S naših njiva (plodovi zemlje) [PDF]

  • 0 0 0
  • Gefällt Ihnen dieses papier und der download? Sie können Ihre eigene PDF-Datei in wenigen Minuten kostenlos online veröffentlichen! Anmelden
Datei wird geladen, bitte warten...
Zitiervorschau

SUVREMENAKNJIZNICA,MATICE HRVATSKE{ .

XOLO I _ KNIIGA 2

K O SUTIC

SIDA

S NASIH SIDA

NASIH

KOSUTIC

NJIVA

(PLOD ROMAN

Ovl

ZDANID

z EM LJ E)

rz sELJAe KOG z MTA

zAcREB TTSAK 'TIPOGRAFIIE.D. D, U ZAGREBU

NJIVA

'MATI

1935j36 CE HRVATSlrE.

r

F

POSVEcENO

EI Z R A D I O I N G . Z V O N I M T I R S U P E K NACRT ZA .KORICTT

MOJOJ

MAJCI

!:

7

PRVO

POGLAVLJE

f Sume i polja i njive zlatilo je popodnevno ljetno sunce' veliko i crvenkasto, gorude i sjajno, te je i plavetnilo vedra neba izblijedjelo pred njim i razastiralo se preko kupole kac' njeZna prozirna maglica. Sunce na nebu, sunce na zemlji, sunce posvud i u svim srcima Velikoga Sela, koje je izgledalo blagdanski svedano, premda je bio radni dan. Odanle se razlijegala pjesma, odavle 'dozivanje, ondje mladenje Zita, ovdje podcikivanje i smijeh' pa je ipak ditav kraj odisao nekom nijemom svedanosti, jer ..ie velika sundeva pozlata pala na nj. To drago sunce jedva su dodekali liudi i sve Zivo. Pola je mjeseca bilo tmurno, pola mjeseca Zivjelo Veliko SeIo u strahu pred olujom, koju su nagovje5divali brdoviti oblaci. Ali je tek pone5to Skropila na mahove kiSa, dok nije juder navalio yjetar, studen, da takova u kolovozu malo tko pamti, prodistio nebo od kraja na kraj, i danaSnji je dan napokon svanuo u zlatnoj zori. Ljudi su od radosti kao omamljeni. U PodbreZju su na Guiidevoj njivi nekoliko Zena i djevojaka okapale repu. Ne5to od vru6ine, a joi vi5e od rada oblijevao ih znoj, pa se starijima htjelo podinka, a mlatlima ljendarenja, no od bojazni, da ih odakle ne motri gazda GuSi6, zadovoljile su se time, da u razgovoru dadu maha duvstvima i Zeljama. A Eva Kruinjakova smijala se gotovo nezaustavno. rE mlada si ti bukvica, lako se tebi previjati!< >A da loi nisi u onakovoj podrtini, da je dovjeka strah, ne de li ga najednom pritisnuti strop ... ne bi tebi bio nitko favan(. >Deset dinara nadniee, kupit ie opet novi rubac. da u njemu teZadi na Guiiievim njivama, ne bi li kako omiljela gazdinu sinuBog te vidiopa nije muZ Stogod. A Sto ti tjera3 dva sloga, nije teiko pogoditi: jedan od Gu5idevih sigurno vreba negdje iz iikare ili iza kakova hrasta na brijegu. MoZda sam Janko H i - h i - i - i lJ e s i t i . . . E v i c a . . . J e s i . . . < >Pa zaSto da se Janko ne zagleda u Betiku?U nje su dobre ruke i poStenosrce. A nije ni ruZna.. .< >Ima5 pravo>Nijeba5 tako ruZna. . . Samo kaZu, da nije dobro, kad velika sirota dode medu bogate. Nikad ne ugodi, a da joj ne bi predbacivali staroga krovaJeste li gotove, Zene? Skoro (e zati sunce i pasti no6. Vi tolike, pa joi niste svr5ile ovo malo posla? Brbljate vi; brbljate, a motike vam se hvata rala. A Sto ti tamo, Jelina suzo? Navalile na te, da vude3 kao ciganska kobila, ha? E pa, hvala Bogu. Samo kad si zdrava i moZe!. A naplatit 6u ja tebi poSteno. Ne boj se. . .( Korakne do nje te ju rukom potapka po ramenu, na 5to se ona samo stidljivo smije5ila, a ostale izmijeni5e mig oka. >Zar vam samo ona vrijedi danas, kume?< smjelo 6e Eva. >Mudimo se i mi sirote. Meni ve6 duia ho6e na jezikOd brbljanja, brbljanja, he-he! duo sam ja i vidio sveaii neka ... neka ... Znam ja, da 6ete poZuriti. Ne 6e nijednoj biti krivo. deka vas i dobra vederica. E davolska si ti djevojka! He-he!< uitinu Evu za obraz ne mogavii odoljeti zamamljivu pogledu i mekanom osmijehu. >>Samo Zurno, samo Zurno. Danas mora biti gotovo. Sutra 6emo dupati konoplju. A trebalo bi joi oplijeviti i okopati mrkvu, da sve bude gotovo cl"oBoZjega Lica. A? Sto ti govori(?< kimne na 72

se' da mu godi' Sto Elatrr oDasavii se dvr56e oko pasa' Vidjelo su se vi5e dudile' zapravo No postovaniem' t ffT";;"u-"i" volje' ga dobre iiajevSi progovori Beta' >da sutra >Htjela sam vam re6iBoZe, svome se rodenom oeu protivi! Jezik mu je dult od kravina repa. Samo se potuli i neSto smi5lja. E da, smi5lja on, kako bi mu palo u gUbicu moje podbreZjeO, BoZe, BoZe!< Sapne i ne znaju6i sam, koliko mu je du5a izmorena. Sjeti se rijedi, koje se desto duju pod svakim seljadkim krovom: dovjek se sje6a svojih grijeha onda, kad mu je blizu smrt. I protrne Guii6, tupo se zagleda na svod r prostoji 6asak. A onda zakailje, pljune, i odludnim se koracima spusti u dvoriSte. Janko je na vilama iznosio iz staje gnoj i bacao ga na hrpu do zida. Mrk je potiho psovao, sporo se micao i vile izvladio iz gnoja tako nehajno, kao da 6e ih svakog dasa pustiti iz ruku da padnu: >Zar sad istom iisti5, kad je blago ve6 u staji?< >Staja je dista, pogledajte! Samo sad iznosim, Sto sam prije premetnuo u kut k vratimaKad svrii5 posao, doili unutra. . . fmam s tobom ne3to govoriti. . . Samo se ZuriNemam da vidim, jesu li barem natovarili one posjedene bukve. Evo ti novaca, da plati5 Zenama. Svakoj po d.eseticu. prema

t7

pogodbi. Drugi ne pla6aju ni toliko. Zupnik jedva istisne osam dinara. Slab ti ie to gospodin, kad nije ni seljaku ravan. Nego.. . o. . . o.. . ZnaS, lijepo ih isplati, i neka bi doSle i sutra. . . Da bude sve gotovo na vrijeme. Dakle svakoi po deseticu. Nego. . .< Zamisli se, izvude jo6 jednom Zutu novdarku od teleie koZe i stane premetati sitnii. Dugo se skanjivao, boredi se sam sa sobom, i poSto je po drugi puta spremio novdarku u dZep i zakrenuo vec k vratima, vrati se, pljesne rukom po dZepu, ponosito zabaci glavu unatrag i otvoreno pogleda sina traZeti mu u mraku odi: >Sto je pravo, pravo je! Evo< - utisne mu u ruku dva dinara. >To 6eE dati Beti. Samo ... ne trebaju sve vidjeti. Jezik je - jezik. A Betiki sam obeiao, da 6u joj poSteno platiti. Zavrijedila je vi5e nego druge klepetu5e. Bolja je ona nego najvjernije marvinde. A ti poslije dodi za mnom. Sluge jo5 nema. Sigurno konji ne mogu izvesti na brijegHvaljen fsus!< >Navijeke hvaljen!< odvrati Gu5i6ka idu6i odmah iza nje, da prostre brzo stol. >Dobar veder!< >Bog nam dao!< uzvra6ala je stara i Janko, koji ih nije gledao, jer je ponad stola palio petrolejsku svetiljku i mislio samo na to, da mu iz ruke ne ispane cilindar. >Ajde, ajde samo za stol, da se trudne okrijepiteJesmo, jesmo zavrijedile dobru vedericu. Bog vam platioTko da ne ogladni kraj ovolikih slogova, a sve to svr5iti u jedan dan!< >Nisam se u svom Zivotu toliko naradila kao danasIstina . .. istina!< >Vrijedne ste vi, vrijedne. Pa znamo mi, koga uzimamo. Nego tebe, Betika skoro i ne pouramIdite, idite k nama, da vam bude kao i namaU Mariji Bistrici sam mislio na te, pa sam, duSo, donio dar za teNa5oj Evici ili ne prija veiera ili se preumorila poslomSutra onda dodite, da okapamo mrkvu. Vrijeme se danas iskazalo, vedro je, sigurno 6e svanuti lijep dan.< >Lijepo je, hvala Bogu. Do6i 6emo.< >O petoj uri ve6 smo u PodbreZju. Samo ako ne zaspimo.< >Sram vas bilo!< zapiskuta Dora Zecova. >Tako mlade, pa bi ljendarile! U va5im sam godinama letjela kao ptica, s jednog drveta na drugo, s jednog posla na drugi.< >Pa i sad vi letite, kumo! Sve zato, da bude Filipu viSe za duhan.
A njegovoj materi kruha manje.< Sirota Dora zakima glavom, i na iznenaelenje sviju stane plakati, prinesav5i k licu okrajak pregade. >Nemojte, kumo Doro! Nismo mislile zlo!< mirila ju Stana Mildekova, a Marica PohiZekova, malena i ogarena u licu kao da se natrla ugljevinom, primi staru za ruku i glavu ioj nasloni na rame. Ne rekne ni rije6, nego joj samo stiskivala ruku. >Na koncu 6e se babe jo5 posvatlati!< smijao se Janko i pri5uljao se k Evi, utisnuo joj u ruku dvodinarku i stisnuo ju oko pasa, da je malone vrisnula. UZarena i vesela sprernno se zauzme za Doru, potegnu joj pregadu i ruku skine s lica. >Nemojte, kumice. . .! Nemojte plakati. Uvijek svijet vrijeda nevine. Ne treba sve uzeti k srcu.< Vidjevii Dora, da su je svi okruiili, primiri se malo i rekne: >Danas vam je moj Filip neprestano na jeziku. Dobro, dobro.. . Mogta bi vas sti6i kazna za njega, siromaka. Ako Bog hoie, ustrijeli i motika.< Zaori smijeh, u kojem se najjade duo grohot Jankova glasa. I stara je Gu5i6ka bila vesela i ljubezna kao uvijek, kad su joj strani bili u ku6i. Napojila ih je joi vodom, i dok su se opra5tale od nje, Janka vi5e nije bilo u ku6i. >Sigurno je otiSao dalje za ocem. Posjedenostablo ne smije da se ostavi u Sumi. No6 je no6, ljudi su ljudi. Uvijek se rado naete takovih, koji rado. . . pozajme ono, na Sto im ve6 rastu zazubice.< >E pravo govorite, kumo! Gdje se ne duva, nema se jednog dana Sto duvati. Pa - laku no6.< >Laku no6!< >Bog nam dao laku no6!< >Bog vam platio na svemu i laku no6< pozdravi posljednja Beta i poete s ostalima preko dvoriSta. Bilo je tamno, jedva se vidjelo. Spustile se niz puteljak pokraj Sljivika i na5le se na cesti, gdje je trebalo da se podijele. Beta je sa Stanom krenula nalijevo i poZurile su se ito su samo mogle, a ostale su joi stajale na zavoju i nagovarale Evu, da pocte, kao obidno, s njima. >Kome 6eS tud dolje, preko jarka, po toj tami?< >Ne ie tebe danas vidjeti mati. Zna5, da 6e te smotati coprnice. Sad su ve6 sigurno na potoku.< 22

rPustite ju! Zna ona, da nije sad Janko i5ao u PodbreZje' Boli njega glava za bukve kao i menec. Eva ih vi5e nije slu5ala' Ispod ceste se spu5tala preko pa3njaka, vijugala brzo kao zmija i izgubila se kraj kukuruza' Na okolnim su breZulicima bila rasvijetljena okna' VGe ku6a na okupu izgledalo je s tim rasvijetljenim proozrima kao hrpa zvijezda. Ni5ta se nije dulo, nego tek laveZ pasa.

23

DRUGO

POGLAVLJE

Nije jo5 svanulo jutro, kad se Beta sa svojom majkom spremala da ostavi kudu. Ustale su po obidaju rano, dok je gusti sumrak jo5 rasprostirao rosno tkivo nad krajem. U niskoj se sobi jedva ne5to vidjelo. Bio je tu jo5 veci mrak, jer su prozori bili i maieni i zatrpani loncima cvije6a. Beta se micala sporo. Od juderainjeg ju posla boljeli udovi, a i na du5u joj pao neki sumrak. Pred odi joj dolazila sad slika GuSideva doma, sad Jankovo lice, odmah do njega Eva, nasmijeiena, radosna, te je i u u5ima dula odjek njena poklika. Nije sama znala, za5to je nevesela, Sto je smeta. Tek osjeti u dnu du5e, da je beskrajno biiedan i njen dom i ona sama. Kao da je prvi put prekoradila juder svoj prag, gledala je oko sebe i po prvi put vidjela ne5to, Sto prije nije znala. Odi su je samo vodile od predmeta do predmeta, izgladnjele su pasle pohlepno, a svuda ih je do6ekivala ledena bijeda. Kao da je prvi put osjetila, da je zemljani pod hladan, vlaZan, pun vonja. Nema toliko ni slika kao kod. . . njih. Dvije' izblijedjele ve6 od starosti, bez stakla izlolene mrljanju muha, izlizarre i ogrebene tko zna od dega, izgledale su turobno od zapu5tenosti, i jedva se moglo raspoznati, da je jedna Srce Isusovo, a druga Srce Marijino. Za svakom je bila zataknuta suha kita vrbe ive sa drijenkom, jedna Betina, druga mamina, 5to su joi na Cvjetnicu donijele iz crkve. Jedna postelja. smjeltena u kutu nekaleko od ognjiSta, bila je za majku, dok je Beta spavala na podnici, dva pedlja povi5enoj od zemlje. Taj je leZaj nadinio jo! pokojni otac: zbio zajedno nekoliko dasaka, onda to davlima pridvrstio na okvir od balvana, naprijed joi na prva dva 6o5ka stavio dva istesana stupa' da se moZe objesiti odijelo, te odredio podnici mjesto u kutu, a Jela se pobrinula za vre6e, napunila ih sijenom, prostrla plahtom - i to je bila postelja za djecu. BaE se ni po demu 24

nije ta soba razlikovala od drugih sirotinjskih soba. Tek su dvije velike Skrinje duvale bogatstvo. Bile su pune ruha, Sto ga je Jela Borekova sama satkala sa k6erima. Bile su tu suknje s opledkom, rukavci s bijelim uzorcima na prsima i na okrajcima rukava, pregade opSivene dolje i ukraiene uzanom dipkom od pamuka, rupci za glavu za obidan dan i svileni za blagdane, crne surke, stisnute u pasu, s nekoliko nabora. Naudena na bijedu i prisiljena da Stedi, nije Jela pretjerivala u odijevanju niti je kierima dopuStala, da se odvi5e kite. Pazilo se na svaku stvarcu kao malo gdje, staro se krpalo, novo se duvalo, pa je Beta po nekoliko godina nosila isto ruho, a dva svilena rupca saduvala joj je majka joS od svoje udaje. No Sto je sve to prema bogatstvu Gu5i6evih! Ne stidi se Beta ni svog poda, ni postelje, ni onoga stola, kojemu je jedna noga podloZena kamenom, jer se je slomila od starosti, te je za dobru petinu kra6a od drugih nogu. Sve je to priraslo njenu srcu. No stale su je progoniti slike juderainjeg dana, i kao da osjeca, da je upravo u njenu siromaStvu uzrok, da ju je Eva izwgnula ruglu, kad joj je podmetnula otimanje za Jankcm. Odjenule su se Sutedi. Umile se brzo. Najprije je Beta lijevala majci vodu iz zemljana vrda, a onda je mati njoj izlila ostatak u otvorene dlanove, te je dva puta polila lice, otrla ga zatim istim rudnikom, kojim i mati. Potom je uzela sa stola pola hljeba kukuruzna kruha, zatakla o pas okrajke pregade i turila u nju kruh, a mati je ponijela sa sobom dvije sjekirice. >U ime BoZje, potlimo!< Sapne mati, potiitena i sama od Betina drZanja. Ne htjede je sinoi ni5ta ispitivati, no sad se u njenim prekrasnim odima izralavala i briga i radoznalost. Bila je ona uop6e lijepa Zena. Povisoka, puna, a mladolika, da se svatko Eudio njenim godinama. Minula je detrdesetsedam, a pravilne crte njena lica bile su blage i mekane, malone kao u k6eri. Jaka joj se i Siroka ramena ne5to ve6 pognula, svinuo ih posao, hod joj bio malo teZak, od porodaja joj oslabile noge, no bila je Ziva i izo5trena duha i tako pokretljiva, da je svatko vidio u njoj ljepotu. Zato je ona imala prosaca i poSto je obudovjela i premda je ostala s vi5e male djece. Mnogi su je nagovarali, da prihvati ponudu makar diju, jer 6e joj uvijek biti lakie, nego da sama briga o gospodarstvu i o djeci. No Jelina se iud protivila tome, njeno

25

se stidi' Istina' stotinu shva6anje vidjelo u tome razlog, da gospodari mu5ka glava' No bila r."ei, gdje n"tl'i"'i"r.J""" muZa i nije htjepokojnog na i" ,rio.i odviSe sveta uspomena i dovede polubrati6a svijet na dade sirocaaiio5 i;, H;i"t""oi prezirati' Pouzdavala se i ili zapostavljati in ee toji i* "f*t, p"*oe i oatrfiL ostati udovicom' A ni nad kojim diekojom je najvi5e "-t"Zi" i"to* nile toliko bdjela, koiiko nad Betom' s prikra6ena' svagda bila je najmlada kao ona prtli":"ru. I kako je tkala Jeta i.-ni * mogle Sto Uqtje opremiti starije k6erke, vrste svake od dostigla i skrbila, kidala oa usta te napokon sestre' Betine je starije dopalo koliko ruha po toliko komada, Kad bi to Wfnoei su govorili, da joi je ona najmilije dijete' ma tko korila' aoptio i ao .letinitr uSiju, tjutita se i wakoga djece razludivanje takvo tiJ, 3er je velikim grijehom drZala blagoslovi Bog mi Neka bi: zavr5ila f u roditeljskorr, jer io5 ne znam' "r"rr] svako dijete, rro za najmlatle najviBe strepim, kakva sudbina deka Betiku' I51esu I sada se u njenu muku osjedala briga i strepnja' preSle F!e!o breZuljak' niz pokraj Sume, puteljkom, vijugavim ve6 do kliska brvna na pototu i za detvrt sata hoda stigle blijedjelo jo5 no je zvjezdano, bilo i-e' svoga konopijiSta. Nebo viie zvijlezde su naodigled i5dlzavale' a na istoku se svod sve je zeblo bosonoge; Zario. Sve je bilo vlaZno od rose, te ih Na brenebrojeni mirisi ispunjavali su svjeZi hladni uzduh' duti bilo Nije ostavile' su koje jo5 spavale ku6e, Zuljku su pjevali' pijevci glasa, su tek nikakva >Evo se javlja i na5,-duiete ga majko?< napokon se oglasi pone5to veselije, i Jeta se zadovoljno nasmije6i te i nehotice uzdizala u osami' krovova, gdje sviju iznad se gleda na brijeg, malena ,rjit orr" ku6ica sa slamnim krovom, i sa svoja dva gledala u dolinu' prozora ^ >Jadi mu je glas od svakog muzikaXa' Nego ' ' ' Betika? Ti si rekla Guii6u, da danas dupamo konoplju ' ' '? ju >Rekla sam. '. reklaBog dao sreiu!< vikne napokon Marko, da je odjeknulo, i Jela se okrene. >O-o! Bog nam dao! Evo i susjedi uranili. Lijep nam je dan zapodeo. A vi da Zanjete zob?< >Mora se, mora. Da ju one noii nije pomrsio vjetar, mogla bi se kositi. Ovako nas sve bez Zene zadesio Zenski posao.< Govorio je Marko, a dinilo se da tutnji, koliko mu jak i krupan bio glas. Stanko je klimao glavom i ponavljao isto, samo na drugi nadin: >Sve bez Zena. . . Sve bez i,ena... muiki rade Zenski posao. Mora se, nego Sto drugo?< >Pa nije ba5 tako, momci!< smije5ila im se Jela, dok je Betika samo Sutjela i slulala. >Imate vi Stanku kod kuie, samo ne moZe ona dospjeti na sve.< >A-a 5to!< mahne Marko rukom, gledajudi ispod oka na Betu. >Stana voli njivu, kad joj se plati. Inade je ne moZe5 dobiti iz ku6e. Milije je njoj prati lonce i rublje, nego mahati srpom. A da barem udini neito! Nego nikad kraja, nikad reda. Bog te duvao nevolje, kad ti je sestra jedino Zensko u ku6i. Trebalo bi da se Zenim. . . otac me nagovara. . .< Jela uhvati njegov pogled i domisli se ubrzo, kamo smjera. Ozbiljno rede vi5e za sebe: >Sirok je svijet i dosta djevojaka takovih, kakav si ti momak. Samo ti podi pa traZi!< I pode za Betom, da uporedo s njome sabire konoplje. Tiho joj Sapne, te je samo ona mogla duti: >Velike Ii sre6e za Zenu, kojoj muZ mrzi svoju sestru! Bolje se ne roditi, nego s takovim pred oltarKrivo je njemu 5to Stanika skriva svoju zaradu u Skrinju i nosi kljud u njedrima. A 5to 6e jadna kraj takova brata i oca, kome je miliji pas nego k6i!< >Sirota, Stanko joj je bolji, ali 5to i on moZe?! po njima bi bila gola i bosa. Steta, Sto joj ne Zivi mati. I voda je suha kraj materina krila, a pokojnica je bila vrijedna i destita. Samo Sto je razborite opomene previ5e kitila psovkama, pa se jadna najela vi5e batina, nego hljeba. Tukao je nju i sam Marko.c >Nije to jedino kod njih< . . . jo5 ti5e rekne Beta i Zalosno zakima glavom.

