Razum i objava o Bogu [2 ed.] [PDF]

Zitiervorschau

Or. Janko Penic

RAZUM I O BJAVA

o BOGU

ll. izdanje

Dr JANKO PENIC

RAZU M I OBJAVA O BOGI.J

RAZUM

Odobrenjem Nadbiskupskog duhovnog stola, Zagreb, broi 2898/64

ZAGREB 1971. Vlastita naklada Tisak: oZrinski" eakovec

IOBJAVA

O

BOGU

SPOZNAJA BOGA NaSe doba priznaje opstojnost samo oni! Predmeta. i. poja' mogu'okorn vidjeti u{om du1i, jezikom -okusiti,-nju' ta tfi-ie i frtto* opipati. Sve Sto 3ad]tryi osjetni svijet, ljudi it.-ir:"titi il bar u to sumnjaju. Tako je i s opstojnosiu a;fu;jt;;;ijedu, i na&emaljslro.biie' Ne da se osjetilima duhovno B;i#:Bdle Zalo poridu ili pak sumnjaju u njegovu opstojnost' r"-ij"iiti Tvarni je Zivotni nazor sasvim bez te,melja' -Gluhak ne glasova.iz toga Sto ih ne duje, ne slijedi da glasova.uop' duje Ce"neira. Slijepac ie osjeia svjetla. Zar ima zato pravo reii.da svjetlo uopii ne postoji? Nipoitol Za5to .le bi mogla postojati biia koja'nadilaze svih pet iutila pa se nijednim ne mogu osjetiti? Drjhovna su bida drugadije naravi nego Sto su na5a osietila, pa je razumljivo da se osjetilima ne mogu ni spoznati. TJeb1, dakle, udariti drugim putem da se mogne spoznati duhovni svijet, a u prvom redu najduhovnije biie, sam Bog' Bog nam se odituje po vidljivom svijetu. Mi osjetilima promatramo svijet pa kod toga zakljudujemo: svaka pojava ima svoj uzrok. Bez dovoljna uzroka nigdje ne nastaje nikakav udinak. I ditav svemir je jedan udinak koji mora imati svoj uzrok. Taj je uzrok izvan svijeta, duhovne je naravi, a zovemo ga Bog. Boga spoznajemo po glasu svoje savjesti. Savjest je duSevnamoi, koja opienite zakone primjenjuje na pojedine sludajeve. Opii je zakon: nevina se dovjeka ne smije ubiti. Savjest kaZe: malo dijete je nevin dovjek. Dakle ga ne smijemo ubiti. Opdeniti je zakon: ne smije se krasti. Savjest kaZe: ovo je tucli novac, tutte odijelo, tutli sat. Dakle ga tts srnijem ukrasti. Svaki dovjek ima savjest. Kod svakog dovjeka savjest razlikuje izmettu dobra i zla. Svakomu dovjeku njegova savjest neodoljivom snagom zapovijeda: dobro si duian diniti, a zla se mora5 kloniti. Kad smo ne5to dobra udinili, savjest nas hvali, daje nam priznanje, ona je mirna i spokojna. Kad smo pak ne5to zla udinili, ona nas kara, predbacuje nam. Upozoruje nas: pazi, Bog postoji, |jeryr ie5 odgovarati za zlo Sto si udinio. Ako i izmakneS ljudskoj kazni. BoZjoj neie5 izmaknuti.

Savjest se moZe uiutkati na nelio vrijeme pa izgleda kao da ovaj ili onaj dovjek n"*u 56vjesti. Ali to ne traje dugc. S:rvjcst se ponovno probudi, radi i uznemiruje. RaCi veliliih i tciliiil zicdina moZe griZnja savjesti biti i tako velika da dovjek polucli, ili si ::am oduzme Zivot. Treii je nadin kako spoznajemo Boga: vrhunaravna Objar,a koju nam je Bog dao nekada po patrijarsima i prolocina, a najposlije po svojem Sinu Isusu Kristu. Prvim i drugirn nadinom, tj. po vidljivom svijetu i po glasu savjesti, mogu Boga spcznaii svi ljudi; to su dva puta po kojima svi ljudi mogu doii do spoznaje Boga. Treii nadin spoznaje Boga, koji biva po vrhunaravnoj Objavi, mogui je u svoj svojoj punini samo krSianima, jer sarno kr5ianstvo posjeduje svu Objavu. Boga ne moZemo tjelesnim odirna vidjeti jer je duh. Ali ga, eto, spoznaje po djelovanju u prirocli, u viasritoi sai'jcsti i po velidanstvenim djelima u kr5ianstvu. Tko, dairlc, ima zclravu pamet i malo dobre volje lako ie naii Bo-ea, a s Eogom i sve drugo znanje potrebno za destit ljudshi Zivot.

I onaj dovjek koji bi od djetinjstva Zivio sam za sebe u Sumi, bez veze s ljudima, bez pouke, bez Skole i bez knjige, i taj bi sam po sebi do5ao do spoznaje da postoji Bog. A tatol I tatav iovjel< r'idi da mlada Zivotinji ina ivoj uzrok-u starijoj. Da bilji;a ima sr,'ojuzrok u sjemenu, dijete u ioditeljima i taiIdite dakle i naudavajte sve naroden (Mt.28, 19),rekao je Isus apostolima. Vjerouditelji naSi imaju neprocjenjive zasluge za vjersko znanje mladeZi i ditave naSe javnosti. Koliko se mude i pate da djeci dadu temeljito vjersko znanje! O Bogu desto lijepo piSu dnevne novine, dasopisi i knjige. - Konadno, tko da izbroii sve putove i nadine kako dolazimo do spoznaje Boga! Svima i svakome, tko nam Sto istinita kaae o Bogu i na dobro nas upuiuje, treba da smo iskreno i duboko zahvalni, jer su vjersko-iudoredni uditelji i odgojitelji - iza Boga - na5i najveii dobrodinitelji. 4

le. Oni mogu ukloniti sve kriieve, slike i kipove vjerske. Mogu s groblja odstraniti sve vjerske znakove i natpise. Mogu zabraniti svaku pouku o Bogu i vjeri i po Skolama i po privatnim domo' vima. Mogu zabraniti i to da se nigdje ni5ta ne piSe o Bogu i vjeri. Mogu poubijati sve sveienike, redovnike i redovnice. Sve to mogu postiii, a vjera ie i dalje metlu ljudima postojati. Dokle god bude ljudi na zemlji, oni ie jasno spoznati da na svijetu nigdje ni5ta samo od sebe ne nastaje. Razumnim ie ljudima uvijek biti jasno da kuia ne nastaje sama od sebe, nego ima svoj uzrok u graditelju. Slika upuiuje na slikara, a kip na klesara. Dijete predstavlja roditelje, vinograd vinogradara itd. Tako ni ovaj divni svemir nije nastao sam od sebe, nego ima svoj uzrok, a taj je svemoguii Bog. Vjere bi sa svijeta nestalo jedino onda kad bi nestalo i zadnjega dovjeka. A dok bude na svijetu i jedan iovjek bit ie i vjere, jer Ce vjera izvirati iz niega samoga, iz njegova vlastitoga raanma. Promislite koliko je vei krvi proliveno u borbi protiv 1'jere i Boga! Koliki su vei ljudi pali kao Zrtve vjerskih progona, koliki su unesreieni za cijeli Zivot! Ako je ikada ikoja borba na svijetu bila luda i bez svrhe, to je luda borba protiv Boga i vjere. Niti su ljudi Boga postavili, niti ga mogu skinuti. A vjera u Boga postoji na zemlji otkada postoji i iovjek na zemlji koji Boga svojim umom spoznaje i srcem ljubi. Zahvalni smo toplo Bogu i velikoj duhovnoj svijesti hrvatskoga naroda - na5ih dobrih vjernika, da su prozreli i odbacili zablude na5ega vremena. Molimo Boga Zarko, s punom nadom da nas saduva od toga zla i ubuduie.

OPCENITO JE UVJERENJE LJUDSKOGA RODA DA IMA BOG Istina - ima Bog - tako je odita da su vei pogani drZali ili bezumnikom ili zlodincem onoga koii bi tu istinu poricao. Ima Bog - to je osnovna istina svake vjere. Covjek je spoznaje kad dotle k razumu. Nama - kr5ianima katolicima - jamdi za sigurnost ove istine jo5 i cijela krSianska vjera. Udenjaci su kroz sva vremerla iznosili dokaze da ima Bog. Ovi dokazi na5u vjeru u Boga znanstveno utvrttuju. Povrh toga ti dokazi dokazuju i to da je nevjerstvo, naprosto, protiv razuma. Ako gledamo povijest, prvi umovi ispovijedaju: ima Bog. Mudraci prvoga reda dokazuju bivstvovanje BoZje. Sjetimo se najpoznatijih imena: Sokrat, Platon, Aristotel, Ciceron, Seneka, Descartes, Leibniz, Mercier.

6

Prirodoznanci svih struka i obretnici najzama$nijih izuma priznaju se otvoreno kriianima. Tu su Kopernik, Qalilsi, Newton, na5 BoSkovii, Pasteur i bezbroj drugih. Veliki pjesnici i umjetnici, drZavnici i ljudi -svih vjekova, crpli su iz vjeie u Boga naSviSesvoje misli i na vjerskoj sg osnovi .uidati svojl neumrE djeh. Hoietl pjesnike: Homera, Horacija, Dantea, Shikespeare-a, na5eg velikana Gunduliia. Uzmite slikare i kipare: Michelangela, Tiziana, Murilla, naSeganeumrloga Me5troviia! Sto je bivao stariji i iskusniji, to je vi5e izratlivao kipove ba5 vjerskog iadrZaja. Nama je Hrvalima na ponos. I svjetski u-mj91: nien tiogotri ni5ega Me5troviia stavljaju uz bok Michelangela- Ili clrZavnike] Konstantina Velikoga, tcaita VetitNema plemena tako surovog i tako divljeg koje nt: bi ztralo da valja ispovijedati Boga". Etnologija ili nauka o narodima ne pozna naroda bez vjere. Opienito je, dakle, uvjerenje ljudskoga roda da ima Bog. Ta se dinjenica mole protumaditi jedino onda ako priznamo da je uvjerenje o postojanju Boga glas ljudske naravi. Taj je glas mogao proistedi ili iz nrie - sjetilne - naravi dovjedje, iz iutila i poZuda, ili iz vi5e naravi ljudske, iz urna i volje. NiZa ili osjet' na ljudska narav, a jednako ni opaka ljudska volja nije mogla iznaii Boga. Bog je duh, osjetilima nedohvatan. Bog je svet i pravedan, protivan strastima i pokvarenoj volji. Prema tome je stalno i opdenito uvjerenje ljudskog roda - ima Bog - moglo po teii samo iz razumne ljudske naravi. Ono pak Sto razumna ljudska narav jednodu5no uodi osnovano je uvijek na istini. Sada, u ovom zemaljskom Zivotu, mi ne moZemo Boga vidjeti, niti ikojim drugim osjetilina zamijetiti, jer je Bog duh i nema tijela. U prekogrobnom iivotu tijelo ie na5e biti proslavljeno, a du5a ie biti osvijetljena nadnaravnim svjetlom, koje se zove svjetlo slave. Po svjetlu slave bit ie na5a du5a sposobna gledati Boga kakav je On u sebi. Sv. Ivan apostol veli: >Ljubezni! Sad smo djeca BoZja i joS se nije pokazalo Sto iemo biti. Znamo da kad se pokaZe (B99. u prekogrobnom Zivotu), bit iemo mu slidni, jer iemo ga vidjeti kao Sto jest< (1 Iv 3,2).

