đ e r da je strukturalizam, prema n e k i m mišljenjima, p o v e ­ zan i sa sociologijskim teorijama koje je najveći dio marksista anatemizirao - sa strukturalnim f u n k c i o n a l i z m o m i k o n f l i k t n o m t e o r i j o m :

160

GLAVNE TEORIJE

"Ono što je u strukturalizmu ostalo poslije izbacivanja Hegela funkcionalizam izliven u kalup marksističkih kategorija ... Zbog Althusserove formulacije predstavljaju po sebi formalnu inverziju onalizma, možda ne toliko različitu od onoga što se nekada teorijom'"

samo je pluralistički toga možemo reći da strukturalnog funkci­ naziva 'konfliktnom

(Appelbaum, 1 9 7 9 . : 2 7 - 2 8 ) . Č a k i prijateljska kritika J e s s o p a nalazi "implicitni funkcionalizam" ( 1 9 8 5 . : 1 1 1 ) u n e k i m aspektima Poulantzasovog rada. U istom smislu, N a n c y D i T o m a s o ( 1 9 8 2 . ) , na primjer, također pronalazi velike sličnosti u radu Althussera i Parsonsa. Strukturalni marksizam svakako je jedan o d najkontroverznijih oblika razvoja u neomarksističkoj teoriji. O n uključuje specifičnu kritiku drugih varijanti marksi­ stičke t e o r i j e , a sam je bio m n o g o kritiziran o d marksista drugih teorijskih usmje­ renja.

NEOMARKSISTIČKA EKONOMSKA SOCIOLOGIJA U o v o m s m o poglavlju naglasili da su se mnogi neomarksisti (na primjer, kritički teoretičari, strukturalni marksisti) vrlo m a l o osvrtali na e k o n o m s k e institucije, d j e l o m i č n o i zbog toga što su reagirali na pretjerivanja e k o n o m s k i h determinista. M e đ u t i m , ove kritike i same su dovele do pojave novih reakcija. U o v o m ć e m o odjeljku raspraviti ο radovima onih marksistia koji se p o n o v n o u s r e d o t o č u j u na e k o n o m s k o p o d r u č j e . N j i h o v rad nije tek ponavljanje rane marksističke t e o r i j e ; o n predstavlja novi n a p o r da se M a r x o v a teorija prilagodi stvarnostima m o d e r n o g kapitalističkog društva. Valja t a k o đ e r naglasiti da postoji brojna literatura u k o j o j se raspravlja ο e k o n o m s k i m aspektima s marksističkog stajališta. M n o g o o d toga, m e đ u t i m , bitno je samo za područje e k o n o m i j e , n o neki su o d tih radova bili utjecajni i u sociologiji. O b r a t i t ć e m o pažnju na dva rada, p o s e b n o značajna za sociologiju - na knjigu Paula B a r a n a i Paula Sweezyja Monopoly Capital, 1966., (Monopolistički kapital, prijevod 1 9 6 9 . ) i knjigu H a r r y B r a v e r m a n a Labor and Monopoly Capital, 1 9 7 . , (Rad i monopolistički kapital, prijevod 1 9 8 3 . ) . N a kraju ovog odjeljka raspravit ć e m o i ο nekim najnovijim radovima ove vrste.

Monopolistički kapital Izvorni M a r x o v i radovi ο e k o n o m s k i m strukturama i procesima zasnivali su se na analizi kapitalizma njegovog v r e m e n a - na o n o m tipu koji o b i č n o nazivamo k o m p e t i t i v n i m kapitalizmom. Kapitalističke industrije su tada bile relativno m a l e , a ni jedna industrija, ili manja grupacija industrija, nije m o g l a imati p o t p u n u i neupitnu k o n t r o l u nad tržištem. Najveći dio M a r x o v o g e k o n o m s k o g rada osnivao se na pretpostavci, t o č n o j u njegovo vrijeme, da je kapitalizam kompetitivan sistem. N a r a v n o , M a r x je predvidio m o g u ć n o s t nastanka budućih m o n o p o l a , n o ο njima je vrlo m a l o pisao. M n o g i kasniji marksistički teoretičari nastavili su razmi­ šljati u istim okvirima - k a o da je kapitalizam ostao g o t o v o isti kakav j e b i o u M a r x o v o vrijeme.

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

161

U o v o m ć e m o kontekstu ispitati rad B a r a n a i Sweezyja (1966.). O n i započinju s k r i t i k o m marksističke društvene nauke zbog njenog ponavljanja poznatih f o r m u ­ lacija k a o i zbog izostajanja objašnjenja značajnih suvremenih oblika razvoja u kapitalističkom društvu. Optužuju M a r x o v u teoriju stagnacije jer se zasnivala na pretpostavci postojanja kompetitivne privrede. M o d e r n a marksistička teorija m o ­ ra, p r e m a n j i h o v o m mišljenju, konstatirati da je kompetitivni kapitalizam u najve­ ćoj mjeri zamijenjen m o n o p o l i s t i č k i m kapitalizmom. O s n o v n i p r o b l e m s k o j i m se Baran i Sweezy bave je određivanje t o č n e prirode m o n o p o l n o g kapitalizma. U takvom sistemu, jedan ili n e k o l i k o kapitalista k o n t r o ­ liraju o d r e đ e n i sektor privrede. Sasvim je jasno da je u m o n o p o l n o m kapitalizmu m n o g o manje kompeticije nego li u k o m p e t i t i v n o m . U k o m p e t i t i v n o m kapitaliz­ m u organizacije se natječu na osnovi cijena proizvoda; o d n o s n o , kapitalist p o k u ­ šava prodati veću količinu r o b a p o nižoj cijeni. U m o n o p o l n o m kapitalizmu, p o d u z e ć a se ne moraju više t a k o natjecati budući da j e d n o ili n e k o l i k o njih k o n t r o l i r a j u tržište; kompeticija se prebacuje na područje p r o d a j e . R e k l a m a , pakiranje robe i druge m e t o d e privlačenja potencijalnih kupaca predstavljaju osnovna područja kompeticije. P r e o k r e t od natjecanja u cijenama prema natjecanju u prodaji dio je drugog p r o c e s a koji odlikuje monopolistički kapitalizam - progresivne racionalizacije. N a t j e c a n j e u cijenama predstavlja krajnje iracionalno sredstvo. Sa stajališta m o n o polnih kapitalista, snižavanje cijena roba m o ž e voditi jedino k stvaranju kaosa na tržištu, da ne s p o m i n j e m o manji profit, a možda i b a n k r o t . N a s u p r o t t o m e , natjecanje u području prodaje, nije s a m o u b i l a č k o ; o n o čak stvara p o d r u č j e rada za industriju r e k l a m e . Štoviše, cijene se mogu držati visokim, a t r o š a k p r o m o c i j e prodaje j e d n o s t a v n o se dodaje ukupnoj cijeni. S t o g a je natjecanje u p o d r u č j u prodaje m n o g o manje rizično negoli u području cijena. Drugi vrlo bitan aspekt m o n o p o l i s t i č k o g kapitalizma je porast b r o j a o g r o m n i h k o r p o r a c i j a , medu kojima se izdvaja manji broj najvećih koje kontroliraju g o t o v o sve privredne s e k t o r e . U k o m p e t i t i v n o m kapitalizmu, cijelu je organizaciju g o t o v o u potpunosti k o n t r o l i r a o jedan poduzetnik. M o d e r n u k o r p o r a c i j u posjeduje veći b r o j dioničara, no i u t o m slučaju manji broj većinskih vlasnika posjeduje najveći broj d i o n i c a . I a k o dioničari "posjeduju" k o r p o r a c i j u , menadžeri p r o v o d e svako­ dnevnu k o n t r o l u . O n i su, dakle, krucijalni element u m o n o p o l i s t i č k o m kapitaliz­ m u , d o k su u k o m p e t i t i v n o m kapitalizmu bili najvažniji poduzetnici. S t o g a m e ­ nadžeri u svojim rukama imaju veliku m o ć koju žele zadržati. O n i se č a k trude postići i financijsku neovisnost o d svojih poduzeća pokušavajući, u najvećoj m o g u ­ ć o j mjeri, stvoriti bilo kakve unutarnje fondove kojima raspolažu, a koji ne ovise ο vanjskim izvorima financiranja. Baran i Sweezy vrlo široko raspravljaju ο položaju k o r p o r a t i v n o g m e n a d ž e r a u m o d e r n o m kapitalističkom društvu. M e n a d ž e r i su vrlo racionalna grupa, usmjere­ na maksimiranju profita organizacije. Stoga ne žele ulaziti u rizične situacije, što je bila karakteristika ranih poduzetnika. M e n a d ž e r i imaju m n o g o d u g o r o č n i j u o r i ­ jentaciju negoli poduzetnici. R a n i je kapitalist bio zainteresiran za maksimiranje profita u k r a t k o m roku, a suvremeni menadžeri su svjesni da takvo ponašanje m o ž e voditi k a o t i č n o m natjecanju u području cijena, što m o ž e dovesti do suprot­ nih učinaka na d u g o r o č n u profitabilnost poduzeća. Stoga će menadžeri težiti postizanju nekog profita u k r a t k o r o č n o m smislu, osiguravajući t a k o d u g o r o č n o maksimiranje profitabilnosti.

162

GLAVNE TEORIJE

O s n o v n i aspekt u m o n o p o l i s t i č k o m kapitalizmu je sposobnost sistema da p r o i ­ zvodi i koristi e k o n o m s k i višak. Ekonomski višak se definira k a o razlika između vrijednosti koje društvo proizvodi i cijene same te proizvodnje. Z b o g svog interesa za p r o b l e m viška, Baran i Sweezy, udaljavajući se od M a r x o v o g interesa za eksploataciju rada, naglašavaju povezanost privrede i drugih socijalnih institucija, p o s e b n o u prisvajanju e k o n o m s k o g viška od strane tih drugih institucija. M o d e r n i kapitalistički menadžeri su žrtve svog vlasitog uspjeha. S jedne strane, o n i m o g u arbitrarno određivati cijene zahvaljujući svom m o n o p o l i s t i č k o m p o l o ž a ­ ju u privredi. S druge strane, nastoje smanjiti cijene, p o s e b n o cijene povezane s r a d o m plavih ovratnika. M o g u ć n o s t da se odrede više cijene i da se smanje troškovi dovodi do rasta e k o n o m s k o g viška. P r o b l e m s kojim je suočen kapitalist jest: što učiniti s viškom? J e d n a je m o g u ć ­ nost potrošiti ga - dati menadžerima goleme plaće, a vlasnicima d i o n i c a g o l e m e dividende, a oni će ih zatim utrošiti u jahte, R o l l s - R o y c e a u t o m o b i l e , nakit i kavijar. T o se do izvjesnog stupnja i radi, n o višak je toliko o g r o m a n da ga elite, i kada bi t o hjele, ne m o g u potrošiti, čak ni njegov manji dio. U svakom slučaju, reprezentativna potrošnja bila je karakterističnija za rane poduzetnike nego li za m o d e r n e menadžere i vlasnike dionica. Druga alternativa je investirati višak u unapređenje tehnologije i zajedničko invesitranje s tvrtkama iz drugih zemalja. O v a naizgled razumna akcija, k o j u do izvjesne mjere poduzimaju menadžeri, t a k o đ e r ima i jednu p r o b l e m a t i č n u stranu, a t o je da takve investicije, pa čak i onda kada su vrlo m u d r o izabrane, stvaraju još više dobiti. T o p o n o v n o pogoršava problem iskorištavanja e k o n o m s k o g viška. N a p o r i da se promovira područje prodaje m o g u t a k o đ e r do izvjesne mjere apsorbirati višak. M o d e r n i kapitalisti mogu stimulirati potražnju za svojim p r o i ­ zvodima uz p o m o ć reklamiranja; stvaranjem i proširivanjem tržišta svojih p r o i z v o ­ da; k a o i izmjenama m o d e l a roba, planiranim nestašicama i kreditiranjem p o t r o ­ šača. M e đ u t i m , ova alternativa također nosi niz p r o b l e m a . Prvo, o n a ne m o ž e apsorbirati dovoljnu količinu viška. D r u g o , najverojatnije je da će takva akcija stimulirati još veću ekspanziju korporacije što će, zatim, dovesti do još većeg rasta viška. Prema B a r a n u i Sweezyju, jedino rješenje koje preostaje je gubitak. Višak m o r a biti raspršen, a za t o postoje dva načina. Prvi se sastoji u civilnoj potrošnji vlade k o j a zapošljava milijune ljudi u uredima što rade na realizaciji različitih vladinih p r o g r a m a . Drugi način je vojna potrošnja, uključujući o g r o m n e vojne t r o š k o v e i budžete koji se iskazuju milijardama dolara za vrlo skupo naoružanje koje ubrzo postaje suvišno. Pozicija koju zastupaju Baran i Sweezy ima n e k o l i k o slabosti. S jedne strane, čini se da stvarno n e m a nikakvog dobrog načina da se riješimo viška, što je v j e r o j a t n o stanovište s kojim bi Baran i Sweezy najviše željeli k o m u n i c i r a t i . T a k v o nas stanovište ostavlja s vrlo jasnim utiskom da unutar kapitalizma postoji nerješi­ va kontradikcija. Ukupna kapitalistička potrošnja vodi sve višim zahtjevima i k o n a č n o do većeg viška. Z a p o s l e n i u vladi i vojsci troše svoj novac na k u p o v i n u viška d o b a r a ; a kada se neka vojna sredstva utroše, rastu zahtjevi za n o v o m i suvremenijom o p r e m o m . Druga kritika k o j a se Baranu i Sweezyju m o ž e uputiti jest da prenaglašavaju racionalnost menadžera. H e r b e r t Simon ( 1 9 5 7 . ) , na primjer, smatra da su m e n a ­ džeri više zainteresirani da pronađu (a jedino su ih oni u stanju i naći) m i n i m a l n a

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

163

zadovoljavajuća rješenja, negoli o n a najracionalnija i najprofitabilnija. Drugi p r o ­ blem sadržan je u sljedećoj dilemi: da li su stvarno menadžeri ključne ličnosti u s u v r e m e n o m kapitalizmu? M n o g i , naime, smatraju da najveći vlasnici dionica stvarno kontroliraju kapitalistički sistem. Sumirajući, m o ž e m o reći da su Baran i Sweeezy prihvatili tradicionalni e k o ­ n o m s k i interes marksističke teorije, ali su se uputili k n o v o m i z n a č a j n o m pravcu istraživanja. P o s e b n o je značajno da su interes prebacili s radnog p r o c e s a na e k o n o m s k e strukture m o d e r n o g kapitalističkog društva. Sada ć e m o se upoznati s B r a v e r m a n o m , koji je pod utjecajem Barana i Sweezyja, ali se pokušava vratiti t r a d i c i o n a l n o m M a r x o v o m interesu za radni proces.

Rad i monopolistički kapital H a r r y B r a v e r m a n ( 1 9 7 4 . ) smatra da proces rada i proces eksploatacije radnika leže u srži M a r x o v e teorije. Iako se njegov naglasak razlikuje od naglaska B a r a n a i Sweezyja, on svoj rad smatra čvrsto povezanim s njihovim (Braverman, 1 9 7 4 . ) . N a s l o v knjige - Rad i monopolistički kapital govori ο n j e g o v o m glavnom interesu, a podnaslov, Deg radacija rada u 20. stoljeću, pokazuje pak njegov interes za prilagođavanjem M a r x o v e teorije stvarnostima rada u 2 0 . stoljeću. B r a v e r m a n teži ne s a m o osuvremeniti M a r x o v interes za m a n u a l n e radnike, nego i ispitati što se događa s položajem radnika bijelih ovratnika i radnika zaposlenih u uslužnom sektoru. M a r x je posvetio malo pažnje ovim dvjema k a t e g o r i j a m a zaposlenih, no od njegovog vremena te dvije grupe postaju glavne kategorije zanimanja, i njihov se položaj m o r a podvrći o z b i l j n o m istraživanju. U o d n o s u na djelo B a r a n a i Sweezyja m o g l o bi se reći da je jedan od najvažnijih oblika razvoja u m o n o p o l n o m kapitalizmu bio relativni pad b r o j a radnika plavih ovratnika i istodobni porast onih s bijelim ovratnicima kao i radnika zaposlenih u uslužnom sektoru velikih organizacija karakterističnih za m o n o p o l n i kapitalizam. B r a v e r m a n o v a analiza započinje na mjestu koje podsjeća na M a r x o v u o r i j e n t a ­ ciju. O n vrlo jasno tvrdi da njegova kritika suvremenog svijeta rada n e ć e govoriti ο ž a l o p o j k a m a za j e d n o e r o m koja je prošla. Braverman tvrdi da neće ni r o m a n t i zirati stare zanate i "prevladane uvjete danas arhaičkih načina rada" (Braverman, 1 9 7 4 . : 6 ) . K a o i M a r x , Braverman ne kritizira samo znanost i t e h n o l o g i j u per se, n e g o s a m o način na koji ih kapitalizam koristi "kao oruđa dominacije u stvaranju, perpetuiranju i produbljivanju jaza među klasama društva" (Braverman, 1 9 7 4 . : 6 ) . Kapitalist sistematski koristi znanost i tehnologiju u želji da odvoji rad od n j e g o ­ vog zanatskog nasljeđa, a da ne osigurava nikakvu zamjenu. B r a v e r m a n vjeruje da u n e k o m drugim (socijalističkim) rukama, znanost i tehnologija m o g u biti iskoriš­ teni na drugačiji način i stvoriti "...jedno doba koje još nije došlo i u kojem će za radnika zadovoljstvo rada proistjecati iz svjesnog i svrhovitog ovladavanja radnim procesom, koji će biti kombiniran sa znanstvenim postignućima i ingenioznošću inženjerstva, period u kojem će svatko moći, do izvjesne mjere, koristiti blagodati do spomenute kombinacije" (Braverman, 1 9 7 4 . : 7 ) . N a s t o j e ć i proširiti M a r x o v e analize položaja radnika plavog o v r a t n i k a p r e m a radnicima bijelog ovratnika i radnicima zaposlenim u uslužnom sektoru, B r a v e r ­ man zastupa ideju da k o n c e p t "radničke klase" ne opisuje specifičnu grupu ljudi ili

164

GLAVNE TEORIJE

zanimanja, nego je više izraz procesa kupovanja i prodavanja radne snage. U t o m smislu, B r a v e r m a n smatra da u m o d e r n o m kapitalizmu praktički n i t k o ne posjedu­ je sredstva za proizvodnju; prema t o m e , mnogi su, uključujući većinu radnika bijelog ovratnika i uslužnih radnika, prisiljeni prodati svoju radnu snagu manjini k o j a raspolaže sredstvima za proizvodnju. Po njegovom mišljenju, kapitalistička k o n t r o l a i eksploatacija, k a o i derivirani procesi mehanizacije i racionalizacije, proširuju se na zanimanja bijelih ovratnika i uslužnih zanimanja, iako njihov utjecaj još nije toliko velik koliko je bio na zanimanja plavih ovratnika. B r a v e r m a n svoju analizu zasniva na M a r x o v o j antropologiji, p o s e b n o njego­ v o m k o n c e p t u ljudskog potencijala (čovjek k a o r o d n o biće). O n smatra da se svi oblici života m o r a j u sami održavati u svom p r i r o d n o m okolišu; o d n o s n o , o n i m o r a j u prisvajati prirodu za svoje vlasite p o t r e b e . R a d je p r o c e s u k o j e m se priroda mijenja u cilju proširivanja njene upotrebljivosti. U t o m smislu, životinje t a k o đ e r rade, no o n o što ih odvaja od ljudi jest svijest. Ljudi posjeduju d u h o v n e m o ć i koje životinje nemaju. Ljudski rad se stoga odlikuje jedinstvom k o n c e p c i j e (misao) i egzekucije (akcija). O v o jedinstvo može biti razbijeno, a kapitalizam je najvažniji stadij u destrukciji jedinstva koncepcije i egzekucije u svijetu r a d a . Ključni sastojak u t o m razbijanju je u kapitalizmu prodaja i k u p o v i n a radne snage. Kapitalist m o ž e kupiti odgovarajuću vrstu radne snage, a ne bilo k o j u . N a primjer, on može kupiti s a m o manualni rad, inzistirajući da duhovni ostane izvan procesa proizvodnje. I a k o se može dogoditi i s u p r o t n o , to je manje m o g u ć e . K a o rezultat tog p r o c e s a , kapitalizam karakterizira sve veći broj manualnih radnika i sve manji i manji broj onih intelektualnih. Čini se da je t o u suprotnosti sa statističkim p o d a c i m a koji otkrivaju veliki porast zanimanja bijelog o v r a t n i k a , o s o b i t o intelektualnih zanimanja. M e đ u t i m , k a k o ć e m o kasnije vidjeti, B r a v e r m a n vjeruje da su m n o g a zanimanja bijelog ovratnika proletarizirana, i zbog toga ih je sve teže odvojiti o d manualnog rada. MENADŽERSKA KONTROLA B r a v e r m a n uzima u obzir e k o n o m s k u eksploataciju, koja je u M a r x o v i m analiza­ m a bila u središtu pažnje, ali se usredotočuje na p r o b l e m kontrole. Pita se: k a k o kapitalisti kontroliraju radnu snagu koju zapošljavaju? J e d a n je o d g o v o r na takvo pitanje da kapitalist organizira k o n t r o l u uz p o m o ć menadžera. U biti, B r a v e r m a n definira upravu k a o "radni proces upravljan potrebama kontrole u korporaciji" (1974.:267). B r a v e r m a n se interesira za m n o g o impersonalnija sredstva k o j a m e n a d ž e r i koriste da kontroliraju radnike. J e d a n od njegovih osnovnih interesa je u p o t r e b a specijalizacije za kontroliranje radnika. Ovdje on pažljivo razlikuje podjelu rada u društvu k a o cjelini od specijalizacije rada u organizaciji. Sva poznata društva znaju za podjelu rada (na primjer, između muškaraca i žena, poljoprivrednika i o b r t n i k a itd.), ali specijalizacija rada unutar organizacije predstavlja specifično postignuće kapitalizma, iako se također pojavljuje i u tada p o s t o j e ć i m socijalističkim društvi­ m a . Braverman vjeruje da podjela rada na socijetalnoj razini može obogatiti pojedin­ ca, dok specijalizacija na nivou radnog mjesta ima razoran učinak usitnjavanja ljud­ skih sposobnosti: "Dijeljenje cjelovitosti osobe, sprovedeno bez ikakvog obzira na ljudske sposobnosti i potrebe, zločin je protiv osobe i čovječanstva" ( 1 9 7 4 . : 7 3 ) . Specijalizacija radnog mjesta uključuje kontinuiranu podjelu i p o t p o d j e l u rad­ nih zadataka ili operacija u vrlo precizne i krajnje specijalizirane aktivnosti, od

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

165

kojih se svaka zatim može dodijeliti različitom radniku. O v o predstavlja stvaranje o n o g a što Braverman naziva "detaljiziranim radnicima". O d velikog raspona m o ­ gućnosti koju svaka o s o b a posjeduje, kapitalist izabire vrlo mali b r o j onih koje radnik koristi u svom poslu. Braverman kaže da kapitalist prvo razbija p r o c e s rada, a zatim "raščlanjuje i radnika" ( 1 9 7 4 . : 7 8 ) zahtijevajući od njega da koristi s a m o mali dio svojih umješnosti i sposobnosti. U B r a v e r m a n o v i m p o j m o v i m a , radnik se "nikada ne pretvara svojevoljno za cijeli život u detaljiziranog r a d n i k a . T o je doprinos kapitaliste" ( 1 9 7 4 . : 7 8 ) . Z a š t o t o kapitalista radi? Prvo, t o menadžmentu olakšava k o n t r o l u . M n o g o je lakše kontrolirati radnika koji izvršava specifičan zadatak, negoli o n o g a koji obavlja širok raspon djelatnosti. D r u g o , t a k o se povećava produktivnost. T o t a k o đ e r znači da grupa radnika koji izvode visokospecijalizirane zadatke m o ž e proizvesti više negoli isti broj iskusnih majstora od kojih svaki posjeduje sve p o t r e b n o znanje i sam obavlja ukupnu proizvodnu aktivnost. N a primjer, radnici u tvornici automobila mogu na pokretnoj traci proizvesti više automobila negoli isti broj iskusnih stručnjaka od kojih svaki proizvodi po jedan automobil. T r e ć e , specija­ lizacija omogućava kapitalisti da plati najmanju cijenu za potrebnu radnu snagu. Umjesto visokoplaćenog, iskusnog majstora, kapitalist može zaposliti niskoplaćene nekvalificirane radnike. Sljedeći logiku kapitalizma, poslodavci se trude progresivno pojeftiniti cijenu rada radnika, što rezultira nastajanjem objektivno nediferencirane mase radnika koji izvode o n o što Braverman naziva "jednostavnim radom". Z a kapitaliste i upravu specijalizacija nije dovoljno dostatno sredstvo k o n t r o l e . D r u g o važno sredstvo je znanstvena tehnika, uključujući znanstveno upravljanje, koje predstavlja pokušaj primjene znanosti za k o n t r o l u rada a za p o t r e b e uprave. Z a B r a v e r m a n a je znanstveni m e n a d ž m e n t nauka ο t o m e "kako najbolje k o n t r o l i ­ rati otuđeni rad" ( 1 9 7 4 . : 9 0 ) . Znanstveni m e n a d ž m e n t postoji na različitim razina­ m a k o n t r o l e rada - okupljanjem većeg broja radnika u istoj radionici, određiva­ njem dužine radnog vremena, izravnim nadgledanjem radnika da se osigura radi­ nost, p r i m j e n o m pravila protiv remećenja pažnje (na primjer, razgovor za vrijeme rada) i postavljanjem minimalnih prihvatljivih razina produktivnosti. S v e u k u p n o , znanstveno upravljanje je doprinijelo povećanju stupnja k o n t r o l e "diktiranjem radniku preciznih načina na koje rad treba biti izveden" (Braverman, 1 9 7 4 . : 9 0 ) . N a primjer, B r a v e r m a n raspravlja ο ranoj studiji F . W . T a y l o r a ο iskapanju ugljena, u k o j o j je opisano pravilo za rad s l o p a t o m za iskapanje ugljena, njene karakteristike i način njene upotrebe - kako radnik treba stajati, p o d k o j i m k u t o m m o r a usmjeriti lopatu, te koju količinu ugljena treba l o p a t o m zahvatiti. D r u g i m riječima, T a y l o r je razradio m e t o d e koje su osigurale g o t o v o potpunu k o n t r o l u nad r a d n i m p r o c e s o m . R a d n i c i m a treba ostaviti da donose što je m o g u ć e manje vlastitih odluka; t a k o se postiže razdvajanje mentalnog i m a n u a l n o g . Uprava koristi svoj m o n o p o l i s t i č k i položaj i znanje ο r a d n o m procesu da k o n t r o l i r a svaki stupanj radnog procesa. N a koncu je sam rad pretvoren u aktivnost u kojoj malo znače stručnost, iskustvo, sadržaj ili znanje. Vještina obrtništva je potpuno razorena. Strojeve B r a v e r m a n t a k o đ e r vidi kao sredstvo k o n t r o l e radnika. M o d e r n i s t r o ­ jevi dolaze u upotrebu onda "kada se alatu, o d n o s n o radu, zada stalni tijek p o k r e t a o d r e đ e n strukturom samog stroja" ( 1 9 7 4 . : 1 8 8 ) . Spretnost izvedbe ugrađena je u stroj, te nije ostavljena radniku da je postigne. Umjesto da radnici k o n t r o l i r a j u radni p r o c e s , njih k o n t r o l i r a stroj. Štoviše, za upravu je m n o g o lakše k o n t r o l i r a t i strojeve negoli radnike.

166

GLAVNE TEORIJE

B r a v e r m a n zaključuje da uprava može p o m o ć u m e h a n i z a m a specijalizacije rada, znanstvenog upravljanja i unapređivanja strojeva proširiti k o n t r o l u nad m a n u a l n i m radnicima. Iako je ovo zanimljiva tvrdnja, osobito naglasak na k o n t r o ­ lu, B r a v e r m a n o v nedvojbeni doprinos predstavlja pokušaj proširenja s p o m e n u t o g tipa analize i na druge sektore radne snage, što nije analizirano u M a r x o v i m originalnim analizama radnog procesa. Braverman smatra da se zanimanja usluž­ nog sektora i bijelog ovratnika nalaze pod utjecajem istih procesa k o n t r o l e koji su se koristili u k o n t r o l i manualnog rada u prošlom stoljeću. J e d a n od Bravermanovih primjera su uredski činovnici bijelog ovratnika. U svoje vrijeme ovi su se radnici razlikovali od manualnih radnika svojim odijeva­ njem, iskustvom, obrazovanjem i m o g u ć n o s t i m a napredovanja ( L o c k w o o d , 1 9 5 6 . ) . M e đ u t i m , danas su obadvije grupe podvrgnute istim sredstvima k o n t r o l e . S t o g a je danas postalo sve teže razlikovati tvornicu i m o d e r n i ured koji naliči tvornici, budući da su radnici u takvim uredima sve više proletarizirani. Sigurno je da rad č i n o v n i k a postaje sve više i više specijaliziran. T o znači da se, između ostalog, intelektualni i manualni aspekti uredskog rada sve više razdvajaju. Uprav­ ni odjel, inženjeri i tehničari, sada obavljaju intelektualni rad, d o k činovnici zaposleni na "traci" rade zapravo manualne zadatke, vrlo slične m a n u a l n o m radu - tipkanje, popisivanje ili bušenje kartica za računala. Z b o g toga se nivo znanja i iskustva za izvođenje spomenutih poslova snizio, i oni zahtijevaju vrlo malu ili nikakvu p r i p r e m u . D a n a s znanstveno upravljanje osvaja i urede. Č i n o v n i č k i poslovi su znanstveno istraženi, a rezultat je tih proučavanja da su pojednostavljeni, rutinizirani i stan­ dardizirani. N a p o k o n , mehanizacija također počinje ubrzano prodirati u urede, p o s e b n o sve v e ć o m u p o t r e b o m računala i slične o p r e m e . P r i m j e n o m ovih m e h a n i z a m a na činovnički rad, upravljači m n o g o lakše k o n ­ troliraju i te radnike. Iako se ne može očekivati da će k o n t r o l n i m e h a n i z m i biti isto t o l i k o jaki i efikasni u uredu kao i u tvornici, ipak se postupno razvija "tvornica" zaposlenih bijelih o v r a t n i k a . B r a v e r m a n u se m o ž e uputiti n e k o l i k o očiglednih kritika. S jedne strane, najvje­ rojatnije je precijenio stupanj sličnosti između manualnog i č i n o v n i č k o g rada. N a d a l j e , njegova zaokupljenost k o n t r o l o m usmjerila ga je da posveti relativno m a l o pažnje dinamici e k o n o m s k e eksploatacije u kapitalizmu. Ipak, svakako je o b o g a t i o naše razumijevanje radnog procesa u m o d e r n o m kapitalističkom društvu. 5

Noviji primjeri marksističke ekonomske sociologije S o c i o l o š k o proučavanje e k o n o m i j e koje je u potpunosti ili d j e l o m i č n o p o d utjeca­ jem M a r x o v e teorije, nastavlja se i dalje razvijati (Theory and Society, 1986.; Z u k i n i D i M a g g i o , 1 9 8 6 . ) . Prije no što zaključimo ovaj odjeljak, u k r a t k o ć e m o ispitati neke od najvažnijih novijih radova u ovoj oblasti. I a k o B r a v e r m a n priznaje postojanje e k o n o m s k e eksploatacije k a o središnjeg p r e d m e t a M a r x o v o g proučavanja, on se usredotočuje na proučavanje m e n a d ž e r Važno je naglasiti da je Bravermanova knjiga napisana prije masovne upotrebe kompjutorske tehnologije u uredima, posebno današnje upotrebe kompjutorskih programa za obradu teksta. Možda će ova tehnologija koja traži veće znanje i obrazovanje negoli su ro zahtijevale ranije tehnologije rada u uredima potaknuti veću autonomiju radnika. 5

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

167

ske k o n t r o l e nad radnicima. N j o m e se još više bavi R i c h a r d Edwards knjizi Contested Terrain: The Transformation of the Workplace in the Twentieth Centu­ ry, 1979., (Suprotstavljene područje: transformacija radnog mjesta u dvadesetom stoljeću). O n smatra da je k o n t r o l a osnovna t o č k a transformacije radnog mjesta u 2 0 . stoljeću. Slijedeći M a r x a , drži da je radno mjesto i danas k a o i u prošlosti p o d r u č j e klasnog konflikta, dakle, "suprotstavljeno područje". U ovoj areni, odvi­ jaju se dramatične promjene radnog mjesta t i j e k o m kojih oni na vrhu k o n t r o l i r a j u o n e na dnu. U k o m p e t i t i v n o m kapitalizmu 1 9 . stoljeća, koristila se "jednostavna" k o n t r o l a p o m o ć u koje su "šefovi o s o b n o provodili svoju m o ć , intervenirajući u radni p r o c e s da bi nadgledali, plašili i kinjili radnike, nagrađujući d o b r o p o n a š a ­ nje, otpuštajući j e d n e , a zapošljavajući druge, dajući prednost lojalnim službenici­ m a i o p ć e n i t o se ponašajući k a o despoti, d o b r o n a m j e r n i ili na neki drugi način" (Edwards, 1 9 7 9 . : 1 9 ) . Iako ovakav sistem k o n t r o l e još imaju m n o g a manja p o d u ­ zeća, p o k a z a o se prekrutim za m o d e r n e organizacije. U tim organizacijama j e d n o ­ stavna se k o n t r o l a zamjenjuje s impersonalnijim i profinjenijim t e h n i č k i m i b i r o ­ kratskim k o n t r o l a m a . M o d e r n i radnik može se kontrolirati p o m o ć u t e h n o l o g i j e rada, što najbolje pokazuje p o k r e t n a traka za sastavljanje a u t o m o b i l a koja a u t o ­ matski određuje aktivnosti radnika. Drugi primjer je m o d e r n o r a č u n a l o , k o j e m o ž e vrlo precizno bilježiti o b i m posla i broj pogrešaka svakog zaposlenog. M o d e r n e radnike kontroliraju i m n o g o b r o j n a bezlična pravila b i r o k r a c i j e , a manje o s o b n a k o n t r o l a nadglednika. Kapitalizam se stalno mijenja a s njime i načini na k o j e se radnici kontroliraju. T r e b a zabilježiti i stav M i c h a e l a Burawoya u knjizi Manufacturing Consent: Changes in the Labor Process Under Monopoly Capital, 1979., (Prerađivački dogovor: promjene radnog procesa u uvjetima monopolnog kapitala). N j e g a zani­ ma zašto radnici u kapitalističkom sistemu rade tako m n o g o . O n odbacuje M a r x o v o objašnjenje da je to rezultat prisile. Buđenje radničkih sindikata i druge promjene uglavnom su otklonile arbitrarnu m o ć uprave. " S a m o m prisilom ne m o ž e se objasniti zašto radnici teško rade i kada postanu predradnici" (Burawoy, 1 9 7 9 . : X I I ) . N a d a l j e , radnici se djelomice slažu da pretjerano rade, a razlog o b i č n o vide u r a d n o m mjestu. Pristup B u r a w o y a ilustrirat ć e m o jednim aspektom njegovog istraživanja zajedničkim igrama radnika i uprave, o d n o s n o , različitim n e f o r m a l n i m aktivnosti­ m a . M n o g i analitičari smatraju te aktivnosti pokušajima radnika za smanjenjem otuđenja i drugih nezadovoljstava uzrokovanih r a d o m . Ove se aktivnosti t u m a č e i kao specifični socijalni mehanizmi kojima se radnici suprotstavljaju upravi. B u r a ­ w o y ipak zaključuje da takve aktivnosti " o b i č n o nisu neovisne, a niti su u suprot­ nosti s upravom" (1979.:80). U biti, "Uprava, osobito na nižim n i v o i m a , sudjeluje ne s a m o u organizaciji igara, nego i u izradi pravila igre". Stoga, umjesto da dovode u pitanje upravu, organizaciju ili cijeli kapitalistički sistem, ove ih igre zapravo podržavaju. Ovakve zajedničke n e f o r m a l n e aktivnosti stvaraju sporazum m e đ u r a d n i c i m a ο pravilima na kojima se zasnivaju i, općenitije, ο sistemu društvenih o d n o s a koji određuju pravila igre (vlasnik - upravljač - r a d n i k ) . D r u g o , budući su i uprava i radnici zajedno uključeni u igru, sistem antagonističkih društvenih o d n o s a na koji je igra trebala pružiti o d g o v o r , prikriven j e . B u r a w o y smatra da su takve m e t o d e poticanja aktivne k o o p e r a c i j e i zadovolj­ stva m n o g o efektivnije u pridobivanju radnika da surađuje u ostvarivanju profita negoli prinuda (kao što je, na primjer, otpuštanje onih koji ne žele surađivati). N a k o n c u , B u r a w o y vjeruje da igre i drugi n e f o r m a l n i oblici ponašanja predstavljaju

168

GLAVNE TEORIJE

m e t o d e za privolu radnika da prihvate sistem i da potaknu njihov d o p r i n o s za postizanje još većeg profita. J e d a n drugi rad koji je vrijedno u o v o m kontekstu spomenuti je knjiga D a n a C l a w s o n a Bureaucracy and the Labor Process, 1 9 8 0 . , (Birokracija i radni proces), u k o j o j ovaj autor ispituje birokratizaciju i t e h n o l o š k o napredovanje a m e r i č k e industrije između 1 8 8 0 . i 1 9 2 0 . godine. Njegova je osnovna teza da degradacija rada za vrijeme p r o m a t r a n o g perioda nije bila (i nije) neizbježna. P r o b l e m ne leži u prirodi birokracije i tehnologije, nego u načinu na koji su primijenjene u kapitalističkom društvu. Stoga, prema C l a w s o n u , m o ž e m o imati bogatstvo, efika­ snost i zadovoljavanje ljudskih uvjeta rada. R a d je bio degradiran jer su kapitalisti koristili birokraciju i tehnologiju da bi kontrolirali radni proces. Clawson k a o svoj cilj, ali i k a o cilj socijalizma, uzima "reorganizaciju procesa rada u t o m smislu da rad postane najznačajnije područje u k o j e m će se s l o b o d n o razvijati ljudski p o t e n ­ cijali, a ne područje u k o j e m će ljudi biti degradirani i osakaćeni" ( 1 9 8 0 . : 2 6 0 ) . Sumirajući, m o ž e m o konstatirati da radovi B a r a n a i Sweezyja, B r a v e r m a n a , Edwardsa, B u r a w o y a i Clawsona predstavljaju povratak t r a d i c i o n a l n o m M a r x o v o m interesu za e k o n o m s k o područje. N a teorijskoj razini, oni su vrijedni zbog p o n o v n o g usmjeravanja interesa na e k o n o m s k e aspekte, k a o i zbog o p l e m e n j i v a ­ nja i osuvremenjivanja našeg razumijevanja tih dimenzija. O s i m toga, njihovi radovi predstavljaju važne izvore sociološkog razmišljanja i istraživanja raznih aspekata rada i industrije.

HISTORIJSKI USMJEREN MARKSIZAM Strukturalni marksizam opredjelio se za ahistorijske, a protiv historijskih analiza, no m n o g i su marksisti usmjereni p r e m a historijskim istraživanjima. Priklanjajući se takvoj orijentaciji, oni smatraju da time podržavaju stvarni M a r x o v interes za povijesnu dimenziju. Najvažnija M a r x o v a historijska istraživanja bila su p r o u č a v a ­ nja pretkapitalističkih historijskih formacija ( M a r x , 1 8 5 7 . - 1 8 5 8 . / 1 9 6 4 . ) . U novi­ j e m razdoblju izrađen je veći broj historijskih analiza s marksističkog stajališta (na primjer, Amin, 1 9 7 7 . ; D o b b , 1 9 6 4 . ; H o b s b a w m , 1 9 6 5 . ) . U o v o m ć e m o odjeljku raspraviti ο dva rada koji odražavaju historijsku orijentaciju ­ ο djelu I m m a n u e l a W a l l e r s t e i n a objavljenom u knjizi The Modem World System, 1974., (Moderni svjetski sistem, prijevod 1 9 8 6 . ) , i ο knjizi T h e d e S k o c p o l States and Social Revolu­ tions , 1 9 7 9 . , (Države i socijalne revolucije). Iako nisu posve tipični za marksistič­ k o historijsko istraživanje u svakom pogledu, ipak spadaju m e đ u najutjecajnija djela u suvremenoj sociologiji.

Moderni svjetski sistem Z a p r e d m e t svoje analize Wallerstein odabire problem atipičan za većinu marksi­ stičkih mislilaca. O n ne proučava radnike, klase, ili čak države, budući da smatra k a k o su v e ć i n o m preuski za njegove namjere. Umjesto toga, p r o u č a v a široke e k o n o m s k e cjeline u kojima podjela rada nije ograničena političkim ili kulturnim g r a n i c a m a . Središnji aspekt u njegovom djelu je ideja svjetskog sistema, k o j i je k o m p l e t a n socijalni sistem, s granicama i o d r e đ e n i m životnim v i j e k o m ; drugim riječima, sistem ne traje v j e č n o . Sistem se sastoji od velikog b r o j a socijalnih

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

169

struktura i grupa-članica. M e đ u t i m , Wallerstein ne definira sistem u p o j m o v i m a konsenzusa koji ga drži zajedno. Umjesto toga, on tvrdi da se sistem drži na o k u p u p o m o ć u različitih sila koje su u stalnoj tenziji. Ove sile uvijek imaju potencijal da raskinu sistem na njegove dijelove. Ideja svjetskog sistema predstavlja vrlo apstraktan k o n c e p t koji je W a l l e r s t e i n razvio tek na kraju svoje knjige pošto je raspravio sve historijske detalje p o t r e b n e za njegovo formuliranje. Wallerstein smatra da smo do sada imali s a m o dva tipa svjetskih sistema. J e d a n je bio svjetsko carstvo za koje je dobar primjer R i m s k o Carstvo. Drugi primjer je m o d e r n a kapitalistička svjetska privreda. Svjetsko c a r ­ stvo se osnivalo na političkoj (i vojnoj) dominaciji, d o k se kapitalistička svjetska privreda oslanja na e k o n o m s k u dominaciju. Kapitalistička svjetska e k o n o m i j a je m n o g o stabilnija negoli je to svjetsko carstvo i to iz više razloga. Svjetski e k o n o m ­ ski sistem ima daleko širu osnovicu jer obuhvaća m n o g o država. N a d a l j e , u sebi ima ugrađen proces za postizanje e k o n o m s k e stabilizacije. O d v o j e n i politički entiteti u okviru kapitalističke svjetske privrede apsorbiraju sve gubitke, d o k se e k o n o m s k i profit raspoređuje u privatne ruke. Wallerstein najavljuje mogućnost postojanja i trećeg svjetskog sistema - socijalističke svjetske vlade. Kapitalistički svjetski e k o n o m s k i sistem odvaja politički od privrednog sektora, a socijalistička svjetska e k o n o m i j a bi ih integrirala. D a b i s m o čitaoca usmjerili k historijskoj raspravi koja slijedi, u k r a t k o ć e m o objasniti k o n c e p t e koje razvija Wallerstein da bi opisao geografsku podjelu rada u svjetskom sistemu koji ga najviše interesira - u kapitalističkoj svjetskoj privredi k o n c e p t e c e n t r a , periferije i poluperiferije. Z a p r a v o , centralno geografsko p o ­ dručje d o m i n i r a svjetskom privredom i eksploatira ostatak sistema. Periferija se sastoji o d onih područja koja osiguravaju sirovine za centar i nju c e n t a r najviše eksploatira. Poluperiferija je rezidualna kategorija koja o b u h v a ć a cjeline regija koje su negdje između eksploatiranih i eksploatatora. O s n o v n a t o č k a koju autor naglašava je m e đ u n a r o d n a podjela eksploatacije koju ne definira u državnim g r a n i c a m a , nego u okviru e k o n o m s k e podjele rada u svijetu. I a k o W a l l e r s t e i n ima široke, dugoročne interese, u knjizi Moderni svjetski sistem ( 1 9 7 4 . ) proučava nastanak svjetskog sistema u godinama 1 4 5 0 . - 1 6 4 0 . S m i s a o ovog razvoja leži u promjeni s političke (i stoga i vojne) na privrednu d o m i n a c i j u . Wallerstein drži da je e k o n o m i j a m n o g o efikasnije i manje primitivno sredstvo za postizanje dominacije nego politika. Političke strukture su vrlo nepri­ k l a d n e , dok e k o n o m s k a eksploatacija "osigurava porast p r o t o k a viška od nižih p r e m a višim slojevima, s periferije prema centru, od većine p r e m a manjini" (Wallerstein, 1 9 7 4 . : 1 5 ) . U m o d e r n o m dobu kapitalizam osigurava uvjete za rast i razvoj svjetske e k o n o m i j e ; t o je postignuto bez p o m o ć i ujedinjavajuće političke strukture. Kapitalizam se, dakle, m o ž e proučavati kao e k o n o m s k a alternativa za političku dominaciju. O n ima bolje mogućnosti proizvodnje privrednih viškova negoli primitivnije tehnike koje primjenjuju političku eksploataciju. Wallerstein ističe važnost triju elemenata nužnih za rast kapitalističke svjetske e k o n o m i j e nastale na "ruinama" feudalizma: geografsku ekspanziju posredstvom istraživanja i kolonizacije; razvoj različitih m e t o d a kontrole rada u pojedinim p o d r u č j i m a (na primjer, centar i periferija) svjetske e k o n o m i j e ; i razvoj snažnih država koje će postati središnje države nastajuće kapitalističke svjetske e k o n o m i j e . R a s p r a v i m o ο svakom elementu p o s e b n o .

170

GLAVNE TEORIJE

Immanuel Wallerstein: biografska skica lako je postigao priznanje već tijekom 1960-ih godina kao ekspert za Afriku, najvažniji doprinos sociologiji Im­ manuele Wallersteina bila je njegova knjiga Modemi svjetski sistem, izdana 1974. Ona je postigla trenutni uspjeh. Požnjela je svjetsku pažnju i prevedena je na devet jezika, a izdana je i na Brailleovom pismu. Wallerstein je rođen 28. rujna 1930. godine i sve svoje diplome stekao je na Sveučilištu Columbia u New Yorku, uključujući i doktorat koji postiže 1959. Na istom se Sveučilištu i zapošljava; poslije mnogo godina i na­ kon petogodišnje predavačke karijere na Sveučilištu McGill u Montrealu, Wallerstein 1976. postaje uvaženi profesor sociologije na Državnom sveučilištu New York u Binghamtonu. Wallerstein je dobitnik prestižne Sorokinove nagrade za knjigu Moderni svjetski sistem 1975. godine. Otada nastavlja raditi na istim problemima i objavljuje veći broj članaka te drugi dio knjige, u kojem analizira svjetske sisteme sve do 1750. godine. Može se pretpostaviti da će nastaviti raditi na istim problemima i sljedećih godina. Ovaj autor sada istražuje fenomene koji će vjerojatno privući pažnju narednih godina. Zapravo, pažnja koju njegov rad pobuđuje, na mnoge je načine interesantnija negoli sam rad koji je ostvario. Ideja svjetskog sistema postala je središtem razmišlja­ nja i istraživanja u sociologiji, što je veliko postignuće kojim se u sociologiji može pohvaliti samo nekolicina znanstvenika. Mnogi sociolozi sada osobno istražuju i teoretiziraju ο svjetskom sistemu, kritički se odnose prama Wallersteinu, no svi jasno priznaju značaj uloge koju je imao u kreiranju svojih ideja. lako koncept svjetskog sistema predstavlja značajan doprinos, isto toliko je bila značajna i Wallersteinova uloga u ponovnom oživljavanju teorijski dokumentiranog historijskog istraživanja. Najvažnije radove u početnim godinama sociologije koje su ostvarili, na primjer, Marx, Weber i Dürkheim, bili su slične prirode. Međutim, u novijim godinama, mnogi se sociolozi okreću od ovakvog tipa istraživanja i koriste ahistorijske metode kakve su, na primjer, primjena upitnika i intervjua. Ove su metode brže i lakše negoli su to historijska istraživanja, a dobivene je podatke lakše analizi­ rati uz pomoć računala. Upotreba takvih metoda zahtijeva usko tehničko znanje, a ne široki raspon historijski usmjerenog znanja. Štoviše, u istraživanjima koja koriste upitnike i intervjue teorija igra komparativno manju ulogu. Wallerstein predvodi one koji su uključeni u ponovno oživljavanje interesa za strogo, historijski utemeljeno istraživanje u sociologiji.

GEOGRAFSKA EKSPANZIJA W a l l e r s t e i n smatra da je geografsko širenje n a r o d a pretpostavka za nastajanje dvaju drugih stadija. Portugal je predvodio p r e k o m o r s k a istraživanja, a drugi su ih evropski narodi slijedili. Wallerstein oprezno koristi primjere posebnih zemalja ili E v r o p e u o p ć e n i t o m smislu. O n radije tvrdi da je p r e k o m o r s k a ekspanzija bila uvjetovana o s o b n i m interesima grupa ljudi. Elitne skupine, kao na primjer, plem­ stvo, trebale su p r e k o m o r s k u ekspanziju iz različitih pobuda. J e d a n je uzrok bio u t o m e što su bili suočeni s nadolazećim klasnim ratom koji se stvarao na ruševina-

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

171

m a feudalne privrede. T r g o v i n a r o b l j e m pribavila im je radnu snagu s k o j o m su mogli izgraditi kapitalističku privredu. Ekspanzija im je t a k o đ e r osigurala različite r o b e k o j e su trebali - zlatne poluge, hranu i sirovine različitog tipa. SVJETSKA PODJELA RADA K a d a se svijet j e d n o m upustio u geografsku ekspanziju, bio je pripremljen za novi stadij razvoja svjetske podjele rada. Kapitalizam je u 1 6 . stoljeću, k a o novi oblik d o m i n a c i j e svijeta, zamijenio državni centralizam, n o ne razvija se p o d j e d n a k o u c i j e l o m svijetu. U biti, smatra Wallerstein, solidarnost kapitalističkog sistema k o n a č n o se p o č e l a osnivati na njegovom n e j e d n a k o m razvoju. S o b z i r o m na njegovu marksističku orijentaciju, Wallerstein razmišlja ο kapitalizmu u dimenzi­ j a m a konflikta koji postoji od nastanka ovog sistema, a ne k a o ο sistemu k o n s e n ­ zusa i ravnoteže. Različiti dijelovi kapitalističkog svjetskog sistema specijalizirali su se za posebne funkcije - stvaranje radne snage, proizvodnju h r a n e , pribavljanje sirovina i organiziranje industrije. Štoviše, različita područja se specijaliziraju za proizvodnju posebnih kategorija radnika. N a primjer, Afrika osigurava r o b o v e ; Z a p a d n a i J u ž n a E u r o p a imale su k m e t o v e ; Z a p a d n a E u r o p a je t a k o đ e r bila c e n t a r plaćenih radnika, vladajućih klasa, i drugog iskusnog i n a d z o r n i č k o g osoblja. U m n o g o širem smislu, svaki od tri dijela m e đ u n a r o d n e podjele rada razlikovao se u o d n o s u na način k o n t r o l e rada. C e n t a r je i m a o slobodan r a d ; periferiju je o d l i k o v a o prisilni rad; a poluperiferija je bila središte kmetstva. U biti, W a l l e r s t e i n smatra da ključ kapitalizma leži u centru, u s l o b o d n o m radu i s l o b o d n o m tržištu rada kvalificiranih radnika, a prinudno tržište rada za niže kvalificirane radnike nalazilo se periferijskim p o d r u č j i m a . T a k v a k o m b i n a c i j a predstavlja suštinu kapi­ talizma. U k o l i k o bi se s l o b o d n o tržište rada razvilo u c i j e l o m svijetu, imali b i s m o socijalizam. N e k e regije svijeta počele su s malim, inicijalnim prednostima, koje su kasnije poslužile k a o osnovica za razvoj većih prednosti. C e n t r a l n o područje u 1 6 . stolje­ ću, prije svega centralna E u r o p a , vrlo je brzo proširilo svoje prednosti s r a s t o m gradova, industrijskim razvojem, i trgovcima koji dobivaju sve značajniju ulogu. C e n t a r je proširio svoj utjecaj razvijajući različite oblike aktivnosti. I s t o d o b n o , svaka o d tih aktivnosti postajala je sve specijaliziranijom, razvijajući sve viši stupanj efikasnosti. N a s u p r o t t o m e , periferija je stagnirala i kretala se sve više p r e m a o n o m e što Wallerstein naziva "monokultura", o d n o s n o k n e d i f e r e n c i r a ­ n o m , j e d n o ž a r i š n o m tipu društva. RAZVOJ CENTRALNIH DRŽAVA T r e ć i stupanj u razvoju svjetskog sistema obuhvaća razvoj političkog sektora, o d n o s n o gledišta ο t o m e k a k o različite privredne skupine koriste državne struktu­ re da zaštite i unaprijede svoje interese. U Z a p a d n o j Europi pojavljuju se apsolut­ ne m o n a r h i j e , otprilike u isto doba kada se razvija i kapitalizam. Između 1 6 . i 1 8 . stoljeća, države su bile centralni e k o n o m s k i akteri u E u r o p i , iako se c e n t a r aktivnosti kasnije p o m a k n u o prema privrednim poduzećima. Snažne države c e n ­ tralnog područja imaju ključnu ulogu u razvoju kapitalizma stvarajući na k o n c u e k o n o m s k u osnovicu za svoj vlastiti nestanak. Europske države jačale su svoj položaj t i j e k o m 1 6 . stoljeća, između ostalog razvijajući i proširujući b i r o k r a t s k e sisteme, stvarajući m o n o p o l i s t i č k e sile u društvu prvenstveno razvijanjem vojske i

172

GLAVNE TEORIJE

legitimiranjem njene djelatnosti, čime se osiguravala unutarnja stabilnost država. D o k su države centralne zone razvile snažne političke sisteme, periferija je stvorila relativno slabe države. O s i m ovakve opće rasprave, Wallerstein predočuje značajne historijske detalje ο raznim europskim državama i njihovim ulogama u razvoju svjetske privrede. U biti, Wallerstein bi vjerojatno tvrdio da njegov teorijski sistem proistječe iz histo­ rijskih prikupljenih podataka, jer bi to bilo u skladu s o r i j e n t a c i j o m historijskih marksističkih sociologa koji ne žele odvajati empirijsko historijsko istraživanje o d teorije. S t o g a Wallerstein opisuje rast i pad Španjolske i N i z o z e m s k e k a o c e n t a r a svjetske privrede, a zatim opisuje m n o g o prodorniji utjecaj Engleske. O v a j histo­ rijski detalj bio je važan u razvoju W a l l e r s t e i n o v o g k o n c e p t u a l n o g sistema. U kasnijem radu, Wallerstein ( 1 9 8 0 . ) se usredotočuje na p r o c e s konsolidiranja svjetske e k o n o m i j e između 1 6 0 0 . i 1 7 5 0 . godine. T o nije bio period značajnije ekspanzije europske svjetske privrede, međutim, ipak i tada dolazi do bitnih p r o m j e n a unutar sistema. N a primjer, Wallerstein raspravlja ο rastu i b r z o m padu u c e n t r a l n o m području - u N i z o z e m s k o j . Kasnije proučava konflikt između dviju centralnih država - Engleske i Francuske - kao i k o n a č n u englesku p o b j e d u . U periferiji, W a l l e r s t e i n , između ostalog, detaljno razmatra cikličke periode b l a g o ­ stanja španjolske A m e r i k e . U poluperiferiji se m o ž e , između ostalog, uočiti i opadanje značaja Španjolske i porast utjecaja Švedske. Wallerstein nastavlja svoju historijsku analizu marksističkog stajališta ο različitim ulogama koje su različita društva imala u okviru podjele rada u svjetskoj e k o n o m i j i . I a k o političkim i društvenim e l e m e n t i m a m posvećuje malo pažnje, njegov osnovni interes ostaje uloga e k o n o m s k i h činilaca u svjetskoj povijesti. Marksisti su kritizirali ideju svjetskog sistema zbog n e m o g u ć n o s t i adekvatnog t u m a č e n j a o d n o s a među socijalnim klasama (Bergesen, 1 9 7 4 . ) . S njihovog stajali­ šta, Wallerstein se pozabavio krivim pitanjima. Z a njih o s n o v n o pitanje nije m e đ u n a r o d n a podjela rada na relaciji centar - periferija, nego su to klasni odnosi unutar postojećih društava. Bergesen pokušava pomiriti obadvije pozicije smatra­ jući da postoje i dobre i loše točke u obadvije argumentacije. N j e g o v a je srednja pozicija da odnosi centar - periferija nisu samo odnosi nejednake razmjene, n e g o su t a k o đ e r i odnosi globalnih klasnih o d n o s a . Bergesenova ključna t o č k a je da su o d n o s i centar - periferija značajni, ne kao odnosi razmjene k a k o t o tvrdi W a l l e r ­ stein, nego t a k o đ e r , što je još i važnije, kao odnosi m o ć i - ovisnosti, o d n o s n o k a o klasni o d n o s i .

Države i socijalne revolucije Drugi primjer historijskog istraživanja pod utjecajem marksizma je knjiga T h e d e S k o c p o l , States and Social Revolutions, 1 9 7 9 . , {Države i socijalne revolucije). Iako autorica dijeli s W a l l e r s t e i n o m slične intelektualne korijene, ipak ima sasvim različitu orijentaciju. O n a priznaje značaj W a l l e r s t e i n o v o g rada i ideju svjetskog sistema, no smatra da nije n e o p h o d n o "prihvatiti argumente da su n a c i o n a l n i e k o n o m s k i razvoji u biti determinirani u k u p n o m strukturom i tržišnom d i n a m i ­ k o m 'svjetskog kapitalističkog sistema'" ( 1 9 7 9 . : 7 0 ) . U biti, S k o c p o l optužuje W a l l e r s t e i n a da je " e k o n o m s k i redukcionist". N a sličan način ova a u t o r i c a potvrđuje M a r x o v u osnovnu poziciju u svojim teorijskim k o r i j e n i m a , pa č a k i o n d a kada ga kritizira: "Marksizam nije uspio predvidjeti ili adekvatno objasniti

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

173

a u t o n o m n u m o ć države - dobru ili zlu - kao administrativne i prinudne mašinerije k o j a je ugrađena u militarizirani m e đ u n a r o d n i sistem država" ( 1 9 7 9 . : 2 9 2 ) . S k o c pol je na taj način sasvim jasno stavila do znanja da, iako slijedi marksističku tradiciju, više pažnje misli posvetiti političkim negoli e k o n o m s k i m č i n i o c i m a . U historijsko - k o m p a r a t i v n o m proučavanju socijalnih revolucija u F r a n c u s k o j ( 1 7 8 7 . - 1 8 0 0 . ) , u Rusiji ( 1 9 1 7 . - 1 9 2 1 . ) i Kini ( 1 9 1 1 . - 1 9 4 9 . ) S k o c p o l se usmjerava na sličnosti tih revolucija. M e đ u t i m , ona t a k o đ e r naglašava i bitne razlike. N j e n cilj je razviti objašnjenje socijalnih revolucija koje su bile historijski o s n o v a n e i čiji se značaj m o ž e generalizirati. Radi k o m p a r a c i j e , S k o c p o l t a k o đ e r p r o u č a v a i n e k e zemlje (Japan, Prusija i Engleska) u kojima se revolucije nisu dogodile. O s n o v n i interes istraživanja S k o c p o l o v e su socijalne revolucije koje definira k a o "brzu, bitnu transformaciju stanja društva, njegove države i klasnih struktura; te su t r a n s f o r m a c i j e praćene i dijelom provedene klasno uvjetovanim r e v o l t o m o d o z d o " ( S k o c p o l , 1 9 7 9 . : 4 ) . Usprkos s p o m e n u t o g cilja, ova se autorica stalno i u p o r n o vraća e k o n o m s k i m (klasno osnovanim) razmatranjima. Budući da se bavimo prije svega teorijom, zanimaju nas opći principi na k o j i m a se zasniva njen rad. Prvo, S k o c p o l prihvaća o n o što naziva, "strukturalna n e v o l u n taristička perespektiva". D r u g o , naglašava važnost m e đ u n a r o d n o g i svjetsko povijesnog k o n t e k s t a svakog posebnog ispitivanja. T r e ć e , njen cilj je proučavanje države koja je, barem p o t e n c i j a l n o , a u t o n o m n a cjelina. Svaki od tih e l e m e n a t a razmotrit ć e m o p o s e b n o . S k o c p o l započinje odvajajući svoj pristup od o n o g a što naziva "voluntarističke slike" ( 1 9 7 9 . : 1 4 ) ο t o m e kako izbijaju revolucije. Drugi p r o m a t r a č i , p o n j e n o m mišljenju, doživljavaju revolucije kao namjerne akcije lidera i njihovih pristaša. T a k v u tendenciju o n a otkriva i u M a r x o v o m radu, no smatra da su takav stav prenaglasili o n i koji su slijedili njegovu tradiciju. T o je uslijedilo o č i g l e d n o zbog M a r x o v o g prenaglašavanja klasne svijesti i partijske organizacije. Pa ipak, o n a oštro odbacuje takvo stajalište :"Nijedna uspješna socijalna revolucija nikada nije bila ' n a p r a v l j e n a ' uz p o m o ć masovne mobilizacije, jasnim r e v o l u c i o n a r n i m p o k r e ­ tom" ( 1 9 7 9 . : 1 7 ) . O d b a c u j u ć i voluntarističku sliku socijalnih revolucija, S k o c p o l o d b a c u j e i usmjerenje koje proučava misli i motive aktera, kao i sisteme ideja kakvi su, na primjer, ideologija i klasna svijest. Orijentacija T . S k o c p o l na strukturalnu ravan proučavanja možda je ispravna, no t o ne znači da su drugi nivoi analize manje relevantni. P r e m a mišljenju ove autorice, revolucije se ne prave, o n e se j e d n o s t a v n o d o g o d e . T o se odnosi i na uzroke i na njihove rezultate. P o t r e b n o je usredotočiti se na strukturalne činioce koji uzrokuju revoluciju. O n a to naglašava na sljedeći način: "Strukturalna perspektiva ... je bitna za analizu socijalnih revolucija" ( S k o c ­ pol, 1 9 7 9 . : 1 8 ) . S k o c p o l priznaje značenje unutarnacionalnih činilaca, n o t a k o đ e r naglašava i značenje onih transnacionalnih i internacionalnih: " T r a n s n a c i o n a l n i odnosi su doprinijeli pojavi svih socijalnih revolucionarnih kriza i t a k o n e p o v r a t n o p o m o g l i oblikovanju revolucionarnih borbi i njihovih ishoda" ( 1 9 7 9 . : 1 8 ) . M e đ u t i m , S k o c ­ pol se odvaja od Wallersteina koji također usvaja sličnu orijentaciju. O n se k o n c e n ­ trira na i n t e r n a c i o n a l n e ekonomske o d n o s e , d o k je njena pažnja usmjerena na i n t e r n a c i o n a l n e političke č i n i o c e . Iako ne poriče značaj internacionalnih e k o n o m ­ skih varijabli, S k o c p o l proučava o n o što naziva "internacionalnim sistemom k o m -

174

GLAVNE TEORIJE

petitivnih država". Ipak, ona uočava međudjelovanje ovih dvaju činilaca: "U modernoj historiji, međunarodni sistem država predstavlja analitički autonomni nivo transna­ cionalne stvarnosti - neovisan je u svojoj strukturi i dinamici ο svjetskom kapitalizmu, ali ga se ne može reducirati samo na nju" (Skocpol, 1 9 7 9 . : 2 ) . S k o c p o l razlikuje dva aspekta transnacionalnih o d n o s a u v r e m e n u ­ struktural­ ne odnose među državama u suvremenom periodu i odnose između država tije­ k o m v r e m e n a . N a primjer, akteri u novijim revolucijama, pod utjecajem su uspje­ ha i neuspjeha aktera u ranijoj revoluciji. Veliki p o m a c i , kakva je, na primjer, bila industrijska revolucija, stvaraju nizove mogućnosti i nužnosti između jedne i druge socijalne revolucije. U okvirima strukturalnog pristupa, S k o c p o l izdvaja državu k a o p r e d m e t p o s e b ­ ne pažnje. O n a tvrdi da je država "struktura s l o g i k o m i interesima za sebe, koji nisu nužno ekvivalentni ili pomiješani s interesima d o m i n a n t n e klase u društvu ili s u k u p n o m c j e l i n o m članova grupa u politici" (Skocpol, 1 9 7 9 . : 2 7 ) . O n a se zalaže za objašnjavanje socijalnih revolucija sa stajališta države, a ne sa stajališta e k o n o ­ mije. Politički činioci nisu e p i f e n o m e n , nego imaju izravan učinak na socijalne revolucije. O n a ovdje preuzima strukturalistički marksistički stav ο p o t e n c i j a l n o j a u t o n o m i j i države. Pa ipak, oprezna je da označi stupanj u k o j e m je država a u t o n o m n a , o s l o b o đ e n a od klasne k o n t r o l e , što varira od jedne do druge sredine. Svoj teorijski uvod zaključuje s jasnim naglašavanjem svoje o r i j e n t a c i j e : "Analizirat ćemo uzroke i procese socijalnih revolucija s nevoluntarističkog struktural­ nog stajališta, uzimajući u obzir međunarodne i svjetsko - historijske, kao i unutardržavne strukture i procese. Važan teorijski preokret bit će i stav da države - shvaćene kao potencijalno autonomne organizacije, i smještene u prostoru između klasnih struktura i međunarodnih situacija - odredimo kao osnovni centar naše pažnje" (Skocpol, 1 9 7 9 . : 3 3 ) . S k o c p o l pronalazi korijene francuske, ruske i kineske revolucije u političkim krizama k o j e su postojale u o n o m e što naziva "starim režimima - državama". Krize se razvijaju o n d a kada te države više nisu bile u stanju odgovoriti na izazove nastajućih m e đ u n a r o d n i h o d n o s a . Države se nisu našle samo pred i n t e r n a c i o n a l ­ n i m p r o b l e m i m a nego i pred m e đ u n a c i o n a l n i m konfliktima socijalnih klasa, n a r o ­ č i t o među zemljišnom aristokracijom i seljaštvom. N e s p o s o b n i da se suprotstave navedenim pritiscima, stari režimi autokratskih država su se slomili. O v e su krize stvorile situacije p o d o b n e za izbijanje revolucija, n o o n e se ne bi dogodile sve d o k se sociopolitičke strukture ne bi u t o m e angažirale. B u d u ć i da se radilo ο p r i m a r n o agrarnim društvima, za izbijanje revolucije bilo je b i t n o seljaš­ t v o , a ne urbani proletarijat. S k o c p o l kaže da su "seljačke revolucije bile najhitniji sastavni dio p o b u n e zaista u svim, (tj. uspješnim) socijalnim revolucijama do danas" ( S k o c p o l , 1 9 7 9 . : 1 1 2 - 1 1 3 ) . U o v o m objašnjenju seljačkih revolucija, S k o c p o l odbacuje teorije k o j e se u s r e d o t o č u j u na ideologiju, ali i teorije koje ističu relativnu deprivaciju aktera. Umjesto toga, o n a smatra da su najvažniji činioci u seljačkim p o b u n a m a dvojaki: strukturalni i situacioni. J e d a n od takvih činilaca je stupanj solidarnosti seljačkih zajednica. Drugi predstavlja stupanj slobode koju su seljaci imali od svakodnevnog nadgledanja zemljoposjednika i njegovih zastupnika. K o n a č n o , smanjivanje prisil­ nih državnih sankcija prema seljacima može se shvatiti kao činilac koji dovodi do revolucionarnih aktivnosti. Osjetljivost država starog režima na m e đ u n a r o d n e

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

175

pritiske k a o i postojanje takvih struktura u a g r a r n o m sektoru bili su, p r e m a mišljenju T . S k o c p o l , "dovoljan" uzrok nastanka revolucija u F r a n c u s k o j 1 7 8 9 . , Rusiji 1 9 1 7 . i Kini 1 9 1 1 . godine. S p o m e n u t i strukturalni činioci nisu bili bitni samo za nastajanje socijalnih revolucija, n e g o i za njihove ishode. Rezultati tih revolcija predstavljali su "funda­ m e n t a l n e i dugotrajne strukturalne transformacije u društvima u k o j i m a su se zbile" ( S k o c p o l , 1 9 7 9 . : 1 6 1 ) . U razmatranim slučajevima autorica nalazi m n o g o ­ b r o j n e sličnosti, ali i velike razlike. Prvo, agrarni klasni odnosi vrlo su b i t n o izmijenjeni. Z a t i m , autokratski i protobirokratski režimi starih zemalja zamijenje­ ni su s birokratskim profesionaliziranim državama koje su upravljale velikim m a s a m a ljudi. T r e ć e , predrevolucionarne zemljišne više klase izgubile su svoje ekskluzivne privilegije. U svojoj raspravi ο strukturalnim rezultatima revolucija S k o c p o l napada o n e koji naglašavaju važnost ideologijskih uzročnika. Odbila je vidjeti lidere socijalnih revolucija s a m o kao predstavnike socijalnih klasa, a njihove akcije s a m o k a o jednostavne odraze ideologija tih istih klasa. Umjesto toga, obratila je pažnju na o n o što revolucionarni lideri stvarno čine - vode b o r b u za državnu vlast. N j i h o v u aktivnost proučavala je m n o g o ozbiljnije negoli ideološke pritiske na njih. Štoviše, rezultat njihovih aktivnosti nije determiniran ideologijama nego strukturalnim n u ž n o s t i m a : " R e v o l u c i o n a r n e krize nisu trenuci p o t p u n o g prekida u historiji k a d a se iznenada sve čini m o g u ć i m samo stoga što su to otkrili revolucionari puni želje za akcijom" ( S k o c p o l , 1 9 7 9 . : 1 7 1 ) . P o t r e b n o je proučavati stvarne strukturalne snage i ograničenja, a ne ideje ljudi ο njima.