29

>Da.. . da. . . I kod Guiidevih je bilo toga grijeha, oduvao nas Bog! Nejedamput je stara sirotica cviljela pod udarcima svog lvana, a koliko tek pod Guii6evim Sakama, jo-o-oj! Ne vidio Lica BoZjega, tko na mater diZe ruku. Zato i nikad sreie tamo. Makar i imao Ivan tri dojne krave, lijepu kuiu i osam jutara zemlje, sve ie to premalo, da mu izbri5e grijeh s duie.< Dok su one medusobno Saputale, Marko je sa svojim bratom ve6 Zeo. Bio je mrk, otresit. Stanko se stra5ljivo drZao svog sloga, Zeo kao mahnit, samo da mu brat ne bi prigovorio. Bojao se on Marka vi5e nego bijesna psa, a1i ga je i mrzio vi5e nego ikoga. Oprezno je i kradomice dizao odi prema Betikinoj strani, dekao da se ona okrene, da ga pogleda, na5to bi se on tada nasmijeiio. Ona bi to razumjela. Ne smeta, Sto joj se jo5 nigda nije pribiiZio i nijednim joj znakom otkrio tajnu svog srca. Bilo ga stid, a uza to se bojao, da to ne bi doilo do u5i Marku, koji se isto tako rado zagledao u nju. fstina, ne bi se trebalo uvijek osvrtati na to. Ludo je to. Ne moZe uvijek i6i po Markovoj Zici. MladoZenja je i on, probili i njemu brci, i upravo je Betikinih godina. A i kako da se neprestance utajiva, pogotovu sada, gdje mu srce poigrava tako Zivo, kao da 6e ditavo izletjeti na usta!? Ona dodule ne mari da gleda prema njima. Ali zna Stanko, zaito. Ne 6e da vidi Marka, kojega je Jela onako lijepo otpravila u svijet da traZi djevojku. Bio je to uzrok Stankove radosti. Borekove su mu postale dvostruko draZe, te je bacao i bacao poglede k njima, uvjeren da Marko to ne zamjeduje. A on je vidio sve. Bijesno je hvatao rukoveti zobi, bacao ih o tle, mahao srpom s tolikom snagom kao da sijede Sumu, a pod svakim zamahom duo se piskutliiv i oStar fijuk. celo mu je bilo naborano, dok mu se iz Skiljavih crnih odiju unakritavale strijele. >Nema nigdje oblaka. Vaia ie se zob lijepo osuSiti!< primijeti Jela dolavdi s poslom do njih. Marko odvrati ne gledaju6i je: >Kako Bog da! Uzmakne li kruha ovdje, ima ga drugdje' Sirok je svijet. Za siromahe. . .< Posljednje je rijedi izgovorio tiho, gotovo saZalno. Osje6alo se, da mu se glca. 30

Bude ga Zao Jeli. Ne smije ona duti rijedi o siromaStvu. Zna dobro, koliko nevolje nasrie s njime. >Svi smo mi siromasi, Marko. Nije za nas ni u svijetu bolje. Zato ipak ne treba da dovjek odajava. Sto je Bog odsudio, ne mogu ni sveci oduzeti. Marko podigne glavu i zagleda se u JeIu. Dugo je smiSljao, a onda s podsmjehom rede: >Istinu govorite, kumo. Zivu istinu. U Boga je sve mogu6e. Samo Sto ima tako bogatih davola, da sa svojom harmonikom zatule i zaurlaju kad siromah moli, pa Bog ne duje molitve!< Jela slegne ramenima ne znajudi ni sama, Sto da odgovori. Nije ga pravo razumjela. Ipak osjeti, na Sto je smjerao nGan. Navikla je vec primjedbama o harmonici. Ali makar ih je mnogo dula iz usta Betinih prosaca, malokad se toliko ozlovoljila kao sada, jer je drZala, da je Marko od svih najmanje vrijedan Betike. >A ti onda pocli, kamo te pamet vodi i noge nose!< Okrene mu leda i osvrne se za Betom, koja se upravo naprezala, da na letla naprti veliki naramak konoplje i odnese ga na baru usred pa5njaka. Jela poskodi, da joj pomogne, no brZi je bio Stanko. Poletio je kao zec i skidao s Betinih ramena te5ku hrpu. >Malo sam jadi od Betike, pa zaSto da joj ne pomognem?< Govorio je zbunjen, zapravo najviSe stoga, da se opravda pred Markom, koji je prestao Zeti i stajao ukodeno kao veliki crni hrast. Beta se nije ustrudavala primiti Stankovu pomo6. Povrijedila bi ga, da mu rede, kako ga drZi slabijim od sebe. No kad je htio da nosi i ostalu konoplju, zamolila ga, neka bi, umjesto njoj, radije pomogao majci, koja je starija i viSe izmudena od nje. Stanko ju veselo posluia. U stidljivosti je bio kao veliki djedak. Pa i bilo je njegovo lice vrlo njeZno i pravilnih crta, tek se moglo poialiti, 5to ga nagrttuje veliki nos, jednak onome u blizanice Stane. I tjelesna mu je snaga bila jadna. Nitko ne bi rekao, da ve6 preko dvadeset godina udi5e zrak sundanih bregova i tamnih Suma. U prsluku mu prsi bile jo5 uzanije, ramena jo3 vi5e kosa. Bai kao djedak! mislila je Beta i u sebi se dudila njegovu umiljavanju, premda ga nije ismijavala. Naprotiv se trudila, da bude prema njemu 3to obzirnija i bolja.

3l

No Jeli ne bijaSe pravo' Sto se on mota oko njih' gospod>Ajde. .. ajde na svoj posao' Stanko! Nismo mi skeZenenitakoslabe,danebismopodnijeleovakvihteretaPogazit ie mi zelje, prokleta Liska!< >Primi je za rep, uni5tit ie mi repu!< >Soli, soli joj ponudi! I nemoj bjeZati, jer je to jo5 viSe pla5i. Zovi ju samo. Na-a, na-a, Liska, na-a! Na, na, na-a Liska, na-a!< Svi se okrenuie. Stari je GuSi6 ispruZenom rukom mamio kravu i hodao za njom, dok nije stala. Onda ju je uhvatio za uZe i predao NeZici uz opomenu, da nikad ne trdi za uplaSenim Zivindetom. >Nisam je ja ni upla5ila. Nego oni tamo. . . BoZe, fsuse, bra6a, pa se kolju!< Od straha je i nadalje plakala, dok je Guiii prilazio k ljudima, slute6i, u demu je stvar. Poznavao je on Mildeke i rekao nejedamput, da su >prosta pasminaEj, re6i 6u ja njima!< izgovori potiho sam za sebe. Progurav5i se medu ljude i ugledav5i Stanka u smrtnom bljeditu i krvi, vrlo se iznenadi i malo saZali. >Vode... vode... bi trebalo! Ajde, Zene,djevojke, 5to li ste, nosite vodu, da mu zaustavimo krv!< Betika prvo potrdi. Za Eas se vratila s punom vedrieom GuSi6 je primi i snaZnim zamahom pljusne u Stanka. Kako je krv joi dalje tekla, Beta je ponovno htjela k bari, da donese vode. Istom se nakon pete vedrice krv zaustavila. Stanko je drhturio sav mokar i blijed. Ko5ulja i gade se prilijepile na njemu, isprugane krvlju. No sad vidjeie da crveni mlaz tede ispod prsluka na lettima. Stana mu sa strahom izvude ko3ulju, podigne je i pogleda. Odi joj panu na srp, koji je s krvavim vrikom leZao na poko5enoj zobi. >Pao je na nj ...! O ljudi, ljudi, smilujte se! Bog 6e te Pokarati, Marko, za taj grijeh!< >Ne cvili sad! Da vidimo!< pogleda i GuSi6 Stankovu ranu. >Ne izgleda ba5 tako zlo. Malo zedjega sala, pa poviti!
Niste vi moj sudac! Beta ne pripada va5em selu' Nije vas briga za nju.< Nasta mrmljanje i prepiranje' ali sve potiho, jer ne htjede nitko, da se zamjeri Gu5i6u. Tek Jela, koja je paZljivo sluSala, zamisli se, i prije nego se s Betom udaljila, smjelo rede: >Ne treba nikoga izrugivati ni poradi siromaitva ni poradi njegova lica. Svi smo onakvi, kakove nas je Bog stvorio' A Betika nije nidija, da bi se poradi nje smio netko svadati i tuti. Zato i ti, Marko, i vi, kume, ostavite nas na miru' Zivjele smo dosad u po5tenju' pa 6emo i odsad'< Kao talas prode od jednih do drugih usta povladivanje' je Svi su joj odobravali, a neki se podsmjehivali Gu5i6u, Sto Nakon Borekovima' pogledavao za on zamijetio i namriteno kojih deset koradaja sustale su kraj bare i latile se posla, ne osvr6u6i se ni nalijevo ni nadesno. PaZnja sviju pade ponovo na Stanka. Neki ga saialjevali i tvrdili, da je grehota, kad se pijetao postavlja na pilence. Drugi su bili na strani Markovoj, jer se ne pristoji, da se mladi brat ne pokorava starijemu' Razvi se prepirka, iza nje dobacivanje krupnih rijedi i naposljetku svada, koja bi se moZda izvrgla u tudnjavu, da ne 34

ugledaSe staroga Mildeka. Sepav na desnu nogu, podupirao se Stapom, a na svakom mu se koraku zatresla glava kao u groznici. fz usana, obraitenih sjedinom brkova i brade, vi_ sjela mu je bijela porculanska lula na d.ugadkom kami5u od vi5njevine. Kad se pribliZio, iuteii pogleda sad Marka sad Stanka. Male crne odice su pitale, dok ga veiina ne stade vidu6i uvjeravati, da se >zeleni5 protivi starijem bratuJe li istina, ha?< izdere se na Stanka, i prije no je dospio ovaj odgovoriti, zamahne prutom preko Stankovih letla. Jedamput. Dvaput. I treii put. Mladi6 vi5e nije mogao ni zastenjati. LeZao je kao mrtav. Ostavila ga svijest. Stari Mildek odahne. Na glasove onih, koji su prigovarali, promrmlja: >Neka crkne! Od njega mi nikakve koristi. Samo Zdere i Zdere ono malo kruha, Sto mi ga je pod krovom. Do_ sta mi je, odavna dosta. Imam ja njega u nosu. Ha, za5to si vrijedao Marka?< - zamahne ponovo, ali GuSi6 mu uhvati ruku i opsuje ga s takvom Zestinom, da su se svi trgnuli. Nije birao ni osvrtao se na to, Sto ga duju Borekorr". D" ,ru Tra za strah boZji, zadavio bi Miideka, kolik mu je bio gnjev. >Proklet da si za sav Zivot, kad ubija5 sina! Jeste vi.., jeste clavolska pasmina. Ali tako se ipak ne postupa. Najprije ga Marko zamalo ubio, a ti... ti sad ho6ei aa ga ao_ tudeS.Jesi li poludio? Zar misli5, da nema Boga? pa nJ Zdere ti Stanko viie, nego ovaj tvoj miljenik. pusti ga nek Zivi, makar kao paide. ponesimo ga ku6i.. . Idem ja.-. . I ti, Sta_ nika. Nas dvoje 6emo ga nositi, kad nema drugih.. .< Uto iz skupine neko krikne. Ne prode tren, kad se razle_ gne krik do neba. Zene se uplaiile, neke stado5e bjeZati, neke skodGe u stranu i stiskole se u klupko. Ali ubrzo nasta smi_ jeh. Bio je to JoZa KruSnjak. fVlaaiei su ga rukama i no_ gama gurali iz svoga kola. Uvijek se on naete, gdje mu se nitkc ne nada. Odrpan u dronjcima, razgaljene ko5ulje te mu se vidjela gu5a, napeta kao bubanl, vrzaose i smijao, potazivao pritom velike rijetke zube, Zute kao vosak i t"o'J" ih je netko ispremetao. ""r."i"", >Smrdi, kao da ga je vjeitica okupala u koilu.< >Ne pere njega mati kao Evicu.< >Sto se i taj tlavo.ptete ovud? Daj mu malo nogom!< -razumio, Padale su slidne rijedi kao tuda. on ilr je stato je no bol i te kako osjenao pod ledima, gdje su g" ir.,i"";ii nogom. fzvukao se na iistinu i slijedio ofi*" B;tinr ;ku:

35

iza koiega se 56ukoja mu je pokazivala put preko brijega' 6urila njegova PotleuSica' jo3 koZu!< npoii, .loZa, tueit Potli' da ti tko ne izguli donja mu a smjelkao' samo se on no su6utno ga nagovarala, da ne5to trudi' se kad uvijek, kao svinula i r"-"r"f". se stao "Ujesita da podi5la obijest, ga takova Nliednom r"""-l:". pa se rzati, i pa5njaka, urlikati naglavce prebacivati preko joS je ga kao da to a smijali, se su Svi ;;Lr.ti tao Zariieue' vi5e podjarivalo, da se veseli na svoj nadin' Ipak ne dugo' Nenadano sjedne. Smiri se' S bezdanom se turobnosti nepomidno zagleda za Stankom, kojega ie pod ramenima drZao ttogu Stana, i nosili ga tako prema briiegu' DrZao GuSi6, ""to sprovod' Potrdi za njima i dostignuv5i ih skine je, da "je -prekrsii se i sklopljenim je rukama ne5to Saputao, te !"iiri6, koradao odmah iza Stane. Na mahove je glavu nagnuo, da vidi >mrtvaca>Budinama Pomoinica!< srca Kao molitva se razlegne po sobi, na5to se sva tri jecaju' put sjediniSe u glasnom prvi ' lice liarko- stupi k bratovu leZaju, nadnese mu se nad ga za kosu' Hvatao oprosti' mu neka ga zaklinlati, i stade mu prsi, da bi mogao lak5e disati' glas mu za ruke,ltkrivao pa je Stanko jedva bio prigu5en i stegnut kao nikad u Zivotu, i otac i prignuo sad se Pri5uljao je on. zaista to vj"i-ovao, da se nad sinom: ' >Nisam ia . .. onako mislio " ' da te zaboli " ' ZnaS " bi Kakav ' biti mora nekakav red da " mislio ,"* ,.*o tako, ' i ne pokaZem zube "-t :. i Uio otac, da ti puitam na volju " mudenica' budi Barbara, Bilo bi to sramota za nas. Oj, sveta da nedastivi Glavno Zivot' ili smrt Lolesnomu pomodnica. Ili kotaoA da i mi tako . .. ha?ZnaB . . . Marko .. . BoZjoj volji moramo se pokoravati . .. lJslre - pa umro! Hvala Bogu, sad je u raju. A mi se ovdje mudimo i kinimo. Ne znamo, Sto nas deka. Jesi li vidio Betiku? BaS se drZi kao sveta . . . Ha? Sto si rekao?< >Niita. Suti. Drijema mi se. . . duj . . . Sto je to?A-a-ko. . . ! A-a-ko!Znam. . . majko!Jeste li vi, majko, pokojnog oca?< "of:uii-*og-j Jela se vidljivo smete. Stavi jastuk na ogradu, podbodi se rukama o bokove i neko vrijeme Suteii glejaS" ieJ".-Wl" vjerovala svojim uSima. TraZila je odgovor, ali joj se name_

4S

tala samo jedna misao: kako se usucluje to pitati. Nije ni trenula okom, koliko se skamenila od zadudenja. Da se moZda ne vrze tko po Betinoj glavici? Da joj tko. nije smutio pamet? Da ne nosi moZda neku tajnu u srcu? Onda je mora povjeritiPrimi je za ruku i posjedne na klupu kraj ograde. >Malo 6emo i otpodinuti. . . I onako joS danas nismo sjele Betika!>Nemoj mi zamjeriti.. . Ali nije u redu, kad djevojka ne5to takovo zapitkuje. duvaj ti srce od takovih misli. A kad si me vei zapitala, po istini 6u ti re6i. U tvojim godinama ja nisam znala, Sto znadi voljeti. Radila sam kao crv i molila se Bogu. A moja majka i moj otac - Bog im dao du5i lako - brinuli se i smiSljali, kako bi za me bilo bolje. Pa su oni i odredili, da podem za Nikolu Boreka' tvog oca. . .Bili su pametniji od mene, znali su, gdje bi me pratilo dobro' a gdje zlo. Vrijedan gospodar, uvijek se vrlo lijepo vladao. Bio je siromah, ali destit, destit ' ' ' O tome sam se i sama uvjerila. Nikad on nije proklinjao' nikad psovao. U na5oj se ku6i glasno molilo svakog jutra' svakog pod.neva i svake vederi' I tamo, u roditeljskoj ku6i. i ovdje, pod na6im krovom. A ono ... voljeti, Sto me ti pitaS? Ja ne znam. Pa biio je tako ne5to. . . Sluiali smo se' po dogovoru smo radili svaki posao, skrbili Sto smo najviSe mogli. . . I tako. . . Zivjeli smo, kako je Bog odredio. Nemoj zamjeriti, Betika, ali meni nije nikad to padalo na um. Niti sam ja njega pitala, da li me vo1i, niti on mene. A znam, da je zlo po djevojku, koja time tare glavu. Obidno to nisu djevojke na svome mjestuZar ti je na srcu kakva tajna?Pa valjda niste plakate radi toga, Sto iezici brbliaju? Ima i kod nas pod gorom takovih, koji se vi5e brinu za druge nego za se. Ali rekla sam ia svakome. Ne ba5 Sto ga ide' To bi dovelo do svaite. Nego ono, Sto bi trebalo da bude' Rekla sam, da ne taru glave, nego neka radije Zive u po5tenju, kako mi Zivi i mati i sestra. Poznam ja Betiku, znam, da se ne lomi ni za Gu5i6evim krovom ni za Mildekovim' Pa za5to bi onda brbljali? Evo Juldeka! Ajde, sinko, lijepo pozdravi baku i tetku!< Dje6ak skoEi preko plota, bistrim crnim odima omjeri J'elu i Betu, kao da ne5to ispituje, a zatim se nasmijehne, skine Se5iri6 i glasno 6e: >Hvaljen Isus!< >Navijeke... Navijeke!MoZda je ono bio kakav zedi6? Jer da je ptica, imala bi kljunZedi6 ne skade po drvuOnda vjeverica. Sigurno, sigurno vjeverica. Ona i skade po drvu i nema kljuna. To se onda slaZeJanko je gospodarljiv, sigurno je spremio novac. Nego.. . moram ja poiuriti. Da vidim, jesu lt gotove njegove dizme. Rano 6emo upreii. Ako vam je po volji, mogle biste u naSa kola. Kako?< Jela odbije s ne malom borbom. Voziti se u kolima na Mariju Bistricu! BoZe, pa to bi bio san! >Ipak se to ne pristoji, kume! Nismo nikakva rodbina. JoS, jo5 nekako, da ide sarno vaia Katica. Ali s mu5kim glavama? Onda bi tek govorili! Bog vam platio na toi ljubavi" Nas tri idemo pje5ice. A tko polazi od va5ih?Nas tri idemo pjeSiceStari je zaijubljen u te, a Sto on utuvi u glavu, to se rnora ispuniti, pa makar Sto bilo. Sreia tebe deka, sreda, Betika. JoS 6ei se ti voziti u svojoj kodiji. Bog te blagoslovio. Nisu oni zli ljudi, nisu, a Janku treba traZiti para. Ravan je kao svije6aLako me dosuilujete Janku, a ja s njime nisam gotovo piogovorila ni rijeEi.< >Tako i trebaNe pristoji se djevojci, da ugovara s momkom. Zato su tu roditeljiAh - tako! Izletjelo mi na usta. Najbolie ie, zna5, drZati se po strani. Ja sam se udala sa Sesnaestgodina. Sva sre6a, da je pokojni bio dobar. Ali je za svaku djevojku najbolje' 56

da Sto dulje ostane u roditeljskoj kudi. Slatla je materina sirutka od svekrvina mlijekaBlato krS6ansko!Opet vam je izletjelo, majko. . . ?Blato kr56ansko!Neogranideno todenje vina i Zestokih pi6aTrgovinu mjeSovite robe< ili - kako se kratko reklo - k Zidovu. Ime se njegovo dodu5e jasno isticalo nad vratima du6ana, Skolska djeca su svakim danom sricala slovo po slovo, ali su ipak i ona nazivala Silberscheina onako kao i njihovi roditelji, ne mogav5i ni jedni ni drugi pravo izgovoriti to nekr5teno dudo. Odmah do njegova krova smjestila se op6inska zgrada za stanovanje uditelja, okruZena nasadima ukrasnog drve6a. Zapravo su ovo nekoliko krovova nazivali seljaci Velikim Selom. Kad je tko morao na op6inu ili je polazio u crkvu ili

59

k Zupniku, rekao bi, da ide u Veliko Selo k tomu i tomu. Jedini je Mojsijev sin bio bez toga okvira, dok su svojim seocima davali ime po naseljenicima. O ponoii je raskrSie Velikog Sela bilo prepuno svjetinom. Slili se tamo sa svih strana i PohiZeki, i Mildeki, i Pledkovi, i Lisjaki, i Zeci, i Cveki, i KruSnjaki, najbliZi i najdalji, da se sastanu i zajednidki krenu na put. Sto ih je viSe, to je veselije i ugodnije, to je pjesma ljep5a i jada. Prozor je na du6anu bio rasvijetljen, muiki je svijet ulazio, da se za put opskrbi duhanom. Mnogi su u zadnji das odiudiii, da krenu k Mariji Bistrici, pa za dana ne nabavi5e duhana ni Sibica. Zidov je ipak spremno ustao, 6im je duo prvo kucanje na prozoru, ljubezno se pozdravljao s ljudima i svakome zalelio sretan put i povratak. Istom. oko jedan sat, vidjevii da ve6 nitko ne dolazi, zatvorio je oba krila od vrata, zbrojio novac' pogladio se po Siljatoj bradici, utrnuo petrolejsku svjetiijku i spokojno legao, da nastavi prekinut san. Tihi Zamor i5ao je od usta do usta. Izreitalo se selo za selom, bez buke se prekidana povorka vila cestom. Stariji muZevi i mladidi prebacili dizme preko ramena, Zenski svijet nosio obu6u u marami, sve zato, da se putem ne uprlja blatom ni praiinomIz drugih su zaveZljaja mirisale orahove gibanice, pedene purice i kokoSi, pogade i vino, sve zavito u i5arane ve6e i manje stolnjake. Zvonar je s raspelom na ramenu iSao u prvim redovimaUvijek pripravan da zapjeva, oglasio se i sad nekim poboZnim napjevom, ali vidjev5i da mu se nitko ne pridruZuje, zamukne, spusti glavu i gleda5e pred sebe kao i svi ostali. U to se doba nikome nije dalo pjevati. Svi su kao natalte, a put je pred njima dug, dug. .. Tek su potiho razgovarali ili Sutjeli' uzdisali i Saputali poboZne Zelje. Svakoga neito ti5ti- Nekome oboljela kravica i ne daje vi5e nego tri litre mlijeka na dan; nekome susjed preorao imenjak i ne 6e da se vrati na staru meitu; nekome izdiSe Zena i ve6 mjesecima ne ostavlja postelje, a djeca je oblije6u i naridu; nekome je u groznici diiete; nekome srce izgiba od mladenadke tjubavi' a nema nade, da 6e se izlijediti; nekoga boli du5a od nepravedna i okrutna postupka roditelja; nekome su jo! sad isprutana leda od te5kih udaraca bratove ruke; nekome odi neprestano suze zbog krive prisege i osude; netko s bolom misli na umiranje djedice bez krsta, na svakojake kletve. O Majdica BoZja 60

Bistridka! Koliko toga ti nose ljudi, svatko uvjeren, da 6eS mu uti5ati bol. U to su ime spremni da podnesu najve6e irtve. Niti tko izgovara nepristojnu rijed. Stovi5e, nitko se i ne smije. Svi su jedno srce, jedna Zelja, jedna molitva: Majdica BoZja nek usli5i skru5ene molbe svoje djece. Istina je, svi su greini. Ali je veledasni rekao, da je od svih grijeha ve6e milosrde BoZje. f zvonar sad ponovo zapodne, a za njim ostali svijet: fz hrvatskog kraja Ljudstvo odhaja K Majdici BoZjoj Bistridkoj. Kao talas, kao val proSiri se krajem, nad kojim je leZala no6. Srca su zadrhtala od sklada, od snage grla. dinilo se, da su se uzbibale Sume, da je zemlja otvorila sve svoje rnirise, da su ptice poskakale iz svojih gnijezda, zvijezde na wodu jade otvorile svoje zlatne odi i cesta postala bjelja. Azustin sveti Oaj nam posvetli Lud nebeska nek nam gori. Izvijalo se iz grla otegnuto, snaZno, djevojke se uhvatile pod ruke, Zene i stariee brZe koradale, mladi6i se ogrlili oko rannena, muZevi ih stizavali pomlaeleni, pjevaju6i svi iz puna srca i iz sve snage. Stignuvii preko granice Velikog Sela. nai5li su na hododasnike iz drugih mjesta, i tako Sto dalje, sve vi5e je povorka rasla. Novi su priljevi seljadkog svijeta dolazili neprestance, jedni se Zurili za drugima, cesta je bila puna, a sve je mirisalo na ruho i na jutro pred svitanje. Jedva bi zavr5ili jednu pjesmu, ve6 se razlijegala druga pozdravljaju6i izdaleka Bogorodidino sveti5te:

-

Vesela budi Marija Veseli mi k tebi idemo Vesel ti darek nosimo, Smiljenomu JezuSu.