VJERA JE U BOGA ZAHTJEV

L.YUDSKE NARAVI

Nema istine o kojoj bi bio tako jednodu5no uvjeren cio _. ljudski rod kao Sto je iitina: ima Bog. Livjerenje - i*li nog _

jest najstarija, najopienitija i najznanenitija pojava. Nijedan spomenil< pro5losti ne govori o postanku vjere. U svima je vjera u Boga vei gotova dinjenica. Ta se dinjenica ne moZe drukdije protumaditi vei da vjera ima svoj korijen u ljudskoj naravi. I zaista, jedini se dovjek od zemljskih strrorova ponosi vjerom u Boga i time se razlikuje od nerazumnih Zivotinja. Vei je Laktancije, apologeta prvih kriianskih vremena, nazvao iovjeka >vjersko biien. A fiziolog Quatrefages dokazuje da je bitna znadajka dovjekova >sposobnostza vjeruNebesaie pridati slavu BoZju i djela ruku Njegovih naBqvje5tatie svod nobeskiu(Ps 18,2,3).A strplj,iviJob daje saviet: >Pitaj goveda i poudit ie te, i ptice nebcske i'pokazat i-e ti. Reci zemlji i odgovorit ie ti, i pripovijedat ie ti ribe morskeu (Job 12,7-8)... Mudrost nas je BoZja stvorila, ona nas duva, s nama ravna i upravlja. 8

MISAONI ZAKONI NUZNO DOVODE EOVJEKA DO SPOZNAJEBOGA Ljudski um sudi po stalnim zakonima' Ti srt zakoni: Svako ie cilelo veie ocl s.r'o.lcdcsti. Neito ne noZc u isto vriiernc biti ; ne Uiti. Dva tiicla ne nyJllll biti u isto vriicmc na istom miesltt. Syaka pojava ima sr.6j dr.-li'c>lianraz.,l2q... i toLko clntgih nitdcla. O tim je zakonima ili nac*clirnaljudslU koga (Boga) nema promjene, ni sjene mijene* (Jak. 1, l7). >Bog nije kao dovjek da se mijenja" (4 Mojs 23, l9). >Ja sam Gospod i ne mijenjam seu (Mal. 3, 1). Sv. Pavao opisuje BoZju nepromjenljivost vrlo slikovito: ,Ti si, Gospodine, u podetku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku Tvojih. Ona ie proii, a Ti ostaje5, i sve ie ostarjeti kao haljina, i savit ieS ih kao kabanicu, kao haljinu i izmijenit Cese. A ti si Onaj isti i Tvojih godina neie nestati< (Hebr 1, 10-12). Nebesa ie se na svrSetku svijeta promijeniti, a prom20

ienu Ce svemoi BoZja izvesti s tolikom lakoiom kao Sto dovjek u letu s lakoiom skida zimsko odijelo i uzima lako, ljetno. Sve ie u svemiru ostarjeti. Ljudi ostare kao i li3ie u jeseni, jer nemaju vise Zivotne snage u sebi. Ostarjet ie i mrtva priroda, ier ne6e vise imati svrhe kao 5to je zastarjela zimska kabanica kad je nastupilo Zarko ljeto. Na svrletku ie svijeta prestati i ovaj i ovakav liudski Livot i promijenit ie se u drugi, bilji, prekogrobni Zivot. jer je ditav velebitni svemir stvoren za dovjeka, da bude dovjeku uditeljem o Bogu, to Ce s promjenom ljuCskoga Zivota na bolje nastupiti i promjena u ditavom svemiru. Promijenjeni i novi ljudski Zivot bit ie razlogom da nastane promjena i novost u ditavom svemiru. Sve se, dakle, u svemiru mijenja i promijenit ie se, samo Bog ostaje uvijek isti. Sto kaZe naS prirodni razum o BoZjoj nepromjenljivosti? Bog je beskrajno savr5en.U Njemu su sva savr5enstvabez kraja i konca. Prema tome on ne moZe ne5to primiti dega vei ne bi imao. Kod Njega, dakle, ne moZe nastupiti nikakva promjena. Kad bi se Bog mogao promijeniti, tj. neku savr5enost izgubiti ili pak novu dobiti, to bi znadilo da je nesavrSenkao i svi druga stvorena biia. Sam, dakle, pojam Boga, pojam najsavr5enijeg biia ukljuduje u sebi posjedovanje dovijeka svih savr5enosti koje na narav spadaju. Radi toga je kod Boga iskljudena svaka promjena. Bog je odvijeka u svojoj naravi spoznao i todno predvidio sve stvorove Sto ie se ikada u svemiru pojaviti. Odvijeka je odludio Sto ie i na koji ie nadin 3to u vremenu izvesti. Prema tome se sve promjene Sto se u vremenu zbivaju, dogaclaju po savrieno spoznanoj i odretlenoj BoZjoj osnovi. Sunce ostaje isto bez obzira da Ii smo na nj postavili vi5e ili manje predmeta da ih grije; bez obzira da li smo mi sami na suncu, ili smo se povukli u hlad. Tako i Bog ostaje isti unatod svih promjena Sto se dogadlaju u svemiru. Isus je rekao: uNebo i zemlja ie proii, ali rijedi moje neie proii< (Mt 24, 35). Rijedi su BoZje nepromjenljive kao Sto je nepromjenljiv i sam Bog. Spasitelj nas upozoruje neka ne uZivamo preko mjere u prolaznom svijetu, vei treba da ljubavlju deznemo za vjednim i nepromjenljivim Bogom koji je na5a najvi5a i zadnja svrha.Za viSesmo stvoreni. Gore srca!

BOG JE SVUDASNJI Bog je svagdje. Na nebu je, na zemlji i na svakom mjestu. _ Eo€ nije ograniden nikakvim prostorom, jer je prostor nastao tek tada kad jc Bog svijet stvorio. Nazodnostse BoZji nije promijenila,

2l

odnosno proSirila, stvaranjem svijeta kao Sto se ni sunce ne mijeobasiava ovaj iti-oni: predmet vi6e' Jer Bog nije ve;t;iG"ito zinnaprostor, zovemo ga i neizmjernim. Sveto pismo govori o BoZjoj nazodnosti ovako: uBge nije jesmo daleko ni odlednog- nas, jer u Njemu Zivimo, midemo se i (iap 17,21. FoboLrri pjesnit David sav ushiien pjeva u-psalmu o Bogu: rKamo da idem ispred Duha Tvoga, i kamo da .blezrm pr"i ti""tn Tvojim? Da uzitlem na nebo, Ti si ondje, da sitlem u pakao, ondje si. Da uzmem krila od zore i da se nastanim nakraj ilora:'fvo3a me ruka onamo odvela, a Tvoja me desnica dtiala* (Ps 128,7-10). U shvadanju Boije posvuda5njosti malo nam pomaZe, maEta.Za ovo poimlnje je spbsoban samo raanm. Razum nam kaZe: posvudaSnjost je BbZja slidna nulnim i vjednim istinama. Svako je cijelo vdCeoit svoje desti. Ova je istina v-jednai svuda se nalazi' ilije-ovisna ni o ljudima, ni o prostoru, ni o vremenu. Kad ne bi nilaje nikoga bilo, ova bi istina ipak postojala. M-oZesP 9v.e.mi.r pJveCati i lfudi umnoZiti makar koliko, svuda i uvijek ie- biti .ci' jelo veCe oi svoje desti, svuda Ce vladati ova istina. Neko biie "ne mole u isto vrijeme biti i ne biti. I ova je istina vjedna i posvuda3nja. Ima i drugih takvih istina. Tako je i Bog odvijeka i svuda. Bog je nazodan u svemiru kao Sto smo mi nazodni svemu Sto gledamo.-Na to nas upuiuje Sveto pismo, \ad kaZe; rSve je golo i otkriveno pred odima Njegovim< (Hebr 4, 13). Boe je nazodan svuda svojom modi kao Sto je kralj nazodan u svom kraljevstvu. Kako god bilo veliko kraljevstvo, svuda se proteZe moi vladareva. Bog je nazodan cijelom svojom biti u ditavom svemiru i u svakom dijelu svemira, kao Sto je ditava duSa nazodna u ditavom tijelu i u svakoj desti tijela. Bog je nazodan i svuda izvan prostora poput mora, koje se nalazi svuda naokolo spuZve, koju je sasvim proZelo i ispunilo. Posebnim nadinom boravi Bog s ljudima za koje se narodito brine. Tako je Bog bio nazodan s patrijarsima koje je posebno po udavao i objavljivao im svoju volju. Posebno boravi Bog u svim ljudima koji su pravedni. S njima je Bog u prijateljskoj vezi po milosti. I u Crkvi je Kristovoj Bog posebnim nadinom nazodan, jer je izvanrednim nadinom prosvjetljuje, upravlja i posveiuje. Svetima je u nebu bliZe nego drugim stvorovima, jer sveci u nebu licem u lice Boga gledaju, ljube i u Njemu uZivaju. Bog boravi posebno s ljudskom Kristovom naravi, jer ju je nerazdruZivo sjedinio s Boijom naravi u drugoj boZanskoj osobi. Konadno, Bog boravi posebnim nadinom i u svetim mjestima kao Sto su na5e crkve i kapele. To su sveta mjesta, jer su izuzeta od obiEne uporabe i odre' itena samo za Stovanje Boga.

22

Istina: Bog je svuda5nji - ima za naS svagdanji Zivot veliko znalenje. Nigdje i nikada nismo sami. Nema u svemiru mjesta kamo bi se mogli Bogu sakriti. Svuda se nalazimo u BoZjoj nazodnosti. Svuda smo u druStvu s Bogom. Kako briZno pazimo da tr nazodnosti ljudi ne udinimo niSta Sto ie zlo, ruZno, nedasno ili oriiekora vrijedno! Ako smo pak po slabosti ljudskoj takova Sto itefuiti, stid rras je, ispridavamo se i molimo za opro5tenje. JoS vi$e treba da se duvamo zla kad pomislimo da smo neprestano u BoIioi nazodnosti, jer rsve je golo i otkriveno pred cdima Njego. iim* (Hebr.4, 13).

BOG JE SVEZNAJUCI Govor je o Boljem znanju. Bog zna odvijeka i savr5eno sve: Sto je bilo, Sto je sada, Sto ie biti, sto bi moglo biti, a i to sto mi mislimo. Bog poznaje samoga sebe. On dokuduje svoju bit Sto nije dano nijednom stvorenju. Zato je Bog i beskonadno blaZen, jer je svjestan da uZiva najsavr3enije dobro. U svojoj naravi kao u ogledalu spoznaje i sve stvorove kakvi su u sebi. Bog zna Sto je bilo. Na Jakobovu zdencu razgovara Isus sa Zenom Samaritankom i nabraja joj sve njezine grijehe. >Pet si muZeva imala; i koga sad imadeS, nije ti muZ". A Zena ode u grad i reie ljudima: >Dotlite da vidite dovjeka koji mi kaza we Sto sam udinila. Da nije to Krist?< (Iv 4, 18 i 29). Bog znade buduie dogatlaje. Isus prorede Petrovu zataju. Kad se Patar junadio da je i u smrt pripravan poti za Isusa, rede mu Isus: >Zaista ti kaZem: noias prije negoli pijetao zapjeva, tri puta ie5 me zatajiti< (Mt26,34). Kasnije se prorodanstvo fsusovo todno ispunilo. Judi je prorekao da Ce ga izdati; >Zaista vam ka- rede Isus apostolima - jedan ie me izmeitu vas izdatiDa nisam ja, Gospodine?< pitao ga je i Juda izdajnik: >Da nisam ja, rabi?" A Judi odgovara: )rr l(aza( - to znadi, ti si taj (Mt26,21-22 i 25). Isus je prorekao i propast Jerusalema. Kad je izlazio iz jerusalemskogi hrama, rede.mu jedan od njegovih uEenika: 'U6itelju, gle, kakv6 kamenje r kako sjajne gratlevine!" A Isus mu odgovori: >Vidi5 li ove silne g-r-atlevine? Ni kamen na kamenu neie osiati, koji se neie razvalitiu (Mt 13,1-2). B-ogznade i najtajnije na5e misli i najskrovitija duvstva. Kad su knjiZevnici u nazodnosti Isusovoj zlo mistili o isusu, ukori ih rsus Javno i otvoreno: >Za5to do mislite u srcima svojim?" (Mt 9,

23

4). I nitko se nije usudio reii da to nije istina. Zato i s pravom veli Sveto pismo: uOdi Gospodnje mnogo su bistrije od sunca, one razgledaju sve staze ljudske i dubinu bezdana, i u srca ljudska gledaju u skrovne strane. Gospodinu, naime, Bogu sve je poz' nato prije nego bi stvoreno< (Crkv. 23, 28-29). Bog znade i ono Sto stoji do slobodne ljudske volje. Za njega nema buduinosti, jer gleda odvijeka sve kao da se zbiva sada. Bog zna savr5eno todno i sigurno kakav ce tko Zivot provodi ti u buduinosti i prema tomu odretluje tko ie se spasiti, a tko propasti. Bog znade i ono Sto bi moglo biti, makar se neie nikada ostvariti. Znade i ono Sto bi moglo biti kad bi se ispunili kakvi uvjeti. Isus je rekao jednom zgodom: jao tebi "Jao tebi, Korozaine, Betsaido, jer da su se dogodila u Tiru i Sidonu dudesa,Sto su se Neka bude svjetlo. I postalo je svjetlo". Tako je redom kod stvaranja postajalo sve Sto je Bog zapovjedio; postalo je dinom ono Sto je Bog rekao, odnosno htio. Cuje se prigovor: Bog ne moZe spasiti okorjele greSnike, ne moZe ilavla obratiti; Bog ne moZe grije5iti, niti umrijeti. Prema tome Bog ne bi bio svemogui. Bog radi, izvodi, u djelo stavlja ono Sto hoie, na Sto se svojom voljom odludio. Hoie pak ili odluduje se na ono Sto je razumom prosudio da je dobro i plemenito. Sto razumom nije pro-