NAJNOVIJI O BLICI RAZVO JA: MARKSISTIČKA TEORIJA IGARA N e o m a r k s i s t i č k a teorija danas je vrlo živa. Dolazi do p r o m j e n e u š k o l a m a mišlje­ nja ο k o j i m a smo ranije raspravljali i do razvoja novih teorijskih perspektiva. J e d a n od takvih razvoja predstavlja o n o što S c o t t Lash i J o h n Urry ( 1 9 8 4 . ) nazivaju marksističkom "teorijom igara". O n a se najočitije pokazala u radu J o h n a R o e m e r a ( 1 9 8 2 . ) i J o n a Elstera ( 1 9 8 2 . ) . K a o što i samo ime sugerira, ova varijanta marksističke teorije ima porijeklo u teoriji igara, p o s e b n o p o z n a t o j u e k o n o m i j i . O v a teorija započinje s pretpostavkom da se akteri ponašaju r a c i o n a l n o , težeći maksimirati svoje d o b i t k e . I a k o priznaje strukturalna ograničenja, o n a ipak ne sugerira da ta ograničenja u potpunosti determiniraju izbore aktera. P r e m a t o m e , marksistička teorija igara nastavlja značajan napor kritičke teorije da marksističkoj teoriji postavi temelje u m i k r o svijetu, iako je racionalni akter u teoriji igara vrlo različit od aktera kritičke teorije, koji se uglavnom oslanja na frojdovske ideje. T e o r i j a igara dozvoljava analitičaru da pode dalje od s a m o racionalnih izbora jednog aktera i da raspravlja ο meduuvjetovanostima odluka i akcija većeg b r o j a učesnika. Analiza "igara" (intelektualne igre kakva je, na primjer, "dilema zatvore­ nika" u k o j o j akteri, ukoliko slijede samo svoje o s o b n e interese završavaju lošije n e g o u k o l i k o ih žrtvuju) p o m o ć i će nam objasniti strategije raznih aktera i p o n a ­ šanje takvih kolektiviteta kakvi su, na primjer, socijalne klase. Ovaj pristup m o ž e m o ilustrirati Elsterovom novijom knjigom Making Sense of Marx, 1 9 8 5 . , (Tumačenje Marxa), u k o j o j zastupa stajalište da je M a r x o v a o s n o v -

176

GLAVNE TEORIJE

na m e t o d a objašnjavanja socijalnih f e n o m e n a bila usmjerena na proučavanje n e n a ­ mjernih posljedica ljudske akcije. M a r x je, prema Elsteru, p r o v o d i o " m e t o d o l o š k i individualizam" ili "doktrinu koja sve socijalne f e n o m e n e - njihovu strukturu i mijenu, u principu objašnjava obraćanjem pažnje na o s o b n u razinu - na karakteri­ stike o s o b a , njihove ciljeve, vjerovanja i akcije" ( 1 9 8 5 . : 5 ) . Z a Elstera, M a r x se interesirao za aktere, njihove intencije i racionalne izbore. O n u p o t p u n o s t i priznaje da je njegovo stajalište u o š t r o m kontrastu s m a k r o s t r u k t u r a l n o m pozici­ j o m k o j a je o s n o v n a u marksističkoj orijentaciji i ο k o j o j je najviše bilo riječi i u o v o m poglavlju. Svoju poziciju kontrastira s marksističkom objašnjavajući k a r a k ­ terističan položaj kapitaliste: "Kapitalistički poduzetnici su agenti u g e n u i n o m a k t i v n o m smislu. Njih se ne može reducirati samo na o s o b e koje zauzimaju položaje u kapitalističkom sistemu proizvodnje" (Elster, 1 9 8 5 . : 1 3 ) . M a r k s i s t i č k a teorija igara proučava ponašanje racionalnih agenata (kapitalista i proletera) i njihove m e đ u s o b n e o d n o s e .

SAŽETAK U o v o m smo poglavlju ispitali široki raspon pristupa koji m o g u biti kategorizirani kao neomarksističke sociologijske teorije. Sve o n e uzimaju M a r x o v rad k a o svoje ishodište, n o m n o g o puta se kreću u vrlo različitim pravcima. I a k o ovi različiti razvoji daju neomarksističkoj teoriji značajnu vitalnost, oni t a k o đ e r stvaraju d o n e ­ kle n e p o t r e b n e i u m n o g o m e disfunkcionalne razlike i k o n t r o v e r z e . S t o g a je zadatak suvremenog marksističkog sociološkog teoretičara da integrira ovu široku lepezu teorija, uvažavajući istodobno vrijednost svakog p o s e b n o g rada. Prva neomarksistička teorija u povijesnom smislu, n o danas najmanje značajna, p o s e b n o za sociologijski usmjerenog mislioca, je e k o n o m s k i determinizam. O n je predstavljao ograničen primjer marksističke teorije, a nasuprot njemu razvile su se m n o g e druge varijante. Hegelijanski marksizam, izražen osobito u djelu G y ö r g y a Lukäcsa, predstavlja jednu od tih reakcija. T a j pristup pokušava prevladati ograni­ čenja e k o n o m s k o g determinizma, vraćajući se subjektivnim, hegelijanskim k o r i j e ­ n i m a M a r x o v e kritičke teorije. Hegelijanski marksizam je t a k o đ e r o d manjeg suvremenog značenja; njegovo značenje prvenstveno leži u utjecaju koji je i m a o na kasnije neomarksističke teorije. Kritička škola, koja je naslijedila tradiciju hegelijanskog marksizma, jest o d suvremenog značenja za sociologiju. Velik doprinos kritičkih teoretičara ( M a r c u ­ se, H a b e r m a s itd.) predstavljaju spoznaje u području kulture, svijesti i njihovih m e đ u o d n o s a . Ovi teoretičari su proširili naše razumijevanje kulturnih e l e m e n a t a kakvi su, na primjer, instrumentalna racionalnost, "industrija kulture", "industrija znanja", k o m u n i k a t i v n o djelovanje, dominacija i legitimacije. T o m e su pridodali svoje interese za svijest, prvenstveno integrirajući Freudovu teoriju u svoj rad. M e đ u t i m , kritička teorija je otišla predaleko u pokušaju kompenziranja o g r a ­ ničenja e k o n o m s k o g d e t e r m i n i z m a ; o n a je morala p o n o v o uključiti interes za e k o n o m i j u , kao i za najglobalnije društvene snage u o p ć e . J o š jedan životan neomarksistički pristup je strukturalni marksizam. D o k kri­ tička škola naglašava subjektivne činjenice, strukturalni marksisti se p r i m a r n o usredotočuju na strukturalne č i n i o c e . Strukturalni marksisti k a o , na primjer, Al­ thusser i Poulantzas, t a k o đ e r uzimaju e k o n o m s k i determinizam za svoju p o č e t n u

VARIJANTE NEOMARKSISTIČKE SOCIOLOGIJSKE T E O R I J E

177

poziciju. T o ih vodi prema analizi države i ideologije, kao strukture koje posjeduju "relativnu a u t o n o m i j u " u odnosu na e k o n o m i j u . N o , bilo k a k o bilo, e k o n o m i j a se još uvijek smatra najvažnijim strukturalnim č i n i o c e m . Strukturalni marksisti ne s a m o da odbacuju ograničenja e k o n o m s k o g determinizma na strukturalnoj razini, nego su krajnje kritični prema subjektivitetu kritičke škole i hegelijanskom m a r ­ ksizmu. O v e oblike razvoja smatraju opasnim, neznanstvenim t r e n d o v i m a u m a r ­ ksističkoj teoriji. Iako su strukturalni marksisti krajnje kritični p r e m a drugim usmjerenjima marksističke t e o r i j e , i sami su t a k o đ e r bili p r e d m e t o m m n o g o b r o j ­ nih kritika i žestokih napada i unutar, a i izvan marksističke teorije. U o v o m se poglavlju nadalje izlažu dva glavna primjera neomarksističke t e o r i j e . Prvi, p o s e b n o predstavljen r a d o m Barana i Sweezyja te B r a v e r m a n o v i m r a d o m , predstavlja n a p o r da se marksistička e k o n o m i j a osuvremeni uzimanjem u obzir stvarnosti m o d e r n o g kapitalističkog društva. D r u g o , iznose se i dva primjera marksističkog historijskog proučavanja: Wallerstein, koji analizira e k o n o m i j u i svjetske sisteme; i S k o c p o l , koja proučava politiku i socijalnu revoluciju. N a r a v n o , marksistička se teorija nastavlja razvijati i mijenjati. U o v o m poglav­ lju dotaknuli s m o najnovije oblike razvoja, marksističku teoriju igara, a u 9 . poglavlju pod naslovom "strukturalizam", raspravit ć e m o ideje M i c h a e l a F o u c a u l ta čiji rad d j e l o m i č n o potječe iz marksističke tradicije i predstavlja izazov toj istoj tradiciji (Jay, 1 9 8 . ) . Sumirajući, m o ž e m o reći da je suvremena marksistička sociologijska teorija živa, k o n t r o v e r z n a , ponekad konfuzna, a najvjerojatnije će i nadalje nastaviti privlačiti pažnju velikog broja sociologa.

P E T O POGLAVLJE: Simbolički interakcionizam OSNOVNI HISTORIJSKI KORIJENI

PRAGMATIZAM BIHEVIORIZAM IZMEĐU REDUKCIONIZMA I SOCIOLOGIZMA

MEAD: MIND, SELF AND SOCIETY (Svijest, osoba i društvo) SVIJEST OSOBA DRUŠTVO

SUVREMENI SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM SPOSOBNOST RAZMIŠLJANJA MIŠLJENJE I INTERAKCIJA UČENJE ZNAČENJA I SIMBOLA AKCIJA I INTERAKCIJA ODABIRANJE OSOBA GRUPE I DRUŠTVA

METODOLOGIJSKI PRINCIPI BLUMER Ο METODAMA

KRITIKA PREMA ADEKVATNIJEM SIMBOLIČKOM INTERAKCIONIZMU SAŽETAK

ICao

i druge glavne sociologijske teorije, simbolički interakcionizam pruža vrlo široku orijentaciju. Teorije Georga Herberta M e a d a , a u manjem opsegu Charlesa H o r t o n a Cooleya i W . I. T h o m a s a , osigurale su inicijalnu osnovicu te teorije, no ona je u najnovijim godinama postala skupina jasno diferenciranih orijentacija. Tradicio­ nalni simbolički interakcionizam predstavljen je idejama Herberta Blumera; druge vrste uključuju "znanstveniji" pristup M a n f o r d a Kuhna, dramaturški pristup Ervinga Goffmana, pa čak i etnometodologiju i fenomenologiju. 1 Posljednje dvije teorije opstoje kao odvojene orijentacije i ο njima ćemo raspravljati u 6 . poglavlju. Ovdje ć e m o razmotriti jezgru simboličko-interakcionističke teorije, prateći primarno radove M e a d a i Blumera, iako će i neki drugi pristupi privući našu pažnju. 2

Ovo se manifestiralo na plengrnom sastanku Društva za simboličku interakciju održanog 1 9 7 9 . na kojem se raspravljalo ο vrstama simboličke interakcije. Dva govornika bili su George Psathas (fenomenolog) i Don Zimmerman (etnometodolog). Ο ra spra vi između simboličkog interakcioniste i etnometodologa, koja dobro ilustrira duboke razlike između ovih dviju škola, vidi Gallant i Kleinman ( 1 9 8 3 . ; 1 9 8 5 . ) ; Rawls ( 1 9 8 5 . ) . 2

180

GLAVNE TEORIJE

OSNOVNI HISTORIJSK I K ORIJENI N a š u raspravu ο s i m b o l i č k o m interakcionizmu započet ć e m o s M e a d o m , k o j i je na Sveučilištu u Chicagu od 1 8 9 4 . do 1 9 3 1 ! godine (Faris, 1 9 7 0 . ) predavao z a p r a v o f i l o z o f i j u , a ne s o c i o l o g i j u . U s p r k o s t o m e , m n o g i su d o k t o r a n d i s o c i o ­ logije upisali n j e g o v e k o l e g i j e . O v i su d o k t o r a n d i kasnije bili v r l o k o r i s n i u prenošenju M e a d o v e "usmene tradicije" simboličkog i n t e r a k c i o n i z m a ( M . K u h n , 1 9 6 4 . ) k o j u su p r e t v o r i l i u pisanu t r a d i c i j u , b u d u ć i da su n j i h o v e b i l j e š k e p r i k u p l j e n e n a M e a d o v i m p r e d a v a n j i m a kasnije poslužile k a o o s n o v i c a za i z d a v a n j e M e a d o v o g g l a v n o g d j e l a Mind, Self and Society: From the Stand­ point of a Social Behaviorist (1934.11962.) (Svijest, osoba i društvo: sa stajali­ šta simboličkog bihevioriste). D v a najznačajnija intelektualna utjecaja na M e a d o v r a d , ali i n a s i m b o l i č k i i n t e r a k c i o n i z a m u o p ć e , bili su f i l o z o f i j a p r a g m a t i z ­ ma i psihologijski biheviorizam (Rock, 1 9 7 9 . ) . 3

Pragmatizam Pragmatizam predstavlja vrlo široku filozofsku orijentaciju u k o j o j m o ž e m o iden­ tificirati n e k o l i k o aspekata što su utjecali na razvoj M e a d o v e sociologijske orijen­ tacije ( C h a r o n , 1 9 8 5 . ) . Prvo, treba naglasiti da za pragmatizam istina, o d n o s n o stvarnost, ne postoji "negdje t a m o " u stvarnom svijetu; o n a "se aktivno stvara našim djelovanjem u svijetu" (Hewitt, 1 9 8 4 . : 8 ; vidi t a k o đ e r i Shalin, 1 9 8 6 . ) . D r u g o , ljudi p a m t e i osnfyaju svoje znanje ο svijetu na o n o m e š t o se za njih p o k a z a l o korisnim. Najvjerojatnije će ljudi mijenjati o n o što više nije "u igri". T r e ć e , ljudi definiraju socijalne i psihičke "predmete" s kojima se susreću u svijetu, u o d n o s u n a t o k o l i k o su im korisni. N a p o s l j e t k u , ukoliko želimo razumjeti aktere, m o r a m o t o razumijevanje temeljiti na o n o m e što o n i stvarno rade u svijetu. Iz ovdje iznijetog, za simbolički interakcionizam najvažnije su tri t o č k e : ( 1 ) usredotočenje na interakciju između aktera i svijeta; (2) razumijevanje i aktera i svijeta k a o dinamičkih procesa a ne statičkih struktura; i (3) pripisivanje velikog značenja sposobnostima aktera da interpretiraju socijalni svijet. Posljednja t o č k a koju s m o naveli najočiglednija je u djelu p r a g m a t i č k o g filozofa J o h n a D e w e y a . O n nije shvaćao svijest k a o stvar ili strukturu, n e g o k a o p r o c e s mišljenja koji sadrži niz stadija. T i stadiji uključuju definiranje p r e d m e t a u socijal­ n o m svijetu, pretpostavljanje mogućih načina ponašanja, zamišljanje posljedica alternativnih načina ponašanja, eliminiranje manje vjerojatnih m o g u ć n o s t i i, k o ­ n a č n o , odabiranje o p t i m a l n o g načina poduzimanja akcije (Stryker, 1 9 8 0 . ) . O v o usmjerenje na proces razmišljanja bilo je o d o g r o m n o g značenja za razvoj s i m b o ­ ličkog i n t e r a k c i o n i z m a . Z a p r a v o , David Lewis i R i c h a r d Smith smatraju da je za razvoj s i m b o l i č k o g i n t e r a k c i o n i z m a D e w e y (s W i l l i a m o m J a m e s o m ) bio značajniji negoli M e a d . O n i idu toliko daleko da č a k tvrde k a k o je " M e a d o v rad i m a o periferni značaj u o s n o v n o m tijeku razvoja rane Čikaške sociologije" (Lewis i Smith, 1 9 8 0 . : X I X ) .

4

Cijeli jesenski broj časopisa Symbolic Interaction iz 1 9 8 1 . godine posvećen je Meadu; vidi također i Fisher i Strauss, ( 1 9 7 9 . ) . 3

4

Pregled mišljenja ο ovom radu vidi u časopisu Symbolic Interaction br. 6 iz 1 9 8 3 . : 1 2 7 - 1 7 4 .

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

181

Potkrepljujući taj stav, oni razlikuju dva tipa pragmatizma - "filozofijski realizam" (povezan s M e a d o m ) i "nominalistički pragmatizam" (povezan s D e w e y e m i J a m e s o m ) . P o n j i h o v o m mišljenju, simbolički interakcionizam je bio p o d većim utjeca­ j e m nominalističkog pristupa pa je čak i nekonzistentan s filozofijskim r e a l i z m o m . N o m i n a l i s t i č k a pozicija drži da, iako f e n o m e n i na m a k r o razini nesumnjivo p o s t o ­ je, oni nemaju "neovisan i determinirajući učinak na svijest i ponašanje o s o b a " (Lewis i Smith, 1 9 8 0 . : 2 4 ) . U pozitivnijem smislu, oni tvrde da "osobe same sebe shvaćaju k a o bitno slobodne aktere koji prihvaćaju, odbacuju, modificiraju ili na neki drugi način 'definiraju' n o r m e zajednice, uloge, vjerovanja itd., u odnosu na svoje o s o b n e interese i planove trenutka" (Lewis i Smith, 1 9 8 0 . : 2 4 ) . N a s u p r o t t o m e , za socijalne realiste naglasak je stavljen na društvo i na p r o c e s e k o j i m a o n o k o n t r o l i r a o s o b n e duhovne procese. Umjesto da se pojedinci smatraju s l o b o d n o djelatnima, akterima, njihovu spoznaju i ponašanje k o n t r o l i r a šira z a j e d n i c a . S o b z i r o m na spomenutu distinkciju, M e a d se bolje prilagođuje realističkom t a b o r u i stoga se njegov rad ne uklapa dobro u nominalistički pravac s i m b o l i č k o g i n t e r a k c i o n i z m a . O s n o v n i lik u kasnijem razvoju simboličkog i n t e r a k c i o n i z m a je H e r b e r t B l u m e r koji je, tvrdeći da radi u okviru M e a d o v o g pristupa, u biti bio m n o g o bliže nominalističkoj poziciji. Problem razlikovanja M e a d a i B l u m e r a vrlo je važan; mi ć e m o ο t o m e raspraviti kasnije kada b u d e m o razmatrali m e t o d o l o g i ­ ju. T e o r i j s k i , Lewis i Smith naglašavaju bit njihovih razlikovanja o v a k o : 5

"Blumer ... se potpuno usmjerio prema duhovnom interakcionizmu ... Za razliku od Meadovog socijalnog biheviorizma, duhovni interakcionist smatra da značenja simbola nisu univerzalna i objektivna; značenja su, naprotiv, individualizirana i subjektivna u tom smislu da su 'pridodata' simbolima primaoca u odnosu na to kako on ili ona izaberu da ih 'interpretiraju'" (Lewis i Smith, 1 9 8 0 . : 1 7 2 ) .

Biheviorizam Proširujući Lewisovu i Smithovu interpretaciju M e a d a , naglasimo da je i sam M e a d bio pod utjecajem psihologijskog biheviorizma, orijentacije koja ga je o d v e ­ la k realističkom i empirijskom usmjerenju. Z a p r a v o , sam M e a d je svoje vlastite interese nazivao socijalnim biheviorizmom da bi se razlikovao od radikalnog biheviorizma Johna B. Watsona. Radikalni bihevioristi W a t s o n o v o g uvjerenja bavili su se p r o u č a v a n j e m opažljivog ponašanja ljudi. Usredotočili su se na stimulans koji djeluje na reakcije ili ponašanja. O n i su ili nijekali, ili nisu bili skloni posvetiti m n o g o pažnje m e n t a l n i m p r o c e s i m a koji su se odvijali u o n o m vremenu koje je prošlo od primjene stimulan­ sa do pojave prve reakcije. M e a d je uvažavao značaj opažljivog ponašanja, n o t a k o đ e r je držao da postoje i prikriveni aspekti ponašanja što su radikalni bihevio­ risti negirali. M e đ u t i m , budući da je prihvatio empirizam kao osnovicu bihevioriz­ m a , M e a d jednostavno nije želio previše filozofirati ο tim prikrivenim f e n o m e n i ­ m a . U m j e s t o toga, želio je proširiti empirijsku znanost biheviorizma ­ o d n o s n o , proučiti o n o što se dešava između primjene stimulansa i pojave reakcije. B e r n a r d M e i t z e r sumira M e a d o v u poziciju o v a k o :

5

Za kritiku spomenute distinkcije vidi: D. Miller ( 1 9 8 2 . ; 1 9 8 5 . ) .

182

GLAVNE TEORIJE

"Predmet proučavanja, jedinica analiza za Meada je 'djelovanje' koje obuhvaća i otvore­ ne i zatvorene aspekte ljudske akcije. U okviru djelovanja, sve odvojene kategorije tradicionalne, ortodoksne psihologije pronalaze svoje mjesto. Pažnja, percepcija, imagi­ nacija, prosuđivanje, emocije itd. promatraju se kao dijelovi čina ... čina koji zaokružuje cjelokupan proces uključen u ljudsku aktivnost" (Meitzer, 1964./1978.:23). M e a d i radikalni bihevioristi također se razlikuju i u stavovima ο vezama između ljudskog i životinjskog ponašanja. Radikalni bihevioristi smatraju da ne postoji nikakva razlika između životinja i ljudi, a M e a d tvrdi da postoji bitna, kvalitativna razlika. O s n o v n a t o č k a razlikovanja leži u duhovnim s p o s o b n o s t i m a ljudi k o j e im o m o g u ć u j u da koriste jezik i - između poticaja i reakcije - o d l u č e k a k o o d g o v o r i t i na stimulans. M e a d je i s t o d o b n o i d e m o n s t r i r a o svoj dug W a t s o n o v o m biheviorizmu, ali i p o k a z a o da se o d njega odvaja. T o je, s jedne strane, vrlo jasno izrazio rekavši da "će pristupiti o v o m području [socijalne psihologije] s biheviorističkog stajališta". S druge strane, kritizira W a t s o n o v o stajalište kada kaže: "Biheviorizam koji ć e m o koristiti, mnogo je adekvatniji n e g o l i o n a j k o j i koristi W a t s o n " ( 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . : 2 ; kurziv n a š ) . Charles M o r r i s u uvodu u knjigu Mind, Self and Society nabraja tri o s n o v n e razlike između M e a d a i W a t s o n a . Prvo, M e a d je smatrao da je W a t s o n o v interes isključivo samo za ponašanje pretjerano pojednostavljujući. U biti, on optužuje W a t s o n a zbog izdvajanja ponašanja iz šireg k o n t e k s t a . M e a d je želio proučiti ponašanje k a o manje važan dio šireg s o c i j a l n o g svijeta. D r u g o , M e a d optužuje W a t s o n a zbog nespremnosti da proširi biheviorizam na duhovne p r o c e s e . W a t s o n ne pokazuje nikakvo razumijevanje za svijest aktera i njegove duhovne p r o c e s e , što M e a d vrlo jasno ističe: "Namjera J o h n a B . W a t s o n a slična je ponašanju kraljice u r o m a n u Alica u zemlji čudesa, k o j a je n a r e d i l a O d r u b i t e im g l a v e ! ' - a glave j e d n o s t a v n o ne p o s t o j e . N i j e b i l o ... svijesti." ( 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . : 2 - 3 ) . M e a d s u p r o t s t a v l j a svoju o r i j e n t a c i j u W a t s o n o v o j o v a k o : " R a d i se ο b i h e v i o r i z m u , n o za razliku od W a t s o n o v o g b i h e v i o r i z m a , o v d j e se priznaje p o s t o j a n j e d i j e l o v a akcije koji nisu d o s t u p n i v a n j s k o m p r o m a t r a n j u " ( 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . : 8 ) . K o n k r e t n i j e , svoj z a d a t a k M e a d vidi u p r o š i r i v a n j u W a t s o n o ­ vih p r i n c i p a b i h e v i o r i z m a u k l j u č i v a n j e m d u h o v n i h p r o c e s a . N a p o k o n , budući da je W a t s o n o d b a c i o svijest, M e a d ga smatra o s o b o m k o j a ima pasivnu sliku ο akteru k a o ο p u k o j lutki. S druge strane, M e a d d a l e k o više vjeruje u dinamičku i kreativnu snagu aktera, a to će ga učiniti privlačnijim kasnijim simboličkim interakcionistima. Pragmatizam i biheviorizam preneseni su, p o s e b n o p o m o ć u teorija D e w e y a i M e a d a , m n o g i m studentima sa Sveučilišta u Chicagu, osobito u 1 9 2 0 - i m g o d i n a ­ m a . T i su studenti, a među njima i H e r b e r t B l u m e r , utemeljili simbolički interak­ c i o n i z a m . Sasvim je jasno da su i m n o g i drugi teoretičari utjecali na studente a, m e d u ostalim, najznačajniji je bio utjecaj G e o r g a Simmela. S i m m e l o v interes za oblike akcije i interakcije bio je sukladan, ali je i s t o d o b n o predstavljao i proširenje M e a d o v e teorije. Postojali su, d a k a k o , i mnogi drugi utjecaji na razvoj simbolič­ kog i n t e r a k c i o n i z m a , no pragmatizam, radikalni biheviorizam i S i m m e l o v a t e o r i j a svakako su imali najviše utjecaja.

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

183

Između redukcionizma i sociologizma B l u m e r je stvorio pojam simbolički interakcionizam 1 9 3 7 . godine i napisao n e k o ­ liko eseja bitnih za njegov razvoj. D o k je M e a d težio razlikovati nastajući s i m b o ­ lički interakcionizam od biheviorizma, dotle je B l u m e r simbolički i n t e r a k c i o n i z a m s m a t r a o raspoređenim na dvije fronte. Prva se odnosi na redukcionistički biheviorizam koji je brinuo M e a d a . O v o m e se m o g u dodati značajne opasnosti o d strane globalnih sociologijskih teorija, o s o b i t o strukturalnog funkcionalizma. P r e m a B l u ­ m e r a , i biheviorizam i strukturalni funkcionalizam usredotočuju se na č i n i o c e (na primjer, vanjski stimulans i n o r m e ) koji uzrokuju ljudsko ponašanje. Z a B l u m e r a je bilo važno da obadvije teorije ignoriraju bitan proces uz čiju p o m o ć akteri prihvaćaju sile k o j e djeluju na njih utječući na njihovo ponašanje k o j e m pridaju značenje. Z a B l u m e r a su bihevioristi, koji su naglašavali utjecaj vanjskih podražaja na ponašanje ličnosti, sasvim jasno bili psihologijski redukcionisti. O s i m bihevioriz­ m a , i n e k o l i k o drugih tipova psihologijskog redukcionizma zabrinjava B l u m e r a . N a primjer, on kritizira one koji pokušavaju objasniti ljudsku akciju, oslanjajući se na k o n v e n c i o n a l n e p o j m o v e i k o n c e p t "stava" (Blumer, 1 9 5 5 . / 1 9 6 9 . : 9 4 ) . P r e m a B l u m e r u , većina onih koji koriste ovaj k o n c e p t smatraju da stav predstavlja "unaprijed organiziranu tendenciju" unutar aktera; oni smatraju da stavovi p o t i č u akcije. Z a B l u m e r a je to vrlo mehanicistički oblik razmišljanja; nije važan stav k a o internalizirana tendencija, "nego definirajući proces uz čiju p o m o ć akter počinje oblikovati svoje djelovanje" (Blumer, 1 9 5 5 . / 1 9 6 9 . : 9 7 ) . T a k o d e r , B l u m e r za p r e d ­ met svoje kritike izabire o n e koji se usredotočuju na svjesne i nesvjesne m o t i v e . O s o b i t o ga smetaju njihova stajališta da su akteri poticani neovisnim, d u h o v n i m impulsima nad k o j i m a n a v o d n o nemaju nikakvu k o n t r o l u . F r e u d o v a teorija k o j a smatra da aktere potiču takve sile kakve su id ili libido, primjer je psihologijske teorije k o j o j se B l u m e r suprotstavlja. U k r a t k o , B l u m e r se protivi svakoj psihologij­ skoj teoriji k o j a ignorira proces p o m o ć u kojeg akteri izgrađuju značenje, o d n o s n o činjenicu da akteri imaju svoje ja i međusobne o d n o s e . B l u m e r o v a o p ć a kritika v e o m a je slična M e a d o v o j , n o on je proširuje p r e k o granica biheviorizma o b u h v a ­ ćajući i druge oblike psihologijskog redukcionizma. B l u m e r se t a k o đ e r protivi sociologijskim teorijama koje smatraju da je indivi­ dualno d e t e r m i n i r a n o širim vanjskim silama. U takvu kategoriju B l u m e r uključuje teorije k o j e se usmjeravaju na socijalne strukturalne i kulturne činioce k a o što su '"socijalni sistem', 'socijalna struktura', 'kultura', 'statusni p o l o ž a j ' , 'socijalna u l o g a ' , O b i č a j ' , 'institucija', 'kolektivno reprezentiranje', 'socijalna situacija', ' s o ­ cijalna n o r m a ' i 'vrijednosti'" (Blumer, 1 9 6 2 . / 1 9 6 9 . : 8 3 ) . I sociologijske i p s i h o l o ­ gijske teorije ignoriraju utjecaj značenja i socijalne konstrukcije stvarnosti. B l u m e r sumira svoju kritiku i psihologijskih i sociologijskih teorija na sljedeći n a č i n : "I u takvim tipičnim psihologijskim i sociologijskim objašnjenjima, značenja stvari za djelatna ljudska bića su ili zaobiđena ili utopljena u činioce kojima se objašnjava njihovo ponašanje. Ako netko izjavi da su određene vrste ponašanja rezultat djelovanja poseb­ nih činilaca koji ih uzrokuju, tada ne postoji nikakva potreba da se usmjerimo na proučavanje značenja stvari prema kojima je usmjereno ljudsko djelovanje" (Blumer, 1969b.:3) S ovakvim t e m e l j e m ο s i m b o l i č k o m interakcionizmu, u m o g u ć n o s t i s m o ra­ spraviti najvažnije principe njegovih suvremenih oblika. Prvo, proučit ć e m o ideje

184

GLAVNE TEORIJE

Georg Herbert Mead: biografska skica Većina značajnih teoretičara ο kojima raspravljamo u ovoj knjizi postigla je tijekom života najveća priznanja za svoja objavljena djela. Georg Herbert Mead je, međutim, bio isto toliko značajan tijekom života zbog svojih preda­ vanja, koliko i zbog napisanih djela. Njegove su riječi imale snažan utjecaj na mnoge ljude koji će kasnije postati cijenjeni sociolozi 20. stoljeća. Jedan od njegovih studenata je to izrazio ovako: "razgovor je bio njegov najbolji medij; pisanje je bilo od drugostepenog znače­ nja" (Τ. V. Smith, 1931.:369). Pogledajmo kako je još jedan njegov student, također poznati sociolog, Leonard Cottrell, opisao Meada kao profesora: "Za mene su predavanja profesora Meada bila jedin­ stveno i nezaboravno iskustvo. ... Profesor Mead je bio korpulentnije građe, čovjek prijatnog izgleda s veličanstvenim brkovima i bradom ä la van Dyck. Stalno je imao blagi, gotovo stidljivi smiješak na licu, koji je kombinirao sa treptanjem očiju kao da je uživao u nekoj tajnoj šali koju je izvodio u predavaonici. ... Tijekom predavanja - uvijek bez ikakvih bilješki - profesor Mead se igrao s kredom koju je vrlo pažljivo promatrao ... Kada bi u svom predavanju iznio posebno osjetljivu poantu, pogledao bi, svojim stidljivim, gotovo ispričavajućim smiješkom ponad naših glava, ne gledajući izravno nikoga. Njegovo predavanje bilo je vrlo tečno, i uskoro smo naučili da pitanja i komentari iz auditorija nisu bili dobrodošli. I stvarno, kada je netko bio toliko nepažljiv i postavio pitanje, čuo se žamor negodovanja ostalih studenata. Oni su se bunili zbog svakog prekida zlatnog tijeka predavanja ... Ono što je Mead očekivao od studenata bilo je umjereno. Nikada studentima nije zakazivao ispite. Osnovni zadatak svakoga od nas bio je da napišemo referat, onakav kakav smo mogli i znali. Te je referate profesor Mead vrlo pažljivo čitao, i ono što je mislio ο njima , predsta vlja lo je ocjenu. Netko bi moga o pretposta viti -da su studenti ra dije čitali literaturu negoli prisustvovali njegovim predavanjima, no to nije bilo točno. Studenti su uvijek dolazili na predavanja. Nikad im nije bilo dosta Meada" (Cottrell, 1980.:49-50). Tijekom godina, mnoge Meadove sociologijske ideje bile su objavljene, osobito u knjizi Mind, Self and Society. Ova knjiga, kao i ostali Meadovi radovi, imali su velik utjecaj na suvremenu sociologiju. Mead je rođen u mjestu South Hadley, u državi Massachusetts, USA, 27. veljače 1863. Obrazovao se prvenstveno u filozofiji i njenoj primjeni na socijalnu psihologiju. Diplomirao je na Sveučilištu Harvard 1888., i poslije tri godine dodatnog studiranja i putovanja po inozemstvu postaje predavač na Sveučilištu Michigan. Zanimljivo je da Mead nikada nije postigao nikakav znanstveni stupanj. Na poziv Johna Deweya, 1984. g., prelazi na Sveučilište u Chicagu gdje ostaje do kraja života. George Herbert Mead umro je 26. travnja 1931. godine.

G e o r g a H e r b e r t a M e a d a , najvažnijeg mislioca u utemeljivanju s i m b o l i č k o g inter­ a k c i o n i z m a , i njegov najznačajniji rad Mind, Self and Society. D a M e a d o v rad nije samo od historijskog interesa, potvrđuje i R o b e r t Perinbanayagam koji u svom novijem radu ο s i m b o l i č k o m interakcionizmu smatra M e a d a "genijem najvišeg

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM ranga" tvrdeći da njegova vlastita knjiga Signfying "zapravo dokazuje M e a d o v e poglede" ( 1 9 8 5 . : X I I I ) .

Acts

(Označavajući

185 činovi),

MEAD: Mind, Seifand Society U knjizi Mind, Self and Society M e a d polazi od radikalne biheviorističke p r e t p o ­ stavke W a t s o n a da socijalna psihologija započinje s proučavanjem opažljivih aktivnosti, dakle sa socijalnom akcijom i interakcijom. M e đ u t i m , za razliku o d W a t s o n a i drugih m n o g o tradicionalnijih biheviorista, M e a d proširuje biheviori­ zam u dva smjera - u područje svijesti i u područje društva. Z b o g toga mi zapravo raspravljamo ο dva tipa biheviorizma. Prvi tip, povezan s W a t s o n o m , predstavlja tradicionalni psihologijski, redukcionistički ili "radikalni" biheviorizam. Drugi je socijalni biheviorizam koji M e a d nastoji razviti da bi prevladao p r o b l e m e W a t s o n o v a stanovišta. M e a d smatra da psihologijski biheviorizam, ukorijenjen u ani­ m a l n o j psihologiji, ignorira i unutarnje (duhovne) i vanjske (socijetalne) dimenzi­ je. Animalni psiholozi ne m o g u stvarno "razumjeti" svijest štakora, no sociolozi m o g u shvatiti ljudske duhovne procese. M e a d t a k o đ e r sumnja da životinje m o g u ostvariti društvo u o n o m smislu u k o j e m to mogu ljudi. M e a d nije bio zadovoljan da samo postulira društvo; bio je spreman potražiti primarnu uzročnost nastanka društva unutar svog sistema: " M i pokušavamno objasniti ponašanje o s o b e koriste­ ći se p o j m o v i m a organiziranog ponašanja socijalne grupe, a ne r a č u n a m o na organizirano ponašanje socijalne grupe p o m o ć u ponašanja odvojenih o s o b a k o j e pripadaju društvu" ( M e a d , 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . : 7 ) . O b z i r o m na M e a d o v u povezanost sa simboličkim i n t e r a k c i o n i z m o m , ova se izjava čini iznenađujućom. M e đ u t i m , k a k o ć e m o u s k o r o vidjeti, M e a d je o b e ć a o da će iznijeti m n o g o više ο širim socijalnim strukturama negoli je to stvarno učinio. M e a d o v a se argumentacija razvija kroz tri osnovne k o m p o n e n t e , kroz svijest, osobu i društvo. Iako u istoimenoj knjizi nije m n o g o raspravljao ο ponašanju, sasvim je jasno da je ο njemu imao vrlo jasnu ideju. M e a d je znao da izgrađuje svoju vlastitu teoriju osnovanu na dobro p o z n a t o m biheviorizmu.

Svijest M e a d ljudsku svijest ne shvaća kao stvar, kao entitet. Shvaća je prvenstveno k a o socijalni proces. Prema njegovom stajalištu, ljudska je svijest kvalitativno različita od svijesti nižih životinja. D a bi t o ilustrirao, on borbu pasa, na primjer, opisuje s a m o k a o konverzaciju pokreta. T o znači da akcija jednog psa potiče reakciju drugog psa. N i k a k a v namjerni mentalni proces ne intervenira između dviju faza. I a k o se i neki oblici ljudskog ponašanja odvijaju na opisani način, ipak većina ljudskih akcija uključuje intervenciju namjernih mentalnih procesa koji se odvijaju između stimulansa i o d g o v o r a . U ljudskoj borbi, podignuta pesnica p r e m a protiv­ niku ne predstavlja samo p o k r e t , nego i značaja?^ simbol. Z a sve nas o n a ima o d r e đ e n o značenje. Budući da isti simboli m o g u imati veliki broj značenja k o j a ovise ο kontekstu, potrebne su nam duhovne sposobnosti da i n t e r p r e t i r a m o značenja. U t a m n o j ulici, podignuta pesnica vrlo lako m o ž e dovesti do b o r b e , n o na ulici s m n o g o ljudi, ona može samo označiti želju n e k o g a da privuče pažnju

186

GLAVNE TEORIJE

taksiste. Z n a č a j n i simboli m o g u imati oblik fizičkih simbola ili lingvističkih f o r m i . O v a s p o s o b n o s t stvaranja, taloženja i korištenja jezika k o n a č n o svrstava ljude daleko od drugih životinja. J e z i k nam omogućava da o d g o v o r i m o ne s a m o na fizičke s i m b o l e , nego i na riječi. R i j e č sladoled, prema t o m e , m o ž e stimulirati slične reakcije ljudi kao i stvarna prisutnost sladoleda. Ljudski jezik je o s n o v n a pretpostavka za postojanje o g r o m n e kvalitativne razlike između ljudske svijesti i oblika svijesti koje imaju životinje. U biti, postojanje jezika koji je socijalni proizvod o m o g u ć a v a , n a p o k o n , p o s t o ­ janje svijesti. Svijest može biti o d r e đ e n a kao unutarnji razgovor sa samim s o b o m uz u p o t r e b u značajnih simbola. Najvažnija t o č k a za M e a d a u o v o m n a m j e r n o m procesu je sposobnost preuzimanja uloga drugoga u procesu interakcije. Stavljaju­ ći sebe na mjesto drugoga, m o ž e m o lakše razumjeti značenje govorenja ili djelova­ nja druge o s o b e . U primjeru b o r b e , u stanju s m o shvatiti značenje podignute pesnice stavljajući sebe u položaj aktera u t a m n o j ulici ili na ulici s m n o g o ljudi. R a z g o v o r koji i m a m o sami sa s o b o m ο značenju takve geste, p r e m a M e a d o v o m mišljenju, predstavlja bit ljudske svijesti. Z a postojanje društvenog života vrlo je bitno da se akteri koriste zajedničkim s i m b o l i m a . Procesi razmišljanja, djelovanja i interaktiranja olakšani su č i n j e n i c o m da značajni simboli imaju zapravo isto značenje za sve, potičući iste reakcije k o d ljudi koji ih koriste kao i kod onih koji na njih reagiraju. M e a d t a k o đ e r pridaje velik značaj fleksibilnosti svijesti. O v a fleksibilnost o m o g u ć a v a da d o đ e d o i n t e r ­ akcije č a k i u situacijama u k o j i m a dati stimulans n e m a identično značenje za sve uključene, i koja o m o g u ć a v a da se udaljimo od zajedničkih simbola. Ljudi zaista imaju d u h o v n e mogućnosti da se stalno prilagođavaju jedni drugima i različitim situacijama, i da t a k o pronađu značenje posebnog simbola. Z n a č a j n i verbalni simbol M e a d u je p o s e b n o važan, budući da sami sebe m o ž e m o stalno čuti, iako nismo u stanju vidjeti vlastite fizičke p o k r e t e . O n o što k a ž e m o utječe i na nas, kao i na o n e s kojima k o m u n i c i r a m o . P r e m a t o m e , d o k g o v o r i m o , i prije negoli n a m druga o s o b a može odgovoriti, m o ž e m o odlučiti da li će o n o što g o v o r i m o možda izmamiti željenu reakciju. A k o uvidimo da n e ć e m o prouzročiti reakciju koju želimo, m o ž e m o vrlo brzo objasniti naše mišljenje. K o n c e p t značenja vrlo je važan za M e a d a . Ponašanje je smišljeno o n d a k a d a k o r i s t i m o našu svijest da bismo se stavili na mjesta drugih i t a k o bili u stanju interpretirati njihove misli i akcije. M e đ u t i m , ovdje, k a o i drugdje, M e a d smatra da značenja ne nastaju originalno iz svijesti, nego iz socijalne situacije. Z n a č e n j e postoji u socijalnom djelovanju prije pojave svijest ο njemu. J e d n a radnja je značajna u k o l i k o p o k r e t ukazuje j e d n o m akteru rezultat ponašanja drugog a k t e r a . Z n a č e n j e ne m o r a biti svjesno. Prije negoli su ljudi stvorili značajne simbole, značenje nije bilo svjesno. M e đ u t i m , sada kada i m a m o takve simbole, značenje posjeduje potencijal da postane svjestan f e n o m e n . Pa ipak, sve naše akcije nisu n a m svjesno objašnjive. Nesvjesno motivirana akcija, o d n o s n o , stimulans - reflek­ sna reakcija koja uključuje neznačajne simbole - spada u ovu kategoriju. M e a d o v e ideje ο procesu razmišljanja d u b o k o su ugrađene u njegovu b i h e v i o rističku orijentaciju. S tog stajališta, kritični m o m e n t u procesu razmišljanja je m o g u ć n o s t privremenog inhibiranja akcija. T o znači da i pokraj djelovanja stimu­ lansa, ljudi ne m o r a j u nužno dati željeni o d g o v o r . O n i odlučuju ο t o m e što žele, svjesno ispitujući cjeline alternativa prije negoli započnu reagirati u k o n k r e t n o j situaciji. Cjelina alternativa "osigurava nam da isprobamo inteligentan ili refleksi-

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

187

van izbor u prihvaćanju jednog od ovih mogućih o d g o v o r a " (Mead, 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . : 9 8 ) . T o daje ljudskim bićima posebnu sposobnost organiziranja i k o n t r o l i r a n j a akcije. Niže životinje m o g u s a m o pokušavati i griješiti. M n o g o je skuplje pokušavati i gubiti negoli smišljeno odbiti o n e smjerove akcije za koje se misli da imaju veliku vjerojatnost neuspjeha. Niže životinje m o g u reagirati j e d i n o t r e n u t a č n o , o d m a h , n o ljudi svoje reakcije mogu odgoditi, a takve " o d g o đ e n e reakcije su nužne za inteligentno ponašanje" ( M e a d , 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . : 9 9 ) . Inteligenci­ ja, p r e m a M e a d u , uključuje m n o g e sposobnosti, k a o što su, na primjer, p a m ć e n j e , predviđanje, odgađanje, organiziranje i selektiranje. Iako M e a d poklanja veliku pažnju ljudskoj svijesti, on k a o "beznadne" odbija sve pokušaje introspekcije k a o m e t o d o l o š k o g oruđa k o j i m bi se o n a p r o u č a v a l a ( M e a d , 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . : 1 0 5 ) . Z a njega, "svijest je f u n k c i o n a l n a , a ne supstantivna" ( M e a d , 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . : 1 1 2 ) . Drugim riječima, proces razmišljanja predstavlja dio socijalnog svijeta, a ne nešto što se odvija samo u glavi. Z b o g toga je M e a d vjerovao da mentalne procese treba proučavati u socijalnom svijetu, a ne k a o stvari koje se odvijaju isključivo u glavi učesnika. U t o m smislu, svijest m o ž e biti shvaćena k a o o d n o s između aktera i situacije posredovane c j e l i n o m s i m b o l a . O d b a c u j u ć i ideje introspekcije i odvojene svijesti, M e a d upada u opasnu z a m k u (istu o n u u k o j u je pao i Alfred Schutz; vidi 6. poglavlje). Š k o l o v a n k a o b i h e v i o rist, M e a d izbjegava prihvatiti introspekciju kao znanstvenu m e t o d u , a ni svijest ne vidi kao cjelinu koja m o ž e biti znanstveno proučavana. T a k v a orijentacija ostavlja m n o g o toga po strani, jer isključuje značajan dio socijalnog života iz ozbiljne znanstvene analize.

Osoba P r e m a M e a d u , refleksivnost, o d n o s n o sposobnost da se o d g o v o r i s a m o m sebi k a o i drugima "je bitan uvjet, unutar socijalnog procesa, za razvoj svijesti" ( M e a d , 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . : 1 3 4 ) . U t o m smislu, o s o b a , k a o svijest, nije predmet, n e g o svjestan p r o c e s koji uključuje n e k o l i k o dimenzija: 1. 2. 3. 4.

S p o s o b n o s t da se odgovori s a m o m e sebi, k a o što mu i drugi odgovaraju S p o s o b n o s t da se odgovori s a m o m sebi, kao što mu i kolektivitet, o d n o s n o , generalizirani drugi, odgovaraju S p o s o b n o s t da se uključimo u nečiji razgovor s drugima S p o s o b n o s t svjesnog praćenja onoga što n e t k o govori, i u p o t r e b a te s p o s o b ­ nosti da bi se utvrdilo što će n e t k o učiniti kao svoj sljedeći k o r a k

Ovaj proces nije u potpunosti svjestan, a sposobnosti za uključenje u njega socijalno su stečene. O d najveće važnosti je jezik, p o m o ć u kojeg k o r i s t i m o i i n t e r p r e t i r a m o verbalne značajne simbole. M e a d o v a o p ć a teorija ο stupnjevima socijalizacije t a k o đ e r je ovdje važna zato što tvrdi da ljudi moraju naučiti m n o g o više o d samog jezika da bi ostvarili svoje o s o b n o s t i . U stadiju igre dijete uči preuzimati uloge p o s e b n o važnih ljudi, kakvi su, na primjer, o t a c , majka, sestra ili brat. Ovaj značajan stadij u ž i v o t n o m razvoju o m o g u ć a v a djeci stvaranje zasebnog osjećaja ο socijalnoj stvarnosti. B u d u ć i da djeca preuzimaju nizove zasebnih uloga, o n a razvijaju i vrlo odjelite osjećaje ο s a m i m a sebi. Sebe m o g u vidjeti na različite načine, kao što ih različiti ljudi t a k o đ e r

188

GLAVNE TEORIJE

različito doživljavaju. U svakom slučaju, njima nedostaje k o h e r e n t a n ili integriran osjećaj osobnosti. D a bi se ostvario koherentniji osjećaj osobnosti, djeca m o r a j u prijeći na sljedeći stadij, stadij igranja u k o j e m razvijaju sposobnost preuzimanja m n o g o općenitijeg pogleda na situacije i na same sebe. R e č e n o M e a d o v i m p o j m o v i m a , djeca uče preuzimati ulogu "generaliziranog drugog". D a bi to ilustrirao, M e a d koristi primjer igranja bejzbola. U stadiju igranja, dijete je u m o g u ć n o s t i preuzimati alternativne uloge menadžera, klupskog navijača, hvatača l o p t e , distributera, igra­ ča s p a l i c o m itd. M e đ u t i m , ove zasebne slike ne daju djetetu u p o t p u n o s t i k o h e r e n t a n osjećaj ο t o m e što zapravo predstavlja igra bejzbola. U stadiju igranja, m e đ u t i m , dijete počinje ostvarivati ukupnu sliku koja se o d n o s i ne s a m o na sportsku igru, nego i na socijalni svijet uopće. O v a perspektiva vodi p r e m a m n o g o k o h e r e n t n i j e m osjećaju osobnosti. J o š j e d n o m M e a d daje priroritet socijalnim u z r o c i m a . D a bi se o s o b n o s t razvila, grupa već m o r a postojati. M e a d o v e glavne k o m p o n e n t e osobe sadržane su u p o j m o v i m a ja i mene. Još j e d n o m valja podvući da se ne radi ο stvarima, nego ο p r o c e s i m a unutar o s o b e . Mene predstavlja dio ličnosti koje je akter svjestan i koja predstavlja internalizaciju organiziranih stavova drugih, o d n o s n o generaliziranog drugog. Generalizirani drugi predstavlja snage k o n f o r m i t e t a i socijalne k o n t r o l e . Ja predstavlja dio l i č n o ­ sti ο k o j e m je akter nesvjestan; njega smo svjesni tek onda kada je neka situacija završila. O s o b a je proizvod odnosa između ja i mene. '"Mene' predstavlja o d g o ­ v o r o s o b e na organizirane stavove zajednice u o n o m smislu u k o j e m se o n i pojavljuju u n j e n o m o s o b n o m iskustvu. N j e n o d g o v o r na te organizirane stavove mijenja je" ( M e a d , 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . : 1 9 6 ) . Postojanje ja osigurava M e a d o v o j socijalnoj psihologiji m n o g o d i n a m i z m a . M e a d ima, do izvjesnog stupnja, kreativni dinamički osjećaj ο svijesti. O n je, na primjer, r e k a o da " ' j a ' daje osjećaj slobode i inicijative" ( 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . : 1 7 7 ) . O n t a k o đ e r podržava ideju da " ' m e n e ' nikada nije u potpunosti izračunljivo" ( 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . : 1 7 8 ) . Kasnije, međutim, dodaje i to da "uključeni stavovi potječu od strane grupe, no o s o b a u k o j o j su stavovi organizirani m o ž e ih oblikovati na način koji se možda još nikada prije nije pojavio" ( M e a d , 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . : 1 9 8 ) . I a k o je M e a d želio raspravljati ο t o m e što se zapravo događa u unutarnjoj sferi, p r o m a ­ t r a o ju je j e d n o s t a v n o k a o unutarnju fazu šireg, prirodnog socijalnog procesa. Isto t o vrijedi i za osobu i za svijest.

Društvo U raspravi ο svijesti i osobi, naglasili smo v e o m a profinjeno M e a d o v o tretiranje p o j m a svijesti, naravno sa stajališta naturalističke perspektive biheviorista. M e đ u ­ tim, preostali dio M e a d o v e sociologije je slab, osobito njegova k o n c e p c i j a društva. K a d a M e a d raspravlja ο društvu, on ima mali ili g o t o v o nikakav osjećaj za šire strukture koje su toliko zanimale M a r x a , W e b e r a ili D u r k h e i m a . P r e m a M e a d u , društvo predstavlja samo socijalnu organizaciju u k o j o j svijest i o s o b a nastaju, dakle rezidualna je kategorija. T a k o đ e r , M e a d društvo shvaća k a o o b r a z a c inter­ akcije: "Društvo k o j e m pripadamo predstavlja organiziranu cjelinu o d g o v o r a na o d r e đ e n e situacije u koje je o s o b a uključena" ( M e a d , 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . : 2 7 0 ) . N a sličan način M e a d vidi i instituciju - jednostavno kao cjelinu uobičajenih o d g o v o r a . S t o g a , usprkos naslova njegovog glavnog djela, on nije razvio sociologiju k o j a bi

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

189

raspravljala ο širim socijalnim strukturama i koja bi dopunila njegova vrlo uvjer­ ljiva razmatranja ο individualnoj akciji i svijesti. V a ž n o je naglasiti da društvo, p r e m a M e a d u , postoji prije o s o b e , a mentalni odnosi proizlaze iz društva.

SUVREMENI SIMBOLIČKI I N T E R A K C I O N I Z A M Središnja t o č k a naše rasprave u o v o m odjeljku su osnovni principi suvremene interakcionističke teorije. I a k o ć e m o se truditi da ovu teoriju o p i š e m o u o p ć i m c r t a m a , t o neće biti lako zbog toga što o n a , k a k o tvrdi Paul R o c k , "ima n a m j e r n o ugrađenu nejasnoću" i "otporna je na sistematizaciju" ( 1 9 7 9 . : 1 8 - 1 9 ) . Postoje t a k o ­ đer i vrlo bitne razlike u s i m b o l i č k o m interakcionizmu ο k o j i m a ć e m o u nastavku detaljnije raspraviti. T a k o đ e r ć e m o se osvrnuti i na m n o g o b r o j n e kritike simbolič­ k o g i n t e r a k c i o n i z m a . N a posljetku, razmotrit ć e m o rad S h e l d o n a Strykera ( 1 9 8 0 . ) koji utjelovljuje n a p o r da se izađe na kraj s barem n e k o m o d najvažnijih kritika. V e ć i broj simboličkih interakcionista (Blumer, 1 9 6 9 a . ; M a n i s i M e i t z e r , 1 9 7 8 . ; R o s e , 1 9 6 2 . ) pokušali su nabrojiti osnovne principe ove teorije. T i principi uključuju sljedeće: 1. 2. 3. 4. 5. 6.

7.

Ljudska bića, za razliku od nižih životinja, o b d a r e n a su s p o s o b n o š ć u raz­ mišljanja. S p o s o b n o s t razmišljanja oblikovana je socijalnom i n t e r a k c i j o m . U socijalnim interakcijama ljudi upoznavaju značenja i simbole što im o m o g u ­ ćuje korištenje samo njima svojstvene sposobnosti mišljenja. Z n a č e n j a i simboli o m o g u ć u j u ljudima ostvarivanje svojstvene ljudske akcije i interakcije. Ljudi m o g u izmijeniti ili modificirati značenja i simbole koje koriste u akciji i interakciji na osnovi njihove interpretacije situacije. Ljudi m o g u izvesti spomenute modifikacije i p r o m j e n e d j e l i m i č n o i zbog sposobnosti da interaktiraju sami sa s o b o m , što im o m o g u ć u j e ispitivanje potencijalnih t o k o v a akcije, procjenjivanje njihovih relativnih prednosti i manjkavosti te odabir jedne od njih. G r u p e i društva nastaju p o m o ć u procesa međuovisnih obrazaca akcija i interakcija.

Sposobnost razmišljanja O s n o v n a pretpostavka da ljudska bića raspolažu s p o s o b n o š ć u razmišljanja razliku­ je simbolički interakcionizam od njegovih bihevioralnih korijena. O v a pretpostav­ ka t a k o đ e r pruža osnovu za ukupnu teorijsku orijentaciju simboličkog i n t e r a k c i o ­ nizma. B e r n a r d M e i t z e r , J a m e s Petras i Larry R e y n o l d s smatraju da pretpostavka ο ljudskoj sposobnosti razmišljanja predstavlja jedan od najvažnijih d o p r i n o s a ranih simboličkih interakcionista kakvi su, na primjer, bili J a m e s , D e w e y , C o o l e y i, n a r a v n o , M e a d : " O s o b e u ljudskom društvu ne shvaćaju se kao da ih motiviraju vanjske ili unutarnje sile izvan njihove k o n t r o l e ili da su p o d r e đ e n e o g r a n i č e n j i m a više ili manje čvrste strukture. N a p r o t i v , osobe su shvaćene k a o refleksivne ili interaktirajuće jedinice koje čine socijetalne cjeline" ( 1 9 7 5 . : 4 2 ) . Ljudska s p o s o b ­ nost razmišljanja omogućuje im da refleksivno djeluju, a ne s a m o da se instinktiv-

190

GLAVNE TEORIJE

no ponašaju. Ljudi često moraju izgraditi ili voditi način svog ponašanja, a ne s a m o se prepustiti situacijama. S p o s o b n o s t razmišljanja ugrađena je u ljudsku svijest, n o simbolički i n t e r a k c i o nisti imaju na izvjestan način neobičnu koncepciju ο ljudskoj svijesti. O n i je razlikuju od fiziološkog m o z g a . Da bi mogli razviti svijest, ljudi prije svega m o r a j u imati m o z a k , n o iz njega ne slijedi neizbježno svijest, k a o što je t o jasno u slučaju nižih životinja ( T r o y e r , 1 9 4 6 . ) . T a k o đ e r , simbolički interakcionisti ne shvaćaju svijest k a o stvar, k a o fizičku strukturu, nego kao kontinuirani p r o c e s . T o je p r o c e s koji je i sam dio šireg procesa stimulansa i reakcija. Svijest se vezuje uz g o t o v o svaki aspekt u s i m b o l i č k o m interakcionizmu, uključujući socijalizaciju, značenja, simbole, o s o b u , interakcije pa čak i društva.

Mišljenje i interakcija Ljudi posjeduju samo o p ć u sposobnost razmišljanja. O n a se m o r a oblikovati i o p l e m e n i t i t i j e k o m procesa socijalne interakcije. T a k a v pogled usmjeruje s i m b o ­ lički interakcionizam da se usredotoči na specifičan oblik socijalne interakcije - na socijalizaciju. S p o s o b n o s t ljudi da razmišljaju razvija se u r a n o m d j e t i n j s t v u k r o z p r i m a r n u socijalizaciju i usavršava se p r o c e s o m s o c i j a l i z a c i j e u k a s n i j o j d o b i . S i m b o l i č k i i n t e r a k c i o n i s t i , za razliku o d v e ć i n e drugih s o c i o l o g a , s h v a ć a ­ ju p r o c e s s o c i j a l i z a c i j e na p o s e b a n n a č i n . P r e m a n j i m a , k o n v e n c i o n a l n i s o c i o l o ­ zi o b i č n o shvaćaju socijalizaciju s a m o k a o p r o c e s k o j i m ljudi uče p o s t u p k e što ć e i m p o m o ć i preživljavanju u društvu (na p r i m j e r , k u l t u r a , u l o g e , o č e k i v a n j a u l o g a ) . Z a s i m b o l i č k e i n t e r a k c i o n i s t e s o c i j a l i z a c i j a predstavlja m n o g o d i n a ­ m i č n i j i p r o c e s k o j i l j u d i m a o m o g u ć a v a razvijanje s p o s o b n o s t r a z m i š l j a n j a n a s p e c i f i č n o ljudski n a č i n . Š t o v i š e , socijalizacije nije j e d n o s m j e r a n p r o c e s u k o ­ j e m a k t e r s a m o p r i m a i n f o r m a c i j e , n e g o je d i n a m i č a n p r o c e s u k o j e m a k t e r o b l i k u j e i a d a p t i r a i n f o r m a c i j e svojim p o t r e b a m a ( M a n i s i M e i t z e r , 1 9 7 8 . : 6 ) . Simbolički interakcionisti su, naravno, zainteresirani ne s a m o za socijalizaciju nego i za interakciju uopće, koja je "sama za sebe od vitalnog značenja" ( B l u m e r , 1 9 6 9 b . : 8 ) . Interakcija je proces u k o j e m se sposobnost mišljenja i razvija i izraža­ va. Svi tipovi interakcija, a ne samo interakcija tijekom socijalizacije, usavršavaju našu sposobnost mišljenja. O s i m spomenutog, mišljenje oblikuje p r o c e s i n t e r a k c i ­ j e . U najvećem b r o j u interakcija akteri moraju uzeti u obzir druge i odlučiti da li i k a k o će uklopiti svoje aktivnosti u aktivnosti drugih. M e đ u t i m , sve interakcije ne uključuju mišljenje. B l u m e r , (slijedeći M e a d a ) , uočava bitnu razliku između dva o s n o v n a oblika socijalne interakcije koji su relevantni i za nas. Prvi, nazvan n e s i m b o l i č k o m interakcijom, zapravo M e a d o v a konverzacija p o k r e t a , ne uključu­ je razmišljanje. Drugi oblik, simbolička interakcija, uključuje m e n t a l n e p r o c e s e . V a ž n o s t procesa razmišljanja za simboličke interakcioniste reflektira se u n j i h o ­ vim pogledima na predmete. B l u m e r razlikuje tri osnovna tipa p r e d m e t a : fizičke predmete kakvi su, na primjer, stolica ili d r v o ; socijalne predmete kakvi su, na primjer, student ili majka i apstraktne predmete kakvi su, na primjer, ideja ili moralni princip. Predmeti se shvaćaju jednostavno kao stvari "negdje t a m o " , u stvarnom svijetu; od najveće je važnosti, međutim, na koji način te p r e d m e t e definiraju akteri. T o dovodi do relativizirajućeg stajališta da različiti p r e d m e t i imaju različita značenja za različite o s o b e : "Drvo će biti različit p r e d m e t za b o t a n i č a r a , za drvodjelju, pjesnika ili vrtlara" (Blumer, 1 9 6 9 b . : 1 1 ) .