A pun je tuZne deZnje bio napjev, pun sjete i ponornih osjeiaja. Ljudi bi pjevaju6i mogli proplakati kao ki5a, a potom

61

se smijati, uvjereni da je Zivot lijep, makar koliko bio tegoban" Bilo je to istodobno uskrsnu6e sviju proZivljenih jada, Sto jutra, kad uviru- u srce i ostaju tamo, i uskrsnu6e novoga najZivljih boja, a snagom velidanstvenom se istok rascvate zemlja, draga njihova zemlja, pokaZe lice bogate hraniteljice i dobrodiniteljice; kaci no6 i5dezava, i svaki 1isti6, svaku grudicu zemlje polije jutarnje sviietlo. Iz grmova je provirila crna kupina, plod ruZe divtjake bubrio, kao da 6e se raspucati" Rosa se ljeskala na Zivicama, dekala das, da je sunce ispije' iz Suma se dizao miris mahovine i truloga liSia, odlupljenih kora s umirudih stabala i krasnih brSljanovih povijuSa, okrunjenih crnim bobicama; po breZuljcima i bregovima otkrivali se pod svitanjem redovi vinove loze, oplijevljeni, disti, pravilni, puni nabitih grozdova, o Po valovitim dolinama ieZali sagovi ukodene kukuruze, osjetljive zobi i nepomidnih pa5njaka, na kojima se ve6 pojavljivali pastiri izgone6i blago pa5u. Izdaleka su domahivali romarima, znancima i tt. ""tt,.t prijateljima, dovikivali popratni pozdrav sa Zeljom, da se kod Majke BoZje Bistridke sjete i njih i donesu, svatko svojemu, je barem neznatnu uspomenu' a kao odgovor na to slijedio je joi Sto neiscrpen' i jutarnji smijeiak, svjeZ domah ruke i istroprazan Zeludac, 5to po cesti, oitroj pje5adenje bosonogih ie"o I staradko tiielo? Sve to ie potonulo u rijeci nabujale vjere u Isukrsta i Majdicu tsoZju Bistridku' S distim ga mlekom odojila I bez greha odgojila Daj Prosi Marija Bistridka Nebesa za nas. je osje6ao Od ganu6a su mnogima navirale suze, svatko bi sve' oprostio sve, bi dao u srcu neizmjernu dobrotu, gdie su zemlja, ta i kao njihova, pjesma bita Njihova ie se rodili i proZivjeli s njome stotinu jada i nevolja, stotinu radosti i ushita. Ta je pjesma nikla u djetinjoj odanosti Ocu nebeskome, i51a je od usta do usta stolje6ima, usavr5avala se kraj cvatnje crvenog karanfila na djevojadkom prozoru' obola6ivala se iz sklopljenih ruku djedova i baka' i na pluZni hrvatskim njivama, kah svate proljede i blista se godinama' i neki mjesecima, pripravljali se su lemeS. Za niu samo da doZive aan' kaa 6e je pustiti iz srca daleko pod 62

nebo, Sirom kraja, jedan kao svi, svi kao jedan. Osjedali su se svi kao bra6a, kao sestre. Starice su tronute ronile suze' sretne Sto ih Bog nije joi uzeo s ovoga svijeta, pa su mogle doZivjeti ovaj lijepi dan zajednidkoga putovanja u daleki Preko gore, preko stotinu livada, preko kraj, daleki... Zeljeznidke zlatarske stanice, gdje se - BoZe moj - moZe vidjeti vlak, duga crna zmija sastavljena od samih kudica na kotade! O lijep je taj svijet' lijep! Svega ima na njemu' Kad bi svr5ila pjesma, zapodinjao bi razgovor. Zapravo poboZno Saputanje o svakida5njem Zivotu: o djeci, kravicama, svinjama, konjima, susjedima. ISii su u skupinama, selo za selom, polako, da se previSe ne ugriju. Najposlije je svanuo i dan, vedar i sundan. JoB sat hoda, i sti6i 6e do cilja. Na samoj cesti pred Marijom Bistricom za5tropotala bi svakim dasom kola. Imu6ni se gazde vozili sa svojtom i rodbinom, svi u blagdanskom ruhu: muikarci u crnom ili smedem odijelu, iz kojega je provirivala nova ko5ulja od doma6ega platna, Zene u bielini s crnim surkama, stisnutima u pasu. Sjedjeli su na daskama, pod nogama smjestili koiare, pokrite bijelim navezenim platnom, a otraga je iz ljestvenih predaga provirivalo sijeno, hrana konjima, pa zato pokrito vre6ama, kod nekih i gunjem, na kojemu se smjestila djeca. Konji su trkom jurili; milina ih je bita gledati, kako ponosito svinuie vrat, na kojemu se svjetlucao svaki gumb hama i blistale se zlatne okrugle plodice, od kojih se iuo veseli zveket. Pje5aci se pred svakim kolima razbjeLali, ve6ina na livade, kako bi srednji redovi mogli poskakati u grabu. Pozdravljali se s gazdama, koji su doduie pritegli vojke, da se svatko moZe ukloniti na vrijeme, ali konji su i dalje kasali brzo" obijesni od zveketa svedane orme. Pojavila se i GuSi6eva kola. Janko je pucketao bidem, uspravan, jak, mladolik, obuden u crno, tek mu Seiir bio zelen. Svijetlim je odima pasao po svjetini, traZeii Velikoseljane. Tjerao je umjereno, drZeii vojke tako nehajno, kao da mu nije do puta. Pa i nije mu. Volio bi on pjeSaditi, nego se dosaclivati kraj majke, koja je ponosito sjedjela odmah do njega, a otraga se smjestila Magda s dvoje djece i Ivanom, >Sto sustaje5? Tjeraj!Kakokupila?!Tomiieodmaike'svilanijeprosta' godine' A ti si' da bi ispucala, pa se evo uiduvao na desetke Eva, i kosu ukovrdila?< 64

>Dakako! Malo. Rekli su, da mi to pristaje. Jesi li ponijela novaca, da Btogod kupi5?Bit 6e jo5 vru6 dan. Samo dok se sunce malo digne. Jesi li vidjela, kolika su samo kola projurila?< deznutljiv pogled upravi prema cesti i nepomidno stajaSe tako, dok ju ne trgne glas: >Ajde ... ajde ... naprijed! Da ne zakasnimoZdravo Marijo, milosti puna. . .< Zdravo, sveti kraju! Ususret im dolazi troglasna zvonjava, dopire kroz uii ravno u srce. Velikoseljani ulaze u mjesto, skru5eni i ganuti, ponosni i hrabri, prolaze kroz gomile svijeta, nepoznatog, ali seljadkog i hrvatskog. S obje strane glavne ulice stajale su pod Satrama gomile mladarije, da se nagledaju duda, svega onoga Sarenila, kojim se didili trgovci i -nadvikivanjem ga nudili na prodaju. prostor pred gostionicama bio je pun svijeta, sve je vrvjelo, natiskivalo se, guralo, a svagda su jo5 prilazile nove povorke, u skupinama se razilazile, da prije pohoda u crkvu osiguraju kod gostio-

65

je netko od njih nidara stol i ostave svoje kosare, na koje ostao da pazi. Dva Borekove se protiskivale Sto laktima Sto ramenima' ispod koja su stajala kola, Gu5iievih kraj pro5le rt, rrrrt" '""t samo u"rr" ograde s juZne strane, ali su na kolima bila je odajavati' stala ve6 Jela Magdina djeca' >Gdje da ostavimo ko5are?< pod>Da joS jednom poku5amo na6i u gostionici stol?Onda odustane' sama i inica, ati odmah sjeti je -popiti, vinaNe pristoji se to Zenskim prije dovezaoBoZe saduvaj! Otkad se Trbuhek prometnuo u je brkove- i zafrkao gizdav je, da mu nema ravna. A danas je ne vi3e on: tko pokaZe svijetu, ia trbuh'objesio lanac, da gosp-od-u vazda krdmar, fini pluga, nego seljak od motite i gostionicama' Na6i skim cipelama! Idimo radije lraizili joS po pripazi samo na nam pa neka iemo birem koga poznatog, ko5areSamo smuden od nekih potajnih misli' prigledavati moram das svaki onako I na kolima. Pripazit iu. k djeci i konjimaAh, sveta Marija, Majka BoZja. . .< >Oprosti nam grijehe na5e.. .< >Ah Majka BoZja Bistridka!< Stisnute jedna do druge, da ni igla ne bi mogla pasti na pod, zanijele se u carstvo nebesko na oltaru, prate6i se vjernim uzdasima. Od stiske i omare prilijepila im se odje6a na znojna tjelesa, teZak vonj pritiskao crkvu. Janko je jedva dodekao, da se svrii obred. Neki su izlazili, neki jo5 ostajali, novi ulazili, a dinilo se, da je sva crkva jedno ustalasano polje, pokrenuto boZanskom strujom. Vani se oko crkve pod kruZnim svedenim krovom rasipali ljudi, da se ohlade i otpodinu. Posjedali do ispovijedaonica, potiho razgovarali, dudom se dudili slikama na zidovima i buljili u slova, da odgonetnu dudotvorno znadenje. Same strahote. Vidi se to i po slikama. Evo ovdje gori ku6a, prava seljadka ku6ica. Sva je u plamenu. Jadni gazda pade na koljena i sklopljenih ruku zavapi za pomo6 Majdici BoZjoi Bistridkoj. A ona po5alje daZd, izlije ga na ku6u i vatru utrnu. >Oslobodi nas, Majdica... !< >duvaj nas od zlaA-a-ah. . .< Na drugoj slici crni se nebo i Salje strijele. Ognjene strijele sijevaju, gromovi udaraju. Blago na polju pase, duva ga pastir, koji se sklonio pod hrast. Najednom tresne grom u hrast. dovjek od straha pobjeZe. Udari metlu blago, jedamput, dvaput, triput. O, same strijele, vidieti je! Uto se siromah dosjeti, da se utede Majci BoZjoj Bistridkoj. Klede6i joj se zavjetuje. f, eto na, ved se na drugoj strani slike, gore u kutu, pomalja sunce. >Da . .. da! Pomod je njezina velika!< >Ve1ika, velikaZar vi ditavo vrijeme u crkvi?Pa malo smo se zadrZale-.. Sto 6emo, kumice! Nemamo prilike svaki dan vidjeti crkvu, a Majdica BoZja Bistridka daleko je od nasc. Odgovorila je Jela, i primiv3i koBare, koje joj je redom pruZao fvan, zaputi se s k6erima, da malo podalje sjednu; tako bogati ne bi moZda naSli prigovora na njihovoj putnoi hrani. 74

Ali ih starica zaustavi i ponudi im, da se smjeste odmah do njih, na5to se Jela malo skanjivala, ali i brzo pristala. >Sto 6ete same? Ovako je veselije, kad nas je viSe. Ah, ovdje je kao u raju! Bai sam malo prije rekla, da mi je doBla volja svake godine barem jedamput doii ovamo. Veliku mo6 ima ova Majdica BoZja, a iivot je pak takav, da ti srce uvijek pritisne nekakva nevolja. A Janko mi se nasmijao. - Grijeh je to, sinko, grijeh. Ne zna5 ti, premlad si jo5. Marija Bistrica glasovita je pomo6nicaNisam ja mislio, da se narugamNego tako... Majka BoZja je svaka prava. Bila na Bistrici ili na Tr5kom Vrhu ili Gorska. Ili pak ona u na5oj doma6oj crkvi. Svaka je dobraIsti-na je 6, Betika. Sto smo ovamo do5li se smo Sto bolii, bai i Majci BoZjoj. Al nismo ma onako da redem da kako Onato... "' ,rr"lo"p"ot"setiti. proBteniu' Za vidimo malo svijeta, pokupujemo neSto na usta molila' ni sva nisu bogme potrebu i za uspom""". a BoZja puta' Majka od zakrvavile noge se kako treba. Makar BistriEka ne 6e zato izlijediti svako marvindeOtjerat iu je spavati! Nije za babe, da bdiju u Ufmi. Najlak5e za tolc ruku, zavrti se gibak i Smugne mectu ljude, _-.r^ll*l:.joj puta ,:lT^""1 -nogama i rukama i Btapom, prema tome, na Koga se namjerio.

79

zabole >Vidi, vidi. .. BoZe, kako ovdje sve blista! Sve lijepo' bi >Bilo stane' Anicom s i Beta javi se najednom odiNemoj se' Betika, srditi na me' Nisam te mislio .r" ""p.rdkrr.DuSe mi! Ej!koliko stoji ona uvriieaiti. ogrlica s modrim zrncima?< Bez pogailanja isplati dvadeset i pet dinara' primi zamotanu ogriicu i utisne je pod stolnjak u Betinu koSaru' mi udemu to, Janko? Niimo si nas dvoje ni3ta' I 5to 6e siAko si jo5 nismo niSta, moZda 6emo biti ' ' ' Pa neka bude to uspomena . .. na ovaj dannjuAh ... ni5ta! Tu je toliko svijeta ... da se dovjek mora bojatiPa ti je odgrnuta!Beta, Betal Netko te okrao, nema ogrlice. Zao znak . . . zao po vasSudbina!< >Da, sudbina!< >Zao znak!< ,,,

80

kratko vrijeme >No plidekajte me!Lijepo primje6ivali: s veseljem tamo p" i tu t.t obladka, Rokovo - lijepo vinoNema vederi, nema jutra, da me Toma ne bi Sad radim' ne dosta Postao je kao bijesan pas. Nigda mu laje na me, sad na djecueuje5, Marko! Tvoje su ruke vrijedne zlata' Ajde povuci malo. . . Okrijepi seSt; veli5, Janko? Ha? Lijepo je' Bog nam blagoslovio po sre6u s njime! Kakvu samo lisu ima na 6e1u! Pa bijelo ie Bog dadne' je Ako kao naslikano' trbu5i6u. Fa pod repom! Bai Ha? mogla bi od nje biti krasna junica ' ' ' Krasna kravica! Sto veli5 ti?< >Bez prigovora! Bai kao naslikanol Ali ovo ne 6ete dati na

reju?< >Ni govora!Juder sam podela. Danas je viie dospjelo u muzlicu, manje ostalo u vimenu, da pocmrka. Zato je nemirno. Ho6e mu se k materi. A-ha, a-ha! samo se ti lijepo primiri. Sutra ie u vimenu biti jo5 manje6isti zubeVina u nas nema, ali ne 6eS mi iz kuie. a da barem ne prigrize5 maloKumice!Danas treba da se spora_ zumijemo. Ja sam zreo i sposoban da se Zenim. Srce mi je odabralo va5u kier. Vi poznate moje prilike i znadete, da u PodbreZju nema oskudice. Ako ste vi i Betika za rne, koliko sam ja za vas, onda molim Betikinu ruku, a veledasni nas neka 5to prije ozoveNe mogu Sto misli5, Betika?< ho6e. 5to znam' ne volje. A Bojala se i ona Betina odgovora. je vuklo A Beta je u sebi zatomljivala plad' Srce ju poele za nj' ako 6e, da glas Saputao, k Janku, ali neki ioj Neodludna je dobra' ni5ta gdje deka ne put, trnovit na stupiti se obrati na mater: >Neka bude onako, kako 6ete vi re6i, majkoZnam...znam... Ocu se rnnogo zamjerava...Kako ne bi, Janko! Nisam dula jedamput, da je naprasit, nagao, lakom i... Sve do nedavno je duboko glibio u ponaSanju sa Zenskim svijetom. Blato kr56ansko! Gledaj pak, kako Ivan zna biti surov prema svojoj Dori! Ja ne kaZem, da je i tvoja iud takova. Desi se desto, da ni najbliZi po krvi nisu nalik jedan na drugoga. MoZda si ti sasvim drugadiji od njih Svaka ti dast! Samo ja nemam bogatstva, a znam, da je zlo po sirotu, koja dode pod bogat krovNe!Ja ne traZim nikakva bogatstva. Zelim samo Betiku. Betika!Ne odbijaj me! Trebaju li ti cipele, u kojima 6eS pred oltar, kupit iu. Imam ja par stotina na strani. Skrpila mi ih harmonika. Samo me ne odbijaj, ako me i malo voliSAko je tako, onda. .. Ja nemam ni5ta protiv toga. Samo ipak joi promisli, Janko! A treba da pristanu i tvoj otac i mati. Ne zaboravi im re6i, da Beta ne deka ba5 njihova krovaNe pla6i...1 Zalto ... Plade5?< Umjesto odgovora Betina se ramena jade zatresu' Ne joi htjede joj re6i, koliko ga voli, a koliko ga se boji' Te5ko zakoraditi zauvijek a te5ko pofte drugoga, za ie-pomistiti, da u onu kuiu. Bogata je, bogata ... a ona je sirota' Ne zadnja, ne, kod Borekovih se pristojno Zivi, ali za njih najve6a sirota' Kad bi na svoja leda naprtila svoju ku6u i marvu i Sest jutara zemlje, pa im sve to donijela, bilo bi joB uvijek premalo, jer ono su ljudi, koji se za stolom ne kriZaju, koji se grijeira ne stide, pa ne mogu cijeniti ono, Sto Beta najvi5e - vi5e je od ci;eni: svoju 6istu duiu. Sebe donijeti u ku6u im ho6e do6i Sto sretni, budu bi da trebali .rr"g" t" wijetu; i sjesti s njima za isti st6. Pa ipak ie naopako: ona ima biti - sirota! Istina, Janko ,""1rr", Sto joj je dopu5teno uni6i. Ona naZivio se tajnih no6i? i drugu je voli. Ali zar nije ve6 volio je i nikoga viSe' Njena njega, samo Beta, voljela A ona, mladost netaknuta je saduvana i buja od nevinosti i ponosa' od stidljivosti i samosvijesti, svjeZa kao gorski potok, snaina kao me6ava i oluja. Odekivala je ljubav dostojnu svoje ljubavi' Znala je, da 6e jednoga dana morati ostaviti rodnu ku6u, kao i tolike djevojke. Ali donijeti svu sebe njemu, kome je u srcu izdahnula ve6 jedna ljubav? 100