26

na5ao kao dobro, to ni voljom ne prihvaia pa ni moiu u djelo ne stavlja. Bog je dao dovjeku slobodnu volju. Um BoZji kaZe: treba slobodu od Boga danu poStivati. Kad se je dovjek sam svojom vlastitom voljom za zlo odludio i u njemu tvrdokorno ostaje, BoZia mudrost nema opravdanja, zasto bi Bog dovjeku silu nanosio i silom ga odvraiao od onoga na Sto se svojevoljno odludio? Isto vriiedi i za davla. Davao je svojevoljno tvrdokoran u zlu. Nema railoga da ga Bog silom obraia na dobro kad on dobra neie. Bog ne moLe grije5iti, jer neie grije5iti. A neie grije5iti, jer je grijeSiti zlo. Bol,ja mudrost ne nalazi opravdanja, za5to bi Bog grijeSio, Sto jezlo, kad moZe ne grije5iti, Sto je dobro. I nai vlastiti razum kaie da je bolje blaZeno Zivl'eti nego umrijeti. ZaSto bi onda Bog odabirao smrt ili zlo kad moZe odabrati dobro i uvijek blaZeno Livieti? Bog sve moZe Sto god hoie. Nema tjelesne boli za koju svemo( Bo?ja ne bi imala lijeka. Ni brige du5evne kojoj ne bi mogla naii utjehe. Nema potrebe u naravnom redu kojoj BoZja svemoguinost ne bi mogla doskoditi. Niti dobra nadnaravnoga koje svemoeuii Bog ne bi mogao priu5titi dovjeku kad dovjek za tim do. brom iskreno teii. Prema tome je na mjestu narodna poslovica: ,Kad je bijeda najveia, tada je pomoi BoZja najblilaSvi dekaju na Te da im dade5 hranu u svoje vrijeme. Daje5 im i oni skupljaju, otvara5 ruku svoju i sve nasiiuje5 Promotrite, veli Spasitelj, ljiljane poljske, kako rastu, ne rade, ne predu, a ipak vam kaZem, da Salomon u svo joj slavi nije bio obuden kao jedan od njihu (Mt 6,28-29). Najvi5e nam je Bog dokazao svoju ljubav tirne Sto je jedino ga svoga Sina dao na smrt da nas greSnike otkupi i s Bogom .izmiri. >Tako je Bog ljubio svijet da je Sina svoga jedinorodlenoga dao, da nijedan, koji vjeruje u Nj, ne propadne nego da ima Zivot l-jedni.Ja sam pastir dobri. Dobri pastir daje zrvot svoj za ovce svoje< (Iv 10, ll). I doista je bio dobri pastir, Jer je na kriZu u najteZim mukama poloZio svoj Zivot za nas ljude ;.svoje ovce. Ljubav pak, kojom se dragovoljno ide u smrl za aob-ro bliznjega, tako je velika da se od nje veia ni zamisliti ne moZe. >Od ove ljubavi nitko veie nema da iko poloZi Zivot svoj za svoje prijatelje" (Iv 15,l3).

30

Spasitelj nam je otkrio svu puninu dobrote i njeZnosti Bo prema nama kad nas je poudio da nam je Bog predobri Otac. i,.ie -liua govorio o molitvi, rekao je apostolima: >Vi se, dakle, Isus i" ovati, mofte: Ode na5 koji jesi na nebesima( (Mt 6, 9). Bog nam ie. dakle, Otac i to predobri Otac, zato treba da se Bogu molinro I b"oim pouzdanjem, s vjerom i pouzdanjem kako djeca nastuoiiu prema svom najboljem ocu. StoviSe, Bog nam je daleko bo iii. n&o i najbolji zemaljski roditelji. Roditelji, naime, pa bili i ,iaiUotji, jo5 uvijek imadu u nastupu prema djeci slabosti, radi cega postaju koji put i te5ki djeci. A Bog je neizmjerno savrSen, rama svetost, pa Sto god dini sve je najbolje i najsavrSenije. Radi rcsa i zove sv. Pavao Boga: "Otac milosrtla i Bog svake utjehe Lo]i nas tje5i u svakoj nevolji na5oj (2 Kor 1, 3-4). Bog nam poruduje preko Izaije proroka: "MoZe li iena zaboraviti dijete svoje, da se ne smiluje na sina tijela svoga? Iako sa zaboravi, to ja tebe ipak neiu zaboraviti< (Iz 49, 1,5).Prirodeno ie majci da ljubi svoje dijete, jer je ono plod njezine ljubavi, dio njezine uaravi, kost od kosti njezine i krv od krvi njezine, nastavak i produZenje Zivota njezina. No, dogada se da ova ili ona majka - nemajka, odbaci dijete od sebe, odride ga se i ne mari za nj. Takav je postupak zlodin protiv same prirode, ali se ipak, naZalost, dogacla.Kod Boga se to ne moZe dogoditi, jer veli Sveto pismo: >Ostavi5e me otac moj i mati moja, ali me je Gospod uzeo< (Ps 26, l0). >Ti (Gospode) ljubi5 sve Sto je tu, i ne mrZiS ni5ta od onoga Sto si udinio< (Mudr 2, 25). Nema i ne moie biti roditelja, makar kako dobri biii svojoj djeci, a da u odgoju ne bi predvidjeli i od vremena na vrijeme upotrebili sad ovu, sad onu kazuu. Kazne su Cas manje, das veie. Sacl lakSe, drugi put teZe. To ovisi o prekr5ajima djece, da li su oni manji ili veii, lakSi ili teZi, de5ii ili rjeMilosrde je Njegovo nad sva djela Njegova" (Ps 144,9).BoZje milosrtle dolazi do izraLaja u ljudskom Zivotu viSe nego druge BoZje savr5enosti.Ono se je kod mnogih gre5nika oditovalo u to. likoj mjeri i tako ganutljivo da Sveto pismo s pravom izdiLe BoZje milosrcle nad sva druga BoZja djela. Spasitelj nas je htio zorno pouditi o BoZjem milosrclu pa je u tu svrhu svom slu5ateljstvu pripovijedao dogatlaj o rasipnom sinu. Otac imao dva sina. Mladi je sin bio nezadovoljan kod oca pa je traZio svoj dio i oti5ao u svijet. U svijetu je Zivio raspuitcno i brzo protepao imovinu. Medutim nastupi glad, a on pode oskudijevati. Nije bilo druge, po5ao je u sluZbu i to - pasti svinje, Glad je bila tolika da je htio jesti i ro5diie Sto su svinje jele, ali ni natoga nije bilo. Sad je tek mladii doSao k sebi i rekao: jamnika oca mojega imadu kruha i previ5e, a ja ovdje "Koliko umirem od gladi! Ustat iu i po6i k ocu svomu i reii mu: Ode, sagrijeSio sarn protiv neba i protiv tebe. ViSe nisam vrijedan nazvati se sin tvoj, nego me primi kao jednoga od najamnika svojiir. I ustav5i ot.iclo k ocu svomu( (Lk 15, L7-20). Otac se tuZan neprestano ogledavao na sve strane, neie li se odakle pojaviti izgubljeni sin. Kad ga je otac opazio, salali mu se, jer je bio gladan, bos i poderan kao bijedni prosjak. Otac ga zagrli i poljubi. Tada rede otac slugamai >>Brzoiznesite najljep5u haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuiu na noge, i dovedite ugojeno tele te zakoljite da jedemo i da se vesetimo, jer ovaj sin moj bio je mrtav i oZivio je, bio je izgubljen i na5ao seeitajte Sveto pismo jer su to doista izjave Duha Svetoga." Mi imamo na hrvatski prevedene sve svete knjige Staroga i Novoga zavjeta. U na5e doba - hvala Bogu - pismenost velika. Ljudi rado ditaju i bez knjige ne mogu biti. Stovi5e, svaki obrazovan dovjek nastoji s vremenom steii i malu knjiZnicu za iivot potrebnih knjiga. Metlu najnuZnijim i najdraZim lA i mnoga druga dudesa udini Isus pred udenicima svojim koja nisu napisana u ovoj knjizi< (Iv 20, 30). A na drugom mjestu veli sveto evantlelje: "A ima i mnogo drugo Sto je udinio Isus, no kad bi se sve to redom zabiljeZilo, mislim da ni sAm svijet ne bi mogao obuhvatiti knjigA koje bi se imale napisati< (Iv 21, 25). Dakle, povrh Objave, koja je sadrZana u Svetom pismu, ima i Objava koja nije u Svetom pismu, a zove se Usmena predaja ili tradicija. Usmena predaja je onaj objavljeni nauk Sto su ga Krist i apostoli naudavali, ali nije nigdje pobiljelen u knjigama Svetoga pisma nego se Sirio od usta do usta. Usmenoj predaji pripada jednaki ugled kao i Svetom pismu, jer je Usmena predaja jednako objavljena rijed BoZja kao i Sveto pismo. Zato pi5e sv. Pavao Solunjanima: >Tako, dakle braio, stojte i drZite predaje koje naudiste ili propovijedanjem ili poslanicom na5omo (2 Sol 2, 15), U udeniku Timoteju piSe: Sto si duo od mene po "I mnogim svjedocima, ono predaj vjernim ljudima koji ie biti sposobni i druge nauditi< (2 Tim 2, 2). Sv. Bazilije veli: uNauk Sto se duva i propovijeda u Crkvi, primili smo ili po Svetom pismu ili po usmenom propovijedanju apostola: jedno i drugo imade istu silu za naSe spasenjeu. Gdje je saduvana Usmena predaja? Jedan se njezin dio nalazi u djelima Svetih otaca. Svetim ocima zove Crkva one crkvene pisce staroga doba crkvene povijesti koji su se odlikovali ispovijedanjem prave vjere, sveto3(u Livota i udeno5iu u poznavanju Kristove vjere. Jedni se Sveti oci zovu apostolski oci. To su oni koji su bili udenici apostola. A one meitu svetim ocima koji su osobito sjali svojom udeno36u, zove Crkva crkvenim uditeljima Usmena se predaja rnlazi i u spisima opiih crkvenih sabora i onih pokrajinskih kojih je zakljudke potvrdio Papa i pro glasio ih obvezatnima za ditavu Crkvu. Opiih je crkvenih sabora bilo do danas 21. Prvi je bio u Niceji 325. god., a zadnji je II Vatikanski u Rimu. Daljnji izvori Usmene predaje jesu vjerske odluke (definicije) rimskih biskupa ili Papa za titarr.t Crkvu. Jednako simboli ili vjerovanja. To su obrasci vjerovanja u kojima su zgodno povezane istine i dlanci katolidke vjere da se uzmognu lakSe upamtiti. Najpoznatija su vjerovanja: Apostolsko vjerovanje, Nicejskocarigradsko, Atanazijevo i Tridentinsko. I arheolo5ki spomenci iz kriianske starine duvaju Usmenu predaju. Tako natpisi na kamenitim plodama, kipovi, slike, iskopine starih crk-

50

i bogosluine l,snih gradevina, pa -katakombe. Jednako liturgijgkg druge. Konadno Usmenu predaju sadrZe i kaii,;i".l"urea"ici1 ,-iii:rrri od Crkve odobreni. Poznati su katekizmi: Rimski kate' zatim Belarminov, Kanizijev i Deharbov' it"*, Naiveii ugled i vrhovna vlast u tumadenju Svetoga pisma ; Usmene predaje pripada Zivom, nepogrjeSivom uditeljstvu i.kve: Papi i biskupima. Oni su jedini pozvani da prosude 5tc Sveto pismo i u Tradiciju, kako se imaju tumaditi i koje *uau " tumadenje kad nastanu sporovi. j6 pruuo