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

191

T i j e k o m procesa socijalizacije, pojedinci uče ο značenju p r e d m e t a . V e ć i n a nas ipak nauči uobičajene tipove značenja, no u m n o g i m slučajevima, k a o u primjeru drveta, postoje različite definicije istih p r e d m e t a . Simbolički interakcionisti ne idu do takvog e k s t r e m a da bi poricali postojanje p r e d m e t a u stvarnom svijetu. O n i s a m o naglašavaju bitnu prirodu definicije tih p r e d m e t a k a o i m o g u ć n o s t da akteri m o g u imati različite definicije istog p r e d m e t a . H e r b e r t B l u m e r t o iskazuje na sljedeći način: "Priroda j e d n o g p r e d m e t a ... sastoji se od značenja k o j e on ima za osobu za koju predstavlja predmet" ( 1 9 6 9 b . : 1 1 ) .

Učenje značenja i simbola Slijedeći M e a d a , simbolički interakcionisti se slažu o k o u z r o č n o g značenja socijal­ ne interakcije. P r e m a t o m e , značenje ne proistječe iz mentalnih p r o c e s a , nego iz p r o c e s a interakcije. Ovaj se akcent izvodi iz M e a d o v o g p r a g m a t i z m a : on se u s r e d o t o č i o na ljudsku akciju i interakciju, a ne na izolirane m e n t a l n e p r o c e s e . S i m b o l i č k i interakcionisti su u najvećem broju slučajeva nastavili u t o m smjeru. Između ostalih elemenata, osnovni predmet zanimanja nije pitanje k a k o ljudi m e n t a l n o stvaraju značenja i simbole, n e g o k a k o ih nauče t i j e k o m interakcije o p ć e n i t o , a p o s e b n o t i j e k o m socijalizacije. Ljudi uče simbole kao i značenja u socijalnoj interakciji. D o k na znakove ljudi reagiraju automatski, na simbole reagiraju razmišljajući. Signali vrijede sami za sebe (na primjer, napad bijesnih pasa, ili pitka voda osobi koja umire od žeđi). "Simboli su socijalni predmeti koji se koriste da predstavljaju (odnosno 'stoje u m j e s t o ' , 'zauzimaju mjesto') štogod se ljudi složili da predstavljaju" ( C h a r o n , 1 9 8 5 . : 3 9 ) . Svi socijalni predmeti nisu zamjena za druge stvari, nego s a m o oni koji predstavljaju simbole. Riječi, fizički artefakti, kao i fizičke akcije (na primjer, riječ čamac, križ ili Davidova zvijezda ili stisnuta pesnica) svi m o g u predstavljati s i m b o l e . Ljudi v e o m a često koriste simbole u m e đ u s o b n o j k o m u n i k a c i j i : oni voze R o l l s - R o y c e , na primjer, da bi ukazali na određeni stil života. S i m b o l i č k i interakcionisti smatraju da je jezik vrlo širok sistem s i m b o l a . Riječi su simboli budući da se upotrebljavaju za stvari. O n e o m o g u ć u j u postojanje svih drugih s i m b o l a . Djelovanja, predmeti i druge riječi postoje i imaju značenje jedino zato što su bili i jedino m o g u biti opisani u p o t r e b o m riječi. S i m b o l i su bitno važni jer omogućavaju ljudima da djeluju na distinktivno ljudski način. Z b o g simbola, ljudska bića "ne odgovaraju pasivno na p o s t o j e ć u stvarnost, nego aktivno kreiraju i rekreiraju svijet u k o j e m djeluju" ( C h a r o n , 1 9 8 5 . - . 6 2 ) . O s i m o p ć e korisnosti, simboli o p ć e n i t o , a o s o b i t o jezik, imaju velik b r o j specifičnih funkcija za aktera ( C h a r o n , 1 9 8 5 . ) . Prvo, simboli omogućuju ljudima da se povezu s materijalnim i socijalnim svijetom, dozvoljavajući im da imenuju, kategoriziraju i zapamte p r e d m e t e k o j e susreću. N a taj način, ljudi mogu organizirati svijet koji bi bez toga b i o zbunjujući. J e z i k o m o g u ć a v a ljudima imenovanje, kategoriziranje, a p o s e b n o m n o g o efikasni­ je p a m ć e n j e negoli što bi to s nekim drugim vrstama simbola, na primjer, slikov­ n i m simbolima, mogli učiniti. D r u g o , simboli unapređuju ljudsku sposobnost razumijevanja okoliša. U m j e s t o da je preplavljen b r o j n i m nerazlučivim stimulansima, akter m o ž e biti privučen j e d n o j vrsti okoliša, a izbjeći druge vrste. T r e ć e , simboli unapređuju sposobnost razmišljanja. I a k o će cjelina slikovnih simbola o m o g u ć i t i ograničenu sposobnost razmišljanja, jezik tu s p o s o b n o s t v e o m a

192

GLAVNE TEORIJE

proširuje. Razmišljanje, u n a v e d e n o m smislu, može biti shvaćeno kao s i m b o l i č k a interakcija sa samim s o b o m . Č e t v r t o , p o m o ć u simbola povećava se sposobnost rješavanja različitih p r o b l e ­ m a . Niže životinje moraju se koristiti pokušajima i pogreškama, n o ljudi m o g u simboličkim razmišljanjem pretresti cijelu lepezu alternativnih akcija prije n o što se odluče za jednu od njih. T a k a v postupak smanjuje šansu za krupnije p o g r e š k e . P e t o , korištenje simbola o m o g u ć u j e akterima da nadidu vrijeme, p r o s t o r pa čak i svoje vlastite ličnosti. Upotrebljavajući simbole akteri m o g u zamišljati k a k o bi bilo živjeti u prošlosti ili u budućnosti. T a k o đ e r , akteri mogu svoju vlastitu ličnost simbolički transcendirati, maštajući ο t o m e k a k o svijet izgleda iz nečije druge perspektive. T o je d o b r o poznati koncept simboličkih interakconista preuzima­ nja uloge drugog (Miller, 1 9 8 1 . ) . Šesto, simboli nam omogućavaju da zamislimo čak i metafizičku stvarnost - raj ili p a k a o . S e d m o i najopćenitije, simboli omogućavaju ljudima da izbjegnu podvrgavanje svojem okolišu. O n i mogu biti aktivni, a ne pasivni, o d n o s n o , m o g u sami s o b o m upravljati u o n o m e što rade.

Akcija i interakcija Primarni interes simboličkih interakcionista povezan je s utjecajima značenja i simbola na ljudsku akciju i interakciju. Ovdje je vrlo korisno upotrijebiti M e a d o v o razlikova­ nje između otvorenog i zatvorenog ponašanja. Zatvoreno ponašanje je proces razmi­ šljanja koji/iključuje simbole i značenja. Otvoreno ponašanje je aktualno ponašanje koje izvodi neki akter. Neki oblici otvorenog ponašanja ne uključuju zatvoreno ponašanje (ponašanje iz navike ili automatsko reagiranje na vanjske stimulanse). M e đ u t i m , većina ljudskih akcija uključuje oba tipa ponašanja. Zatvoreno ponašanje je veoma značajno za simboličke interakcioniste, dok otvoreno ponašanje više interesira teoretičare razmjene ili tradicionalne bihevioriste općenito. Z n a č e n j a i simboli o m o g u ć u j u ljudskoj socijalnoj akciji (koja uključuje j e d n o g aktera) i socijalnoj interakciji (koja uključuje dva ili više aktera angažiranih u m e đ u s o b n o j socijalnoj akciji) distinktivne karakteristike. Socijalna akcija je akcija u k o j o j pojedinci "djeluju s drugima u mislima" ( C h a r o n , 1 9 8 5 . : 1 3 0 ) . D r u g i m riječima, poduzimajući akciju, ljudi istodobno nastoje procijeniti svoj učinak na druge aktere uključene u akciju. Iako se m n o g o puta angažiraju u raznim o b l i c i m a a u t o m a t s k o g u o b i č a j e n o g ponašanja, ljudi imaju m o g u ć n o s t angažiranja u socijal­ n i m akcijama. U procesu socijalne interakcije, ljudi simbolički saopćuju značenja drugima koji su uključeni u akciju. Drugi interpretiraju te simbole i usmjeravaju svoje o d g o v o r e na temelju njihove interpretacije. Drugim riječima, u socijalnoj interakciji akteri se angažiraju u procesu m e đ u s o b n o g utjecaja.

Odabiranje Ljudi, d j e l o m i č n o zbog svoje izražene sposobnosti da barataju značenjima i s i m b o ­ lima, za razliku od nižih životinja, m o g u odabirati u akcijama u k o j i m a se angaži­ raju. Ljudi ne m o r a j u prihvatiti značenja i simbole koji su im nametnuti izvana. N a osnovi njihove vlastite interpetacije situacije "ljudi su u stanju oblikovati nova značenja i nove pravce značenja" (Manis i M e i t z e r , 1 9 7 8 . : 7 ) .

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

193

Ovu je kreativnu sposobnost ljudi W . I . T h o m a s razvio u svom k o n c e p t u definicije situacije: "Ukoliko ljudi definiraju situacije kao stvarne, o n e će biti stvarne u svojim k o n z e k v e n c a m a " ( T h o m a s i T h o m a s , 1 9 2 8 . : 5 7 2 ) . T h o m a s je znao da većina naših definicija situacija potječe od društva. U biti, o n t o naglašava, p o s e b n o upozoravajući na obitelj i zajednicu kao izvore naših socijalnih definicija. M e đ u t i m , T h o m a s o v a pozicija je osebujna zbog naglašavanja onih "spontanih" individualnih definicija situacija, koje ljudima dozvoljavaju da p r o m i j e n e i m o d i f i ­ ciraju značenja i simbole. M o ž e m o t a k o đ e r reći da za simboličke interakcioniste akteri imaju izvjestan stupanj a u t o n o m i j e . O n i nisu n a n r o s t o ograničeni ili d e t e r m i n i r a n i ; oni m o g u jedinstveno i neovisno odabirati. Štoviše, u stanju su razviti život jedinstvenog i o s o b e n o g stila (Perinbanayagam, 1 9 8 5 . : 5 3 ) . O v a sposobnost aktera da stvaraju razlike, razmotrena je u eseju Garyja F i n e a i Sherryl K l e i n m a n ( 1 9 8 3 . ) u k o j e m proučavaju f e n o m e n "socijalne mreže" (vidi 9 . poglavlje). Umjesto da socijalnu mrežu smatraju nesvjesnom i o g r a n i č a v a j u ć o m s o c i j a l n o m strukturom, Fine i S. Kleinman misle da mreža predstavlja cjelinu socijalnih o d n o s a u koje ljudi ugrađuju značenja i koju koriste za o s o b n e ili kolektivne p o t r e b e .

Osoba K o n c e p t o s o b e od o g r o m n o g je značenja za simboličke i n t e r a k c i o n i s t e . U biti, R o c k smatra da o s o b a predstavlja "najvažniju t o č k u intelektualne sheme interakcionista. Svi drugi sociologijski procesi i događaji rješavaju se u t o m c e n t r u , uzima­ jući iz njega analitičko značenje i organizaciju" ( 1 9 7 9 . : 1 0 2 ) . U želji da r a z u m i j e m o ovaj k o n c e p t dalje od incijalnog M e a d o v o g objašnjenja, m o r a m o prije svega razumjeti ideju promatranja samog sebe ("ja u zrcalu") koju je razvio C h a r l e s H o r t o n C o o l e y . O n definira ovaj koncept k a o : "... ponešto dovršenu predodžbu ο tome kako se neka osoba - odnosno ideja koju osoba usvaja - pojavljuje u zasebnoj svijesti, a ta vrsta samoosjećaja koju netko ima determini­ rana je stavom koji pripisujemo toj drugoj svijesti.... Prema tome, u našoj predodžbi, u tuđoj svijesti otkrivamo misli ο našem izgledu, ponašanju, težnjama, snovima, karakte­ ru, prijateljima itd., a ta predodžba na različite je načine tim utjecajima izmijenjena" (Cooley, 1902./1964.:169). S k o n c e p t o m "ja u zrcalu" C o o l e y je mislio na našu sposobnost da sami sebe vidimo o n a k o k a k o vidimo bilo koji drugi socijalni objekt. T a ideja m o ž e biti rastavljena na tri o s n o v n a dijela. Prvo, mi zamišljamo kako izgledamo drugima. D r u g o , zamišljamo kakvo bi njihovo prosuđivanje ο n a m a m o g l o biti. T r e ć e , razvijamo određeni samoosjećaj kakav je, na primjer, p o n o s ili poniženje, k a o rezultat naših predodžbi ο prosudbama drugih ο n a m a . Cooleyev koncept "ja u ogledalu" i M e a d o v koncept osobe, bili su vrlo važni u razvoju suvremene simboličko - interakcionističke koncepcije ο osobi. Blumer defini­ ra osobu na krajnje jednostavan način: "Ništa ezoterično ne označava se navedenim izrazom (osoba). O n samo označava da ljudsko biće možu biti objekt svoje vlastite akcije ... osoba djeluje prema sebi upravljajući se u svojim akcijama prema drugima na osnovi pretpostavke ο samom sebi kao ο predmetu" ( 1 9 6 9 b . : 1 2 ) . O s o b a je proces, a ne predmet (Perinbanayagam, 1 9 8 5 . ) . Blumer je vrlo jasno istaknuo da o s o b a

194

GLAVNE TEORIJE

p o m a ž e ljudima da započnu djelovati, a ne da samo odgovaraju na stimulanse:

vanjske

"Proces (interpretacija) ima dvije odvojene faze. U prvoj, akter sam sebi ukazuje na predmete prema kojima je njegovo djelovanje usmjereno; on sam sebi naglašava stvari koje imaju značenje ... Ta interakcija sa samim sobom je nešto drugo nego jednostavna međuigra psihologij­ skih elemenata; to je moment u osobnom aktiviranju procesa komunikacije sa samim sobom. ... Drugo, zbog mogućnosti komuniciranja sa samim sobom, interpretacija postaje stvar upravljanja značenjima. Akter selektira, provjerava, otklanja, reorganizira i transformi­ ra značenja u svjetlu situacije u koju je stavljen i u odnosu na usmjerenje svog djelovanja" (Blumer, 1 9 6 9 b . : 5 ) . I a k o upravo iznijeto podvlači onaj dio procesa u k o j e m o s o b a bira načine djelovanja, B l u m e r zapravo nije otišao m n o g o dalje od ranih formulacija C o o l e y a i M e a d a . M e đ u t i m , drugi suvremeni istraživači usavršili su k o n c e p t o s o b e . DJELO MORRISA ROSENBERGA I a k o su simbolički interakcionisti koji pripadaju glavnom tijeku razvoja ovog pravca dali najvažnije doprinose našem razumijevanju k o n c e p t a o s o b e (na pri­ mjer, R a l p h T u r n e r , 1 9 6 8 . ) , najpoznatiji noviji rad ο toj temi napisao je s o c i o l o g M o r r i s R o s e n b e r g ( 1 9 7 9 . ) kojega najčešće ne povezuju s o v o m t e o r i j o m . I a k o nije simbolički interakcionist, M o r r i s R o s e n b e r g je bio pod velikim utjecajem M e a d a i C o o l e y a . N j e g o v a razmišljanja ο osobi o p ć e n i t o su usklađena, ali predstavljaju i proširenja simboličkog interakcionizma u o v o m k o n c e p t u . R o s e n b e r g započinje svoju raspravu vrlo jasno naglašavajući da ga ne interesira o s o b a , n e g o o s o b a k a o s a m o - k o n c e p t (predmet). O s o b a je općenitiji k o n c e p t koji i s t o d o b n o označava i subjekt i predmet. M e đ u t i m , o s o b a - k o n c e p t je zapravo o s o b a - p r e d m e t . R o s e n b e r g ovaj koncept definira na sljedeći način: on se o d n o s i na "ukupnost osobnih razmišljanja i osjećanja u odnosu na samoga sebe kao predmeta" ( 1 9 7 9 . : 7 ) . Stoga, k o n c e p t osoba-predmet predstavlja dio u k u p n o g k o n c e p t a o s o b e , čak i manji dio ukupne ličnosti, ali ima n e o b i č n u važnost jer je "značajan predmet za svakoga, najčešće najvažniji predmet u cijelom svijetu" (Rosenberg, 1 9 7 9 . : 2 4 ) . O s i m ovako naglašene važnosti ovog k o n c e p t a , stavovi ο sebi distinktivni su na m n o g o drugih načina. N a primjer, oni su jedini stavovi refleksivnog tipa, o d n o s n o , u t o m je smislu o s o b a i s t o d o b n o i subjekt i p r e d m e t . Ideja o s o b e k a o predmeta rezultat je određene nekomunikativne i n f o r m a c i j e ; o n a reflektira jedinstvenu cjelinu informacija i stajališta koja o s o b a ima ο s a m o j sebi. I a k o stavovi p r e m a s a m o m sebi imaju m n o g o zajedničkog s drugim stavovima, postoje i jedinstveni stavovi p r e m a sebi, osobito oni ο p o n o s u i sramoti. Preciznost i provjerljivost su m n o g o važniji u stavovima spram sebe negoli u stavovima p r e m a kuglanju ili t u n a m a . Usprkos s p o m e n u t o g značenja, preciznost stavova ο s a m o m sebi "... vrlo je teško procijeniti zbog niskog nivoa provjerljivosti" ( R o s e n b e r g , 1979.:33). R o s e n b e r g razlikuje sadržaj, strukturu, dimenzije i granice ideje ο sebi. U smislu sadržaja, R o s e n b e r g razlikuje socijalne identitete od dispozicija. Socijalni identiteti su "grupe, statusi ili kategorije" p o m o ć u kojih je neki p o j e d i n a c "socijal­ no prepoznat k a o da im pripada" (Rosenberg, 1 9 7 9 . : 1 0 ) . Primjeri k o j i m a t o

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

195

m o ž e m o ilustrirati kazuju da o s o b a može biti prepoznata kao d e m o k r a t , k a o n e t k o u srednjim godinama, C r n a c ili muškarac. J e d n a se o s o b a ne doživljava s a m o u kategorijama muškarca ili žene, n e g o i k a o osoba k o j a posjeduje izvjesne namjere da reagira, izvjesne dispozicije. O s o b a koja sama sebe smatra h r a b r o m , i n t r o v e r t i r a n o m ili pak liberalnom, najvjerojatnije će dopustiti da i njene reakcije budu p o d utjecajem takve dispozicije. O s i m sadržaja k o n c e p t a o s o b e - p r e d m e t a , R o s e n b e r g tumači i njenu strukturu. Struktura o s o b e je o d n o s između raznih individualnih socijalnih identiteta i dispozicija. Dimenzije se o d n o s e na stavove i osjećaje koje n e t k o ima ο samome sebi. Stavovi prema s a m o m e sebi, k a o i svi drugi stavovi, variraju u m n o g i m dimenzijama, uključujući "sadržaj, usmjerenje, intenzi­ tet, poklapanje, konzistenciju, stabilnost, jasnoću, preciznost i provjerljivost" ( R o ­ senberg, 1 9 7 9 . : 2 3 ) . N a p o k o n , R o s e n b e r g raspravlja i ο granicama koncepta oso­ b e ­ p r e d m e t a , o s o b i t o ο ideji proširenja ega. R o s e n b e r g smatra da izvan o s o b e postoje p r e d m e t i koji usmjeravaju subjekta da se osjeća p o n o s n i m ili p o n i ž e n i m : "ponosan u m o m sjajnom n o v o m automobilu, posramljen zbog m o j e stare o d j e ć e , p o n o s a n zbog časti koja mi je ukazana, potišten ili posramljen zbog poraza m o g školskog sportskog tima" (Rosenberg, 1 9 7 9 . : 3 5 ) . R o s e n b e r g t a k o đ e r razlikuje tri tipa ličnosti - postojeće o s o b e , željene o s o b e i prezentirajuće o s o b e . Postojeća osoba je naša slika ο t o m e kakvi j e s m o ; željena osoba je slika ο t o m e kakvi bismo željeli biti; a prezentirana osoba je način na koji sami sebe p r e z e n t i r a m o u o d r e đ e n o j situaciji. R o s e n b e r g naglašava da k o n c e p t osoba-predmet uključuje u sebi cjeline m o t i ­ vacija i željenih ciljeva aktera. Dva su motiva najznačajnija. Prvi motiv je samoza­ dovoljstvo, o d n o s n o "želja da se misli d o b r o ο s a m o m sebi" ( R o s e n b e r g , 1 9 7 9 . : 5 3 ) . Drugi je samokonzistentnost ili "želja da se predodžba ο sebi zaštiti o d izmjene ili da se održi stabilna slika ο s a m o m e sebi" (Rosenberg, 1 9 7 9 . : 5 3 ) . R o s e n b e r g je m n o g o empirijski istraživao ο samozadovoljstvu i vrlo je p o z n a t p o tim istraživanjima. M e đ u t i m , njegova konceptualna analiza ο osobi - p r e d m e t u jedan je od značajnih doprinosa ključnim idejama simboličkog i n t e r a k c i o n i z m a . DJELO ERVINGA GOFFMANA Sljedeći značajniji rad ο osobi je knjiga Erviga G o f f m a n a , jednog od najuzbudljivi­ jih m o d e r n i h simboličkih interakcionista, The Presentation of Self in Everyday Life, 1 9 5 9 . , (Predstavljanje osobe u svakodnevnom životu). G o f f m a n o v a k o n c e p ­ cija ο osobi d u b o k o je povezana s M e a d o v i m idejama, o s o b i t o njegova rasprava ο tenziji koja postoji između ja, spontane o s o b e , i mene, o d n o s n o različitih socijal­ nih ograničenja unutar o s o b e . T o se odražava u G o f f m a n o v o m radu, u o n o m e što on naziva "krucijalnim nesuglasjem koje postoji između naših najljudskijih o s o b i n a i naših socijaliziranih karakteristika" ( 1 9 5 9 . : 5 6 ) . O v a tenzija postoji zbog razlike između o n o g a što ljudi očekuju da ć e m o učiniti i o n o g a što bi mi m o ž d a s p o n t a n o učinili. K o n f r o n t i r a n i smo sa zahtjevom da u č i n i m o o n o što se od nas traži; štoviše, o d nas se ne očekuje da se k o l e b a m o . G o f f m a n t o izlaže na sljedeći način: "Ne s m i j e m o biti p r e d m e t o m uspona i padova" ( 1 9 5 9 . : 5 6 ) . D a bi održali stabilnu sliku ο sebi, ljudi često izvode uloge za svoju društvenu publiku. Z b o g svog interesa za proučavanje ove izvedbe, G o f f m a n se usredotočuje na dramaturgiju, o d n o s n o mišljenje koje smatra da je društveni život zapravo serija dramskih izvedbi sličnih o n i m a koje se odvijaju na pozornici.

196

GLAVNE TEORIJE

D R A M A T U R G I J A . G o f f m a n o v a ideja ο osobi oblikovana je dramaturškim pristu­ p o m . P r e m a njemu (kao i p r e m a M e a d u i većini simboličkih i n t e r a k c i o n i s t a ) , osoba : "nije organska stvar koja postoji na specifičnom mjestu ... Analizirajući osobu, prisiljeni smo je izvući iz njenog posjednika, iz ličnosti koja će time ili profitirati ili izgubiti najviše zato što ona i tijelo predstavljaju samo stabilnu točku na koju će se nešto od suradničke izvedbe osloniti za neko vrijeme ... Sredstva za proizvodnju i održavanje nas ne obitavaju unutar te stabilne točke" (Goffman, 1 9 5 9 . : 2 5 2 - 2 5 3 ) . G o f f m a n o v o shvaćanje osobe osniva se na ideji ο postojanju dramske interakci­ je između o s o b e i publike, iz čega kao proizvod nastaje o s o b a , a ne na ideji "posjedovanja" o s o b e od strane aktera. O s o b a je "... dramski učinak koji proizlazi ... iz scene k o j a se prikazuje" ( G o f f m a n , 1 9 5 9 . : 2 5 3 ) . Budući da je o s o b a proizvod dramske interakcije, vrlo je osjetljiva na prekide u izvedbi. G o f f m a n o v a d r a m a t u r ­ gija p r o u č a v a i procese kojima poremećaji bivaju spriječeni ili razriješeni. I a k o se najveći dio njegove rasprave usmjerava na te dramaturške vjerojatnosti, G o f f m a n naglašava da je većina izvedbi o b i č n o uspješna. Rezultat do kojeg u u o b i č a j e n i m o k o l n o s t i m a dolazi je taj da se čvrsta ličnost usklađuje s izvođačima, pa o n d a "izgleda" kao da iz njih emanira. G o f f m a n pretpostavlja da u situaciji interaktiranja više o s o b a , svi akteri žele predočiti odgovarajuću sliku ο osobi za koju žele da bude prihvaćena o d drugih. M e đ u t i m , čak i o n d a kada predstavljaju osobu, akteri su svjesni da publika m o ž e p o r e m e t i t i njihovu izvedbu. Z b o g toga se prilagođuju potrebi da k o n t r o l i r a j u publiku, n a r o č i t o one njene elemente koji m o g u biti izvorom p o r e m e ć a j a . Akteri se nadaju da će njihova ideja ο sebi koju prezentiraju publici biti za publiku dovoljno jaka da ih definira na željeni način. Akteri se t a k o đ e r nadaju da će t o uzrokovati da se publika ponaša o n a k o kako t o oni žele. T a j centralni interes G o f f m a n naziva "upravljanje impresijama". T o obuhvaća tehnike koje akteri k o r i ­ ste da održe odgovarajuću impresiju, p r o b l e m e s kojima će se najvjerojatnije susresti k a o i m e t o d e da se tim p r o b l e m i m a suprotstave. Slijedeći nadalje svoju analogiju s t e a t r o m , G o f f m a n govori ο prednjem planu. Prednji plan je dio izvedbe koji f u n k c i o n i r a n a j č e š ć e na u t v r đ e n i o p ć e n i t n a č i n d e f i n i r a j u ć i situaciju za o n e k o j i p r o m a t r a j u izvedbu. U o k v i r u p r e d n j e g p l a n a , G o f f m a n razlikuje p o j m o v e pozornice i o s o b n o g p l a n a . P o z o r n i c a se o d n o s i na fizičku s c e n u k o j a o b i č n o m o r a p o s t o j a t i da bi a k t e r i na njoj izvodili p r e d s t a v u . B e z nje a k t e r i n a j č e š ć e ne m o g u p r e d s t a v l j a t i . N a p r i m j e r , k i r u r g n a j č e š ć e t r e b a o p e r a c i o n u salu, taksi v o z a č a u t o m o b i l , a klizač na ledu k l i z a l j k e . Osobni plan se sastoji o d o n i h e l e m e n a t a izražajne o p r e m e k o j u p u b l i k a i d e n t i f i c i r a s i z v o đ a č i m a , o č e k u j u ć i da će je izvođači d o n i j e t i na p o z o r n i c u . O d k i r u r g a se, n a p r i m j e r , o č e k u j e da nosi svoju kutu i o d g o v a r a j u ć e i n s t r u m e n t e i t d . G o f f m a n zatim dijeli osobni plan na dvije kategorije - na izgled i način. Izgled uključuje o n e elemente koji n a m govore ο izvođačevom društvenom statusu (na primjer, medicinska kuta kirurga). Način govori publici koju vrstu uloga izvođač o č e k u j e glumiti u n e k o j situaciji (na primjer, u p o t r e b a manirizma, o d n o s n o izvještačenog p o n a š a n j a ) . Brzi ili spori načini označavaju vrlo različite vrste izvedbe. O p ć e n i t o , od pojavnosti i načina o č e k u j e m o da su konzistentni.

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

197

ERVING GOFFMAN: biografska skica Erving Goffman je umro 1982. godine na vrhuncu slave. Dugo je bio smatran perifernim, pa čak i nepriličnim likom u sociologijskoj teoriji (Collins, 1986b.), međutim u 1980-im godinama, on se uzdiže kao teoretičar od sre­ dišnje važnosti. U biti, bio je izabran za predsjednika Američkog sociološkog udruženja u godini u kojoj je i umro, a zbog uznapredovale bolesti nije bio u mogućno­ sti održati niti predsjednički govor. Opisujući Goffmanov neobičan status, Randall Collins je ο predsjedničkom govoru rekao: "Svatko je razmišljao ο tome kakv bi mo­ gao biti njegov govor: dosadan, tradicionalan govor činio se, obzirom na njegovu reputaciju, nezamislivim ... umjesto toga dobili smo mnogo dramatičniju poruku: predsjednički govor je otkazan, Goffman umire. Bio je to pravi Goffmanovski način da nas napusti" (1986b.:112). Goffman je rođen u Alberti, Kanada, 1 1 . lipnja 1922. (Williams, 1986.). Studirao je i doktorirao na Sveučilištu u Chicagu, i mnogi ga smatraju jednim od članova Cikaške škole, ali i simboličkim interakcionistom. (Međutim, njegov je rad vrlo teško ugurati u jednu kategoriju, pa ćemo i mi raspraviti ο njegovom kasnijem, više strukturalnom radu, u 9. poglavlju). Stvarajući svoju teorijsku perspektivu, Goffman se oslanja na mnoge izvore i kreira svoju zasebnu orijentaciju. Collins (1986b.; Williams, 1986.) povezuju Goffmana više sa socijalnom antropo­ logijom negoli sa simboličkim interakcionizmom. Za studija na Sveučilištu u Torontu, Goffman se družio s jednim antropologom, a u Chicagu "njegove glavne veze nisu bile sa simboličkim interakcionistima, nego s antropologom W. Lloyd Warnerom" (Collins, 1986b.:109). Prema Collinsovom stajalištu, pretraživanje citata u Goffmanovim ranim radovima ukazuje da je bio pod utjecajem socijalnih antropologa, da je vrlo rijetko citirao simboličke interakcioniste, a kada je to činio, bilo je zato da ih može kritizirati. Međutim, sigurno je bio pod utjecajem deskriptivnih istraživanja koja su nastala u Chicagu, integrirajući njihov pogled sa socijalnom antropologijom, stvara­ jući tako svoju specifičnu orijentaciju. Stoga, tamo gdje će simbolički interakcionist proučavati kako ljudi stvaraju ili prenose vlastitu sliku, Goffman ć e se baviti time kako "društvo ... prisiljava ljude da predoče odgovarajuću sliku ο sebi ... jer na s ono prisiljava da se krećemo naprijed-natrag, između mnogo kompliciranih uloga, što nas također čini na neki način neiskrenim, nekonzistentnim i nečasnim" (Collins, 1986a.: 107). Usprkos specifičnosti svoje orijentacije, Goffman je imao moćan utjecaj na simbo­ lički interakcionizam. Osim toga, moglo bi se reći da je utjecao i na oblikovanje drugog oblika "kreativne sociologije", etnometodologiju. Zapravo, Collins smatra da je Goffman bio ne samo "otac" etnometodologije, nego isto tako konverzacijske analize: "Goffman je prvi započeo s usmjerenim empirijskim istraživanjem svako­ dnevnog života, iako je to radio koristeći se samo svojim očima, prije upotrebe magnetofona ili videorekordera" (1986b.:111). (Vidi u 6. poglavlju raspravu ο odnosu etnometodologije i konverza cijske a na lize). U biti veliki broj značajnih etnometodologa (Sacks, Schegloff) studirao je kod Goffmana na Sveučilištu u Berkeley, a ne kod osnivača etnometodologije, Harolda Garfinkela. S obzirom na utjecaj na simbolički interakcionizam, strukturalizam i etnometodolo­ giju, Goffmanove teorije će najvjerojatnije biti utjecajne još dugo vremena.

198

GLAVNE TEORIJE

I a k o G o f f m a n pristupa prednjem planu i drugim aspektima svoga sistema k a o simbolički interakcionist, on raspravlja i ο njihovim strukturalnim karakteristika­ m a . N a primjer, on smatra da prednji planovi tendiraju postati institucionalizira­ ni, t a k o da se, na primjer, ο t o m e što se događa u o d r e đ e n o m prednjem planu p o s t u p n o formiraju "kolektivne predodžbe". V r l o često akteri, izvodeći poznate uloge, nalaze prednje planove već priređene za određene izvedbe. Rezultat je, smatra G o f f m a n , takav da se prednji planovi selektiraju, a ne stvaraju. O v o nas dovodi do m n o g o strukturalnije slike nego što bismo to mogli očekivati od većine simboličkih interakcionista. I pokraj ovog strukturalnog aspekta, G o f f m a n o v a najinteresantnija razmišljanja ipak ostaju u području interakcije. Budući da se ljudi o p ć e n i t o trude u svojim izvedbama na prednjem planu predstaviti idealiziranu sliku ο samima sebi, o n i neizbježno osjećaju da moraju sakriti neke stvari u svojim izvedbama. Prvo, akteri m o g u željeti prikriti n e k a svoja tajna zadovoljstva (na primjer, naviku k o n z u m i r a ­ nja a l k o h o l a ) koju uživaju prije izvedbe ili u svojim privatnim životima (na primjer n a r k o m a n i j a ) , a koje su nespojive s njihovom izvedom. D r u g o , akteri žele prikriti pogreške koje su napravili pripremajući izvedbu kao i mjere koje su poduzeli da se o n e isprave. N a primjer, vozač taksija može pokušati prikriti da je zapravo k r e n u o u s u p r o t n o m pravcu. T r e ć e , akteri će m o ž d a poželjeti pokazati s a m o krajnji rezultat pripreme izvedbe, a prikriti ukupan proces uključen u njenu p r i p r e m u . N a primjer, profesori m o g u provesti n e k o l i k o sati pripremajući predavanja, a m o g u se ponašati k a o da oduvijek poznaju materiju predavanja. Č e t v r t o , za aktere je p o n e k a d bitno prikriti od publike da su u pripremi izvedbe bila u p o r a b l j e n a n e k a "neprihvatljiva sredstva". T a k v a sredstva m o g u uključivati zadatke koji su "fizički nečisti, polulegalni, okrutni ili degradirajući na druge načine" ( G o f f m a n , 1 9 5 9 . : 4 4 ) . P e t o , izvodeći o d r e đ e n u predstavu, akteri m o g u sniziti druge standar­ de. K o n a č n o , možda će akteri m o r a t i prikriti bilo kakve uvrede, poniženja, ili n a g o d b e da bi se predstava m o g l a nastaviti. O p ć e n i t o , akteri imaju razvijenu potrebu prikriti od svoje publike sve takve činjenice koje smo n a p o m e n u l i . 6

Sljedeći aspekt dramaturgije na prednjem planu je taj da akteri često pokušava­ ju proizvesti utisak da su bliži publici nego što zapravo jesu. N a primjer, izvođači m o g u pokušati pojačati utisak da je uloga koju upravo izvode njihova jedina uloga ili njihova najvažnija uloga. D a bi t o postigli, glumci moraju biti sigurni da je njihova publika t a k o strukturirana da lažnost njihove izvedbe neće biti otkrivena. Pa č a k i kada je otkrivena, G o f f m a n smatra da se publika sama m o ž e nositi s t o m lažnošću, ne želeći uzdrmati idealiziranu sliku izvedbe. N a v e d e n o otkriva interak­ tivni karakter predstave. Uspješna predstava ovisi ο angažiranju svih koji su uključeni u neku predstavu. J o š jedan primjer upravljanja impresijama je n a p o r izvođača da demonstrira ideju kako je ova gluma koju upravo izvodi jedinstvena, baš k a o i o d n o s publike i izvođača. Publika t a k o đ e r želi osjećati da je upravo njoj namijenjena naročita izvedba. Izvođači t a k o đ e r žele biti sigurni da su svi dijelovi bilo koje izvedbe d o b r o uravnoteženi. U n e k i m slučajevima, jedan mali pogrešan aspekt m o ž e p r o u z r o č i t i p o r e m e t n j u cijele predstave. N o , izvedbe variraju u količini cjelovitosti k o j a se zahtijeva. A k o se, na primjer, u n e k o j situaciji crkvenog o b r e d a svećenik poskli-

Medutim, ne uvijek - vidi kod Ungar (1984.) ο šali na vlastirit račun kao ο načinu osobnog predstavljanja.

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

199

zne, t o m o ž e izazvati teški p o r e m e ć a j , ali ako taksi vozač izabere krivi smjer, to ne m o r a dovesti do veće štete poput one u predstavi. Sljedeća tehnika k o j o m se izvođači koriste je tehnika mistifikacije. Glumci č e s t o n a s t o j e m i s t i f i c i r a t i svoju izvedbu o g r a n i č a v a j u ć i k o n t a k t e i z m e đ u sebe i g l e d a l i š t a . P r o i z v o d e ć i "socijalnu d i s t a n c u " i z m e đ u sebe i p u b l i k e , p o k u š a v a j u u gledalištu stvoriti o s j e ć a j p o š t o v a n j a . T o , s druge s t r a n e , o b u z d a v a p u b l i k u da p r o p i t u j e kvalitetu p r e d s t a v e . G o f f m a n ovdje p o n o v n o naglašava da j a v n o s t u k l j u č e n a u ovaj p r o c e s često i sama nastoji zadržati kredibilitet izvedbe č u v a j u ć i distancu s izvođačem. T a k v o mišljenje vodi nas do G o f f m a n o v o g interesa za sportske timove ( m o m ­ č a d i ) . Z a G o f f m a n a , k a o simboličkog interakcionistu, usredotočenje na individu­ alne izvođače često prikriva značajne činjenice ο interakciji. G o f f m a n o v a o s n o v n a jedinica analize sada više nije o s o b a , nego tim. Tim je bilo k o j a grupa o s o b a koje k o o p e r i r a j u izvodeći jednostavnu rutinu (aktivnost). Stoga je rasprava k o j u s m o ranije izveli ο o d n o s i m a između izvođača i publike stvarno bila rasprava ο timovi­ m a . Svaki član upućen je na drugoga budući da svi m o g u prekinuti izvedbu i svi su svjesni da svi zajedno sudjeluju u izvedbi j e d n o g čina. G o f f m a n zaključuje da tim predstavlja neku vrstu "tajnog društva". G o f f m a n t a k o đ e r raspravlja i ο zadnjem planu gdje se m o g u p o j a v i t i č i n j e n i c e r a z l i č i t o g tipa n e f o r m a l n i h a k c i j a k o j e se ne pojavljuju u prednjem planu. Zadnji plan je o b i č n o blizu prednjem planu, no od njega je o d v o j e n . Izvođači m o g u s punim povjerenjem očekivati da se nijedan član gledateljstva prednjeg plana n e ć e pojaviti u zadnjem planu. Štoviše, izvođači se m o g u angažirati u različitim oblici­ m a upravljanja impresijama da bi se u t o uvjerili. Izvedba bi m o g l a postati vrlo otežana a k o akteri ne m o g u spriječiti publiku da ude u područje zadnjeg plana. Postoji t a k o đ e r i treći, preostali prostor, koji G o f f m a n naziva izvana, koji nije niti prednji, niti zadnji plan. 7

Nijedno p o d r u č j e nije uvijek samo j e d n o od ove tri navedene d o m e n e . T a k o đ e r , n e t k o može zauzeti sva tri područja u različito vrijeme. K a b i n e t n e k o g p r o f e s o r a predstavlja "prednji plan" kada ga student posjećuje, "zadnji plan" kada student odlazi, a prostor "izvana" kada profesor prisustvuje utakmici sveučilišnog tima. U P R A V L J A N J E I M P R E S I J A M A . G o f f m a n završava svoju knjigu Presentation of Self in Everyday Life s n e k i m dodatnim razmišljanjima ο umjetnosti upravljanja impresijama. O p ć e n i t o , rukovođenje impresijama je p o t r e b n o da bi se osigurali protiv pojave serija neočekivanih postupaka kakve su nenamjeravani p o k r e t i , n e o p o r t u n i prekidi, pogrešni koraci, ali i namjerni postupci, k a o što je na primjer uređenje scene. G o f f m a n je bio zainteresiran za različite m e t o d e k o j i m a su se mogli rješavati ovi problemi. Prvo, radi se ο grupi m e t o d a koje uključuju postupke usmjerene na stvaranje dramaturške lojalnosti p o m o ć u , na primjer, postizanja visokog stupnja unutargrupne lojalnosti koja sprječava članove tima da se identi­ ficiraju s p u b l i k o m , no to uključuje periodične izmjene publike k a k o ne bi postala ' Izvođač i publika su jedan tip tima, no Goffman također govori ο grupi izvođača kao jednom timu i publici kao drugom. Interesantno je da Goffman također tvrdi da tim može biti i samo jedna osoba. Njegova je logika, slijedeći klasični simbolički interakcionizam, bila da jedna osoba može biti sama sebi vlastita publika - osoba može zamisliti postojanje publike.

200

GLAVNE TEORIJE

previše prisna s izvođačima. D r u g o , G o f f m a n sugerira različite oblike d r a m a t u r ške discipline, kakva je, na primjer, zadržavanje prisutnosti duha da bi se izbjegle greške, održavanje s a m o k o n t r o l e , upravljanje izrazom lica i verbalnim t o n o m izvedbe. T r e ć e , on identificira različite oblike dramaturškog opreza, kakvi su na primjer, ranije isprobavanje tijeka izvedbe, planiranje za iznenadne hitne p o t r e b e , izbor lojalnih članova tima, odabir odgovarajuće publike, uključivanje u manje timove gdje sukobi m o g u rjeđe izbiti, organiziranje samo kratkih pojavljivanja, sprječavanje publike da sazna privatne informacije, i potpuna priprema da bi se predusreli nepredvidivi događaji. Publika t a k o đ e r ima udjela u uspješnom upravljanju impresijama glumaca ili grupe izvođača. O n a često pokušava spasiti predstavu pokazujući velik interes i pažnju, izbjegavajući e m o c i o n a l n e ispade, ne uočavajući pogreške i posvećujući p o s e b n u pažnju novim izvođačima. N a k o n knjige Presentation of Self in Everyday Life G o f f m a n je nastavio objavljivati čitav niz fascinantnih i značajnih knjiga i eseja (na primjer, G o f f m a n , 1 9 6 1 . ; 1 9 6 3 a . ; 1 9 6 3 b . ; 1 9 6 7 . ; 1 9 7 1 . ; 1 9 7 2 . ; 1 9 7 4 . ; 1 9 7 6 . ) . Zaključit ć e m o raspravu u o v o m odjeljku sa samo n e k o l i k o ilustracija njegovog p o s e b n o g načina razmišljanja. U knjizi Role Distance, 1 9 6 1 . , (Distanca uloge), G o f f m a n je zainteresiran da utvrdi stupanj u k o j e m pojedinac biva obuhvaćen p o j e d i n o m u l o g o m . P r e m a n j e g o v o m stajalištu, zbog velikog b r o j a uloga samo se mali broj ljudi m o ž e u p o t p u n o s t i uključiti u bilo koju ulogu. T e m a distance uloge razmatra stupanj na k o j e m se o s o b e odvajaju od uloga koje zauzimaju. N a primjer, ako se odraslija djeca igraju na vrtuljku, o n a će najvjerojatnije biti svjesna da su zaista suviše stara da bi uživala u takvoj vrsti zabave. J e d a n od načina na koji starije dijete m o ž e pokazati distanciranje od uloge koju izvodi (svoje zabave), predstavlja izvođenje uloge na n e m a r a n , podsmješljiv način, kroz naizgled opasne bravure d o k se nalazi na vrtuljku. Izvodeći takvu ulogu, starija djeca objašnjavaju publici da o n a stvarno i nisu u toj mjeri obuzeta igrom u k o j o j uživaju manja djeca, a ako ipak jesu, t o je stoga jer izvode neke naročite stvari. J e d n a je o d G o f f m a n o v i h ključnih pronicljivih tvrdnji da je distanca uloge funkcija nečijeg socijalnog statusa. Ljudi na visokim položajima č e s t o manifestira­ ju distancu uloga iz sasvim različitih razloga od onih koji se nalaze na nižim p o l o ž a j i m a . N a primjer, kirurg visokog statusa može pokazivati distancu o d svoje aktualne uloge da bi olakšao tenziju među članovima ekipe za izvođenje o p e r a c i j e . O s o b e nižeg statusa o b i č n o manifestiraju m n o g o viši nivo o b r a m b e n o s t i distanci­ ranja od uloga. N a primjer, osobe koje čiste zahode m o g u t o raditi na vrlo podsmješljiv i nezainteresiran način. O n e možda pokušavaju reći p r o m a t r a č i m a da su previše d o b r e za takav p o s a o . J e d n a od najzanimljivijih G o f f m a n o v i h knjiga je Stigma, 1963b., (Stigma). G o f f m a n se zainteresirao za procjep koji postoji između o n o g a što bi o s o b a trebala biti, a što naziva virtualnim socijalnim identitetom, i o n o g a što o s o b a zapravo jest, o d n o s n o aktualnog socijalnog identiteta. Svatko tko osjeća takav oblik p r o c j e p a je stigmatiziran. U knjizi se proučava dramaturška interakcija između stigmatiziranih i n o r m a l n i h ljudi. Priroda takve interakcije ovisi ο t o m e koji od dva tipa stigmi zapravo zabrinjava neku osobu. U slučaju diskreditirajuće stigme akter pretpostav­ lja da je razlika između njegove stvarne i stigmatizirajuće uloge poznata publici, o d n o s n o da joj je evidentna (na primjer, slučaj paraplegičara ili o s o b e k o j a n e m a

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

201

r u k u ) . Diskretna stigma, pak, ostaje nepoznata publici ili se ne opaža na prvi pogled (na primjer, osoba koja ima kolostomiju /operativno udešen anus u predje­ lu trbuha/ ili je sklona h o m o s e k s u a l n o s t i ) . Z a n e k o g a t k o spada u grupu s diskreditirajućom stigmom problem se sastoji u t o m e da tenzija izvire iz činjenice da ljudi poznaju p r o b l e m . Z a n e k o g a s diskretnom stigmom, dramaturški p r o b l e m predstavlja baratanje informacijama tako da p r o b l e m ostane publici n e p o z n a t . Pretežni dio teksta knjige Stigma posvećen je o s o b a m a s očiglednim, često puta g r o t e s k n i m stigmama (na primjer, gubitak n o s a ) . M e đ u t i m , upoznavajući knjigu, čitalac p o s t u p n o shvaća da G o f f m a n zapravo govori ο t o m e da s m o svi stigmatizi­ rani, na jedan ili drugi način, u j e d n o m ili drugom trenutku ili socijalnoj situaciji. N j e g o v e ilustracije uključuju primjere položaja Z i d o v a u p r e t e ž n o kršćanskoj zajednici, položaj debele osobe u grupi osoba n o r m a l n e težine, k a o i o s o b e koja je lagala ο svojoj prošlosti i koja stoga m o r a stalno paziti da to javnost ne sazna. U o v o m trenutku p o t r e b n o je spomenuti najnovija usmjerenja i p r o m j e n e u G o f f m a n o v o m načinu razmišljanja. U knjizi Frame Analysis, 1 9 7 4 . , (Analiza okvi­ ra), G o f f m a n se udaljava od svojih klasičnih simboličko-interakcionističkih korije­ na i polazi p r e m a proučavanju manjih struktura socijalnog života. I a k o je i dalje vjerovao da ljudi definiraju situacije na način na koji je t o odredio W . I. T h o m a s , trudio se unaprijediti to određenje: "Definiranje situacija k a o stvarnih svakako i m a k o n z e k v e n c i j e , ali o n e m o g u vrlo marginalno utjecati na razvoj tekućih događaja" ( G o f f m a n , 1 9 7 4 . : 1 ) . Štoviše, čak i onda kada ljudi definiraju situacije, ne stvaraju ih samo oni. Akcija se definira više putem m e h a n i č k o g pristajanja uz pravila, negoli putem aktivnog, kreativnog, procesa pregovaranja. G o f f m a n p r o ­ glašava svoj cilj: "pokušati izolirati neke od osnovnih okvira razumijevanja k o j i m a r a s p o l a ž e m o u našem društvu da bismo učinili jasnim događaje i analizirali poseb­ ne ugroženosti kojima su ovi referentni okviri izloženi" ( 1 9 7 4 . : 1 0 ) . G o f f m a n o v osnovni interes postaju male strukture koje upravljaju mislima i p o s t u p c i m a aktera. Prema mišljenju nekih autora, taj interes označava p r o m j e n u G o f f m a n o v o g naglaska i udaljavanje od klasičnog simboličkog i n t e r a k c i o n i z m a . N a primjer, G e o r g e G o n o s kaže da " G o f f m a n o v je rad u suprotnosti s o s n o v n i m e l e m e n t i m a i v e ć i n o m glavnih pretpostavki simboličkog i n t e r a k c i o n i z m a " ( 1 9 7 7 . : 8 5 5 ) . O n smatra da je G o f f m a n o v rad, p o s e b n o knjigu Frame Analysis, bolje shvatiti kao strukturalistički, negoli rad iz područja simboličkog i n t e r a k c i o ­ nizma. M e đ u t i m , veliki broj p r o m a t r a č a smatra da se ovdje ne radi ο n e k o j većoj G o f f m a n o v o j preorijentaciji (Collins, 1 9 8 6 b . ; Perinbanayagam, 1 9 8 5 . ) . N a pri­ mjer, Perinbanayagam opisuje G o f f m a n o v u dramaturgiju kao "ispitivanje instru­ m e n a t a i t e h n i k a komunikacije koje akteri koriste" ( 1 9 8 5 . : 6 6 ) . M o g l o bi se reći da je G o f f m a n oduvijek pokazivao dvostruki interes - za strukturiranje i strukture. (Perinbanayagam kaže da su "strukture istodobno i imenice i glagoli" / 1 9 8 5 . : 7 5 / ) . P r e m a t o m e , suprotno G o n o s u , Perinbanayagam zaključuje da analiza okvira i simbolički interakcionizam predstavljaju "međuovisne" perspektive 'u G o f f m a n o ­ v o m radu ( 1 9 8 5 . : 7 5 ) . (O o v o m ć e m o problemu raspraviti kasnije u 9 . poglavlju.) I a k o je G o f f m a n p r o m i j e n i o ili možda nije p r o m i j e n i o svoje stanovište, njegov je raniji rad ο dramaturgiji svakako bio najutjecajniji. N a primjer, David S n o w , Louis Z ü r c h e r i R o b e r t Peters ( 1 9 8 4 . ) nedavno su proučavali slavlje publike na n o g o m e t n o m igralištu kao dramaturšku predstavu; J a c k Haas i W i l l i a m Shaffir ( 1 9 8 2 . ) proučavali su medicinsku profesiju s dramaturškog stajališta; Z ü r c h e r

202

GLAVNE TEORIJE

( 1 9 8 5 . ) je ispitivao dramaturgiju ratnih igara, a M i c h i o Kitahara ( 1 9 8 6 . ) se vraća upotrebi dramaturških sredstava (činovi, b r o d o v i , oružje) koja je u p o t r i j e b i o kapetan Perry da bi Z a p a d u o t v o r i o J a p a n u godinama 1 8 5 3 . i 1 8 5 4 .

Grupe i društva S i m b o l i č k i interakcionizam interesirao se za m e đ u o d n o s e o s o b n i h misli i akcije, što mu je dalo posebnu perspektivu u proučavanju širih socijalnih struktura.

BLUMER Ο ŠIRIM SOCIJALNIM STRUK TURAMA S i m b o l i č k i interakcionisti su o p ć e n i t o vrlo kritični spram tendencije drugih s o c i o ­ loga koji se ustredotočuju na proučavanje makrostruktura. T o R o c k kaže o v a k o : "Interakcionisti odbacuju većinu makrosocioloških teorija zbog njihove nesigurno­ sti i p r e a m b i c i o z n e metafizike ... a koje nisu pristupačne r a z u m n o m ispitivanju" ( 1 9 7 9 . : 2 3 8 ) . Dmitri Shalin naglašava: "interakcionistička kritika klasičnog pogle­ da na društveni poredak tvrdi da je o n izvanjski, bezvremen i deterministički u svakom trenutku i otporan na promjenu" ( 1 9 8 6 . : 1 4 ) . R o c k t a k o đ e r kaže i sljede­ ć e : " D o k simbolički interakcionizam ne odbacuje u potpunosti ideju socijalne strukture, on stavlja glavni akcent na procese, ostavljajući strukturalne m e t a f o r e na najmanje v a ž n o m mjestu" ( 1 9 7 9 . : 5 0 ) . B l u m e r se nalazi na čelu onih koji su kritični prema " s o c i o l o š k o m determiniz­ m u [u k o j e m ] se socijalna akcija ljudi razmatra k a o neki tijek ili izraz sila k o j e njima upravljaju, a ne k a o djelovanja koja su ljudi ostvarili svojim i n t e r p r e t a c i j a m a situacija u koje su stavljeni" ( 1 9 6 2 . / 1 9 6 9 . : 8 4 ) . O v o usredotočenje na ograničava­ juće učinke globalnih socijalnih struktura vodi tradicionalne s o c i o l o g e p r e m a cjelini pretpostavki ο akterima i djelovanju, koja ih razlikuje o d stavova simbolič­ kih interakcionista. Umjesto da aktere shvaćaju k a o o n e koji aktivno definiraju svoje situacije, tradicionalni sociolozi ih reduciraju na "bezumne r o b o t e na socijetalnoj ili agregatnoj razini" ( M a n i s i M e i t z e r , 1 9 7 8 . : 7 ) . N a s t o j e ć i se odvojiti o d determinizma i slike aktera nalik r o b o t i m a , simbolički interakcionisti imaju vrlo različit pogled na globalne socijalne strukture, pogled koji ć e m o ovde predstaviti stajalištima B l u m e r a . 8 Prema B l u m e r u , društvo se ne sastoji o d makrostruktura. B i t društva valja potražiti u akterima i akciji: "Ljudsko društvo treba promatrati k a o da se sastoji o d djelatnih o s o b a , a život društva k a o da se sastoji o d njihovog djelovanja" (Blumer, 1 9 6 1 . / 1 9 6 9 . : 8 5 ) . Ljudsko društvo je djelovanje; grupni život je " k o m p l e k s tekućih aktivnosti". M e đ u t i m , društvo se ne sastoji samo od množine izoliranih akcija. Postoji i kolektivna akcija koja uključuje "osobe koje usklađuju svoje pravce akcije jedne s drugima ... učesnici koji ukazuju jedni na druge, a ne usmjeravaju se s a m o sami p r e m a sebi" (Blumer, 1 9 6 9 b . : 1 6 ) . T o je M e a d nazvao socijalnim činom, a B l u m e r zajedničkom akcijom. B l u m e r prihvaća ideju širenja struktura - šire strukture proistječu iz m i k r o p r o cesa. Z a njega je zajednička akcija najširi tip akcije. T a k v a akcija nije samo suma ukupnih individualnih djela - o n a posjeduje i svoj osobni karakter. O n a nije Iako simbolički interakcionisti prihvaćaju taj Blumerov stav, Wood i Wardell ( 1 9 8 3 . ) smatraju da Mead nije imao "astrukturalnu predrasudu". Vidi također i kod Joas ( 1 9 8 1 . ) . 8

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

203

izvanjska, niti prinudna za aktere i njihove akcije; naprotiv, nju stvaraju akteri i njihove akcije. Proučavanje zajedničke akcije je, p r e m a B l u m e r o v o m stajalištu, pravo područje sociologijskih istraživanja. Iz ove rasprave može se dobiti utisak da je zajednička akcija g o t o v o u p o t p u n o ­ sti fleksibilna - o d n o s n o , društvo može postati sve o n o što akteri žele da p o s t a n e . M e đ u t i m , B l u m e r nije bio spreman ići toliko d a l e k o . O n smatra da svaka instanca zajedničke akcije m o r a biti iznova oblikovana, n o t a k o đ e r uviđa i t o da će takav tip akcije najvjerojatnije imati "dobro uspostavljen i repetitivan oblik" ( B l u m e r , 1 9 6 9 b . : 1 7 ) . N e samo da većina zajedničkih akcija slijedi neke o b r a s c e , n e g o je B l u m e r č a k spreman priznati da je takva akcija o b i č n o r u k o v o đ e n a s i s t e m o m unaprijed postavljenih značenja, kakvi su kultura i socijalni p o r e d a k . Učinit će se da B l u m e r priznaje postojanje i širih struktura i njihovog značenja. O v d j e B l u m e r slijedi M e a d a ( 1 9 3 4 . / 1 9 6 2 . ) koji priznaje da su takve strukture vrlo značajne. Usprkos t o m e , one ipak imaju krajnje ograničenu ulogu u s i m b o l i č k o m interakcionizmu. Blumer je naime vrlo često tvrdio da šire strukture ne predstav­ ljaju ništa više od "okvira" u kojima se stvarno bitni aspekti socijalnog života akcija i interakcija odvijaju (Blumer, 1 9 6 2 . / 1 9 6 9 . : 8 7 ) . Sire strukture stalno p o ­ stavljaju cjeline uvjeta i ograničenja na ljudsku akciju, no o n e ih ne o d r e đ u j u . P r e m a t o m e , ljudi ne funkcioniraju u okviru konteksta kakav je, na primjer, društvo; oni djeluju u situacijama. Sire strukture su značajne jer oblikuju situacije u k o j i m a pojedinci djeluju i osiguravaju im čvrste cjeline simbola koji im o m o g u ­ ćuje djelovanje. Pa č a k i onda kada Blumer raspravlja ο takvim unaprijed postavljenim obrasci­ m a , on oklijeva jasno kazati da su "područja unaprijed p r o p i s a n o g ponašanja t o l i k o prirodna, svojstvena i očekivana u g r u p n o m životu ljudi, k a o i o n a p o d r u č j a k o j a pokrivaju unaprijed utvrđeni i vjerno slijeđeni recepti zajedničke akcije" (Blumer, 1 9 6 9 b . : 1 8 ) . Unaprijed propisana područja ponašanja ne s a m o da su m n o g o b r o j n a , n e g o se čak i u njima zajednička akcija stalno kreira i rekreira. Akteri su upravljani o p ć e n i t o prihvaćenim značenjima u tim kreiranjima i rekreiranjima, n o njima nisu determinirani. M o g u ih prihvatiti, n o t a k o đ e r m o g u vršiti manje ili č a k veće izmjene značenja. Prema Blumerovim riječima, "Socijalni p r o c e s je taj koji u g r u p n o m životu stvara i podržava pravila, a nisu pravila ta k o j a stvaraju i podržavaju grupni život" ( 1 9 6 9 b . : 1 9 ) . Sasvim je j a s n o da B l u m e r nije želio dodijeliti kulturi neovisan i prinudan status u svom t e o r i j s k o m sistemu. T a k o đ e r , takav status nije želio dati niti proširenim vezama grupnog života ili o n o m e što se o b i č n o naziva "socijalna struktura", kao na primjer, podjela rada. " M r e ž a ili institucija ne funkcionira automatski zbog svoje unutarnje dinamike ili zahtjeva sistema; o n a funkcionira stoga što ljudi na ra­ zličitim mjestima nešto rade, a to što rade rezultat je načina na koji definiraju situaciju u k o j o j su pozvani djelovati" (Blumer, 1 9 6 9 b . : 1 9 ) .

METODOLOGIJSKI PRINCIPI O s i m teorijskih principa, simbolički interakcionisti su razvili i važne m e t o d o l o g i j ske principe.

204

GLAVNE TEORIJE

Blumer ο metodama B l u m e r je v e o m a uvažavao teškoće do kojih dolazi kada se proučavaju akcija i interakcija u stvarnom svijetu. C e s t o je govorio ο "tvrdoglavom k a r a k t e r u " stvar­ nog svijeta. Sociolozi stalno moraju pronalaziti i razvijati nove načine k o j i m a bi ga proučavali. P o t r e b n o je razvijati znanstvene m o d e l e , stalno ih testirati u s t v a r n o m svijetu, a oni m o g u biti korisni jedino ako nam p o m o g n u bolje razumjeti svijet. B l u m e r je bio oštar kritičar o n o g a što je držao t e n d e n c i j o m b e z u m n o g scijentizm a u sociologiji. O n ne odbacuje upotrebu kvantitativnih m e t o d a iako ih smatra manje značajnima negoli većina k o n v e n c i o n a l n i h sociologa. Z a razumijevanje stvarnog svijeta m n o g e se m e t o d e mogu pokazati korisnima. Slično t o m e , B l u m e r ( 1 9 5 6 . / 1 9 6 9 . ) je kritičan i p r e m a tendenciji da se k o m p l e k s n o s t socijalnog života reducira na znanstvene varijable. Pojednostavljena korelacija varijabli u g l a v n o m ignorira interpretativni proces koji je toliko bitan za socijalni život. B l u m e r kritizira apstraktne teorijske sheme zbog sličnih razloga: "(one predstavljaju) prvenstveno interpretaciju koja ureduje svijet prema svojem kalupu, a ne p r o u č a v a nastajanje empirijskih činjenica p o m o ć u kojih bi se vidjelo da li teorija f u n k c i o n i ­ ra" ( 1 9 5 4 . / 1 9 6 9 . : 1 4 1 ) . B l u m e r t a k o đ e r kritizira većinu sociologijskih k o n c e p a t a koji služe k a o recepti za o n o što bi sociolozi trebali vidjeti u stvarnom svijetu. T a k v i k o n c e p t i uzrokuju veliko nasilje nad stvarnošću toga svijeta. Umjesto tradicionalnih k o n c e p a t a , B l u m e r podržava upotrebu "senzitirajućih k o n c e p a t a " ( 1 9 5 4 . / 1 9 6 9 . : 1 4 8 ) , što j e d ­ nostavno sugerira gdje da p r o m a t r a m o , što da g l e d a m o , a da time č i n i m o što manje nasilja nad stvarnim svijetom. K o n a č n o , B l u m e r predlaže korištenje simpatičke (suosjećajne) introspekcije za p r o u č a v a n j e s o c i j a l n o g ž i v o t a . D r u g i m r i j e ­ č i m a , u s v o j i m p r o u č a v a n j i m a s i m b o l i č k i i n t e r a k c i o n i s t i m o r a j u se staviti u p o l o ž a j a k t e r a k o j e p r o u č a v a j u k a k o bi m o g l i r a z u m j e t i situacije p r o m a t r a n e s n j i h o v o g stajališta. T o nas v o d i k p r e f e r i r a n j u " m e k i h " p r e d " t v r d i m " m e t o d a m a u s i m b o l i č k o m i n t e r a k c i o n i z m u . Pa ipak, B l u m e r nije v j e r o v a o da ta p r e d n o s t r e f l e k t i r a z n a n s t v e n u n e d o z r e l o s t s o c i o l o g i j e ; o n a više u k a z u j e na njen s p e c i ­ f i č n i p r e d m e t istraživanja. B l u m e r nije bio samo jedini glasnogovornik simboličkog i n t e r a k c i o n i z m a u m e t o d o l o g i j s k i m pitanjima (ili bilo k o j e m drugom pitanju). N o da b i s m o dobili osjećaj b a r e m ο jednoj shizmi u s i m b o l i č k o m interakcionizmu, raspravit ć e m o m e t o d o l o š k e razlike između B l u m e r a kao glasnogovornika Čikaške škole i M a n f o r d a K u h n a , glavnog predstavnika škole simboličkog i n t e r a k c i o n i z m a sa Sveuči­ lišta u I o w i . BLUMER PROTIV KUHNA Ο METODAMA Najvažnije razlike između B l u m e r a i K u h n a su metodologijske naravi ( M e i t z e r , Petras i R e y n o l d s , 1 9 7 5 . ) . B l u m e r se, kako smo već vidjeli, zalaže za korištenje distinktivne metodologije za proučavanje ljudskog ponašanja, m e t o d o l o g i j e k o j a nije generalizirajuća. M a n f o r d Kuhn ( 1 9 6 4 . ) nasuprot, naglašava jedinstvenost znanstvenih m e t o d a ; sva znanstvena područja, uključujući i sociologiju, m o r a j u težiti generalizaciji i z a k o n i m a . Iako se B l u m e r i Kuhn slažu b a r e m ο j e d n o m b i t n o m p r e d m e t u simboličkog interakcionizma, a to je o n o "što se događa 'unutar ljudskih glava'" (Meitzer, Petras i Reynolds, 1 9 7 5 . : 5 7 ) , razilaze se u p r o c j e n i k a k o t o treba proučavati.