Svu duSu joj je pritisnuo teret poniZenja, a bol se izlijevao u tihome pladu. >Pa nisam ... Betika ... ni5ta rekla krivo! Naprotiv je vidio, da se ne jagmimo za podbreZanskim krovomNemojte viSe. . . Kao Boga vas molim. . . Nemojte. Mogao bi tko nado6i . . . Bit 6e sramote. Joi 6e svijet mene krivitiEj, ne bi on ostao Ziv, da me ti, kujo, nisi ugrizla! Neka ga samo joi jedamput sretnem ovdje. . . ! TraZit 6e svoje kosti!< Janko se podrugljivo osvrne i prezirno 6e: >Ti 6eS traZiti svoje Skiljavo oko, 6oravac! JoS bi meni odredivao, kojim putem smijem i6i. Zar da se tebe bojim, tebe? Pokuiaj joS jednom, pokuSaj! Na komade 6eS se kotrljati niz brijeg kao razbita tikvaObojica smo jaki, veli3? A tko je jaEi? Zar on?< >Nikako! Ti si jadi!Al podi ku6i. Potti! Ja rnoram i6i. . . Kasno je.. . Stani! Nikamo!Sa mnom 6eS. Rekla si, da me voliS. Oj, da me nisi ugrizla! Bila bi najbolja na svijetu. Eva, Eva. . . !< Obujmi je oko pasa i otklizi s njome niz brijeg. Ona se joS jednom okrenula, ali Janka nije bilo vidjeti. Progutala ga noi. Hitio je, kao da ga gone vje5tice. Bilo mu je da prokune danainji dan. Harmonika, sjekira, Beta, Marko, Eva. . . Sve se to splelo u klupko zmija, koja god glava izviri, svaka ga Stipa o srce. Bilo bi drugadije, da ga je Beta razveselila barem jednom slatkom rijedi. Ni5ta. Kao ribica mu se otela iz ruku. Prepustila je odluku materi. A mati, Jela.Borekova. . . Podsje6ala ga sviju vragova. Sviju grijeha i mana oko imena GuSi6. To poniZenje kao da je najZarde, i pede najlju6e. Ima u njemu istine, koju razum ne moZe predvidjeti. Ali dokazat 6e on - misli sam u sebi -, da je ne samo vrijedan Bete, nego i ona moZe da bude ponosita, Sto ju je zaprosio Janko Gu5ii! S Evom je svr5eno. Ne bi zaista ni dizmu otro njenom suknjorn, makar je Marka ugrizla i ludaka sprijedila, da ga ne zadavi. Ima ona svoje radune. . . Lovi ona, lovi. .. Da je sad pred njim, imao bi volju, da joj pljune u lice. Ono lice, koje je do nedavna obasipao Zarkim cjelovima, te je plamtjelo kao razgoren oganj ... Ta prokleta vatra! Kad se sjeti svega, malo da opet ne postane mekan i slab. Ali ne, ne i ne! Zenit se mora, ho6e li da u miru Zivi s oeem. A Eva nije da mu bude Zena. Takove se mogu voljeti, kad se rijetko kad vide. Kao Zena bi ga iznevjerila u svakoj prilici. Nakiti bi poZderali i kruh sa stola. Davo je do5ao ba5 do jednake ogrlice, kakova je i Betina. . . I vec se splela s Markom. Bestidniea! S njom je kraj. Kraj zauvijek! Beta, Beta, Beta! Ona mora da donese mir u kuiu. Ona mora da usplamti za njim i bude njegova. Neka Selo zrra, da mu je uspjelo dobiti onu, za kojom su se mnogi uzalud otimali. Treba stvar privesti na kraj Sto prije. Drugadije bi stari zaista bio kadar da ponovo uvede fvana u PodbreZje. A onda... ? Janko, fu6kaj! Stari umre, brat sve pograbi u svoje ruke, a ti se potucaj i skapavaj o suhu kruhu! Ne, ne! Pamet u glavu, Janko! Ne krzmaj, ne budali! Malo si se ve6 okliznuo na poStenju. Dodu5e, svijet mu5karcu ne zamjera. Pogotovu ne mladidu takovih ple6a I bedara, da se sva zemlja trese pod njegovim korakom. Al pred Betom si se okliznuo i pred Jelom. Zato se nisu odmah 104

obliznule, kad si zaprosio mladu, nego su te malo i ogreble. E, destite Zene, pa Sto 6e5? Morai ih Stovati, htio ne htio. Po5tenje im je kao u sveca na oltaru. Al vrijedi i podbreZansko gospodarstvo! Vrijedi i momak. Da ga nije Marko iznenadio, ne bi dospio pod njega i zamalo se dao zadaviti. Nije odekivao, da ie i6i tako oitro. Poslije . . . stisnuo ie on Skiljavca, da je omlohavio kao izmrcvaren mi5. Drugi put 6e ovud batinom, kojoj je dolje Zeliezni Siljati klin. Neka ga samo pusti na miru. Janko ne 6e prvi zapodjeti kavge. Nije on seoski svadljivae. Janko je - Janko GuSi6, sin najbogatijega gazde, pametan, trijezan i vrijedan. Otac mu doduie svega ne priznava. Da je moguie, danas bi se sigurno i odrekao odinstva. Podigao je sjekiru na nj ... Prokleta sjekira, kako ga pede! Da nije bilo njegove pameti te glavu u pogibeljnom trenutku odmaknuo ... bio bi sada leS, a otac bi svezanih ruku klipsao pred Zandarima. Luda stara! Al ne smije5 mu re6i, da je luda. Ti, Janko, mora5 biti luda i plesati po njegovoj volji. Takav je red. Drugadije ... moZe3 kud te odi vode i noge nose. Bez doma, bez kruha, g6 i bos. . . ! >Nema druge - popustit se mora. Takav je redReci mi, Glista, kakve je volje bio vederas stari?< >Nikakve!Je li ve6 dugo Sto spavaju?< BlaZ nije odgovarao. Pomicao se oko valova kao kolac, koji se zadudo svija.

105

SEDMO

POGLAVLJE

Gotovo svu noi proveo je Guii6 u besanici. Sve ga neito uznemirivalo, mudilo i nije mu dalo spavati. Nekoliko puta se u postelji pridignuo i viknuo na Zenu: >cuje5 li?kako Bog zapovijedaA-ha,hladi...< >f mene... < Prekrsti se Guii6 i legne, sumoran i izmoren na mrtvo ime. Zamalo je zaspao dvrstim snom, dGuii na usta tako

109

otegnuto, kao da vjetar duva. A Kata je blagosiivljala staklenku, vjernu pomoinicu u svim noinim nevoljama, zaititnicu bolesne stoke i dovjeka protiv nedastivoga. Pijevci su ve6 kukurijekali, minuo je tre6i sat. Joi malo, pa ie trebati da ustane. Najbolje je, da vi5e i ne spava. Moglo bi je prevariti, da se prekasno probudi, a onda - pomozi BoZe! - pobjesnio bi Toma do kraja. Magarac, prevario ju je. . . Oh, povjerovala je, mislila je, da je doista do5ao najednom k pameti, te uvidio, da bi bilo sasvim pristojno, kad bi i o Maloj Gospi po5la na proitenje. Ta sav destit svijet hrli i po nekoliko puta na godinu k Majdici BoZjoj Bistridkoj, da isprosi milost i odisti duSu. Tamo je sve veselo i sretno. To se pjeva, to se svira, to se moli i jede . . . a sve u miru BoZjem. Nitko te ne grize i ne progoni. Pa ona, Kata GuBi6, najbogatija Zena u Velikom Selu . . . ona bi ba5 trebala da prednjadi. A kad tamo, ba5 je protivno. Mudi se kao zadnji prnjavac, ne zna ni za kakvo dobro. Jednom ju je obradovao i dopustio, da se nauZiva svijeta, pa i to mora skupo pla6ati. Nikad mira, otkad je bila kod Majke BoZje Bistridke. Sirota, sirota, stara sirota . . . Zaplakala bi sama nad sobom. Kad bi Bog dao, da mu se jezik osuii! Prva bi darovala svije6u za oltar. >Sto ti je barem harmonidica bila kriva? Dao je za nju oko pet stotina. dim je odsluiio vojsku i skinuo sa sebe one ... ropske prnje ... . koje mi otele dijete i blizu dvije godine ni vidjeti ga nisam mogla . .. dim je prnje odbacio sa sebe, prvo mu je bilo, da poleti u duian i kupi harmoniEicu. . . Sto ti je ona bila kriva?< Razjaelena se pridigla i zagledala u mraku prema njegovu uzglavlju. Nije dugo vjerovala, da uistinu spava. Nije on gluplji od nje, moZda se samo pretvara. Aii iz usta je pravilno duvalo. Kao da potpiruje vatru. Klone konadno i svenulo tijelo Katidino, stisne se pod debelu perinu i zaspi spokojnim snom.

110

OSMO

POGLAVLJE

Vei se odavna teZaci postavili za svoj posao i BlaZ o sedmom satu po treii put nahranio konje, kad je gazda izmiljio iz kuie. Poneito bljedahan, s nabreklim pododnjacima, gledao je mrko ispod spuStenih obrva, zagrizao u komad. narezane slanine i pozvao ga, da ide u kudu i uzme isto takav komad. >Ve6 te deka na stolu. Samo ako si zavrijed.io! Ako nisi iz podrumskog prozora izvukao davle, koje si sino6 zabio he-he! Al nemoj ti. .. Glista.. . nemoj sa rnnom zbijati iaie. Ti znaS, da ti ja ne uskra6ujem ono, Sto te ide. A Sto te ne ide, bogme ne 6eSni ti silom oteti. Mlad si joS, za piie sasvim premlad. Ja u tvojim godinama nisam imao na volju ni vod.e. Drugo je, dakako, kad se te5ko radi. Al nemoj ti svoje vojke mjeriti plugom, pa kosom! A teZaci su dolje?< >Jesu!< >Tko je sve do3ao?< >Ne znamA Janko, dakako, nije kod njih, zar ne?< >Ne znamJe li dobra slaninica?< >Dobra. . . Ako si Zedan, BlaZ, dat 6u ti da5u vina. Ha?< Opet se nasmije GuSi6, tronut u duSi, i ne dekaju6i odgovor, donese za das punu 6a5u rumenoga i preda mu je u ruke. >Pij! Bog te poZiviol Budi samo uvijek dobar. Ali kravama mi nemoj davati slanih bonbona. Niti su Zagorci, a niti njihova m a r v a n a u d e n in a t a k v e . . . g o s p o S t i j e . . . < . Siromah BlaZ pocrveni preko u5iju i zbuni se kao dijete. Ali gazdin postupak tazvele mu jezik, otvoreno stade tumaditi, da je samo na dast kuie, koja moZe i blagu pribaviti slasniji olizak. Pogotovo se nema Sto prigovoriti, kad je on kupio za svoje. >Meni se to svidjelo u Slavoniji. Blago od toga radije jede i l a k i e p r e Z i v a .A l i j e p o j e . . . z n a t e . . . l i j e p o k a o n a b e f l e hemskoj slici. Pa zaito da i na5e ne bude lijepo? Svijet bi rekao, da ne vrijedi sluga. . . Ne? A kad ne vrijedi sluga, onda ne vrijedi ni gazda. Ne?< Guiii sc veselo nasmije i snaZno ga potapie po ramenu. >Nemoj, Bla7r. Zaito da rasipa5 svoje? A ja nemam novaca za takve stvari. Vidi5 i sam, koliko odnesu teZaci. Idem ja sad dolje, da malo prigledam. Donesi za mnom krmno sjeme. Sijat 6u. .. A poslije pusti blago na pa5uSjeme je ve6 dolje. Odnio ga JankoA, kako to, Petre? Tako rano. . . ? Prevarila vas va5a kukavica?< Petar mu razjasni po du5i, ne mogav5i mu slagati. Jer jao, da te uhvati u laZi. Ode zvonarska sluZba! Veledasni lak5e sluia kletvu, nego laZ. Veli, da se prije oduditi od kletve nego od laZi i da laZac nikad ne ide pravim putem. >A Guii6u treba Zilu pustiti? Siromah! Lijepo ga pozdravi. Pa neka sve ne uzima k srcu . . . Bog 6e sve izravnati. A ti, Petre, drugi put ipak ne nagli... Ne smeta, prereZe5 li Zilu sat prije ili poslije, a zvoniti se mora todno. Inade 6e se ljudi potuZitiGlorija in ekcelsis Dejo! Bolje da je vrijedan svedenik, nego vrijedan gospodarminiStrancijiSamo zavini rukav, Toma. Kod lakta 6emo. Ma5inica je nova. Kupio sam je u VaraZdinu. Nemoj se ni5ta bojati, ne 6u te zaklati. . . To samo pritisnem jedan gumbii, nato noZi6 iskodi i - pik! Kao da bi ubola buha. Ta-ako!Mir, Toma... Horemus!< Guii6 smrtno problijedi, osjetivSi tanki oStri ubod, nakon dega je prsnula tamna i Zarka krv. Trebalo ioj ie otvora sirotici, tijesno joj je bilo, a njega siromaha je mudilo. Dohitjela Kata sa zdjelom, ustraiena kao da gleda u odi smrti, podmetnula zdjelu pod ruku i stala zuriti u muZa, pa ga pitati, kako mu je i bi li donijela iz podruma, da malo posrkne. > O k r i j e p i t 6 e t i Z i l e . . . O j a d a t it e . . . A t i , P e t r e . . . < , o k r e n e l i c e k b r a t u , > t o l i k o s i n a s v e t o m em j e s t u . . . u c r k v i . . . p a n e znaS ni to, da ljudska krv ne smije pasti na zemlju!? Da se nisam ja domislila . . . da nisam donijela zdjelu ... stigla bi nas kazna BoZja .. . kao ono Kaina, Sto je prolio Abelovu krv. . . Ajde . .. ajde . . . Katica! Ne brbljaj samo. Donesi radije jedan poli6,Dostaje. . . Dejo gracija!< Namodi komadi6 pamuka u tanjur s octom i pritisne na ranicu. Potom poveZe bijelom krpom, udari Surjaka po ramenu i kimne. >>ProduZiosam ti Zivot za nekoliko godina. Dobro je. . . Povoj skini za detiri, pet danaZnao sam ja . . . Petre! Znao sam, da se ti razumiiei u posao. Milije je meni, da mi ti to udiniS, nego krapinski brico. ZnaS ... ne vjerujem ti ja u gospodski i5de5ljane glave. A nabio bi on meni i radun. Misli on: Gu5i6 je bogat, neka plati. Ne znaju ljudi, da zemlja nije novac, svinje nisu novac, ku6a nije novdc. . . E, da! Svega ima, hvala Bogu, ali novaca nema(. Tu se stane tuZiti na troikove, nabrajati poslove i izdatke' a pomalo je ni5anio na svojtu i tuZio se na njezin nemar, sve ipak sa sustezanjem i s dosta mekanom b1agtr56u.Ganula je njega ona krv, pridinjalo mu se, da je bolestan, saiaijavao je sebe i na dasove mu glas postao tako njeZan, kao da 6e proplakati, Sre6om je Katica brzo, kao da klizi, doSla s poli6em vina i jednom daSom,odnijela mu ispred odiju zdjelu s krvlju Petar spremio svoj alat, sjeo na ah BoZe milostivi! stolac i stali gasiti Zedu. 116

>A-aj, fina je, Toma! Fina ta tvoja kapliica. Bome 6e se veledasni obliznuti, makar inade ne pije. A-a-a!< Slatko odahne, obri5e brkove i pruZi ispraZnjenu daiu, da je po drugi put natodi. A Gu5idu je godilo, Sto mu ovaj mu hvali, od veselja je todio sad njemu sad sebi, dok nije poli6 bio prazan. >Sto nema Kate? Neka donese joS jedan' Ej' Kata! Kata!< >Strpimo se. Oti5la je sa zdjelom na potok. Ima i pravo. Najbolje je, da potodna voda opere dovjekovu krv, kako uistinu ne bi ni jedna kaplja pala na zemlju' Kata ima pravo. . . Zemliica naia mati je na5a. Sveta je zemljica na5a. Treba je duvati od grijeha '.. od krvi... Jo-oZa!< protte najednom kroz Sumu i odbije se o sta_ bla. On zadr56e, Zvakanje mu zapne, a odi se izbulje. Naiulio je u5i i slu5ao pritajivii se kao zvjerka. >JoZa!JoZal Ne boj se! Ne 6u ti ni5ta uiiniti' AIi za5to nije doila Eva? Zaito nije doila? Rekla je da 6e doii' Pa za5to nije do!la?!< Bilo je u tome glasu toliko odaia, da je JoZu ostavio strah. Gledao je u mradno lice ple6ata dovjeka i razvukao usta na smijeh, ne razumjevii nidega do li to, da se ne treba bojati ni bjeZati. A Marko da svisne od bijesa, deZnje i bola' Zna on sve, Sto se dogodilo. duo je maloprije. Sakrio se, da ga ne zamijete. Znao ie, da 6e i GuIi6 i Lisjak stati,6im prijedu uspon brijega. Jedan je naduSljiv, drugi klecav. I postavio se, ne Ui ii Sto uhvatio, dok se oni odmaraju. duo je' sad je svrSeno' Nema se viSe demu nadati' Jedino je Sto mu preostaje da ioS dodeka Janka i odere mu nekoliko' da 6e pamtiti, dok bude Ziv. Drugo niSta. Ha! A juder je imala prosce. Ispod gore se dokotrljala jedna budala, neki Pavao 6uriak' I kako do5ao, tako i otiSao. dekala je ona, dekala dana5nje pohode " ' Bogatoga! Nisu badava odavno govorili, da Borekovima miriSu tog"ti. Kako bi drugadije sve odbijala? Svi ostali na cjeaitu. .ler svi nisu Sto je PodbreZje' Ni5ta! Neka! Nije mu viSe do Bete kao ni do crknute kuje. Neka je odvude najbogatiji' kad je bai na njega dekala. A on, on...?! Voli on drugu, nju, Evu. Sad mu je joi draZa, jo5 liepia' Pa i 5to 6e mu svetica, Skrta na rijedi, smijehu, pogledu, ditavu drZanju? Ej Eva! - ono Nema je pod nebom, ito je Eva. Ne pretvara se kao govorila' je ju sve Jela rodilo! koje drveno... f ono drveno, da ne da Bete prije dok ne navr5i dvadesetu' Ha-ha! A kad docle lopov Guii6 i drveni Lisjak, onda je dosta i devetnaest neka i pet mJeseci! -trtet Kuje laZljive, pretvaraju se kad zinu' Ali de NauZivat gavanskoga ideranja' je! se nauZivaju im Ljubavi! ljepieg. nedega Ali se i on. >Zaito nije do51aEva?< ponovo je pitao, a onda se smek5a i tiho rekner >A-aj, Sto ti siromah znaB! Bog zna, kad si sestru i vidio zadnji put i da li je i pozna5'< Primi ga za ruku' izvede na distac i dotle s njime k njegovoj ku6i. Stupao JoZa veselo zaple6uii malo nogama' Dao se voditi za ruku kao malo dijete materi, bacao glavu sad 126

nalijevo, sad nadesno, a kadikad turio slobodnu ruku u njedra traZeii kruh. Kuie Kru5njakovih bile su u tami. Samo je najbliZoj, koja je stajala odmah do puta, bilo rasvijetljeno jedno okance, dok je drugo bilo zatrpano sijenom, kako bolesnici ne bi duvao vjetar. Mati nije spavala. Bolesnica je tiho stenjala, i podesto je Eva morala ostaviti gladanje rublja, da joj s topla ognji5ta poda limenu zdjelu s toplim vinskim octom, kojim se bolesnica trla uz nemali napor i bolno jaukanje. Upravo je sjela u postelju i drhtavim rukama primila zdjelu, kad u sobu stupi Marko Mildekov i Joi.a. Mati upilji odi u sina, kao da ne vjeruje, da ga vidi, i stane tiho jecati. JoL,a, zaEudo, poznade mater. Po5ao je k postelji, pa gledao i gledao u njeno lice, pa se smijao i smijao . . . Ali zareLi u zraku ne5to o5tra: rSmij se, smij, pakleni davole! Naskitao si se po svijetu, pa Sto te briga?! Ja neka cijepam drva i svinje pasem i vodu nosim, a kad doite zima, Zderao bi slaninu i kraj vatre se grijao. Glup si, je li? A za lijenost nisi glup? Za krattu nisi glup? Nije dosta sramote, ito krade5 po tuttim kuiama. Prohtjelo ti se i moje ogrlice. . . Da ju vucari5 okolo. .. Zar misliS, da ne znam? Zar misli5, da nisam dula. Mrcina vra7ja... mrcina!< Odsikie Eva i udari ga drvom, a on stade skakati, kao da ga pdele bodu. Poku5ao je na6,i izlaza, ali uzalud, jer ga Marko gurne od vrata. Domisli se JoZa i skodi k materi na postelju. Prisloni se uza zid do njena uzglavlja, odakle je nijemo zurio. >Nemoj ga. . . Nemoj Evica. . . Nije krivAko hoie5, moZe5 i spavati. Tu, kod nogu. Ovako, JoZa... ovako< spusti se s jakim bolom u tijelu na jastuk i piskuiljivim glasom zapjeva: o-H"-"j, hajd, ha-aj hajd, ha-aj hajd! Ubogo dijete! Bog mi dao tebe za kaznu...< Zaolade i obujmi mu noge, a on se smije5io i smije5io sretan i presretan. Smjestio joj se do nogu i sjedeii zaspao, dok je mati neprestano plakala. - - Eve nije bilo u sobi. Iza5la je s Markom i sjeli su na ku6ni prag. >Kako sam mogla doii! Vidi5 da stara crkava. . . Sav je _ p_osao na meni. A JoZa, mrcina, samo pravi sramotu i leti okolo kao bijesan pas. Da mi nije ukrao ogrlicu, sve bih mu

L27

Mati po oprostila. Ali ba5 me uhvatilo, kad sam ga ugledala' i u mene da kao dini, se mi d"tt" jaude za njim. ' ' te "i1"1" 'i,ec stala ulaziti JoZina pamet' Nisam mogla do6i, nisam ' ' '< je bilo suIspridavala se kroz suze' no tako toplo, da poljubio i zaviSno. Sve ioj je Marko vjerovao, Zestoko iu mo]io, da mu bude Zenom. >Ti-i? Ti-i ho6e5 da Po-dem za tebe?< >Ja! Ho6u ja! Htiedni i ti! Onda ie sve u redu'< >>Ma-arko-o!< vrisne' ovine mu ruke oko vrata, vru6e lice pritisnu mu na prsi i kroz suze se stade smijali, zalim ptatA ito!Paona ti ve6 smrdi po Dok izdahne, moZe5 joj nositi mlijeka i kruha, ili Sto se ve6

nade. Ja nisam protiv toga. A ne iemo bogme pustiti kravu ili svinje njoj na brizi! Sve bi pocrkalo!< Eva kimne glavom i dade mu pravo, spremna na sve, samo da ode iz kude i pokaZe svijetu, da ima i ona s kime poii pred oltar. >Svi ie zinuti. .. Marko! Sline 6e im curiti na otvorena usta, kad nas pop ozove u crkvi! Ne trpe ljudi tudu sredu!< >Znam ja to. .. znam. Al nije ni mene briga za njihovu sreiu! Brinem se za sebe. Ne 6u bome, da mi momaitvo posijedi. Pa kad se Zene drugi momci, mogu i ja. Imam i ja dime podvoriti svatove, imam i ja na Sto dovesti Zenu, imam i ja zemlje za obrattivanje... Ako Janko dovodi Betu, da mu radi, ima se i kod mene na demu raditi. Tako je to! Nisam zadnji. .. Pleo je mene Zec, , . neka samo dekam, neka se ne Zurim. . . Dosta je on mene pleo, ali vi5e ne 6e. Imam ja svoju glavu. Sto 6u dekati? Zene se drugi, vrijeme je i meni.< >ImaS pravo! Nisi ti zadnji . . . A Zeni se Janko. . .?< >Gotovo je! Danas su ugovorili. Mudre su one, lisice! Htjelo se njima rodbinstvo s bogatima. Svi su im prosci bili preniski. Zato su ih odbijali. Ali sad, kad je do5ao PodbreZanac, sad hajd pred oltar. Beta nije premlada!< Izusti trpko i Zestoko pljune preda se, zaronjen u tamne misli. Ali vedri smijeh Evin, zvonki, nezaustavni, prekotrlja se i povude ga za sobom. Nikad se joS nije tako smijala. dinilo mu se, da se sve ru5i i propada, a iz praha te ruSevine proklijala iarka strast, koja ga proZima i goni k njoj, da je grize i od ljubomore smrvi. >Ubit 6u te, ako me ikad iznevjeri5!< protisne mucavo, obujmiv5i je tako snaZno, da je od bola stisnula zube. >Nemoj . . .! Ne misli takove gluposti... Sto je meni do drugoga, kad imam tebe?! A jesi ond.a Janka po5teno stisnuo... ha-ha-ha, ha-ha! Razumije5 se ti... ha-ha-ha! Jak si kao davo! Zna5. .. ne bih te bila ugrizla, da se nisam bojala nesreie. A za5to da tebe odvedu u tamnicu? Ne bih toga podnijela, ne bih... Ti najdraZi... jedini... najbolji na tom svi_ jetu . . .< Marko da ne propjeva od sre6e. Takovo priznanje, pohvala i ljubav izbrisali u njemu sve sumnje, udvrstili gi u odluci, te ni5ta nije vidio nego Evu i sebe, niita Zelio nego da Sto prije nestanu dani, koji ih jo5 dijele.