VJERA JE NUZNO

POTREBNA

ZA SPASENJE

Sveti je Augustin jedna od najuglednijih lidnosti u Kate lidkoj Crkvi. Rodio se od oca poganina. I sam je bio poganin. Kao mladii je bio vrlo lakomislen. Sto je vi5e rastao, to su se vi5e umnoZili i njegovi grijesi. Najednom osjeti griZnju savjesti radi svoga gre5noga iivota. Bio je strahovito nemiran. Citao je mnogo. Stupio je u kr5iansku krivovjersku sektu nazvanu maniheizam. Uza sve to nikada mira, Meclutim doite u Milan. Kako je bio neobidno veliki talenat, brzo je stekao naudno osposobljavanje i postao profesorom na visokoj Skoli. U Milanu je tada bio biskupom sv. Ambrozije. Augustin potle u crkvu da duje sv. Ambrozija. Sv. Ambrozije mu potrese duiu i on dode do spoznaje: To je istina. Ja moram katolidki vjerovati i iivjeti, inade sam propao. Medutim obraienje jo5 nije bilo gotovo. JoS uvijek ga je mudila sumnja: Ako postanem kr5ianin, hoiu li biti dobar kr5ianin? Jednom je u svom vrtu bolno uzdisao i tuZio se sam na joS? Kako dugo? Sutra, i opet sutra? Za5to sebe: "Kako dugo ne danas? Za5to ne bi bio ovaj das kraj mome sramotnom iivotu?< Tada je duo djedji glas: >Uzmi i ditaj! Uzmi i ditajlu Owori knjigu - a bilo je Sveto pismo - i ditao: >Hodimo poSteno kao po danu: ne u proZdrljivosti i pijankama, ne u loZnicama i necistoii, ne u svaali i zavisti, nego se obucite u Gospodina Isusa Krista i ne brinite se za tijelo po poZudaman (Rim 13, 13-14). ViSe nije ditao; bilo mu je dosta. Odludio je postati katolikom. 9riZno se spremao za sv. krltenje. Krstio ga je sv. Ambrozije na Uskrs 387. Sad je na5ao mir duie. Sad je podeo u sebi izgrailivati sveca. Propovijed mu je sv. Ambrozije rasvijetlila um, a ditanje ^ svetoga pisma mu ojadalo volju. Stvorio je istinit sud i dobru oclluku: moram kr5ianski vjerovati i Zivjeti, inade sam propao. Sasvim je pravo sudio i odiudio, jer je vjera za spasenjd nuino

51

Dotrebna. Sveto pismo veli: uBez vjere nije moguie ugoditi Bo Luo (Hebr ll, 6). Tko ne vjeruje, ne moZe ugoditi Bogu, a tko ie ugodi Bogu, ne moZe doii k Bogu. A Isus veli: >Tko ne vjeruje, vei je osuilen" (Iv 3, 18). Tko, dakle, ne _vjeruje, toga Bog nJ treba suditi, nevjera je njegova smrtna osuda' Neka nas ne dudi 5to je Isus tako strog kad se radi o vjeri. Promislimo Sto je sve Isus udinio da pro5iri i ojada vjeru? Neumorno je propovijedao vjeru. A kad ljudi nisu htjeli vjerovati, tada je dudesa dinio samo da ljude privede k vjeri. Jedan je rimski satnik molio Isusa da mu izlijedi bolesnog slugu' Gospodin mu reie: "Idi, i kako si vjerovao, neka ti bude! I ozdravi sluga u taj das" (Mt 8, 13). Zena ie Kananejka molila Isusa: ,Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov! Moju kier vrlo mudi tlavao. Tada joj odgovori Isus: >Zeno velika je vjera tvoja, neka se ispuni Zelja tvoja! I ozdravi kii od one ure( (Mt 15, 22 i 28). Isus cijeni i nagratluje vjeru; Isus hoie da vjerujemo. Kako god jo5 uvijek ima ateizma, a i neprijatelja vjere, prava vjera jo5 uvijek vlada svijetom i ne da se iskorijeniti. Sto je neprijatelji vi5e napadaju, to je vjernici i plemeniti prista5e vi5e i poZrtvovnije brane. Ni vrata je paklena neie nadvladati! U Bogu je izvor vjere. On je prvi i najjadi branitelj vjere. A tko ie s Bogom u borbu? Ili, jo5 viSe, tko ie s Bogom borbu izdriati? Jednom je Spasitelj rekao udenicima: >Ako budete imali vjere koliko je zr:rlo goruSidno, reii iete ovoj gori: "Prijetli odavle onamo i prijeii ie, i ni5ta neie biti nemoguieo (Mt 17, 20). To znadi: Savr5ena vjera i neogranideno pouzdanje u svemoguiega Boga razvija se kao zrno goru5idno do zamjerne visine te izvodi dudesna djela Jer je vjera od neprocjenjive valnosti za dovjeka, >ljudska osoba ima pravo na vjersku slobodu isto tako da u vjerskoj stvari nitko ne bude primoravan da radi protiv svoje savjesti iri spredavan da radi po svojoj savjesti, privatno i javno, bilo sam, bilo udruZen s drugima unutar duZnih granica. To pravo ljudske oso be na vjersku slobodu treba tako priznati da ono postane graalansko pravo( ("Dignitatis humanaeo, br. 2).

SVE VJERE NISU I NE MOGU BITI

JEDNAKE

euje se prigovor: sve su vjere jednake. Sve u Boga vjeruju. Svejedno je kojoj pripada5. Glavno je da Zivi5 po nadelima vjere kojoj pripada5. Sve bi vjere bile jednake kad bi sve jednako o Bogu udile i na jednaki nadin Boga Stovale.A tada ih pak ne bi bilo viSe,

52

jedna.te ista vjera- cim imade vi5e vjera, to zn 'Ji?a bi sve bile nego stratt naudava drukdiju.nauku 9-B9Cu i na drukdiji nadin pak vjere razlikuju po nauci i po nadinu iroouij"au Boga. Cim se razum nulno postavlja pitanje: koja je na5 Boga, iroSruju iito je pitanje na5ega razuma da ga se on ne nuZno tako To ;;;;"i 'moLe odredi. Promatrajmo destita i plemenita dovjeka. O njemu mnogi tiudi izriiu svoj sud. Ti se sudovi strahovito razlikuju. Hoie li .ui oni suci sa svojim sudovima biti jednako dragi tomu destiiom i plemenitom dovjeku? Nipo5to! Drag ie mu biti jedino onaj koii o- niemu istinu govori; koji sudi o njemu onako kakav je on u sebi. Od svih ie drugih sudaca i sudova zazitaii to vi5e Sto ie koii sud neispravniji... Tako je i s raznovrsnim vjerama. Od ivih ovih mnogobrojnih vjera Sto na svijetu postoje, bit ie Bogu drada samo ona koja o Njemu istinu udi, koja Ga propovijeda svijetu onako kakav On jest. Od drugih ie vjera Bog zazirati, te ie mu ona biti zazorniia koja je dalje od istine. Sve vjere su jednake, to je isto tako kao kad bi dovjek rekao: krivi je novac jednak pravomu. Dok se dovjek s pravim novcem sigurno kreie po svijetu i kupuje sto Zeli, s krivim novcem ne samo da ne moZe niSta kupiti nego ga joi vlast zove i na odgovornost i te5ko kaZniava. Prava vjera sprijateljuje dovje lia s Bogom, dovodi dovjeka k Bogu, daie dovjeku distu i mirnu saviest koja je naiveie dobro na zemlji, donosi dovieku blagoslov BoZji na zemlji, a sretni i zadovolini vjedni divot onkra.i groba. Kriva vjera razdvaja dovjeka od Boga, nesretnim dini dovjeka ovdje na zemlji, a jo3 nesretnijim i vjedno nesretnim tamo preko groba. Isporedite kr5ianstvo s raznim poganskim rrjerama prije Krista, u Kristovo doba i s onima poslije Krista, i sami iete se lako uvjeriti koliko se kr5ianstvo izdite nad sve poganske viere. Meclu poganskim je vjerama bio takvih koje su dopu5tale izlagati djecu zvierima, ubijati nemodne starce, Zenu smatrale robinjom, dopu5tale trgovati s ljudima kao Sto se trguje sa Zivotiniama ili mrtvom robom. A kr5iansvto? Kud god je prodiralo, s'"rrdaje s Kristom udilo: Pustite djecu neka dolaze k meni, jer je takvih kraljevstvo BoZje (Mk 10, l4). >A tko sablazni jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu se objesi mlinski kamen o vratu njegolrr, i da potone u dubini morskoj" (Mt 18, 6). i dobro "Po5tuj oca i mater da dugo ZiviSje ti bude na zemlji". nMuZevi, ljubite Zene svoje kao Sto Krist ljubio Crkvu i sebe samog predao za njuu (Ef 5, 25). eovjek je razumno i slobodno biie, sam svoj gospodar, kralj svega Sto je stvoreno, a ne Zivotinja ili roba Sto se vucari po trgu i prodaje. Ako pak isporetlujete sve kr5ianske vjere mealu sobom, odmah iete i lako opaziti da se katolidka daleko izdiZe nad sve

53

druge i naukom i Zivotom. O tome iete se brzo uvjeriti bilo da ditate povijest ili pak gledate sada5njost; hoiete li promatrati Zivot pojedinog katolika ili pak katolidkog roda. MoZda ie mi tko medlu vama prigovoriti: i kod katolika ima slabosti pa i krupnih. To stoji. Bilo ih je, i danas ih ima. Nema mjesta tako sveta ni poloZaja tako visoka gdje borave ljudi, a da se s ljudima ne bi javljale i njihove slabosti. Slabostima se sasvim izbjeii ne da, dokle god nosimo ovakvu ljudsku narav kakva je. Ali, nijedna vjerska zajednica na svijetu ne dini toliko dobra koliko katolidka, a u svakoj ima vi5e slabosti nego u katofiekoj. Mi smo katolici i posjedujemo najsavr3eniju i jedino pravu vjeru Sto postoji na zemlji. ZaSto je Bog ba5 nama dao tu milost da smo se rodili u katolidkoj vjeri, dok se milijuni i milijuni drugih ljudi mude sa vjerskim zabludama? Jedini je razlog dobrota i milosrcle Boije. Zato titav Zivot hvalimo Bogu za dar prave vjere i po vjeri dosljedno Zivimo.

CJELOVITA VJERA K Isusu docle dovjek iz naroda i rede: >Uditelju, dovedoh k Tebi svoga sina u komu je nijemi duh, koji, gdje god ga uhvati, baca ga, a on se pjeni i Skrguie zubima i su5i se." Isus upita oca: >Koliko ima vremena kako mu se to dogatla? A on rede: ,Od djetinjstva! I desto ga baca u vatru i vodu da ga pogubi. Nego ako Sto moZeS smiluj se nama i pomozi nam. A Isus mu rede: Ako moZeS vjerovati, sve je moguie onomu koji vjeruje. Tada povikav3i otac djedaka rede sav u suzama: Vjerujem, pomozi mojemu nevjerju. A Isus... zaprijeti nedistomu duhu go voreii: Nijemi i gluhi du5e, ja ti zapovijedam, izidi iz njega i vi5e u njega ne ulazi!< (Mk 9). Nedisti duh ostavi mladiia, a Isus ga uzme za ruke i predade ocu. Isus traii od oca vjeru prije nego ie izlijediti sina. Isus traZi vjeru i u tolikim drugim zgodama. TraZi vjeru u Oca nebeskoga. TraZi vjeru u sebe kao Sina BoZjega. TraZi vjeru u svu nauku i u sva djela Sto ih je dinio. Sve treba vjerovati Sto god je Bog objavio i Sto nam katolidka Crkva predlaLe na vjerovanje. Svu, ditavu i punu vjeru je traZio Isus od apostola i svih r.jernika. Svu, ditavu i punu vjeru je traZila katolidka Crkva kroz sva vremena od svih svojih vjernika. Takvu vjeru traZi i od nas. Takvu Ce vjeru traZiti od svih svojih vjernika dok bude svijeta i vijeka.