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

205

B l u m e r teži korištenju simpatičke introspekcije da bi iznutra, kroz akterove o č i , p r o u č a v a o svijet. Sociolozi trebaju koristiti vlastitu intuiciju da bi se uživili u stajališta aktera koja proučavaju, idući čak toliko daleko da upotrebljavaju iste kategorije koje koriste i akteri. Kuhn se interesira za iste empirijske f e n o m e n e , n o upozorava sociologe da odbace neznanstvene tehnike i umjesto toga koriste o t v o r e n e bihevioralne indikatore uz p o m o ć kojih će znati što se događa u glavama N a primjer, odgovori ispitanika na serije pitanja morali bi predstavljati p o d a t k e za simboličke interakcioniste, a ne "nepouzdana" i "neznanstvena" intuici­ ja s o c i o l o g a .

aktera.

O s i m n a v e d e n o g Blumer prihvaća i manje f o r m a l n e "senzitirajuće" k o n c e p t e , odbacujući u p o t r e b u znanstvenih radnih k o n c e p a t a kojim se definira stvarni svi­ jet. Kuhn naginje upotrebi tradicionalnih znanstvenih m e t o d a , koristeći istraživač­ ke varijable i radne definicije. N a primjer, Kuhn operacionalizira k o n c e p t o s o b e koji može biti koristan za tradicionalne simboličke interakcioniste kada pokušava odgovoriti na pitanje " T k o sam j a ? " . O d g o v o r i koje ljudi na o v a k o postavljeno pitanje daju smatraju se empirijskim manifestacijama o s o b e . T a k o d e r , B l u m e r je b i o sklon napasti sociologijske varijable k a o m e h a n i č k a oruđa, a K u h n ih prihvaća i koristi. T a m o gdje B l u m e r vidi m n o g o elemenata nepredvidljivosti ljudskih akcija, Kuhn smatra da je akcija socijalno determinirana te da, p r e m a t o m e , m o ž e biti znanstveno proučavana kako bi se utvrdili uzroci akcije. K o n a č n o , B l u m e r razmišlja u p o j m o v i m a k o n t i n u i r a n o g procesa, d o k je Kuhn skloniji korištenju više statičkih p o j m o v a koji su t a k o đ e r m n o g o prihvatljiviji znanstvenom p r o u č a v a n j u . BLUMEROVA INTERPRETACIJA MEADA Rasprava između onih koji podržavaju Blumera i onih koji podržavaju K u h n a se nastavlja, n o B l u m e r o v a je orijentacija j o š uvijek dominantnija u okviru simbolič­ k o g i n t e r a k c i o n i z m a . M e đ u t i m , nedavno su se pojavila pitanja ο t o m e da li j e stvarno B l u m e r toliko iskren prema meadovskim k o r i j e n i m a , k a k o t o sam tvrdi (Lewis i Smith, 1 9 8 0 . ; W a r s h a y i W a r s h a y , 1 9 8 6 . ) . Clark M c P h a i l i Cynthia R e x r o a t ( 1 9 7 9 . ) smatraju da postoje značajne razlike u m e t o d o l o g i j s k i m orijenta­ cijama M e a d a i B l u m e r a . Z b o g utjecaja biheviorizma M e a d je m n o g o više b i o orijentiran p r e m a "tvrdim" znanostima negoli B l u m e r , pa je M e a d č a k m o ž d a b i o bliži K u h n u o d B l u m e r a . M c P h a i l i C. R e x r o a t izražavaju svoj stav na sljedeći n a č i n : " M e a d o v o naglašavanje sistematskog promatranja i e k s p e r i m e n t a l n o g istraživanja dosta je različito o d Blumerove naturalističke metodologije ... N a t u r a lističko istraživanje ne nastavlja niti proširuje M e a d o v u teorijsku perspektivu, a niti je B l u m e r o v referentni okvir prilagođen istraživanju i razvoju M e a d o v i h teorijskih ideja " ( 1 9 7 9 . : 4 4 9 ) . 9

B l u m e r je ( 1 9 8 0 . ) oštro o d g o v o r i o na optužbe koje su m u uputili M c P h a i l i R e x r o a t . O n smatra da su oni "ozbiljno krivo interpretirali" njegove poglede ο socijalnoj stvarnosti i naturalističkom proučavanju, k a o i M e a d o v e poglede na socijalno ponašanje i znanstvenu m e t o d u . M c P h a i l i R e x r o a t ( 1 9 8 0 . ) odgovaraju da B l u m e r u svojem o d g o v o r u ne uspijeva specificirati svoje kriterije k o j i m a kritizira njihovu krivu interpretaciju M e a d o v o g rada te da t a k o đ e r nije u stanju sistematski podržati svoju poziciju. B l u m e r je optužen da često ne citira relevantne Ο nejasnoćama u Meadovom radu, posebno u knjizi Mind, Self and Society i nemogućnosti jednoznačne interpretacije vidi u Fine i Kleinman ( 1 9 8 6 . ) . 9

206

GLAVNE TEORIJE

o d l o m k e M e a d o v o g rada u svojoj protuargumentaciji. M c P h a i l i R e x r o a t zastupa­ ju stajalište da u m n o g i m slučajevima B l u m e r "jednostavno drži da njegova inter­ pretacija M e a d a predstavlja o n u ispravnu interpretaciju" ( 1 9 8 0 . : 4 2 0 ) . N a k o n c u , p o n o v n o susrećemo B l u m e r a koji tvrdi da je njegova interpretacija M e a d a isprav­ na i M c P h a i l a i R e x r o a t koji misle suprotno. Iako je ova rasprava od o p ć e n i t o g značenja, historijska je činjenica da je B l u m e r o v a interpretacija M e a d o v e pozicije, a ne sama M e a d o v a metodologijska pozicija, postala d o m i n a n t n a orijentacija u s i m b o l i č k o m interakcionizmu. Ključni e l e m e n t u raspravi između Blumera te M c P h a i l a i C. R e x r o a t je p r o ­ b l e m suprotnosti između "tvrdih" i "mekih" znanosti. Prema B l u m e r o v o m staja­ lištu, M c P h a i l i R e x r o a t su zainteresirani za jačanje "tvrde" znanstvene slike Meadove teorije: "Ja u potpunosti odbacujem raspravu McPhaila i Rexroat ο ontologijskim i metodologijskim razlikama između M eada i mene. Njihova osnovna intencija je da potvrde i promoviraju specijalni način znanstvenog ispitivanja koji se oslanja na kontrolirane eksperimente. Međutim, oni također sebe smatraju nastavljačima Georgea Herberta Meada. Stoga su prisiljeni interpretirati Meada na takav način da podrže svoju metodologijsku orijentaciju. To pokušavaju činiti na dva načina. Prvo, pokušavaju interpretirati Meadovu misao kao 'znanstvenu metodu' na takav način da ona podržava njihovu metodologijsku pretpostavku. Drugo, nastoje prikazati Meadov 'socijalni biheviorizam' na takav način da se dobro uklapa u njihovu eksperimentalnu ili skoro eksperimentalnu orijentaciju" (Blumer, 1 9 8 0 : 4 1 4 - 4 1 5 ) . U svom o d g o v o r u Blumeru M c P h a i l i R e x r o a t zastupaju stajalište da je M e a d cijenio / eksperimentalne i neeksperimentalne m e t o d e . N e o v i s n o ο t o m e da li je zaista t a k o , za razliku od B l u m e r a M c P h a i l i R e x r o a t ipak inkliniraju p r e m a "tvrdim" znanostima, o d n o s n o e k s p e r i m e n t a l n o m pristupu s i m b o l i č k o m interakci­ o n i z m u . O s n o v n i je p r o b l e m m o g u li kompleksni oblici socijalnog ponašanja biti p r e d m e t o m eksperimentalnog proučavanja. B l u m e r drži da ne m o g u , d o k M c P h a i l i R e x r o a t misle da m o g u . Ovdje smo u osnovnim crtama predočili nešto noviju varijantu rasprave između Blumera i K u h n a .

KRITIKA Analiziravši ideje simboličkog interakcionizma, p o s e b n o o n e Cikaške škole, M e a ­ da, B l u m e r a i G o f f m a n a , u nastavku ć e m o nabrojiti neke od osnovnih kritika ove orijentacije. Prva kritika sadržana je u tvrdnji da je osnovni tijek simboličkog interakcioniz­ m a vrlo brzo odustao od primjene k o n v e n c i o n a l n i h znanstvenih t e h n i k a . E u g e n e W e i n s t e i n i Judith T a n u r to iskazuju na sljedeći način: "Činjenica da je sadržaj svijesti kvalitativan ne znači da njene vanjske ekspresije ne m o g u biti k o d i r a n e , klasificirane pa čak ni izbrojene" ( 1 9 7 6 . : 1 0 5 ) . Z n a n o s t i subjektivizam nisu m e đ u ­ s o b n o isključivi. D r u g o , M a n f o r d Kuhn ( 1 9 6 4 . ) , W i l l i a m Kolb ( 1 9 4 4 . ) , B e r t r a n d M e i t z e r , J a ­ mes Petras i Larry Reynolds ( 1 9 7 5 . ) , kao i m n o g i drugi, kritiziraju n e j a s n o ć u osnovnih M e a d o v i h k o n c e p a t a kao što su, na primjer, svijest, o s o b a , ja i m e n e . U

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

207

n a j o p ć e n i t i j e m smislu, Kuhn ( 1 9 6 4 . ) govori ο n e j a s n o ć a m a i k o n t r a d i k c i j a m a u M e a d o v o j teoriji. O s i m kritike M e a d o v e teorije, svi oni dovode u pitanje m n o g e od osnovnih simboličko-interakcionističkih k o n c e p a t a radi njihovog k o n f u z n o g i nepreciznog značenja pa, prema t o m e , i n e m o g u ć n o s t i da se koriste k a o čvrsta osnovica teorije i istraživanja. Budući da su takvi k o n c e p t i neprecizni, t e š k o ih je, a k o ne i n e m o g u ć e , operacionalizirati; zbog toga se ne m o g u izvesti pretpostavke p o d o b n e za testiranje (Stryker, 1 9 8 0 . ) . T r e ć a kritika simboličkog interakcionizma sadržana je u tvrdnji da ignorira šire socijalne strukture. N e š t o manje prediktivna je četvrta kritika, koja smatra da simbolički interakcionizam nije dovoljno m i k r o usmjeren, da ignorira značenje nesvjesnog i e m o c i j a (Meitzer, Petras i Reynolds, 1 9 7 5 . ; Stryker, 1 9 8 0 . ) . S l i č n o t o m e , simbolički je interakcionizam bio kritiziran i zbog ignoriranja takvih psiho­ logijskih činilaca kakvi su, na primjer, potrebe, motivi, intencije i aspiracije. U težnji da p o r e k n u postojanje različitih snaga koje potiču aktera na djelovanje, simbolički interakcionisti se umjesto toga koncentriraju na značenja, s i m b o l e , akcije i interakcije. O n i ignoriraju psihologijske činioce koji m o g u p o k r e t a t i aktera na djelovanje, što podsjeća i na njihovo negiranje širih socijalnih o g r a n i č e ­ nja a k t e r a . U o b a navedena slučaja, simbolički interakcionisti su optuženi da prave od svakodnevnog života "fetiš" ( M e i t z e r , Petras i R e y n o l d s , 1 9 7 5 . : 8 5 ) . T o , s druge strane, dovodi do pretjeranog naglašavanja značenja trenutnih situacija, o d n o s n o postojanja "opsesivnog interesa" za prolazno, epizodno ili nestalno" ( M e i t z e r , Petras i R e y n o l d s , 1 9 7 5 . : 8 5 ) . O s n o v n a kritika simboličkog interakcionizma inzistira da ovaj pristup ignorira šire socijalne strukture. T o se izražava na više načina. N a primjer, W e i n s t e i n i T a n u r ( 1 9 7 6 . : 1 0 6 ) zastupaju stajalište da simbolički interakcionisti ignoriraju m e đ u s o b n u povezanost ishoda pojedinih situacija: "Udruženi ishodi stvaraju pove­ zanost između epizoda procesa interakcije i one trebaju zanimati sociologiju kao takvu ... K o n c e p t socijalne strukture je nužan da bi se uspješno izašlo na kraj s n e v j e r o j a t n o m gustoćom i kompleksnošću o d n o s a k o j i m a su epizode simboličkih interakcija m e đ u s o b n o povezane". Sheldon Stryker zastupa stajalište da m i k r o o r i jentacija simboličkog interakcionizma služi "da minimizira ili č a k negira činjenicu socijalne strukture i utjecaj makroorganizacijskih o s o b i n a društva na ponašanje ljudi" ( 1 9 8 0 . : 1 4 6 ) . M e i t z e r , Petras i Reynolds smatraju da je slabost simboličkog i n t e r a k c i o n i z m a na strukturalnoj razini jedan od dva o s n o v n a p r o b l e m a : "Od svih osnovnih problema simboličko-interakcionističke paradigme, dva su najzna­ čajnija: (1) ograničeno razmatranje ljudskih emocija i (2) nebriga za socijalnu strukturu. U biti, prvo od navedenih ograničenja implicira da simbolička interakcija nije dovoljno psihologijska, dok drugo implicira da simbolička interakcija nije dovoljno sociologijska" (Meitzer, Petras i Reynolds, 1 9 7 5 . : 1 2 0 ) .

PREMA ADEKVATNIJEM SIMBOLIČKOM INTERAKCIONIZMU D a bi postao adekvatniji tip sociologijske teorije, simbolički interakcionizam se m o r a orijentirati na proučavanje manjih, ali i širih socijalnih f e n o m e n a . O r i j e n t a ­ cija na globalnije strukture čini se važnijim zadatkom. Zaključit ć e m o o v o poglav-

208

L G AVNE TEORIJE

lje s raspravom ο radu Sheldona Strykera ( 1 9 8 0 . ) i njegovom n a p o r u da razvije makroskopskije orijentirani simbolički interakcionizam. (Za raspravu koja se su­ protstavlja s p o m e n u t o m tipu razvoja, vidi R o c k , 1 9 7 9 . ) . Složit ć e m o se s D a v i d o m R . M a i n e s o m ( 1 9 7 7 . ) koji zastupa stajalište da simbolički interakcionizam nije u potpunosti ignorirao šire socijalne strukture, iako im nije posvetio t o l i k o pažnje k o l i k o su t o učinili strukturalni funkcionalizam i konfliktna teorija. M e đ u t i m , M a i n e s je t a k o đ e r u pravu kada kaže da "ne postoji ništa bitno u ovoj orijentaciji što bi sprečavalo provođenje analize socijalnih organizacija i socijalne strukture" ( 1 9 7 7 . : 2 3 5 ) , a to je upravo o n o što ilustrira Strykerov rad. Stryker utvrđuje integrativni cilj simboličkog interakcionizma o v a k o : " Z a d o v o ­ ljavajući teorijski okvir m o r a premostiti socijalnu strukturu i ličnost, m o r a biti u stanju udaljiti se od nivoa ličnosti, uputiti se k nivou širih struktura i zatim se p o n o v n o o p e t vratiti ... M o r a postojati konceptualni okvir koji će olakšati k r e t a ­ nje kroz nivoe organizacija i o s o b a " ( 1 9 8 0 . : 5 3 ) . N e d a v n o je Perinbanayagam artikulirao sličan cilj za simbolički interakcionizam: "postojanje strukture i z n a č e n j a , o s o b e i drugih, dijalektike postojanja i širenja, što nas vodi p r e m a dijalektičkom interakcionizmu" ( 1 9 8 5 . : X V ) . Stryker je svoju orijentaciju ugradio u M e a d o v s k i simbolički interakcionizam, n o težio je proširiti ga na socijetalnu razinu, prvenstveno kroz upotrebu teorije uloga: "Ova verzija započinje s Meadom, no ide i dalje uvodeći teorijske koncepte i principe teorije uloga da bi adekvatno raspravila s recipročnim utjecajem socijalne ličnosti i socijalnih struktura. Centar u ovom recipročnom utjecaju jest interakcija. U tom kon­ tekstu socijalnog procesa, odnosno u neprekidnim obrascima interakcija koje povezuju individualne aktere, socijalna struktura djeluje kao ograničavajući element koncepta osobe, njene definicije situacije, bihevioralnih mogućnosti i repertoara ponašanja oso­ ba, usmjeravajući interakciju koja je u tijeku" (Stryker, 1 9 8 0 . : 5 2 ) . Stryker razvija svoju orijentaciju u osam osnovnih principa: 1.

2.

Ljudska akcija ovisi ο p o z n a t o m i u r e đ e n o m svijetu u k o j e m imena i klasifika­ cija imaju značenje za aktere. Kroz međusobnu interakciju ljudi uče klasifici­ rati svijet te k a k o se prema njemu trebaju ponašati. M e đ u najvažnijim stvarima koje ljudi nauče jesu simboli koji se upotrebljava­ ju da bi označili socijalne položaje pojedinaca. Ovdje je značajno naglasiti da Stryker razmišlja ο položajima u strukturalnim p o j m o v i m a : "položaji su rela­ tivno stabilne morfologijske k o m p o n e n t e socijalne strukture" (Stryker, 1 9 8 0 . : 5 4 ) . Stryker također ulogama daje centralno značenje shvaćajući ih k a o zajednička bihevioralna očekivanja povezana sa socijalnim p o l o ž a j i m a .

3.

Stryker t a k o đ e r prihvaća značenje širih socijalnih struktura iako je sklon, k a o i drugi simbolički interakcionisti, da ih zamisli kao organizirane o b r a s c e ponašanja. O s i m toga, njegova rasprava tretira socijalnu struktura s a m o k a o "okvir" u k o j e m ljudi djeluju. U okviru tih struktura ljudi imenuju jedni druge, o d n o s n o prepoznaju jedan drugogoga kao o n o g a koji zauzima neki p o l o ž a j . Ponašajući se na taj način, ljudi izazivaju r e c i p r o č n a očekivanja, o d n o s n o predodžbu ο t o m e što svatko od njih treba očekivati od drugoga.

4.

N a d a l j e , funkcionirajući u tom kontekstu, ljudi ne s a m o da imenuju jedni druge, nego i sami sebe; oni primjenjuju statusna određenja sami za sebe.

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

5.

6.

7.

8.

209

T a k v a samodredenja postaju dijelovi ličnosti, internalizirana očekivanja, o d ­ n o s n o njihova vlastita ponašanja. Kada interaktiraju, ljudi definiraju situaciju imenujući druge učesnike, sami sebe, k a o i posebne aspekte situacije. T e definicije zatim koriste akteri da bi organizirali svoje ponašanje. Socijalno ponašanje nije determinirano socijalnim značenjem, iako je njime o g r a n i č e n o . Stryker je strogi pristalica ideje stvaranja uloge. Ljudi ne m o g u jednostavno zauzimati uloge; oni zauzimaju aktivnu, kreativnu orijentaciju spram svojih uloga. Socijalne strukture također služe ograničavanju stupnja do kojeg su uloge "proizvedene", a ne tek jednostavno "zauzete". N e k e strukture dozvoljavaju više kreativnosti, a neke manje. M o g u ć n o s t i stvaranja uloga čine m o g u ć i m različite socijalne p r o m j e n e . P r o m ­ j e n e se m o g u dogoditi u socijalnim definicijama - u i m e n i m a , s i m b o l i m a i klasifikacijama, kao i u mogućnostima interakcije. Kumulativni učinak nave­ denih p r o m j e n a može dovesti do značajnije izmjene u širim socijalnim struk­ turama.

Iako Stryker ovdje nudi korisan početak za stvaranje m n o g o adekvatnijeg simboličkog interakcionizma, njegov prijedlog ipak ima m n o g a ograničenja. N a j ­ važniji nedostatak sastoji se u t o m e da on vrlo malo govori samo ο širim socijalnim strukturama. Stryker u svom radu uvida potrebu integracije tih širih struktura, međutim priznaje da " p o t p u n o razrađen razvoj ideje ο t o m e k a k o t o i n k o r p o r i r a ­ nje treba izvršiti stoji izvan d o m e t a ovoga rada" (Stryker, 1 9 8 0 . : 6 9 ) . Stryker uviđa s a m o o g r a n i č e n u buduću ulogu strukturalnih varijabli širih socijalnih e l e m e n a t a u okviru simboličkog interakcionizma. N a k o n c u , on se nada da će i n k o r p o r i r a n j e takvih socijalnih činilaca kakvi su, na primjer, klasa, status i m o ć kao varijabli k o j e će ograničavati interakciju, biti m o g u ć e , n o nije uvjeren da će simbolički interak­ cionizam raščlanjivati m e đ u o d n o s e navedenih strukturalnih varijabli (Stryker, 1 9 8 0 . ) . O č i g l e d n o , ovi se problemi moraju ostaviti drugim t e o r i j a m a i raspravi k o j a će se m n o g o više usmjeriti p r e m a širim socijalnim f e n o m e n i m a . Sličan pokušaj povezivanja sa širim strukturama može se naći u radu R o b e r t a Perinbanayagama, posebno u njegovoj ideji ο prog ramima, o d n o s n o ο "planovima koji se moraju razvijati u vremenu kao i ο akcijama koje se moraju započeti da bi se izvršile u n e k o m kasnijem trenutku" ( 1 9 8 5 . : 1 0 4 ) . Programi nisu m e n t a l n e fantazije, nego su "esencijalno socijalni i sistematski uključuju druge učesnike, kao i investiranje vremena, resursa (novac i si.) i institucionalnih struktura k a o što su o b i t e l j , škole, banke i birokracije" (Perinbanayagam, 1 9 8 5 . : 1 0 4 ) . Programi imaju t e m p o r a l n u dimenziju i mogu imati formu bližih programa koji se o d n o s e na neposrednu budućnost ("Sutra ću ići u školu"), intermedijalnih programa koji raspravljaju ο nečijim životnim planovima ("Bit ću sociolog") i konačnih programa koji se odnose na nešto što će se desiti kasnije ("Poslije smrti, otići ću u raj"). Z n a č a j n i j e je za našu sadašnju raspravu razmatranje ο socijalnim strukturama p r o g r a m a , p o s e b n o ο broju aktera koji su uključeni u njih. Program m o ž e uključi­ vati s a m o jednog učesnika, no najčešće će uključiti više o s o b a i rangirat će ih p o č e v od dijade (muž i žena), pa do naroda, o d n o s n o cijelog ljudskog r o d a . Programi nisu povezani sa širim društvom u odnosu na broj ljudi koji je u njega uključen, nego je socijalna struktura društva o n a koja utječe na pristupačnost

210

GLAVNE TEORIJE

o d r e đ e n i h p r o g r a m a različitim grupama. U t o m smislu, na primjer, rasa, etnički status i socijalna klasa omogućavaju nekim grupama pristup o d r e đ e n i m p r o g r a m i ­ m a , a zatvaraju ih nekim drugim grupama.

SAŽETAK Simbolički interakcionizam, isto kao i strukturalni funkcionalizam, m n o g o je godina d o m i n a n t n a struja u američkoj sociološkoj teoriji. O d n e d a v n a , m e đ u t i m , njegov se značaj smanjuje. Ipak, on još uvijek ima i historijski i suvremeni z n a č a j . O v o s m o poglavlje započeli k r a t k o m raspravom ο korijenima s i m b o l i č k o g i n t e r a k c i o n i z m a , ο filozofskom pragmatizmu ( J o h n D e w e y ) i psihologijskom b i h e viorizmu ( J o h n B . W a t s o n ) . Iz zajedničkog utjecaja pragmatizma, biheviorizma, i drugih činilaca kakav je, na primjer, Simmelova sociologija, simbolički i n t e r a k c i o ­ nizam se razvio u 1 9 2 0 - i m godinama na Sveučilištu u C h i c a g u . Simbolički interakcionizam koji se razvio na takvim t e m e l j i m a u o š t r o m je kontrastu p r e m a sociologijskom redukcionizmu, biheviorizmu i m a k r o o r i j e n t i r a n i m sociologijskim t e o r i j a m a poput, na primjer, strukturalnog f u n k c i o n a l i z m a . N j e g o v a distinktivna orijentacija usmjerena je prema duhovnim m o g u ć n o s t i m a ljudi i n i h o v i m m e đ u o d n o s i m a spram akcije i interakcije. Sve se t o konceptualiziralo u p o j m u p r o c e s a ; tu nije bilo volje da se autor potiče bilo unutarnjim psihologijskim stanjima, bilo širim strukturalnim silama. Najznačajniji rad u okviru simboličkog interakcionizma je M e a d o v a knjiga Mind, Self and Society. U osnovi, M e a d je težio proširiti principe psihologijskog biheviorizma p r e m a j e d n o m od osnovnih interesa pragmatizma - na d u h o v n e procese. M e a d o v osnovni interes bio je proučavanje o d n o s a između m e n t a l n i h p r o c e s a , akcije i interakcije. Analizirajući ove odnose on definira m n o g e o d temeljnih interesa simboličkog interakcionizma: p o k r e t e , simbole, jezik, značenja, o s o b u , ja i mene, kao i socijalizaciju. Iako nam M e a d m n o g o govori ο svijesti i o s o b i , njegov je rad relativno siromašan u analizi društva, širih društvenih struk­ tura ili institucija o p ć e n i t o . T r e n u t n i status teorije simboličkog interakcionizma može se sumirati n a v o đ e ­ njem njegovih osnovnih principa: 1. 2. 3. 4. 5.

6.

Ljudska bića, za razliku od nižih životinja, raspolažu sposobnošću razmišlja­ nja. S p o s o b n o s t razmišljanja oblikovana je p r o c e s o m socijalne interakcije. U socijalnoj interakciji ljudi uče ο značenjima i simbolima koji im o m o g u ć a ­ vaju da koriste specifičnu ljudsku sposobnost razmišljanja. Z n a č e n j a i simboli omogućavaju ljudima sprovođenje specifičnih ljudskih akcija i interakcija. Ljudi posjeduju sposobnost da modificiraju i p r o m i j e n e značenja i simbole koje koriste u akcijama i interakcijama na temelju svojih interpretacija situa­ cija. Ljudi m o g u provoditi ove modifikacije i p r o m j e n e zbog sposobnosti da m e đ u ­ s o b n o interaktiraju, što im o m o g u ć a v a ispitivanje raznih t o k o v a akcija, raz­ matranje relativnih prednosti i manjkavosti, te odabiranje najpovoljnije akcije.

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM 7.

211

Prepletanje obrazaca akcije i interakcije stvara grupe i društva.

U okviru ovih općih principa trudili smo se razjasniti prirodu rada n e k o l i k o značajnih mislilaca u tradiciji simboličkog interakcionizma, uključujući C h a r l e s a H o r t o n a C o o l e y a , H e r b e r t a B l u m e r a , M o r r i s a R o s e n b e r g a i najznačajnijeg, Ervin­ ga G o f f m a n a . D e t a l j n o smo obratili pažnju na G o f f m a n o v u dramaturšku analizu o s o b e k a o i na njegov rad ο "distanci uloge" i stigmi. M e đ u t i m , t a k o đ e r s m o uočili da G o f f m a n o v noviji rad prelazi aspekte njegovog ranijeg rada i upućuje se p r e m a strukturalnoj analizi. I a k o se ovaj puta nismo interesirali p o s e b n o za m e t o d o l o g i j u per se, n e k o l i k o m e t o d o l o g i j s k i h principa simboličkog interakcionizma raspravili s m o stoga što su n a m oni p o m o g l i u postizanju boljeg razumijevanja njegove teorijske orijentacije. Ovdje je p o s e b n o značajna rasprava između B l u m e r a , koji predstavlja "mekši", intuicijski tip čikaške orijentacije prema s i m b o l i č k o m interakcionizmu, i M a n f o r da K u h n a koji predstavlja više "tvrdoznanstveni" pristup karakterističan za školu sa Sveučilištu I o w a . Iako se ova rasprava nastavlja, čikaški pristup o s t a o je u okviru simboličkog interakcionizma dominantan. Zaključili smo ovo poglavlje raspravom ο različitim kritikama s i m b o l i č k o g i n t e r a k c i o n i z m a , p o s e b n o njegovih slabosti na nivou proučavanja širih f e n o m e n a . U t o m smislu raspravili s m o Strykerove nedavne n a p o r e da usmjeri razvoj s i m b o ­ ličkog interakcionizma prema strukturalnoj razini.

ŠESTO POGLAVLJE: Fenomenologijska sociologija i etnometodologija SLIČNOSTI I RAZLIKE FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA IDEJE EDMUNDA HUSSERLA T E O R I J E ALFREDA SCHUTZA PRIMJERI FENOMENOLOGIJSKE SOCIOLOGIJE

ETNOMETODOLOGIJA PRIMJERI I Z E T N O M E T O D O L O G I J E KRITIKA TRADICIONALNE SOCIOLOGIJE E T N O M E T O D O L O G I J A : OSNOVNI PROGRAM PREMA STRUKTURALNIM OGRANIČENJIMA

SAŽETAK F e n o m e n o l o g i j s k a sociologija i e t n o m e t o d o l o g i j a dvije su teorije ο k o j i m a se najviše raspravlja u suvremenoj sociologijskoj teoriji. Ο njima se često raspravlja zajednički. G e o r g e Ritzer ( 1 9 7 5 a . ) vidi ih k a o dvije teorijske k o m p o n e n t e paradi­ gme socijalne definicije; M o n i c a M o r r i s ( 1 9 7 7 . ) vidi ih k a o dvije varijatne "krea­ tivne sociologije"; J a c k Douglas ( 1 9 8 0 . ) i A n d r e w W e i g e r t ( 1 9 8 1 . ) raspravljaju ο njima p o d naslovom "sociologije svakodnevnog života"; a R i c h a r d H i l b e r t , ( 1 9 8 6 . ) tretira ih k a o varijante "socijalnog k o n s t r u k c i o n i z m a " . M e đ u t i m , p o s t o j e uvjerljivi razlozi zbog kojih se ο tim teorijama ne smije raspravljati u cjelini. S t o g a , poslije k r a t k e analize njihovih sličnosti i razlika, razmotrit ć e m o ih o d v o j e n o . Prvo ć e m o raspraviti ο f e n o m e n o l o g i j s k o j sociologiji, budući da je o n a starija i u t e m e ­ ljila je korijene razvoju e t n o m e t o d o l o g i j e . Kasnije ć e m o raspraviti ο n e k i m o s n o v ­ nim aspektima e t n o m e t o d o l o g i j e k a o sociologijske teorije. 1

SLIČNOSTI I RAZLIKE S u v r e m e n i praktičari f e n o m e n o l o g i j s k e sociologije i e t n o m e t o d o l o g i j e svoje i n t e ­ lektualne korijene vezuju uz filozofski rad E d m u n d a Husserla ( 1 8 5 9 - 1 9 3 8 ) . M n o ­ ge o d njegovih ideja predstavljaju inspiraciju za cijeli niz suvremenih aspekata f e n o m e n o l o g i j s k e sociologije. Štoviše, o n e su bile i glavna inspiracija rada Alfreda Schutza. Schutz preuzima Husserlovu filozofiju i transformira je u sociologiju, a Navedeni nazivi ne obuhvaćaju samo ove teorije. Simbolički interakcionizam ο kojem smo detaljno raspravljali u 5. poglavlju, i egzistencijalistička sociologija ο kojoj ćemo raspravljati u 9. poglavlju, također su često uključeni u iste kategorizacije. Međutim, fenomenologijska sociologija i etnometodologija predstavljaju dvije teorije ove vrste koje zaokupljaju najveću pažnju.

214

GLAVNE TEORIJE

Husserlova filozofija leži u osnovici i f e n o m e n o l o g i j s k e sociologije i e t n o m e t o d o ­ logije. S u v r e m e n a fenomenologijska sociologija g o t o v o je izravno vezana uz Schutzov rad. U slučaju e t n o m e t o d o l o g i j e , Husserlov utjecaj je manje izravan. H a r o l d G a r f i n k e l , osnivač e t n o m e t o d o l o g i j e , studirao je sa S c h u t z o m , a G a r f i n k e lova adaptacija (kao i o n a njegovih sljedbenika) Schutzovih ideja predstavlja glavni temelj e t n o m e t o d o l o g i j e . Obadvije se teorije na sličan način interesiraju za socijalni svijet. O b j e se u s r e d o t o č u j u na socijalne definicije - na to kako akteri definiraju socijalne situacije i k a k o se ponašaju u odnosu na te definicije (Ritzer, 1 9 7 5 a . ) . Obadvije su kreativ­ ne sociologije, što znači da akteri nisu pasivni primaoci, n e g o aktivni k r e a t o r i socijalne scene u k o j o j djeluju ( M o r r i s , 1 9 7 7 . ) . O s i m toga, f e n o m e n o l o g i j a i e t n o m e t o d o l o g i j a imaju m i k r o pogled na sociologiju svakodnevnog života, o d n o ­ s n o , na krajnje u o b i č a j e n a mišljenja i djelovanja (Douglas, 1 9 8 0 . ) . Socijalne defi­ nicije, kreativnost i mikroorijentacija nisu samo bitni elementi koje dijele obje t e o r i j e , n e g o oni t a k o đ e r ilustriraju i njihova područja interesa k o j a se preklapaju. Usprkos ovih i drugih sličnosti, m n o g e pristalice ovih teorija čini se da se slažu u t o m e da postoje i razlike te da ih je najbolje držati o d v o j e n i m a . N a primjer, J a m e s H e a p i Phillip R o t h ( 1 9 7 3 . ) slažu se da e t n o m e t o d o l o g i j a uključuje k o m b i ­ naciju f e n o m e n o l o g i j e i elemenata sociologije, što je o m o g u ć i l o stvaranje jedin­ stvenog i nezavisnog područja proučavanja. Slično t o m e , D o n Z i m m e r m a n navodi da usprkos zajedničkom i n t e l e k t u a l n o m naslijeđu, dvije teorije nisu ekvivalentne: "Precizno govoreći, p o j a m ' f e n o m e n o l o gijski'je neadekvatan kao o p ć a karakterizacija m e t o d e , radnih oruđa i p r o b l e m ­ skih okvira e t n o m e t o d o l o g i j e , ako ne zbog nečeg drugog, a o n o stoga što z a m u ć u je distinkciju između naslijeđa i intelektualnog sadržaja" ( 1 9 7 8 . : 8 ) . I a k o je i filozofska i sociologijska f e n o m e n o l o g i j a utjecala na e t n o m e t o d o l o g i j u , o n a je t a k o đ e r oblikovana i lingvistikom, a n t r o p o l o g i j o m , pa čak i glavnim t i j e k o m razvoja sociologije. E t n o m e t o d o l o g i j a je oplemenila f e n o m e n o l o g i j u s tim drugim izvorima, što je stvorilo takvu teorijsku orijentaciju koja se ne može reducirati s a m o na f e n o m e n o l o g i j u (Sharrock i Anderson, 1 9 8 6 . ) . Ključna razlika između dviju teorija leži u području m e t o d o l o g i j e . O p ć e n i t o m o ž e m o reći da se oni koji prakticiraju fenomenologijsku sociologiju zadržavaju u okviru njenih filozofijskih korijena, izrađujući konceptualne radove i izvodeći misaone eksperimente (Freeman, 1 9 8 0 . ) . F e n o m e n o l o g i j s k a sociologija relativno se m a l o bavi empirijskim istraživanjima - izvršeno je samo n e k o l i k o e k s p e r i m e n a ­ ta, p r o v e d e n o n e k o l i k o anketa i studija promatranja. N e k i autori smatraju da je s p o m e n u t a orijentacija inherentna f e n o m e n o l o g i j s k o j sociologiji, no drugi to p r o ­ matraju s a m o k a o fazu u razvoju te teorije. Psathas, na primjer, smatra da se zbog "trenutne faze" razvoja f e n o m e n o l o g i j s k e sociologije njeni praktičari u s r e d o t o č u j u na njene "teorijske i filozofijske osnovice" ( 1 9 7 3 a . : l ) . Psathas vjeruje da će u budućnosti f e n o m e n o l o g i j s k i sociolozi m n o g o više pažnje posvetiti empirijskim istraživanjima. E t n o m e t o d o l o g i j a je, međutim, krajnje empirijski usmjerena i do sada je proi­ zvela m n o g o više empirijskih negoli teorijskih ili filozofskih rasprava. Primjeri empirijskih radova uključuju proučavanje telefonskih razgovora, snalaženja na m a p a m a , novinskih izvještaja, sudskih postupaka, političkih govora, pa čak i analizu kretanja (hodanja). U tim proučavanjima, e t n o m e t o d o l o z i u g l a v n o m u p o ­ trebljavaju m e t o d e ne baš različite od onih koje se koriste u o s n o v n o m tijeku

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

215

razvoja sociologijskog istraživanja. N o , oni su i sami razvili neke e l e m e n t e p o s e b ­ ne m e t o d o l o g i j e . J e d n a od najpoznatijih m e t o d a su tzv. breaching eksperimenti (eksperimenti prekida) koje je razvio G a r f i n k e l k a o način dokazivanja nekih temeljnih metodologijskih principa. O s n o v n a procedura sadržana je u t o m e da se istraživač uključuje u odgovarajuću socijalnu situaciju, krši (ili prekida) njena pravila, i zatim proučava na koji način se ljudi ponašaju poslije prekida. Između ostalog, e t n o m e t o d o l o z i se nadaju da će proučiti načine na koje ljudi konstruiraju ili rekonstruiraju socijalnu stvarnost. Drugi primjer posebne metodologije razvijene u okviru e t n o m e t o d o l o g i j e je precizna analiza audio ili video vrpca. E t n o m e t o d o l o z i su v e o m a zainteresirani za konverzacijsku analizu i za tu su analizu koristili audio v r p c e . V i d e o v r p c e su se pokazale k o r i s n i m a u analizi oblika ponašanja kakvo je, na primjer, kretanje, k o m u n i k a c i j a licem-u-lice, kao i interakcija u raznim sredinama. R o b e r t F r e e m a n ( 1 9 8 0 . ) smatra da navedene metodologijske razlike p o t j e č u iz m n o g o fundamentalnijih razlika u osnovnim usmjerenjima dviju teorija. F e n o m e nologijski sociolozi se najviše interesiraju za svijest. E t n o m e t o d o l o z i pak, slijedeći f e n o m e n o l o g i j s k u tradiciju, prihvaćaju osnovni značaj svijesti u društvenom živo­ tu. M e đ u t i m , obzirom na svoju ukorijenjenost u tradicionalnoj sociologiji, usmje­ ravaju se više na opažljive empirijske f e n o m e n e socijalnih aktivnosti. J e d a n od najznačajnijih p o b l e m a u povijesti cijele sociologije je pronalaženje načina k a k o empirijski proučavati svijest. K a o ni drugi teoretičari, ni f e n o m e n o l o zi nisu uspjeli taj p r o b l e m riješiti na adekvatan način. Z b o g toga je njihova najvažnija aktivnost filozofiranje i teoretiziranje ili k o m e n t i r a n j e razmišljanja ο načinu k a k o svijest funkcionira i k a k o se tvore značenja. M e đ u t i m , budući da se e t n o m e t o d o l o z i usmjeravaju pretežno na opažljive aktivnosti koje proistječu iz svjesnih p r o c e s a , m n o g o se više oslanjaju na tradicionalne sociologijske istraživač­ ke m e t o d e . K o n a č n o , F r e e m a n ( 1 9 8 0 . ) nudi i korisno razlikovanje dviju teorija, naglašava­ jući da se o n e usredotočuju na dva različita i na neki način konfliktna aspekta rada Alfreda Schutza. Schutz je, k a k o ć e m o t o kasnije vidjeti, razvio vrlo k o m p l i c i r a n u i na neki način samu po sebi k o n t r a d i k t o r n u f e n o m e n o l o g i j s k u teoriju. U t o m smislu je p o t p u n o m o g u ć e da obadvije teorijske škole, tvrdeći da je Schutz njihova inspiracija, kreću različitim smjerovima. Schutz se interesirao za svijest, ali u o n o m smislu u k o j e m je o n a o g r a n i č e n a širom k u l t u r o m , jezikom, tipizacijama i r e c e p t i m a . T a k v a orijentacija je najviše utjecala na o n e f e n o m e n o l o g i j s k e sociologe koji nastoje naglasiti ograničavajuće učinke kulturnih f e n o m e n a na svijest p o j e d i n c a . Premda priznaju da su akteri kreativni, oni t a k o đ e r naglašavaju i snage koje oblikuju i ograničavaju te kreativ­ nosti. E t n o m e t o d o l o g i j a se manje usmjerava na kulturna ograničenja, što j e d n o s t a v n o znači da mnogi njeni praktičari drže aktera m n o g o kreativnijim. Akter p r e m a t o m e podržava društvo, a ne o b r a t n o . F r e e m a n t a k o đ e r naglašava da se ovakva m n o g o aktivnija slika aktera može t a k o đ e r naći i u S c h u t z o v o m radu: "Društvo proistječe iz osjećaja ο socijalnoj strukturi koju članovi podržavaju kroz svoje interpretativne procedure" ( 1 9 8 0 . : 1 3 4 ; kurziv naš). Ovdje je naglasak na "osjećaju ο strukturi" te k a k o je o n a konstruirana i održana, a ne na strukturi samoj za sebe. Naglašavajući razlike, M a r y R o g e r s zastupa ideju da " e t n o m e t o d o l o g i j a nije značajno f e n o m e n o l o g i j s k i usmjerena u svojim konceptualizacijama i m e t o d a m a " ( 1 9 8 3 . : 1 1 7 ) . O n a smatra da e t n o m e t o d o l o g i j a vrlo malo koristi f e n o m e n o l o g i j s k u

216

GLAVNE TEORIJE

t e r m i n o l o g i j u , p o t p u n o ignorira post­Schutzovske sociologe i, kao najvažnije, " e t n o m e t o d o l o z i se vrlo rijetko obaziru na ljudsku svijest ili ο njoj zauzimaju jasan stav" (str. 1 1 7 . ) . E t n o m e t o d o l o z i proučavaju o t v o r e n a djelovanja, kakvi su razgovor i interakci­ ja, ali u najvećem broju slučajeva ignoriraju osnove takvih akcija u svijesti. O v d j e M . R o g e r s parafrazira jednu od Garfinkelovih poznatih izjava: "ništa što se dešava u a k t e r o v o j glavi ne zanima e t n o m e t o d o l o g e ; unutra su samo mozgovi" (str. 1 1 9 . ) . Štoviše, R o g e r s o v a smatra da e t n o m e t o d o l o g i j a nije usmjerena m a k r o s k o p s k i p o p u t f e n o m e n o l o g i j e budući da "isključuje eksplicitno proučavanje institucija, kolektiviteta, društvene zalihe znanja kao i druge m a k r o socijalne realitete" (str. 1 3 0 . ) . D r u g i m riječima, p r e m a M . Rogers, e t n o m e t o d o l o g i j a nije t o l i k o usmjerena m i k r o s k o p s k i (zato što se ne bavi sviješću), a ni makroskopski (zato što se ne bavi socijalnim institucijama i strukturama) k o l i k o je t o f e n o m e n o l o g i j a .

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA U najširem smislu riječi, f e n o m e n o l o g i j s k a sociologija je onaj tip sociologije koji djeluje na o s n o v a m a filozofijske f e n o m e n o l o g i j e . O n a pokušava primijeniti, a da pri t o m e ne učini previše štete originalu, principe filozofijske f e n o m e n o l o g i j e na sociologijska pitanja. U t o m se smislu oslanja u velikoj mjeri na Husserla, kao i na H e n r i B e r g s o n a , Franza B r e n t a n a i M a u r i c e a M e r l e a u - P o n t y j a , a u izravnijem smislu na rad Alfreda Schutza. M o ž e m o li u o p ć e naći jasan sud ο t o m e što je to f e n o m e n o l o g i j a o p ć e n i t o , a f e n o m e n o l o g i j s k a sociologija p o s e b n o ? M . R o g e r s nas upućuje u n a j o p ć e n i t i j e m smislu tvrdeći da su "stvarno sve f e n o m e n o l o g i j e usmjerene na proučavanje ljud­ ske svijesti ... usredotočivši se na ... značenja, iskustvo, konstituciju o s o b e " ( 1 9 8 3 . : I X ) . Sociologija fenomenologijske orijentacije kao svoj p r e d m e t interesa uzima opis o p ć e strukture subjektivnih orijentacija (Psathas, 1 9 7 3 a . ) . Iz takve pretpostavke i pristupa proistječe i stajalište f e n o m e n o l o g i j s k e s o c i o l o ­ gije da objektivne situacije u društvu počivaju na toj univerzalnoj subjektivnoj osnovi (Psathas, 1 9 7 3 a . ) . Poput f e n o m e n o l o g i j s k e filozofije, i f e n o m e n o l o g i j s k a sociologija može biti smatrana znanošću zbog njenog rigoroznog, sistematičnog i kritičkog pristupa otkrivanju osnovnih elemenata stvarnosti društvenog života. Z a p o č e t ć e m o s k r a t k o m raspravom ο idejama E d m u n d a Husserla koji je i m a o glavni utjecaj na razmišljanja Alfreda Schutza, no isto toliko je važan i zbog izravnog utjecaja na f e n o m e n o l o g i j s k e sociologe koji djeluju n a k o n Schutza.

Ideje Edmunda Husserla Husserlovu v e o m a kompliciranu filozofiju nije jednostavno prevesti u s o c i o l o g i j ­ ske k o n c e p t e , i zaista, dobar dio Husserlove filozofije i nije izravno relevantan za sociologiju (Srubar, 1 9 8 4 . ) . Ovdje ć e m o razmotriti neke od Husserlovih glavnih ideja koje su se pokazale korisnima za sociologijske f e n o m e n o l o g e . J o s e p h K o c k e l m a n s je u o č i o bit p r o b l e m a s kojim se suočavamo kada raspra­ vljamo ο Husserlovoj f e n o m e n o l o g i j i , o d n o s n o s filozofskom f e n o m e n o l o g i j o m o p ć e n i t o : "Svatko t k o je upoznat sa situacijom zna da onaj tren kada upotrijebi p o j a m ' f e n o m e n o l o g i j a ' , ulazi u područje nejasnoća" ( 1 9 6 7 b . : 2 4 ) . T a n e j a s n o ć a

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

217

jedan je od osnovnih razloga zbog kojih je Husserlovu f e n o m e n o l o g i j u t a k o t e š k o prevesti u upotrebljive sociologijske k o n c e p t e . Husserlovu o p ć u orijentaciju u proučavanju socijalnog svijeta m o ž e m o upotri­ jebiti k a o polaznu t o č k u (Freeman, 1 9 8 0 . ) . N a j o p ć e n i t i j e se m o ž e reći da ljudi doživljavaju svijet kao vrhunski uređen. Akteri su uvijek angažirani u a k t i v n o m i krajnje s l o ž e n o m procesu uređivanja svijeta. M e đ u t i m , u najvećem broju slučajeva nisu svjesni da proces uređivanja svijeta zaista provode oni sami; o d n o s n o , ne ispituju sam proces uređivanja. P r e m a Husserlu, t o predstavlja o p ć u tezu "prirodnog stajališta". Z a aktere je, dakle, socijalni svijet uređen p r i r o d n o , a ne uređen od njih samih. M e đ u t i m , f e n o m e n o lozi su v e o m a svjesni da se to uređivanje stalno događa, i za njih je t o o s n o v n i p r e d m e t proučavanja. Prirodno stajalište ili "prirodnu sklonost" Husserl drži s m e t n j o m otkrivanju f e n o m e n o l o g i j s k i h procesa. S p o m e n u t e osnovne k o m p o n e n t e skrivene su akteri­ m a i ostaju skrivene i f e n o m e n o l o z i m a ako ne uzmognu prevladati svoje vlastite prirodne sklonosti prema svijetu. Filozofi moraju biti u stanju ostaviti po strani ("zagrada") prirodnu sklonost tako da uzmognu pristupiti najosnovnijim aspekti­ m a svijesti. P r e m a Husserlu, za f e n o m e n o l o g i j u je prirodna sklonost izvor predra­ suda i iskrivljavanja. J e d n a od ključnih orijentacija u H u s s e r l o v o m radu bilo je znanstveno proučavanje osnovnih struktura svijesti. Husserl je, kako je t o i sam izrazio, želio razviti "filozofiju kao rigoroznu znanost" ( K o c k e l m a n s , 1 9 6 7 b . : 2 6 ) . M e đ u t i m , znanost za Husserla ne znači empirizam ili statistiku. U biti, on se boji da bi takva znanost odbacila svijest k a o predmet znanstvene ozbiljnosti, o d n o s n o da će o n a u t o m smislu biti smatrana previše metafizičkom ili pak biti p r e o b l i č e n a u nešto sasvim f i z i k a l n o . Husserl je p o d p o j m o m "znanost" mislio na rigoroznu, sistematičnu i kritičnu filozofiju. Koristeći pojam znanosti na navedeni način, f e n o m e n o l o z i m o g u d o ć i do apsolutno vrsnog znanja ο osnovnim strukturama svijesti. T a orijentacija p r e m a znanosti imala je dva osnovna učinka na suvremene f e n o m e n o l o g e . Prvo, većina m o d e r n i h fenomenologijskih sociologa nastavlja usavršavati sred­ stva istraživanja u društvenoj znanosti - elaboriranjem m e t o d a , statistikom i k o m p j u t o r i z a c i j o m rezultata. O n i na prvo mjesto stavljaju, k a k o što je t o radio i sam Husserl, ozbiljan i sistematičan rad na prirodi i konstituiranju svijesti. D r u g o , m o d e r n i f e n o m e n o l o z i poštuju nejasni, "meki" intuicionizam. Filozofiranje ο svi­ jesti je ozbiljan i sistematičan poduhvat. Husserlova f e n o m e n o l o g i j a uključuje prodiranje u različite slojeve koje akteri konstruiraju u stvarnom svijetu da bi se stiglo do osnovne strukture svijesti. D a bi t o m o g a o učiniti, f e n o m e n o l o g m o r a "iskopčati" prirodnu sklonost, što je vrlo težak zadatak (Freeman, 1 9 8 0 . ) . M e đ u t i m , j e d n o m kada je p r i r o d n a sklonost ostavljena p o strani, o d n o s n o kada je u "zagradi", f e n o m e n o l o g m o ž e p o č e t i ispitivati stabilne karakteristike svijesti koje upravljaju svim ljudima. F e n o m e n o l o g t a k o đ e r m o r a ostaviti po strani i slučajna iskustva života k o j a često dominiraju sviješću. Husserlov k o n a č n i cilj bio je vidjeti p r e k o svih slojeva da bi ustanovio osnovne kvalitete "transcendentalnog ega" u njegovoj čistoći. 2

Slične bojazni stimulirale su i djelovanje oca simboličkog interakcionizma - Georgea Herberta Meada. Biheviorizam, onako kako je bio primjenjivan u Meadovim danima, pa čak i danas, odbacuje ideju svijesti ili je preokreće u fizikalni fenomen.

218

GLAVNE TEORIJE

U k o l i k o t o želimo reći na drugi način, istaknut ć e m o da je Husserl bio zainteresi­ ran za čiste oblike svijesti s kojih su skinuti svi empirijski sadržaji. Husserlova ideja transcendentalnog ega odražava njegov interes za o s n o v n e i stabilne karakteristike osobina ljudske svijesti. Iako je često krivo interpretiran, on zapravo n e m a duhovnu metafizičku ideju svijesti. Z a Husserla svijest nije stvar ili m j e s t o , n e g o proces. Svijest ne treba tražiti u glavi aktera, nego u o d n o s u aktera i p r e d m e t a u svijetu. Husserl taj o d n o s izražava p o j m o m intencionalnosti. Svijest je za njega uvijek svijest ο n e č e m u , ο n e k o m predmetu. Svijest se m o r a naći u n a v e d e n o m o d n o s u ; svijest akteru nije unutarnja; i, kao što s m o vidjeli u p r e t h o d ­ n o m poglavlju, o n a je relaciona. Štoviše, značenje se ne nalazi u p r e d m e t i m a , nego u o d n o s u aktera p r e m a o b j e k t i m a . T a koncepcija ο svijesti kao procesu koji daje značenje o b j e k t i m a leži u jezgri suvremene fenomenologijske sociologije. INTERPRETACIJA HUSSERLOVIH IDEJA H e a p i R o t h ( 1 9 7 3 . ) naglašavaju da su mnogi suvremeni f e n o m e n o l o g i j s k i s o c i o ­ lozi koji djeluju unutar Husserlove tradicije nanijeli teške štete njegovoj original­ n o j orijentaciji. Najvažniji problem leži u t o m e što su sociolozi upotrebljavali Husserlovu terminologiju kao da je o n a razumljiva u svakodnevnoj konverzaciji, a ne o n a k o k a k o ju je zamišljao Husserl ili kako su je upotrebljavali rigorozni f e n o m e n o l o z i . P o g l e d a j m o n e k o l i k o primjera. H e a p i R o t h smatraju da je Husserlov k o n c e p t intencije "često krivo shvaćan i krivo interpretiran" ( 1 9 7 3 . : 3 5 5 ) . N a primjer, sociolozi interpretiraju p o j a m inten­ cije vrlo o p u š t e n o onda kada se stvari za aktere kreću j e d n o s t a v n o , n o interpreta­ cija se mijenja kada se u socijalnom svijetu pojave problemi. M e đ u t i m , za H u s s e r ­ la, i n t e n c i o n a l n o s t postoji u svim slučajevima, a ne s a m o u n e k i m . Štoviše, svijest uvijek uključuje intencionalnost i predmet. O v d j e m n o g i s o c i o ­ lozi misle na sposobnost aktera da obrati pažnju predmetima, što o n i m o g u ali i ne m o r a j u učiniti. M e đ u t i m , neovisno ο t o m e da li akteri obraćaju pažnju na svijet, registriraju ga i pokušavaju njime manipulirati, njihova svijest uključuje i n t e n c i o ­ nalnost zato što je, k a k o t o tvrde H e a p i R o t h , "intencija esencijalna o s o b i n a svijesti prije aktivnosti pažnje" ( 1 9 7 3 . : 3 5 5 ; kurziv naš). D r u g i m riječima, "Svijest nije 'intencionalno' usmjerena - svijest jest intencionalna" (Heap i R o t h , 1 9 7 3 . : 3 5 5 ) . Drugi Husserlov k o n c e p t koji su neki sociolozi krivo interpretirali je ideja redukcije ili ideja stavljanja u zagrade. Z a neke sociologe t o često označava reduciranje j e d n o g aspekta stvarnog svijeta na drugi aspekt tog istog svijeta. U t o m značenju riječi, za M a r x a bi se m o g l o tvrditi da je ideologijske manifestacije reducirao na njihove materijalne ili e k o n o m s k e korijene. M e đ u t i m , to nije o n o što f e n o m e n o l o z i misle pod p o j m o m redukcije. Umjesto da izvrši redukciju unutar empirijskog svijeta, f e n o m e n o l o g stavlja u zagradu ukupan empirijski svijet da bi došao do suštine svijesti. ( P o n o v n o , stavljanje u zagrade predstavlja ostavljanje po strani ideje da je stvarni svijet p r i r o d n o u r e đ e n . ) S t o g a , f e n o m e n o l o g , za razliku od M a r x a , neće staviti u zagrade s a m o ideologij­ ske, nego t a k o đ e r i materijalne č i n i o c e . Nijedan sociolog, pa čak ni e t n o m e t o d o log, neće staviti u zagrade stvarni svijet, budući da njihov primarni interes leži u t o m stvarnom svijetu. H e a p i R o t h nude daljni primjer sociološkog iskrivljavanja f e n o m e n o l o š k o g k o n c e p t a . R a d i se ο ideji fenomena koji je sasvim jasno osnovni interes f e n o m e n o ­ logije.

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

219

Husserl zastupa ideju da se f e n o m e n o l o z i moraju vratiti stvarima o n a k v i m a kakve o n e jesu, odvojiti f e n o m e n e od stvarnosti koju im pridaju akteri u stvarnom svijetu. Stoga nemaju pravo oni sociolozi koji dokazuju k a k o je D u r k h e i m o v a tvrdnja da socijalne činjenice treba proučavati k a o stvari ekvivalentna Husserlovoj ideji da se m o r a m o vratiti samim stvarima. D u r k h e i m o v e socijalne činjenice su teorijske konstrukcije, d o k se Husserlovi f e n o m e n i odnose na sveukupno teoreti­ ziranje. K o n a č n o , dolazimo i na Husserlov k o n c e p t biti. Prema njemu, i biti su n e p r o ­ mjenjive kvalitete svijesti koje ne postoje u stvarnom svijetu ( H e a p i R o t h , 1 9 7 3 . ) . Kada sociolozi raspravljaju ο Husserlovom k o n c e p t u biti, u najvećem b r o j u sluča­ jeva misle na o n o što smatraju da predstavlja esencijalni aspekt svijeta. M o ž d a je stvarno važno proučavati takve bitne strukture, međutim t a k o đ e r je važno znati da n e t k o t k o slijedi Husserla ne može tragati za biti u t o m smislu. T e m e l j n i p r o b l e m , prema H e a p u i R o t h u , leži u t o m e da sociolozi koji se interesiraju za f e n o m e n o l o g i j u koriste njenu terminologiju, n o uz bitno n e r a z u m i ­ jevanje izvornog značenja. Z a p r a v o , ako bi željela biti u potpunosti vjerna f e n o ­ m e n o l o g i j i , sociologija bi se morala bitno rekonstruirati, doživjeti d r a m a t i č n u p r o m j e n u koju ne zastupaju mnogi sociolozi privučeni H u s s e r l o v o m t e o r i j o m : "Bilo koji napor da se fenomenologijski k o n c e p t i uključe u sociologiju k o j a prije toga nije b i t n o rekonstruirana, m o g u jedino dovesti do iskrivljenja, ako ne i perverzije i f e n o m e n o l o g i j e i sociologije" (Heap i R o t h , 1 9 7 3 . : 3 5 9 ) . Sumirajući, ovi autori navode da je "mogućnost f e n o m e n o l o g i j s k e sociologije u H u s s e r l o v o m smislu krajnje upitna" (Heap i R o t h , 1 9 7 3 . : 3 6 1 ) . Uja Srubar ( 1 9 8 4 . ) smatra da Husserl nije postavio samo osnovicu r i g o r o z n e filozofije svijesti, nego također i fenomenologijske sociologije. Husserl je, dakle, proširio svoje interese prema svijetu međusobnih o d n o s a , p r e m a svom "svijetu života", iz kojeg proistječe značenje ukupnog ljudskog znanja. T a k o nas H u s s e r l o v rad dovodi do stajališta da "fenomenologija m o r a postati znanost svijeta života" (Srubar, 1 9 8 4 . : 7 0 ) i da, p r e m a ovom autoru, upravo t o predstavlja smjer k o j i m se uputio Schutz. O v o nas pak dovodi do rasprave ο S c h u t z o v o m radu iako je, k a k o ć e m o u s k o r o vidjeti, Srubarovo stajalište samo j e d n o od m n o g i h ο pravoj prirodi Schutzove orijentacije.

Teorije Alfreda Schutza Schutzove teorije su k o m p l e k s n e i teško ih je razmrsiti. O v a j odjeljak ć e m o započeti s n e k i m vrlo različitim interpretacijama njegovog rada, a zatim ć e m o raspraviti ο n e k i m od njegovih ideja, raščišćavajući makar dio konfuzije. I N T E R P R E T A C I J E S C H U T Z O V O G RADA T r a d i c i o n a l n e interpretacije Schutzovog rada podijelit ć e m o u n e k o l i k o skupina. Prvo, e t n o m e t o d o l o z i i f e n o m e n o l o z i vide u Schutzu izvore svog interesa za način na koji akteri kreiraju ili konstruiraju socijalnu stvarnost. M e đ u e t n o m e t o d o l o z i ma, na primjer, Hugh M e h a n i H o u s t o n W o o d smatraju da su osnovni e l e m e n t i njihovog pristupa načini na koje akteri "stvaraju situacije i pravila te t a k o t r e n u t a č ­ no stvaraju sebe i svoje socijalne osobine" ( 1 9 7 5 . : 1 1 5 ) .

220

GLAVNE TEORIJE

O n i idu t o l i k o daleko da tvrde kako su " e t n o m e t o d o l o z i prihvatili ovaj p r o ­ gram istraživanja o d Schutza" (str. 1 1 5 . ) . M o n i c a M o r r i s u svojoj knjizi ο kreativ­ n o j sociologiji dolazi do sličnog zaključka: "Predmet sociologije za Schutza je način na koji ljudska bića konstituiraju ili kreiraju svijet svakodnevnog života" ( 1 9 7 7 . : 1 5 ) . N a v e d e n i k o m e n t a t o r i , kao i m n o g i drugi, uglavnom drže da se Schutz usmjerio na proučavanje aktera i načina konstruiranja socijalne stvarnosti, te takvu njegovu mikroorijentaciju smatraju z n a č a j n o m . Drugi k o m e n t a t o r i imaju sličan pogled na bit njegovog rada, n o dolaze do vrlo različitih zaključaka. D o b a r primjer predstavlja R o b e r t Bierstedt, koji kritizira Schutza zbog usmjerenja na proučavanje načina na koje akteri konstruiraju socijal­ nu stvarnost, kao i zbog pomanjkanja interesa za stvarnost širih struktura u društvu: "Fenomenologijska redukcija ... ima konzekvence ... vrlo ozbiljne prirode za sociologiju ... Samo društvo, kao objektivni fenomen, gotovo da nestaje u području intersubjektivnoga. To jest, samo društvo ... postaje kreacija svijesti kroz intersubjektivnost i nešto što je potpuno iscrpljeno u uobičajenim prilikama svakodnevnog života" (Bierstedt, 1 9 6 3 . : 9 1 ) . T a k o Bierstedt kritizira Schutza upravo zbog onih istih stvari zbog kojih ga M e h a n , W o o d , M o r r i s i drugi cijene. I a k o ova dva suprotstavljena t a b o r a dolaze do različitih zaključaka ο S c h u t z o ­ v o m radu, oni se ipak slažu ο prirodi njegovog interesa. T r e ć a škola mišljenja, m e đ u t i m , Schutza vidi na dijametralno suprotan način - kao kulturnog d e t e r m i n i ­ stu. N a primjer, R o b e r t G o r m a n ( 1 9 7 5 a . ; 1 9 7 5 b . ; 1 9 7 7 . ) nasuprot interpretacija­ m a e t n o m e t o d o l o g a i sociološkog establišmenta, sugerira da Schutz zapravo na­ glašava ograničenja koja društvo postavlja akteru. Akteri ne m o g u s l o b o d n o birati uvjerenja ili smjerove svojih akcija, niti mogu s l o b o d n o izgraditi osjećaj ο socijal­ noj stvarnosti. Umjesto toga, kao članovi društva, oni su slobodni j e d i n o da mu se podvrgavaju. "Socijalno determinirani obrasci djelovanja pridruženi su slobodnim akterima. Svaki akter osniva svoje djelovanje na svom vlastitom znanju koje mu stoji pri ruci, a to znanje se sastoji od socijalno determiniranih obrazaca djelovanja. Svaki od nas izabire za sebe da djeluje na način propisan obrascima, pa čak i onda kada su propisani izvana" (Gorman, 1 9 7 5 a . : l l ) . G o r m a n zaključuje da je za Schutza "socijalno ponašanje očigledno uvjetovano č i n i o c i m a neovisnim ο subjektu (akteru)" ( 1 9 7 7 . : 7 1 ) . U m n o g o složenijoj argumentaciji, Burke T h o m a s o n ( 1 9 8 2 . ) smatra da je Schutz, iako se m e t o d o l o š k i usmjerio na proučavanje načina na koji ljudi k o n s t r u ­ iraju socijalnu stvarnost, ontološki nije vjerovao da je takav p r o c e s svjesne k o n ­ strukcije jedino što se može naći u socijalnom svijetu: "On nikada nije tvrdio da je socijalni svijet više od onog što je bio određen biti ili da je jedina stvarnost relevantna za socijalnu znanost stvarnost unutar svijesti pojedinaca. Njegovo priklanjanje konstrukcionističkoj socijalnoj teoriji bilo je, ukratko, stalno metodološke prirode jer je implicitno bilo ograničeno na prosuđivanje korisnosti konstrukcionističkih pretpostavki, konstrukcionističkih viđenja svijeta i konstrukcionističkih načina izvođenja sociologije" (Thomason, 1 9 8 2 . : 1 6 2 ) .