L29 128

N e m o Z e i u g u 5 i t i s r c e , m i s l i o j e i d u c i o d n j e ' p a z aSume pJeva i kao da su uzmicale gromovitim glasom, pt"J'fto:i* Iresla se sva uspavana brda' do materinih nogu' Siroko ziI JoLa r" p.on"Jio, stisnut -i je petrolejka, objesena na pogtuda6 oko seie. Gorjela ,,ro je Eva zavijala na valjak komad zidu ponad stola, na l;j;*" stavljen-a 'u da je izglad" t"zitto* velika kamenia' ;;;;;", osmjeikise Eva a gore i.dolje' korito. Kotrljao t" t"i""fi"k djevojke' Zaboravjla vo-fien9 pjesmicu pjevu5ifa vala i tiho Mislila je.na ono' Sto je deka' je, da je tko u nje"oj'fti"itti' joj pala'u krilo- Dobra na ono' 5to je ipak Jot"tt"t" ' ' ' Sre6a molila' da je oslobadava nije boz:a sisttidka, ;; il;jdil takova brata i matere' Loai oi tuZna djevovanja kraj Drijemala je -okrenuvsi Zena je o pottli:i"1iho disala' svakog ju je dasa sijenom'.a lice prema p"o"o',',-i"trpanu jadi kret i glas Evin ili JoZin' Nije se usu;;;;;;";zLudio Evica uredi svoje rublje " ' divala prigovoriti . ' ' p" neka tek JoZi laPiudi rekne: > H a - a j - . .- h a j d , h a - a j ' ' ' h a j d ' < gunjac i nasmijeSen zaspi' sretan On nato zarine gtavu u kao da je u nebeskim visinama'

130

DESETO

POGLAVLJE

Dani nestajali brzo i Eva s njima, noiena valovima snatrenja i strasti. Svake se vederi sastajala s Markom, u iumi iznad Borekovih, a nije se ni pred kime krila. Naprotiv, putem je glasno pjevala i svakome, koga je susretala, dobacivala ljubaznu rijed i obijestan hihot, kao da je najsretnija pod nebom Velikoga Sela. Sto joj je do svijeta? Neka svatko misli o njoj, ito ga je volja. Glavno je da ona drZi Marka. A drZi ga, oh, dvri6e nego lisica svoj plijen. I treba da ga drZi. Do dana vjendanja. Poslije. . . Svejedno je. Ako se Marku prohtije, neka je odnemari. Ona ne samo da ne 6e poZaliti, nego ie upravo odahnuti. Dosadan joj je. . . glup je. .. Jedva je vidi, vei je lud, a kad ugasne, onda mu zamiriSu njeni krmci... krava... i dva i po jutra... Dva tjedna pitao ju svake vederi, kad ie mu ih dovesti. >cekaj joS. Stara ne daIstom si drugi put ozvana, pa zaito mu ved dovodi5 marvinde?< >Ho6e se ona svidjeti Marku, da je ne ostavi!< A Eva nije marila. Glavno, da joj je poilo za rukom udiniti sve mimo materina znanja. Stara Kru5njakica nije ni slutila, Sto se dogada. Bolesna se gu5ila u postelji od vlastitoga zadaha, stenjala od bola i jaukala za Joilom, kojega je nestalo, kao da ga je progutala magla. Eva ga je gonila, da joj donese ogrlicu, gonila ga dok ga nije odagnala. Podigla na nj prut, a to je bilo dosta, da JoZa uhvati put pod noge i iSd-eznetragom zvjerke. psovala je mati Evu, frisiiala da nije JoZa ukrao ogrlicu, ali Eva joj ne dade pravo, jer nije vje13l

rovala, da bi je izgubila u Sumi' Prepirka i svatla odzvanjala je dan'na dan. Bolesnica je sva iznemogla' Umukla je i u sebi u kuii' i"ni"t" svoi iad. Jedne vederi, kad Eve nije bilo da ne Malo joj susjedi' dolaziti stali kad zadudila, se ,r.iiruto se Kru5njaki je svi mario, nije pr"pi"A" od ganu6a. Ta nitko puSta previ5e je, Evici svojoj Sto irZifi po strani i krivili je, vide da na votju. A sad joj se najednom smilovali, poZalili joj o"" nidemu kriva. O dobri, dobri ljudi! Doma6icedudi kruha ' "i:" koja " pt"Z"j" koja jaje, koja lonEi6 mlijeka, ," otr", zahvaljuje i plade tiho, a Zene s njome' Kad se one isplakale, stanu pripovijedaii, Sto su na svoje odi vidjele' postelje' Sirota Zena cikne kao zmija, puna demera i skodi iz poleti ravno lt da htjede i zagrne se velikim crnim rupcem Mildekima. >Moja... krava..' Moja krava'" Moji krmci"' Prokleta pa5dad!< U-hvati se za glavu, zatetura i sruii se preko praga' Zene priskoEile, ponijele je u postelju, tje5ile ju i Zestoko psovale Bito je u tim psovkama toliko iurrj"r.,r.'t 6e. i poitt"pttit ". demera i osude, ai je botesnici bilo lakse i nije trebala trositi jezika. Dobre Zene govorile umjesto nje' Ali zato je ona neje ona zurila i zaustavno kitila Evu tolikim kletvama, da snebivala se. >Nisam mislila, da iete se zbog toga tako Zderati ' ' ' Da sam znala, da ste toliko lakomi . . . Da sam znala, da ste toliko zavidni... bila bih vam pustila... Pa bi se mogli naZderati i mlijeka i masti i suhih kobasica.. '! t o t " t " s i . . . o t e l a . . . N e 6 e Si m a t i b l a g o s l o v a " ' P r e v a ja Zderati? rili ste me, prokleti . . . Potajno odveli " ' A lto 6u ne mogu ni si sama koju .. ka5u. petat< svetak i U KaSu? skuhati... Neka mati crkne... Neka crkne " ' Kuja be56utna' gdje ti je srce?! Dovedi mi JoZu.. ' Dovedi mog sinka " ' Otjerala si siromaha. '.< Jaukala Zena, vapila, psovala, proklinjala, a Eva kao joj se sve slegla da viSe nista ne 6uje. I sama ne zna, od dega Pa i na sve mater' za pa osje6aja nema ledena kora na srce' je ravnodu5na. Svima je bolje, svi su od nie sretniji' Ni svadbu ne 6e mo6i proslaviti u svojoj ku6i' Svi bi se razbjeZali od uZasna smrada. . ' A nioj je odavna dozlogrdilo' da je pred iisti pod materom. Ima ona drugoga posla, osam dana vjendanjem. 132

Naoko izgleda sretna. Premeie rublje, slaZe ga, ocjenjuje, gladi dipke... a u dnu srca leZi joj neka crna guja... podilazi je Zelja, da se baci u velikoseljanski potok, da je nosi nekamo daleko.. . Htjela bi zagristi u pjenu, koja se naslagala oko mlinskih kotada, debela, rahla i zaobljena kao veliki jastuk. Sto joj je, ne zna sama. Tek joj se dini, da u glavi zmije prepoznaje Betu, i sve vi5e misli na to, da je Markova ku6a prema podbreZanskoj kao kotac. pak da bude sretna? Mora biti. Kud prolazi, tud pjeva. Palo je vede. Zuto nebo na zapadu pretopilo se u tamno no6no plavetnilo, a oko mjeseca se sjao Zut kolobar. Djevojke i mladidi hitjeli mimo njene kuie, dozivali je, da i ona poile s njima. Odbijala je i ispridavala se duZno56u prema bolesnoj materi. No kad je sve utihnulo, a topli jugozapadnjak mekano pomilovao njeno lice, nozdrve joj se ra5irile, zamisli se I potrdi u ku6u. Obude novu suknju s ople6kom, ovjesi o vrat korale, povi glavu modrim rupcem svezavii ga na zatiljku, te joj je lice i vrat bio slobodan i korali se crvenili kao krv. Zagleda se u zrcalo, izvude crnu kosu na delo i znadajno se nasmije5i. Dobro je, pomisli i izleti napolje. >JoZu dovedi... JoZu! Kamo ide5... Eva... Vrag je u5aoute...< Eva nije mogla duti. Letjela je kao pomamna. Bosim je nogama prebirala po ilovu putu, a godilo joj je to kao da gazi po mekanu brainu. DoSavii na razdvojnicu, postane *"1o. Marko je deka. Da krene niz brije? Ne, neka deka! rekne po_ luglasno i potrdi ravno prikupiv5i jednom rukom iiroku suknju. Provladila se mectu obranim kukuruzima, sjekla po_ predno kloneii se duga puta, i naposljetku stala, da prisluhne. - Iz GuSi6eve kuie dopirala pjesma i smijeh. prozori jedne su poskidani i- rasvijeiljeni. Kuia puna svijela. U :_tl_"_-!t]i posjedalo na kukuruz mu6ko i ZenstKuja. . .< je na letlima i Nitko 9a nije duo. A1i Eva je 6ula' LeZaIa Vlasi kuoko' smede vatreno nj u upiljiv5i se, nasmjehnuL je bila j.e no divlje' kuruza isprepleli joj crnu kosu, izgledala traZiti stade i noge na krasna. Jedan trenutak, onda skodi da gq Nikako glave zameo' i joj s se omakao rubac, koji nade. prozorl< >Valjda ga je BlaZ izbacio s lju5tikom kroz Slavu'< je svoju za spremio >Ne! Zec ga >Re6i 6e, da ioj ga je kuPio!< >Zuljeve dobio za njega!< >Na srcu!< )Hi-hi!< >Ha-ha!< 134

>A Sto nisi do5la s Markom?< >Bukva 6e se osu5iti od tuge, Sto Marko sam sjedi.< >Joi 6e se naplakati, pa neka se nauZije veselja.< >Steta, Janko, Sto si ih rastavio...< >Ha-ha!< )Hi-hi!< >Ustrpit 6e se Marko za jednu nod, kad su krmci u kocu i krava u staji.< >ftuje on takvu, koja se skrbi za gospodarstvo.< >Makar na lju5tenju kukuruza ostavlja rupce.< >Hi-hi!( >Ha-ha!< >Evo! obe6aj meni, da te poslije smijem otpratiti.. . Na6i cu ti rubac.Ja 6u kuPiti novi.< >Skuplji od korala.< >I od JoZina bi6a.< >Hi-hi!< >Ha-ha!< Padale primjedbe, popra6ene smijehom. Eva nije marila. Smjestila se metlu djevojke i prionula uz posao, a svijala se od smijeha, kad je Zec podeo traZiti svoje dizme. BaS se vrzao oko djevojaka, hvatao ih za noge, a one vriStale, povladile noge poda se, bacale u nj zrnate klipove, Stede6i mu samo glavu. Bude jo5 veselije, kad je GuSii donio dva poli6a vina, a Kata ih stala nuditi vruiim odrescima kukuruzne izljevenke, posute dvarcima. Dora Zecova poboZno se prekrstila i stala trijebiti dvarke kao izbirljiva koka zrnje u pijesku. Navorano joj se lice razblaZilo, ne samo nad dvarcima, nego i od ponosa. Sto njen Filip umije zabaviti toliko svijeta. Pravi ponos vjerne majke, pa ne moZei da se ne veseli5 kao i mlade. Ostavi Dora starije Zene, pa se pridruZi k djevojkama, tik do Eve. >Ne boj se, Evica. . . Ja znam, gdje je rubac. BlaZ ga 3e sakrio< Sapnu djevojci na uho. Eva se samo smijeiila i kradomice pogledavala u suprotni kut, gdje je Janko vezao klipove za sjeme, dva po dva zajedno, koji su najljep5i. >Eto ti dva crvena!< vikne i dobaci mu, ali on je tek toliko pogleda, da ga ne pogodi u glavu. Izgledao je nehajno t mrko, zaokupljen nekim tamnim mislima. Razjarivalo ga, sto je doila, nadao se Beti, po nju je porudio. Ma da se ispri135

/

davala poslom, nije mogao da je ne odekuje. Od rane vederi osvrtao se na prag, dim bi tko novi ulazio, nadvirivao preko glava, da nije gdje otraga. Pa Sto? Dodekao je Evu. . . Nametnula se nepozvana . . . Izazvala ga clavolskim pogledom. . . Htjela bi razvrgnuti sredu, otkinuti njegovo srce od Bete. Ne ieS, ne ieS, kuja! rekne sam u sebi tako odludno, da mu se sve lice izmijenilo. >Ajde . . . ajde Janko! Sto se ti mr5ti5? Veseli se, veseli!< ljubezno mu rede otac ponudiv5i ga zadnjega, da povude iz poliia. No Janko odbije, a GuSi6 slegne ramenima: >Kad ne ieS, ne ieS. Silom ne 6u lijevati u te.< Zalio se, Sto se Janko tako namudrio, da ne 6e ni gutljaja. Previ5e je ozbiljan. Nije to za momka, koji se Zeni, pa joB takovom djevojkom, kao 5to je Beta. Svaka dast ovima, Sto su doSle, da ljuite kukuruz. Svaka je kao cvijet u jutro, kad s njega jo5 miriSe rosa, sve su kao livade u svibnju! Al sve nisu ono, Sto je njegova draga budu6a snaiica, Bog je blagoslovio! >Kad sam se ja Zenio, Janko.. . Pitaj mater! Ha stara?c okrene se k Zeni, a ona potvrdi kimnuvSi glavom. Bila je zabrinuta, da svakome ponudi destit komad mirisne izljevenke, kako je sutradan ne bi svijet potvorao. Kad se svi osladili masnim zalogajem i nakvasili grla, tazveze se najprije razgovor o mladencima. Sva usta hvalila Betu, netko od srca, netko protiv srca, odobravali su mudroj Guiiievoj glavi i sretnom izboru Jankovu. Eva je za to vrijeme iutjela. Ne mogav5i vi5e podnijeti, propjeva iz svega grla. Sve se povede za njom, najprije nekoliko njih, a poslije svi, pa i sama Dora Zecova, ma da joj je glas zvudio kao da piSti. Sjetan napjev razlijegao se nadaleko, pun neizvjesne ieZnje, jake do bola, i silovita otimanja za radostima, te se dinilo kao da se pladudi pod silu smiju. Jada od vode6ih ienskih glasova bila je pratnja muikih grla, koja je na kraju svake kitice zatutnjila kao ljetni grom. Kukuruzi su o5tro Su5tali u Zuljevitim rukama, koje su ih skidale i diste okomke bacale na gomilu, zlatnu i crvenkastu. Njihale se glave, upalila se mlada lica. Stana Mildekova, pjevadica na koru velikoseljanske crkve, podrZavala je glas najdulje, mijenjala napjev svakiput drugim zavijucima, prema potrebi srca, a svi se povodili za njom, svatko na svoj nadin, no istandanim sluhom ipak su 136

podrZavala sklad. Taj sklad im je prijao, pjevali su od srca kao da svatko proZivljava Sto pjeva: Ja bi tebe rad tjubiti Da ne moram v tabor iti Hojla rilala ra_la lala Hojla rilala hojlaia la_a_a_a. petrolejka se pod limenim tanjurom na tramu zamjeilji_ vo njihala. Stana je, pjevajuii da draga ide u tabor ," .".,,oji,,' dragim, mislila na to, kako ie i ona morati jeanoga aa;;, kao i Stanko, da ostavi rodeni krov, a sve zato, da ostane vi5e Marku i zlosretnoj nevjesti, pa joj se dinilo, aa izgara i njena mladost kao ta zadadena petrolejka na tramu. Upil:ifa je u nju tuZan pogled i predvodila bolno: Kaj buS draga tam delala? Bum ti dragi rupce prala. Hojla rilala hoj_la_lala Hojla hilala hojlala la_a_a_a. Pjesma se Sirila kao razgoren oganj, -rrr" nitko nije nikoga gledao. Umjesto obijesti, utkaia ,u ,, ti"a tuga l;r;il;; Sumorenja opala li5ia, deZnja opustjete zemtje za novim plo_ dovima. Svi su oni dobri, srri .e iote, ,""if, prati jednaka neumoljiva sudbina, svi Zele da im luae Uotll, a"'U"a" :,ri"li barem pjesme. Dublji su im osieiaii oa "i;uei, Moje ruke beli sopun Moje ruke bistra voda. Iza rijedi krije se -u osje6aju misao nesavladive izdriljivosti i pouzdanja u dvije .i;";;";';;;, ooj" ,.. kadre bra_

pjl.-J'"i"," muk.svatko je l;11"'l"::il::.if::" .o.,,Joi jednom ' ' 'l JoS jedamPut!< >Jo5 joi jednom' i ."Yi -: njome' Svi s njome' Stanika ponovi Osje6ali su mectusobnu povekao jato lastavica '"' t'oiillottt' jedna t"i jedno jedino srce' zanost, tako tijesnu, k;;; kuku" zlatni oni i njima nego s iedina duSa' Pa ne samo oni' Su5tave i dvrste kao koZa' fl"liift""Uile-le' lisnate opore i ruzi svatiaanji hljeb i zemlja' koja kukuruzi mirisni k";.^;;ll;" ga rodila, koj: s.u --.^::^*.iela. Zivot dublji od lgP"tt' zanrleml Kad su doPjevali, usta im slegla u odi i sijevala iz se rijedi stisnuo ih u tJU"- t:"it njlh soustiti crna oluja' Z" tu muklih pogleda' K;;; "" poput suhe i kao da 6e se iomiti Kao da im se Zivot t*i grandice. Prvi se oglasi GuSi6: Sutjeti' kad ie tako veseo >Ajde. ' . ajde, ijudi! Nemojte

oo'u3lo*" daI Nekai: Y"'"1: I i::,,':.t*:lf svIJ( ;i1il:i,1$i11 se veselr

kako -BJ; nastavi pripovijedati, glemoj' -."o:" da ti se zavrti od samoga oni nakon posla ' ' ' mjetiska gajda! A aiu"ojke. danja. Svaki momJ;; krilima' Prebiru noge' lete iorn"ito piietao ti aa hur, kao Ne?Jesi mi lijepa zaova! Ha-ha! Morao je Marko isprositi t','oje dopuStenje. . .! Da se smije oZeniti sa mnom. Ha-ha-ha!< >Evica!< vikne Gu5i6ka, ali od pjesme se nije dulo, pa je pristupila bliZe i turnula joj u ruku modru ogrlicu. >JoZa je ostavio ... A znam, da je tvoje.< >Bog vam platio. . . Jo-oj! Bog vam platio, kumice!Badava til TuZit iu te Marku. Al 6e zareZati, kad mu pokaZem. . .JoS dva poliia!< vikne i ponudi svakoga redom' Bilo Posao to dosta. Djevojke nisu pile' O ponodi nasta kome5anje' je gotov. Kukuruzi se talasaju kao zlato' A oni crveni " ' Su5te pod nogama' crrretti, samo da ne progovore. Ljuitike je sva daitava' pokreta. Petrolejka i dodira najmanjeg Suite od li56e zgrnuli sve slabo svijetli, no svi se doblo vide. Momci Sve se jamu pozvali djevojke' i na hrpu, u sredini nadinili jedna letla' za drugoj lice skanjivale, kriiuii >He-he! Nema niSta. Svaka mora u zdenac, he-he!< Nakon Gu5iia zapiskuta Dora Zecova: ja bila u >Sram vas bilo. '.! Tako mlade " ' Kad sam Pak zdenac''' prva u skodila va5im godinama... BaB sam oltaru i k poslije odveo me " ' Sto? Tko me izvukao iz zdenca, nebesku...< Gledao diku