54

na5oj-naravii -*i Ima istina u svetoj vjeri koje -su--dTag9 i-takvih koje su slaboj ljudskoj i-u efi uJ"*j"*o. *.' rur.o'ilaJo pa-narav zaziteod njih' Metlutim' treba i jedne #fii;"-"c;dn6 jednako istinom dtilatil Mi rado i lako : ,rnroe iednako vlerovati,

:i:,yii*-.:",1ff ll',1*"i'J;ifril".T*,$?::I'T?"",'" tiieta, uma i-srca-na3ega' Ali jednakom vjerom i?,1j*?,iliir;Se-i '..-Ii'^'-'i".""ati

i to da postoji pakao, mjesto vjednih muka- iz mataije ta istina na5oj naravi gorka' f;'^"t";;ii;ilnemaizlazi, je Bog milosrdan, i do suza smo g-anuti da istina iifi?l;;;ga i.J--,, "s., oilmu ditamo dokaie Boi:jega milosrdla' Tko od nas airnut kad smo ditali kako i." Bog bio-.mile lil ili. ""-.Lidno s Marijom Magdalenom, sa Zenom preljubni' :'il;""; o"uiao*, nevjernim Tomom, slabiiem Petrom, sa skrusenim ."ii,'p"-t Rti leanatom vjerom treba vje,rovati da je-Bgc iiritiiir..-. nagiatluje {ob1o, a .kazni^zlo.kako je-tko. zasluZio te i;;;A; gGda tko je tko< (Rim 2, ll). Mi rado vjerujemo ne -j-'i"i sog kad.nam ,, piuu"a"Jrt B;Zju da ie Bog kazniti naie nep!-ijateJje i nas kazniti ie Bog da jednako i to vjerovati treba iJei"".-Ati kad mi drugomu zlo dinimo. Mi ne moiemo i ne smijemo birati i sami odretlivati 5to iemo vjerovati a Sto ne. eim bismo tako postupali.. vei +sT9 krivovjernici i nevjernici. Gdje ste, u destitoj obi' i'i"-i.i"t"eo -destito odgojena sina koji bi se usudio reii roditelji' t;lii, na5li ma:'Ovo iu sluiati a drugo ne. Cestiti sin slu5a u svemu; rodi' teljska je volja njemu svetinja. Tako treba da bude i nama svima svetinja volja Bo?ia. Ne smijemo reii ni ovako: Sto ja vidim i razumijem,, to vjerujem, a Sto ne razumijem, to ne vjerujem. Tako--kaZu.lo5i k;sia;i. Takav govor je neumjestan i gre5an govor. Kad bismo mi sami sve mogli potpuno shvatiti, tada je to znanje a ne vjera' Sto mogu sAm Jasvim-shvatiti, to znaml to ne trebam vjerovati' A svetivjera ima i takvih istina koje neiemo nikada moii sasvim shvatiti, a drZimo ih za istinu jer nam za njih jamdi sveznajuii i nepogreiivi Bog. A ne samo sveta vjera nego i svagdanji 2ivot ima svu silu istina koje ne shvaiamo, a ipak ih vjerujemo jer nam drugi jamde da je tako. Malo je toga Sto smo sami vidjeli i doZivjeli. Najveii se dio na5egaznania osniva na vjeri bilo ljudskoj, bilo BoZjoj. Ako dakle vjerujemo ljudima, kudikamo vi5e treba da vjerujemo Bogu. Ovakvi koji bi htjeli sami sebe odretlivati i krojiti vjeru, slidni su nevjernom Tomi koji je rekao: >Dok ne vidim na rukama njegovim (Isusovirn) znaka od davala, i ne metnem prsta svoga u mjesto od davala i ne metnem ruku svoju u rebro njegovo, neiu vjerovati.u A Isus odgovori Tomi: "Po5to si me vidio,

55

vjerujeS. BlaZeni oni koji ne vidje5e, a vjeruju" (Iv 20, 25 i 29\. Vjera, dakle, nije u gledanju nego i u prihvaianju istine radi ugleda i jamstva Boijega.

TVRDA VJERA Kako treba da je jaka i tvrda naSa vjera dokazuje nam vei Stari zavjet. U Starom je zavjetu Zivio vrlo krepostan dovjek starac Abraham. Tek pod stare dane dobio jedinca sina Izaka. Bog je htio kuiati starca Abrahama pa mu rede: Uzmi sina svoga jedinca Izaka, koga ljubi5, pa ie5 mi ga prikazati kao Zrtvu na jednom od brda koje iu ti pokazati. Abraham ustane jo5 u noii, osedla magarca, uzme dvojicu od slugu i sina lzaka. Kad je spremio i drva za Lrtvenu vatru, pocle prema brdu koje mu je odredio Gospodin. Kad je do5ao na podnoZnje brda, rede slugama: Podekajte ovdje s magarcem, a ja i djedak idemo na brdo pa kad se pomolimo Bogu, vratit iemo se k vama. ,A,brahamuzme od slugu drva i stavi ih na djedaka lzaka da ih nosi na brdo, a sam ponese vatru i mad. Kad su nemo vrijeme i5li zajedno, najednom upita bezazleno djedak oca: >Odemoj, evo vatre i drva, a gdje je irtva?" (1 Mojs 22).To je pitao dobri i bezazlenidjedak ne znajuii da on ima biti Zrtva koju bi trebao otac usmrtiti noZem i na vatri spaliti Bogu na dast. Ocu se na pitanje djedakovo kidalo srce od bola. Nije mogao reii djetetu: Ti ieS biti Zrtva nego je pun fjgre i pouzdanja u Boga odgovorio: Dijete moje, Bog ie se pobrinuti za Lrtvu. Kad su do5li na odrealeno mjesto, Abraham nadini oltar i postavi na. nj drva. Iza toga poveZe dijete Izaka pa ga poloZi na drva. Sad je za starca Abrahama nastupio potresan p:rizor. Volio je dljete Izaka ljubavlju koliko je samo moguie da destiti otac ljubi svoje dijete. Ali je po5tivao i ljubio Boga vi5e nego iSta drugo na svijetu. U du3i su se njegovoj sukobile dvije ljubavi: ljubav prema Bogu koja traZi kao Zrtvu jedinca sina, i ljubav prema sinu koga je Zelio imati Ziva. Pobijedila je ljubav prema Bogu. S vjerom u Boga povude Abraham noZ da zakolje vlastito dijete. U taj das pojavi se ancteo Gospodnji s neba i rede Abrahamu: >Ne diZi mke svoje na djedaka i ne dini mu niSta zla. Sad vidim da se boji5 Boga kad nisi poitedio ni vlastitoga sina radi BogaJer si udinio ovo i nisi te i umnoZit iu sjeme tvoje kao blagosovit-iu mene, radi iedinca '-iii"ra. na nebu i kao pijesak na obali morskoj; potomci ie tvoneprijatelje svoje i bit ie blagoslovljeni u tebi svi ?t ?*i"aouui na zemlii, jer si se pokorio glasu mojemu'" "ul.ai Abrahamova vjera je uzorrra vjera. To je tvrda vjera kaod nas. Tvrda nam je vjera kad vjerujemo ni5ta Bog.traLi.i kvu ne sumnJaJucr' poeledaimo malo vjeru suvremenih ljudi, vieru na5ega vremena! Bilo 16 je tKao Sto je tijelo bez duha mrtvo, tako je vjera bez djela mrtva< (Jak2,25). ,Vjera ako nema diela, mrtva je samoj sebi" (Jak 2, 17). Kao sto du5a oZivljuje tijelo, tako dobra djela oZivljuju vjeru. Mrtvo se tiielo baca u zemliu cla se raspadne i postane zemlja, a dovjeka s mrtvom vjerom o.clbactrie Bog od sebe zauvijek; takav za Boga kao da ne postoir. Mrtva vjera dodu5e moZe postojati, no niSta ne koristi. A, naprotiv, Sto su plemenitija djela, to je savrSenija vjera. I pogani imaju vjeru. Udeni su Grci krasno raspravljali i . ZaisIa, zaista vam kaZe.m:Tko vjeruje u mene, ima Zivot vjedni< (Iv 6, 47). A 5to traZi od nas vjera u Zivotu? TraZi molitvu Bogu. Painju na jezik da ruZno i nepristojno ne govorimo i ne kunemo. TraLi polazak u crkvu u nedjelje i zapovijedane blagdane. Posluh i Stovanje roditelja, dobrodinitelja, starijih uopie. Posluh i pokoravanje duhovnoj i svjetovnoj vlasti. TraZi po5tivanje svoga i tudega Zivota, tutte imovine i tuclega poStenja. Zabranjuje nedisti grijeh i svako zlo uopie. Sudite sami. MoZe li se zvati dobrim kr5ianinom katolikom tko se nikada Bogu ne moli i nikada u crkvu ne dolazi? Kako se mohe zvati destitim vjernikom onaj kojemu, kad god usta otvG ri, vei je prosti izraz ili bogumrska kletva na jeziku? Zar zavrecluje dastan pridjev odobar" onaj sin ili kii se stide nazvati roditelje tata i mama, i nikada roditeljima lijepe rijedi ne kaZu, osim kad od roditelja ne5to nuZno trebaju? Zar se rnole zvati kr5ianinom dovjek koji je izgubio pouzdanje u milosrcle BoZje drugome? Zar mo7,e imati kakvu vri.iednost pred Bogom onaj pa sam sebi Zivot oduzeo?Ili izgubio strah BoZji pa oduzeo Zivot drugome? Zar moZe imati kakvu vrijednost pred Bogom onaj kome su i misli, i ma5ta, i rijedi i djela zaprljana neprestano nedistim grijehom? Ili moZe biti ugledan dovjek tko je teSko o5tetio bliZnjega u imovini? Ili, Sto je jo5 gore, uni5tio bliZnjemu dobar glas i oduzeo po5tenje koje je na svijetu najveia dragocjenost? Kad hoiemo znati kakvo je koje drvo, gledamo na njegove plodove. Sto su plodovi bolji, to je i samo drvo bolje. Po plodovima se, dakle, poznaje drveie. Tako i vjera. A plodovi su vjere dobra djela. Sto dovjek dini vi5e dobrih djela, to je niegova vjera Zivlja i zasluinija. Zivimo, dakle, dosljedno po nauci srretevjere. Tada iemo s mirom poii na sud BoZji i na sudu BoZjem duti utje5ne rijedi Isusove: 'Dobro, slugo dobri i vjerni! Buduii da si bio u malome vjeran, nad mnogim iu te postaviti, u.li u veselje gospodara svojegan (Mt 25, 21).

VJERA

I DOBRA DJELA

Ljudska je narav takva da sve znanje i umijeie promatra i ocjenjuje sa stanovi5ta koristi. Za5to se ljudi bave naukom i umjetno5iu? Zato da nauka i umjetnost donesu l.iudima korist. Jedanput je ta korist duhovna, drugi put gospodarska. Sad je korist osobna, drugom zgodom je zajednidka. Sad je vremenita,

60

je i protiv naravi da dovjek radi sad opet vjedna. Neprirodno )il^-A" skodi samom sebi, da od svoga rada i muke ima Stetu' "Gpri-att" je_ i to,da. dovjek 1ad] drug9-me na Stetu' Sve, dakle, bilo gdje i kada' bilo u sebi ili Sio'.e.4 dovjek poduzina i radi je -.sve i korisno; sve treba da aktivno da treba iriui r"u. donosr' oiodove ' Tuko nam je i sveta vjera kao nauka dana da po njoj iivimo, da ona u nama plodove donosi, da izvodi u na5em Zivotu -OoUra djeta. Meclutim je Luter sasvint drukdije udio. Po njetnu ,viera sama spasavadovieka pa Zivot po vjeri nije potrebanu. Po ,ileoi'oi nauci postoji samo jedan smrtni grijeh, a tai ie nevjera. Foel"oujmo malo Sveto pismo, Sto ono kaZe? Spasitelj je sam ...,elanonaglasio: "Neie svaki koji mi govori: Gospodine,Gospodine, uii u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji dini volju Oca mojesa koji je na nebesima" (Mt 7, 21)' Drugim rijedima: ,Neie se ipisiti oni koji imaju samo vjeru, a ne dine dobrih djela i ne iive po vjeri. Za spasenjeje potrebna i vjera i Zivot po vjeri, dakle dobra i spasonosna djela. A sv. Jakob apostol nadodaie: ,Kakva je korist, braio moja, ako tko kaZe da ima vjeru, a djela nema? Zar ga moZe vjera spasiti?< (Jak 2, 14). Jednom je doiao k Isusu bogati mladii i pitao 1sq56; >Dobri uditelju, kakvo dobro da udinim da imam Zivot vjedni?" A Isus mu odgovori: >Ako hoieS da uilei u Livot, drZi zapovijedi: Ne ubij, ne dini preljube, ne ukradi, ne reci laZnoga svjedodanstva, po5tuj oca svoga i mater svoju, ljubi bliZnjega svoga kao sarnoga sebe< (Mt t9, 10-20). Dakle Zivi po vjeri. VrSi u Zivotu ono Sto te vjera udi. Jedan je od glavnih propovjednika Luterove nauke bio njegov prijatelj Melanchton. Melanchton je imao staricu majku. Kad je starica dula da sin udi novu vjersku nauku, pokojoj je dosta samo vjerovati, a ne treba za spasenje diniti dobrih djela, upita sina: >Hoiu li i ja, sinko, primiti tvoju vjeru? A sin joj odgovori: >Majko, samo ti ostani kod svoje stare vjere. Protestantski se dobro iivi, ali katolidki se dobro umire.. Sam, dakle, apostol Luterove nauke preporuduje svojoj vlastitoj majci neka ostane katolikinja, neka Zivi katolidki, pa ie lako i smireno umrijeti i ovaj Zivot zamijeniti s drugim boljim. Mi nismo gospodari na5ega Zivota nego samo upraviteiji. ^ Gospodar je Zivota na5egaBog. On je potpuni gospodar ne samo zivota neso i smrti na5e. On daie Zivot kad hoie i koliko hoce. On odredirje smrti kad ima nastupiti i prekinuti nit na5ega Zi vota. Jer smo upravitelji tudega dobra, moramo uvijek biti spremni poloZiti radun gospodaru naiemu - Bogu. Da nam Bog ovaj das oduzme Zvot i pozove nas k sebi na odgovornost, na radun, kako bi na5i raduni izgledali pred Bogom? Dobar vinogradar _ -po*tro budno bdije nad svojim vinogradom. Dir4jake mladice obrezuje, ttlaStri i od-bacuje, i pleme-