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

221

P r e m a o v o m autoru, o n t o l o š k i , Schutz drži da ljudi konstruiraju socijalnu stvarnost, ali unutar granica ograničavajućeg socijalnog svijeta. Kada malo preciznije razmotrimo Schutzove ideje, n a d a m o se da ć e m o baciti nešto svjetla i na raspravu koju su pokrenuli spomenuti k o n t r a s t n i pogledi na njegov rad. Z N A N O S T I SOCIJALNI SVIJET Schutz razlikuje i pokušava povezati one aspekte socijalnog svijeta koji m o g u biti filozofski analizirani, k a o i one koji mogu biti podvrgnuti znanstvenoj sociologij­ skoj analizi. Stoga nastoji zasnovati i filozofsku osnovicu sociologije, kao i osnov­ ne pretpostavke znanosti sociologije. Unatoč ovako pohvalnim ciljevima, njegovi n a p o r i , k a k o ć e m o kasnije vidjeti, nisu uvijek bili uspješni. Schutz je dosta filozofirao ο o n o m e što m o ž e m o označiti p o j m o m "svijest", k a o i ο djelovanjima k o j a proistječu iz svjesnih procesa. O n uvida da ljudi posjeduju svijest, da se angažiraju u socijalnom konstruiranju stvarnosti te da te konstrukcije postavljaju granice njihovoj aktivnosti. Socijalni akteri konstruiraju socijalni svijet s v o j o m svjesnom aktivnošću. T e konstrukcije zatim ograničavaju daljnju kreativ­ nost. Schutz n a m pribavlja dijalektičku sliku socijalne stvarnosti u k o j o j su, s jedne strane, ljudi ograničeni socijalnim silama, a s druge, ljudi koji m o g u , a nekada su na t o i prisiljeni, prevladati navedena ograničenja. Iako je socijalni svijet u svojoj aktualnosti zapravo napučen socijalnim a k t e r i m a koji raspolažu sviješću i koji se angažiraju u kreativnoj aktivnosti, i m a d a Schutz raspravlja ο t o m svijetu naširoko i nudi zanimljive spoznaje ο n j e m u , on na k o n c u zaključuje da ga nije m o g u ć e znanstveno analizirati. O n o što Schutz naziva "mi-odnosi", kao i svijet izravno proživljenog iskustva (umwelt), vrlo je teško, ako ne i n e m o g u ć e znanstveno analizirati. Svijest i socijal­ na konstrukcija stvarnosti previše su prolazni i svojstveni f e n o m e n i da bi bili p r e d m e t o m rigoroznih zahtjeva objektivne znanosti. Schutz zaključuje da se znan­ stvena sociologija m o r a usmjeriti na apstraktne znanstvene sile. T a k v e sile se konstruiraju, ο njima se pregovara i modificiraju se u socijalnoj interakciji, n o k a o tekući proces ne mogu biti znanstveno proučavane. Schutz se na određen način i sam našao u paradoksalnoj situaciji pokušavajući razviti subjektivnu sociologiju u tradiciji M a x a W e b e r a , a i s t o d o b n o zadovoljiti zahtjeve rigorozne koncepcije znanosti. Schutz se pita: " K a k o je sistemom o b j e k ­ tivnog znanja m o g u ć e uhvatiti strukture subjektivnog značenja?" ( 1 9 6 2 . : 3 5 ) . N a j ­ veći dio Schutzovog rada, k a k o ć e m o to vidjeti kasnije u ovom odjeljku, posvećen je pokušajima pružanja o d g o v o r a na ovo pitanje. P O D R U Č J A S O C I J A L N O G S V I J E T A . Schutz identificira četiri p o s e b n a područja socijalne stvarnosti. Svako od njih predstavlja apstrakciju socijalnog svijeta i razlikuje se u stupnju neposrednosti (stupanj u k o j e m se situacije nalaze unutar okvira dosega aktera) k a o i stupnju determiniranosti (stupanj u k o j e m situacije m o g u kontrolirati akteri). S p o m e n u t a četiri područja jesu: umweit, područje direktno proživljene socijal­ ne stvarnosti; mitweit, o d n o s n o područje indirektno proživljene socijalne stvarno­ sti; folgeweit, o d n o s n o područje nasljednika; i vorweit, odnosno područje p r e d h o d n i k a . Područja nasljednika i predhodnika (folgeweit i vorweit) su od perifernog značenja za Schutza. U svakom slučaju, mi ć e m o i ο njima kratko

222

GLAVNE TEORIJE

raspraviti, budući da kontrast medu njima ilustrira neke od karakteristika S c h u tzovog o s n o v n o g interesa - interesa za umweit i mitweit. Folgewelt i vorweit. Budućnost {folgeweit) je p o t p u n o rezidualna kategorija u S c h u t z o v o m radu (u kontrastu spram M a r x a gdje ona u njegovoj dijalektici ima osnovnu ulogu). T o je u potpunosti slobodan i nedeterminiran svijet k o j i m ne upravljaju nikakvi znanstveni zakoni. O n može biti anticipiran od strane socijalnih znanstvenika na vrlo uopćen način, ali ne i u bilo k o j e m detalju. Z b o g svojih nedeterminističkih kvaliteta, nalazi se izvan granica Schutzovog znanstvenog rada. Prošlost (vorweit), s druge strane, d j e l o m i č n o je dostupna znanstvenoj analizi. Djelovanje onih koji su živjeli u prošlosti u potpunosti je d e t e r m i n i r a n o ; drugim riječima, ovdje ne postoji niti jedan element slobode jer su se uzroci njihovog djelovanja, pa i same akcije, kao i njihovi ishodi, već desili.

Alfred Schutz: biografska skica Alfred Schutz nije bio previše poznat tijekom života i njegov rad tek odnedavno privlači pažnju većeg broja sociologa, lako ova njegova anonimnost može djelomice biti rezultat njegove intelektualne orijentacije - njegova tada veoma neo­ bičnog interesa za fenomenologiju - mnogo važniji uzrok leži u njegovoj vrlo neuobičajenoj sociološkoj karijeri. Rođen u Beču 1889. g., Schutz je završio svoje školo­ vanje na Sveučilištu u Beču (Wagner, 1983.). Položivši sve ispite na studiju prava, započeo je karijeru u bankar­ stvu, lako je materijalno prolazio zadovoljavajuće, taj po­ sao nije zadovoljavao njegovu potrebu za dubljim smislom života. Tu je potrebu realizirao pomoću interesa za feno­ menologijsku sociologiju, lako sam nije pripadao akadem­ skoj profesiji u 1920-im godinama, mnogi njegovi prijatelji radili su na Sveučilištu, a i on sam je sudjelovao u brojnim neformalnim predavanjima i diskusionim kružocima (Prendergast, 1986.). Schutza je privukla Weberova teorija, posebno njegov rad ο tipovima djelovanja i idealnim tipovima, lako je bio impresioniran Weberovim radom, Schutz je želio prevla­ dati neke slabosti toga rada upotpunjujući ga idejama filozofa Edmunda Husserla i Henrija Bergsona. Prema Christopheru Prendergastu (1986.), Schutz je želio opremiti austrijski Eko­ nomski fakultet znanstvenom subjektivnom teorijom djelovanja. Spomenuti utjecaji odveli su Schutza da 1932. godine objavi knjigu koja će kasnije u sociologiji postati vrlo značajna, Phenomenology of the Social World (Fenomenologija socijalnog svijeta). Sve do 1967. ta knjiga nije bila prevedena na engleski, tako da je šire prihvaćanje Schutzovog rada u Americi bilo odgođeno za punih 35 godina. S približavanjem Drugog svjetskog rata, Schutz emigrira u SAD, gdje tijekom mno­ gih godina dijeli svoje vrijeme između savjetničkog činovničkog posla u bankarstvu i pisanja i predavanja iz područja fenomenološke sociologije. Simultano sa svojim po­ slom u bankarstvu, Schutz započinje 1933. godine predavati na New School for Social Research u New York Cityju.

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

223

Usprkos takvoj determiniranosti, proučavanje p r e t h o d n i k a predstavlja poteš­ k o ć u za subjektivnu sociologiju. V r l o je teško interpretirati djelovanja ljudi koji su živjeli u ranijim periodima jer bi mi u pokušajima interpretiranja v j e r o j a t n o koristili suvremene kategorije mišljenja a ne one koje su prevladavale u njihovo vrijeme. Interpretacija suvremenika m n o g o je lakša jer sociolozi koriste iste k a t e ­ gorije kao i oni čije djelovanje pokušavaju razumjeti. Stoga, iako je subjektivna sociologija prošlosti moguća, vjerojatnost krive interpretacije je velika. Schutzov je cilj razviti sociologiju koja se osniva na interpretacijama socijalnog svijeta što ih izvode akteri koji se proučavaju. T e š k o je spoznati interpretacije p r e t h o d n i k a , a n e m o g u ć e shvatiti one koje bi se ticale nasljednika. Stoga je j e d i n o m o g u ć e razumjeti suvremenike {mitweit), a još i više interpretaciju onih s k o j i m a se nalazimo u n e p o s r e d n o m licem-u-lice kontaktu (umweit).

Richard Grathoff naglašava da je rezultat takve situacije bio "da je socijalni teoreti­ čar, koji je znanstveno mišljenje i svakodnevni život razdvajao na dva uglavnom odvojena područja iskustva, sličnu podjelu imao i u svom osobnom životu" (1978:112). Sve do 1956. Schutz ne odustaje od svoje dvostruke karijere, i tek tada se usredotoču­ je na predavanja i pisanje ο fenomenološkoj sociologiji. Međutim, zbog svog interesa za fenomenologiju, zbog dvostruke životne karijere i svog predavačkog položaja na tada avangardnoj New School for Social Research, Schutz je tijekom života ostao na periferiji sociologije. Ipak, njegov rad i utjecaj na studente (na primjer, Peter Berger, Thomas Luckmann, Harold Garfinkel) smješta ga u samo središte sociologijske teorije. Drugi faktor koji objašnjava Schutzov marginalan položaj u sociologijskoj teoriji leži u činjenici da je njegova teorija izgledala krajnje apstraktna i irelevantna za svjetovni karakter socijalnog svijeta, lako je odvojio teoriju od stvarnosti, nije mislio da je njegov rad irelevantan za svijet u kome je živio. Upotrijebivši njegove fenomenološke pojmove, možemo reći da je uviđao odnos između svakodnevne konstrukcije stvarnosti i unapri­ jed datog historijskog i kulturnog svijeta. Misliti ο tome na neki drugi način znači misliti da čovjek koji je pobjegao od nacionalsocijalizma smatra svoj rad irelevantnim. Sljedeći navod iz jednog od njegovih pisama objašnjava da, iako nije bio optimist, nije bio spreman prihvatiti irelevantnost svoga teoretiziranja, odnosno, općenitije, socijalne konstrukcije stvarnosti svijeta kao cjeline: "Vi ste još uvijek toliko optimistični da vjerujete kako se fenomenologija može spasiti iz ovih ruina svijeta - kao philosophia aere perennius (filozofija "trajnija od mjedi" - Horacije). Ja tako ne mislim. Više mi se čini da se Afrikanci moraju pripremiti za ideje nacionalsocijalizma. T o nas neće spriječiti da umremo na način na koji smo živjeli; stoga moramo pokušati izgraditi... red u našem svijetu za koji mislimo da nedostaje u našem svijetu. Cijeli je sukob skriven u toj promjeni naglaska." (Grathoff, 1978:130).

Ukratko, iako je sposobnost ljudi da utječu na globalno društvo ograničena i takvim fenomenima kakav je, na primjer, nacizam, ljudi moraju nastaviti težiti izgraditi socijal­ nu i kulturnu stvarnost koja nije izvan njihovog dosega i kontrole.

224

GLAVNE TEORIJE

Umwelt. Schutz se m n o g o više interesira za područja izravno proživljene soci­ jalne stvarnosti (umweit) i neizravno proživljene socijalne stvarnosti (mitweit). Socijalna konstrukcija stvarnosti odvija se u prostoru n e p o s r e d n o g iskustva, pa znanstvenik ima dobru m o g u ć n o s t da je razumije. Analiza akterovog iskustva u okviru neposredne socijalne stvarnosti nužno će razmatrati i akterovu svijest i licem-u-lice interakciju. U području djelovanju aktera, prema Schutzu, nalazi se prilično velik prostor slobode i kreativnosti. M e đ u t i m , on pretpostavlja da se slobodan, svjestan i prema t o m e nepredvidljiv akter, nalazi izvan p r o s t o r a znan­ stvene sociologije. Iako Schutz priznaje kreativni potencijal mentalnih procesa i izvodi m n o g e filozofske spoznaje ο načinu njihovog funkcioniranja, isključuje ih iz znanstvenog razmatranja. Schutz ide čak toliko daleko da tvrdi kako m o ž e m o ignorirati " k o ­ načne korijene djelovanja u svijesti ličnosti" ( 1 9 3 2 . / 1 9 6 7 . : 1 9 0 ) . Schutz otklanja m o g u ć n o s t raspravljanja ο interakciji licem­u­lice u okviru umwelta zbog skoro istih razloga. Svi ljudi posjeduju svijest pa su stoga nepredvid­ ljivi, n a r o č i t o u svojim licem-u-lice interakcijama s drugim o s o b a m a . K o n a č n o , u procesu povezivanja s drugim ljudima osobe m o g u , a vrlo često to i čine, p r o m i j e ­ niti svoja djelovanja, osnivajući to na o n o m e što drugi ljudi rade, o d n o s n o , na o n o m e što misle da drugi ljudi imaju na umu. K a o što mentalne procese eliminira iz znanstvene sociologije, tako Schutz želi isključiti iz svojih analiza i interakciju licem-u-lice. Schutzovim t e r m i n i m a r e č e n o , umweit, o d n o s n o svijet sastavljen od izravno proživljenih iskustava s najbližim interaktantima, ne može biti dio z n a n o ­ sti sociologije. U nedavno objavljenoj prepisci između Schutza i Parsonsa, Schutz svoju pozici­ ju izražava na vrlo izravan način: "U potpunosti ću se složiti s vama da se kulturni sistemi mogu proučavati kao proizvodi akcije. Međutim, ovi sistemi kulture su najbolji primjer područja koje je otvoreno za analizu elementa u kojoj akcijske kategorije nisu analitički značajne ... Postoji jedan analitički nivo u kojem akcijski element ispada ... Sve akcijske znanosti - i to je moja teza - mogu dosegnuti analitički nivo na kojem mogu raspravljati isključivo ο predmetima koji su konstituirani aktivnostima jednog aktera, a bez razmatranja samog aktera i njegovih akcija, odnosno, rečeno drugim riječima, ispuštajući akcijske kategorije iz analize" (Grathoff, 1 9 7 8 . : 100). Schutzov interes za znanost usmjerava ga da u svojoj k o n c e p c i j i znanosti isključi stvarne aktere i njihovu svijest, kao i c j e l o k u p n o područje umwelta. Što je o n d a pravi predmet znanstvene sociologije? Umjesto da proučava svijest (um­ weit), Schutz se orijentira na mitweit ili područje suvremenika s k o j i m a sociologija ne računa k a o s realnim o s o b a m a , nego kao s tipovima. Mitwelt. Mitwelt predstavlja onaj aspekt socijalnog svijeta u k o j e m se ljudi o b i č n o susreću m e đ u s o b n o ili sa širim socijalnim strukturama, ali ne sa stvarnim akterima. Ljudi stvarno i popunjavaju navedene tipove i strukture, no u svijetu suvremenika, ti ljudi se iskustveno izravno ne doživljavaju. Budući da akteri održavaju odnose s tipovima, a ne sa stvarnim o s o b a m a , njihovo poznavanje ljudi nije p r e d m e t o m stalne revizije na osnovi interakcije licem-u-lice. Relativno k o n s t a n t n o znanje ο tipovima subjektivnog iskustva, može

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

225

biti znanstveno proučavano i može baciti nešto više svjetla na opći proces p o m o ć u kojeg ljudi funkcioniraju u socijalnom svijetu. N e k o l i k o specifičnih primjera iz p o d r u č j a mitwelta raspravit ć e m o kasnije. Mitwelt je slojevit svijet s različitim stupnjevima koji se m e đ u s o b n o razlikuju u o d n o s u na stupanj a n o n i m n o s t i . Sto je viši nivo a n o n i m n o s t i , odnosi između ljudi pristupačniji su znanstvenom proučavanju. N e k i od najvažnijih nivoa unutar mitwelta, otpočinjući s najmanjim stupnjem a n o n i m n o s t i , jesu: 1.

O s o b e s kojima su se akteri u prošlosti susreli licem-u-lice i gdje postoji m o g u ć n o s t p o n o v n o g susreta. Akteri će ih najvjerojatnije d o b r o poznavati jer su ih već susreli i jer postoji m o g u ć n o s t p o n o v n o g susreta, l a k o ovdje postoji relativno nizak nivo a n o n i m n o s t i , takav odnos ne uključuje tekuću licem-u-li­ ce interakciju. Ako će se navedene osobe susresti u n e k o m kasnijem v r e m e n u , njihov će odnos postati dijelom umwelta, a neće više biti dijelom mitwelta.

2.

Ljudi koji se nisu susreli s nama, nego s ljudima koje p r o u č a v a m o . Budući da se ovaj nivo osniva na znanju ο drugima iz druge ruke, on uključuje viši nivo a n o n i m n o s t i negoli je to slučaj u odnosu s ljudima s k o j i m a smo se lično susreli u prošlosti. A k o ikada p o n o v n o s r e t n e m o ove ljude na istom nivou, o d n o s će postati dijelom umwelta.

3.

O s o b e s kojima ć e m o se susresti. Sve dok ih stvarno ne s u s r e t n e m o , p r e m a njima s o d n o s i m o kao prema tipovima. M e đ u t i m , kada ih j e d n o m s r e t n e m o , situacija p o n o v n o postaje dijelom umwelta.

4.

O n i koje nismo poznavali kao k o n k r e t n e o s o b e , nego samo kao statuse i uloge. N a primjer, p o z n a t o nam je da postoje osobe koje raspoređuju našu poštu ili procesiraju naše č e k o v e , no iako možda i m a m o n e k e stavove ο njima k a o ο tipovima, nikada ih lično nismo susreli. Kolektiviteti čije funkcije m o ž e m o poznavati, ne poznavajući p o j e d i n c e k o j e se nalaze u njima. N a primjer, znamo za postojanje Senata u a m e r i č k o m p o l i t i č k o m sistemu, no vrlo mali broj ljudi stvarno pozna bilo koju osobu u Senatu, iako zapravo i m a m o mogućnost da se o s o b n o s r e t n e m o s tim ljudima.

5.

6.

Kolektiviteti koji su toliko anonimni da postoji vrlo mala šansa da ikada s r e t n e m o ljude koji ih sačinjavaju. Z a većinu ljudi, na primjer, mafija bi mogla biti dobar primjer takvog tipa kolektiviteta.

7.

Objektivne strukture značenja koje su stvorili suvremenici s k o j i m a akteri nemaju i ne mogu imati interakcije licem-u-lice. Primjer takve strukture značenja m o g u biti pravila engleske gramatike. Fizički artefakti što su ih stvorile osobe koje još nismo susreli i koje najvjero­ jatnije n e ć e m o nikada susresti. N a primjer, ljudi će imati krajnje a n o n i m a n odnos p r e m a slici u muzeju.

8.

Ukoliko se u p u t i m o još detaljnije u odnose mitwelta, oni postaju sve a n o n i m n i ji i impersonalniji. Ljudi nemaju o d n o s e licem- u-lice jedni s drugima, p r e m a t o m e ne mogu znati što se sve krije u tuđim glavama. N j i h o v o je znanje dakle o g r a n i č e ­ n o na "opće tipove subjektivnog iskustva" (Schutz, 1 9 3 2 . / 1 9 6 7 . : 1 8 1 ) . Tipizacije m o ž e m o definirati kao recepte za djelovanje u kulturi kao cjelini. T i j e k o m procesa socijalizacije ljudi uče ο tim receptima k a o ο tipičnim akcijama za tipične situacije, koristeći ih u situacijama ο kojima su naučili da im odgovaraju. U bilo k o j o j situaciji, djelovanje je o d r e đ e n o "tipom ponašanja koji je izgrađen na

226

GLAVNE TEORIJE

ranijim iskustvima" (Schutz i L u c k m a n n , 1 9 7 3 . : 2 2 9 ) . N a v e d e n e tipizacije pred­ stavljaju dio društvene zalihe znanja, n o m n o g e od njih n o s i m o u svojoj svijesti k a o rezultat procesa socijalizacije. Z n a n j e ο suvremenicima ne odnosi se na specifičnu osobu, nego na tip o s o b e . N a primjer, nije nužno p o s e b n o poznavati osobu k o j a sortira ili raznosi p o š t u ; dovoljno je poznavati tip osobe k o j a t o radi i tip akcije koju o n a p o d u z i m a . U okviru prostora indirektnog iskustva, znanje je " h o m o g e n o i p o n o v l j i v o " i njime raspolažu svi ljudi te je stoga p o o d o b n o za znanstveno proučavanje. I a k o su kulturne tipizacije suvremenika stalne, često se susrećemo s n e o b i č n i m situacijama ili j e d n o s t a v n o konstatiramo da iskušani i ispravni recepti ne f u n k c i o ­ niraju u n e k o j drugoj situaciji. M i , na primjer, m o ž e m o susresti n e k o g stvarnog suvremenika (na primjer, osobu koja sortira našu poštu) i stoga revidirati našu tipizaciju te ličnosti na osnovi toga susreta. M o ž e m o t a k o đ e r biti prisiljeni preis­ pitati našu tipizaciju u slučaju da se stvarna osoba ne ponaša na način na koji smo očekivali. M o ž e m o , na primjer, očekivati da će poštanski službenik sortirati našu poštu ispravno, n o možda ć e m o m o r a t i preispitati našu tipizaciju u k o l i k o u p o r n o p r i m a m o krivu poštu. T r e b a , međutim, zapamtiti da, iako revidiramo svoju o s o b ­ nu tipizaciju, kulturna tipizacija ostaje nepromijenjena. Schutz je bio vrlo svjestan sposobnosti aktera da revidiraju tipizacije u stvar­ n o m svijetu, međutim, on stvara znanstveni svijet u k o m e akterima nedostaje takav tip s l o b o d e . Sve t o znanstveno konstruirani socijalni akteri - bomunculi m o g u učiniti u n e k o j situaciji koristeći znanstveno utvrđeni recept. H o m u n k u l u s u nedostaje sposobnost improvizacije budući da ne raspolaže kreativnim d u h o v n i m s p o s o b n o s t i m a . Ž e l e ć i izgraditi znanstvenu sociologiju, Schutz smatra da kreativ­ nost m o r a isključiti iz svoje definicije idealnih tipova ljudskih djelovanja, pa stoga stvara bezumni automat, "humunkulusa", kojeg može koristiti u nizu misaonih e k s p e r i m e n a t a . Schutz shvaća da to predstavlja nerealan način proučavanja soci­ jalnog ponašanja; pa ipak, s obzirom na svoj interes za znanost subjektivnih značenja, svoja istraživanja osniva na tipizacijama. Z N A N S T V E N E P R O C E D U R E . Sada se m o ž e m o vratiti p r o b l e m s k o m pitanju k o j e postavlja Schutz: k a k o je m o g u ć a znanost ο subjektivnom značenju? N a v e d e ­ ni paradoks Schutz rješava koristeći uobičajene konstrukcije (tipizacije) koje obli­ kuju područje indirektno proživljene socijalne stvarnosti {mitweit) k a o osnovu na k o j o j gradi znanstvene k o n c e p t e . N a taj način pokušava uhvatiti značenje socijal­ nog svijeta iz akterove perspektive. R e č e n o Schutzovim riječima - " M i s a o n i objekti što ih konstruiraju socijalni znanstvenici da bi se obuhvatila ... stvarnost moraju se osnivati na m i s a o n i m p r e d m e t i m a stvorenim oubičajenim razmišljanjem ljudi koji žive svoje svakodnev­ ne živote u svom socijalnom svijetu" ( 1 9 6 2 . : 5 9 ) . M e đ u t i m , da bi se ispunili zahtjevi "znanosti", značenje svijeta iz akterove perspektive m o r a biti z a h v a ć e n o apstrahirajući od jedinstvenog i nepredvidljivog izraza koji ima u okviru n e p o s r e d ­ ne stvarnosti. D r u g i m riječima, Schutz se interesira za "tipične", a ne za "stvarne" aktere. Z n a n s t v e n e konstrukcije, dakle, moraju biti izvedene na objektivan (čitaj "vrijednosno neutralan") način. K a k o socijalni znanstvenik kreće u spomenuti proces? Istraživač prvenstveno m o r a utvrditi znanstveni stav, a zatim konstruirati idealne tipove socijalnog p o n a ­ šanja. T r i su bitne razlike koje postoje između uobičajenog i znanstvenog stava spram socijalnog svijeta. Prvo, uobičajeni akter je pragmatično orijentiran spram

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

227

socijalnog svijeta. Znanstvenik je nezainteresiran; teoretiziranje znanstvenika n e ­ m a nikakvu pragmatičnu svrhu u akterovom pragmatičnom svakodnevnom svijetu. D r u g o , u k u p n o znanje koje posjeduje uobičajeni akter proistječe iz svakodnev­ nog života, d o k je znanstveničko znanje znanstveno u t e m e l j e n o . T r e ć e , znanstve­ nik se t i j e k o m istraživanja m o r a odvojiti od svojih osobnih situacija. T i p i z a c i j e unutar u o b i č a j e n o g svijeta - nasuprot iznijetom - poprimaju jedinstvenu biograf­ sku karakteristiku. Kada se socijalni znanstvenik uspije izdvojiti, on dosiže prvu stepenicu p r e m a znanstvenom stavu. Drugi stupanj je znanstveno konstruiranje idealnih tipova socijalnog djelova­ nja. T e h n i k a koja se upotrebljava uključuje zamjenjivanje stvarnih ljudskih bića s lutkama (homunkuli) koje stvara socijalni znanstvenik (Schutz, 1 9 6 2 . ) . Sadržaj svijesti lutke ograničen je na o n o što je nužno za izvođenje tipičnog tijeka djelova­ nja relevantnog za znanstveni p r o b l e m . Lutke nisu ugrađene u biografske situacije. O n e u svojoj okolici ne zamjećuju selektivno o b j e k t e koji su relevantni za rješava­ nje p r o b l e m a . Lutke ne m o g u birati niti m o g u posjedovati znanje koje se nalazi izvan tipičnog znanja koje im je ugradio socijalni znanstvenik. U k r a t k o , homunkulusi su u p o t p u ­ nosti određeni tipizacijama; njih p o k r e ć u i ograničavaju socijalne snage. N a taj način, konstruirajući idealne tipove socijalnog djelovanja, društveni znanstvenik m o ž e svoju pažnju usmjeriti prema tipičnim aspektima socijalnog života. K o n s t r u k c i j a idealnih tipov.a nije arbitraran proces. D a bi se subjektivno značenje reflektiralo na odgovarajući način, idealni tipovi m o r a j u poštovati ove kriterije: 1.

Postulat relevantnosti: Slijedeći W e b e r a , Schutz tvrdi da socijalni p r o b l e m koji želimo istraživati m o r a odrediti što će biti ispitivano i k a k o pristupiti t o m e što želimo ispitivati (Schutz, 1 9 6 2 . ) .

2.

Postulat adekvatnosti: Prema o v o m principu, p o t r e b n o je stvoriti idealne tipove t a k o da akterovo ponašanje u svijetu života bude t a k v o da o d g o v a r a idealnom tipu što ga je konstruirao znanstvenik, čime se osigurava smislenost akterima i njihovim suvremenicima.

3.

Postulat logičke konzistentnosti: Idealne tipove treba konstruirati s visokim stupnjem jasnoće i distinktivnosti, a m o r a j u biti i u skladu s p r i n c i p i m a f o r m a l n e logike. Ispunjavanje toga postulata "garantira objektivnu vrijednost mislećih objekata koje je konstruirao socijalni znanstvenik" (Schutz, 1 9 6 2 . : 4 3 ) .

4.

Postulat kompatibilnosti: Konstruirani tipovi moraju biti kompatibilni sa zalihom znanstvenog znanja ili moraju pokazati zašto je zaliha znanja n e a d e ­ kvatna.

5.

Postulat subjektivne interpretacije: M o d e l socijalnog svijeta m o r a se odnositi na subjektivno značenje što ga ponašanje ima za stvarne aktere.

Schutz izgrađuje četiri različita socijalna svijeta i m e t o d o l o š k u shemu k o j a eliminira dva svijeta iz socijalno znanstvenog razmatranja. O n eliminira svjetove izravno proživljenog iskustva sudionika (umweit) i svijeta nasljednika (folgeweit) iz znanstvenog sociologijskog proučavanja zbog slobode aktera k o j a u njima postoji. P r e t h o d n i c i m a (vorweit) nedostaje sloboda te su, p r e m a t o m e , pravi predmet za subjektivnu sociologiju. M e đ u t i m , ta će znanost najvjerojatnije biti slaba, budući da je naše znanje ο o n i m a koji su bili prije nas najvjerojatnije nejasno i p r i v r e m e n o . Z b o g tog a je svijet

228

GLAVNE TEORIJE

suvremenika (mitweit) onaj koji je najprihvatljiviji za socijalno znanstveno prouča­ vanje. T o je istinito iz dva razloga. Prvo, u o v o m svijetu dominiraju tipovi, a ne slobodni i nepredvidljivi stvarni akteri. D r u g o , budući da socijalni znanstvenik živi u istom svijetu, u većoj je mogućnosti shvatiti tipove koji u njemu p o s t o j e . U svojoj raspravi ο mitweltu Schutz se usredotočuje na proučavanje prinudnih učinaka kulturnih f e n o m e n a (na primjer, tipizacije) na aktere. O v a je t e m a t a k o ­ đer vrlo bitna u njegovim razmatranjima ο svijetu života. SVIJET ŽIVOTA K o n c e p t svijeta života obuhvaća za Schutza kulturni, svakodnevni i neupitni okvir društvenog života i njegov učinak na misli i djelovanja aktera. I a k o je bio zainte­ resiran za utjecaj kulturnih snaga na aktera, Schutz je najveći značaj posvetio k u l t u r n o m nivou. Najviše se interesirao se za kulturno propisane i socijalno naslijeđene obrasce vjerovanja i ponašanja. Kulturne k o m p o n e n t e svijeta života prethode nam i nasljeduju nas u v r e m e n u . T a j okvir, n a m e t n u t nam izvana, ne predstavlja stalnu individualnu konstrukciju stvarnosti. O n služi ograničavanju aktera, postavljanju granica u n j i h o v o m svaki­ dašnjem ponašanju. Akteri su opskrbljeni s unaprijed pripremljenim smjerovima djelovanja, rješenjima p r o b l e m a , interpretacijama socijalnog svijeta itd. Rezultat svega toga je da se u n e p r o b l e m a t i č n i m situacijama akteri ograničavaju na u o b i č a j e n e obrasce o d g o v o r a . U p o d r u č j u mitwelta akteri će se najvjerojatnije susresti s m a n j i m b r o j e m p r o b l e m a t i č n i h situacija te će stoga imati vrlo malu potrebu da ispituju pripremlje­ ne kulturne okvire. M e đ u t i m , u okviru umwelta najvjerojatnije će se pojaviti veći b r o j p r o b l e m a t i č n i h situacija u licem-u-lice o d n o s i m a , što će dovesti do t o g a da će se tipizacije najvjerojatnije dovoditi u pitanje. N a primjer, ako s u s r e t n e m o polupi­ s m e n o g sveučilišnog profesora, najvjerojatnije će nas t o usmjeriti da se u p i t a m o ο ispravnosti naših tipizacija profesora. Svijet života obuhvaća ukupnost tipizacija na kojima je o s n o v a n o c j e l o k u p n o iskustvo, znanje i ponašanje. T i p i č a n akter uzima svijet kao dat; svijet je jednostav­ n o tu. Iako se posebne tipizacije m o g u dovoditi u pitanje, šire strukture tipizacija o b i č n o nisu upitne. Č i n j e n i c a da je socijalni svijet u velikom stupnju unaprijed definiran kulturnim e l e m e n t i m a vodi, paradoksalno, prema većoj slobodi aktera. Budući da akteri ne m o r a j u stalno pregovarati ο svakodnevnim aspektima situacija i da svoja ponaša­ nja m o g u osnivati na određenjima tipova i recepata, m o g u t a k o đ e r s l o b o d n o modificirati znanje i ponašanje u osobito p r o b l e m a t i č n i m dijelovima svojih života. N e u p i t a n je stav aktera prema kulturnim aspektima svijeta života, k a k o s m o t o već vidjeli, nazvan "prirodni stav": "Stalno nalazim prisutan, meni suprotstavljen, prostorno - temporalni činjenični svijet kojemu i sam pripadam ... Smatram da se ovaj 'svijet činjenica' ... nalazi negdje izvan i uzimam ga upravo onakvim kakvim mi se nadaje, kao nešto što postoji 'tamo negdje'. Sva dvojbenost i odbacivanje podataka prirodnog svijeta ostavlja postojanom opću tezu prirodnog stajališta. 'Svijet' je kao svijet činjenica uvijek 'tamo'; i najneobičnije je da je to 'drugo' od onoga što ja pretpostavljam ... ali, 'ono' zauvijek ostaje, u smislu opće teze, svijetom koji ima svoj bitak 'negdje tamo'" (Husserl, 1 9 3 1 . : 1 0 6 ) .

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

229

Schutzov interes za ukupnost tipizacija u svijetu života i za akterove p r i r o d n e sklonosti p r e m a njemu podržava G o r m a n o v o stajalište ( 1 9 7 5 a . ; 1 9 7 5 b . , 1 9 7 7 . ) da je Schutzov osnovni interes bio u proučavanju prinudnih učinaka kulturnih struk­ tura na aktere. K O M P O N E N T E S V I J E T A Ž I V O T A . Schutz se zanimao za specifične k o m p o ­ n e n t e svijeta života, na primjer, za tri rutinska elementa znanja koji predstavljaju dijelove date stvarnosti svakodnevnog života - znanje umijeća, k o r i s n o znanje i znanje recepata. Svaki od spomenutih tipova znanja predstavlja dio socijalne cjeline znanja i dovodi do više ili manje u o b i č a j e n o g djelovanja. Znanje umijeća najčešći je oblik znanja i vrlo rijetko postaje p r o b l e m a t i č n o te je stoga usklađeno s visokim stupnjem istinitosti. J e d a n primjer predstavlja umije­ će h o d a n j a . (Rijedak izuzetak postoji u slučaju privremene paralize.) Korisno znanje predstavlja definitivno rješenje za p r o b l e m koji je n e k a d a bio p r o b l e m a t i č a n . I a k o se o v o m tipu znanja ne može u potpunosti vjerovati, o n o ipak posjeduje visoku razinu istinitosti. Primjeri uključuju djelovanja kakva su, na primjer, upravljanje a u t o m o b i l o m , sviranje glasovira te bavljenje i n t e l e k t u a l n o m aktivnošću, na primjer, filozofijom. Znanje recepata, treći tip habitualiziranog znanja, najviše varira, no još uvijek je standardizirano. U nekim situacijama, recepti se rabe k a o standardni načini rješavanja p r o b l e m a . Gdje god je to m o g u ć e , akter upotrebljava recept. N a pri­ mjer, u komunikaciji s mušterijama, prodavač može upotrijebiti već isprobane tehnike o d n o s a s k u p c e m n o , ako situacija postane p r o b l e m a t i č n a i kupac se p o č n e ponašati na neki neobičan način, prodavač m o ž e upotrijebiti alternativni recept ili čak nastupiti s nekim inovativnim o d g o v o r o m . Privatne k o m p o n e n t e z n a n j a . Schutz je t a k o đ e r bio svjestan činjenice da svi elementi kulturnog prostora mogu često varirati od pojedinca do p o j e d i n c a , budući da se o s o b n a iskustva razlikuju. Kazano Schutzovim riječima, cjelina znanja je "biografski artikulirana": "To znači da ja 'znam' više ili manje adekvatno da je to 'rezultat' prethodnih situacija. Štoviše, ja 'znam' da je ova, moja situacija, u tom smislu apsolutno 'jedinstvena'. I stvarno, cjelina znanja, pomoću koje ja determiniram postojeću situaciju, ima svoju 'jedinstvenu' biografsku artikulaciju. To se odnosi ne samo na sadržaj, odnosno 'značenje' svih prethodnih iskustava koja su se nataložila u znanju, u situacijama. T o se odnosi i na intenzitet ... trajanje i sekvence tih iskustava. Ta okolnost je od posebnog značenja, budući da stvarno konstituira individualnu zalihu znanja" (Schutz i Luckmann, 1 9 7 3 . : 1 1 1 - 1 1 2 ) . Stoga, p r e m a Schutzu, zaliha znanja uvijek ima privatnu k o m p o n e n t u . Štoviše, č a k i ta jedinstvena i privatna k o m p o n e n t a zalihe znanja nije isključivo a k t e r o v o s o b n i rezultat: "Ovdje se m o r a naglasiti da su... sekvenca, iskušana dubina i blizina, pa čak i trajanje iskustava i prisvajanje znanja socijalno objektivirani i d e t e r m i n i r a n i . D r u g i m riječima, postoje socijalne kategorije biografskih artikula­ cija" (Schutz i L u c k m a n n , 1 9 7 3 . : 1 1 3 ) . S o b z i r o m na svoj izvor u individualnoj biografiji, privatne zalihe znanja nisu dijelovi svijeta života. Budući da su biografski u svojoj prirodi, Schutz ne smatra da su jedinstvene i privatne k o m p o n e n t e znanja dostupne z n a n s t v e n o m p r o u č a v a -

230

GLAVNE TEORIJE

nju. O n e su, p r e m a njemu, usprkos t o m e značajne k o m p o n e n t e života stvarnih aktera.

svakidašnjeg

MI I ONI ODNOSI. Svijet života u sebi sadržava i m i - o d n o s e i o n i - o d n o s e . Schutzov interes za znanstvenu sociologiju usredotočuje ga na ove posljednje. O n i - o d n o s i su određeni kulturnim snagama i m o g u se znanstveno proučavati, a m i - o d n o s i su određeni individualnim svjesnim procesima koji ne m o g u biti p r o u ­ čavani na taj način. M i o d n o s i . Mi-odnosi su određeni relativno visokim stupnjem intimnosti, koja je determinirana stupnjem u k o j e m su akteri upoznati s m e đ u s o b n i m b i o g r a f i j a m a . J e d n o s t a v a n tip m i - o d n o s a predstavlja licem-u-lice odnos "u k o j e m su partneri svjesni jedan drugog i s razumijevanjem participiraju svaki u životima drugih bez obzira na k r a t k o ć u trajanja" (Schutz, 1 9 3 2 . / 1 9 6 7 . : 1 6 4 ) . M i - o d n o s i obuhvaćaju svijest učesnika kao i obrasce djelovanja i interakcije koji odlikuju licem-u-lice interakciju. D r u g i m riječima, ovi odnosi su karakteristika umwelta, područja koje, k a k o s m o vidjeli, Schutz određuje kao n e p o d o b n o za znanstvenu sociologiju, iako ga smatra krucijalno važnim za svakodnevni svijet. O d n o s i na ovoj razini su krajnje problematični, suviše subjektivni svojstvenom pregovaranju aktera da bi ih proučavala znanstvena sociologija. K o n a č n o , m i - o d ­ nosi razlikuju se od o n i - o d n o s a zbog specifične orijentacije p r e m a drugoj o s o b i do čega dolazi u interakciji. S p e c i f i č n o , mi-odnosi su određeni " o n i - o r i j e n t a c i j o m " k o j a "predstavlja univerzalan oblik u k o j e m je drugi iskustveno doživljen ' k a o o s o b a ' " (Schutz i L u c k m a n n , 1 9 7 3 . : 6 2 ) . D r u g i m riječima, m i - o d n o s i su krajnje osobni i neposredni. N e p o s r e d n o s t interakcije ima dvije implikacije za socijalne o d n o s e . Prvo, u m i - o d n o s u , za razliku od o n i - o d n o s a , postoji mnoštvo indikatora ο s p e c i f i č n o m iskustvo drugog subjekta. Blizina interakcije svakom akteru o m o g u ć a v a da prodre u svijest drugoga. D r u g o , uključivanje u bilo koji socijalni o d n o s - mi ili oni pretpostavlja da o s o b a ima samo tipično znanje ο drugom. M e đ u t i m , u s t a l n o m procesu interakcije licem-u-lice, tipizacije ο drugom se testiraju, revidiraju, p o ­ n o v n o uspostavljaju i modificiraju. T o znači da interakcija s drugima nužno m o d i f i c i r a tipologije. Schutz nije s a m o elaborirao veliki broj spoznaja u m i - o d n o s i m a per se, n e g o ih je povezao s kulturnim f e n o m e n i m a u stvarnom svijetu. N a primjer, u m i - o d n o s i ­ m a , akteri uče tipizacije koje im omogućavaju da socijalno prežive. Bez recepata, akteri bi morali izmišljati ispravan odgovor na svaku novu situaciju. J a s n o je ljudima su tipizacije p o t r e b n e da bi društveno živjeli. O n e se u s v a k o d n e v n o m životu uče p r o c e s o m socijalizacije, uz p o m o ć roditelja, učitelja, vršnjaka, o d n o s n o o p ć e n i t o kroz m i - o d n o s e . Socijalizacija se odvija t i j e k o m cijelog života, prihvaća­ njem recepata koji nam trebaju da preživimo u različitim sredinama. Ljudi ne s a m o što uče recepte u m i - o d n o s i m a , n e g o ih t a k o đ e r u njima i koriste, mijenjajući ih kada se pokažu neefikasnima ili n e a d e k v a t n i m a . O p ć e n i t o , ljudi koriste recepte sve d o k se pokazuju o p e r a b i l n i m a ; oni "pokušavaju utvrditi novu situaciju kao uobičajenu" (Schutz i L u c k m a n n , 1 9 7 3 . : 1 4 1 ) . Pa ipak, budući da je u svakodnevnom svijetu često n e m o g u ć e primijeniti tipične smjerove djelo­ vanja, r e c e p t koji se u m n o g i m situacijama pokazao uspješnim u prošlosti, m o ž e se ovaj put pokazati neefikasnim. U tim o k o l n o s t i m a akteri, koristeći kreativnu

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

231

svijest, napuštaju tipičnu strategiju izmišljajući novu, prilagođeniju t i m p o s e b n i m uvjetima ili osobi. Iako Schutz uvida da se s p o m e n u t o događa u s v a k o d n e v n o m svijetu, ne smatra to prikladnim p r e d m e t o m za znanstvenu sociologiju zbog nepredvidljivosti. Schutz ο t o m e može filozofirati, no ne vjeruje u m o g u ć n o s t znanstvenog izučavanja. Schutz je svakako bio svjestan činjenice da između onih koji se nalaze u m i - o d n o s i m a teče proces m n o g o s t r u k o g davanja i primanja. Ljudi isprobavaju različite smjerove djelovanja p r e m a drugim o s o b a m a . T i p o v e ponašanja koji izazi­ vaju neprijateljske reakcije m o g u brzo napustiti i iskušati o n e koji će biti prihvat­ ljiviji. Ljudi se t a k o đ e r m o g u naći u situacijama u kojima recepti u o p ć e više ne funkcioniraju, i stoga m o r a j u stvoriti nove prihvatljive i upotrebljive cjeline djelo­ vanja. D r u g i m riječima, u m i - o d n o s i m a ljudi n e p r e k i d n o prilagođavaju svoje akcije o n i m a s k o j i m a interaktiraju. Ljudi t a k o đ e r prilagođavaju i svoje koncepcije ο drugima. O n i ulaze u neki o d n o s s odgovarajućim pretpostavkama ο t o m e što drugi akteri misle. N a j č e š ć e , ljudi pretpostavljaju da je razmišljanje drugih otprilike isto k a o i njihovo vlastito. P o n e k a d se to pokazuje istinitim, no u drugim prilikama - izraz lica, kretnje, riječi ili akcije drugih nisu u skladu s očekivanjima drugih. T a d a ljudi m o r a j u revidirati svoje poglede na proces mišljenja drugih i prilagoditi svoje o d g o v o r e p r e m a n o v o j slici ο t o m e što drugi misle. Radi se ο indirektnom procesu, jer se unaprijed ne m o ž e znati što drugi misle. N a taj se način m o g u privremeno promijeniti akcije u nadi da će t o prouzročiti odgovore konzistentne s p r e d o d ž b o m ο t o m e što se t r e n u t n o odvija u tuđim svijestima. U m n o g i m situacijama, ljudi m o g u biti prisiljeni revidirati svoje k o n c e p c i j e ο tuđim m i s a o n i m procesima i njihovom djelovanju puno prije negoli uspiju razu­ mjeti zašto se n e k e osobe ponašaju na određen način. M o ž e se čak zamisliti da u n e k i m situacijama ljudi u o p ć e ne m o g u izvršiti odgovarajući broj prilagodbi, što m o ž e dovesti do toga da će najvjerojatnije pobjeći iz prostora interakcije u stanje p o t p u n e zbunjenosti. U t a k v o m slučaju m o ž d a će tražiti m n o g o ugodnije situacije u k o j i m a se m o g u primijeniti uobičajeni recepti. Č a k i u m i - o d n o s i m a svakodnevnog života, m n o g e akcije su r u k o v o đ e n e r e c e p ­ t i m a . Ljudi obično ne razmišljaju u t o m e zašto nešto rade i što drugi rade. M e đ u t i m , kada se susretnu s p r o b l e m i m a , neadekvatnim mislima i djelovanjima, m o r a j u napustiti postojeće recepte i razmisliti ο t o m e što učiniti da se nađe odgovarajući o d g o v o r . T o je psihološki zahtjevno, jer su ljudi skloni djelovati i interaktirati u skladu s r e c e p t i m a . O n i - o d n o s i . Prema S c h u t z o v o m stajalištu, oni-odnosi nasuprot m i - o d n o s i m a , m o g u biti znanstveno proučavani. Schutza kao znanstvenika zanimaju rutinski aspekti društvene stvarnosti na koju djeluju kulturne sile. O n i - o d n o s i , koji se nalaze u p o d r u č j u Schutzovog interesa, u mittveltu, pripadaju toj kategoriji. Oni-odnosi se odlikuju interakcijom s impersonalnim suvremenicima (na primjer, nepoznati poštanski službenik koji sortira našu poštu), a ne sa suradnicima (na primjer, o s o b n i prijatelj). U o n i - o d n o s i m a , misli i djelovanja ljudi o d r e đ e n i su a n o n i m n i m tipizacijama. U "čistom" o n i - o d n o s u , tipične sheme znanja koje se koriste za definiranje drugih aktera ne m o g u biti podvrgnute modifikaciji. Budući da ne i n t e r a k t i r a m o sa stvarnim o s o b a m a , nego s impersonalnim suvremenicima, informacije k o j e se

232

GLAVNE TEORIJE

razlikuju od naših tipizacija nisu nam dostupne. Drugim riječima, u o n i - o d n o s i m a se stvaraju n o v a iskustva. Kulturne tipizacije određuju djelovanje i ne m o g u se mijenjati mislima i djelovanjem aktera u o n i - o d n o s i m a . Prema t o m e , m i - o d n o s i m o g u biti p r e d m e t o m pregovaranja, ali oni-odnosi ne. Z n a n o s t tipizacija m o g u ć a je u o n i - o d n o s i m a . Iako Schutz podržava to mišljenje, svjestan je da takve tipizaci­ je imaju svoje historijske korijene u grupnim mislima i djelovanjima: "Prvo i originalno objektivno rješenje p r o b l e m a bilo je u velikoj mjeri još uvijek ovisno ο subjektivnoj relevantnosti svjesnosti o s o b e " (Schutz i L u c k m a n n , 1 9 7 3 . : 2 2 5 ) . N o , navedena rješenja k o n a č n o postaju tipiziranija i a n o n i m n a - u k r a t k o , sve više i više postaju dijelom kulturnog područja. SVIJEST U k o l i k o obrasci akcije i interakcije mi-odnosa nisu pristupačni z n a n s t v e n o m istraživanju, tada se daleko manje može znanstveno proučavati što se događa s individualnom sviješću. Schutz vjeruje da u svakodnevnom svijetu života, sve d o k se stvari odvijaju glatko i u skladu s receptima, akteri vrlo m a l o pažnje posvećuju t o m e što se dešava u glavama drugih. T a k o đ e r , vjerovao je da u z n a n o s t v e n o j sociologiji treba ignorirati individualnu svijest (Schutz, 1 9 3 2 . / 1 9 6 7 . : 1 9 0 ) . U biti, iako Schutz tvrdi da je proučavanje svijesti znanstveno n e m o g u ć e i p r e m d a se želio usredotočiti na proučavanje kulturnih tipizacija, ipak priznaje da u svom o s o b n o m radu "napušta striktno fenomenologijsku m e t o d u " koja se t r a d i c i o n a l n o usmjera­ vala na mentalne procese (Schutz, 1 9 3 2 . / 1 9 6 7 . : 9 7 ) . Ovdje nalazimo paradoksalnu situaciju u k o j o j najpoznatiji sociolog na području f e n o m e n o l o g i j e sam za sebe tvrdi da napušta predmet po k o j e m je najpoznatiji. Usprkos S c h u t z o v o m priklanjanju znanosti, on nudi i m n o g o filozofskih spoz­ naja ο svijesti. Z a p r a v o , Schutz smatra da je osnovica svih sociologijskih interesa u "procesima uspostavljanja značenja i razumijevanja koji se odvijaju u o s o b a m a , p r o c e s i m a interpretacije ponašanja drugih ljudi i u procesima s a m o i n t e r p r e t a c i j e " (1932./1967.:11). Filozofska osnovica Schutzove slike socijalnog svijeta, premda za njega n e p o ­ d o b n a za znanstveno proučavanje, jest duboka svijest (duree) u k o j o j pronalazi procese utemeljivanja značenja, razumijevanja, interpretacije i samointerpretacije. F e n o m e n o l o g i j s k a sociologija mora se osnivati na "načinu na koje je značenje konstituirano u individualnom iskustvu usamljenog ega. Proučavajući n a v e d e n o , mi ć e m o pratiti značenje do t o č k e njegovog početka u unutarnjoj v r e m e n s k o j svijesti u trajanju ega koji živi svoje iskustvo" (Schutz, 1 9 3 2 . / 1 9 6 7 . : 1 3 ) . O v o je područje od središnjeg interesa za Schutzove filozofske p r e t h o d n i k e - H e n r i j a B e r g s o n a i E d m u n d a Husserla. O n i su se interesirali za filozofiranje ο t o m e što se događa u svijesti, a o s n o v n o pitanje za Schutza je k a k o takav interes p r e o k r e n u t i u znanstveni sociologijski p r o b l e m . Schutza je privukao i rad M a x a W e b e r a , osobito onaj dio u k o j e m se bavio društvenim djelovanjem, budući da je on odražavao, kako je mislio Schutz, i interes za svijest i za znanstvenu sociologiju. M e đ u t i m , interes za individualno djelovanje bio je manje značajan za W e b e r a , koji se više bavio u č i n k o m socijalnih struktura na djelovanje negoli proučavanjem osnova djelovanja u svijesti. P r e m a Prendergastu, Schutz nije pokazivao "nikakav vidljiv interes za W e b e r o vu teoriju birokracije, sociologiju religije, političku sociologiju ili o p ć u e k o n o m ­ sku historiju" ( 1 9 8 6 . : 1 6 ) . Schutz je, prema t o m e , jedino bio zaokupljen malim i

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

233

perifernim dijelom W e b e r o v e sociologije. M e đ u t i m , čak i tada, W e b e r nije bio zadovoljavajući m o d e l za Schutza, ali ne zbog razloga koji s m o ranije s p o m e n u l i . Schutz je p r o b l e m W e b e r o v o g rada vidio u njegovoj neadekvatnoj k o n c e p c i j i svijesti. W e b e r nije uspio razlikovati tipove značenja k a o ni razdvojiti značenja o d motiva. Objašnjavajući o n o što W e b e r nije učinio, Schutz m n o g o govori ο svojoj o s o b n o j k o n c e p c i j i svijesti. Z N A Č E N J A I M O T I V I . Schutz razlikuje značenja od motiva. Z a njega, postoje dva podtipa i značenja i motiva. Iako uvijek ne uspijeva držati ih precizno o d v o j e n i m , za Schutza su značenja načini na koje akteri determiniraju važne aspekte socijalnog svijeta, d o k motivi obuhvaćaju razloge koji stimuliraju aktere da rade upravo o n o što rade. J e d a n tip značenja je subjektivno značenje k o n t e k s t a . T o j e d n o s t a v n o znači da kroz našu o s o b n u , neovisnu m e n t a l n u konstrukciju stvarnosti, definiramo neke određene k o m p o n e n t e stvarnosti k a o značajne. M e ­ đutim, iako je taj proces važan za svakodnevni svijet života, Schutz ga ne smatra podložnim znanstvenom proučavanju jer je previše osjetljiv. Z a znanstvenu sociologiju značajan je drugi tip značenja - objektivno značenje k o n t e k s t a , o d n o s n o značenja koja u kulturi postoje kao cjelina i k o j a s drugima dijelimo s kolektivitetima aktera. U t o m smislu, cjeline značenja su zajednička, a ne svojstvena, pristupačna su sociolozima, kao i svim drugima. U t o m smislu objektivno p o s t o j e , sociolozi ih m o g u znanstveno proučavati, i predstavljaju jedan od osnovnih Schutzovih interesa. Schutz kritizira W e b e r a zato što jasno ne razgra­ ničava subjektivna i objektivna značenja i zbog toga što nije jasno utvrdio da s a m o objektivna značenja konteksta mogu biti p r e d m e t o m proučavanja znanstvene sociologije. Schutz također razlikuje i dva tipa motiva - "zbog" motive i "jer" m o t i v e . O b a tipa sadrže značajne razloge za poduzimanje individualnih akcija, međutim s a m o stoga što su motivi pristupačni sociologu. "Zbog motivi" su razlozi zbog koji akter poduzima o d r e đ e n e akcije da bi p o t a k n u o neka buduća događanja. O n i su vidljivi s a m o o n d a kada se akcija stvarno i dogodi. Predstavljaju dijelove d u b o k e svijesti, neprekidni tijek svijesti i kao takvi su nepristupačni znanstvenom s o c i o l o g u . Sociologija se za ove motive ne može interesirati jer se ne m o g u znanstveno proučavati. M e đ u t i m , sociologija može proučavati "jer motive", koji su r e t r o s p e k tivni pregledi svih činilaca što su potaknuli individue da se ponašaju na način na koji su to i učinile. Budući da su akcije već izvršene, njihovi motivi pristupačni su i socijalnom znanstveniku i s a m o m akteru. U biti, Schutz je bio m a l o sklon proučavanju "jer motiva" kao i "zbog motiva". O b a tipa motiva su previše subjek­ tivni, previše individualizirani za njegovu orijentaciju proučavanja zajedničkih sistema značenja. SOCIJALNA AKCIJA I P R O B L E M A T I Č N E SITUACIJE Djelovanje se osniva na unaprijed postavljenom planu. Sa stajališta socijalnog aktera djelovanje se čini smišljenim zbog plana. Bez plana, ponašanje može postati uglavnom nesvjestan čin. U k o l i k o plan ili p r o j e k t uključuje i n e k o g drugog aktera, tada to postaje socijalnim djelovanjem. Štoviše, sve djelovanje n u ž n o uključuje odabir između različitih p r o j e k a t a . Ukoliko ne postoje alternative između kojih bi se izvršio izbor, ponašanje neće slijediti nikakav projekt, o d n o s n o reducirat će se samo na nesvjesne radnje. Djelovanje, koje uključuje procjenjivanje i izbor m e đ u

234

GLAVNE TEORIJE

alternativnim p r o j e k t i m a , postaje nužno samo onda kada primjena r e c e p a t a tipič­ n o definiranih situacija više ne odgovara svrsi postizanja praktičnih ciljeva, o d n o ­ sno o n d a kada situacije postaju p r o b l e m a t i č n e . Uvjeti p o d k o j i m a neka situacija postaje problematična su neki o d sljedećih: prvo, "jedno a k t u a l n o iskustvo se ne ' u k l a p a ' u tip s k o j i m u okviru p o s t o j e ć e zalihe znanja r a s p o l a ž e m o " ; drugo, "determiniranost tipa nije dovoljna za ovlada­ vanje situacijom"; t r e ć e , "subjekt se upoznaje s inkopatibilnošću ('kontradikcija­ m a ' ) između dvaju elemenata znanja koji su do tada samorazumljivo koegzistirali u okviru zalihe znanja" (Schutz i L u c k m a n n , 1 9 7 3 . : 2 0 2 ) . Osiguravajući rješenje p r o b l e m a , akter konstituira novi tip; tako je jedan e l e m e n t pridodat p o s t o j e ć o j zalihi znanja. "Drugim riječima, tip nastaje iz situacijski neadekvatnih rješenja p r o b l e m a t i č n e situacije novim iskustvenim određenjem, koje nije m o g l o biti rije­ šeno raspoloživom zalihom znanja" (Schutz i L u c k m a n n , 1 9 7 3 . : 2 3 1 ) . Kada situacije postanu p r o b l e m a t i č n e , tipično znanje i rutinski obrasci ponašanja nisu više dovoljni za ovladavanje situacijom. U t o m t r e n u t k u , akter m o r a svjesno izabrati bihevioralni o d g o v o r na p r o b l e m a t i č n u situaciju. Akcija nužno uključuje odabir između planova, projekata ili alternativnih oblika ponaša­ nja. U primjeni o d a b r a n o g projekta djelovanja, konstituiraju se n o v a iskustva;postojeća zaliha znanja dobiva dodatak. Kada su p r o b l e m a t i č n e situacije društvene, tada rješenje, izbor i primjena plana predstavljaju "socijalnu" akciju, o d n o s n o djelovanje koje je u s m j e r e n o p r e m a d r u g o m akteru. D i n a m i k a svijesti koja upravlja socijalno djelovanje (nastajanje "problema", započinjanje alternativnih tijekova ponašanja, k o n a č n i izbor i primje­ na projekta) su temelji na k o j i m a se osnivaju "mi-odnosi". U " m i - o d n o s u " subjek­ tivna se svijest jednog aktera orijentira prema svijesti drugog aktera. " M i - o d n o s i " , dakle, pretpostavljaju socijalnu akciju. Implikacija toga jest da su u svakom n e p o ­ s r e d n o m , intenzivnom i vidljivom interaktiranju u k o j e m postoji r e c i p r o č n a "oni-orijentacija" (svaki akter je orijentiran p r e m a svijesti drugoga), percepcije socijal­ nog svijeta podložne modifikacijama, dolazi do formiranja novih tipova i proširuje se socijalna zaliha znanja. Prema Schutzovim formulacijama, djelovanje predstavlja manifestaciju volun­ tarizma na individualnoj razini. Akter je "slobodni agent" koji bira p r o j e k t e akcije, i a k o je izbor limitiran p o s t o j e ć o m o s o b n o m zalihom znanja. Z a l i h a znanja, cjelina tipova koji uvjetuju akterovu koncepciju i aktualno ponašanje u socijalnom svijetu osnovica su izbora akcije. Svjesni izbor ponašanja u o d g o v o r u na p r o b l e m a t i č n u situaciju je dinamika koja modificira ili proširuje postojeću zalihu znanja. INTERPRETIRANJE SCHUTZOVE TEORIJE Schutzovu je teoriju često znatno teže interpretirati negoli radove većine drugih glavnih t e o r e t i č a r a . Prvo, Schutz je vjerojatno najjedinstveniji apstraktni t e o r e t i č a r s k o j i m smo se do sada susreli. Drugi su bili m n o g o dublje uključeni u empirijski svijet. W e b e r je, na primjer, izgradio teoriju koja je u velikoj mjeri o s n o v a n a na historijskim proučavanjima. M a r x se kretao naprijed - natrag između teorijskih apstrakcija i užasa stvarnog svijeta kapitalizma. Pa čak se i Parsons, k a o krajnje apstraktan mislilac, stalno p o n o v n o vraćao o s n o v a m a stvarnog svijeta. D r u g o , Schutzova teorija je ugrađena u filozofsku tradiciju k o j a je sociologiji strana i koja se, samo uz velike p o t e š k o ć e , m o ž e prenijeti u sociologijske p o j m o v e . J a m e s H e a p i Phillip R o t h ( 1 9 7 3 . ) smatraju da je krajnje upitno da li Husserlova

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

235

f e n o m e n o l o g i j a , koja predstavlja jedan od glavnih korijena Schutzove t e o r i j e , m o ž e biti prenesena u sociologiju. Schutzov rad m o ž e m o p r o m a t r a t i k a o primjer pokušaja da se t o učini. Uspjeh Schutzovog n a p o r a može se ilustrirati s p o p u l a r n o ­ šću teorija koje su se razvile na tragu njegove teorije - n a r o č i t o f e n o m e n o l o g i j s k o m s o c i o l o g i j o m i e t n o m e t o d o l o g i j o m . Pa ipak, ukorijenjenost njegove teorije u f e n o m e n o l o g i j s k o j filozofiji otežava nam pokušaj adekvatnog objašnjenja njegove sociologije. T r e ć e , i m o ž d a najvažnije, je diskontinuitet u S c h u t z o v o m razmišljanju. I a k o je p o n u d i o filozofske spoznaje u š i r o k o m rasponu aspekata, s a m o je neke o d njih s m a t r a o dostupnim znanstvenoj sociologiji. Stoga, kada razmišljamo ο n j e g o v o m radu, m o r a m o razlikovati o n o što je pristupačno znanstvenom s o c i o l o š k o m istra­ živanju o d o n o g a što nije. O v o nas razlikovanje vraća k raspravi s k o j o m smo započeli ovaj odjeljak. Prvo, neki k o m e n t a t o r i hvale Schutza zbog njegovog interesa za mikrosituacije, o d n o ­ sno zbog proučavanja načina na koje akteri kreiraju socijalni svijet. Drugi ga pak zbog toga kritiziraju. N e k i opet smatraju Schutza važnim zato što je i m a o globalni, kulturni interes. Sva se ova stajališta, m a k a r do izvjesnog stupnja, m o g u braniti. Prva dva se osnivaju na Schutzovim filozofskim idejama; treći se usredotočuje na njegova razmišljanja ο znanstvenoj sociologiji. Sljedbenici prve pozicije aplaudiraju S c h u t zu zbog stvaranja filozofske sociologije svijesti. Drugi ga kritiziraju upravo zbog takve orijentacije i zbog neuspjeha da razmotri socijalne strukture. Pristalice trećeg stajališta smatraju da je Schutz osnivač znanstvene sociologije koja izučava kulturna ograničenja aktera. Sve se ove različite interpretacije m o g u opravdati, i m n o g o n a m govore ο bogatstvu ali i ο konfuznosti Schutzove t e o r i j e .