r40

Jedva Dora dorede, kad je spopale snaZne ruke i u trenu se naSla u zdencu. Djevojke zavriska5e, mu5ki pohihotali, od smijeha samo da se ne zadave. Sirota Dora deprkala u ljuSti_ kama, htjela napolje, al je jama bila duboka. . >Pojeli vas crvi.. . i vrane pozobale! Nisam ja za udaju... ako sam udovica. Gazda . .. gazd,atTo smrdi po va5em miri_ su... Sram vas bilo, ljudi! Sa starom sirotom pravite budalaStine.< >Pa nisu budalaitine, kumice!< >Sami ste rekli, da ste nekad prvi skodili.< >Samo zovnite po imenu! Koji vas izvude, mora s vama i pred oltaLMomci. . . momci. .. nemojte se Zeniti! Moii je Zenu $revariti u istini. .. Ali u laZi ,rit He_he_e_e! Vidi vam ona Eeganema, bolje nego mi. He_he_eAjde Janko!< >Mora3! Sramota je odbiti.< Gurali ga u rebra, nagovarali, znadajno mu namigivali, ao on se otrese, napola u iali, napola srdito: >Ima vas dosta! Ja sam pod ozivanjem!
Pa i ona ie! Sto zato? Ne ie ti zatakne ruke u dZepoi samo slegnu ramenima i""f." mu lice' Stao je zasjenjivala kosa U":"u ve od hlada. Svijetla postrance i motrio isPod oka' jamu' Eva se otimala Zec ih je sve odgurao i skoiio u i vikala: Slavu ' '.' lr.ami >Ne 6u tebe... OZenjen si " ' ima5 svoju 6u''' hi-hi''' n e T e b e d r u g i ' k o j i se... Neka bude makar gluh?< Jesi .. . me Ne ikakljaj stisne' da je Zec ne popusti' Uhvati je oko pasa i snaZno je i Zestoko poljubi u zacviljela. Klekne pred nju, zagrli sodne usne. na sve prsi' Stala Uto najednom kao da se mora slegla preda se zagledali se je gasnuti volja za igrom' Mu5karci kao Zalosne zagledale' nijemo. se ;;Jik;;li -n"ni""r:""" glavom, dieioike pred njom a ' dovjekom " oZenjenirn snoplje'"S u glavu' je vjendanje? Ta nedovriena misao usjekla se svima odu ljudi mu vjerni Zamislio se i Gu5i6. Al ne hote6i' da piiu' put da po detvrti iz ku6e nezadovoljna 1ica, ponudi ih djevojke da ga >izvuku< sve pozove i lju5tike u sam skoii je jama postajala-sve ceprkao je poi sobom' te Pa 6e i potonuti' ne tone' da ".p"f:". kao rukama stao lomatati ;;ij;, ga >izvu6iJoZa je. . .< rekne malo poslije BlaZ. Zamalo da nije siromaha probo vilama. Sagnuo se k njemu i vidje mu u ruci Sibu s dretvom. >Do5aosi po bid. Satno nemaS viSe ogrlice na njemu. Ne?< JoZa mu nije ni5ta odgovorio. Bilo mu je zacijelo milije, da ga ne smeta. Ve6 je od rane vederi ovdje. ISao ie cestom -za i duo pjesmu. Krasnu. . . krasnu pjesmu. ISao je njom, traieti modru zmiju. je mora naii. A t"mo, ga;e .On zna, da se nalazi ta draga zmija, tamo je sve lijepo, tamo se pjeva . . . duv5i dakle pjesmu, osjeti, da bi tu ,rr-or"t" biti ona'. . . f.o:" traZi. Pjesma ga je vodila i doSao je sasvim blizu ku6e. ISao je prema pragu' kad se bosonog najednom o nesto spotakne, u nozi ga zaboli i pade. Kad se pridigao, a to _ o Iiuse! _ njegov bid. Presretan povude prstima po dretvi, odozgo do dolje' i dalje, dalje po zraku, dokle mu je samo sezara ruka. Nema je. Dugo nije mogao vjerovati. Kad je bid tu, mora da je negdje i zmija. Ona je ljep5a od svega. . . Tako krasna, da je poradi nje morao otiii od kuie. poradi nje je obi5ao ,";o;; ku6a, pregazio mnogo njiva i nasao krasnu krticu. Ali nije krtica, Sto je modra zmija. poradi nje ga ne bi nitko tjerao oO one smrdljive bolesnice, koja ga jako voli i koju on jako voli. Beskrajno tulan traZio je izgubljeno po svemu GuSiievu dvo_ riStu, dugo, tako dugo, da je konadno zaspao na krasnim ljuitikama i jo5 ljep5im vlasima, koji ga podsjedaju na krti_ crno krzno. >Pusti ga, Toma, za danas. . .< molila je Kata toplo, >neka prosparv-a.U jutro ga sigurno vi5e ne ie biti ovdje.< _"^_rAf9_ea ujutro ugledam, na tvojim 6e se ledima slomiti nJegov bid. Ne treba meni oko kuie iakvih ljenivaca.< >Gazda!< oglasi se Blaz, dirnut u srce. >rma vam takvih svijetu. Ne? Bog mi ;e sv;ealk, vidio sam ll lije.torn takva i u Slavonjji. Narod vefi, Aa lfr araei ::o-"1" Soe hoie, Jer su bez grijeha. Ne?< GuSi6 se zamisli, a onda ie preko srca: . dobro. .. Samo ne treba rasipati. . . Ne treba ,.^lPobto.. o_acati,gdje ne treba. Danas je oti5io osam poliia. . . a Dora se natovila dvarcima . . .
Da, gladi ne bi bilo. Ali sad je kasno... Sve je doito tako brzo. . . Ja sama ne znam. . . Kao da sam prosnivala par sedmica, a kad sam se probudila, redeno mi je, da me vele_ iasni oziva s Jankom. Ja sama ne znam... kako je do5lo do toga.< >H! Sama ne zna5. . .? To ti je ono najgore. Kad ga ne bi znala.. . aJ neifta-,-Betika! r meni je tako li,:"*T,_onda tvoj otac. Bog mu dao du5i ;::, :"r me zaprosio pokojni -meni pokojnicima! f ,i i.-llr", l11",,.t.svim kao da sanjam. ti to mogu re6i, nisi viie dijete.".-. Xaa djevojci ukrade :1.1 srce, onda ona sanja . . . Bog je tako le-tko odredio . . . Samo jp* malo strah,oa sl nisrno-irl""il,". T:= . . Da je cur5ak qosao barem jedan dan prije Guiiia i"l_isiat a. . . Ne bi ga

L44

L45

Gu5i6u ve6 dale se je moglo'-}1d t^o su sasvim odbile' Ali ito rl"ai-.] smotali " ' r mene ja pria rijed? Riied i" "'Li-lurot"ri glavom' smotali... prile'""1'";;;lti.t11"11ri^dvadesetu' ' ' 'l Kloy- 6ei imati nad trpljenie stala. Sada . . . t '*J'U"Z:" Zensko A biti' 6eS samo kruha 6ei imati, o"'" "i"!"ia'ne na6a sudbina. . ' Neka ;k;"-i;;6 svuda dekalo bi te vrijedan' momak '-' ' 7'asad 'ie ima5 utjehe se Evi' da je "'o*'ioiJ;" takav' itj"to " *;;';;l;"e hvala Bogu! Neka stid! Sirota krS6ansko ' " ne 2\a za ;i;; vude iz zdenca ' ' ' etto ne bude boZje milosti"'< Stana, naplakat 6" J;;k;it'i Sto vi5e krai aosada' nastojala da bude Jela je, Xao Pritomje zajedno' "ixai je stvar Bete,pa su isti norll;fi;ii_1-:l^{yt,ll" istu a savjetovati,- tje5iti' mogla mladu oporrrirrj"ii, po nekoliko dan svaki ggtoyo tandine raspredala naSiroxo i u utje5iti samu sebe' htiela '"p'""o puta' Time 5" jedno: raNju-je Zalostilo samo ju je Beti nije trefafo "ti"h"' a"r: riiedi' viseput ;;;; onda stanak s majkom' N"-; zasto' "iil otg:Li-ie s;ta rekla'

maika uhvatilao" iild""' " ;i"t'oiait" sa krila' Zatoje odluie iobila prijekor,t:fi;;"

# i!' li+.::^..* lj *X.l:-i;t*'i.i liru-,"t.*rjavati pnriit" suzu' To ioi ie ga "je i."*oii nadala najboljemu.-b^iuiii" ie. radovala mu se' ;";;;;; povijedala, da nije ;;;-;""

"lpl:"' stltta povjerenje, voljela pnuL"l, kako joj je Stana :u djevoika izvu6i iz zdenca'BiIa

j" ;;;; j*:f. *"Ti*"*:Tt,ti.Jli: momak ,'aigt,a, t-"To nju' voli lo"iai"io... ier

1lt,^;:'::;';;."r"i"r" 1e' da' 6e do6i Eva' znala i" se' na ljuitenje mfturua"Nadala li Janko pasti u j5;;;l;Ja'vidi"ho6e da 6e 8a mamiti' Janko ' "? ui tt mogla gledati ' ' ' A zamku. Na svoje "ii^'J srce joj Zivlje kuca i :l:".,1^1"' Kad pomisti na njega ' okrunjena grana nJena' procvatu od nagla Z"'"' Oift" njena mu tepa najslade riri mislima "' Janko, dobar, ri:"p'iJ'til" Sto bi rekla prekori' i-'"*tt sebe iedi. no odmah '""'l"Jili Ne pristoji se " .'ne t"" majka, d'a zna?s;"1;;l;o ""ijet? djevojacxo i""""""i' -JoS uviiek nosi je bila pristoji. . ' *"k""'"i' kad otta"' Borekova t"o o"""i"iitt" Joi . ie ime.. Mariju' i vofela samo rsusa i ;;;;" je Sutljiva i 'l3nt'1'lT:?t" z1 gla Kriju6i svoje osje6aie i oka desto motrila kimala milljena. Mati ju :" i-'fra r zadovotjnanienim drZanjem' """.jt"" 146

>Betika! Djevoja5tvo je najljep5e. Samo je najkraie. Kao proijeie... Ali udati se za vrijedna dovjeka i u slozi Zivjeti s njime, to je proljeie, koje uvijek cvate. Udovi5tvo je nait e L e .. . O h B o Z e . . . ! P a j o S g d j e s u d j e d i c a .. . ! < Glas joj bolno zavapi, odi postanu suzne i pogled im tako Iuian, kao da gleda sve jade svoga Zivota. Najmiliji njeni odlazili jedni u grob, drugi daleko, dom je postajao sve tiSi, Osjeia ona, kako taj muk i sada 6e sasvim zamuknuti... sve vi5e raste i nestaje preko bezdanih granica; kako se Sljive i orasi iza kuie suie i ginu; kako venu gredice karanfila i katarinka u njenu vrtu. A ona ostaje sama ... sama kao tuZni panj odsjedena hrasta usred mrtva polja . . . Ne, ne! Strese glavom i sklopljenih ruku podiZe odi prema nebu. >Bog je tako odredio... hvala mu i dika budi! On zna, kamo nas vodi. Vidi3... Betika...< Sjede do Bete na prag staje i nastavi pripovijedati: >Kad je pokojni . . . tvoj otac obolio . . .< Tu Jelka zamukne, dok se ponovo ne ohrabri: >Sanjam ja jedne no6i... Sanjam. .. Vidim lipu. ' . Ti je se ne sje6ai. Bila si joi sasvim malena, kad smo je posjekli. Rasla je pred ku6om. Bila je tako velika, da su pod njom mogli naii hlada svi domaii i svi susjedi. Sanjam ja jedne no6i, da sam se s njive vratila kuii. Bila je tama kasne jesenske vederi. Upravo ja stiZem pred lipu, kad najednom vidim, da je lipu na5u pozlatilo sunce. Gorjela je kroSnja... gorjela, ma zna3.. . kako da ti velim? Ma gorjelo sve od Zara i svijetla. Sve me zaboljele odi. I mislim, kako to, BoZe moj, navede svijetli sunce? Dok ja tako mislim, zadujem zujanje. Pa kako to, BoZe moj, da navede i u kasnu jesen zuje napolju pdele? Sve to tako mislim, i pogledam gore. Ah Betika! Ah, Sto sam ja vidjela? Usred lipe lebdi Majiica BoZja. Sva je bijela. Opasana modrom trakom. Uz bok joj visi dislo. Roj pdela leti oko nje. I zuje pdelice, zuje . . . Meni odrvenile noge. Bilo me i strah i... onako lijepo mi bilo. progovori Majiica BoZja ovo: )VidiS Jela... kakogod ove pdele obli_ jecu oko mene, tako 6e tvoja djeca obiljetati oko tebe.< Da . . . da.. obistinilo se to. . . kome sam god ispripovijedala taj san, -dugo watko je rekao isto... Ono ito se dogodilo... Moje proljece je svenulo... Jaram mi je pao na vrat. .. Vukla sam ga devetnaest godina... Ne znaS ti, Sto je to. . . AIi ja znem. . .< 74t

suzdrZljivo' Hrapavom rukom priZamukne zagrcnuv5i -odi, suze' Poiuti malo' zamisli se' pa otre da rr" ""t"E"JuJo 6e oplt, a glas ioi .bto vedar: je pomogao' Bio nam >Sve sam poonrjela ' " Bog mi dolje' Svinje 6u sama Plavkom s sad ,.,.ri:"f. ,r" po-oZit Podi Kraj matere 6e travu. nju5i Neka . . tele. i bovedi ""iti. ""t . . pa 6e priviknuti na pa5u' mu omiljeti. >Samo da se ne izlije ki5a!< painjaku'c >Valjda joi ne 6e. . . I NeZa je s Liskom na je jaukala' koliko a sve kotac, distila i napoj Iznijlla Jela jugoju kod sagibanja boljelo u kriZima''Ztak je bio sparan' ugr-auz djetelina jesenskim kroinjama, Sumorio u kolnim ""p"a":"t du sklopila svoje listi6e, guske se s patkama odnjihale potok' Pure u bacile dredanje se veliko uz i pod brijlg p"t"t" na staju' 56uiu s tot ama posjedale na ljestve, prislonjene jutro' ih je tjerala' Jela ne je a no6, tamna 6urile se, kao da bolom povrijeclenim pure s su ali vode, da same nactu barem pur, pur! pur, pi-i, pi-i, pi-i, odgovarale: i srdito56u Bit6ekiSe,bit6eki5e'Inebojetmurno'Sveje'sve samo da se tmurno. . . Svinje rok6u kao bijesne, Jeline u5i li56em' ga Sumskim nastrla malo i kotac ne razderu. Pomela i na vije staju u trdala ve6 Jela kravu, izvela Beta eit" i" ne raspe' lama- iznosila gnoj, briZno i polako, da se niSta hljeba' i kao je svake mrvice, Steta Vjetar je rastao. Silovito je navaljivao na kroBnju oraha' kukuPod sirehom kude izgledalo je da se pomidu i sami tjuitike trakama biielim po svezani a*'" ruzni klipovi, dva i prebadeni Preko koca. Pod briiegom je na pa5njaku Mildekovih sve oZivjelo' bleKrave se uzjGu.tile, tazbieZale se po paSnjaku' a telad raskoa koje' kud bijeg, u bezglavo se i"t" ,^ njima i a*" pasti radenitt nogu, kao da 6e popucati u koljenu i Zivotinja jedna gone6i drugu ravno na trUuh. Svinje se grizle, cviljele, jakim rilom' od slasna korijena u izdubinama, koje su izvrnuli da im se Saki, u uZe drZale su dvrsto I Beta i NeZa nju5ke na duvale su Ve6 za trkom' pomame jednako ne krave njih' blizu dogatta se Sto i sumnjivo podizale glave, da vide, P l a v k a ! < >Na-a ... na-a ... >Na-a..' na-a... Liska!< >Pasi Plavka!< >Zderi Liska!< 148

>Ne diZi rep!< >Ne duvaj!< Nesretna Liska i Plavka, ne mare ni5ta. I jedna i druga otela se iz ruku, potrdale zajedno s uZetom, diZu6i rep i straZnje noge uvis. >Poludjele su, poludjele... NeZa!< >Pa jesu poludjele. . . lude. . . Ho-oj, Liska! Nesretna Liska. . . krv ie5 mi ispiti!< >Na-a Plavka, na-a! Jao, ve6 se bodu s Mildekovima.< Potrdala NeZa, dok je Beta pridrZavala tele i silom ga umirivala. Dvojica pastira samo se podsmjehivala. Mogu oni mirno IeZati, dok NeZa rastavlja krave. pa i nije za iepavog Mildeka da trdi. Duboko je uvladio iz lule i puitao dirn kroz brkove i bradu, ra'rnoduian na sav svijet, to jest na cijelo Veliko Selo. Mladi se smijuljio, nateden od zubobolje, i spo_ kojno Zvakao duhan, >da mu ubije prokleti zubc. >Beta. . .! Beta. ..! Hodi ku6i! Do5la je Rosa i Sarka!< razlijegao se Jelin glas, donesen strujom vjetra. Nekoliko puta dulo se isto dozivanje. S te5kom mukom uspije djevojkama umiriti i odvesti krave svaka na svoj pa5njak. Al ne zadugo. Nebo se zacrnilo. Sumorna tama legla na kraj, puna zapare. Vjetar je duvao bijesno. >Betika! Ne 6emo dekati, dok se izlije. Odvest 6emo ih. Imaju i doma Sto jesti.< >To se zna! Ne 6emo valjda dekati, da nam ih probodu Evini rogovi. . .< >BaS su se s njenom uhvatile u rogove.< >Nije naudena na toliko druitvo, pa goni i bode svako marSe.< Djevojke pobrzale, gone6i pred sobom krave. Fjegasto tele drZalo se matere tako tijesno, da je desto bilo odgurnuto njenim trbuhom. >Sto veli5?< kimne zubobolni. >Da i mi potjeramo?< Stari Mildek sumorno pogleda. Iz gtla mu se otkine mukli: >Ha?< Njiu to baS pitanje, nego tek da dokaZe da je duo. Srce _ . ga-ba5 ne vude ku6i. Ljepi- mu je ovdje. Barem je u miru. je na Marka prenio svoj imutak i otkad se Marko 9,rk1d ozenio, jezik mu postao sjekira, a duZi je od kravina repa. 149

je ko5ulju' Veli' da Snaha je dobra, da mu jesti i oprala mu ni on, svekar' pak ie 6e ne ;; e. au je e"i".. u5i. H! Pa to je on to Stani' Govorio spava' ljep5e se uSi r ;"arr.'g", ;;* Veli' da to za dom' gluha' mari Ne postala A Stana, kuja, tamo' gdje ide nije! Nek nlen aom. Pa kad nije prase, koje "i:" "iS" trinaesto i kao i"l i"f Baile nje trebalo na svijetu mater za reP siSe. Ronio Sepavi Mildek u svoje misli i slasno dimio, te mu je pred licem neprestance ledbio oblak za oblakom' je Prenuo se istom onda, kad je podelo ki5iti' Tek Sto pljunagli izlije li se kad kapljica, krupnih kanulo nekoliko sak, popra6en divljim Sumom zavitlana drveca' Mildeki su s pastire, da dotieraju blago i svinje' Ponad brijeia-dozivali je Suma tajanstveno i muklo hukala' S njiva su Boiekovih trdali muZevi, Zene i ove6a djeca, napustivSi okapanje zelja i vadenje krumPira. Doia Gu5iieva uni5la je na dvori5te Borekovih sva proju je mati kisla. Djevojdica joj na rukama drhturila, premda joi je samo izvirivalo te rupcem' crnim velikim destito omotala lice, si6u5no i crveno kao u boZidne jabuEice' UniSla je u ku6u, ali vidiev5i, da nikoga nema' okrene prema staji. Jela je s Betom ogledavala Sarku i Rosu, giadila ih po vratu, t't atoj pruZala jednu ruku punu soli, da se nove priviknu na staru i pravu gazdaricu, a sve se smijala, kad su ie hrapave jezidine lizale po dlanu. Vidiev5i Doru, odmah pusti Zivotinje i zaprepaSteno joi pocte ususret: >Zaboga. .. ! Kumice! Sto te nosi po tome nevremenu? Pa jo3 s malom... i... I trudna...?! )Ah stiglo me na putu. . .< tiho i kao nehajno odvrati Zena. >A do5le su vam s reje? Vidjela sam, kad su ih tierali vaii iz Podolja.< >Da.. . aa. . . hvala Bogu! Lijepe sam dala, al io5 ljep5e dobita natrag. A rekli su, da su im bai otelile takove male, da su bai jednaki materama. Hvala Bogu. . . hvala Bogu ' "! Dobro je ispalo za njih, dobro za me' pa smo se i lijepo razi5li.< >Da! Pa trebat 6e vam ... Zat ne, Betika? Beta samo kimne i lako se osmjehne. Nije bilo vrijeme' da se zadrZavaju u staji. Jela pruZi ruke prema djevojdici' koja odmah udari u pla6, otme je i njeZno privine na prsa' 150