6l

nite loze briZno njeguje da urode 5to obilniiim plodom. I mi (emo iz naSegaZivota pomno uklanjati slabosti i pogre5ke na5e, a bfiino razvijati kreposti da na5 Zivot donese Sto vi5e i Sto obilnijeg ploda, Sto vi5e dobrih djela. Na to nas neprestano nuka i sveta Crkva kad nam stavlja pred odi duZnosti na5e kr5ianske od kojih nam prva kaZe: BjeZi od zla duhovnoga ili grijeha, a druga: eini dobro, obdrZavaj zapovijedi BoZje i Zivi kreposno.

SAMO SRCEM NIJE

DOSTA VJERO\IATI

U naravi je na5oj da dovjek svoje uvjerenje, misli i osjecaje svoje, Sto ih nosi u du5i, i izvanjim nadinom odituje. Kad smo ne5to lijepa i radosna doZivjeli, odituje se to i na vanj5tini naSoj, na veselom pogledu i nasmijanom licu. A kad nas je u srcu kakva tuga stisla, ili nesreia zadesila, i to se odrazuje na vanjskom na5em drZanju. Tada smo snuZdeni. Turobni i potiSteni. Lice problijedi, a na odi naviru suze. Rijetki su tako savrSe. ni glumci koji bi mogli tako vje5to izvana prikri.rati osjeiaje du5e svoje, a da oni ne bi kada-tada izbili i na licu i na cijelom vanjskom drZanju. Isto je tako i s vjerskim osvjedodenjem Sto ga dovjek goji u duSi. I ono se po prirodnom zakonu nuZno mora oditovati i vanjskim znakovima; ono mora doii do izraZaja u ditavom naSem vladanju. Vjera je u prvom redu stvar nutrinje naSe, duSe na5e. Najprije treba biti u du5i osvjedoden o istinitosti vjerskih istina i u srcu za svetinje vjerske osjeiati. Nakon toga dolazi vanjsko oditovanje unutra5njih misli i osjeiajA pomoiu rijedi i znakova. Gledajte u prirodu! Dijete koje u srcu osjeia iskrenu ljubav za svoje roditelje, tu ie ljubav oditovati i izvana: sad liubeznim rijedima, drugi put srdadnirn pismom, kod imendana oieva ili majdina toplom destitkom i darom, makar i najmanjim, a osobito posluhom, marljivim udenjem i savjesnim izvriavanjem roditeljskih uputa i naloga. Jednako probija napolje i na5e unutra5nje vjersko uvjerenje. Radi toga nas i udi sveta Crkva: Samo srcem vierovati nije dosta, nego vjeru treba izvanjim nadinom pokazati. Na odilovanje vjere izvanjskim nadinom nuka nas Spasitelj kad kaZe: ,Tamo neka se svjetli svjetlost va5a pred ljudima da vide va5a dobra djela i slave Oca vaSegakoji je na nebesima( (Mt 5, 16). To znadi: PokaZitei dokaZite va5u plemenitu vjeru izvana - pred ljudima - dobrim djelima. VaSa dobra djela Sto ie ih ljudi vidjeti, bit ie najjadi dokaz da je vala vjera istinita i uzvi5ena,pa ie i drugi ljudi prihvatiti va5u vjeru, po njoj Zivjeti i tako Boga proslaviti.

62

nacijeni. Ii^namnogo cuenr rs'rlst mnogo rsus Krist vJere isus ispovijedanje vjere ispovijedan;e

Vanjsko Vanjsko j'-*9:ill":,o^:'^'t-*"H"-:i"i.,tjl1*11;,I"tj"tl3: jli--',"Ko graau ja njega.pre+ o:e-m-:,:'iiT priziral-iu..i

3i;tj:

5:ii,j" Y-ll: pokazati grozi.se Krist: i'"riit".. bnima koji se stide vjeru izvana pred ljudima,a, zatajit iu i ja njega pred mene T;;n sod zataii zataji god Pred ;"i;;it toji ;e na nebesima( (Mt l0' 32-33). ij""-"*i:i^ Osobiti znak kojim krSdanin katolik pokazuje svoju vjeru dva g!av' ie znak svetoga kti1a. Zlakom svetoga kriZa oditujemojer '--, kad se .rtaistva ni5e svete vjere: otajstvo presv. Trojstva, Dru-go Duha Svetoga' Oca i Sina i ime U izgovaramo: iiii"i" i"-"tuistuo na5ega spasenja na kriZu. eineii na sebi znak kriZa ii.roviiedamo vjeru da nas je Isus Krist smriu na kriZu otkupio i'-uf"rii nedistoga duha i izmirio nas s Bogom. Maleni dakle znak svetoea krila, a kako velika otajstva otkriva! KriZanje je prastari lr5ianski obidaj koji potjede od apostolskih vremena. Zna' lenie ie znaka svetoga ktiLa tako veliko da sveta Crkva daje vieinicima, kad god se poboZno prekriZe s izgovorom: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, djelomidni oprost. Sveta nam Crkva stavlja na srce neka se de5ie poboZno kriZamo, kako su to dinili prvi kr5iani, osobito prije i poslije molitve, prije i poslije jela, prije spavanja, u napasti i pogibli, i kad kakovo znamenito djelo podinjemo. Cesto se kriZati spasonosno je zato, jer se svetim kriZem oruZamo protiv zasjeda nedistoga duha i dobivamo blagoslov BoZji. Vanjski su znakovi kojima ispovijedamo svoju vjeru i pohod crkve, kapele, groblja, prisustvovanje procesijama ili crkvenim ophodima, molitva kad zvoni na pozdrav antleoski, sudjelovanje u vjerskim dru5tvima, pisanje naboZnih knjiga itd. Ne stidimo se nikada svoje katolidke vjere. KriZajmo se poboZnodesto puta. Ispovijedajmo rado javno i svuda svojtr vje' ru. >Tako neka se svijetli svjetlost va5a pred ljudima, da vide va5a dobra djela i slave Oca va5ega koji je na nebesima>. uCovjek mora Bogu dragovoljno odgovoriti vjerom; stoga se nitko ne smije siliti da prihvati vjerr protiv volje. Potpuno je, dakle, u skladu s prirodom vjere da se u vjerskoj stvari iskljudi svaka vrsta pritiska sa strane ljudi( (oDignitatis humanaeNadinimo dovjeka na svoju sliku i prilikuu 6 Mojs 1, 26). A kad je Bog stvorio prvoga dovjeka, naglaiio je kao osobitu dinjenicu: )Eto, Adam postade kao jedan od nas, znajuii dobro i zlo" (l Mojs 3, 22). Stari zavjet pozna i razliku izm-ettu Oca i Sina kad kaZe:.oGosp_odin mi je rekao: Ti si moj sin, ja sam te danas rodion (Ps 2,7). Na drugom mjestu: "fo riieei GL s1 ldinclvoj su udvriiena nebesa, a po duhu Njegovih ui.ra sav njihov uresn (Ps 32, 6). Ovdje su - po tumadenju svetih Otaca - izraLenesve tri boZanskeosobe. ,Gospod.inoje prva boZanski osoba - Bog Otac, >Rijedu je druga boZanska bsoba - Sin Bo iji, a ,,Duh njegovih usna( je treia boZanskaosoba - Duh Sveti. I u rij^edima..Izatjgproroka: >Svet, svet, svet je Gospodin deta. (Iz 6, 3), kojima lzarja pjeva slavu Bogu, vidi sv. Grgur Veliki izraLenu lajnu presv, Trojstva. Trokratni osvet< hoic istaknuti da su u Bogu tri osobe. Jer su Izraelci bjli skloni na mnogoboStvo, to im je tajna o presv. Trojstvu objavljena tek samo izdaleka. Bila ji .ruit r" opasnost da bi Izraelci, saznavSipobliZe za tajnu o presv. Trojstvu,- Stovali_tri boga mjesto jednoga Boga, te bi talo zapali u zabulu ili krivu nauku - mnogobo8tvo. Jisno i otvoreno gouuii o- presv. Trojstvu tek najviSi predstavnik Novoga zavjeta _I Isus Krist. Za vrijerne svoje trogodisnje javne uditErjske"sluLbebezb^-.oj-jS puta govorio o prvoj boZanikoj osobi kao slrome Ocu O .sebi, drugoj boZanskoj o9o!i, koji je ledno s Ocem, p" ,,, gu svi ljudi duZni Stovati kao i Oca. O-Duhu Svetom, kao'tieioj b?Zansko-josobi, koju ie On i Otac zajedno na svijet postati. frist je svedanim nadinom objqvlo tajnu o presv. Trojstru f.^a :" i* kao apostolima: dakle, i naudavajte sve narode kisteci "Idite, ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga< (Mi 29, I9). Poimence su istaknute sve tri osobe u Bogu i oznaden je njihov meGlusobniodnoiaj: prva je Otac, druga-Sin, treia Duh Sveti._Kad je sv. Ivan Krstitelj krstio Isusa ni Jordanu, pojavio se nad glavom Isusovom sjajni golub, a s neba su se duie riiedi: >Ovo je Sin moj ljubezni koji je po mojoj volji< (Mt 3, t1. nl.yeei je s neba g_o-vorila prva osoba - Bog Otic. iftstiia ,e'aruga 6sG ba - Isus Krist. Treia_je osoba - Duh Sveti siiao u pritici sjaj_ noga goluba na Isusa Krista. Apostoli, prvi i najbliZi suradnici Isusovi, s milo5iu BoZjom. vjerno duvaju i nepogre6ivo tumade nauku o presvetom Trojstvu. To se vidi iz njihovih posalnica raznirn ki5ianskim opiinama. Poslanice desto podinju i svrSavaju s blagoslovom Oca, Sina i Duha Svetoga.Sv. Pavao, blagoslivlje Koriniine: ,[,1ilost Gospodina Isusa Krista i ljubav Boga, i zajednica Duha Svetoga sa svima vama* (2 Kor 13,13).Od apostolskih vremena 64

,roriede znak svetoga krila kod koga izgovaramo: U ime Oca i !i"" i puhu Svetoga. Od apostolske davnine hvalimo i slavimo i.rsa divnim hvalospjevom: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Od do dana dana5njega vlada u Crkvi poboZni obiJoi"tto kr5ianstva i^i da se kod svakoga vainiiega dina zovu u pomoi sve tri bo)"irrf." osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Na svim vaZnijim ispravama, Iio ih izdaje Crkva, i to na delu, stoji svedana ispovijest vjere: tl ime Presvetoga Trojstva, ili: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Nauka o Presvetom Trojstvu i nakon objave ostaje za nas ledokudiva tajna. Radi toga je kod vjere u presv. Trojstvo potreba nakana: O ovoj uzvi5enoj tajni vjerujenl samo ono i onako ito je Bog objavio i Sto me sveta katolidka Crkva udi vjerovati. Niti smijemo Sto nauci dodati, a jednako ni od nje oduzeti.