Primjeri fenomenologijske sociologije U nastavku ć e m o prikazati dva primjera f e n o m e n o l o g i j s k e sociologije. Prvi p o t j e ­ če od G e o r g a Psathasa i Frances C. W a k s l e r ( 1 9 7 3 . ) ο "licem-u-lice" interakciji, ilustrirajući mikrorazinu interesa većine f e n o m e n o l o š k i h analiza. I a k o takva o r i ­ jentacija predstavlja n o r m u , o n a ipak nije neizbježna. Psathas cijeni interes f e n o m e n o l o š k i h sociologa za m i k r o f e n o m e n e , za "razumi­ jevanje uobičajenih aktivnosti svakidašnjeg svijeta", n o t a k o đ e r smatra takvu ori­ jentaciju n e i n t e n c i o n a l n o m , što dovodi do toga da se " f e n o m e n o l o š k u sociologiju m o ž e identificirati s proučavanjem interakcije i malih okupljanja ljudi, k a o i događaja koji nisu socijetalni u svom rasponu i dosegu" ( 1 9 7 3 a . : 1 2 ) . Psathas vrlo jasno izražava stajalište da se f e n o m e n o l o š k o m sociologijom m o g u proučavati najširi socijalni f e n o m e n i poput organizacija, grupa, kulture i društva u o p ć e . Sljedeći primjer je djelo Petera Bergera i T h o m a s a L u c k m a n n a ( 1 9 6 7 . ) i njihov pokušaj integriranja m i k r o f e n o m e n o l o š k i h spoznaja s tradicionalnijim s o c i o ­ loškim interesom za šire strukture.

LICEM-U-LICE INTERAKCIJA Psathas i F . C. W a k s l e r ( 1 9 7 3 . ) započinju s pretpostavkom da licem-u-lice interak­ cija predstavlja osnovicu m n o g o kompleksnijih, širih socijalnih f e n o m e n a ; pa ipak, oni se opredjeljuju za individualnu razinu analize, p o s e b n o za analizu svijesti.

236

GLAVNE TEORIJE

Predočujući njihovu argumentaciju m o ć i ć e m o slijediti strukturu k o j u koriste. E l e m e n t e interakcije licem-u-lice dijele u tri osnovne grupe: odlike aktera, odlike o d n o s a m e d u akterima i odlike akcije. Orijentirat ć e m o se prvenstveno na e l e m e n ­ te aktera i e l e m e n t e akcije. 1. O D L I K E A K T E R A a.

b.

c.

d.

e. f.

I E g o i Drugi su svijesni i jasno im je da posjeduju svijest. Z a f e n o m e n o lošku sociologiju je značajno da Psathas i W a k s l e r o v a počinju svoju analizu interakcija licem-u-lice analizom svijesti. Vjerni svojim intelektualnim k o ­ rijenima, oni se ne usredotočuju na akciju, nego izravno na svijest. T a k o ­ đer, svijest konceptualiziraju kao intencionalnu; o n a može biti nešto "što je stvarno ili idealno, postojeće ili imaginarno" (Psathas i W a k s l e r , 1973.:168). U o v o j fazi analize interakcije licem-u-lice p r o m a t r a č m o r a procijeniti da li su i Ego i Drugi svijesni i vide sebe svijesnima. Interakcija licem-u-lice ne događa se ako obadvije strane u interakciji nisu svijesne, ali i osviještene ο t o m e da su svijesne. I E g o i Drugi stvorili su osobu. Da bi došlo do interakcije, i j e d n a i druga strana m o r a imati osjećaj ο sebi; moraju se "doživljavati k a o jedinstvena bića, k o j a samosvjesno djeluju u svijetu". Posjedovanje ličnosti t a k o đ e r uključuje i to da akteri doživljavaju sebe kao "osobe s prošlošću, sadašnjošću i budućnošću", i da su "u stanju reagirati i sami proizvesti reakcije". N a k o n c u , da bi sociolozi bili sigurni da obje strane posjeduju ličnost, m o r a j u "prosuditi da je svaka od njih, barem p o t e n c i j a l n o , učinkovita u svom svijetu" (Psathas i W a k s l e r , 1 9 7 3 . : 1 6 9 ) . I Ego i Drugi usvojili su i koriste se zalihom znanja i sistemom relevantnih značenja. D a bi došlo do interakcije koju će razumjeti o b a aktera, t i j e k o m socijalizacije morali su usvojiti cjeline znanja kao i sheme za interpretiranje znanja i informacija. M e đ u t i m , ako dvije strane raspolažu s p o t p u n o razli­ čitim, c j e l i n a m a znanja i sistemima relevantnih značenja koji se ne prekla­ paju, tada neće doći do interakcije. Interakcija pretpostavlja b a r e m n e k o zajedničko znanje i sistem relevantnih značenja. I E g o i Drugi m o g u komunicirati i koristiti se simboličkim sistemom značenja. D a bi mogle interaktirati, obadvije strane m o r a j u komunicirati jedna s drugom, koristeći se signalima i simbolima na način k a k o je to zamišljao M e a d . Signali su fizički pokreti koji imaju izravno značenje, d o k su simboli i fizički, ali i verbalni f e n o m e n i koji m o g u imati različita značenja. Akteri se simbolima ne moraju koristiti u svakoj k o m u n i k a c i j i , no njima m o r a j u p o t e n c i j a l n o raspolagati. Simbolički sistemi značenja služe dvjema vrlo važnim funkcijama. Prvo, oni o m o g u ć u j u postupnost interak­ cijskog procesa. D r u g o , omogućuju "unutarnju konverzaciju p o m o ć u k o j e o s o b a interpretira značenje svojih iskustava" (Psathas i W a k s l e r , 1973.:170). I Ego i Drugi su motivirani da djeluju. T o jednostavno znači da su obadvije strane spremne i zainteresirane za djelovanje. I Ego i Drugi doživljavaju svoja tijela kao područja iskustva. K a z a n o laičkim jezikom, t o znači da je "tjelesni govor" važan za interakciju. Da bi

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

237

saobraćali jedni s drugima, akteri moraju biti u stanju "čitati" značenja izraza lica, tjelesne napetosti i tjelesnog kretanja. Z a p r a v o , svi mi t i j e k o m interaktivnog procesa o b r a ć a m o veliku pažnju tim f e n o m e n i m a . 2. ODLIKE O D N O S A M E Đ U AKTERIMA a.

b.

c.

d. e.

I E g o i Drugi postoje. Fizička prisutnost aktera je nužan, n o ne i dovoljan uvjet da dode do interakcije. Svaka strana može biti u dosegu druge strane a da ipak ne dode do interakcije. M e đ u t i m , dovoljna blizina drugoj o s o b i koja o m o g u ć u j e pokazivanje osjećaja što m o g u dovesti do interakcije, predstavlja preduvjet interakcije licem-u-lice. Ego i Drugi, oba su svjesni tjelesne prisutnosti drugoga. D a bi došlo do interakcije, elementarna fizička prisutnost mora biti n a d o p u n j e n a o b o s t r a ­ n o m spoznajom ο t o m e da su potencijalni akteri m e đ u s o b n o u blizini. E g o i Drugi konstituiraju jedan drugoga kao akteri s o d l i k a m a aktera. Drugi preduvjet interakcije je da Ego i Drugi pripisuju jedan d r u g o m e sve karakteristike koje smo ranije razmotrili; drugim riječima, svaki akter m o r a misliti ο drugome kao ο akteru. Sljedeći Schutzove p o j m o v e , m o g l o bi se reći da m i - o d n o s postoji onda kada je svaka strana svijesna druge strane. Ovakva svijest dio je dva sljedeća aspekta ovog p r o c e s a koji izlažu Psathas i W a k s l e r . I E g o i Drugi m e đ u s o b n o su svijesni prisutnosti jedan drugoga. I Ego i Drugi su svijesni da jedan drugoga konstituiraju k a o aktera. Svaka strana u interakciji m o r a biti osviještena ne samo ο tjelesnoj prisutnosti drugoga, nego i ο svijesti drugoga, kao prisutnog i prihvaćenog aktera. Rezultat takve zajedničke osviještenosti dovodi do toga da su obadvije strane u mogućnosti primiti i interpretirati informacije ο subjektivnim iskustvima drugoga o n a k o kako se one odvijaju (Psathas i W a k s l e r , 1973.:170.172).

3. ODL IKE AKCIJE I Ego i Drugi usmjeravaju akciju planiranu da se odnosi na druge. Č a k i u o v o j fazi procesa, prava se akcija još nije dogodila. J o š uvijek se nalazimo u fazi psihologijskih formulacija plana djelovanja. Schutzovim t e r m i n i m a p o n o v n o r e č e n o , Egov "zbog motiv" uvjetuje o d r e đ e n i tip svijesnog isku­ stva za D r u g o g a . b. I Ego i Drugi razvijaju neki čin na osnovi svoga plana akcije. N a osnovi m e n t a l n o razvijenog plana, svaka strana razvija plan akcije. c - 1 . E g o djeluje. N a ovoj točki p o m i č e m o se s psiholoških pretpostavki ο akciji p r e m a stvarnom poprištu djelovanja. J e d n a strana u interakciji djeluje, n o do interakcije još uvijek nije došlo. Iduće faze moraju se tek d o g o d i t i : a.

d - 1 . Drugi je svjestan djelovanja Ega koje proistječe iz njegovog plana akcije. P o n o v n o se vraćamo na svijest, jer da bi došlo do interakcije, Drugi m o r a interpretirati djelovanje Ega kao smišljeno i kao o n o koje proistječe iz planova akcije Ega. c - 2 . Drugi djeluje. d - 2 . E g o je svijestan djelovanja D r u g o g kao nečega što proistječe iz njegovog ili njenog projekta akcije. Stoga, da bi došlo do interakcija, m o r a m o imati ne

238

GLAVNE TEORIJE s a m o zajedničku akciju, n e g o i obostranu osviještenost ο svijesnosti svake strane u k o n t a k t u .

S ovakvim p o v r a t k o m na analizu svijesti, Psathas^i W a k s l e r završavaju svoju analizu na istoj razini na k o j o j su je zapravo i započeli. N a r a v n o , u stvarnom svijetu, jedna cjelina akcija i reakcija vrlo rijetko završava k a o interakcionistička epizoda; proces će se, najvjerojatnije, nastaviti dalje. Iz ove analize moguće je izvući nekoliko generalizacija i primijeniti ih na f e n o m e n o l o š k u sociologiju. Prvo, prikaz postupka ilustrira zaokupljenost f e n o m e n o l o g a s individualnom razinom analize. D r u g o , na t o m nivou, f e n o m e n o l o š k i usmjerenu sociologiju više zanima svijest negoli akcija ili interakcija; njih više interesiraju psihološke pretpostavke akcije, a manje sama akcija. I a k o Psathas i W a k s l e r najavljuju da će se baviti interakcijom, većinu svoje analize posvećuju svijesti. T r e ć e , Psathas i W a k s l e r ne koriste se nikakvim p o d a c i m a u k o n v e n c i o n a l ­ n o m smislu p o j m a ; njihova analiza stoga nije empirijska. T o reflektira činjenicu da je f e n o m e n o l o g i j s k a sociologija vrhunski deskriptivna, teorijska i filozofska disci­ plina.

SOCIJALNA KONSTRUKCIJA ZBILJE Z a o k u p l j e n o s t individualnim mislima i djelovanjem bila je bez sumnje jedan o d razloga nastajanja knjige B e r g e r a i L u c k m a n n a The Social Construction of Reality 1 9 6 7 . , (Socijalna konstrukcija zbilje, prijevod 1 9 9 2 . ) u k o j o j su autori pokušali proširiti interes f e n o m e n o l o š k e sociologije i na socijalne strukture i institucije. Štoviše, autori teže integrirati individualne i socijetalne razine. Ovdje ć e m o se baviti ne s a m o o n i m što su autori učinili, nego i time k o l i k o su o d a m b i c i o z n o postavljenih ciljeva ostvarili. Knjiga B e r g e r a i L u c k m a n n a jedna je od najčitanijih i najutjecajnijih knjiga u s u v r e m e n o j sociologiji. J e d n a od njenih osnovnih kvaliteta je u t o m e što su autori preveli p o n e k a d nejasnu filozofiju Alfreda Schutza u p o j m o v e glavnog tijeka sociološke teorije. Berger i L u c k m a n n žele otići dalje od Schutzovog djela i potkrijepiti ga s M e a d o v o m socijalnom psihologijom, a djela o b o j i c e autora nadopuniti s d j e l o m M a r x a i D u r k h e i m a ο društvu i kulturi. Namjeravali su t a k o đ e r integrirati W e b e r o v o djelo ο socijalnom djelovanju s D u r k h e i m o v i m razmišljanjima ο socijalnim č i n j e n i c a m a kao izvanjskim realiteti­ m a . Povezujući m e đ u s o b n o spomenute mislioce, B e r g e r i L u c k m a n n vrlo j a s n o ističu da na integrirani način žele razmotriti "dvostruki karakter društva u p o j m o ­ vima objektivnog fakticiteta i subjektivnog značenja" ( 1 9 6 7 . : 1 8 ) . J o š je eksplicitnija izjava k o j a , k a k o se čini, ocrtava suštinu jednog pristupa socijalnoj stvarnosti koji pokušava integrirati interes i za šire i za uže socijalne f e n o m e n e : "Društvo je ljudski proizvod. Društvo je objektivna stvarnost. Čovjek je socijalni proizvod" ( s t r . 6 1 ) . D r u g i m riječima, ljudi su proizvodi o n o g istog društva koje sami stvaraju. Podnaslov knjige - Rasprava ο sociolog iji znanja - predstavlja ključ analize. N j i h o v pogled na sociologiju znanja je n e o b i č a n . Sociologija znanja se, p r e m a a u t o r i m a , zanima za socijalnu konstrukciju stvarnosti. Artikulirajući ovo stajalište, autori žele sociologiju znanja preusmjeriti od proučavanja intelektualne povijesti, p r e m a svakodnevnoj konstrukciji stvarnosti na k o j o j se svi svakodnevno angažira­ m o . N o , usprkos namjeri da raspravljaju i ο globalnim i ο užim f e n o m e n i m a , kao i najavi da će razmatrati radove M a r x a i D u r k h e i m a , ipak vrlo m a l o govore ο

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

239

objektivnosti, n a r o č i t o ο širim socijalnim strukturama, iako najdulje poglavlje u knjizi nosi naslov "Društvo kao objektivna stvarnost". S V A K O D N E V N I Ž I V O T . Berger i L u c k m a n n počinju svoju analizu na individu­ alnoj razini svakodnevnog života, u svijetu zdravorazumskog znanja. O v d j e se autori g o t o v o isključivo oslanjaju na rad Alfreda Schutza. B e r g e r i L u c k m a n n p o s e b n o se interesiraju za f e n o m e n o l o š k u tendenciju ljudi da subjektivne procese doživljavaju kao objektivnu stvarnost. P r e m a n j i h o v o m stajalištu, ljudi prihvaćaju svakodnevni život kao uređenu stvarnost; o d n o s n o , socijalna stvarnost se akteru čini neovisnom od toga kako je on p o i m a . O n a se pojavljuje već objektivirana i čini se kao da je n a m e t n u t a akteru. Najznačajnije sredstvo u tendenciji k objektivaciji je jezik koji " n e p r e k i n u t o osigurava [ljudima] nužne objektivacije uspostavljajući red u okviru kojeg n a v e d e ­ n o ima smisla i gdje svakodnevni život ima značenje za [ljude]" (Berger i L u c k ­ m a n n , 1 9 6 7 . : 2 3 ) . Stvarnost svakodnevnog života u z i m a m o k a o datu; iako se ο njoj m o ž e m o pitati, zatomljujemo razvoj takvih misli da b i s m o u njoj u g o d n o živjeli. Snaga rasprave Bergera i L u c k m a n n a leži u njihovom pogledu na društveni svijet k a o na kulturni proizvod svjesnih procesa. Rasprava B e r g e r a i L u c k m a n n a ο interakciji licem­u­lice t a k o đ e r je zanimljiva, iako malo dodaje S c h u t z o v o m radu, a nedostaju joj i detalji koje su razvili, na primjer, Psathas i F . C. W a k s l e r ( 1 9 7 3 . ) . Z a razliku od Schutza, značajna je za mikroanalizu Bergera i L u c k m a n n a , njihova želja da u svoju sociologiju uključe i individualnu razinu. U opisivanju interakcije licem-u-lice k o j u , slijedeći Schutza, t a k o đ e r nazivaju mi-odnosima, Berger i L u c k m a n n naglašavaju da o n i uključuju n e p o s r e d n u m e đ u s o b n u razmjenu značenja. U m i - o d n o s i m a postoji m n o g o m a n j e tipizacija negoli u o n i - o d n o s i m a (koji uključuju a n o n i m n e druge). D r u g i m riječi­ ma, umjesto da se ljudi m e đ u s o b n o povezuju na osnovi k u l t u r n o definiranih recepata, u m i - o d n o s i m a oni se m e đ u s o b n o odnose na personaliziranije n a č i n e . Budući da su mi-odnosi manje određeni tipizacijama, ostaje više širine za pregovaranje među akterima. M e đ u t i m , kako se udaljavamo o d n e p o s r e d n i h licem-u-lice o d n o s a prema o d n o s i m a s ljudima s kojima smo u manje i n t i m n o m k o n t a k t u ili s m o stranci, sve je veća mogućnost tipizacija, a manja ličnih k o n t a k a ta. D r u g i m riječima, naši odnosi s drugima, t i j e k o m o n i - o d n o s a sve progresivnije postaju impersonalniji i stereotipniji. Z n a č e n j e tipizacija za B e r g e r a i L u c k m a n n a ilustrirano je njihovom definicijom socijalne strukture koja u o p ć e nije u skladu s objektivnim p o g l e d o m na takve strukture. Socijalne strukture definiraju k a o "uku­ pan zbroj onih tipizacija i povratnih obrazaca interakcije koji su uz njihovu p o m o ć uspostavljeni" (str. 3 3 ) . J e z i k je, k a o i m n o g i m drugim f e n o m e n o l o z i m a , vrlo značajan i Bergeru i L u c k m a n n u , n a r o č i t o kada ga stavljaju u o d n o s s p r o c e s o m tipizacije. B e r g e r i L u c k m a n n smatraju jezik specifičnom f o r m o m procesa "označivanja", p o d t i p o m objektivacije koji se razlikuje od eksplicitne potrebe predstavljanja objašnjenja za najšira subjektivna značenja. J e z i k predstavlja sistem glasovnih simbola, najvažniji sistem simbola u društvu. N j e g o v o značenje je u t o m e što m o ž e biti odvojen o d "ovdje i sada", od licem-u-lice interakcije i što m o ž e prenositi značenja koja nisu neposredni sadržaji subjektivnosti. J e z i k t a k o đ e r omogućava raspravu ο stvarima koje nikada nismo o s o b n o doži­ vjeli i možda ih nikada n e ć e m o ni doživjeti. O n nam t a k o đ e r p o m a ž e da akumuli­ r a m o značenja i znanja koja m o g u biti prenesena budućim g e n e r a c i j a m a . N a ove i

240

GLAVNE TEORIJE

slične načine, jezik je, u B e r g e r o v o m i L u c k m a n n o v o m sistemu, najvažnija socijal­ na struktura: "Jezik susrećem kao stvarnost izvan m e n e , k o j a na m e n e djeluje prisilno" (str. 3 8 ) . Berger i L u c k m a n n ovdje podsvjesno preuzimaju D u r k h e i m o v o stajalište ο jeziku kao ο vanjskoj i prinudnoj socijalnoj činjenici. M e đ u t i m , ovo predstavlja izuzetak od njihove opće tendencije da vrlo malo pažnje obraćaju socijalnim strukturama i objektivnim dijelovima društva.

OBJEKTIVNE KOMPONENTE DRUŠTVA. Usprkos naglašavanju važnosti jezi­ ka, B e r g e r i L u c k m a n n su najslabiji kada analiziraju objektivne k o m p o n e n t e društva. N a primjer, oni definiraju socijalnu strukturu samo k a o povratne obrasce djelovanja. U poglavlju naslovljenom "Društvo kao objektivna stvarnost", prven­ stveno se zanimaju za proces kojim je svijet, onakav kakav jest, proizveden, te k a k o je stvoren osjećaj ο njegovoj objektivnosti. O n i t a k o đ e r pažljivo podsjećaju čitatelje da taj osjećaj, ma kakvu god objektivnu stvarnost m o ž e m o "stvarno" naći "tamo vani", predstavlja ljudski proizvod. INSTITUCIONALIZACIJA.

Ispod procesa kojim se stvara osjećaj ο socijalnoj stvarnosti leži činjenica da ljudi m o r a j u eksternalizirati; ljudi j e d n o s t a v n o moraju proizvoditi sve o n o što osigurava preživljavanje i interakciju jednih s drugima. U procesu eksternalizacije, ljudi razvijaju uobičajene obrasce djelovanja i interaktiranja iz pređašnjih situacija. Ž i v o t bi bez običaja bio n e m o g u ć . B i l o bi vrlo teško odlučiti ο j a s n o m smjeru akcije u svakoj novoj situaciji. U o b i č a j e n e akcije predstavljaju pozornicu za razvoj institucionalizacije. O n a se dešava o n d a kada ljudi razvijaju tipizacije ο o n o m e što će najvjerojatnije drugi učiniti u datoj situaciji. B e r g e r i L u c k m a n n definiraju instituciju k a o vrstu reci­ p r o č n o g p r o c e s a tipizacije. Ovakav mikroskopski k o n c e p t institucije dosta je različit od većine sociologijskih k o n c e p a t a institucija. Iako za B e r g e r a i L u c k m a n na institucije nisu globalni f e n o m e n i , one su ipak neovisne, izvanjske i prinudne. O n i drže da institucije "kontroliraju ljudsko ponašanje propisujući unaprijed defi­ nirane obrasce ponašanja" (Berger i L u c k m a n n , 1 9 6 7 . : 5 5 ) . T i j e k povijesti o m o g u ć a v a tim institucijama postizanje objektivnosti. M e đ u t i m , kada raspravljaju ο takvim institucijama, B e r g e r i L u c k m a n n t a k o đ e r ο njima raspravljaju k a o ο subjektivnim e l e m e n t i m a : "To znači da se institucije što su se sada kristalizirale ... doživljavaju kao nešto što postoji preko i iznad pojedinaca koji ih u tom trenutku 'slučajno' utjelovljuju. Drugim riječima, institucije se sada doživljavaju tako da posjeduju vlastitu stvarnost koja se pojedincu suprotstavlja kao vanjska, prisilna činjenica" (Berger i Luckmann, 1 9 6 7 . : 5 8 ; kurziv naš;. Naglašavajući doživljavanje institucija, a ne njihovu izvanjsku stvarnost, Berger i L u c k m a n n iskazuju svoju naklonost prema subjektivnom vrlo j a s n o , pa čak i o n d a kada se bave s izvanjskim stvarnostima. D j e c a doživljavaju insititucionalni svijet kao objektivnu stvarnost; o n a je, da­ kle, bila prije njih i bit će tu i poslije njih. Kada pojedinci odrastu, svoje biografije shvaćaju k a o epizode u objektivnoj povijesti društva. Različite institucije u okviru društva tendiraju da se "drže skupa", n o , prema stajalištu B e r g e r a i L u c k m a n n a , to ne proistječe iz njihovih objektivnih karakteri­ stika, n e g o iz tendencije ljudi da ih doživljavaju na taj način. D r u g i m riječima.

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

241

b i t n o je znanje k o j e ljudi ο društvu akumuliraju. Stoga se sociologija m o r a u s r e d o ­ točiti na to k a k o ljudi rekonstruiraju svoje znanje ο socijalnoj stvarnosti ne s a m o u okviru historijske proizvodnje svijeta, nego i u k o n t i n u i r a n o j kreaciji tog svijeta na svakodnevnoj razini. U L O G E . B e r g e r o v o i L u c k m a n n o v o određenje uloga tipično je za njihovo poi­ manje objektivne socijalne stvarnosti. Z a njih, uloge su tipizacije o n o g a što se o d aktera m o ž e očekivati u datim socijalnim situacijama. Uloge ne treba miješati s objektivnim položajima, što je vidljivo u radu mnogih autora. Uloga je, za B e r g e r a i L u c k m a n n a , vrlo važna jer predstavlja posrednika ili vezu između širih i užih svjetova. U njihovim rukama o n a , međutim, služi samo k a o posrednik između kulture i svijesti. "Analiza uloga je za sociologiju znanja p o s e b n o važna jer otkriva posredovanje između makroskopskih univerzuma značenja objektiviranih u druš­ tvu, i načina na koje ti univerzumi bivaju pojedincima subjektivno stvarni" (str. 7 9 ; kurziv n a š ) . P O S T V A R E N J E . Postvarenje je p o s e b n o značajno sredstvo za integriranu raspra­ vu ο s o c i j a l n o m svijetu, međutim, Berger i L u c k m a n n ograničavaju njegovu k o r i ­ snost o b z i r o m na način na koji ga koriste. O n i definiraju postvarenje isključivo kao subjektivni f e n o m e n : (postvarenje je) "prihvaćanje ljudskih pojava k a o stvari, dakle u o d r e d n i c a m a neljudskog ili možda nadljudskoga" (str. 8 9 . ) . Postvarenje je tendencija shvaćanja ljudskih proizvoda kao da su oni nešto drugo - "prirodne činjenice, rezultati kozmičkih zakona ili manifestacije božanske volje" (str. 8 9 . ) . D r u g i m riječima, ljudi jednostavno gube iz vida postojanje dijalektičkog o d n o ­ sa koji postoji imeđu njih samih i njihovih proizvoda. Ljudi m o g u objektivirati socijalne f e n o m e n e , a da ih ne postvare; dakle, mogu proizvesti p r e d m e t e i vidjeti svijet u objektivnim p o j m o v i m a , a da pri t o m e ne zaborave da su ih sami proizveli. U svakom slučaju, Berger i L u c k m a n n apsolutno ne posvećuju nikakvu pažnju drugim aspektima postvarenja - o d n o s n o stupnju u k o j e m društvo, k a o rezultat subjektivnih procesa koji opisuju objektivno, zadobiva vlastiti život. L E G I T I M A C I J E . Slijedeći tendenciju ignoriranja objektivnih struktura, B e r g e r i L u c k m a n n vrlo široko raspravljaju ο legitimiranjima ili ο objašnjenjima i opravda­ njima institucionalnog sistema. O v d j e se p o n o v n o , umjesto da raspravljaju ο samim strukturama, Berger i L u c k m a n n usredotočuju na znanje koje se koristi da podrži postojanje struktura: "Legitimacija Objašnjava' institucionalni p o r e d a k time što njegovim objektiviranim značenjima pripisuje kognitivnu valjanost. Legi­ timacija opravdava institucionalni poredak time što njegovim praktičnim i m p e r a ­ tivima daje n o r m a t i v n o dostojanstvo" (str. 8 3 . ) . Akcent nije na strukturama k o j e se legitimiraju, n e g o na sredstvima kojima se legitimiraju. K R I T I K A . Poglavlje iz ove knjige ο društvu kao objektivnoj zbilji raspravlja zapravo ο subjektivnim f e n o m e n i m a . U sljedećem poglavlju - ο društvu k a o subjektivnoj zbilji ­ Berger i L u c k m a n n raspravljaju ο procesu socijalizacije, ο procesu p o m o ć u kojeg kulturni f e n o m e n i komuniciraju i internaliziraju se u svijesti. O v o poglavlje vrlo m a l o dodaje e l e m e n t a r n o m znanju ο socijalizaciji. Berger i L u c k m a n n pružaju s k o r o p o t p u n o čisto subjektivno o d r e đ e n j e socijal­ nog svijeta. M e đ u t i m , budući da su jasno istaknuli intenciju da u o v o j knjizi prezentiraju sociologiju znanja, ovo možda nije u potpunosti poštena kritika.

242

GLAVNE TEORIJE

Štoviše, približavajući se kraju knjige, oni priznaju potrebu za s t r u k t u r a l n o m s o c i o l o g i j o m koja bi nadopunila njihovu subjektivnu orijentaciju (str. 1 8 6 ) . Pa ipak, podložni su kritici zbog obećanja da će učiniti nešto više o d subjektivne sociologije, uključujući integriranje Freuda, M e a d a i W e b e r a ο s o c i j a l n o m djelo­ vanju i M a r x a i D u r k h e i m a ο socijalnim strukturama ­ a to nisu uradili. Štoviše, m n o g o je važnije o n o što su obećali u svojoj stožernoj izjavi: "Društvo je ljudski proizvod. Društvo je objektivna stvarnost. Č o v j e k je društve­ ni proizvod" (str. 6 1 ) . O n i , međutim, u o p ć e nisu uspjeli stvoriti sliku ο društvu k a o ο o b j e k t i v n o j stvarnosti; ukupna njihova dijalektika gubi stoga vrlo m n o g o od svoga značenja. U M a r x o v i m bi rukama slična rasprava bila m n o g o j a č a zbog njegovog snažnog osjećaja za bitne strukture društvenog svijeta k a o i za t e š k o ć e k o j e stoje pred pokušajima prevladavanja spomenutih struktura. B e r g e r i Luck­ m a n n bili su u pravu kada su istaknuli da im je p o t r e b n a M a r x o v a sociologija, n o na žalost to nisu sprovodili. Usprkos oštroj kritici Bergera i L u c k m a n n a u o v o m odjeljku, m o r a ih se pohvaliti zbog n a p o r a da prošire f e n o m e n o l o g i j u onkraj njenih tradicionalnih orijentacija proučavanja svijesti. Neuspjeh da to na zadovoljavajući način učine i sa socijalnim strukturama, unatoč priznatoj želji da u t o m e uspiju, ne znači da f e n o m e n o l o g i j s k a sociologija u svoj pristup ne m o ž e integrirati interes i za socijal­ nu strukturu, n o takav bi poduhvat bio težak. F e n o m e n o l o g i j s k a će sociologija m o ž d a biti u stanju razmatrati i šire društvene strukture, n o t o tek treba pokazati. N j e n a snaga i dalje leži u razumijevanju svijesti i njenih o d n o s a s a k c i j o m i i n t e r a k c i j o m , kao i u proučavanju kulture i njenih ograničavajućih u č i n a k a na aktere.

ETNOMETODOLOGIJA \

U skladu sa svojim grčkim porijeklom, pojam etnometodologija doslovno označava m e t o d e koje ljudi koriste u dnevnim situacijama. O s n o v n i interes e t n o ­ m e t o d o l o g i j e "je demonstrirati k a k o je društvo tekuće p r a k t i č n o ostvarenje r a c i o ­ nalnih p o j e d i n a c a " (Weigert, 1 9 8 1 . : 3 8 ) . E t n o m e t o d o l o g i j u je "izmislio" H a r o l d G a r f i n k e l u 1 9 4 0 - i m godinama. O t a d a se izuzetno proširila i razvrstala u m n o g o ­ b r o j n e pravce. D o n Z i m m e r m a n stoga zaključuje da ne postoji s a m o j e d n a , nego n e k o l i k o e t n o m e t o d o l o g i j a . E t n o m e t o d o l o g i j a danas, prema Z i m m e r m a n u , " o b u ­ hvaća velik broj više ili manje odvojenih, često puta nesukladnih pravaca istraživanja" ( 1 9 7 8 . : 6 ) . Z a p o č e t ć e m o s o v o m raznolikošću i opisati veći b r o j raznih studija ostvarenih s e t n o m e t o d o l o š k o g stajališta. O s n o v i c a e t n o m e t o d o l o ­ gije leži u tim specifičnim proučavanjima, a ne u o p ć i m teorijskim ili p r o g r a m a t skim postavkama (Sharrock i Anderson, 1 9 8 6 . ) . Z a e t n o m e t o d o l o g e "istraživanje i teoretiziranje m o r a biti izvedeno t a k o da je teoretiziranje povezano uz materijal dobiven istraživanjem" ( S h a r r o c k i A n d e r s o n , 1 9 8 6 : 4 0 ) . Pa ipak, e t n o m e t o d o l o g i j a je i zajednička cjelina ideja ο k o j i m a ć e m o raspraviti poslije demonstriranja nekih specifičnih analiza. D a bismo čitatelju dali o p ć u orijentaciju ο s p o m e n u t i m proučavanjima, ponovit ć e m o definiciju e t n o m e ­ t o d o l o g i j e koju smo naveli u 2 . poglavlju: o n a predstavlja proučavanje "cjeline u o b i č a j e n o g znanja i dosega procedura i razmatranja p o m o ć u kojih o b i č n i član društva stvara smisao, nalazi svoju orijentaciju i djeluju u okviru o k o l n o s t i u k o j i m a se i sam nalazi" (Heritage, 1 9 8 4 . : 4 ) .

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

243

Glavna podgrana e t n o m e t o d o l o g i j e je konverzacijska analiza ili "opis i o b j a š ­ njenje k o m p e t e n c i j a koje govornici upotrebljavaju i na nju se oslanjaju participira­ jući u smišljeno socijalno organiziranoj interakciji", o d n o s n o , "procedure uz p o ­ m o ć kojih učesnici u konverzaciji izgrađuju svoje vlastito ponašanje, razumiju ga, shvaćajući i ponašanje drugih" (Heritage i Atkinson, 1 9 8 4 . : 1 ) . Konverzacijska analiza utvrđuje red i pravilnosti nastale i p r o n a đ e n e u konverzaciji ljudi. E t n o m e t o d o l o z i se u o p ć e n i t o m smislu bave ponašanjem, a konverzacijski se analitičari usredotočuju na specifična ponašanja - konverzaciju. M e t o d o l o š k i , konverzacijski se analitičari usmjeravaju na situacije k o j e su se p r i r o d n o dogodile, često koristeći audio i video vrpce. Ovakva m e t o d a o m o g u ć a ­ va da informacije teku iz stvarnog svijeta, a ne da ih istraživač n a m e ć e s t v a r n o m svijetu. Istraživač može ispitivati i p o n o v n o ispitivati stvarne konverzacije, a ne svoje bilješke ο njima. O v a tehnika također o m o g u ć a v a istraživaču da organizira krajnje detaljne analize razgovora. Konverzacijska analiza osniva se na pretpostavci da^ je konverzacija k a m e n temeljac svih drugih oblika ponašanja o s o b a . Konverzacija je najprodorniji oblik interakcije, a "sastoji se od najispunjenije matrice društveno organiziranih k o m u ­ nikacijskih praksa i procedura" (Heritage i Atkinson, 1 9 8 4 . : 1 3 ) . Opisujući k o n verzacijsku analizu, no možda ipak više govoreći ο e t n o m e t o d o l o g i j i o p ć e n i t o , H a r v e y Sacks kaže: " M o g u ć e je da će precizno proučavanje malih f e n o m e n a dovesti do većeg razumijevanja načina na koje ljudi postupaju" ( 1 9 8 4 . : 2 4 ) .

Primjeri iz etnometodologije H O D A N J E ("Izvođenje" hodanja) R i j e t k o je itko od nas ikada razmišljao ο zdravorazumskom znanju i p r o c e d u r a m a uključenim u h o d a n j e , najmanje pak ο t o m e da bi t o m o g l o biti p r e d m e t o m sociološke analize, a to je upravo o n o što su A. Lincoln Ryave i J a m e s N . S c h e n k e i n ( 1 9 7 4 . ) učinili. O n i se ne zanimaju j e d n o s t a v n o za h o d a n j e , n e g o i za "izvođenje" h o d a n j a . I a k o svi posjedujemo rutinu, o d n o s n o sustavnu praksu h o d a n j a , m o r a m o tu rutinu koristiti da "izvodimo" hodanje. Štoviše, m o r a m o t o raditi u skladu s kretanjem drugih ljudi, koji hodaju s nama, prema n a m a ili pokraj nas; drugim riječima, hodanje je usklađeno postignuće članova zajednice. Ryave i S c h e n k e i n proučavaju hodanje ne samo da bi razumjeli taj specifičan čin, n e g o da bi shvatili ukupan raspon takvih f e n o m e n a : "Raspravljajući ο uobičajenim f e n o m e n i m a , kakvi su, na primjer, p r o b l e m a t i č n a postignuća članova društva, n a d a m o se izgra­ diti veće razumijevanje socijalnih f e n o m e n a p o m o ć u takvih tekućih situiranih postignuća" ( 1 9 7 4 . : 2 6 5 ) . O s n o v i c u njihovog istraživanja predstavljala je serija video traka ljudi koji hodaju. N j i h o v najvažniji interes usmjerio se na proučavanje načina na koji ljudi "navigaju" i izbjegavaju sudare. D a bi se hodanje uspješno odvijalo, ljudi ne m o r a j u s a m o prepoznati što drugi rade, nego i sami proizvesti adekvatnu strategiju h o d a n j a . O v o je iznenađujući primjer k a k o , koristeći e t n o m e t o d o l o g i j u , sociolozi m o g u na osnovi sasvim jednostavnih situacija demonstrirati njihov p r o b l e m a t i č n i karakter. U z m i m o , na primjer, slučaj uspješnog zajedničkog hodanja. D a bi se uspješno zajedno h o d a l o , šetači m o r a j u poštovati zajednički obrazac. N a primjer, m o r a j u

244

GLAVNE TEORIJE

biti odgovarajuće blizu jedan d r u g o m e . A k o jedan učesnik žuri ili zaostaje, on se m o r a angažirati u " p o p r a v n o m radu" da bi se zajedničko hodanje p o n o v n o uspo­ stavilo. Šetač m o ž e požuriti ili usporiti ili pak objasniti (odmah ili kasnije) zašto su on ili o n a izvan ritma zajedničkog hodanja. U k o l i k o učesnik odbije angažiranje u " p o p r a v n o m radu" i nastavlja izvan linije zajedničkog kretanja, to m o ž e postati značajna opasnost za stvarnost zajedničkog h o d a n j a . Čin zajedničkog kretanja t a k o đ e r omogućavaju izvođenja cjeline različitih rad­ nji: "Na primjer, razgovor, m o g u ć n o s t razgovora, dodirivanje, smijanje, nuđenje cigareta ili slatkiša, odvajanje itd. - sve je to m o g u ć e i o č e k i v a n o s a m o zbog jednostavne činjenice zajedničkog hodanja" ( 2 7 2 ) . Ryave i Schenkein također vide i pojedinačno kretanje kao socijalno postignuće. Primjerice, na koji će način usamljeni šetač izbjeći dojam zajedničkog hodanja kada on ili ona prolazi na ulici pokraj drugog usamljenog šetača? Videotrake Ryavea i Schenkeina otkrivaju da osoba koja se kreće upravlja smjerom, ritmom i orijentacijom kretanja, kao i kretanjem tijela tako da je trenutak zajedničkog kretanja samo prola­ zan. Slično t o m e , potrebno je dosta rada da se izbjegne kršenje pravila za vrijeme zajedničkog hodanja. N a primjer, vrlo se lako može pomisliti da netko nepoznat "slijedi" nekoga na ulici. Način na koji netko prilazi drugome može se učiniti opasnim. D a bi se izbjegli takvi poremećaji ili pojave kršenja obrazaca, šetači moraju biti ne samo svjesni da su takve situacije i ideje moguće, nego da i sami moraju biti spremni poduzeti akcije koja će spriječiti pojave takvih događaja.

TELEFONSKI RAZGOVORI: IDENTIFIKACIJA I PREPOZNAVANJE U o v o m primjeru, kao i u ostala četiri koji slijede, obratit ć e m o pažnju na konverzacijsku analizu. Cilj ovakvih analiza je proučiti pretpostavljene načine organiziranja razgovora. Konverzacijska analiza proučava o d n o s e između izgovo­ renih fraza, a ne odnose između govornika i slušača ( S h a r r o c k i Anderson. 1986.-.68). E m a n u e l A. S c h e g l o f f ( 1 9 7 9 . ) svoje istraživanje otpočinjanja telefonskih razgo­ v o r a smatra dijelom širih n a p o r a za boljim razumjevanjem organiziranog karakte­ ra socijalnih interakcija: "Rad na kojem smo moje kolege i ja angažirani odnosi se na organiziranje socijalne interakcije. Ovdje proučavamo materijale s kojima radimo - audio i video trake prirod­ no izvedenih interakcija koje transkribiramo, razvijajući interes za otkrivanje i opisiva­ nje uređenih fenomena od kojih se razgovor i interakcija sastoje, kao i interes za utvrđivanje sistematskih organizacija pomoću kojih su navedeni fenomeni proizvedeni" (Schegloff, 1 9 7 9 . : 2 4 ; kurziv naš). Interes Schegloffa i njegovih suradnika proširio se i na druge organizirane f e n o m e n e u interakciji kakvi su, na primjer, događaj p r e o k r e t a u r a z g o v o r i m a kao i načini na koje sugovornici pokušavaju popraviti prekide u n o r m a l n o j konverzacijskoj p r o c e d u r i . O s i m toga, oni se interesiraju i za ukupnu strukturu razgovora k o j a o b u h v a ć a otpočinjanje i zaključivanje razgovora, i redovitost pojavljivanja nutarnjih sekvenci razgovora. U t o m kontekstu S c h e g l o f f se interesira za otpočinjanje t e l e f o n s k o g razgovora koji definira kao "mjesto u k o j e m se određeni tip konverzacije otvara i koji može biti jasno prihvaćen, usvojen, odbijen, modificiran - u k r a t k o , razgovor u početku konstituiraju strane koje u njemu učestvuju" (str. 2 5 ) . Iako razgovor koji n e t k o

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

245

vodi p r e k o t e l e f o n a u biti nije različit od razgovora licem-u-lice, u č e s n i c i m a nedostaje vizualni k o n t a k t . S c h e g l o f f se usredotočuje na jedan e l e m e n t t e l e f o n s k e konverzacije koji se ne može naći u licem-u-lice konverzaciji - sekvencu u k o j o j strane koje n e m a j u nikakav vizualni k o n t a k t identificiraju i prepoznaju jedna drugu. U svom istraživanju, S c h e g l o f f se oslanja na podatke iz 4 5 0 o t p o č i n j a n j a telefonskih razgovora. Utvrdio je da su ta telefonska o t p o č i n j a n j a razgovora najčešće vrlo izravna i standardizirana: a. "Halo." b. "Sharon?" a. "Bok." Ili: a. "Halo." b. "Zdravo. Charlie?" a. "O, bok." (Schegloff, 1 9 7 9 . : 5 2 ) . M e đ u t i m , neki primjeri otpočinjanja telefonskih razgovora "izgledaju i zvuče svojstveno - predstavljaju s k o r o virtuozne izvedbe" (str. 6 8 ) . A. "Halo." B. "Halo. Margie?" A. "Da." B. "Hmmm, mi ovdje bojimo stan i uredujemo ga u antiknom stilu." A. "Stvarno?" B. "Hm, daa." A. "Da, da..." B. "Hm, daa..." A. "Hm..." B. "Ne vraćamo tuđi alat na vrijeme, je li..." (smijeh) A. "Hm, daa, tako je." (smijeh) B. "Zao mi je da to još nisam uvidio..." (Adaptirano iz Schegloff, 1 9 7 9 . : 6 8 ) . I a k o je ovaj primjer možda različit od uobičajenog p o č e t k a t e l e f o n s k o g razgovora, o t p o č i n j a n j a imaju svoju internu organizaciju. O n a su "uređena sistematskom s e k v e n c i o n o m organizacijom, koja je prilagođena i ugrađena u razgovor uključe­ nih strana, a p r e m a posebnim uvjetima" (str. 6 8 ) . N a primjer, p r e t h o d n i primjer t e l e f o n s k o g razgovora g o t o v o je p o t p u n o nerazumljiv ako ne shvatimo da " B " zove da bi se ispričao zbog predugog zadržavanja alata koji pripada "A". " B " izvodi šalu spominjući m n o g o b r o j n e aktivnosti (bojenje, uređivanje u a n t i k n o m stilu) i tek na s a m o m kraju razgovora, kada se obadvije strane nasmiju, dolazi do isprike. S c h e g l o f f zaključuje da treba ispitivati i vrlo specifične slučajeve zbog njihovog organizacijskog obrasca: "Posebne slučajeve treba ispitivati zbog njihovih lokalnih, interakcijskih, biografskih, etnografskih ili nekih drugih svojstvenih interesa. Isti se materijal može ispitivati tako da se formalnu organizaciju izdvoji iz lokalnih specifičnosti. Za one koji proučavaju interakciju, centar pažnje zaokuplja organizacija pomoću koje biva postignuta djelat­ nost socijalnog života" (Schegloff, 1 9 7 9 . : 7 1 ) .

246

GLAVNE TEORIJE

IZAZIVANJE SMIJEHA Gail J e f f e r s o n ( 1 9 7 9 . ; vidi i J e f f e r s o n , 1 9 8 4 . ) proučava kako je n e t k o svjestan t r e n u t k a u k o j e m se od njega tijekom razgovora očekuje da se nasmije. L a i č k o mišljenje najčešće smatra da je smijeh p o t p u n o slobodan, spontan događaj koji se pojavljuje t i j e k o m razgovora ili interakcije. M e đ u t i m , G . J e f f e r s o n utvrđuje p o s t o ­ janje n e k o l i k o strukturalnih karakteristika izgovorenih riječi koje su smišljene da izazovu sugovornika na smijeh. Prvi element je stavljanje smiješnog na kraj izgo­ vorene r e č e n i c e : Dan. "Da, mislio sam da to nije toliko uočljivo. Nisi li me čula kada sam ti rekao da si narkomanka ... ha, ha" Dolly."Ha, ha, ha." (Adaptirano iz Jefferson, 1 9 7 9 . : 8 0 ) . Sljedeći način ο k o j e m izvještava J e f f e r s o n o v a je smijeh unutar razgovora, na primjer, u sredini r e č e n i c e : A. "Ti znaš da ja nisam ... ti znaš." B. "Dovraga, ti znaš da se ja suzdržavam". (Ha, ha.) A. "Hm, daa, ha, ha." (Adaptirano iz Jefferson, 1 9 7 9 . : 8 3 ) . J e f f e r s o n iz navedenih primjera zaključuje da je pojava smijeha negoli t o m i s l i m o :

organiziranija

"Očigledno je da poredak alternativnih odgovora za osobu koja će se možda nasmijati nije toliko slobodno organiziran koliko bi se to na prvi pogled moglo pretpostaviti; odnosno, problem nije u tome da se nešto mora dogoditi, smijeh ili bilo što drugo, nego da će se smijeh dogoditi slobodno ili na nečiji poziv" (Jefferson, 1 9 7 9 . : 8 3 ) . J e f f e r s o n se interesirala ne samo za donošenje odluke ο t o m e da li da se nasmijem o , nego i za otklanjanje poziva na smijeh. O n a utvrđuje da tišina poslije n e k o g poziva na smijeh nije dovoljna, nego da je potreban vrlo jasan signal koji će značiti odbijanje poziva na smijeh. A k o n e t k o , na primjer, odbije poziv na smijeh, u o b i č a j e n a strategija je da o d m a h n a k o n p o č e t k a g o v o r n i k o v a smijeha, započne ozbiljnu raspravu.

POTICANJE APLAUZA J o h n Heritage i David G r e a t b a t c h ( 1 9 8 6 . ) , oslanjajući se na rad J . M a x w e l l A t k i n s o n a ( 1 9 8 4 a . ; 1 9 8 4 b . ) nedavno su proučavali retoriku britanskih političkih g o v o r a i otkrili o s n o v n a sredstva p o m o ć u kojih govornici potiču aplauz kod publike. O n i tvrde da se aplauz potiče "izjavama koje su verbalno k o n s t r u i r a n e (a) da nešto naglase i time istaknu sadržaj koji su izgovorili nasuprot drugim izgovo­ renim materijalima i (b) da isplaniraju pojavu jasne završne točke ο aspektu ο k o j e m se raspravlja" (Heritage i G r e a t b a c h , 1 9 8 6 . : 1 1 6 ) . Naglasak govori publici da bi aplauz bio ispravan na o d r e đ e n o m mjestu, a p o r u k a da jasan završni naglasak tek slijedi o m o g u ć u j e publici da započne aplaudirati više ili manje

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

247

zajednički. Analizirajući britanske političke govore, H e r i t a g e i G r e a t b a c h otkriva­ ju sedam osnovnih retoričkih sredstava: 1.

Kontrast. N a primjer, političar m o ž e zastupati sljedeću tezu; "previše je n o v a c a p o t r o š e n o za r a t . . . a premalo za mir". T a k v a izjava potiče aplauz zbog naglaska koji je prvo iznijet u negativnom, a zatim u pozitivnom^ smislu. Publika također može anticipirati kada da započne aplaudirati u skladu s otvaranjem drugog dijela r e č e n i c e , kada je već prva polovica završila.

2.

Nabrajanje. N a b r a j a n j e političkih p r o b l e m a , a n a r o č i t o često korištena p o d j e ­ la na tri dijela, osigurava naglasak k a o i jasnu završnu t o č k u k o j u publika m o ž e anticipirati. Rješenje - slagalica. U o v o m slučaju, političar za javnost prvo postavlja p r o ­ b l e m kao slagalicu, a zatim daje rješenje. O v o dvostruko prezentiranje p r o b l e ­ m a s a m o p o sebi osigurava naglasak, a publika m o ž e anticipira završetak izjave na kraju rješenja. Najava - naglasak. Ovdje političar predlaže da dade n e k u izjavu, a zatim je i daje. Kombinacija. O v a tehnika uključuje korištenje dvaju ili više sredstava koja su upravo n a b r o j a n a . Zauzimanje položaja. O v a tehnika predstavlja inicijalni opis stanja stvari ο č e m u bi govornik t r e b a o imati čvrst i jasan stav. M e đ u t i m , u prvom t r e n u t k u , t o se prezentira bez šire p r o c j e n e . T e k na k o n c u govornik nudi svoj ili njezin o s o b n i stav. Postizanje. Ovaj se slučaj događa onda kada publika adekvatno ne o d g o v o r i na p o s e b n u p o r u k u . U t o m se slučaju govornik m o r a aktivno angažirati da postigne aplauz, p o n o v n o izvodeći, na primjer, svoju o s n o v n u tezu.

3.

4. 5. 6.

7.

U proučavanju konferencija političkih stranaka, Heritage i G r e a t b a t c h tvrde da ovih sedam načina m o g u objasniti otprilike 2/3 ukupnog b r o j a aplauza. O d navedenih sedam, kontrast kao sredstvo izazivanja aplauza (koji objašnjava otpri­ like 2 5 % pojava aplaudiranja) najčešće je korištena t e h n i k a . O s i m navedenih sedam t e h n i k a , način na koji govornik upućuje svoju poruku ("intonacija glasa, ritam govora i geste"), t a k o đ e r je važan (Heritage i G r e a t b a t c h , 1 9 8 6 . : 1 4 3 ) . K o n a č n o , autori ističu da ovih sedam načina nisu ograničeni samo na političke g o v o r e , n e g o da postoje i u reklamnim p o r u k a m a , uvodnicima novina, znanstve­ nim r a d o v i m a itd. U biti, oni zaključuju da su navedena sredstva ukorijenjena i da su o s n o v a n a u svakodnevnoj prirodnoj konverzacijskoj interakciji. Implikacija iznijetoga je ta da svi svakodnevno koristimo navedena sredstva k a k o bi p r o u z r o ­ čili pozitivne reakcije onih s k o j i m a i n t e r a k t i r a m o . INTERAKTIVNO POJAVLJIVANJE REČENICA C h a r l e s G o o d w i n ( 1 9 7 9 . ) doveo je u pitanje klasičnu lingvističku pretpostavku p o k o j o j se rečenice m o g u ispitivati izolirano od procesa interakcije u k o j e m nastaju. O n smatra da "rečenice nastaju u razgovoru" ( G o o d w i n , 1 9 7 9 . : 9 7 ) . Č i n j e n i c a je da "govornik m o ž e rekonstruirati sadržaj rečenice dok je izgovara da bi zadržao njenu prikladnost o n i m a kojima je upućuje" ( 9 8 ; kurziv naš). G o o d w i n o v osnovni naglasak jest da govornici t i j e k o m svojih govora p o ­ svećuju veliku pažnju slušateljima. U k o l i k o ovi reagiraju v e r b a l n o , grimasama ili

248

GLAVNE TEORIJE

p o k r e t i m a tijela, govornik prilagođuje rečenicu takvim reakcijama. R e a k c i j e pu­ blike o m o g u ć a v a j u govorniku da ocijeni je li njegov naglasak p o g o d i o pravo značenje te, a k o nije, da promijeni strukturu r e č e n i c e . U p o n e š t o k o m p l i c i r a n o m razgovoru koji je analizirao, G o o d w i n opisuje neke od p r o m j e n a koje su se desile u procesu izgovaranja r e č e n i c e : "Tijekom izvođenja rečenice, dva puta je rekonstruirano otkrivanje značenja Johnove rečenice, novi je segment pridodat, a drugi je izbrisan prije negoli je uopće bio proizve­ den, ali je zamijenjen drugim segmentom. Rečenica koja je konačno izgovorena, proi­ stekla je kao proizvod dinamičkog procesa interakcije između govornika i slušatelja tijekom zajedničkog razgovora" (Goodwin, 1 9 7 9 . : 1 1 2 ) . D r u g i m riječima, rečenice nastaju kao proizvodi zajedničkog p r o c e s a . FORMULACIJE H e r i t a g e i W a t s o n ( 1 9 7 9 . ) interesirali su se za postupak stvaranja reda u r a z g o v o ­ ru. Ovaj su p r o b l e m stavili u kontekst općih e t n o m e t o d o l o š k i h interesa: "Osnovni interes etnometodološkog rada je analiza praktičnog sociološkog rasuđivanja kroz koji se socijalna aktivnost utvrđuje mjerljivom i organiziranom. Pretpostavka koja proistječe iz navedenog je značenje da se sve scenske karakteristike socijalne interakcije [na primjer, biografije, događaji, ličnosti, lokacije] odvijaju i utemeljuju kao promišljena praktična postignuća kroz koja uključeni u interakciju pokazuju jedni drugima svoju kompetenciju u praktičnom upravljanju socijalnim poretkom. Naš interes kao analitiča­ ra je eksplicirati, u odnosu na situacije koje se prirodno događaju, upotrebu metode kojom bi se to uređivanje moglo učiniti vidljivim, da bi se njime upravljalo i prepoznalo od strane učesnika" (Heritage i Watson, 1979.-.123-124). Specifičan interes ovakvog tipa istraživanja je onaj aspekt u k o j e m k o n v e r z a c i j ski p o r e d a k sam za sebe postaje p r e d m e t o m razgovora učesnika. Specifičnije, istraživači se interesiraju za formulacije, koje definiraju kao dio konverzacije a koje se koriste da bi se opisala ta ista konverzacija. N j i h o v je interes p o s e b n o usmjeren n a r o č i t o m tipu formulacije u k o j o j akter teži "odrediti stanja stvari k o j a su već opisana i d o g o v o r e n a (djelomično ili u cjelini) u p r e t h o d n o m razgovoru" (str. 1 2 6 ) . Konverzacija koju H e r i t a g e i W a t s o n koriste previše je dugačka da b i s m o je ovdje prikazali u cijelosti, n o sljedeći o d l o m a k koji n a v o d i m o dat će n a m o s n o v n u sliku ο t o m e što o n i smatraju pod formulacijama: A. B. A. B. A.

"Bio sam toliko potišten da ..." "Da." "... da sam se popeo na ogradu mosta." "Ti si se spremao počiniti samoubojstvo zbog ..." "Da, ja sam tako debeo."

U o v o m primjeru, tvrdeći da se "A" pripremao izvršiti s a m o u b o j s t v o , " B " je f o r m u l i r a o o n o što je "A" pokušavao reći u svoje dvije p r e t h o d n e izjave. T a k v e formulacije ilustriraju praktično upravljanje razgovorima. F o r m u l a c i j a predstavlja dio razgovora u k o j e m je cilj "manifestno i specifično izložiti razumije-

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

249

vanje učesnika" (str. 1 2 9 ) . F o r m u l a c i j a je jedan primjer ο t o m e k a k o članovi pokazuju svoje razumijevanje o n o g a što se događa.

INTEGRACIJA GOVORA I NEVERBALNIH AKTIVNOSTI Konverzacijski analitičari usredotočili su se na govor, a drugi e t n o m e t o d o l o z i na neverbalne aktivnosti. N e k i istraživači koriste videotrake i filmove da bi analizirali integraciju verbalnih i neverbalnih aktivnosti. G o o d w i n ( 1 9 8 4 . ) , na primjer, ispi­ tuje videotraku snimke večere u kojoj sudjeluju dva para. P r e d m e t interesa u o d n o s u između verbalnih i neverbalnih aktivnosti je položaj tijela o s o b e Ann k o j a na večeri p r i č a : "Ann drži ruke prekrižene, oslanja se laktovima na stol i lagano ja nagnuta naprijed, gledajući prema Beth, osobi kojoj se obraća. Ovim položajem tijela govornik vrlo jasno pokazuje orijentaciju spram osobe kojoj se obraća, ukupan angažman u izlaganju svoje priče i odsutnost bilo kojih drugih aktivnosti izuzev pričanja. Položaj tijela ... tvori vizualnu poruku koja jasno govori ο tome da je u tijeku priča" (Goodwin, 1 9 8 4 . : 2 2 8 ) . U o p ć e n i t i j e m smislu, G o o d w i n zaključuje da je "Annina priča stoga vidljiva ne s a m o p o m o ć u razgovora, nego također i načina na koji oblikuje svoje tijelo i aktivnosti t i j e k o m pričanja" (str. 2 2 9 ) . Drugi primjer neverbalne aktivnosti koju ispituje G o o d w i n , predstavlja u p o r a n p o g l e d , koji on povezuje s r a z g o v o r o m : "Kada govornik uporno gleda u slušatelja, tada bi i ovaj također trebao uporno gledati u govornika. Kada govornici primijete da ih slušaoci ne prate i time krše pravila ponašanja, to ih prisiljava da povremeno prekidaju svoja izlaganja, primjeri­ ce, ponovnim otpočinjanjem rečenica ili kratkim pauzama u izlaganju. Takvi prekidi rečenica usredotočuju pažnju na sam događaj, odnosno na prekid izlaganja koje je do tada teklo, čime se na određen način traži pomoć, zahtijevajući od slušatelja da pažnju usmjere govornicima. Time se postiže da osobe, koje nisu posvećivale pažnju govorniku, tek poslije prekida izlaganja počinju svoj pogled učestalo usmjeravati prema njemu" (Goodwin, 1 9 8 4 . : 2 3 0 ) . Položaj tijela i uporan pogled samo su dva primjera m n o g o b r o j n i h neverbalnih aktivnosti prisno vezanih s verbalnim aktivnostima.

ORIJENTACIONE KARTE K a o što s m o vidjeli, mnogi e t n o m e t o d o l o z i , usredotočili su se na proučavanje usmene k o m u n i k a c i j e ; međutim, da to ne m o r a biti uvijek slučaj pokazuje i G e o r g e Psathas: "Kao što se govorni materijal može proučavati da bi se utvrdile metode praktičnog rezoniranja kojima se služe korisnici kako bi ono što govore učinili razumljivim, tako se pisani materijal može proučavati s istom namjerom. ... u pismima, dnevnicima, bilješka­ ma, izvještajima, esejima i sličnim pisanim dokumentima može se, poslije pažljivog ispitivanja, pronaći da oni sadrže metode praktičnog rezoniranja" (Psathas, 1 9 7 9 a . : 2 0 3 ) .

250

GLAVNE TEORIJE

Da bi t o ilustrirao, Psathas proučava orijentacione karte k o j e p o n e k a d a c r t a m o da bi ljudima p o m o g l i doći do željenog odredišta. Usprkos o v a k v o m izboru istraživačkog materijala, Psathas je pristalica i klasičnog e t n o m e t o d o l o š k o g i n t e r e ­ sa za uređenost elemenata praktičnog rezoniranja. O n tvrdi da je cilj njegove analize "otkriti metode praktičnog rezoniranja koje članovi koriste i, zapravo, m o r a j u koristiti kako bi otkrili i iskoristili značenje karte. O v e m e t o d e imaju svoje uređene karakteristike koje se mogu otkriti njihovim pažljivim p r o u č a v a n j e m " (str. 2 2 4 ) . 3

Iz Psathasove analize proistječu tri o s n o v n a zaključka izrade i čitanja k a r a t a . Prvo, "metodički i uređeni" aspekti karte čine je "prepoznatljivom, čitljivom i interpretatibilnom", sredstvom snalaženja za potencijalnog korisnika. Linije, i m e ­ na ulica, riječi i drugi elementi sasvim jasno govore ο t o m e da j e karta p r e d m e t koji je crtan za specifičnu upotrebu, o d n o s n o da bi se stiglo na k o n a č n i cilj. D r u g o , onaj koji je iscrtao kartu radi boljeg snalaženja, uradio je samo dio u k u p n o g p o s l a ; korisnici karata postižu potpuni učinak dešifrirajući ih. K o n a č n o , o r i j e n t a c i o n a karta k o r i s n i c i m a pruža i m e t o d e (strelice, riječi) koje im osiguravaju pronalaženje k o n a č n o g cilja. Psathas zaključuje: "Začuđujuće je kako članovi društva m o g u interpretirati b r o j n e linije na papiru k a o da govore ο stvarnom svijetu" (str. 2 2 4 ) . Izrađivači karata, uz p o m o ć samo n e k o l i k o linija i riječi, k a o i korisnici karata upotrebljava­ jući uobičajene interpretativne procedure, m o g u "izraditi" kartu koja n e k o m e o m o g u ć a v a da dostigne željeno odredište. Izrada karata i njihovo čitanje predstav­ ljaju praktična postignuća. POSTIZANJE RODA Čini se g o t o v o p o t p u n o neupitnim da je r o d - muški ili ženski - biološki o s n o v a n . Ljudi se jednostavno doživljavaju putem manifestiranja svoje spolnosti k a o proi­ zvoda bioloških temelja. Ο ljudima se g o t o v o nikada ne misli k a o da m o r a j u postići svoj r o d . S u p r o t n o o d toga, "seksi" izgled sasvim jasno predstavlja specifič­ n o postignuće; o s o b e se moraju ponašati i govoriti na određeni način da bi ih se doživljavalo k a o "seksi". M e đ u t i m , najčešće se ne pretpostavlja da je p o t r e b n o raditi ili govoriti bilo što da bi n e t k o b i o doživljen k a o muškarac ili žena. E t n o m e t o d o l o g i j a je proučavala aspekt seksualnosti, s n e k i m vrlo n e o b i č n i m rezultatima. E t n o m e t o d o l o š k i pogled na o v o područje m o ž e m o pratiti sve o d - sada već klasične - demonstracije korisnosti ove orijentacije koju je primijenio H a r o l d Garfinkel 1 9 6 7 . godine. U 1 9 5 0 - i m godinama Garfinkel se susreo s Agnes, o s o ­ b o m koja je nesumnjivo izgledala k a o žena. N e samo da je izgledala k a o žena, n e g o je stvarno bila "perfektna" figura idealnih p r o p o r c i j a . Imala j e ljupko lice, lijepu put, glatku kožu lica, uređene obrve i upotrebljavala je ruž za usne. Bila je t o sasvim jasno žena, no da li i stvarno? Garfinkel je otkrio da Agnes nije oduvijek izgledala k a o žena. Z a p r a v o , kada je prvi puta susreće, Agnes se trudila uvjeriti o d g o v o r n e službe da se m o r a podvrći operaciji k o j o m bi uklonila svoje muške organe i zamijenila ih ženskima. Praktično rezoniranje za etnometodologe označava logiku koju ljudi koriste u svakodnevnom životu, a ne formalnu logiku.