Zatim kimne Beti, da pomogne Dori preko kliskoga blata. Kroz Zestok pljusak pobrzale su u kuiu. Jela se gotovo bezglavo vrzla, ne znajuii ni sama, Sto da udini prije. Zna ona nevolju i opasnost trudne Zene, pogotovo sirote Dore, koja jo5 trpi od bolesti u prsima. >A gdje si bila, kumice?< >Na op6ini.. . U Velikom Selu. .. Morala sam platiti globu za maloga. Nije polazio u ikolu. .. A kako 6e siromah, klipsati, kad je bolestan? Skola pak jedan sat daleko... Ali veli mi biljeZnik, da moZe djedak Setati do Skole, kad moZe doma raditi.. . Kao da sam ja kriva, Sto ga otac tjera na posao. Tjera i mene. Pak Sto iu? A mislila sam, neka mi se dijete ne mudi joi i knjigom, kad se ve6 mora muditi poslom.< Izgovori tiho, gotovo Sapatom. Sjetne crne odi grozniiavo su sjale ispod bijela dela i prebijela lica, na kojem se zarana urezali tragovi bolesti i patnje. Beta je naloZila vatru, Jela iznijela staru rubeninu i nagovorila Zenu, te se preodjenula. >I dizme izuj ... i dizme! Pa se grij kod ognji5ta. Neka ti se i noge ugriju.< Nudila ju Jela toplo i zabrinuto, prigrijala mlijeko, nadrobila u nj kruha i pruZila zdjelicu Dori na koljena. Beti je dotle uspjelo nagovoriti malu, da dopusti sa sebe skinuti mokri rubac. Ali djevojdica je, navikla samo na materinu blizinu i za5titu, snaZno plakala za materinim rukama. >No ... no ... no! Sram te bilo, Ljubical< namjerice poo5tri Jela glas. >Ve6 su ti tri godine, pa se jo! da5 duvati. . .!< Dora jednom rukom prigrli dijete, dok je drugom drZala mlijeko. >Aha, jesi li dula?< rekne tiho i tjeSnje je privine na krilo, te je mogla nesmetano jesti, dajudi i maloj svojom Zlicom. >Ne5to je preve6 pladljiva. Bila je sino6 Magda pledkova kod nas . . . Natrla joj je u5i koprivom . . . Trla je trla, dok nije jedno i drugo uho podelo gorjeti. Kad je utrnulo, probola je iglom... I provukla navo5ten konac. Dobit 6e nau5nice Toja Ljubica. . . Je li? Nau5nice! Je li? Mamica 6e joj kupiti kod l\fajke BoZje Bistridke. Hoj, hoj, kako 6e f-jubica Liti lijepal samo kad ponaraste. A dotle 6e Ljubica nositi kondi6. .te li? Hoj, hoj, mala moja djevojdica!< Gukala Dora veselo, pa se mala smijala i jela tako tedno" kao da je najZeljnija svakidaSnjeg mlijeka. Jela je dotle stro151

go bdjela, d.a zajedno s Betom 5to vi5e ugodi Zeni' kako ne bi da Beta ia oXu dobile jedmenac. Za nju joS kako tako' AI se one brinule poO ,rij"tt."m nosi jedmenac, ne dao Bog! A omotavati stala madka pa kad se i ,. i"i nerodeno djete5ce, je napolje' Samo oko Dorinih nogu, poletiele su obie i istjerale je nogoln-' Od toga svojom udari ne i Dora zaboravi O" ," t" ne bi nerotteno zadobilo po tijelu madje dlake' one doduse govori' svijet pameti, Sto u Ui ,ru to prisegle. Tek valja drZati A kaZu ljudi, da su vidjeli tako obraStene' Uza svu savjesnu brigu, Jela je osje6ala neki strah' >Svrbi me desno oko.. . Bog zna, za5to 6u plakati'< je >Da! Istina je ' . . istina. Na dan BoZjega Lica i mene napiaOj gotovo iskopala' ga trtjanjem svrbjelo, tako da sam kala sam se, naplakala. Nije me badava svrbjelo'< >Sirota!< PoZali Jela. >Sirota!< PoZali Beta. iz >Da!< opet 6e tihi Dorin glas' >Potvorio me' da sam Majke rnasti uzela meso. .. i Zderala ga, dok je on bio kod prekopala' BoZje Bistridke. A nisam ga ni ponjuiita' Sve sam G1Si6i! Guii6i' Oj na5la' nisam nigdje aU tfjuda od podruma Ljuporodila je sam Kad najgori' Ivan moj A Lakomi su oni' gonim volove' bicu. . . drugi dan me potjerao na njivu, da mu je vjetar ' ' ' Istina' dok je pluZio. Tu sam ja uhvatila " ' Bio proZeo ' ' ' Do me gunjcem. Vjetar ' . omotata sam trbuh k a S l j e m . . . < O d o n d a kosti... i Malo odahne, pa nastavi tuZno pripovijedanje' a Jela suze' otirale su Nijemo proplakaie' glasno ne Beta malo da jo5 jednom sad jedna sad druga, tjeiile sirotu punim srcem' jo5 napose savjetovala' da se joj napunila zdjelicu, a Jela joj pouzda u Boga. Ali Dora 6e bolno: je toga ' " >Oh! ViSe se ne mogu ni moliti Bogu' PreviSe previ5e, kumice!< >Nemojte, kumice!< ustraja Jela' >Svako vam stvorenje Bog ne doZivi vrijeme nevolja. Netko danas, netko sutra' Ali je Jedamput vrata' njegova na kucne ostavlja ,rikog", tko Boga je Od rekao Isukrst' veledasni u crkvi pripovijedao, Sto je Isukrst' neka samo nitko ne odlazi pt"r.titt ruku' Rekao pa otvoriti'< se ie kucamo. Neka kucamo' >Da!< Dora Sapne' leog ie dobar' Ati ljudi su zli' Od Ivana nema gorega. A ba5 ovih dana ' ' ' kao da su svi vragovi uljezli u njega. Hode poZderati i sebe i druge' Zato' ito 152

se Janko Zeni... Tude nas gotovo svaki dan. f mene i djecu. Samo joi ovo pod srcem nije dobilo od njega. . . Oj CuSiei, GuSi6i! Lakoma pasmina!< Nemoina je klonula glavom, kao da 6e proplakati. No nije u njenim odima bilo ni jedne suze. Sjao je samo teret su5ice i velike patnje. pripovljeOanje ju izmorilo toliko, da je pohlepno udisala zrak, no taj ju je jo5 viSe umarao, pun teskih mirisa, kojima je odisara dit"rrl ,rirt" soba sa nim podom. ""*i1"KiSa je s krova lijevala i pljuitala po malenim prozor* je ispirala avoriJte, otjecala s gnojnicom niz 9ii.ima. Voda brijeg, derala kolni put, a drvede se svijalo i gotovo romilo od vjetra. >Jesen se zavriava. . .< snuZdeno izusti Jela. U sobi je vladao gusti mrak. Sve tri su sjedele kraj ognji5ta, na kojem je pi5talo joi napora svjeZe granje. osusivsi r" rr" zeravici, naglo bi planulo, a Beta je uto brzo pribacila novi rukovet. da se su5i i da zahvati novi plamen. Tako im dasom bila lica osvijetljena, a dasom se nisu ni vidjele. Dijete je drijemalo u krilu, uljuljavano toplinom, tamom, olujom i materinim rukama. >Da... podela se zavr5avati jesen< Sapatom izusti Dora. >A danas smo mislile brati kukuruz.< >Mi smo ga spremile< mirno 6e Jela. >pred. detiri dana. Rekla su meni moja kriZa, da vedro ne 6e potrajati dugo. Spremile smo i bude, hvala Bogu. Dvoja kola. .-. Bolja je mo'ja Plavka od svakoga vola. potegnula ona na taj brijeg. . . tU"io joj pomogla Beta, malo ja, malo Stana, malo NeZa. ..< >Samo da ne potraje ta kiia. . . NaSe je jo5 sve na njivi.< >Ne 6e, ne ie! Zebe nisu pjevale prije sunea, nego istom oko Sest sati. Ni svrake nisu dredale.< >Da . . .! Onda 6e se sti5ati.< >Bog 6e dati< zavr5i Beta. >Sto bi sirotinja, da sve sa_ gnjije?< Ponovo su utonule u dubok muk, dok je oluja svr: Zeiie bjesnila napolju. N1-.-"!_oy9 j" do njih dopro krik, slomnjen i pladljiv. *,.. rrt;e niSta. Valjda je vjetar. Kiia pljuska o prozordide, voda budi i dere, zemlja- u sobi lafe zavonlata. >Sto si rekla, kumice?< oglasi se iela.

r53

Dora kao iza sna' no Jela >Nisam ni5ta rekla< odgovori priuPita: -Zivo - i Janko?< si rekla, da su lakomi' Misli5 *rtl" ::1"i1-":.,*ja ne vjerujem >Janko je naibolji' Ali "i i vole suknje ' ' ' Ja ne vJerutatS tim je Stanek umro ... Moj Stanek ... Moj blizanac . . . Zajedno smo na tavanu dijelili kobasicu.. . Slagali smo se. . . Bog mi ga uzeo... Nema Staneka, nema vi5e ni utjehe za Stanu.< UZasan i jezovit plad kidao joj se iz srca, kao da 6e je zadaviti. I Zene s Betom tiho zajecale, ne mogavSi potresene odoljeti. Jela ustane i pode prema njoj: >Nemoj .. . nemoj . .. Stanika! Daj si mira. Ostani ovdje... Kod nas.. . Sad ne idite rrikamo. Oluja je. MoZda sutra. .. Prekosutra. . . Veledasni ie se smilovati. .. fma kod njega posla. Mamica mu je stara. .. Ne moZe ona. . . pak 6eS ti.. . Umjesto Betike.. . A zaSto se ta pasmina posvadila?< Stana se spusti na klupu :uza zid, i uz Zivo lomatanje ru* kama stade pripovijedati: >Ne trpe se oni nikad. pa svake im no6i narastu na jeziku igle i noZevi. Da se za dana imaju dime bockati i klati. Danas su se uhvatili. .. Netko je no6u ukrao nevjestine krmke. Obadva... Nevjesta je vikala, da je to njena mati nekoga dobila.. . Netko od Kru5njakovih je ukrao. Marko da poludi! Htio je tu6i nevjestu. . . AIi ona je pobjegla. BjeZala po arro_ ri5tu i vikala, da se ona ne da tuii porad.i stare kuje; da nije kriva, Sto joj stara zavidi . . .; Sto je lakoma i ne da k6eri, Slo joj pripada. Vikaia ona, ali Marko ne vjeruje. potrdi ," ,rjorrr, uhvati je i hajd s njome u prazan kotac. Neka sad bude ona u kocu, dok ne dodu krmci. Tako odludio Marko. Skoro se vei je kod prozora i zurio napolje. Vidjelo _primirio. Sjedio se,..damu je Zao. Najednom izade i zaputi se do koca. Izvude rz Zeljeza klin i otvorio vrata5ca. Sirota nevjesta S6u6urila se u kocu, sva zamazana svinjskom balegom. plakala je kao ljuta godina. Nije htjela iza6l. Marko ju" je s teSkom mukom stao je tap5ati po ramenu. Zna, d.a ona nije kriva. X:rukao-, \Jqveo ju je u ku6u, kad otac udri da ga psuje. Sve najruZnije p - s o v k e . . .Z a t o , Sto tako postupa...nii"f po rijed... i s_tarogauhvati Marko za Siju. pa ga gurao opet " "do {:11ot" I zatvorio ga. Znal 6e stari, tko je gazd,a.A stari Il,l..-. vrce lz koca, da je Marko proklet . . . da ga je prevario . . . Moli 155

Marko ni da duje ' ' ' Jer je nevjesta, molim i ia za oca' Al Prijetio je' ' ' vikao iz koca ' Sve najruZnije' ;t;;i;;t;t;ttano ' Posudu " ' Ja vi5e nisam mosla slu5ati " ;;;;;;edati j e b arern D a r pustim oca napolje''' oasrrtj"*''' G;;;" jade '-' ' vikati je stao ioS;;11;, ;^ oti5ao u staju ' ' ' Necg ku6e' iz izleti Marko glasa ' ' jaka ' nisam dula iako iril;ll'mu sam crkla . . ' I bieL za mnom ' ' '.]o-oi! Gotovo ;;illla;"ne je kocu ' ' ' u opet Otac ia- rlt"rru . . . Poslije se okrenem' BoZe, BoZe! pastorde' Lornila Otpijukala Stana bolno kao najbjednije se, kao da 6e Poludjeti' --' >Kad je prenio na ufo ti je. . . To ti je< promuca Dora' vojke u Sake'< dobio nije da .rj"g". Bio li tvlarto pototttiji, ne samo Marka okrstivii Jela' i Jednako ie ponavliala psom' bijesnim i nego blatom kr!6anskim, bi bilo' da idete >Kad bi dao da mu se ito kaZe ' ' '! Kako zaplakana malone k njemu?< drhtavim glasom izusti Beta' kao i sama Stana. Jela slegne ramenlma: >Sama ne znam. ' '< Stana' >DoZivjeli >Ne idite. . . ne idite, kumice!< zamoli ve6 pohodili Mildeki su biste sramotu. . . Uvrijebeni su ' ' ' Svi s te ohole"' d a V e l e ' A vas i detike ni blizu''' ;;;t;"... glave' kao gizdapodigle ste Da ' ' ' Da ne znate za pristojnost da vam je Vele' g"t" ide u PodbreZje' t"Uif" . . ' Zito, Sio na svetice drvene kao ". ,lr" prenisko. ' ' Da se drZite grijeh vam A ' Bistridka ""a" BoZja " oltaru... Kao sama Majka Samo da je na duii. . . Jer ste mamili pokojnog Staneka ' ' ' grob ' u "< bude viSe prosaca... I Staneka natjerale Stani' dao plad samo jo5 bodljika' tih ima .dl th O -nije grob blizanca' pamet joi je tpo*enula ei* iznese. :" sve nije bilo kada' -da se .i"pif" i hroptanje ju stalo gu5iti' Tako su Stanu' dok se Tje5ile klevetama' na Jela i Beta zadrZavaju prestane umirila. elta ioj je obe6ala, da 6e, dim .i" da '"ui"!""'o-tt' tome' u se sloZile Sve po6i s niome t oluja,"i:" izlaz' najbolji i je io'"L samo jedini' nego Stana je po5la Trebalo je prigledati u staju i k Zivadi' ostale same' djevojdicom s za Betom, da joi pi"'og"", a Zene na mater' navaljivala i vike jo5 Stanine od Mala se probudila plakala i cvipregadu, za ju rukav, za da podu ku6i. vukia prsi' tjeta, tPa nije teret. . . Sto tako govoriS? primila bih ja svak o g a p o d k r o v . . . A k a k o n e t e b e , z a b o g a !R o d s m o . . . B e t i si jetrva. Ne Zuri se napolje, dok se joi malo ne stiSa.< Rekne Jela susretl;ivo i toplo, i poite na prag, da vidi, ito ie biti s vremenom. U sebi je Zeljela, da joj Dora Sto prije ode. Bojala se, da je dime ne povrijedi i ne zamjeri joj se, bojala se, da trudnu ne spopadnu grdevi pa joS i porodi u njenoj kuii, oslobodi je Sveto Trojstvo! Obrati se k njoj ljubazno i vedro: >Popravlja se, popravlja vrijeme. . .! Malo joi pada. . . Ai s ki5obranom bi se moglo. .. i6i. Samo morai pazifi, jer je klisko. A nadai se skoro postelji?!< >Pa tako. . .! Otprilike. . . za tri tjedna. Ako me ne prevari. JeIa je prevrtala po svojoj postelji i izvukla ispod slamnjaie velik ki5obran. >>Toje od mog. . . pokojnika. Ve6 6eSmi vratiti po Betiki.< Dora samo kimne, uZurbana preodijevanjem u svoje ruho. Bilo je suho, tek se joS meelu naborima zadrZalo ne5to vlage. No to ne smeta, pogotovo kad nema vi5e razloga, da se zadrZ,ava ovdje. Dosta je du1a. Imat 6e Ivan 5to sluiati. MoZda ie jednom prestati da vjeruje u oca. U takova oca, koji 6e s jednim sinom snahom >dijeliti sav prirod...< A drugi neka sam skrbi... Takovo nepoStenje. . .! Pa da se siromah Ivan ne Zesti! A sve. . . Sve pada na njena leda. Na njoj iskali srce. Uvijek mu je ona pametno govorila. . . Al nije on dao protiv oca. Tukao ju je za svaku rije6, dim bi samo pisnrrla o staromu. Sad 6e vidjeti, da je imala pravo. DrZat 6e s njom. . . A ne sa starim psom. . . koji sve plade za Betom, samo da mu doile u ku6u. Stari suknja5 . . . dakako voli mladu . . . Bome za njom, Do.1om,nije prosuzio. Nije mu bilo tako stalo. . . Jer je ona poitena . . . Ne pretvara se kao Beta . . . Imaju Mildeki pravo... >A zar zbilja joS niste pohodili novu susjedu? Ili to samo . brbljaju?< >Nismo jo5 bile .. . Zafo, kumice, jer i Beta i ja previie Poznamo Evu otprije.< > D a ! B i l a j e o n a s v a d i j a .. . < l5?

156

>nas nije briga' >Svadija ili nidijaZnam, kumicel Svaaa i sudovi' oduvao potpaliti ku6u' ho6e neprijatelj se ne moze pomo6i. eto ,t".tt tako? zapita Nije jL potpaliti. 6e On badava straZiti dan i-no6. pameti' njenoj protivi tvrdo, pa Dora viSe i ne pomisli da sepod ruku i Doru uhvati Sute6i joj preda Aie"oificu na ruke' medu blato Strcalo JeIi Bosonogoj ;;ij";' stale se uspinjati postajkivati, sve "" je morala desto Histosti oa ,rozrri- p"iti*", gdje podinje ravni put' da sretno izvede Doru na vrh, niz kolnik' zapiniala dolini u "-.t*rt", Obilna kiSnica ,tii"t'aia se da se ljuti na zapreku' tu.kao se p:enu5ifa gdjegdie o kamen, izviuano- i napito ispravno' mirovalo, je izmudeno ;-:;;6" od vlage crna' je bila sva-kora te mu f.""ii""" do kro3nje,'Si'"" na prevlaka jednolidna "a '" prohladiia' -svodu Z"-fi""t" Provirivale tamo' i tu kidala' polako i razvlaEila, rastavtjaia jasne' kao da je i njih isprala su vedre plohe, tato moare i dista voda' i koce' - OZivjeli Svi Mildeki opet otvorili svoje staje pazili su na Sepavoga-Mildeka Umjesto paSrriaci i dvoriita. je i trebalo jedva No blago tri djedaka i o""i zubobolni' pohlepno' da se je travu sodnrr grizla junatl p".iit"- I krave i upit" se njuike u zemlju i jedva vidjelo, da pt"t""i" "ogl' glad' samo striiie. UtaZivalo im i Zeilu i da je Sepavi Dvori5tima se orio smijeh' Svi su ve6 saznali' odoljeti mogli nisu opet no ga Zalili, Mildek u kocu. Stariji pa na-radun' su svidio' previSl to""^ J mladariji, kojoi se je pala veder a Sepavi "alt toga zbijali ,rr.t oi"ft" lale' No kad dogadaj l?tjgra najsmjesniji Mildek morao u r.ocu i spavati, netko Marka' je Evu' krivio Netko starije u najvedu o"tii:"ott' 158

netko Stanu, netko bedastu Mitdekovu glavu, ito je za Zivota ovlastio sina za gospod.ara ku6e i zemlje. No svi su ga sloZno Zalili. Starci su poku5avali nagovoriti Marka. cla s ocem tako ne postupa. >Nije to zavrijedio .. . Zato, ito ti je sve dao.< >Pazi, da jo! tvoj sin ne zatvori tebe u kotac.< >Grijeh je to.. . Veiiki grijeh.< No sve je bilo uzalud. Marko ne htjede popustiti. On je gazda! K tome nije u kocu tako zlo spavati. Bome mu ne ie smetati u tijesnoj sobi. Ne bi mogao s Evom ni pravo govoriti. Ne treba njemu nikoga. Ni Stane ni oca. Steta posteljine, da se vucara po klupama. Pa joS za takove, koji mu se groze sudom! Kao da mu i sud moZe Sto, kad sve glasi na njega! Neka mu prijeti sav svijet. Ne boji se on. Nema se dega bojati. Neka mu zamjeraju. Njegova je du5a mirna. poslao je ocu vederu. Eva je odnijela. Jer ima on srca. Samo mu neka nitko ne pisne, da on ne bi bio gospodar. Sve, samo ne to. Pa kad stari jo5 uvijek misli, da je on gazda, a ne Marko. . . neka zapamti. Barem dotle, dok ne docle opet do krmka. kad ie mu ustrebati kotac. Poku5a1a i Eva umekSati Marka. >Re6i 6e svijet, da sam ja kriva. Da si ih barem prije rastjerao... A ne sada, deveti dan Sto sam ja ovdje. Barem oca da ne tjera5 u kotac. On nije kriv . . . ni5ta nije kriv.< >Gdje su krmci, gdje su krmci? Gdje su, ha?< uhvati je za ramena i strese svom snagom, da ju je zaboljelo do suza. Otela mu se, odskodila i zamukla. Zasukanih rukava prosijavala je na sito kukuruzno braino, a suze joj samo tekle niz lice. Kako i ne bi, kad joj srce ho6e da pukne od bijesa! Htjela bi Zivjeti u miru, a oni se samo grizu. Htjela bi da gospodarstvo napreduje, da bude u ku6i koji dinar i ne5to boljega prigristi. A krmci ukraeleni. Da su bar mrcine cviljele! Nego niSta. Valjda im je tat stisnuo gubicu... Ili je dvrsto spavala, pa nije dula. A Sto on nije pazio? Kad je gazd.a, mogao bi pripaziti i pogledati, zaito krmci cvile. A ne zavudi se pod perinu i leZati, dok i ona podiva. Jadan njen poditt"}. . . Od ljubomore samo da je ne zadavi. Zato, iio je poSla na lju5tenje kukuruza . . . Stana mu je sve rekla . . . rscurile joj odi! I onim kujama, koje su je primile pod krov! Umjesto da su je otjerale.. . Umjesto da su je podudile, kako 159

sav kudni potreba da bude posluSna i radina ' ' ' Ne bi onda sao legao na njena leela' da nema Jeava ie Eva prosijala braino, kad se dosjeti' je veder' Bila pod brijeg. zdenac pohiti na i vode. uze vedricu klizase uspinjalo pri ,,r-*"Xlo lajali. Nekoliko Mildekovica raskosu ISIe glavi vedrice' vim i blatnim putem, nose6i ne bosom not"f""o i postajtivale, polako i oprezno opipavale da saznaEvom' pozdravile s se Ljubezno stati. 6e gom, karno du, ima li ito nova. >A 5to me pitate za tu sramotu! Ne da mu spavati u ku6i"' Ne da, pa ne da.< >TuZnu sreiu 6e Posti6i...< nego >I ti, sirota. ..! Stana radije pomaZe Borekovima' nevjesti!< >Bai su ti kod zdenca djevojke ' ' ' Daj ti njima malo reci... Sto ih ide.'.< duvBi to, Eva jo5 vi5e PoZuri' Velikim dabrom, na koji je bio zabijen dug kolac' izvlaka6i1a je Beta vodu iz natkrivena zdenca, ozidana naokolo trla 5a5om *urro^, dok je Stana nedaleko dudala i o5trim staru vedricu, koje se uhvatio debeo talog spirina' >Stana. . . Stana! Kakva si ti! PuStaS me sirotu samu' poitenja' umjesto da mi pomaZe5. I ti, Beta, nema5 toliko ti bude da je PodbreZje, uzeti i u J" l" otpt"vi5? MoZda 6eS sluSkinja?< ,To se zna!< klikne Beta i nasmije se Siroko' >Ve6 smo se ja 6u samo sjedogovorile. Stana 6e mi biti slu5kinja ' ' ' A ' ' ' Ne samo koEiji u se 6u piti i veseliti se. I vozit djeti, jesti, -Birt.i".t ' ' ' Nego i ogrlica krasnih ima Gdje . . . fVta.iju "r njivama. Ha-ha! Stana 6e kodirati, ha-ha-ha!< podbreZanskim Beta se sve svijala, koliko ioj se svidjela ta dosjetka' BaS se je tako smijala, kao da ju je izustio tko drugi, kao da se i ne tide nje. Stana je samo Sutjela, ne hote6i se zamjeriti ni -jednoj ni drugoj. >Samo se oholi, Beta!< izusti Eva potiSe, pozlijedena ogrlicom. >Nisi prva ' ' ' Bila sam ve6a sirota od tebe, pa sam se priie udala nego ti. Nisam zadnja ' ' '< jo5 za>Fa nisi zadnja! BoZe saduvaj! Samo mi nemoj krovom'< je pod mojim zaova mjerati, 5to ti >Kad ste je namamile. . . Da vam badava radi' Dobro' dobro Stana! Radi ti njima. Ja zato ne 6u crknuti' Ali gdie 160