ODNOSI MEDU BOZANSKIM

OSOBAMA

Od petoga vijeka postoji u katolidkoj Crkvi vjeroispovijest pod imenom Atanazijeva vjeroispovijest ili Atanazijevo vjerovanje. U njemu je ukratko saZeta sva dogmatska nauka katolidke Crkve, a osobito je lijepo i jasno izlo?ena nauka o odnosima izmeclutriju boZanskihosoba. Pisac je vjerovanja na temelju nauke Svetoga pisma i Svetih otaca izloiio nauku o presv. Trojstvu ovako: ,Otac niie r.ii oci koga ni udinjen, ni stvoren, ni rotlen. Sin je od samoga Oia - ne udinjen, ni stvoren, nego rotten. Duh Sveti od Oca i Sina - nije udiqjen, niti stvoren, niti roelen,nego ishodi. Jedan je dakle Otac, a nisu tri Oca. Jedan je Sin, a nisu tri Sina. Jedan je Duh Sveti, a nisu tri Duha Sveta. I u ovonr lrojstvu ni5ta nije prije ili kasnije, niSta veie ili manje, nego su sve tri osobe odvijeka i medu sobom su jednake. Kakav Otac, takav Sin, takav Duh Sveti. Nestvoren Otac, nestvoren Sin, nestvoren Duh Sveti. Neizmjeran Otac, neizmjeran Sin, neizmjeran Duh Sveti. Vjedan Utac, vjedan Sin, vjedan Duh Sveti. Jednako svemogui Otac, sveTo-zu^iSin, svemogui Duh Sveti. Tako je Bog Otac, Bog Sin, Bog uuh Sveti. AIi ipak nisu tri Boga, nego je samo jedan Bog". Osobe su.t!,.a Bog je samo jedan, jer sve tri osobe imadu jednu istu z:aiednidku boZanskunarav. _ Sto god boianske osobe rade u svijetu, rade sve tri zajed,19' {"1 je Otac podelo bez podela, a od Njega se raita Sin i irotzlazi Duh Sveli, zato se radi slidnosti i stviranje ili proizvodnja svrJeta posebnim nadinom pripisuje Ocu, pa kaZemo: Stvorio nas je Bog Otac. Jer je Sin za nas na kriZu irpio i umro, zato se srnu posebnim nadinom pripisuje otkupljenje, pa kaZemo: Otku5 Razum i objava o Bogu

6s

pio nas je Sin BoZji. Jer darove dijeli Ljubav, zato i posveienje naSe, koje biva po milosti BoZjoj, posebnim nadinom pripisu. jemo Duhu Svetomu, pa zato kaZemo: Posvetio nas je Duh Sveti. Tajna presv. Trojstva je najveia tajna kr5ianske vjere. Ona je tako duboka da je ljudski um ni nakon Objave neie mo, ci nikada sasvim shvatiti. Ali, iako je ona nad razumom, nije pro tiv razuma. Stovi5e, i u nama samima imamo sliku presv. Trojstva. Kad dovjek neSto istinito spoznaje, tada racla misao ili spoznaju. A nakon spoznane ili rodene misli nastaje u dovjeku radost, veselje, veliko zadovoljstvo, ljubav. Mislilac, njegova mi. sao i radost nakon misli ili spoznaje,jedno su, jer je ista ljudska narav, koja se nalazi u misliocu, njegovoj misli i njegovoj radosti ili ljubavi. A opet su trojica koji se razlikuju medu sobom, jer je drugo mislilac, drugo je misao, a opet drugo ljubav. S ovom slikom dodekujemo, koliko je moguie, unutra5nji BoZji Zivot. Otac odvijeka spoznaje BoZju narav. Time Sto spoznaje BoZju narav, raila BoZju misao, ili kako Sveto pismo kaZe Rijed BoZju. Latinci kaiu Verbum, a Grci Logos. To je druga boZanska osoba, Sin BoZji. Otac i Njegova iiva Misao, tj. Otac i Sin, se odvijeka ljube. To je ljubav dista, duhovna ljubav. Ona izlazi od Oca i Sina kao osoba, a ta je osoba treia boZanska osoba - Duh Sveti. Tako je, eto, naS du5evni iivot neki mali. dakako vrlo neznatni putokaz kojim moZemo bar malo zaviriti u. neizmjerni ocean tajnoga BoZjega Livota. A za5to nam Bog nije ovu uzvi5enu tajnu sasvim otkrio? To je nemoguie. Bog je neizmjeran, a na5a je spoznajna moi ogranidena. Prema tome malena i ogranidena ljudska pamet nije kadra obuhvatiti neizmjernu spoznaju, kakova je svestrana i potpuna spoznaja Boga. Kao Sto je nemoguie ogromno more preliti u malenu rupicu na morskoj obali, tako je nemoguie u ogranidenu ljudsku pamet staviti neizmjerno znanje o naravi i Zivotu BoZjem. Sv. Toma Kempenac savjetuje: >Valja ti se duvati radoznala i nekorisna istraZivanja ove preduboke tajne. Ako ne shvataS i ne razumijeS Sto je niZe od tebe, kako ieS dokuditi Ti si stvorio sve< (Otkr.

4,rr).

Usmena predaja postojano udi da je Bog sve stvorio od ni5ta. Sveti oci pobijaju krive nauke gnostika kao da je odvijeka pored Boga postojala i tvar. Jednako pobijaju i tvrdnje panteista kao da se toboZe svijet razvio iz biti BoZje. Crkveni sabori od Nicejskoga (325.)do Vatikanskoga I neprestano ponavljaju i jasnije izridu Apostolsko vjerovanje da je Bog baS >stvorio< svijet. f razum spoznaje istinu da je Bog od ni5ta stvorio ditav svijet, dakle i tvar, jer bez Boga ne moZe istumaditi postanak svijeta i same tvari.

68

Boe ie najprije stvorio podela. Kako su prva podela izgle.rota teSlo ie reii, jer o tome nema u Svetom pismu potanjih Mnogi udeni ljudi misle da je zerrlja u podetku bila ,l&tata. ili tvar bez ikakva oblika. To moZe biti, jer se i masa iriur"nu fanas duboko u ponutrici zemlje nalazi uZarena masa, Sto najt olie dokazuju toliki vulkani na zemlji, koji od vremena na vriieme izbacuju van tu uZarenu masu. Sunce je silna vatrena kugla ta ie neito slidna moglo biti i sa zemljom. A konadno ie ovaj ivijlt biti uniSten vatrom, nakon koje ie se pojaviti i izgraditi novi svijet. Sveto pismo izvje5iuje da je Bog kroz Sest dana uredio i ukrasio svijet. Ti dani nisu bani od 24 sata vei dulji vremenski razmaci. Kad je Bog svijet stvorio i kako su dugo trajali dani uredivanja i ukra5ivanja, o tome nema nigdje ni5ta sigurna. Iz Objar,eznamo sigurno i jasno da je svijet o Bogu ovisan, od Boga izveden, a nije nastao sam od sebe. Da je nastao u vremenu, a nije nastao odvijeka. "Stvaranje" znadi ovisnost svijeta o Bogu, a >u podetku,, znadi, da nekada svijeta nije bilo, pa prema tomu svijet ima svoj podetak,a nije vjedan. Svi ozbiljni udenjaci i svi veliki ljudi usvajaju u cijelosti krSiansku nauku o postanku svijeta. I 5to vi5e proudavaju sastav zemije i prirodne pojave, to im je jasnije da se bez Boga ne moZe protumaditi postanak svijeta. I mi smo duZni slijediti vlastiti razum i poStivati ugled Crkve, pa priznati umom i srcem da je Bog stvorio svijet.

SVRHA SVIJETA Kad je Bog svijet stvorio, bilo je u svijetu sve dobro. "I lidi Bog sve Sto je udinio, i bija5e veoma dobron (1 Mojs 1, 31). Tjelesno i iudoredno zlo je do5lo u svijet kasnije. Nije krivnja za zIo u svijetu kod Boga, vei kod slobodnih stvorova koji su svoju slobodu na zlo upotrebljavali. Prema tome krivo ima pesimizam kad udi da je ovaj svi. jet i Zivot najgori od svega Sto moZe biti, da je po niravi svojoj zao. Opienito je u prirodi i svemiru sve lijepo i skladno i prema potrebnoj svrsi ureCleno.I Zivot je lijep dok ga ne iskvari slobodno stvorenje. Ima ljudi koji po vremenu i od svoje volje postaju opaki. Ali ima vazda i plemenitih znatajeva koji su prlpravni Zrtvovati i sam Livot za Boga, za domovinu, za bliZnjega. optimizam je zabluda, jer udi da je sada5nji svijet najoolJr od svih Sto ih je Bog mogao stvoriti. Or,l zabludu pobijaju nesavr5enosti u prirodi i mnogovrsna zla Sto biju dovjeka. Bog

69

ne bi bio beskonadno savrSen kad ne bi mogao stvoriti savr5eniji svijet. Bog ne bi bio slobodan da je morao stvoriti ba5 najbolji svijet. ZaSto je Bog od bezbroj moguiih svjetova stvorio ba5 ovaj, to je tajna koju ne moZemo rijeiiti ni pomoiu Objave, a joS manje samim prirodnim razumom. Treba se dakle sprijateljiti s ovim svijetom kakav je, i pred odima imati samo njegovu svrhu. Razlog radi kojega je Bog svijet stvorio jest Bog sAm, dobra volja Njegova, dobrota ili ljubav BoL.ja. Bog je htio da i stvorovi budu dionici Njegove dobrote. Drugo Sto nije moglo potak nuti Boga da stvara. Nije Ga moglo potaknuti ni5ta izvan Njega, jer je On savr5en i nezavisan,ali i ni5ta u Njemu, jer je On potpuno blaien, i ne treba niSta. Sveto pismo kaZe: >Svekoliko udinio je Gospodporadi samogaseben(Posl. 16,4). Promatrajmo svijet! Svrhu za koju je Bog stvorio svijet, odituje svijet sdm sobom. >Nebesakazuju slavu BoZju, i djela ruku Njegovih oglasuje svod nebeski,. (Ps 18, 2). U stvaranju se odituju savr5enosti BoZje. To je Bogu na slavu. Iza toga slijedi da je prva svrha svijeta: slava BoZja. Boga slavi svijet vei tim Sto jest. Umjetnidka slika ili kip upuiuje promatrada na umjetnika koji je nadinio umjetninu. Kip i slika, makar ne znadu govoriti, slave svoga umietnika tim samim Sto postoje. NuZno po svojoj naravi svjedode da su veliki umjetnici, slikar i kipar. Tako i nerazumni stvorovi slave Boga tim Sto postoje. Zivud po mudrim prirodnim zakonima, rruZno otkrivaju velidinu Zakonodavcakoji je postavio prirodne zakone. Razumna biia, antleli i ljudi, slave Boga pored toga 5to jesu, jo5 tim Sto Boga spoznaju. A ako ga slobodnom voljorn joS i priznaju, steii ie vjedni Zivot, vjedno blaZenstvo. ,A ovo je Zivot vjedni: da poznaju Tebe, jedinoga Boga istinitoga, i koga si poslao, Isusa Krista" (Iv 17,3). Prema tome je druga svrha za koju je Bog svijet stvorio sreia i blaZenstvo stvorova. Oboje su svrhe u divnom skladu. Savrieno se podudaraju. Istim kreposnim dinima, kojima dovjek slavi Boga, postizavi i svoju najuzvi5eniju svrhu, svoje smirenje i puno zadovoljstvo u blaZenom gledanju Boga. Prvu svrhu: slavu svoju Bog postizava uvijek i kocl svih ljudi..Dobri ljudi svojevoljno i rado priznaju velidinu Boiju i od srca je slave. Od pogrda opakih ljudi Bog ne gubi niita kao Sto nr sunce n9 sla slabije kad se digne pra5ina. Medutirn opake sti pravda BoZja, pa i opet dolazi do izrai.aja velidini i slava lava bozJa. Drugr-l svrhu: sreiu dovjeka neie Bog postiii kod opakoga, J.eJje ta svrha vazda uvjetna: ako dovjek lioZe, moZe biti^sretin. dgyj:t.sam sebi neie dobro, ni Bog ga neie na dobro siliti, l\" postuia Jer dovjedjuslobodnuvoliu.