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

251

Agnes je bila proglašena muškarcem kod rođenja. Z a p r a v o , bila je po svim o d l i k a m a dječak sve do svoje 1 6 . godine. U toj godini, osjećajući da se nešto č u d n o događa, Agnes bježi od kuće i počinje se oblačiti kao djevojka. U s k o r o otkriva da joj s a m o oblačenje u žensku odjeću nije d o v o l j n o ; m o r a l a je naučiti ponašati se k a o žena, u k o l i k o je kao takva željela biti prihvaćena. Postupno je usvojila takvu praksu što dovodi do toga da je sredina prihvaća kao ženu, a i sama se p o č i n j e smatrati t a k v o m . M n o g o općenitiji aspekt koji ovdje želimo naglasiti jest da zapravo svi nismo rođeni jednostavno kao muškarci ili ž e n e ; svi mi t a k o đ e r m o r a m o naučiti rutinski upotrebljavati uobičajene postupke koji nas definiraju k a o m u š k a r c e ili žene. D a k l e , jedino takvim ponašanjem p o s t a j e m o , u s o c i o l o š ­ k o m smislu, m u š k a r c e m ili ž e n o m . EKSPERIMENTI PREKIDA R a n i h je godina e t n o m e t o d o l o g i j a postala poznata zbog korištenja specifičnih eksperimenata prekida. Usprkos o v o m nazivu, čak i sam G a r f i n k e l ( 1 9 6 7 . ) , prizna­ je da se zapravo ne radi ο stvarnim eksperimentima u f o r m a l n o m smislu t o g a p o j m a , navodeći da bi ih prije mogli nazvati "demonstracijama prekida". U t i m d e m o n s t r a c i j a m a , socijalna stvarnost "se prekida" da bi se prikazali osnovni prin­ cipi n e p r e k i d n o g tijeka konstruiranja stvarnosti. Pretpostavka ovakvog istraživanja jest da se socijalno konstruiranje stvarnosti n e p r e k i d n o odvija, ali i to da su akteri u najvećem broju slučajeva nesvjesni da se o n o odvija. Cilj eksperimenta prekida je izazivanje p o r e m e t n j e n o r m a l n i h p r o c e ­ dura t a k o da se može promatrati proces kroz koji se stvarnost konstruira ili r e k o n s t r u i r a . U svom radu Garfinkel raspravlja ο većem broju primjera e k s p e r i m e ­ nata prekida, od kojih su najveći broj organizirali njegovi studenti k a k o bi ilustri­ rali o s n o v n e principe e t n o m e t o d o l o g i j e . Dat ć e m o jedan primjer k a k o b i s m o ilustrirali ovu proceduru. G a r f i n k e l je zatražio od svojih studenata da se u svojim d o m o v i m a petnaestak m i n u t a do j e d n o g sata ponašaju kao da su podstanari. "Bili su instruirani da se ponašaju vrlo uglađeno i uljudno. M o r a l i su izbjegavati o s o b n i k o n t a k t , koristiti formalni stil i odgovarati samo onda kada im se netko obraća" (Garfinkel, 1 9 6 7 . : 4 7 ) . U najvećem broju slučajeva, članovi obitelji su bili strahovito iznenađeni takvim p o n a š a n j i m a : "Izvještaji ο eksperimentima bili su ispunjeni opisima iznenađenja, zbunjenosti, šoka, tjeskobe, uvrijeđenosti i ljutnje, kao i različitim o p t u ž b a m a k o j e su članovi obitelji upućivali studentima govoreći im da su zli, neozbiljni, sebični, odvratni ili nepristojni" (str. 4 7 ) . T e reakcije govore ο t o m e k o l i k o je važno da ljudi djeluju u skladu s u o b i č a j e n i m pretpostavkama ο t o m e k a k v o bi njihovo ponašanje t r e b a l o biti. G a r f i n k e l a su najviše interesirali načini p o m o ć u kojih su se članovi obitelji pokušali u standardnim načinima ponašanja izboriti s takvim prekidima. T r a ž i l i su od studenata objašnjenje za takvo ponašanje. Pitajući, često su implicirali objašnje­ nje nastranog ponašanja: "Jesu li te najurili s radnog mjesta?" "Jesi li bolestan?" "Jesi li poludio ili si samo glup?" (Garfinkel, 1967.-.47).

252

GLAVNE TEORIJE

Č l a n o v i obitelji pokušali su objasniti ponašanje sami sebi, prisjećajući se nekih ranijih motiva ponašanja aktera. N a primjer, objašnjenje č u d n o v a t o g ponašanja studentice tražilo se u t o m e što je u posljednje vrijeme previše radila ili se pak posvađala sa v j e r e n i k o m . O v a objašnjenja važna su za učesnike - u o v o m slučaju za druge članove obitelji - budući da im takva objašnjenja pomažu u stvaranju osjećaja da bi se interakcija u n o r m a l n i m uvjetima odvijala o n a k o k a k o je t o oduvijek b i l o . A k o student ne priznaje takva objašnjenja, članovi obitelji su najčešće rezigni­ rali ili su se suprotstavili ponašanju studenta. Z b o g neuspjelog pokušaja p o n o v n o g uspostavljanja reda p o m o ć u objašnjenja koje je student o d b a c i o , dolazi do snažnih e m o c i j a . O s t a l i članovi obitelji osjećaju da je p o t r e b n o upotrijebiti jače izraze i akcije da bi se ravnoteža p o n o v n o uspostavila: "Nemoj se brinuti, on je opet u onim svojim raspoloženjima." "Zašto baš ti uvijek moraš stvarati razdor u našem obiteljskom skladu?" "Ne želim više vidjeti takvo ponašanje od tebe i ako se prema svojoj majci ne možeš ponašati na doličan način, bolje je da napustiš kuću!" (Garfinkel, 1 % 7 . : 4 8 ) . N a k o n c u , studenti su objasnili eksperiment svojim obiteljima i u m n o g i m se situacijama h a r m o n i j a p o n o v n o uspostavila. M e đ u t i m , u n e k i m situacijama loša su se raspoloženja zadržala. Eksperimenti prekida bili su poduzimani da bi se utvrdili načini na k o j e ljudi stvaraju smisao izvan svojih svakodnevnih života. Ovi eksperimenti t a k o đ e r otkri­ vaju i osjetljivu strukturu socijalne stvarnosti i uobičajene načine na koje ljudi pokušavaju razumjeti i zaliječiti prekide. Pretpostavlja se da način na koji ljudi tretiraju takve prekide m n o g o govori i ο t o m e na koji način ureduju svoje vlastite živote ( H a n d e l , 1 9 8 2 ) . I a k o se ovi eksperimenti čine prilično nevinima, oni često dovode do krajnje snažnih e m o c i o ­ nalnih reakcija. T a k v e ekstremne reakcije govore ο t o m e k o l i k o je ljudima važno angažiranje u rutinskim, uobičajenim aktivnostima. Reakcije spram prekida p o n e kada su t o l i k o ekstremne da su se, na primjer, H u g h M e h a n i H o u s t o n W o o d upitali ο korisnosti njihove u p o t r e b e : "Zainteresirane osobe se strog o savjetuju da ne poduzimaju nikakve nove eksperimente prekida" ( 1 9 7 5 . : 1 1 3 ) .

Kritika tradicionalne sociologije K a k o s m o ranije vidjeli, za e t n o m e t o d o l o g i j u je ideja refleksivnosti ključna. T o znači da su, s jedne strane, akteri u svojim aktivnostima samosvjesne ličnosti. S druge strane, preciznije r e č e n o , to t a k o đ e r znači da e t n o m e t o d o l o z i vjeruju k a k o bi sociolozi trebali biti samosvjesni i samokritični i p r e m a svojim o s o b n i m aktiv­ n o s t i m a . Sociologija i njeno uobičajeno znanje i procedure m o r a j u se proučavati koristeći iste strategije koje se upotrebljavaju za proučavanje bilo kojih drugih društvenih f e n o m e n a . U biti, jedna od e t n o m e t o d o l o g i j s k i h osnovnih kritika sociologije jest da sociologija nije dovoljno samokritična. E t n o m e t o d o l o z i kritiziraju tradicionalne sociologe zbog n a m e t a n j a njihovog osjećaja socijalne stvarnosti socijalnom svijetu ( M e h a n i W o o d , 1 9 7 5 . ) . O n i vjeru­ ju da sociologija nije dovoljno osjetljiva i iskrena p r e m a s v a k o d n e v n o m svijetu koji bi t r e b a o biti krajnji izvor znanja (Sharrock i Anderson, 1 9 8 6 . ) . Zaljubljeni u

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

253

svoj vlastiti pogled na socijalni svijet, sociolozi ne dijele istu socijalnu stvarnost s o n i m a koje proučavaju. K a o što ističu M e h a n i W o o d : " T r u d e ć i se primijeniti socijalnu znanost, sociologija se otuđila od socijalnog" ( 1 9 7 5 . : 6 3 ) . U okviru ovakve opće orijentacije, M e h a n i W o o d (vidi t a k o đ e r i S h a r r o c k i Anderson, 1 9 8 6 . ) , upućuju veliki broj specifičnih kritika sociologiji. K o n c e p t koji sociolozi koriste, smatraju ovi autori, iskrivljuje socijalni svijet, razbija njegovu prirodnu mrežu i tijek. D o tog iskrivljavanja t a k o đ e r dolazi i zbog oslanjanja sociologije na znanstvene tehnike i statističke analize p o d a t a k a . Statistika ne m o ž e prenijeti svu eleganciju i finoću stvarnog svijeta. T e h n i k e kodiranja koje koriste sociolozi u prenošenju ljudskog ponašanja u njihove unaprijed stvorene k a t e g o r i ­ je, iskrivljuju socijalni svijet. Štoviše, k o d o v i , koji na prvi pogled izgledaju krajnje jednostavni, u biti sadrža­ vaju k o m p l i c i r a n i i iskrivljavajući proces pretvaranja aspekata socijalnog svijeta u sociologijske unaprijed konstruirane kategorije. Sociolozi t a k o đ e r bez oklijevanja prihvaćaju o d g o v o r e ispitanika, umjesto da f e n o m e n e sami proučavaju. S t o g a se opis socijalne situacije uzima umjesto određene koncepcije te iste situacije. K o n a č ­ n o , M e h a n i W o o d smatraju da su sociolozi skloni ponuditi apstrakcije socijalnog svijeta koji se sve više i više otklanja od stvarnosti svakodnevnog života. S nešto drugačijeg stajališta, D o n Z i m m e r m a n i Melvin Pollner ( 1 9 7 0 . ) smatra­ ju da k o n v e n c i o n a l n a sociologija brka predmet i resurs. Svakodnevni socijalni svijet je resurs za najvažnije predmete istraživanja sociologije, n o vrlo je rijetko sam za sebe osnovni predmet ispitivanja. T o se može ilustrirati na m n o g o n a č i n a . N a primjer, R o y T u r n e r ( 1 9 7 0 . ; vidi t a k o đ e r i S h a r r o c k i A n d e r s o n , 1 9 8 6 . ) tvrdi da sociolozi o b i č n o proučavaju svakodnevni govor ne k a o p r e d m e t sam za sebe, nego k a o resurs p o m o ć u kojeg se proučavaju skriveni odnosi k a o što su na primjer n o r m e , vrijednosti, težnje itd. M e đ u t i m , umjesto da se uzima k a o resurs, svakodnevni govor se može promatrati kao jedan od načina na koji se društveni život realizira - dakle, k a o predmet sam za sebe. M a t t h e w Speier ( 1 9 7 0 . ) tvrdi da i o n d a kada sociolozi proučavaju socijalizaciju u djetinjstvu, ne proučavaju p r o c e s sam za sebe, n e g o ga ispituju kao seriju apstraktnih "stadija" koji se m o g u g e n e r a ­ lizirati iz p r o c e s a . Speier smatra da je "socijalizacija prisvajanje interakcijskih kompetencija" ( 1 9 7 0 . : 1 8 9 ) . Prema t o m e , e t n o m e t o d o l o g m o r a proučavati n a č i n e na koje se te k o m p e t e n c i j e prisvajaju i koriste u svakodnevnoj stvarnosti stvarnog svijeta. Iduća analiza socijalizacije djetinjstva koju je obavio R o b e r t W . M a c k a y ( 1 9 7 4 . ) još je korisnija k a o kritika tradicionalne sociologije i primjer je brkanja p r e d m e t a i resursa. M a c k a y kontrastira "normativni" pristup tradicionalne sociologije s interpretativnim pristupom e t n o m e t o d o l o g i j e . N o r m a t i v n i pristup smatra socijali­ zaciju serijom stadija u k o j i m a "kompletni" odrasli uče " n e k o m p l e t n u " djecu n a č i n i m a ponašanja u društvu. M a c k a y t o p r o m a t r a k a o lažni "sjaj" koji ignorira ukupnu istinu da socijalizacija uključuje interakciju između djece i odraslih. D j e c a nisu pasivni, n e k o m p l e t n i p r i m a o c i ; o n a su i aktivni učesnici u procesu socijalizacije budući da raspolažu s p o s o b n o š ć u razmišljanja i invencije, kao i usvajanja znanja. Socijalizacija je stoga dvosmjerni p r o c e s . M a c k a y vjeruje da e t n o m e t o d o l o š k a orijentacija "uspostavlja interakciju između djece i starijih koja se osniva na interpretativnim k o m p e t e n c i ­ j a m a k a o f e n o m e n i m a proučavanja" ( 1 9 7 4 . : 1 8 3 ) .

254

GLAVNE TEORIJE

D o n n Z i m m e r m a n i Melvin Pollner ( 1 9 7 0 . ) navode i neke druge primjere zbrke p r e d m e t a i resursa. N a primjer, oni smatraju da sociolozi o b i č n o objašnjava­ ju djelovanje birokracije p o m o ć u pravila, n o r m i i vrijednosti organizacije. M e đ u ­ tim, ako bi se organizacije proučavale kao predmeti, tada bi se vidjelo da se akteri č e s t o ponašaju t a k o "da izgleda" kao da se njihovo ponašanje m o ž e objasniti p o m o ć u pravila. Nisu dakle pravila, nego načini upotrebe pravila od strane aktera pravi p r e d m e t s o c i o l o š k o g istraživanja. Z i m m e r m a n i Pollner t a k o đ e r navode i primjer speci­ fičnog pravila ponašanja koje postoji medu zatvorenicima. T a m o gdje bi t r a d i c i o ­ nalna sociologija proučavala načine na koje su akteri ograničeni pravilima zatvora, e t n o m e t o d o l o z i bi ispitivali k a k o zatvorenici koriste pravila ponašanja k a o razjašnjujuća i uvjerljiva sredstva. D o n Z i m m e r m a n i L a w r e n c e W i e d e r nude sljedeću generalizaciju zbrke predmeta istraživanja i resursa: "Etnometodolog nije zainteresiran da osigura uzročno objašnjenje regularnih, ponavlja­ jućih akcija do kojeg se može doći nekom vrstom analize s akterovog stajališta. On jest zainteresiran za proučavanje načina na koje članovi društva ispunjavaju aktivnosti viđenja, opisivanja i objašnjenja poretka svijeta u kojem žive" (Zimmerman i Wieder, 1 9 7 0 . : 2 8 9 ) . Društveni p o r e d a k ne predstavlja za e t n o m e t o d o l o g e socijalni realitet po sebi, n e g o je postignuće socijalnih aktera. Drugi način na koji bismo taj argument obrazložili u G a r f i n k e l o v i m p o j m o v i m a ( 1 9 6 7 . ) jest da sociologija tretira aktere kao "nesposobne prosuditelje". S o c i o l o g i ­ ja, dakle, vidi aktere k a o entitete ograničene vanjskim silama, koji nisu u stanju neovisno prosuđivati ili otpočinjati neovisne akcije. E t n o m e t o d o l o g i j a , nasuprot t o m e , prihvaća da akteri m o g u izvoditi v e o m a značajna prosuđivanja i tu činjenicu stavlja u središte proučavanja. O v e kritike tradicionalne sociologije o m o g u ć i l e su nam pregled osnovnih e l e m e n a t a e t n o m e t o d o l o g i j e , ali u negativnom smislu. Stoga ć e m o se u nastavku okrenuti p r e m a pozitivnijem ocrtavanju ove teorije, započinjući s p r o g r a m o m etnometodologije Mehana i Wooda.

Etnometodologija: osnovni program M e h a n i W o o d ( 1 9 7 5 . ) predložili su e t n o m e t o d o l o š k i najpotpuniji osnovni p r o ­ g r a m . N j i h o v je pristup sličan pristupu Bergera i L u c k m a n n a : " N e t k o započinje aktivnost u prostoru o m e đ e n o m granicama, zatim djeluje, i kroz t o djelovanje mijenja te granice. N o v e granice čine materijal n e k o g drugog kreativnog čina i t a k o se p r o c e s nastavlja ad infinitum" ( M e h a n i W o o d , 1 9 7 5 . : 2 0 3 ) . O v o predstav­ lja vrlo jasan stav ο odnosu između ljudi i struktura koje oni stvaraju. M e đ u t i m , M e h a n i W o o d uglavnom raspravljaju ο suvremenim p r o b l e m i m a , a n e d o v o l j n u pažnju posvećuju historijski stvorenim socijalnim strukturama i ograničavajućim aktivnostima koje djeluju na aktere. Razvijajući svoj pristup, M e h a n i W o o d nastoje se odvojiti od onih e t n o m e t o dologa koji idu predaleko promatrajući "objektivnu stvarnost socijalnih činjenica" k a o n e p o s t o j e ć u , osim za postupke koje su konstituirali akteri. O n i prihvaćaju značaj konstruiranja značenja, no odbijaju pasti u zamku zastupajući, na primjer, stajalište da objektivna stvarnost jednostavno ne postoji: "Ljudi stvaraju značenja,

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOL OGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

255

n o svijet im se nadaje neovisno ο njihovim interpretativnim aktivnostima" (str. 1 9 4 . ) . O n i zaključuju da "činjeničnost objektivnog svijeta sada predstavlja jedan eksplicitniji e l e m e n t teorije" (str. 1 9 7 ) . M e h a n i W o o d t a k o đ e r odbacuju ideju da se e t n o m e t o d o l o g i j a m o r a usmjeriti na proučavanje mentalnih aktivnosti. Umjesto toga, svoju pažnju posvećuju akciji i interakciji što proističe iz mentalnih aktivnosti. U t o m smislu, smatraju da nastavljaju tradiciju Garfinkela koji je isticao: "Sljedeći prednost teoretičara, reći ću da su značajni događaji u potpunosti i isključivo događaji u okviru okoliša ponašanja osobe ... Stoga, nema nikakvog razloga da gledamo ispod lubanja zato što se tamo, osim mozgova, ništa zanimljivo ne može naći. Koža osobe ostat će netaknuta" (Garfinkel, 1 9 6 3 . : 1 9 0 ) . J o š j e d n o m se suočavamo s odbijanjem sociologa, ali i e t n o m e t o d o l o g a da proučavaju m e n t a l n e aktivnosti, što bi za e t n o m e t o d o l o g e - k a k o pretpostavljamo - trebalo biti važno. Težište M e h a n o v o g i W o o d o v o g programa sadržano je u stavu da e t n o m e t o d o ­ logija doživljava socijalnu stvarnost k a o : "ovisnu ο neprekinutoj (1) refleksivnoj upotrebi (2) cjelina socijalnog znanja u (3) interakciji. Kako ovaj refleksivni interakcijski proces oformljuje stvarnost, ona bez njega ne bi mogla opstati. Stoga je svaka stvarnost (4) osjetljiva. Sve dotle dok ljudi iskustveno mogu doživjeti više od jedne stvarnosti, za stvarnosti se može reći da su (5) permeabilne" (Mehani Wood, 1 9 7 5 . : 6 ) . Ovakav stav uključuje pet osnovnih pogleda na prirodu socijalne stvarnosti: 1.

Stvarnost kao refleksivna djelatnost. Svi smo mi, p r e m a e t n o m e t o d o l o z i m a , uključeni u proces konstruiranja socijalne stvarnosti, p o m o ć u naših misli i djelovanja. M e đ u t i m , tih smo procesa vrlo rijetko svijesni, budući da oni izviru iz nas samih. ( T o je razlog zbog kojeg e t n o m e t o d o l o z i koriste eksperi­ m e n t e prekida.) Kada n e k o m e , na primjer, k a ž e m o " Z d r a v o ! " , a ta n a m o s o b a na sličan način odzdravi, u t o m trenutku nismo svijesni refleksivne aktivnosti koju obadvije strane poduzimaju. M e đ u t i m , a k o druga o s o b a o d m a h n e ru­ k o m i ode dalje odgovarajući na takav način na naše "zdravo", p o s t a j e m o svijesni da s m o pokušali stvoriti jedan tip socijalne realnosti i da u t o m e nismo uspjeli. Kasnije često pokušavamo reafirmirati svijet pozdravljanja, o n a k a v kakav p o z n a j e m o , pokušavajući objasniti neadekvatan o d g o v o r druge o s o b e ("nije me č u o " ili "sigurno se nije osjećao d o b r o " ) .

2.

Stvarnost kao koherentna cjelina znanja. Ljudi u svojim svakodnevnim životi­ ma, ali i sociolozi koji ih proučavaju, organiziraju svijet u k o h e r e n t n e stvar­ nosti. P r o b l e m i se počinju javljati onda kada socijalni znanstvenik postavlja p o r e d a k koji nije isti kao onaj k o j i m se koriste učesnici. E t n o m e t o d o l o z i ć e , slijedeći svoje o s n o v n o uvjerenje ο potrebi proučavanja refleksivnosti, biti m n o g o upućeniji u značaj toga problema i pokušavat će ograničiti iskrivljavanje. Stvarnost kao interaktivna djelatnost. Socijalna stvarnost nije "negdje t a m o " . N a p r o t i v , n j e n o postojanje ovisi ο n e p r e k i d n o m tijeku recipročnih interakcija i ο socijalnoj konstrukciji stvarnosti od strane učesnika.

3.

256 4.

5.

GLAVNE TEORIJE Fragilnost stvarnosti. Socijalne stvarnosti nisu čvrste strukture, n e g o krajnje osjetljive tvorbe koje se m o g u poremetiti na razne načine. Ovdje leži drugi izvor e t n o m e t o d o l o š k o g interesa za eksperimente prekida. Z b o g svoje osjet­ ljivosti, socijalne stvarnosti m o g u prekinuti i e t n o m e t o d o l o z i , ali i laici. E t n o m e t o d o l o g t o čini svijesno, kako bi proučio proces konstruiranja stvar­ nosti. Permeabilnost stvarnosti. Ljudi žive u raznolikosti socijalnih svjetova i kreću se o d jedne prema drugoj stvarnosti. N a primjer, g o t o v o s v a k o d n e v n o k r e ć e m o se od predavaonice do atletske staze - dakle, radi se ο dva sasvim različita polja socijalne stvarnosti. Ekstremniji primjer predstavlja slučaj k r e ­ tanja o s o b e od "ispravnosti" do narkomanije ili od ateizma do religioznog fundamentalizma. Ponašanje (na primjer, kanibalizam) prema k o j e m m o ž e m o imati primjedbe u j e d n o m kontekstu, u n e k o m d r u g o m m o ž e biti prihvatljiv oblik (na primjer, tehnike preživljavanja korištene poslije katastrofe aviona na nepristupačnoj planini).

NEKI OSNOVNI KONCEPTI M e h a n i W o o d tvrde da su e t n o m e t o d o l o z i razvili zanimljive i n e o b i č n e k o n c e p t e . Ispitat ć e m o n e k e od njih da bismo stekli osnovnu sliku ο bitnim karakteristikama etnometodologije. PRIKAZI. Prikazivanje je proces k o j i m ljudi stvaraju smisao ο svijetu ( H a n d e l , 1 9 8 2 . : 2 4 ) . Prikazi su načini na koje akteri uobličuju svijet, opisuju ga, analiziraju, tipiziraju, kritiziraju i idealiziraju specifične situacije (Bittner, 1 9 7 3 . : 1 1 5 ) . E t n o ­ m e t o d o l o z i posvećuju m n o g o pažnje analizi ljudskih iskaza k a o i proučavanju načina k o j i m a takvo opisivanje nude i prihvaćaju (ili odbacuju) drugi. T o je jedan o d razloga zbog kojih su e t n o m e t o d o l o z i toliko zaokupljeni k o n v e r z a c i j s k o m analizom. Iznesimo jedan primjer - kada studentica objašnjava svome p r o f e s o r u zbog čega je pala na ispitu, o n a zapravo nudi prikaz. Sudentica pokušava p r o f e s o ­ ru osmisliti jedan događaj. E t n o m e t o d o l o z i se interesiraju za prirodu takvog prikaza, kao i za različite prakse prikazivanja ( S h a r r o c k i Anderson, 1 9 8 6 . ) p o m o ­ ću kojih studentica nudi prikaz koji zatim p r o f e s o r prihvaća. N a drugoj razini, rad e t n o m e t o d o l o g a , a i svih sociologa, m o r a o bi biti p r o m a t r a n k a o niz prikaza koji se m o g u analizirati na isti način kao i svi drugi istraživački e t n o m e t o d o l o š k i prikazi. INDEKSNOST. T e r m i n indeksnost potječe iz lingvistike gdje se koristi da opiše smisao rečenica koje u raznim k o n t e k s t i m a imaju različita značenja. " ' P a d a kiša' ima različito značenje: u danu kada se s p r e m a m o na izlet, poslije dužeg sušnog perioda, u vrijeme poplave rijeka, ili kada n e t k o upravlja a u t o m a t e m p e r a t u r a se spustila s k o r o do točke smrzavanja" (Handel, 1 9 8 2 . : 4 1 ) . E t n o m e t o d o l o z i prihva­ ćaju stanovište da svi opisi - u biti sve ekspresije i sve praktične akcije - m o r a j u biti interpretirani u okvirima o s o b n o g posebnog k o n t e k s t a . T o znači da e t n o m e t o d o ­ lozi ne smiju nametati svoj pogled na akterovu stvarnost. Umjesto t o g a , o n i se m o r a j u pokušati postaviti na akterovo mjesto k a k o bi razumjeli što se dešava. PRINCIP "I TAKO DALJE". Sve situacije uključuju n e k o m p l e t n e aspekte k o j e učesnici m o r a j u popuniti. Usprkos činjenici da smo suočeni s m n o g o b r o j n i m

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

257

n e j a s n o ć a m a , mi i dalje nastavljamo naš društveni život. U k o n k r e t n o j situaciji, p r o p u š t a m o nejasnu informaciju uz pretpostavku da će jednog dana biti razjašnje­ na. T i j e k o m same akcije prikupljamo informacije u okviru k o n k r e t n o g k o n t e k s t a , što n a m o m o g u ć a v a da akciju razjasnimo i uvidimo što se događa. A k o prestane­ m o ispitivati svaku moguću nejasnoću, društveni život g o t o v o da n e ć e postojati. Svi m o r a m o prakticirati princip "i t a k o dalje" ukoliko želimo društveni život učiniti m o g u ć i m . DOKUMENTARNA METODA. I laici, a i sociolozi, koriste d o k u m e n t a r n u m e t o ­ du k o j a predstavlja pokušaj da se identificira "prikriveni obrazac iza serija p o j a v n o ­ sti u k o j o j se svaka pojava odnosi na obrazac, predstavlja njegov izraz ili d o k u m e n t i r a neki prikriveni obrazac" ( T . W i l s o n , 1 9 7 0 . : 6 8 , kurziv n a š ) . N i laici, a ni sociolozi nisu zadovoljni analizom izoliranih događaja; svi teže otkrivanju prikrivenog obrasca. PRIRODNI JEZIK. Ovaj sistem standardnih praksa života o m o g u ć u j e ljudima da g o v o r e , čuju i svjedoče ο objektivnoj proizvodnji i razvijanju društvenog života. Prirodni jezik nije identičan lingvističkim kategorijama; on se o d n o s i na o s n o v n e strukture interakcije govornik - slušalac. T o je, k a k o s m o ranije vidjeli, osnovni interes konverzacijske analize. Primjeri uključuju proučavanje načina na koje ljudi konverziraju ili se trude savladati p o r e m e ć a j e u konverzaciji ( Z i m m e r m a n , 1 9 7 8 . ) .

Prema strukturalnim ograničenjima E t n o m e t o d o l o g i j a je oduvijek bila suočena s n e m o g u ć o m d i h o t o m i j o m . S j e d n e strane, njene pristalice tvrde da je akter osnovni stvaralac socijalne realnosti, a glavni tijek razvoja sociologije optužuju da aktera uglavnom ograničava širim strukturama. S druge pak strane, m n o g i e t n o m e t o d o l o z i drže da bi se o v o p o d r u č ­ je sociologije trebalo više usmjeriti na proučavanje m i k r o nivoa ograničavanja djelovanja aktera, na o n a koja, na primjer, postoje unutar "prirodnog jezika". Z i m m e r m a n je jedan od autora koji podržava o v o drugo gledište, što je vidljivo iz njegovog stajališta da je prirodni jezik "(1) postojao prije i bio neovisan ο bilo k o j e m p o s e b n o m govorniku, o d n o s n o da je izvanjski, i da je (2) manje p r e f e r e n c i ­ jalan no što je obvezatan, o d n o s n o ograničavajući" ( 1 9 7 8 . : 1 0 ) . O v o nas iznenađujuće m n o g o podsjeća na D u r k h e i m o v o raspravljanje ο socijal­ n i m činjenicama, prema č e m u je e t n o m e t o d o l o g i j a bila toliko kritična, no više na individualnom nego li na socijalno - k u l t u r n o m nivou. Z i m m e r m a n često zvuči k a o strukturalist kada ispituje "invarijantne" karakteristike p r i r o d n o g jezika. M e ­ đutim, on t a k o đ e r govori ο p r i r o d n o m jeziku kao ο resursu koji akteri koriste u postizanju društvenog života. Nije jasno da li su akteri "nesposobni pojedinci" ili pak aktivni k r e a t o r i svojih socijalnih života. Ovdje leži neriješeni e l e m e n t u Z i m m e r m a n o v o m radu k a o , u o p ć e , i u cijeloj e t n o m e t o d o l o g i j i . Usmjerenje p r e m a strukturalizmu m n o g o je jasnije ispoljeno u radu drugog značajnog e t n o m e t o d o l o g a , A a r o n a C i c o u r e l a ( 1 9 7 4 . ) . C i c o u r e l kritizira t r a d i c i o ­ nalnu sociologiju zbog toga što aktere smatra prvenstveno o g r a n i č e n i m a širim strukturama. O n aktera vidi kao kreatora socijalne stvarnosti. I s t o d o b n o , prihvaća i strukturalistički pogled na kognitivne procese i interpretativne p r o c e d u r e koje koriste akteri, a koje su slične dubokim strukturama gramatičkih pravila.

258

GLAVNE TEORIJE

S p o m e n u t e duboke strukture omogućavaju akterima da se b o r e sa svojim socijalnim situacijama, a da pritom ne postanu njihovi robovi. O n e akteru o m o g u ­ ćavaju "da inicira odgovarajuće (uglavnom inovativne) o d g o v o r e na promjenjive uvjete situacija" ( C i c o u r e l , 1 9 7 4 . : 2 7 ) . Ovaj autor vidi interpretativne p r o c e d u r e koje imaju invarijantne odlike kao one koje omogućavaju akteru da se ponaša inovativno. J e d a n od načina na koje se C i c o u r e l pokušava izboriti s n a v e d e n i m p a r a d o k s o m je tvrdnja da se interpretativne procedure razvijaju t i j e k o m cijelog života. N a taj je način akter stalno zaokupljen razvijanjem novih p r o c e d u r a p o m o ć u kojih bi se b o r i o s novim situacijama. C i c o u r e l razvija kompliciranu teoriju koja teži integrirati e t n o m e t o d o l o g i j u s lingvistikom (duboke strukture) i tradicionalnom sociologijom (normativna pravi­ la ili p o g o d b e n a pravila). Društveni život proistječe iz interakcije kreativnih aktera, dubokih struktura i normativnih ograničenja. N e d a v n o su Heritage i Atkinson zauzeli sljedeći stav p r e m a toj orijentaciji: "Ova se orijentacija usredotočuje na strukture koje informiraju govornika ο prijamu njegove interpretacije i akcije od strane slušatelja, podržavajući na taj način, izuzev u nekim specifičnim slučajevima, relativno agnostičku poziciju u tome koliko daleko govornik svjesno teži nekoj specifičnoj interpretaciji... predmeti proučavanja su institu­ cionalizirane strukture govora koje govornik, s različitim stupnjem refleksivne svjesno­ sti, upućuje prema slušateljstvu" (Heritage i Atkinson, 1 9 8 4 . : 7 ; kurziv naš). Najvažnije pitanje za sve e t n o m e t o d o l o g e koji proučavaju d u b o k e strukture lingvistike jest k a k o takve strukture o m o g u ć u j u kreativnost. N a površini, izgledat će da o n e ograničavaju, a čak i određuju što akteri misle i rade. E t n o m e t o d o l o z i koji podržavaju ovu orijentaciju moraju m n o g o bolje utvrditi u k o j o j je mjeri takav determinizam konzistentan s p o g l e d o m na aktere k a o k r e a t o r e . U okviru ovakvog historijskog interesa e t n o m e t o d o l o g i j e za male društvene f e n o m e n e , veliki broj p r o m a t r a č a (na primjer, Z i m m e r m a n 1 9 7 8 . ) započeli su razmišljati ο t o m e na koji način e t n o m e t o d o l o g i j u mogu integrirati u okvir i n t e r e ­ sa za šire socijalne strukture. Z i m m e r m a n vidi preplitanje s m a k r o s o c i o l o g i j o m k a o " o t v o r e n o pitanje, jednu intrigantnu m o g u ć n o s t " ( 1 9 7 8 . : 1 2 ) . I zaista, Z i m ­ m e r m a n i neki drugi autori (na primjer, C h u a , 1 9 7 7 . ) raspravljaju ο o d n o s i m a između e t n o m e t o d o l o g i j e i marksističke teorije. D o danas je, m e đ u t i m , vrlo m a l o učinjeno u t o m smjeru, n o možda će se e t n o m e t o d o l o g i j a nastaviti razvijati tim s m j e r o m u budućnosti.

SAŽETAK U o v o m poglavlju raspravili s m o ο dvije o d v o j e n e , no ipak povezane teorije ­ ο f e n o m e n o l o š k o j sociologiji i e t n o m e t o d o l o g i j i . Z a p o č e l i smo s raspravom ο o p ć i m sličnostima dviju teorija. N a primjer, njihova zajednička intelektualna osnovica leži u radu Husserla i Schutza, a obadvije teorije se usmjeravaju p r e m a p r o u č a v a ­ nju individualne misli i akcije. Z a t i m s m o raspravili važne razlike koje postoje između dviju teorija. N a j ­ općenitije r e č e n o , e t n o m e t o d o l o g i j a , čini se, kao da uzima f e n o m e n o l o g i j u i povezuje je s tradicionalnom sociologijom da bi ostvarila jedinstveno stanovište.

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

259

E t n o m e t o d o l o z i naglašavaju značaj empirijskih istraživanja, d o k se f e n o m e n o l o z i k o n c e n t r i r a j u na proučavanje "komadića mišljenja"; e t n o m e t o d o l o z i se orijentira­ ju na akciju i interakciju, d o k su f e n o m e n o l o z i više zaokupljeni sa sviješću i k u l t u r o m ; e t n o m e t o d o l o z i naglašavaju slobodu aktera, dok f e n o m e n o l o z i aktere vide k a o o g r a n i č e n e entitete. Stoga, usprkos sličnostima, medu ovim t e o r i j a m a postoji i dovoljan broj razlika koje čine nužnim da se ο njima raspravlja k a o ο dvama o d v o j e n i m pristupima. Raspravu ο f e n o m e n o l o g i j i započeli smo s n e k o l i k o najvažnijih ideja E d m u n d a Husserla, uključujući raspravu ο njegovim p o j m o v i m a prirodne sklonosti, stavlja­ nja u zagrade, znanosti svijesti, i intencionalnosti. Iako suvremeni f e n o m e n o l o z i često svoje korijene traže u Husserlovoj filozofiji, oni u m n o g o situacija njegovu orijentaciju iskrivljuju. U biti, danas u f e n o m e n o l o š k o j sociologiji ima vrlo m a l o čiste f e n o m e n o l o g i j e . Raspravu smo nastavili p o d u ž o m analizom rada Alfreda Schutza, najvažnijeg f e n o m e n o l o š k o g sociologa. Schutz je zamislio k o m p l e k s n u , često zbrkanu teoriju koju je više puta vrlo teško sažeti i koja je i sama bila p r e d m e t o m konfliktnih analiza. Schutzov rad postaje jasnijim kada se u d u b i m o u njegovo razlikovanje svako­ dnevnog života i znanosti. U svakodnevnom životu, misli i akcije o s o b a vrlo su važne. M e đ u t i m , spomenuti m i k r o f e n o m e n i , a p o s e b n o svijest, nisu dostupni znanstvenoj s o c i o l o š k o j analizi. T a k v o m tipu znanstvene analize, m e đ u t i m , pristu­ pačni su kulturni aspekti socijalnog svijeta, što ć e m o naći ilustrirano na različite načine u S c h u t z o v o m radu. Prvo, valja istaći da Schutz razlikuje četiri osnovna p o d r u č j a društvenog života od kojih su prva dva - područje nasljednika, budućnost (folgeweit) i prethodnika, prošlost (vorweit) - od manjeg značenja za znanstveno stajalište. Umwelt, svijet izravno proživljene socijalne stvarnosti je značajan, no niti on ne m o ž e biti znanstveno proučavan. O n o što se može znanstveno proučavati je mitweit, ili svijet indirektno proživljene socijalne stvarnosti. U t o m području ljudi raspravljaju s apstraktnim tipovima, a ne stvarnim ljudima u licem-u-lice interakcijama. B u d u ć i da ljudi ne raspravljaju s aktualnim drugima, u t o m prostoru njihove su misli i akcije određene različitim kulturnim f e n o m e n i m a kao što su, na primjer, "tipizacije". Ljudi uče "recepte" i zatim ih jednostavno primjenjuju u pravim t r e n u c i m a . O n i nisu u kontaktu sa stvarnim akterima, n e g o s t i p o v i m a . U t o m nastojanju da odredi prostor znanstvene sociologije, Schutz p o n e k a d a ide još i dalje, zamjenjujući stvarne aktere " h o m u n k u l u s o m " , o d n o s n o l u t k o m . T a k v i homunkulusi nisu u stanju misliti ili djelovati; oni su p o t p u n o determinirani kulturnim f e n o m e n i m a - tipizacijama. R a z m o t r i l i s m o također i Schutzovu analizu kulturnih snaga u svijetu života koja uključuje o p ć i , pretpostavljeni okvir socijalnog života i njegov utjecaj na akterove misli i akcije. Svijet života je okvir n a m e t n u t akteru izvana; on predstav­ lja totalitet tipizacija na k o j e m se zasniva u k u p n o znanje, iskustvo i ponašanje. Akter preuzima neosporiv stav prema svijetu života, prihvaćajući o n o što Schutz naziva "prirodni stav". U o v o m poglavlju također raspravljamo i n e k o l i k o specifič­ nih k o m p o n e n a t a svijeta života koje razvija Schutz, kakve su na primjer umješnost, k o r i s n o znanje, i poznavanje recepata. Schutz priznaje da u svakodnev­ nom svijetu ovi elementi poprimaju specifične biografske artikulacije, ili lične ekspresije.

260

GLAVNE TEORIJE

T a k o d e r je zatim r a z m o t r e n a razlika između m i - o d n o s a i o n i - o d n o s a . I a k o o s o b n a , licem-u-lice interakcija u okviru m i - o d n o s a značajna je u s v a k o d n e v n o m svijetu, n o o n a , p r e m a S c h u t z o v o m stajalištu, nije dostupna znanstvenoj analizi. M e đ u t i m , o n i - o d n o s i , koji uključuju indirektne interakcije s i m p e r s o n a l n i m suvre­ m e n i c i m a , a ne s ličnostima koje p o z n a j e m o , m o g u biti p r e d m e t o m znanstvenog proučavanja. U o n i - o d n o s i m a misli i akcije ljudi određene su a n o n i m n i m tipizaci­ jama. I a k o njegova definicija znanstvene sociologije isključuje stvarni svijet, Schutz svojim k o n c e p t o m nudi m n o g e korisne uvide. U t o m smislu analizirali s m o njegov rad ο značenjima i motivima. Schutz također nudi korisne ideje ο t o m e k a k o se ljudi ponašaju u p r o b l e m a t i č n i m situacijama. Usprkos bogatstvu različitih uvida, ovdje Schutzova najjača snaga leži u analizi kulturnih ograničenja ponašanja ljudi. N a k o n toga raspravljamo ο dva primjera f e n o m e n o l o g i j s k e sociologije. Prvo p r o m a t r a m o na koji način G e o r g e Psathas i Frances W a k s l e r ispituju licem-u-lice interakciju sa stajališta f e n o m e n o l o g i j e mikrorazine. Iako su takve analize malih f e n o m e n a osnovne u okviru f e n o m e n o l o g i j e , postoje t a k o đ e r i širi napori kakav j e , na primjer, onaj Petera B e r g e r a i T h o m a s a L u c k m a n n a usmjeren integriranju tradicionalnih fenomenologijskih interesa za male f e n o m e n e s i n t e r e s o m za najšire aspekte. Budući da je e t n o m e t o d o l o g i j a karakteristična upravo zbog svoje empirijske orijentacije, najveći dio drugog odjeljka ovog poglavlja posvećen je nizu primjera te vrste istraživanja koja su poduzeli e t n o m e t o d o l o z i . Obratili s m o pažnju analiza­ m a koje proučavaju načine na koji ljudi "izvode" kretanje ( h o d a n j e ) , o t p o č i n j u telefonske razgovore, izazivaju smijeh, iniciraju aplauz, proizvode r e č e n i c e u i n t e r a k t i v n o m smislu, formuliraju sažetke u okviru razgovora, integriraju razgo­ v o r i neverbalne oblike k o m u n i k a c i j e , snalaze se u o r i j e n t a c i o n i m k a r t a m a , socijal­ n o ostvaruju svoj spol, i popravljaju prekide u i n t e r a k c i o n i m k o m u n i k a c i j a m a . T a k o đ e r smo razmotrili i veći broj e t n o m e t o d o l o š k i h kritika t r a d i c i o n a l n e sociologije, p o s e b n o njenu tendenciju da n a m e t n e njen smisao na stvarnost druš­ tvenog svijeta, ne dopuštajući da taj smisao proistječe iz same biti socijalne situacije. Z a e t n o m e t o d o l o g e , sociologijski k o n c e p t i , tehnike i statistike, iskrivlju­ ju pravu prirodu socijalne stvarnosti. Štoviše, e t n o m e t o d o l o z i smatraju da iako stvarni socijalni svijet jest izvorom podataka socioloških analiza, on je rijetko k a d a sam za sebe b i o osnovni e l e m e n t sociološkog proučavanja. K o n a č n o , oni napadaju tradicionalnu sociologiju zbog toga što aktera smatraju " n e s p o s o b n i m pojedin­ cem", a ne aktivnim stvaraocem svojih socijalnih svjetova. R a d H u g h a M e h a n a i H o u s t o n a W o o d a nudi osnovni p r o g r a m e t n o m e t o d o l o ­ gije. O n o b u h v a ć a pet osnovnih e l e m e n a t a : 1. Stvarnost uključuje refleksivnu aktivnost. 2 . Stvarnost je organizirana u k o h e r e n t n e cjeline znanja. 3 . Stvarnost je rezultat neprekidne interakcije. 4 . Stvarnost je fragilna. 5 . Stvarnost je permeabilna. U o v o m s m o poglavlju t a k o đ e r raspravili n e k o l i k o osnovnih k o n c e p a t a e t n o ­ m e t o d o l o g i j e - k o n c e p t prikazivanja, indeksnosti, princip "i t a k o dalje", d o k u m e n ­ tarni m e t o d i važnost upotrebe prirodnog jezika. Uočili smo da su neki e t n o m e t o -

FENOMENOLOGIJSKA SOCIOLOGIJA I E T N O M E T O D O L O G I J A

261

dolozi pokušali otići dalje od slike aktera k a o k r e a t o r a i usmjeriti se p r e m a strukturalnijoj interpretaciji. Završili s m o poglavlje s raspravom ο m o g u ć n o s t i integriranja m i k r o orijentacije e t n o m e t o d o l o g i j e sa širim socijalnim t e o r i j a m a . Sumirajući, m o ž e m o konstatirati da, usprkos m n o g i m sličnostima, između f e n o m e n o l o š k e sociologije i e t n o m e t o d o l o g i j e postoje bitne razlike. Pa ipak, m o ž d a će u budućnosti doći do pokušaja njihovog integriranja.

SEDMO POGLAVLJE: Teorija razmjene i bihevioralna sociologija SKINNER I BIHEVIORIZAM BIHEVIORALNA SOCIOLOGIJA OSNOVNI KONCEPTI MODIFIKACIJA PONAŠANJA

TEORIJA RAZMJENE HOMANS I DÜRKHEIM HOMANS I LEVI­STRAUSS HOMANS I STRUKTURALNI F UNKCIONALIZAM HOMANSOVE OSNOVNE POSTAVKE KRITIKA HOMANSOVE T E O R I J E DRUŠTVA I KULTURE INTEGRIRANA TEORIJA RAZMJENE P. BLAUA KRITIKA HOMANSOVE T E O R I J E SVIJESTI

TRENUTNI STATUS ΒIHEVIORALNIH TEORIJA SAŽETAK Teorija

razmjene i bihevioralna sociologija jedinstvene su s o c i o l o š k e t e o r i j e . Prvo, prvenstveno se nadahnjuju psihologijom o d n o s n o , specifičnije, biheviorizm o m B . F . S k i n n e r a (Tarter, 1 9 7 3 . ) . D r u g o , još značajniji utjecaj, o s o b i t o na teoriju razmjene, ima e k o n o m i j a , također izvan sociologije. T r e ć e , u njihovim najekstremnijim oblicima ove teorije oštro odbacuju sve druge sociologijske t e o r i ­ je ο k o j i m a s m o do sada u ovoj knjizi raspravljali. Posvećujući najveću pažnju B. F . Skinneru i n j e g o v o m biheviorizmu u teoriji razmjene, započet ć e m o ovo poglavlje s raspravom ο njegovoj o p ć o j orijentaciji. Z a t i m ć e m o raspraviti ο bihevioralnoj sociologiji, budući da o n a predstavlja najčišće prevođenje Skinnerovih ideja u sociološke principe. K o n a č n o , obratit ć e m o pažnju teoriji razmjene per se, na način k a k o je predstavljena u djelu dvojice najznačajnijih predstavnika - G e o r g a H o m a n s a i Petera B l a u a . Iz ovog poglavlja izostavljena je eksplicitna rasprava ο sve važnijem t e o r e t i č a r u razmjene - R i c h a r d u E m e r s o n u ( 1 9 7 2 a . ; 1 9 7 2 b . , 1 9 7 6 . ; 1 9 8 1 . ; radovi u tisku t a k o đ e r ) . N j e g o v o je značenje u povezivanju m a k r o i m i k r o t e o r i j e . Stoga raspravu ο n j e g o v o m radu o d g a đ a m o do 1 0 . poglavlja koje je u potpunosti p o s v e ć e n o raspravi ο povezanosti m a k r o - m i k r o razina. 1

V e ć i b r o j sociologa zainteresirao se za bihevioralnu sociologiju, a da p r i t o m g o t o v o ništa od Skinnerove bihevioralne sociologije ili pak verzije teorije razmjeHomans i Blau nisu jedini teoretičari razmjene koje treba spomenuti. Od većeg značenja je i djelo Johna Thibauta i Harolda Kellyja ( 1 9 5 9 . ) , Β. F. Meekera (1971.) i Roberta L. Hamblina i Johna Kunkela ( 1 9 7 7 . ) . 1

264

GLAVNE TEORIJE

ne H o m a n s a ili Blaua zapravo nisu prihvatili. Klasični esej Alvina G o u l d n e r a ( 1 9 6 0 . ) ο reciprocitetu, k a o i rad W i l l i a m a G o o d a ( 1 9 6 0 . ) ο o g r a n i č e n j i m a uloga, ilustriraju dugotrajnu tradiciju nebihevioralne teorije razmjene. T a k v a verzija teorije razmjene naglašava recipročnu prirodu društvenih o d n o s a i načina na koji m o ć i prestiž proistječu iz p o r e m e t n j i ravnoteže u r e c i p r o č n i m o d n o s i m a ( G o o d , 1 9 7 8 . ) . Ovi se mislioci najčešće svrstavaju medu teoretičare razmjene, ali ne i medu sociološke ili psihološke bihevioriste. Ovdje ć e m o obratiti pažnju na socio­ l o š k o proučavanje ponašanja i na razmjenu koji su pod velikim utjecajem psihološ­ k o g biheviorizma. Z a t o nas radovi nastali u tradiciji nebihevioralne orijentacije neće zanimati. I a k o su sva poglavlja u ovoj knjizi - barem d j e l o m i č n o - oblikovana autorovim razumijevanjem sociologije kao multiparadigmatičke znanosti, (vidi poglavlje " D o d a t a k " ) , kao i razmještajem različitih teorija i teoretičara unutar te paradigme, o v o shvaćanje ima daleko najznačajniju ulogu u o v o m poglavlju. S t o g a ć e m o shemu multiparadigmatičnosti sociologije vrlo kratko raspraviti i p o m o ć u tog procesa pokazati da teorije koje r a z m a t r a m o u o v o m poglavlju predstavljaju dio sociologijskih multiplih paradigmi. Prema a u t o r o v o m stajalištu (Ritzer, 1 9 7 5 a . , 1 9 7 5 b . ) sociologija se sastoji od tri osnovne paradigme - paradigme socijalnih činjenica, paradigme socijalnih defini­ cija i socijalno-bihevioralne paradigme. Svaka paradigma ima četiri o s n o v n e k o m ­ p o n e n t e , n o za nas su u o v o m času značajne jedino paradigmatske slike o s n o v n o g p r e d m e t a sociologije i načina na koje svaka paradigma obuhvaća teorije. Paradi­ gma socijalnih činjenica smatra da su predmet sociologije široke socijalne struktu­ re i institucije i njihov prinudni učinak na aktere, njihove misli i akcije. Struktural­ ni funkcionalizam, konfliktna teorija i n e k o l i k o varijanti neomarksističke teorije vezane se uz paradigmu socijalnih činjenica. Paradigma socijalnih definicija pri­ hvaća primarnost značenja sociologijskog interesa za aktere, načine na koje oni konstruiraju socijalnu stvarnost i akcija koje proistječu iz takvih konstrukcija. S t o g a su akteri, p r e m a stajalištu socijalnih definicionista, relativno slobodni i kreativni, d o k je za pristalice paradigme socijalnih činjenica njihovo ponašanje uglavnom o d r e đ e n o širim društvenim strukturama i institucijama. S i m b o l i č k i interakcionisti, f e n o m e n o l o z i , e t n o m e t o d o l o z i , pa čak i neki neomarksisti, djeluju u okviru ove paradigme. K o n a č n o , postoji i socijalno-bihevioralna paradigma u k o j o j je p r e d m e t sociologije individualno ponašanje kao i potkrepljivanje i kažnja­ vanje što utječu na to ponašanje. T e o r i j e koje raspravljamo u o v o m poglavlju pripadaju o v o j paradigmi. S h e m a multiple paradigme ima u ovom poglavlju ključnu ulogu. Prvo, o n a nas približava o s n o v n o m interesu dviju teorija - ponašanju, potkrepljivanju, i kažnja­ vanju. D r u g o , o n a nas upozorava na činjenicu da se teoretičari povezani s t o m p a r a d i g m o m , p r i m a r n o ne bave, a neki se čak i ne žele baviti širim društvenim strukturama i institucijama, kao ni socijalnom k o n s t r u k c i j o m stvarnosti i socijal­ n o m a k c i j o m . T r e ć e , iako su mnogi od onih koje povezujemo s t o m p a r a d i g m o m prihvatili dogmatsku poziciju ο t o m e što bi a što ne bi trebalo biti p r e d m e t o m interesa ove sociologijske paradigme, drugi su o v o m p a r a d i g m o m pokušavali objediniti tradicionalni interes socijalnog biheviorizma s interesom za socijalne činjenice i za socijalne definicije. U o v o m ć e m o poglavlju pokušati srediti k o m ­ pleksnu povezanost koja postoji između socijalnog bihevoriozma i drugih s o c i o ­ loških paradigmi.

TEORIJA RAZMJENE I BIHEVUIORALNA SOCIOLOGIJA

265

SKINNER I BIHEVIORIZAM Biheviorizam ima dugu povijest u društvenim znanostima, a p o s e b n o u psihologiji. U svakom slučaju, m o d e r n i se biheviorizam u svim društvenim znanostima, a p o s e b n o u sociologiji, može povezati s r a d o m B . F . Skinnera. N j e g o v rad, iako prvenstveno usredotočen na principe biheviorizma, pokriva široki spektar interesa koji obuhvaćaju znanstvene traktate (Skinner, 1 9 3 8 . ) , utopijski r o m a n (Skinner, 1 9 4 8 . ) , p o l e m i č k e i političke rasprave (Skinner, 1 9 7 1 . ) , praktičke primjene bihe­ viorizma (Skinner, 1 9 6 8 . ) kao i autobiografsko djelo (Skinner, 1 9 8 3 . ) . Svi njegovi znanstveni, utopijski, politički i praktički radovi, imali su ulogu u razvoju s o c i o ­ loške varijante biheviorizma. Prvo, istražit ć e m o Skinnerov odnos prema drugim sociološkim t e o r i j a m a . O n ih smatra mističnim pothvatima. T a k o razmišlja ο m a k r o t e o r i j a m a , povezanim s p a r a d i g m o m socijalnih činjenica, kakve su, na primjer, strukturalni funkcionali­ zam i konfliktna teorija, ali i ο m i k r o t e o r i j a m a , povezanim sa p a r a d i g m o m socijal­ nih definicija, kakve su, na primjer, simbolički interakcionizam, e t n o m e t o d o l o g i j a i f e n o m e n o l o g i j a . O n smatra da spomenute teorije uobličuju mistične entitete koji odvajaju sociologa od jedinog k o n k r e t n o g p r e d m e t a njegovog proučavanja - p o ­ našanja i konzekvenci do kojih će ponašanje najvjerojatnije dovesti ( M o l m , 1 9 8 1 . ) . U z m i m o , na primjer, Skinnerovu kritiku k o n c e p a t a kulture, k o j u često definiraju pristalice paradigme socijalnih činjenica, kao "tradicionalnih ( o d n o s n o , historijski utemeljenih i selektiranih) ideja i s njima povezanih vrijednosti" (Skin­ ner, 1 9 7 1 . : 1 2 1 ) . Skinner drži da je takva definicija stvorila n e p o t r e b n e mistične e l e m e n t e kakvi su, na primjer, "ideje" i "vrijednosti". Kada znanstvenici proučavaju društvo, o n i o n d a ne vide ideje i vrijednosti. Umjesto toga, oni vide " k a k o ljudi žive, k a k o podižu djecu, k a k o sakupljaju i prerađuju hranu, k a k o i gdje stanuju, k a k o se o b l a č e , kakve igre igraju, kako se m e đ u s o b n o o d n o s e , k a k o upravljaju s o b o m itd." (Skinner, 1 9 7 1 . : 1 2 1 ) . Kultura zajednice sastoji se od ponašanja. D a bismo razumjeli ponašanja, nisu n a m potrebni k o n c e p t i , kakvi su, na primjer, ideje i vrijednosti; umjesto toga, treba razumjeti takve p o j m o v e k a o što su nagrada i cijena. N a j j a č u kritiku Skinner upućuje teorijama socijalne definicije. J e d a n od S k i n n e rovih osnovnih ciljeva u knjizi Beyond Freedom and Dignity, ( 1 9 7 1 . ) (S onu stranu slobode i digniteta), bio je da iz područja društvenih znanosti - ali i iz svijeta u o p ć e - izbaci ideju koju je nazvao " a u t o n o m n i čovjek". Ideja ο a u t o n o m n o m čovjeku predstavlja integralan dio paradigme socijalne definicije (na primjer, M e a d o v "ja" blizak je p o j m u a u t o n o m n o g čovjeka koji Skinner ne p o d n o s i ) , pa napad na taj k o n c e p t predstavlja zapravo napad na socijalne definicioniste. S k i n n e r , koji pred­ stavlja socijalne bihevioriste ne želi pomiriti razlike koje su postojale između biheviorista i socijalnih definicionista. U biti, on želi eliminirati teorije povezane sa p a r a d i g m o m socijalne definicije. Sto predstavlja zapravo pojam a u t o n o m n o g čovjeka koji S k i n n e r želi eliminira­ ti? M i pretpostavljamo da su ljudi a u t o n o m n i onda kada im pripisujemo takve stvari kakve su, na primjer, osjećanja, mišljenje, sloboda i dignitet. P r e m a t o m stajalištu, ljudi posjeduju unutarnje jezgro iz kojega se njihove akcije proširuju. T o im jezgro osigurava m o g u ć n o s t iniciranja, nastajanja i kreativnosti. T a k a v kreativ­ ni, aktivni, voluntaristički pristup ljudima sasvim je jasno u skladu sa socijalno -

266

GLAVNE TEORIJE

definicionističkom pozicijom, pa Skinnerov n a p o r da tu ideju uništi predstavlja indirektan potez kojim bi se uništile i teorije socijalnog definicionizma. Prema S k i n n e r u , ideja da ljudi imaju unutarnju, a u t o n o m n u jezgru, predstavlja m i s t i č n o , metafizičko stajalište koje m o r a biti eliminirano iz društvenih znanosti: " A u t o n o m n i čovjek služi samo da bi objasnio o n e stvari koje još uvijek ne m o ž e m o objasniti na neki drugi način. N j e g o v o postojanje u vezi je s našim neznanjem, i on će p r i r o d n o izgubiti svoje značenje što više i više b u d e m o saznali ο p o n a š a n j u ' ( 1 9 7 1 . : 1 2 ) . Ponašanje, kao i uvjeti koji ga uzrokuju, prije svega druga ponašanja, osnovni su predmet Skinnerovog interesa. N e bismo se trebali usredotočiti, smatra o n , na takve k o n c e p t e kakvi su, na primjer, "osjećaji"; nasuprot t o m e , treba se usredotočiti na ispitivanje (i kontrolu) ponašanja i uvjeta koji utječu na njega.Linda M o l m naglašava ovo stajalište tvrdeći da je Skinner bio zaokupljen o n i m što je nazivao "privatni događaji", o d n o s n o , s "događajima koji se odvijaju unutar p o j e d i n c a i drugi ih ne mogu izravno opažati" ( 1 9 8 1 . : 1 6 1 ) . U ovu kategoriju on ubraja misli, osjećaje i percepcije. M e đ u t i m , Skinner ipak prihvaća postojanje takvih stanja, ali uz dva uvjeta. Prvo, ne m o g u biti u okviru o p ć e bihevioralne sheme nezavisne ili intervenirajuće varijable, n e g o samo k a o zavisne varijable. D r u g i m riječima, to ne mogu biti eksplanatorne varijable, nego jedino varijable k o j e se m o g u objasniti uz p o m o ć drugih činilaca. D r u g o , njih se na neki način ipak m o ž e proučavati. Samoizvještavanja aktera (kao i oblici njhova ponašanja) mogu se tretirati k a o f e n o m e n i p o d o b n i opažanju. T a k a v ograničen znanstveni pogled na d u h o v n a stanja neće biti prihvatljiv znanstvenicima koji prihvaćaju paradigmu socijalnih definicija. S k i n n e r i o p ć e n i t o socijalni bihevioristi, žele proučavati o d n o s p o j e d i n a c a i njihovog okoliša ( M o l m , 1 9 8 1 . ) , a on se sastoji od množine društvenih i nedruš­ tvenih p r e d m e t a . Socijalni bihevioristi misle da su principi koji upravljaju o d n o ­ s o m p o j e d i n c a i socijalnog predmeta isti kao i oni koji upravljaju o d n o s o m između p o j e d i n c a i nesocijalnog p r e d m e t a . D o n Bushell i R o b e r t Burgess određuju pred­ m e t k o j i m se bave bihevioristi k a o "ponašanje pojedinaca koji djeluju u okolišu na takav način da proizvode neke učinke ili p r o m j e n u u njemu što, zatim, modificira načine izvedbe tog istog ponašanja" ( 1 9 6 9 . : 2 7 ) . T a k o se oni usmjeravaju na "funkcionalni o d n o s " između ponašanja aktera i p r o m j e n a u n j e g o v o m okolišu. T o samo znači da predmet interesa biheviorista može biti i dijete koje baca k a m e n u rijeku, a isto t a k o i majka koja viče na dijete, ili učitelj koji drži nastavu u razredu, ili pak neki sastanak izvršnog o d b o r a vijeća direktora. 3

Socijalni bihevioristi tvrde da se zanimaju za sam interakcijski p r o c e s , ali je on konceptualiziran vrlo različito od načina na koji je to urađeno u t e o r i j a m a socijal­ nih definicionista. Akteri su, p r e m a socijalnim definicionistima, d i n a m i č k e i krea­ tivne snage u interaktivnom procesu (Perinbanayagam, 1 9 8 1 . ) . O n i ne s a m o da odgovaraju na stimulanse, nego ih interpretiraju i djeluju p r e m a svojim definicija-

Veći broj biheviorista spremni su svijest, aspekte kognicije, i emocije uključiti u svoje područje. Na primjer, Arthur Staats (1976.) poznat je po tome što je u svoj biheviorizam uključio svijest. John Baldwin i Janice Baldwin (1978.) drže da bi bihevioristi, a zapravo i svi sociolozi, morali koristititi i tradicionalne znanstvene tehnike i verstehen metodologiju kako bi razumjeli cjelinu socijalnih feno­ mena, uključujući i subjektivnost i značenje. 2

Ovo je stajalište koje Lindu Molm odvaja od tradicionalnijih socijalnih biheviorista kakav je, na primjer, Homans. Ona dosta teško uočava razliku između orijentacije bihevioralnih psihologa i bihevioralnih sociologa.

TEORIJA RAZMJENE I BIHEVUIORALNA SOCIOLOGIJA

267

m a stimulansa. Socijalni bihevioristi, naprotiv, daju p o j e d i n c i m a m n o g o manje s l o b o d e . P o njima, "razmišljanje je ponašanje m o z g a . V e ć i dio aktivnosti m o z g a nije svjestan" (Baldwin i Baldwin, 1 9 8 6 . : 2 6 4 ) . Stoga je, p r e m a socijalnim definicionistima, akter zauzet svjesnim konstruiranjem socijalne stvarnosti, a za socijal­ ne bihevioriste on ili o n a samo nesvjesno odgovaraju na stimulans. Individualni o d g o v o r determiniran je p r i r o d o m vanjskog stimulansa. O v o je m n o g o više m e h a ­ nički prikaz o s o b e negoli je t o slučaj kod socijalnih d e f i n i c i o n i s t a . 4

Slika aktera u t e o r i j a m a socijalnih činjenica (na primjer, strukturalni f u n k c i o ­ nalizam) s k o r o je isto toliko mehanicistička kao i u socijalno - b i h e v i o r a l n o j paradigmi. Predstavnik paradigme socijalnih činjenica drži da je p o j e d i n a c deter­ miniran djelovanjem vanjskih n o r m i , vrijednosti, struktura itsl. Razlika između predstavnika paradigme socijalnih činjenica i paradigme socijalnog biheviorizma potječe iz izvorišta k o n t r o l e koja se vrši nad p o j e d i n c e m . Z a predstavnike t e o r i j a socijalnih činjenica, globalne strukture i institucije kontroliraju p o j e d i n c a . Socijal­ ni bihevioristi pak proučavaju o d n o s između pojedinca i k o n z e k v e n c i koje će utjecati da se ponašanje - više ili manje vjerojatno - i dogodi.

BIHEVIORALNA SOCIOLOGIJA B i h e v i o r a l n a sociologija (ili k a k o je Baldwin i Baldwin /1986./ nazivaju, "bihevioralna znanost") predstavlja n a p o r da se principi psihologijskog biheviorizma pri­ mijene na sociološka pitanja. Bihevioralni sociolog interesira se za o d n o s koji postoji između učinaka ponašanja nekog aktera na okoliš i njegovog utjecaja na a k t e r o v o kasnije ponašanje. T o je osnovica djelatnog uvjetovanja ili p r o c e s a učenja kroz koji "se ponašanje modificira u skladu sa svojim p o s l j e d i c a m a " (Bal­ dwin i Baldwin, 1 9 8 6 . : 6 ) . Izražavajući to na drugi način, m o ž e m o reći da akter emitira jedan tip ponašanja. N e k o m e će se taj oblik ponašanja činiti - b a r e m na s a m o m p o č e t k u - k a o slučajno ponašanje. O k o l i š u k o j e m se t o ponašanje događa, bio on društveni ili fizički, nalazi se i sam p o d utjecajem s p o m e n u t o g ponašanja i sa svoje strane "djeluje" na razne načine. Ovakva reakcija - pozitivna, negativna ili neutralna - utječe na kasnije ponašanje aktera. Ako je ta reakcija akteru o m o g u ć i l a nagradu, isti tip ponašanja će se u sličnim situacijama najvjerojatnije emitirati i u b u d u ć e . A k o je reakcija bila b o l n a ili je uzrokovala kaznu, t a k v o se ponašanje najvjerojatnije neće opetovati. Bihevioralni sociolog interesira se i za o d n o s koji postoji između povijesti reakcija ili posljedica iz okoliša te prirode sadašnjeg ponašanja. Bihevioralni sociolog tvrdi da prošle posljedice o d r e đ e n o g ponašanja određuju njegov sadašnji oblik. Poznavajući što je uvjetovalo o d r e đ e n i tip ponaša­ nja u prošlosti, m o ž e m o pretpostaviti da li će neki akter upotrijebiti isti tip ponašanja u n e k o j sadašnjoj situaciji.