radiS, tamo te neka i hrane i odijevaju. Uzmi svoje stvari... Odnesi sve k njima. Kad sam ja tako malo vrijedna. .. Kad se kraj mene ne moZe Zivjeti... potvorala si me pred Markom. . . Da ga oblaska5. Htjela si meni, siroti, naSkoditi . . . Dobro, dobro, Stana! Samo odnesi svoje stvari. Jo! danas. Dok ih Marko nije izbacao na dvoriSte.< Izgovorila Eva tako mekano, da je Stana udarila u plad. Podela je sumnjati, da li je imala razloga pobjedi od kuie; drZala je, da su je Borekove zaista zadrZale da je iskoriste; da nevjesta nije zla, nego dobra; i konadno dom je _ donl, ona ga voli, voli, voli. . . >Nevjesta!< uspravi se i s pouzdanjem pogleda na Evu. >Ja idem kuii.. . I sve 6u raditi, Sto treba. Kao uvijek. Samo izmoli Marka, da me ne proganja i ne tude. . . jer . . .< > N e . . . n e . . . n e ! S a r n ot i o s t a n i . . . k o d k o g a s i . c Eva joj odludno upade u rijeE, ne hotedi ni duti, da se vrati. Barem ne ve6 danas. Neka osjeti, da se ispunjava rijed nevjeste, koja je u ku6i gazdarica. >Ja nisam zadnja na tom svijetu. . . Kao Sto bi druge htjele biti prve...< >Nemoj se ljutiti, Eva! pa jo5 iemo se zajedno voziti u Guiidevoj kodiji!< >Ne laj!< ciknu Eva, ne mogavSi viie podnijeti Betinu dvolidnost. >Ti se vozi s njime. . . Ti si se polakomila.. . A ne ja. .. Ja sam po5la za siromaha. . . Kako se pristoji si_ roti... Nisam dekala, dok me bogatai odvede. Ti se vozi. .. Ti se vozi... Ti se vozi... kuja! Ajde Stana sa mnom. Ne 6eS njoj raditi.< Potegne djevojku za ruku i lako je gurne preda se, ne hoteii joj dati ni svoju vedricu. Krenule su uzbrdo, pridigrruvSi bijele suknje. Eva se prid.rZavala uz plot, pa o stabla Sljiva, da ne padne. >Eva!< viknu za njom Beta, dostigavii je ubrzo. >pa nemoj mi to uzeti za zlo. Bila je Sala.< _ ->A-ha! Htjela bi, da ti dam Stanu! Ali ne ie5 je dobiti. Imaju GuSi6evi novaca da ti plate teZakinju . . . koja ie raditi ltojoj materi. . . Onda kad se ti bude5 vozila u kodiji. To ti je za laku noilc >Ha-ha-ha! Laku no6. Eva!< Razlijegao se taj smijeh s poklikom, kao d.a zvonee jeii __ rosnu zoru; poletio kao da se ne 6e zaustaviti, kao da :^T"y ce preletjeti svim bregovima i breZuljcima, talasavim njivama 161

Bezemlji' koliko je velika radost i potjima, da rekne svoj je krivo" kome ljuti; Z^o'- ne.ka 3e tina srca. Pa kome it-io je to' neka je psuje' Svejedno lr." :ti'u*jut"' ;;;;";i kada nema i samo veseli' te svejedno, kad se ona veseli' Djei njome s bio zla' Bog misliti ni na Sto "t'"t!, ;i";'5to jasvakom travkom' i sa svakom vica Marija. Bili s "l;-; i zemliom' stalltcem' s pticama' nebom ;;#;;;atim je samu vidjev5i g"tikaZu Jela z-apita je Stana, >A gdje ti drZala praznu' je drugu' ',r"ari"o* iL gr""i' dok i s jednom za uho. kako je. bilo kod zdenca' a Beta kratko ispripovijeda' se istom nakon materine smijeh je niie o"""ii-'-"iiiiala A ne da se smijes'< da plades, Bog ti se smilovao! ni pitala' IVlorala razumijel"'-lt'" Za5to bi plataraZ-Nije je bila Sutljiva i *i -Jtti" drZanja' JeIa se uozbiljiti kraj *"t"tT"" se u tajne Uvukla riiedima' Zalostiva, zamiSl5ena Ona je "" e*!it rasla' je njoj u misli kao puZ u t"":" ft"ei""' jedan je pro5ao je i rekla u-sebi: osie6ala taj rast. u"itfti"r" je krvavo Ve6 ' oko' svrbi ' ' dan opet. ' .! Svrbi-n:" aut"o zaito bai desno' za5to ne dobro' on-,"-tna Zna od trljanja. lijevo. Betu svrbi lijevo " ' snuzdena priupita tako >svrbi terc ri:eio olo, """ ne?< tiho. kao da se boji' Beta se nasmije: r r r!r--^ r^-i^ A-ha!< klikne dosje>Ne! Ne svrbi me' Za5to mislite?. je joj drag JaSko' -" koliko -U tiv5i se, ali se zastidi priznati' na stolu pusila zdjeli se JeIa samo Ximne. ""*ij"noj da je sve octom' vo6nim i zatBog zna samo, kakve 6e nam parove dovesti!< > S v e j e d n o . . .! < svejedno' Ti svoga zna5Hvaljen Isus i Marija!< >Navijeke hvaljenlDiko moja. . . Grano moja rascvala ' ' 'Na sve vijeke!Dejo gracija!< PrimivSi daSu, najprije se mladenka kucnula s djeverom, zatim mladenac, a tek potom svi ostali. Bili su svi tronuti, a Jela samo da glasno i ne zarida. Obidaj je dodu5e, da se na svakoj svadbi govori slidno, slu5ala je ona ve6 mnoge djevere, al nikad je nije tako uhvatilo za srce. . . Pa jo5 taj mudri Z e c . . . u m i j e o v a k o . . ? O , B o Z e ,B o Z e . . . ! U t i h n e k o l i k c iasaka proZivjela je ponovo sva svoja tuZna ljeta. Oj, kako bi ljuto zaplakala, da se ne uvladi u nju ponos svedano56usvoga doma. Ho6eS ne 6eS,mora5 se veseliti, makar na silu. Mladenkina si mati, pa - hoieS ne 6e5! >Prigrizite. . . prigrizit€ . . .(, nutkala ih top1o, no glas joj je ipak podrhtavao. Svatko je uzeo svoj odrezak kruha. Mu5ki ga zalijevali vinom, dok su djevojke poskrnule tek toliko, da se vidi, da ne odbijaju i ne prave sramote. NeZica Crlenjakova sjala je pod vijencem prve podsnaie kao da je dan namijenjen njoj. Bila je zato rjedita i bogata smijehom. Zamukla bi i na das se zamislila tek onda, kad bi joj pred odima zatalasali bijeli zubi nasmijana ogarena lica svatovskoga starjeSine Pavla eur5aka. Mladid je izgledao veselo, kretnje mu bile Zive i gibljive, kao da nema u njernu kosti, nego je sav od strune. No najednom bi oteZao i ukodeno se upro o stol. TuZan pogled, pun ljubavne gladi, bacao je kradom na mladenku. No brzo se trgnuo i redom ih sve pogledao, da prodita na licima, jesu li ga vidjeli, i pokazivao je joi ve6e veselje i Zivost. Da je

t7L

sretan, ne bi ga danas bilo ovdje. Nitko to ne zna' Nitko i ne treba znati. i nikad ne 6e znati. Pohlepno iskapi na du5ak punu da5u, nanovo i posljednii put natodenu' Kruh su pojeli, je da se potte' litre su prazne, sve je obavljeno, i vrijeme a mla* sredine, od povukli dalje se stola, od Poustajali je denci stupili pred Jelu. Naslonjena na stol, nijemo ih ga ne de nikad da kao gledala dugirn pogledom' dugim, ott U i m e O c a . . . i S i n a . - . i D u h a s v e t o g a ." < >Amen!pleh-muZike< poletjeli krajem, izmamili na kolni put sve Mildeke, uznijeli se na breZuljke posute kuiicama, uzbunili ditav kraj ttzduy'.i poprijeko' Psi su letjeli unutar piota, neki se posakrivali, a neki, povrijedeni, zavijali kao da bi htieli nadjadati silnu zvudnu pjesmu limenih duvaljka, koje se blistale i sjale na suncu kao suho zlato' Osobito ie bas prednjadio i sjajem i glasom i velidinom, krasno zavinut kao ogroman perec' kome manjka destita polovica, aii zato se gore divno pro5irio, te iz njega tutnji kao grom' O, joj, kolika snaga praska iz njega! Praska na sve strane, ,r noge, da ih osokoli te stupaju hrabro, da sve zemlja "".rrtto Crni klarineti prpo6no predvode, kajde su im kratkotutnji. trajne pa di5u brzo, a tako umiljato, sjetno i u isti mah veselo, te je premnjak stao iiujukati i mahati Se5irom na sve strane" mimo ku6a, gdje su istrdali Velikoseljani i udivljeni pozdravijali svadbenu povorku. Zurili se svatovi, voeleni >plehmuZikompleh-muZika< parala zrak i dizala na noge sav svijet Velikoga Sela. Iz Trbuhekove kr6me izletjelo napolje sve Zivo. Marko Mildekov, pijan malone do besvijesti, mumljao je kao da rok6e, naslonjen na stablo velike lipe. Eva ga je vukla za rukav, psovala ga i molila, da ide ku6i: >Hodi... hodi... ! Sve ief zapiti u kr6mi... Umjestoda i u v a S z a m e . . . O b e 6 a os i m i n a u S n i c e . . .A Z d e r e 5t i . . . Z d e reS moje nau5nice... Za Trbuhekov dZen. . . L73

> O - h o - h o . . .! O - h o - h o !G a z d a . . . j a s a m . . . O - h o - h o . . . c roktao je Marko krvavih odiju, a iz usta mu zaudaralo kao iz badve, pa je Eva s odvratno56u okrenula od njega glavu i. udaljila se prema Zupnikovu plotu, puna jada i demera. Naprijed ide jih-jih-jih, Tak, tak! Tak, tak!

jih-iih-iih.

..

Da poludiS od veselja! Marko bacio Se5ir u zrak, gospodin Trbuhek rastezao zavinuti koluti6 crnoga brka i na cementnoj se stepenici pred vratima dizao na prste, da Sto bolje vidi svatove. Kita blanjevine, Sto je visjela u sredini nad vratima, njihala se od vjetra amo-tamo ba5 ponad njegove glave. Gomila muSkaraca stajala je pred njim, na ledini izmedu krdme i ceste, sve njegovi stalni i dobri njegovi, koji mu pune krdmicu svake nedjelje i blagdana. Voli on njih, svim srcem voli. .. Ne trpi samo6e. A voli njih i gospodin Silberschein. Duboko je nabio na glavu kockastu kapu, podeiljao ispranu prosijedu bradicu i smotao se medu seljadki svijet, da ih i time uvjeri, da je on njihov... i ne gadi se na njih... Pa zaito da se gadi? Svi smo ljudi, bili kriteni bili nekr5teni. Ne stidi se on razgovaratil s njima. da sazna, kad ce mu platiti dug za petrolej, 5e6er. . ' Kad mogu nositi Trbuheku, po5teno je da se sjete i njega, makar im za petrolej sluZi ljekarska bodica od stotinu grama... Pravednost iznad svega! Zivieti se mora. Danas si ovdje, za godinu dana stisnut 6eS se negdje u gradu u kakovu jednokatnicu... Pa ti nema, brate moj, viSe spomena, da si' Zivio ovdje, medu poitenim seljadkim svijetom. Zaboravit ie te krStena braia, kao da si !m bio pas i glodao ih do kosti. Kad se povorka pribliZila, skine gospodin Silberschein kapu, pozdravi se sa svatovima, a napose se pokloni mladencima, koji su mu ovih dana destito praznili vre6e s bra5nom i Skatulje sa 5e6erom. >Bilo sretno!pleh-muZika< je sve zaglu5ivala. Mladenka se samo smije5ila, a muiki skidali Se5ire. Narodito se gospodski klanjao Janko, podiZudi zelen Seiir visoko i smjelo, dok mu se glava zamjetljivo trgnula natraS' a bujna plava kosa se rasipala i talasala kao zlatna pSenica. Za Zidovom se poveli i ostali te stali klicati svatovima' razigrani ne5to vinom, a jo5 vi5e muzikom. U crkvenoj ogradi' bjelasala se na jednoj strani skupina Zena i djevojaka, koje t74

su nakon vedernjice_ strpljivo dekale dolazak svadbene po_ vorke. Drugu polovicu prostora ispunio je velikim dijetm mu5ki svijet, zabavljen o ovogodiinlo; ljeiini i ""rgovoro* gatanjem Betine buduinosti. Naokolo je po zidu trdalo pet malih Trbuheka. fgrali se lovice i kamendiiima ni5anili na vrapce, koji su se sundali i brbljali na krovu od sive iindre. pa ulijetali pod strehu crkve Svetoga KriZaIstom je kod crkve muzika utihnula. pred samim pragom zamijeni se svatovski starjesina s mladencem. Janko s Beiom, a za njima ostali krenu5e k oltaru. Betina su koljena_klecala. Drhtala je svim tijelom. Tiiina i polusjena, puna hlada crkvenih zidova, proZimala jrr nekom teSkom tajanstveno5cu,,od koje nije znala, Sto se niome ;;t;;. svake nedjelje i blagdana prokledala ui tu po iii"" ,"i,'l danas joj se dini, kao da je prvi put stupila na to sveto mjesto i sve joj je novo. BETIKINA MOLI1IVA PRIJE VJENdANJA U VELIKOSELJANSKOJ CRKVI: O Bog moj mileni, Bog moj srdeni! Gdo bi mislil, da bum ja danas kledala Z njim pred tvojim svetim licem. . . On s ki_ tom ruZmarina. . . A ja... z vencem na glavi.. . Stokrat sam ga tirala s pameti mojg..:_. I stokrat mi je nazaj do5el v pamet. O, Bog moj mileni! Kaj sam sirota drugo znala neg mami mojoj reii >Je! Ja ni5- nemam protiv njegaNe znam ja. .. Ne zram. fdi ti. . . Ja se ne 6u sramo_ titi... kad ne znam. .. Pa nije sramota! Beta. . . !c, molio ju i uranjao u njene odi, razigran do mahnitosti. > N e m o g u . . . N e m o g u . . . J a n k o . . . ! N a Z u l j a l am e d i z m a , da vidim sve zvijezdeRekao sam jada dekaju nas sva_ . tovske viljuSke i tanjuri! Ako je ovdje bilo siromaStva na veselju, ali skrbne ruke po5tovane Jele udovice privrijedile su svakog dara BoZjega. pa tako nema ni gladi ni ZeCL. pa tako. smo ovdje kao u gospodskoj paladi. ioZivio Bog Jelu uorekovu... Blagoslovio njene Zuljeve. Nama na okrepu, njo! na diku i dast!< _ -Svi .za Zecom podignu iaSu prema Jeli, muzika zasvira nazdravicu i sva grla s njome propjevaie:

tl,lili"Ji:';JJu;.Jtilll::*'..-*"^"""nT'l:''H; j j ""'#',,ii,J',it."'r;". Ni.eo.''

BoZje

-bi

.

,

: r^-r^

;16 ffr!

eF morala

.r,,l'ii

^?:91:.", ::::i3: " :_ o:iT::" l" ; li;" ;1;!-:f:: Hl ti:"ifi "','l,tl"ut $::il: *:"ir"*i" n"a

l'#iijti" Xit:"'J

:y:iAr"1:?:i:

":11::li xLffi "'i,""":ffi "1"#:!i'il'""ii'"'uii;;;"il*-T:*::1?,'i#sffi H'!l;3Jffi i;;;;;rtp:"1.'.."^".1"T-1t1ilT;,?'Lll pa je suteciisaouz nju sve ;j"11"#:;t"ei'J"til'"'"ise"osti' do njene ku6e. djeve^' +"J"tJi"": povorkenestoizmijeni: -:t3:::L"# enim

n"u,ilu,ii i.*rtilIi ;il;;"L""

*,

Pt"9

:-**::: zatvorenim

j akovo'Povis arremn

J::tfi' I' doma otac doma6i?
Tako je! Zivio Glista!< >Tako je! Bog te PoZivio!< Ispijali ^evrJs" pune da5e,a Blai' da poludi 99,:tT-"',5^T T: i: grlo' DoZivio je dan' da se stara kaPljica divno iai"it" niz -1^r^za storom:i j ::Hi"^:";it;i'ii; ;;;;

;;;-*;

rlrajli'' : Pi".di

Stogod' hi-hi " ' i" t.-pottt au. A ne makar drugog stola. i kod >Didna svito!Da, znamo mi, Sto koga ide,

;;;;""i

:19ii:" koga ide' a 5to ga ne to joS-vile podizalo' U kao da raste' a Sto ga ne ide' Zato ne

Boreko ni ialaeati. U moju je tu69 losJl a.a1a:B:ltli taj vijenac ' ' ' r-ra poita je s vijencem na glavi' Prelijepi-

":. Pa to :." 9td-"i^-t]li;,lJ ["n*:" *r""ici.. - ne-rr"--e d:"""it"] koja je iivjela u po5tenju, radu i u strahu

Zavrijedila je ona tu krunu. .. I kad sam ja saznao, da se otimlju mnoge kuie, da im dode s vijencem na glavi, ponudio sam joj i ja, u sporazumu s mojim sinom, svoj krov. ponudio sam, jer sam znao, kome nudim. Danas moram da joj pred svjedocima zahvalim, Sto je s vijencem na glavi prekoradila moj prag i sjela s mojim sinom za stol. Bog pJZivio moju snahu Betiku Guiii!< Zavrii starac s poklikom, podigtruv5i daiu prema Beti, koja je sva protrnura duvii prvi put svoje novo ime. stidno se i ljubezno nasmije5ila svekru, koji je svojom da5om zveknuo o njerru tako dvrsto, da se je iz obiju prolilo vino. >dekaj... iekaj... Ne 6emo piti iz prazne... Nego iz pune... He-he...< Smijao se, dolijevao u daSe i neprestance ne5to govorio, no nije ga mogla razumjeti, jer je muzika zagluiila Ar.er.. Kroz prozor su dopirali sundevi traci, napili se dima "r.,_, i lebdjeli ponad glava kao modre i strogo odrezane trake. Najvi5e je puiio Zec. Kisela priena juha narodito mu prijala i ponovo otvorila tek, te se pohlepno nabio butinom, slanom i suienom na dimu, za kojom se moglo i slasno piti i slasno pu5iti. Prednjaiili su i drugi kraj tako mirisna zalogaja, aJ ti se nozdrve Sire i nadimlju kao kravi, kad vidi sol. pa i oni, ito su stajali u kutovima, na pragu, u predsoblju i u drugoj sobi, slasno su mljaskali pogadu i poboZno dijali komadu -ur". BriZljiva je domadica nadarila s Magdom svaku glavu, malu i-veliku, dobro poznatu i malo poznatu. Jedini -ur5at< nile okusio hrane. IspruZio noge pod. stol, zatakao ruke u dZepove od hlada i duboko zavaljen u klupu pomalo pio, poiralo drijemao, klonuv3i glavom na prsi pokraj kite ruZmarina. Tko -" to zamjerio? Mlad ;e, nenavik"o virr,r, pa ga preuzelo. li Glavno je, da nikoga ne vrijeda. Svijale se malo noge i pod Glistom. Svijate se nesretnice, im gospodar popio u svemu oko jedne litrice. Sto je I iud"_1 Jetlna litra, kad je takav dan? Treba zato sjesti. Ne smije se rcr za nogarna . . . Nego slu5ati glas dobre volje. Ne? Promislio Blai i odludio, sav blaZen i omamljen. . Zveckale da5e i tanjuri, uznojila se tjelesa, tetjelo iz ta. jato Sala i smjeiica. Nitoga nije morita d.osada, sjedio :tl u^r,staiao kraj Zenske ili kraj rnu5ke glave. Bili su svi kao Jedno. 195

Guii6 je cvao od ponosa' crven se isprsio i kao otac radosno gledao na veliku porodicu. Ne bi orri mljaskali, da nema po njegi, ne bi bilo vinca za sva ta usta, da nema njega' Sve je He-he! Srce dan' takav kad njih, za i pa bude da trj"tr'r, prema Beti, *n r"'topi od miline. Podigne on malene odice joj ljubeznu, koju dobaciti pa se samo smje5ka. PokuSava sve buka Proguta iHvaljen Isus i Marija!< >Uvijeke . . . ! Uviieke!Veledasni!Ja sam pred mojim Surjakom petrom Lisjakom obeiao, d.a iu vam darovati barilde vina. Prosim lijepo. . . bez zamjere. .. Mi smo seljaci. . . Poslovi su me zategnuli. . . pa nisam joS mogao odrZati svoju rijed. Al danas jo5.. . izjavljujem pred svjedocima, vino ie biti pod va5im krovom. Bez zamjere.. . prosim lijepo. . . Mi smo seljaci. Vi nas razumijete. JesteVi nas volite, pa nas zato razumijete. Ima u Velikom Selu gospode... im ih i drugdje... koji se gade na seljake. . . koji nas drZe za glupane. .. Oni nas ne razumiju. .. Jer nas ne vole. . . A. . . s dopultenjem .. . Bez zamjere.. . prosim lijepo . . . fma i takovih sve6enika. To je najlore. . . Velim vam, najgore. A vi .. . veledasni! Bog vam naplatio na va5oj ljubavi!Osmiesr,K suitanjuPortreti< (izilanje Matice Hraatske); goil. 1930- biograttia.-srednjoujekoznoga mistika bl. Henrika Suza >Sluga aiebte -' mudrosti< (izdanje >Duhoonog ZiaotaJaslice< (izdanle >Knjrinice Dobrih RonwnaMimozn sa smetli.itaNiegoaa lastica< i dr'), koihna ie postigla liiep uspieh.