Osnovni koncepti O s n o v n i k o n c e p t u bihevioralnoj sociologiji je k o n c e p t potkrepljivanja koji m o ž e ­ m o definirati k a o nagradu. N e k i predmet sam po sebi nije nagrada. Potkrepljivači Kako ćemo kasnije vidjeti, ovo predstavlja još jednu točku po kojoj se Molmova razlikuje.

268

GLAVNE TEORIJE

ne m o g u biti definirani na osnovi a priori pretpostavki, odvojenih od njihovih učinaka na ponašanje. Stoga "nagrada" koja ne utječe na aktera, nije potkrepljivač. H r a n a se, na primjer, u našem društvu smatra nagradom, no a k o n e k a o s o b a nije gladna, hrana neće poslužiti kao potkrepljivač. Bitna determinanta koja utječe na t o da li će nešto poslužiti kao nagrada ili ne, predstavlja razinu deprivacije a k t e r a . A k o su na primjer, akteri o n e m o g u ć e n i konzumirati h r a n u , bit će gladni i h r a n a će djelovati kao potkrepljivač. M e đ u t i m , ukoliko su upravo završili s j e l o m , njihov će nivo deprivacije biti minimalan i hrana neće biti učinkovit potkrepljivač. O v o je bio primjer fiziološke deprivacije. A k o uskratimo ljudima hranu, seks, vodu ili zrak, svi ovi elementi mogu poslužiti kao m o ć n i potkrjepljivači. N o , a k o su fiziološke p o t r e b e na adekvatan način zadovoljene, ovi elementi neće biti korisni potkrepljivači. Potkrepljivači se m o g u i naučiti. Kada se j e d n o m n a v i k n e m o na stvari, o n e služe k a o potkrepljivači u svim o n i m slučajevima u k o j i m a su n a m uskraćene. Potkrepljivači m o g u biti pozitivni ili negativni (Baldwin i Baldwin, 1 9 8 6 . ) . Pozitivno potkrepljivanje se odvija onda kada okolišne p r o m j e n e imaju oblik nagrade "što zatim povećava m o g u ć n o s t ponašanja u budućnosti" (Buchell i B u r ­ gess, 1 9 6 9 . : 2 8 - 2 9 ) . U toj situaciji je akter nagrađen; na primjer, trgovački putnik pozvoni na vrata i nudi nešto na prodaju. Bihevioralni teoretičari će na prodaju gledati kao na pozitivno potkrepljivanje ukoliko trgovački putnik i nadalje nastav­ lja zvoniti na vrata i nuditi robu u nadi da će uspjeti ponoviti isti rezultat. Baldwin i Baldwin zaključuju: "Ljudi obično prihvaćaju učenje preko pozitivnih potkrepljivanja zato što ono u njihovim životima povećava dobre učinke i iskustva puna zadovoljstva " ( 1 9 8 6 . : 1 5 ) . Negativno potkrepljivanje t a k o đ e r pojačava m o g u ć n o s t vjerojatnog ponašanja u budućnosti, n o o n o tada uzima oblik uklanjanja nečega o d b o j n o g iz okoliša. Isključivanje preglasnog radio aparata, na primjer, m o ž e poboljšati sposobnost neke osobe da piše ili čita. U budućnosti se, dakle, s p o s o b ­ nost neke o s o b e da piše ili čita, može unaprijediti isključivanjem radio a p a r a t a . Raspravljajući ο potkrepljivanjima akcija, m o r a m o t a k o đ e r uzeti u obzir i kažnjavanje: "Posljedica koja smanjuje frekvenciju o d g o v o r a koji joj p r e t h o d i je kažnjavatelj" (Bushell i Burgess, 1 9 6 9 . : 2 9 ; vidi i Baldwin i Baldwin, 1 9 8 6 . : 2 5 ) . N a primjer, udarac ili samo prijetnja udarcem, može spriječiti n e k o g a da p o n o v i takav čin. M e đ u t i m , kažnjavanje nekoga, n e k o m d r u g o m m o ž e predstavljati na­ gradu. M a z o h i s t , na primjer, može udaranje doživjeti kao nagradu i najvjerojatnije će poželjeti ponavljanje takve situacije. Prema t o m e , da bismo ustanovili da li se nešto m o ž e smatrati nagradom ili kaznom, m o r a m o biti upoznati s o s o b n o m prošlošću, k a o i s fiziološkim karakteristikama neke o s o b e . Kažnjavanja, k a o i potkrepljivanja, mogu biti pozitivna ili negativna. M e đ u t i m , treba upamtiti da je kažnjavanje usmjereno smanjivanju učestalosti o d g o v o r a . Pozitivno kažnjavanje odvija se korištenjem neprijatnih stimulansa koji potiskuju ponašanje. Udariti dijete svaki puta kada plače predstavlja primjer pozitivnog oblika kažnjavanja. Kažnjavanje ima negativni oblik o n d a kada je ponašanje potisnuto budući da izostavljamo ili zaprijetimo da ć e m o izostaviti nagradu. T o se naziva cijenom odgovora ili n e d o s t a t k o m potkrepljivača. Ako izostavimo ili zapri­ j e t i m o da ć e m o izostaviti nagrade koje bi dijete - zato što plače - m o g l o dobiti, tada u p o t r e b l j a v a m o negativni oblik kažnjavanja. D o n Bushell i R o b e r t Burgess smatraju da je cijena odgovora "osnovica kontrolnih p r o c e d u r a u socijalnim organizacijama" ( 1 9 6 9 . : 3 0 ) . Umjesto da nagrađuju ili pozitivno kažnjavaju, većina

TEORIJA RAZMJENE I BIHEVUIORALNA SOCIOLOGIJA

269

socijalnih organizacija sklona je izostavljanju ili prijetnji izostavljanja nagrada k o j e su se ranije uživale. Bihevioralni sociolog, k a k o smo to već ranije naglasili, najviše je zainteresiran za utvrđivanje o d n o s a između aktera i njihovog okoliša. O d n o s potkrepljivanje kažnjavanje, koji postoji između aktera i njihovog okoliša, odvija se u o b r a s c i m a o d kojih su neki prirodno determinirani (na primjer, n e o d s t a t k o m h r a n e ) , a neki od njih su društveno uvjetovani. U najjednostavnijem tipu obrasca, potkrepljivači uvijek slijede svako djelovanje. Ovakav obrazac stalnog potkrepljivanja ponašanja, najčešće će se naći u djetinjstvu kada je, na primjer, plač djeteta o d m a h p o p r a ć e n pažnjom roditelja. T a k a v će se obrazac rjeđe odvijati u odrasloj dobi. K o d odraslih ljudi, potkrepljivanje će se zbivati p o v r e m e n o , u n e j e d n o l i k o m ritmu. Putujući trgovački putnici ne očekuju da će svaki puta kad zazvone na vrata uspjeti nešto p r o d a t i ; međutim, zvonjenje na vratima p o n e k a d dovodi do p r o d a j e , što ih održava u poslu. Kad nikada ne bi bili nagrađeni uspješnom p r o d a j o m , njihovo ponašanje k a o trgovačkih putnika bilo bi potrošeno i u t o m zanimanju bi prestali u o p ć e funkcionirati. Zanimljivo je da je k o n t i n u i r a n o potkrepljujuće ponašanje lakše prekinuti negoli ponašanje uz nagrade koja se p o v r e m e n o pojavljuju. T r g o ­ vački putnici postaju prilagođeni na princip p o v r e m e n o g nagrađivanja pa se p o n e k a d m o ž e dogoditi da će proći dosta vremena od posljednje uspješne p r o d a j e , d o k ne shvate da možda više neće biti p o n o v n o nagrađeni. S t o g a , prestanak njihovog ponašanja kao trgovačkih putnika m o ž e duže potrajati. U k o l i k o su pak bivali stalno nagrađivani, a zatim je nagrađivanje naglo prestalo, postoji m o g u ć ­ nost da će nastaviti raditi samo još kratko vrijeme. T o će zaustaviti njihove aktivnosti m n o g o brže nego u slučaju da su bili p o v r e m e n o nagrađivani. Potkrepljivanje je znatno kompleksnije od toga da se j e d n o s t a v n o nešto učini i zatim postigne željena (ili neželjena) reakcija. M n o g i uvjeti u okolišu određuju vjerojatnost potkrepljivanja nekog čina. N e k i uvjeti podržavaju pojavu reakcije, a neki n e . T i uvjeti su zapravo stvari koje su se u prošlosti povezivale s potkrepljivanjem ili kažnjavanjem. A k o je, na primjer, o s o b a koja je vršila potkrepljivanje uvijek nosila neku uniformu, takva uniforma m o ž e sama za sebe proizvesti o d g o ­ vor, č a k i u o n o m slučaju kada je nosi neka druga o s o b a . Slično t o m e , u k o l i k o je, na primjer, učionica u školi oduvijek bila povezana s kažnjavanjem, kažnjavajući učinak bit će potaknut čak i onda kada je učenik prebačen u neku nagradnu situaciju u učionici. Radi se ο procesu u k o j e m u biti neutralni stimulans - na primjer u n i f o r m a - postaje sekundarni ili uvjetovani potkrepljivač. K a d a se j e d ­ n o m t r a n s f o r m i r a , neutralni stimulans može postati pozitivni potkrepljivač. B u d u ­ ći se potkrepljivanje vrlo rijetko događa u vakuumu, veliki broj sekundarnih potkrepljivača neizbježno se povezuje s osnovnim. T i m se p r o c e s o m broj p o t k r e pljivača umnožava kao gljive poslije kiše. I a k o su m n o g i potkrepljivači specifični samo za neke situacije, neki su generali­ zirani potkrepljivači. Bushell i Burgess takav tip potkrepljivača definiraju o v a k o : "...(Oni) imaju veliku snagu i značaj u socijalnim analizama budući da zadržavaju svoju učinkovitost i prigodom izostajanja bilo kakve specifične deprivacije. Pojam 'generalizi­ ran' odnosi se na činjenicu da ti stimulansi predstavljaju, reprezentiraju ili osiguravaju pristup širokoj lepezi drugih potkrepljivača koji mogu biti bezuvjetni, ali i uvjetovani, i koji se s vremena na vrijeme mogu razlikovati i imati različito djelovanje na jednu ili drugu osobu" (Bushell i Burgess, 1 9 6 9 . : 3 8 ) .

270

GLAVNE TEORIJE

N o v a c i socijalni status predstavljaju dva dobra primjera generaliziranih p o t k r e pljivača. O n i se mogu koristiti da se osiguraju m n o g e druge željene stvari. B u d u ć i da generalizirani potkrepljivači predstavljaju istodobno b r o j n e sasvim različite stvari, oni p o s t u p n o postaju sve više potkrepljivači sami za sebe. Z a t o bihevioralni sociolozi tvrde da je o s o b e vrlo teško zadovoljiti u p o t r e b o m takvih generaliziranih potkrepljivača. Velike količine novca ili dobar socijalni položaj neće najvjerojatni­ je zaustaviti želju za nečim još većim.

Modifikacija ponašanja A k o je neki o d g o v o r potkrijepljen, cijeli se niz drugih sličnih o d g o v o r a g o t o v o neizbježno i s t o v r e m e n o potkrepljuje. Ova činjenica o m o g u ć a v a b i h e v i o r a l n i m s o c i o l o z i m a da govore ο sistematskom oblikovanju ponašanja ili ο modifikaciji ponašanja. Evo načina na koji J o h n i J a n i c e Baldwin definiraju taj f e n o m e n : "Sistematsko oblikovanje obuhvaća promjenu ponašanja kroz stupnjeve sukcesiv­ nog približavanja k unaprijed uspostavljenoj finalnoj izvedbi. N a svakom stupnju, potkrepljivanje se oblikuje t a k o da k o n k r e t n o ponašanje na najbolji način približa­ va k o n a č n o j izvedbi" ( 1 9 8 6 . : 1 5 9 ) . Prikaz 7 . 1 . ilustrira navedeni p r o c e s . Slika 7 . 1 . : Modifikacija ponašanja: postojeća i željena ponašanja Postojeća ponašanja

Z

A

Željena ponašanja

Ε

Izvor: Adaptirano iz Don Bushell i Robert Burgess: "Some Basic Principles of Behavior", U: Robert Burgess i Don Bushell, izd., Behavioral Sociology, New York: Columbia University Press, 1 9 6 9 : 4 0 . A k o p o s j e d u j e m o odgovarajuću nagradu, u stanju s m o potaknuti tip ponašanja Ζ jedne o s o b e . Potičući uvjete za to ponašanje, mi t a k o đ e r p o t i č e m o i b r o j n a slična ponašanja, uključujući i tip A. Pretpostavimo da je ponašanje koje stvarno želimo potaknuti ponašanje tipa E. K a k o ć e m o postići da subjekt o d g o v a r a obliku ponašanja £ ? Z a p o č i n j e m o nagrađujući ponašanje tipa A koje se već nalazi u okviru dosega naših potaknutih o d g o v o r a . Ponavljajući izazivanje oblika ponaša­ nja A, p o m i č e m o centar krivulje iza točke A i ponašanje približavamo t o č k i E, željenom ponašanju unutar našeg dosega. K o n a č n o , mi p o t i č e m o ponašanje tipa E. Ovaj p r o c e s ilustriran je prikazom 7 . 2 . Proces modifikacije ponašanja primjenjuje se u različitim terapeutskim situaci­ j a m a . M o d i f i k a c i j a ponašanja je proces koji se odvija u šest etapa: 1.

T e r a p e u t i moraju identificirati specifična k o n a č n a ponašanja k o j a žele p o t a k ­ nuti.

TEORIJA RAZMJENE I BIHEVUIORALNA SOCIOLOGIJA

271

Slika 7 . 2 . : Modifikacija ponašanja: Potaknuto i željeno ponašanje P o t a k n u t o ponašanje

/

Željeno ponašanje

\

*

I

I

>.

I

χ

!

Z A Ε Izvor: Adaptirano iz Don Bushell i Robert Burgess: "Some Basic Principles of Behavior", U: Robert Burgess i Don Bushell, izd., Behavioral Sociology, New York: Columbia University Press, 1969.­.41.

2.

Z a t i m m o r a j u utvrditi prirodu postojeće klase o d g o v o r a subjekta, o d n o s n o doseg ponašanja koje se trenutno ispoljava, kao i stupanj bliskosti t o g p o n a ­ šanja p r e m a željenom obliku ponašanja.

3.

T e r a p e u t i m o r a j u osigurati p o v o l j n o mjesto za izvođenje terapije. " T o znači da se m o r a j u eliminirati nepoželjni stimulansi, m o g u ć n o s t i k o n f l i k t n o g ili neprikladnog oblika ponašanja, a osigurati stimulativni poticaji za izazivanje željenog o d g o v o r a " (Bushell i Burgess, 1 9 6 9 . : 4 3 ) .

4.

T e r a p e u t i t a k o đ e r moraju potaknuti motivaciju kod subjekta upotrebljavajući učinkovit potkrepljivač. I a k o je moguće koristiti specifične potkrepljivače, najčešće se koriste opći potkrepljivači kakvi su n o v a c , pažnja u društvu ili socijalni status.

5.

T e r a p e u t i moraju započeti proces oblikovanja ponašanja "diferencijalnim p o t krepljivanjem odgovora koji se uspješno približavaju željenom stanju" (str. 4 3 - 4 4 ) . K o n a č n o , kada do željene modifikacije naposljetku "dođe", terapeuti bi t r e b a ­ li nastaviti p o v r e m e n o upotrebljavati pokrepljivače. Potkrepljivanje će se k o n a č n o pojavljivati rjeđe korištenjem nekog vještačkog, a češće p r i r o d n o g pomagala.

6.

Primjena bihevioralne sociologije - na primjer, za modifikaciju ponašanja v e o m a je udaljuje o d drugih socioloških teorija, uključujući č a k i teoriju r a z m j e n e . I a k o postoje neki elementi sličnosti sa, na primjer, š k o l o m međuljudskih o d n o s a u industrijskoj sociologiji, k o j a nastoji manipulirati grupnim p r o c e s i m a k a k o bi povećala proizvodnost radnika, bihevioralna sociologija ima m n o g o pragmatičniji, aplikativniji karakter od bilo koje druge sociološke teorije (Baldwin i B a l d w i n , 1986.).

TEORIJA R A Z M J E N E T e o r i j a razmjene predstavlja pokušaj da se principi biheviorizma, udruženi s drugim idejama, primijene u i n t e r e s n o m području s o c i o l o g a . Iako se korijeni ove teorije m o g u naći unatrag m n o g o godina, ( K n o x , 1 9 6 3 . ) o n a svoj najveći uspon

272

GLAVNE TEORIJE

doživljava u 1 9 5 0 - i m i 1 9 6 0 - i m godinama kroz djelovanje G e o r g a H o m a n s a (Beniger i Savory, 1 9 8 1 . ) · Veliki dio H o m a n s o v e teorije razmjene m o ž e se p r o m a ­ trati k a o reakcija na paradigmu socijalnih činjenica i njoj pripadajućih teorija, o s o b i t o teorije strukturalnog funkcionalizma.

Homans i Dürkheim H o m a n s se^ ( 1 9 6 9 . ) k o n f r o n t i r a sa strukturalnim funkcionalistima, izravno napa­ dajući rad Emilea D u r k h e i m a u tri t o č k e : p r o b l e m proširivanja socijalne interakci­ je, D u r k h e i m o v o poimanje psihologije, i njegova m e t o d a objašnjenja. H o m a n s cijeni D u r k h e i m o v o stajalište da za vrijeme neke interakcije nastaju i drugi f e n o ­ meni. O n drži da je takav stav prihvatljiv i socijalnim bihevioristima. M e đ u t i m , k a k o ć e m o o n d a objasniti što zapravo proistječe iz neke interakcije? H o m a n s smatra da ne treba uzimati u obzir nikakve nove pretpostavke, osim onih koje se m o g u primijeniti na jednostavno ponašanje pojedinca. O n kaže: "Svi uobičajeni primjeri proširivanja socijalnih f e n o m e n a proistječu iz psihologijskih pretpostav­ ki" ( H o m a n s , 1 9 6 9 . : 1 4 ) . Stoga, dok je D ü r k h e i m mislio da se nastajući oblici socijalnih f e n o m e n a m o g u sociološki objasniti, H o m a n s smatra da ih m o ž e m o objasniti psihologijskim principima. H o m a n s k o r e k t n o naglašava da je psihologija k o n c e m 1 9 . stoljeća, koju je D ü r k h e i m p o z n a v a o , bila nerazvijena. Psihologija njegovog v r e m e n a prvenstveno je proučavala instinktivne oblike ponašanja, pretpostavljajući da je ljudska priroda k o d sviju ista. Stoga je D ü r k h e i m svakako bio u pravu kada je psihologiju i sociologiju svog vremena razdvojio. "Sociologija sigurno ne proistječe d i r e k t n o iz vrste psihologije koju je D ü r k h e i m poznavao" ( H o m a n s , 1 9 6 9 . : 1 8 ) . M e đ u t i m , suvremena psihologija m n o g o je profinjenija i kompleksnija negoli u D u r k h e i m o ­ vo vrijeme; činjenica da je D ü r k h e i m uspio odvojiti psihologiju od sociologije ne znači da se isto m o ž e postići danas. K o n a č n o , H o m a n s napada D u r k h e i m a i zbog njegove m e t o d e objašnjavanja. O n tvrdi da je D ü r k h e i m nešto smatrao objašnjenim ako smo t o m e mogli utvrditi uzrok ili uzroke. Specifičnije, socijalnu činjenicu smo protumačili o n d a kada s m o našli socijalne činjenice koje su je uvjetovale. H o m a n s priznaje da su socijalne činjenice često uzrok pojave drugih socijalnih činjenica, no takav nalaz ne predstavlja i objašnjenje. P o njemu, treba objasniti odnos između uzroka i posljedice, o d n o s n o pokušati odgovoriti zašto jedna socijalna činjenica uzrokuje drugu socijalnu činje­ nicu. H o m a n s misli da objašnjenje neizbježno m o r a biti p s i h o l o š k o . (Ovdje treba istaknuti da o n d a kada H o m a n s koristi izraz psihološki, tada p o d tim misli bihevioralno, "ponašanje ljudi kao ljudi", kako on to kaže.) H o m a n s o v o objašnje­ nje n e k o g p o s e b n o g historijskog uzroka i učinka je instruktivno: "Rast cijena u 16. stoljeću, što predstavlja društvenu činjenicu, bio je svakako determi­ nirajući uzrok za zbijanje redova medu engleskim zemljoposjednicima. Ali, ako želimo objasniti zašto je taj posebni uzrok imao takav poseban učinak, tada moramo reći da je porast cijena otvorio engleskim zemljoposjednicima velike mogućnosti financijskog dobitka, ali i velikog rizika financijskog gubitka, a njihovo udruživanje povećavalo je mogućnosti dobitka i umanjivalo mogućnosti gubitka, zatim, da su zemljoposjednici smatrali financijske dobitke elementom nagrade (što je stanje individualne svijesti, ako baš hoćete) i konačno, da će ljudi poduzeti akcije čiji su rezultati nagrađujući što je - ne mogu to dovoljno puta ponoviti - opća psihološka pretpostavka" (Homans,

1969.Λ9).

TEORIJA RAZMJENE I BIHEVUIORALNA SOCIOLOGIJA

273

S t o g a , o s o b n i odgovori (ponašanje) uvijek interveniraju između socijalnih činjeni­ ca. H o m a n s tvrdi da društvene činjenice dovode do individualnih o d g o v o r a , a o n i do pojave novih socijalnih činjenica. Bitan element je, međutim, ponašanje, a ne društvena činjenica.

Homans i Levi-Strauss H o m a n s se suprotstavlja ne samo D u r k h e i m u , n e g o i svim drugima koji slijede njegovu tradiciju. Peter P. E k e h ( 1 9 7 4 . ) smatra da je H o m a n s o v a orijentacija bila o b l i k o v a n a kao izravna reakcija na djelovanje n e o - d u r k h e i m o v s k o g a n t r o p o l o g a C l a u d e a Levi-Straussa ( H o m a n s i Schneider, 1 9 5 5 . ) . H o m a n s , dakle, reagira protiv n e o - d u r k h e i m o v s k e varijante teorije razmjene Levi-Straussa. (O vrlo razli­ čitim aspektima teorije Levi-Straussa raspravit ć e m o u 9 . poglavlju.) S t o g a bi se m o g l o zaključiti da ο H o m a n s o v o j teoriji razmjene m o ž e m o m n o g o saznati ispitu­ jući njegovu reakciju na djelovanje Levi-Straussa, a u okviru iste teorijske perspek­ tive. E k e h smatra osnovnim naglasiti da je teorija razmjene proistekla iz dviju "nespojivih tradicija". S jedne strane, Levi-Strauss ( 1 9 4 9 . ) razvija svoje stajalište ο teoriji razmjene, d j e l o m i č n o pod utjecajem francuske kolektivističke tradicije, čiji je D ü r k h e i m bio glavni predstavnik. S druge strane, H o m a n s je nasljednik britan­ ske individualističke tradicije, s H e r b e r t o m S p e n c e r o m k a o glavnim predstavni­ k o m . Z b o g t a k o suprotnih orijentacija, nije iznenađujuće da su ova dva autora razvila sasvim različite varijante teorije razmjene. Prema E k e h u , Levi-Strauss prvi razvija svoju orijentaciju, a H o m a n s oblikuje svoje ideje kao reakciju na p r o d o r kolektivističkih sila u radu Levi - Straussa. Raspravljajući s Levi-Straussom, H o m a n s je uvjeren da zapravo vodi bitku s j e d n o m n o v i j o m varijantom durkheimovske teorije, s prenaglašavanjem kolektivi­ teta i t e n d e n c i j o m da se osobu p r o m a t r a k a o nevažnu. D u r k h e i m o v o djelo (a p r e m a t o m e i Levi-Straussovo), H o m a n s vidi kao napad na "jednu o d najneupitnijih pretpostavki zapadne intelektualne tradicije, na ideju da priroda o s o b a u krajnjoj instanci određuje prirodu društva" ( 1 9 6 2 . : 8 ) . Ο D u r k h e i m o v s k o m funk­ cionalizmu, ο njegovom naglašavanju funkcija socijalnih činjenica za društvo k a o cjelinu, H o m a n s kaže sljedeće: " O d samog p o č e t k a bio sam sumnjičav p r e m a takvoj pretpostavci, iako nisam znao zašto. Bila je t o p o t k o ž n a ozljeda i dugo je trebalo da je se riješim" ( 1 9 6 2 . : 2 3 ) . I H o m a n s se stvarno i riješio te "rane" funkcionalizma, najvećim dijelom kritizirajući n e o - d u r k h e i m o v s k u teoriju razmje­ ne Levi-Straussa: " H o m a n s o v o proučavanje Levi-Straussa ... bilo je posljednji e l e m e n t koji je dokrajčio njegovo strpljenje s durkheimovskim t i p o m f u n k c i o n a ­ lizma" (Ekeh, 1 9 7 4 . : 8 8 ) . D ü r k h e i m doživljava aktera kao ograničenog socijalnim činjenicama, p o s e b n o k o l e k t i v n o m sviješću, d o k Levi-Strauss ide još dalje - budući da vjeruje u kolektiv­ nu nesvjesnost, koja je d u b o k o ugrađena u ljudsku vrstu, a koje ni sami akteri nisu svjesni. Ovaj e l e m e n t , prema H o m a n s o v o m stajalištu, još je više ograničavajući, nerješiv i mistificirajući, negoli su t o bile D u r k h e i m o v e ideje ο k o l e k t i v n o j svijesti i socijalnim činjenicama. Ekeh t o naglašava o v a k o : "U djelu Levi-Straussa pojedi­ nac je još manje prilagođen svom mjestu u socijalnim procesima, negoli je to slučaj u d u r k h e i m o v s k o j sociologiji" (str. 4 2 ) . S ovakvim o p ć i m zaleđem, preći ć e m o na kratko izlaganje osnovnih ideja teorije razmjene Levi-Straussa, i što je još važnije, na kritičku reakciju H o m a n s a .

274

GLAVNE TEORIJE

George Caspar Homans: autobiografska skica Da sam postao sociolog, desilo se slučajno, a to sam opisao u nekim drugim publikacijama. [Za punu autobio­ grafiju, vidi Homans, 1984.]. Moje neprekidno sociološko djelovanje započinje 1933. godine kada surađujem s pro­ fesorom Lawrence Hendersonom i Elton Mayom na Har­ vard Business School. Henderson je, kao biokemičar, pro­ učavao fiziološke karakteristike industrijskog rada, a Ma­ yo, kao psiholog, ljudske elemente. Mayo je tada bio direk­ tor čuvenog istraživačkog centra u tvornici Hawthorne We­ stern Electric Company u Chicagu. Pohađao sam seminare i rasprave koje je vodio Mayo. Između mnogih knjiga, svojim je studentima preporučivao da pročitaju i nekoliko knjiga značajnih socijalnih antropo­ loga, posebno Malinowskog, Radckliffe-Browna i Firtha. Mayo je želio da shvatimo kako su u urođeničkim društvima, nasuprot modernim društvima, socijalni rituali podržavali proizvodni rad. Za antropologiju sam se zainteresirao iz sasvim drugih razloga. U to vrijeme, kulturni antropolozi su intelektualno dominirali, a moji prijatelji u grupi, kao, na primjer, Clyde Kluckhohn, inzistirali su na tome da je svaka kultura jedinstvena. Proučavajući literaturu počeo sam shvaćati, suprotno od toga, da se neke institucije domorodačkih društava ponavljaju u mjestima toliko vremenski i prostorno odvojenim da ta društva nikako nisu mogla posuđivati jedna od drugih. Kulture nisu bile jedinstvene, štoviše, njihove sličnosti jedino su mogle biti objašnjene pretpostavkom da je ljudska priroda bila oduvijek i svuda ista. Pripadnici ljudske vrste, djelujući u sličnim okolnostima, neovisno su stvorili slične institucije. Takvo stajalište nije bilo baš popularno u ono doba. Nisam siguran da je to i danas. Do tada sam već bio uključen u veći broj konkretnih "field' istraživanja manjih ljudskih grupa - suvremenih i domorodačkih. Za vrijeme služenja vojnog roka u morna­ rici, tijekom II. svjetskog rata, ο tim sam problemima razmišljao za vrijeme dugih plovidbi. Gotovo slučajno, shvatio sam da veći broj analiza plemena može biti opisan zajedničkim, objedinjavajućim konceptima. U nekoliko sam dana skicirao konceptualnu shemu. Vrativši se po završetku rata na Sveučilište Harvard, i zauzevši opet profesorsko mjesto, započeo sam raditi na knjizi kasnije nazvanoj The Human Group {Ljudska grupa), koja je bila zamišljena tako da primijeni moju konceptualnu shemu na tekuća istraživanja. Tijekom rada na knjizi shvatio sam da je moja konceptualna shema bila

Levi-Strauss je, prema E k e h u , svoju teoriju razmjene f o r m u l i r a o oslanjajući se na dvije osnovne pretpostavke. Prvo, vjerovao je da socijalna razmjena predstavlja distinktivan proces koji se odvija isključivo medu ljudima, a koji ne m o g u izvoditi niže životinje. Stoga se proučavanjem životinja ne može ništa naučiti ο ljudskoj razmjeni. Ljudi su u stanju kulturno usmjeravati svoje akcije, a niže životinje m o g u jedino instinktivno odgovarati. Slično t o m e , Levi-Strauss smatra aktere sposobni­ m a za kreativno, d i n a m i č k o djelovanje, a životinje se m o g u ponašati s a m o na statički način. H o m a n s o v a reakcija na iznijeto bila je da n e m a nikakve bitne razlike između ljudi i nižih životinja. Z a t o on odbacuje sve Levi-Straussove ideje ο posebnosti ljudskog ponašanja.

TEORIJA RAZMJENE I BIHEVUIORALNA SOCIOLOGIJA

275

korisna jedino kao početno znanstveno polazište. Trebalo je izraditi pretpostavke koje bi međusobno povezivale koncepte. U knjizi The Human Group iznio sam niz takvih pretpostavki koje su objašnjavale mnoge elemente u grupama koje sam proučavao. Već sam duže vremena poznavao i profesora Talcotta Parsonsa, s kojim sam bio u bliskom kontaktu na Odjelu za društvene odnose na istom Sveučilištu. Profesionalni sociolozi su ga smatrali vodećim likom u sociologiji. Ono što je on zvao teorijama, ja sam shvaćao samo kao konceptualne sheme, smatrajući da teorija ne može biti prava teorija ukoliko ne sadrži najmanje nekoliko propozicija. Postao sam uvjeren u točnost svojih pogleda čitajući nekoliko knjiga ο filozofiji zn an osti. Nije, međutim, bilo dovoljn o da teorija sadrži pretpostavke. Teorija ο nekom feno­ menu predstavljala je istodobno i njegovo objašnjenje. Objašnjenje se sastoji u tome da se pokaže da jedna ili više pretpostavki niže razine u logičkom smislu slijede iz općih pretpostavki koje su primijenjene na ono što se različito nazivalo zadanim ili graničnim uvjetima, odnosno parametrima. Svoj stav ο tom problemu iznio sam u knjizi The Nature of Social Scien ce (Priroda društven e zn an osti), 1967. Zatim sam se zapitao, koje opće pretpostavke mogu upotrijebiti da objasnim empi­ rijske propozicije ο kojima sam pisao u knjizi The Human Group, ali i druge pretpostav­ ke, koje su privukle moju pažnju kasnijim proučavanjima eksperimentalnih i "field' studija iz područja socijalne psihologije. Opće pretpostavke moraju zadovoljiti samo jedan uvjet: u skladu s mojim originalnim spoznajama moraju biti primjenjive na ljudska bića kao na članove vrste. Takve su pretpostavke već postojale, tako da ih, na sreću, nisam morao otkrivati. To su bili nalazi iz područja bihevioralne psihologije koje je iznio moj stari prijatelj B. F. Skinner i drugi. Oni su ο ljudima mislili dobro, bez obzira ra de li sami u fizičkom okolišu ili u interakciji jedni s drugima. U dva izdanja moje knjige Social Behavior (Društveno ponašanje) -1961. i prerađeno izdanje 1974. - te sam pretpostavke upotrijebio pokuša­ vajući objasniti kako u adekvatnim uvjetima relativno trajne društvene strukture mogu proistjeći i biti podržavane akcijama pojedinaca koji ih čak nisu niti namjeravali stvoriti. Mislim da je ovo središnji intelektualni problem sociologije. Kada su strukture već stvorene, one imaju daljnje učinke na ponašanje osoba koje u njima djeluju ili koje dolaze u kontakt s njima. Ti se naknadni učinci mogu objasniti istim pretpostavkama kao i oni koji su prvobitno bili upotrijebljeni za objašnjenje nastajanja i održavanja struktura. Strukture samo osiguravaju nove uvjete u odnosu na koje se pretpostavke primjenjuju. Moja sociologija ostaje i nadalje fundamentalno individualistička, a ne kolektivistička. G. Homans je umro 1989.

D r u g o , Levi-Strauss odbacuje ideju da je ljudsku razmjenu m o g u ć e objasniti p o j m o v i m a individualnog samointeresa. O n ne poriče da takav interes m o ž e postojati, n o smatra da nije dovoljan za održavanje društvenih o d n o s a osnovanih na razmjeni. Levi-Strauss vjeruje da se socijalna razmjena podržava nadindividualnim snagama, k o l e k t i v n o m i kulturnim silama. Levi-Strauss ljudsku razmjenu vidi prije k a o simboličku, a ne k a o samointeresno orijentiranu razmjenu. U p r o c e s i m a razmjene društvo igra različite uloge. T a m o gdje postoji nestašica, društvo m o r a intervenirati osiguravajući pravila p o m o ć u kojih će se usmjeriti članovi društva i spriječiti destruktivno ponašanje. U n e k i m se situacijama socijal­ na razmjena opravdava zbog socijalnih očekivanja, a ne zbog stvarne koristi k o j e

276

GLAVNE TEORIJE

će ta razmjena donijeti o n i m a koji su u nju uključeni. T i m se p r o c e s o m žele spriječiti razvoji negativnih razornih osjećaja. N a primjer, vjenčana slavlja se organiziraju zato što je takav običaj, a ne zbog toga da se dobivanjem p o k l o n a ostvare n e k e koristi. N a p o k o n , običaji nalažu da je n e t k o dužan n e k o m d r u g o m vratiti sličnom a k c i j o m , ne t a k o da plati, nego da nagradi treću stranu. N a primjer, umjesto da djeca plate dug svojim roditeljima za sve o n o što su učinili za njih, o n a isti takav oblik ponašanja prenose na svoju vlastitu djecu. O p ć e n i t o , Levi-Strauss smatra bitnim m o r a l n i sistem razmjene, a ne individualni s a m o i n t e r e s . H o m a n s , n a r a v n o , sve t o odbacuje. O n proučava razmjenu s a m o između dva e l e m e n t a , a ne šire elemente socijetalne razmjene koje smo ilustrirali u posljed­ njem primjeru o d n o s a roditelja i djece. H o m a n s t a k o đ e r o d b a c u j e naglasak na m o r a l n i sistem, smatrajući da osnovica ljudske razmjene leži u samointeresu o s n o v a n o m na kombinaciji e k o n o m s k i h i psiholoških p o t r e b a .

Homans i strukturalni funkcionalizam O s i m ovih specifičnih napada na D u r k h e i m a i Levi-Straussa, H o m a n s napada i strukturalno-funkcionalističko objašnjenje p o j m a institucije, koju definira k a o "relativno postojan obrazac socijalnog ponašanja čijem održavanju d o p r i n o s e ak­ cije m n o g i h ljudi" ( H o m a n s , 1 9 6 9 . : 6 ) . H o m a n s smatra da su u analizi institucija korištena četiri osnovna tipa objašnjenja; dva tipa, povezana sa strukturalnim f u n k c i o n a l i z m o m , on odbacuje. Prvi tip je strukturalno objašnjenje; o n o tvrdi da "posebna institucija postoji zbog svog o d n o s a s drugim institucijama u socijalnom sistemu" ( H o m a n s , 1969.:6). Postavka k o j a tvrdi da su određene institucije m e đ u s o b n o p o v e z a n e , za H o m a n s a ne predstavlja i njihovo objašnjenje. Drugi tip je funkcionalno objašnje­ nje, koje tvrdi da "institucija postoji jer bez nje društvo ne bi m o g l o preživjeti ili ostati u stanju ravnoteže" ( H o m a n s , 1 9 6 9 . : 6 ) . O v o predstavlja vulgarizirani oblik f u n k c i o n a l n o g objašnjenja koje ignorira suvremene radove ο s p o m e n u t o m p r o b l e ­ m u , kakav je, na primjer, djelo R o b e r t a M e r t o n a ( 1 9 4 9 . / 1 9 6 8 . ) . Pošto je opisao f u n k c i o n a l n o objašnjenje k a o slamnato strašilo, H o m a n s ga zatim n a p a d a : "Problem s funkcionalnim objašnjenjima u sociologiji nije stvar principa, nego prakse. Iz karakterističnih općih funkcionalističkih pretpostavki možemo izvući zaključak slijedeći logiku razmišljanja da društvo ne bi moglo preživjeti ako ne posjeduje institucije tipa X - bez obzira na to što sve X može predstavljati. Međutim, postoje društva - doduše vrlo malobrojna - koja nisu uspjela preživjeti, u bilo kom smislu. Ο nekim od tih društava, imamo opise socijalne organizacije prije njihovog nestajanja, i pokazalo se da ona nisu imala institucije tipa X . Ukoliko ta društva nisu uspjela preživjeti, to nije nastalo kao posljedica nedostatka socijalnih institucija, ako otpornost na boginje ili alkoholizam ne shvaćamo kao društvene institucije. Drugim riječima, ne postoji dovoljno evidencije, prikupljene do sada, da bi se potvrdila istinitost općih pretpostavki funkcionalizma - a istinitost ipak stvara razliku. Može se prepostaviti da će se te poteškoće prevladati, da će se solidnije analize ο uvjetima preživljavanja ili postizanja stanja ravnoteže bilo kojeg društva razviti, iz čega će se moći izvući samo istiniti zaključci. Međutim, usprkos beskonačnih napora, još uvijek ne vidimo ništa novog. Ma kakav bio principijelni status funkcionalnog objašnjenja, njegova primjena u sociologiji je promašaj" (Homans,

1969:9).

TEORIJA RAZMJENE I BIHEVUIORALNA SOCIOLOGIJA

277

D a je H o m a n s uzeo M e r t o n o v u funkcionalnu paradigmu, a ne krajnje vulgari­ zirani oblik funkcionalizma koji zapravo niti jedan suvremeni funkcionalist ne bi p o d r ž a o , njegovo bismo objašnjenje mogli uzeti s m n o g o više ozbiljnosti. Usmjerivši se s a m o na jednostavne p r o b l e m e , on je elegantno zaključio da strukturalno objašnjenje zapravo ne predstavlja nikakvo objašnjenje, da je f u n k c i o n a l n o o b j a š ­ njenje nezadovoljavajuće, budući da dovodi do istinitih, ali i do lažnih zaključaka. H o m a n s ( 1 9 6 9 . ) koristi naziv historijski da bi označio treći tip objašnjenja institucija. O v d j e se one tumače k a o završni proizvodi historijskog p r o c e s a . Z a n i ­ mljivo je da on historijsko objašnjenje smatra u biti psihologijskim objašnjenjem, što je četvrti tip njegovog objašnjenja institucija. Institucionalna p r o m j e n a je neizbježna, a n j e n o proučavanje je osnovni zadatak sociologije. K a d a historijsku analizu p r o v o d i m o k o r e k t n o , m o r a m o zaključiti da objašnjenje ove f u n k c i o n a l n e p r o m j e n e leži na psihologijskoj ravni: "Sve su ljudske institucije proizvodi procesa historijske promjene. U biti, većina institu­ cija neprekidno se mijenja. Kada imamo dovoljno činjeničnih informacija, da bismo započeli objašnjavati historijske promjene, što najčešće nije slučaj, i kada pokušamo formulirati osnovne premise našeg neizrečenog deduktivnog sistema, utvrdit ćemo da neke premise apsolutno ne možemo izbjeći, no one istovremeno nisu pretpostavke ο međusobnim vezama institucija, što je slučaj u strukturalnom objašnjenju, ili pak pret­ postavke ο uvjetima preživljavanja društava, što je slučaj u funkcionalnom objašnjenju, nego ... [su to] pretpostavke ο ponašanju ljudi kao ljudi... Odnosno, radi se ο psiholo­ gijskim pretpostavkama: u tim glavnim premisama historija i psihologija su jedno" (Homans, 1 9 6 9 . : 11). Sumirajući, m o ž e m o reći k a k o H o m a n s smatra da institucionalnu p r o m j e n u m o r a j u objasniti sociolozi, a da bilo koje objašnjenje p r o m j e n e m o r a u osnovi biti psihologijsko. H o m a n s to ilustrira primjerom uvođenja strojeva u englesku tekstil­ nu industriju u 1 8 . stoljeću. O n smatra da je taj događaj bio o d velikog s o c i o l o ­ škog značenja budući da je t o bila jedna od prvih stepenica u industrijskoj revoluciji k o j a je dovela do pojave naših suvremenih institucija. O n polazi od porasta izvoza engleskog p a m u k a u 1 8 . stoljeću: "[To] je dovelo do porasta zahtjeva industrijskih poduzetnika za pojačanom isporukom pamučnog vlakna, zahtjev koji se nije mogao u potpunosti izvršiti s raspoloživom radnom snagom, koja je pamučnu pređu prerađivala ručno na starim strojevima, tako da su plaće tkalaca počele rasti, prijeteći povećanjem cijena tekstila te time utjecati na smanjenje trgovine" (Homans, 1 9 6 9 . : 10). D a bi se zaustavio porast plaća, cijena i troškova te o p ć e smanjenje t r g o v i n e , poduzetnici u tekstilnoj trgovini, koji su već poznavali u p o t r e b u parnih strojeva u drugim industrijama, razvijaju strojeve koje p o k r e ć e v o d e n a snaga ili snaga pare, a koji i s t o d o b n o m o g u pokretati n e k o l i k o strojeva za preradu p a m u k a . V o đ e n i željom za većim p r o f i t o m , mnogi su pokušali razviti takve strojeve, a n e k i su u t o m e i uspjeli. H o m a n s smatra da se taj proces m o ž e reducirati na jednostavan deduktivni sistem koji će objasniti zašto su poduzetnici poduzeli s p o m e n u t e akcije. T a k a v deduktivni sistem, zasnovan na psihološkim principima, ima sljedeći o b l i k :

278 1. 2. 3.

GLAVNE TEORIJE Ljudi o b i č n o poduzimaju akcije za koje pretpostavljaju da će im, p o d o d r e đ e ­ nim o k o l n o s t i m a , kao rezultat omogućiti nagradu. Poduzetnici su ljudi. Kao poduzetnici, rezultate svog djelovanja vjerojatno će vidjeti kao rast profita i nagrada ( H o m a n s , 1 9 6 9 . ) .

Z a p o č i n j u ć i sa svojom o s n o v n o m pretpostavkom ο psihološkoj prirodi ljudi, H o m a n s smatra da je objasnio p o č e t a k upotrebe parnih strojeva u tekstilnoj industriji Engleske 1 8 . stoljeća. P o m o ć u ovog primjera, H o m a n s zaključuje da se historijska p r o m j e n a m o ž e objasniti jedino psihologijskim p r i n c i p i m a . D a k l e , H o m a n s izbacuje strukturalni funkcionalizam iz sociologije, smatrajući da se istinska sociologija m o r a zasnivati na psihologijskim principima. U svakom sluča­ ju, bio je više nego samo p o l e m i č a n ; pokušao je razviti teoriju o s n o v a n u na psihologijskim principima.

Osnovne pretpostavke Homansa I a k o se n e k e od H o m a n s o v i h pretpostavki bave s najmanje dvije interaktirajuće o s o b e , bio je dovoljno oprezan da naglasi k a k o se njegove postavke osnivaju na psihologijskim principima. O n e su, prema njemu, psihologijske iz dva razloga. Prvo, " o b i č n o su ih formulirale i empirijski testirale osobe koje same sebe nazivaju psiholozima" ( H o m a n s , 1 9 6 7 . : 3 9 - 4 0 ) . Drugo i m n o g o važnije, o n e su psihološke zbog razine na k o j o j raspravljaju ο položaju osobe u društvu: " T o su pretpostavke ο ponašanju individualnih ljudskih bića, a ne pretpostavke ο grupama ili društvi­ m a kao t a k v i m a ; ponašanje ljudi kao ljudi o p ć e n i t o se smatra psihološkim p o d r u č ­ j e m " ( H o m a n s , 1 9 6 7 . : 4 0 ; kurziv naš). Z b o g takvih stajališta, H o m a n s priznaje da je i sam svrstan "u o n o što se - upotrijebit ću tu strašnu izreku - naziva psihologij­ skim r e d u k c i o n i s t o m " ( 1 9 7 4 . : 1 2 ) . Z a njega je redukcionizam "proces koji pokazu­ je kako pretpostavke jedne i m e n o v a n e znanosti [u našem slučaju sociologije] slijede logiku općih pretpostavki neke druge i m e n o v a n e znanosti [u našem slučaju psihologije]" ( 1 9 8 4 . : 3 3 8 ) . I a k o je H o m a n s pristalica psiholoških principa, on ο o s o b a m a ne razmišlja k a o ο izoliranim entitetima. O n priznaje da su ljudi društvena bića i da dosta svog v r e m e n a p r o v o d e u interakciji jedni s drugima. Socijalno ponašnje pokušava objasniti p o m o ć u psiholoških principa: "Stajalište koje zastupam je da se opći principi psihologije, a radi se ο pretpostavkama ο učincima na ljudsko p o n a š a n j e i njihovim ishodima, ne mijenjaju kada su ti rezultati uzrokovani djelovanjem drugih ljudi, a ne različitim fizičkim o k o l i š e m " ( H o m a n s , 1 9 6 7 . : 5 9 ) . H o m a n s ne negira D u r k h e i m o v o stajalište da iz socijalne interakcije proistječe nešto n o v o . Umjesto toga, smatra da se te novonastale osobine m o g u objasniti p o m o ć u p s i h o ­ logijskih principa; n e m a stoga nikakve potrebe za nekim novim s o c i o l o š k i m p o s t a v k a m a k a k o bi se objasnile socijalne činjenice. H o m a n s koristi osnovni sociološki k o n c e p t n o r m e da to ilustrira: "Uočljiv primjer društvene činjenice je socijalna norma, a grupne norme svakako obliku­ ju konfornost ponašanja mnogih osoba. Pitanje nije u tome postoje li ograničenja ili ne, nego u objašnjenju tih ograničenja ... Norma automatski ne ograničava ponašanje: onda kada se osoba podvrgava normama, čini to jer ih smatra korisnima za sebe, a psihologija je znanost koja treba proučavati učinke na ponašanje osoba zbog uočenih koristi" (Homans, 1 9 6 7 . : 6 0 ) .

TEORIJA RAZMJENE I BIHEVUIORALNA SOCIOLOGIJA

279

U brojnim radovima H o m a n s razvija vrlo razrađen program, po njegovim riječima, "vraćanja ljudi natrag" u sociologiju, no također pokušava razviti i teoriju koja se usredotočuje na psihologiju, ljude i "elementarne oblike društvenog života". T a će teorija biti nazvana teorijom razmjene. Prema Homansu, ona "otkriva socijalno ponašanje k a o vidljivu ili nevidljivu razmjenu aktivnosti, više ili manje nagrađujuću ili skupu, između najmanje dviju osoba" (Homans, 1 9 6 1 . : 1 3 ; kurziv naš). U primjeru koji smo ranije naveli, H o m a n s pokušava objasniti razvoj strojeva koji su se koristili u tekstilnoj industriji pa, prema t o m e , i industrijsku revoluciju p o m o ć u psihološkog principa da će se ljudi najvjerojatnije ponašati t a k o da povećaju svoje nagrade. U općenitijem smislu, u svojoj varijanti teorije razmjene on pokušava objasniti e l e m e n t a r n o socijalno ponašanje p o m o ć u o d n o s a nagrada i cijena. D j e l o m i č n o su ga motivirali radovi pristalica teorije socijalnih činjenica, a p o s e b n o strukturalno - funkcionalističke teorije njegovog cijenjenog "kolege i prijatelja", T a l c o t t a Parsonsa. O n smatra da takva teorija "ima sve kvalitete, o s i m što zapravo ništa ne objašnjava" ( H o m a n s , 1 9 6 1 . : 1 0 ) . Z a njega strukturalni funk­ cionalisti nisu napravili m n o g o više od konceptualnih kategorija i s h e m a . O n priznaje da znanstvena sociologija treba takve kategorije, n o o n a "također treba i cjeline općih pretpostavki ο o d n o s i m a između kategorija, jer je bez takvih p r e t p o ­ stavki objašnjenje n e m o g u ć e . N e m a objašnjenja bez pretpostavki!" ( H o m a n s , 1 9 7 4 . : 1 0 ) . P r e m a t o m e , H o m a n s sam sebi postavlja zadatak razvijanja takvih pretpostavki koje će se osloniti na psihološku razinu; one čine temelj teorije razmjene. U knjizi Social Behavior: Its Elementary Forms ( 1 9 6 1 . / 1 9 7 4 . ) , H o m a n s prizna­ je da je njegova teorija razmjene potekla iz bihevioralne psihologije i e l e m e n t a r n e e k o n o m i j e . U biti, on ( 1 9 8 4 . ) žali što je njegova teorija nazvana "teorija razmjene" zato što je o s o b n o vidi kao bihevioralnu psihologiju primijenjenu na specifične situacije. O n započinje s raspravom ο primjeru biheviorističke paradigme, ο djelu B . F. Skinnera, a n a r o č i t o ο njegovim proučavanjima golubova. 5

"Pretpostavimo da se u kavezu s golubovima u laboratoriju iznenada nađe novi ili neki naivni golub. U mnogobrojnim varijantama njegovog naslijeđenog ponašanja kljucanje je najčešći oblik ispitivanja okoliša. Kljucajući po kavezu, desit će se da će kljucnuti i u crvenu točku, poslije čega će mu psiholozi koji ga promatraju ili neka automatska mašina isporučiti zrno žita. Podatak koji se ovim dobio kazuje da će vjerojatnost emitiranja istog tipa ponašanja goluba - vjerojatnost koju predstavlja ne samo kljucanje, nego ciljno kljucanje - porasti. Koristeći se Skinnerovim jezikom, ponašanje goluba u kljucanju cilja predstavlja jednog operanta; operant je bio potkrijepljen; žito je potkre­ pljivao; a golub je prošao proces kondicioniranja operanta. Ukoliko to želimo izreći običnim jezikom, možemo reći da je golub naučio kljucati cilj zato što je zbog te radnje bio nagrađen". (Homans, 1 9 6 1 . : 18). Skinner se interesirao za golubove, a H o m a n s za ljude. Skinnerovi golubovi, smatra H o m a n s , nisu se angažirali u stvarnoj razmjeni o d n o s a s p s i h o l o g o m . ' U ovoj se raspravi koristimo s oba izdanja ove knjige. Nećemo se koristiti isključivo novijim izdanjem, zato što mnogi aspekti u prvom izdanju jasnije ilustriraju Homansovo stajalište. U predgo­ voru revidiranog drugog izdanja Homans tvrdi da - premda se radi ο temeljito preuređenom izda nju - nije "promijenio bit gla vnog a rgumenta " (Homa ns, 1 9 7 4 . : V ) . Za to se osjećamo sigurnima ako se simultano koristimo s oba izdanja.

280

GLAVNE TEORIJE

G o l u b se uključio u jednosmjernu razmjenu o d n o s a , dok je ljudska razmjena uvijek dvostrana. Ponašanje goluba bilo je potkrijepljeno žitom, ali psiholog nije bio baš potkrijepljen kljucanjem goluba. O d n o s između psihologa i goluba vrlo je sličan o d n o s u koji golub ima sa svojim fizičkim o k o l i š e m . Budući da ovdje n e m a nikakvog reciprociteta, H o m a n s definira takav tip ponašanja k a o individualno ponašanje. Ovakav tip ponašanja on namjenjuje psiholozima, d o k bi sociolozi morali proučavati socijalno ponašanje "gdje aktivnost svake o d najmanje dvije životinje potkrepljuje (ili kažnjava) aktivnost druge i kada jedna utječe na ponaša­ nje druge" ( H o m a n s , 1 9 6 1 . : 3 0 ) . Nikakve nove pretpostavke nisu p o t r e b n e , inzistira se ovdje, da bi se objasnilo socijalno ponašanje nasuprot individualnom p o n a ­ šanju. Z a k o n i individualnog ponašanja, koje je Skinner razvio t i j e k o m svojih proučavanja golubova, objašnjavaju socijalno ponašanje sve d o k u z i m a m o u obzir k o m p l e k s n o s t i međusobnih potkrepljivanja. H o m a n s priznaje da će, možda, otići i dalje od Skinnerovih principa, ali t o priznaje n e v o l j k o . U svom t e o r i j s k o m radu H o m a n s se ograničava na svakodnevnu socijalnu interakciju. J a s n o je, međutim, da je vjerovao k a k o bi sociologija izgrađena na njegovim principima bila na k o n c u u stanju objasniti c j e l o k u p n o socijalno p o n a š a ­ nje. Evo primjera koji H o m a n s koristi kako bi objasnio vrstu o d n o s a razmjene koji ga interesira: "Pretpostavimo da dva činovnika nešto rade u nekom uredu. Prema pravilima uredskog ponašanja, svaki treba samostalno voditi svoj posao, a ako treba neku pomoć, mora se posavjetovati s nadglednikom. Jedan od dvojice činovnika, kojeg ćemo nazvati O s o b a ' , nije osobito spretan u svom poslu i izvodio bi ga znatno bolje i brže ako bi s vremena na vrijeme imao neku pomoć. Usprkos pravilima rada u uredu, on je neodlučan da se obrati nadređenom jer bi time priznao svoju nesposobnost, što bi moglo smanjiti njegove šanse za napredovanjem. Umjesto toga, on se obraća drugom činovniku kojega ćemo nazvati 'Drugi', i od njega traži pomoć. 'Drugi' je iskusniji u poslu od 'Osobe'; on može posao završiti umješno i brzo, uštedjevši nešto slobodnog vremena, i on može pretpostaviti da nadglednik neće imati ništa protiv ovog kršenja pravila. 'Drugi' pomaže 'Osobi', a za uzvrat on mu zahvaljuje i izražava mu priznanje. Dva su čovjeka razmijeni­ la pomoć i priznanje." (Homans, 1 9 6 1 . : 3 1 - 3 2 ) . I a k o će H o m a n s na k o n c u raspravljati i ο kompleksnijim o b l i c i m a socijalnog ponašanja, njegova je p o č e t n a namjera bila zadržati svoju teoriju razmjene na o v o j razini. Usredotočujući se na ovakav tip situacija i oslanjajući svoje ideje na S k i n n e rove nalaze ο g o l u b o v i m a , H o m a n s razvija nekoliko pretpostavki. O n e čine osnovicu njegove teorije razmjene socijalnog ponašanja. PRETPOSTAVKA USPJEŠNOSTI "U svim akcijama koje poduzima neka osoba, što je češće neka posebna akcija nagrađe­ na, osoba će najvjerojatnije i nadalje nastaviti izvoditi tu akciju" (Homans, 1 9 7 4 . : 1 6 ) . P o d s j e t i m o li se njegovog ranijeg primjera " O s o b a " - "Drugi" u uredu, ova pretpostavka znači da će o s o b a najvjerojatnije tražiti savjet od drugih u k o l i k o je u prošlosti bila nagrađena korisnim savjetom. Štoviše, što je češće n e k a o s o b a dobila koristan savjet u prošlosti, on ili o n a će češće tražiti savjet. Slično t o m e , druga će

TEORIJA RAZMJENE I BIHEVUIORALNA SOCIOLOGIJA

281

o s o b a željeti davati savjete što ćešće ako je često bila nagrađivana, o d n o s n o dočekivana s o d o b r a v a n j e m u prošlosti. O p ć e n i t o , ponašanje usklađeno s p r e t p o ­ stavkom ο uspješnosti, uključuje tri stadija: prvi, sama akcija p o j e d i n c a ; zatim, nagrađujući rezultat; i k o n a č n o , ponavljanje p o č e t n e akcije ili b a r e m p o n e k i m aspektima neke slične. H o m a n s specificira m n o g e elemente u pretpostavci uspješnosti. Prvo, iako je o p ć e n i t o p o z n a t o da porast učestalosti nagrađivanja dovodi do porasta učestalosti akcija, to se ne m o ž e b e s k o n a č n o odvijati. N a o d r e đ e n o j točki o s o b e j e d n o s t a v n o više ne m o g u djelovati t o l i k o često na određeni način. D r u g o , što je kraći p e r i o d između ponašanja i nagrađivanja, postoji veća vjerojatnost da će se o s o b a p o n o v n o t a k o ponašati. S u p r o t n o t o m e , dugi prekidi između ponašanja i nagrade smanjuje m o g u ć n o s t ponavljanja ponašanja. K o n a č n o , po H o m a n s o v o m stajalištu, povre­ m e n e će nagrade češće poticati ponavljanje ponašanja negoli u o b i č a j e n e nagrade. R e g u l a r n e nagrade uzrokuju dosadu i zasićenje, d o k će nagrade koje se realiziraju u neredovitim intervalima (kao, na primjer, u igrama na sreću) vrlo v j e r o j a t n o izazivati ponavljanje ponašanja. PRETPOSTAVKA Ο STIMULANSU "Ako je u prošlosti pojavljivanje posebnog stimulansa ili cjeline stimulansa bilo poticaj za nagrađivanje akcija neke osobe, tada će sadašnji stimulansi, što sličniji prošlima, najvjerojatnije dovoditi do pojave istih ili nekih njima sličnih akcija" (Homans, 1 9 7 4 . : 2 3 ) . V r a ć a j u ć i se p o n o v n o ranijem primjeru u uredu, m o ž e m o zaključiti sljedeće: a k o su u prošlosti " O s o b a " i "Drugi" ustanovili da je davanje i primanje savjeta p o v e z a n o s nagradama, tada postoji vjerojatnost da će se uključiti u slične akcije u sličnim situacijama i ubuduće. H o m a n s nudi još jedan prizemniji p r i m j e r : "Ribar koji je uspješno ulovio ribu u t a m n o m rukavcu, najvjerojatnije će p o n o v n o p o k u ­ šati loviti ribu u t a m n i m rukavcima" ( 1 9 7 4 . : 2 3 ) . H o m a n s se z a n i m a i za p r o c e s generaliziranja; odnosno, tendenciju pro­ š i r i v a n j a p o n a š a n j a u sličnim u v j e t i m a . U p r i m j e r u s r i b a r o m , j e d a n a s p e k t g e n e r a l i z i r a n j a b i o bi da se u d a l j i m o o d r i b a r e n j a u t a m n i m r u k a v c i m a i u s m j e r i m o k r i b a r e n j u u bilo k o j e m r u k a v c u b i l o k o j e g stupnja z a t a m n j e n o s t i . S l i č n o t o m e , uspjeh u hvatanju ribe n a j v j e r o j a t n i j e će d o v o d i t i do p r o m j e n a j e d n e vrste r i b a r e n j a u drugu vrstu (na p r i m j e r , iz slatke k s l a n o j v o d i ) ili č a k p r o m j e n u o d r i b a r e n j a u lov. U s v a k o m slučaju, p r o c e s diskriminacije također d j e l u j e . O n o z n a č a v a da a k t e r m o ž e ribariti s a m o p o d s p e c i f i č n i m u v j e t i m a k o j i su se p o k a z a l i u s p j e š n i m a u p r o š l o s t i . M e đ u t i m , a k o su se uvjeti p o d k o j i m a je u s p j e h bio p o s t i g n u t p o k a z a l i previše k o m p l i c i r a n i m a , t a d a slični uvjeti m o ž d a n e ć e s t i m u l i r a t i p o n a š a n j e . U k o l i k o se najvažniji s t i m u l a n s d o g o d i o m n o g o r a n i j e n e g o l i je z a h t i j e v a n o o d r e đ e n o p o n a š a n j e , t a d a m o ž d a i n e ć e uspjeti s t i m u l i r a t i t r a ž e n o p o n a š a n j e . A k t e r m o ž e p o s t a t i p r e o s j e t l j i v na s t i m u l a n s e , p o s e b n o a k o su m u vrlo d r a g o c j e n i . U biti, a k t e r m o ž e o d g o v o r i t i na i r e l e v a n ­ tan s t i m u l a n s , b a r e m do o n d a do k a d a će se situacija ispravljati p o n a v l j a n j e m p o g r e š a k a . N a sve o v o utječu pažnja i s p r e m n o s t o s o b e da r e a g i r a na s t i m u l a n ­ se.

282

GLAVNE TEORIJE

PRETPOSTAVKA VRIJEDNOSTI "Što je nekoj osobi vredniji rezultat njene akcije, najvjerojatnije će češće izvoditi tu akciju" (Homans, 1 9 7 4 . : 2 5 ) . U primjeru ο uredu, ako se nagrade koje m e đ u s o b n o nude o s o b e smatraju vrijednima, tada će akteri najvjerojatnije više prakticirati željeno ponašanje, negoli u slučaju da nagrade nisu vrijedne. Ovdje H o m a n s uvodi k o n c e p t nagrada i kažnjavanja. N a g r a d e su akcije s pozitivnim vrijednostima; povećanje nagrada najvjerojatnije će potaknuti željeno ponašanje. Kažnjavanja su akcije s negativnim vrijednostima; povećanje kažnjavanja znači da postoji manja vjerojatnost da će akter manifestirati neželjena ponašanja. H o m a n s smatra da su kažnjavanja neefi­ kasne mjere k o j i m a se pokušava promijeniti ponašanje ljudi. M n o g o je efikasnije j e d n o s t a v n o ne nagraditi neželjeno ponašanje; tada će o n o na k o n c u prestati postojati. Kažnjavanja čak nisu djelotvorna ni k a o sredstvo k o j i m se n e k o g a m o ž e natjerati da nešto učini. Nagrade su, naprotiv, m n o g o poželjnije, n o njih m o ž e nedostajati. H o m a n s vrlo jasno ističe da se ne radi ο čisto hedonističkoj teoriji; nagrade m o g u biti i materijalne (na primjer, novac) ili altruistične (pomaganje drugima).

PRETPOSTAVKA DEPRIVACIJA - ZADOVOLJENJE "Što je češće u nedavnoj prošlosti neka osoba primala posebnu nagradu, utoliko će joj biti manje vrijedna svaka sljedeća jedinica te nagrade" (Homans, 1 9 7 4 . : 2 9 ) . U primjeru s u r e d o m , " O s o b a " i "Drugi" m o g u m e đ u s o b n o nagrađivati jedan drugoga toliko često da nagrade počinju gubiti bilo kakvu vrijednost. Ovdje je vrijeme najvažniji e l e m e n t ; ako se posebna nagrada protegne krozu duži v r e m e n ­ ski period, ljudi će sve manje i manje biti njome zadovoljni. S toga stajališta H o m a n s definira dva druga bitna k o n c e p t a : cijenu i profit. Cijena bilo kojeg ponašanja definirana je kao nagrada koju je neki akter izgubio poduzimajući alternativne akcije. Profit u socijalnoj razmjeni predstavlja veći broj nagrada koje su postignute u odnosu na plaćene cijene. Ovi su k o n c e p t i usmjerili H o m a n s a da p o n o v n o oblikuje pretpostavku ο deprivaciji k a o zasićenju: "što je veći profit koji neka osoba ostvaruje svojom akcijom, veća je vjerojatnost da će izvoditi tu akciju" ( 1 9 7 4 . : 3 1 ) .

PRETPOSTAVKE Ο AGRESIJI - ODOBRAVANJU "Pretpostavka A: Ukoliko akcija neke osobe ne bude nagrađena nagradom koju je očekivala ili pak dođe do neočekivanog kažnjavanja, osoba će biti ljuta; vjerojatnost njenog agresivnog ponašanja će se povećati, a rezultati takvog ponašanja postat će mu sve vredniji" (Homans, 1 9 7 4 . : 3 7 ) . U primjeru ο uredu, a k o " O s o b a " nije dobila savjet koji su on ili o n a očekivali, a "Drugi" nije primio pohvalu koju su on ili o n a anticipirali, tada postoji vjerojat-

TEORIJA RAZMJENE I BIHEVUIORALNA SOCIOLOGIJA

283

nost da će obadvije osobe biti l j u t e . Iznenađeni smo što u H o m a n s o v o m radu nalazimo k o n c e p