70

BOZTA PROVIDNOST

I PRIRODNI

ZAKONI

Sisurno ste vei vidjeli sliku koja prikazuje Boga kako u rrci dr\l zemaljsku kuglu. Slika hoie osjetnim nadinom prikazati iiigu kojom Bog uzdtlava svijet i njim upravlja. Tu BoZju brigu )ou?*o promisao ili providnost BoZja. Bog uzdriava svijet, znadi: Bog dini da svijet stoji dokle je niemu drago. Sveto pismo udi ovu istinu gotovo na svakoj strani. Osobito je lijepo izlaLe sv. Pavao Atenjanima na Areopagu: ,Bog koji je stvorio svijet i sve 5to je u njemu, On kao gospodar ncbi i zemlje... daje svima Zivot i disanje i sve... u Njemu Zivimo i midemo se i jesmo...u (Dap 17,24.25.28\. Prirodna nam spoznaja kaZe da za uzdr?avanje svijeta treba onoliko sila koliko i za samo stvaranje. UzdrZavaoje je zapra1o trajno stvaranje. Cim bi Bog ustegnuo svoju ruku, svijet bi propao u niSta. Dogodilo bi se slidno kao Sto pada kugla, kada se prereZeuZe na kom je visjela, ili kako se gasi elektridno svjetlo dim prestane strujati struja. Bog uzdrZava svijet prirodnim zakonima koje je stvorio i kojima upravlja po svojoj mudrosti. I prirodni su zakoni sasvim ovisni o Bogu, a nije Bog zavisan o njima. Bog moie udiniti kad Ga je volja neSto i mimo njih, a da njihova vrijednost u redovnom razvoju ne gubi na snazi. Tim se prirodni zakoni nimalo ne mijenjaju, niti se zbiva Sto protiv njih. Tako je Bog mimo prirodnih zakona stvorio svijet, jer tada prirodnih zakona joi uopie nije bilo. A otkada postoji svijet i prirodni zakoni u njemu, Bog mimo njih kroz sva vremena izvodi izvanredne udinke ili dudesa.Kako je u vlasti BoZjoj da je mogao postaviti prirodne zakone, tako je u Njegovoj vlasti i to da od vremena do vremena udini koje djelo i mimo njih. Priroda lijedi bolesti, ali to biva postepeno, s vremenom. A Isus je izlijedio slijepa od t'oetenjanajedanput. Petar i Ivan, apostoli, izlijedili su hroma od poroda u tili das rijedima: ustani i hodi. Po prirodnom zakonu dovjek ne moZe hodati po vodi nego potone. Za sebe i za PeIra je Isus udinio izrlzetak, pa su obojica hodali po vodi a da nisu potonuli. Po prirodnom zakonu ne mogu dva tijela u isto vri.icme biti na istom mjestu. I tu je Spasitelj udinio izuzetak kad jc kroz zatvorena vrata do5aok apostolima, Upravo zato, jer Bog nije zavisan o prirodnim zakonima, opravdane su i korisne na5e molitve. Kad mi molimo Boga da nama udini ne5to izvanredno,a to je pametno i du5i naSoi za spasenie korisno, razum na5 ne vidi poteikoie za5to natn to Bog ne bi mogao udiniti? Kako Bog moZe bolest dopustiti, za5to je ne bi mogao i ukloniti? Kaks moie smriu iivot razoriti, zaito ga ne bi uskrsnuiem mogao i uspostaviti? Kad je mogao udiniti, da razmjerno malo zrnja, Sto se prigodom sjetve baci u zcmliu, donese obilnu Zetvu, za5to ne bi i vei gotove hljebove mogao unrno.

7l

Ziti Iako da imade obilno hrane znatno veii broj ljudi nego to obidno biva, kao Sto se dogodilo kad je Isus u pustinji s 5 hljebovai2 ribe nahranio preko 5000ljudi? Iz svegaovoga slijedi jasno da je fatalizam ili vjera u usud posvema krivi nazor. Usud zami5ljaju kao neku slijepu, ali neumoljivu silu, koja unaprijed i nepromjenljivo odreduje dogadaje u svijetu i Zivotu. Sve se, vele, Sto god biva, dogaila bezuslovno nuino. Protiv ove i slidnih zabluda ustaje odludno Objava kad kaZe: "Bog mijenja vremena i dobe, uni5iava kraljevstva i podi Ze ih; On daie rnudrost mudrima i znanje razumnima. (Dan 2, 2l).Bog je, koji dini u vama, da hoiete i izvr5ite po svojoj voljin (Flp 2, 13). Dostojan si, Gospodine i BoZe naS, da primiS slavu i dast i silu, jer si ti stvorio sve i po Tvojoj volji sve bivstvuje i stvoreno je. (Okr 4, 11).

BOZJA PROVIDNOST I EOVJEK Kad je kuia sagraelena,nju treba uzdrLavati i njom upravljati. Inade (e za kratko vrijeme od nje postati ruSevina. Za pravilan razvitak svijeta i svega Sto je u svijetu treba svijet uzdrlavati i njime upravljati. Boi.je uzdri.avanje svijeta dini da svijet stoji do BoZje volje. A uprava BoZja svijetom znati. Bog skrbi za sve, redi i ravna sve kako je njemu drago. Bog se brine za svijet kao najbolji otacza obitelj i svoju kuiu. A kako se Bog brine za svijet? Biljkama daie kiSu i sunce. Pod uplivom vlage i topline biljke rastu, mnoZe se i donose plod svaka po svojoj vrsti. Bezbroj je biljaka na zemlji, nijednu nije Bog zaboravio! Svaka nosi u sebi nagon kojim si trali i raspoznaje hranu. Narav je upuiuje kako da se duva od neprijatelja i potraZi sigurno skloni5te. Jedne Zivotinje, a to su ptice selice, traZe preko zime boravak u toplijim krajevima. Druge, koje i preko zime ostaju u istom kraju, dobivaju toplije krzno i toplije perje. Koliko imade raznovrsnih kukaca, pa i veiih Zivotinja, koje se pred zimu zavla(e u zemlju i spavaju zimski san, dok ih opet ne probudi toplo proljetno sunce koje daje novi Zivot i novu Zivotnu radost. >Pogeldajtena ptice nebeske, kako niti siju niti Zanju, niti sabiraju u Zitnice, pa ih Otac vaS nebeski hrani. pogledajte ljiljane u polju, kako rastu, ne trude se niti predu; a kaZem vam da se nije ni Salomon u svoi slavi svoioi obukao kao jedan od njih" (Mt 6, 26-29). ^ _..29 doyjeka se Bog napose brine, jer je dovjek ljubimac EozJr. Covjeka je postavio gospodarom svega Sto god postoji na LJudima je rekao Bog: >Rastite i mnoZite se, i napunite :"tJ:l". zemlJu, i podloZite si je, i budite gospodari ribama morsj,Ne boj se, Marijo! jer si naSla milost u Boga. Evo zadet ie5 i rodit ieS sina, i nadjeni mu ime Isus< (Lk 1, 30-31). Sv. Josip, ne znajuii za tajnu utjelovljenja, htjede I\{ariju otpustiti. Tada se i njemu u snu javi andeo, pa ga poudi: >Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Marije, jer ono Sto se u Njoj zadelo od Duha je Svetogau(Mt 1, 20).Kod rodenja Isusova javi se anileo pastirima: >Ne bojte se, jer gle, javljam vam veliku radost koja ie biti svemu narodu; jer vam se danas rodio Spasitelj koji je Krist Gospodin" (Lk 2, I0-ll). K ovomu se anclelu pridr-uZi mnoStvo nebeske vojske hvaleii Boga i govoreii: ,Slava Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima dobre volje" tt,k 2, 13-14). Andeo se kasnije javlja mudracima s istoka. Isusa tje5i u smrtnoj muci. Otvara kamen s groba Isusova i prikazuje sL Zenamakoje su doSle na grob Isusov. Tko bi, konadno, izbrojao sva mjesta Svetoga pisma gdje se spominju andeli, i sve njihove uzvi5ene usluge Sto su ih kao vjesnici BoZji udinili za na5e dobro! Antleli su stvoreni prije dovjeka. To slijedi iz Svetog pispodetku svori Bog nebo i zemlju< (1 Mojs 1, l). ma koje veli: "U Najprije je, dakle, Bog stvorio anelele i mjesto njihova stano vanja, a onda tek zemlju i njezine stanovnike - ljude. Sveto pismo govori o legijama i vojskama anctela. Io znadi da ih ima nebrojeno mnogo. Razliditi nazivi anttela u Objavi odituju da se anileli razlikuju meelu sobom svojim savrSenstvima. Na temelju Svetoga pisma brojimo devet antleoskih korova: Andeli, Ar\andeli, Sile, Moii, Gospodstva, Knezovi, Prijestolja, Kerubi i Serafi. Trojicu anclela spominje Sveto pismo poimence: Mihajla, dije ime znadi: tko je kao Bog; Gabriela, Sto znadi: snaga BoZja, i Rafaela,Sto znadi: Bog lijedi. Kad mi ljudi hoiemo predstaviti antlela u osjetnom obliku, onda ga predstavljamo kao lijepa i neduZna mladiia s krilima na ledima. Za5to tako? Jer je lijepi i neduZni mladii u ditavoj osjetnoj prirodi najpodesnije biie da izrazi ljepotu i velidinu aniteoskoga duha. Iirila pali hoie izraziti brzinu kretanja kojom se andeo u tili das spuita na zemlju i sa zemlje opet diZe na nebo. Sto mi ljudi vi5e podvrgavamo svoje tijelo du5i i duhovnije Zivimo, to smo slidniji anatelima i prema tome lak5e shvaiamo anelele. i6

ANDELI

CUVARI

Kad je Bog stvorio anctele, svi su bili dobri i sretni i prekrasnim darovima nadareni. Kao disti duhovi aniteli su po svojoj naravi vi5i i savrSeniji od dovjeka. To slijedi jasno iz Svetoga pisma i iz ditave Usmene predaje. Opet andeli su daleko iza Boga, pa nisu ni sveznaju(i ni svemoguii. Sami po sebi ne znaju tajna ljudskih srdaca. Ne mogu proricati, tj. sigurno i todno navije5tati buduie, slobodne dogatlaje. Ne mogu ni dudesa diniti. Znanje tajna ljudskih srdaca, jasna i sigurna spoznaja buduiih slobodnih dogatlaja te moi izvoditi djela mimo naravnih zakona, to su savrSenosti koje pripadaju samo Bogu, a stvorovima samo onda kad im to Bog saopii. I antlele je Bog odredio za svrhunaravno blaZenstvo. To je izvanredni BoZji dar koji su antleli mogli prihvatiti, ali ga i odbiti. Bog ih je stavio na kuSnju. Jedni se ku5nju izdrZali, ostali Bogu vjerni i za nagradu dobili blaieno gledanje Boga kroz svu vjednost. Drugi su se pobunili protiv Boga, otpali od Boga pa su zakaznu badeni u pakao. U demu je ku5nja sastojala te5ko je reii, jer Sveto pismo o tome ne govori. Mnogi Sveti oci misle da im je Bog otkrio tajnu utjelovljenja Sina BoZjega i traZio od njih da boZansku dast iskazuju Sinu BoZjemu i kao dovjeku. Mnogo ih je bilo koji su uskratili posluh i digli se protiv Boga. Odmetnike je vodio Lucifer, a vjerne Bogu arkantleo Mihael. Knjiga otkrivenja opisuje dogadaj ovako: >I posta rat na nebu. Mihael i andeli njegovi da ratuju sa zmajem. I zmaj ratova i andeli njegovi" (12,7). U borbi nadvlada Mihael s dobrim anttelima zle anatele ili odmetnike. Vjerne je andele nagradio Bog vjednim blaZenstvom da uvijek gledaiu i uZivaiu Boga. Kad je Spasitelj govorio o sablazni djece, tada je naglasio i ovu veliku misao: >Gledajte da ne prezrete jednoga od ovih malenih, jer vam kaZem: andeli njihovi gledaju uvijek lice Oca moga koji je na nebesima" (Mt 18, l0). Nevjerne je Bog kaznio mukama paklenim. Sv Petar veli: po5tedio ni analeld, "Bog nije koji sagrije5iSe,nego ih strovali u pakao, u tamnu tamnicu, i predade ih da se duvaju za sud. (2Petr 2,4). Vjerni se analeli zovu u Svetorn pismu: nebeski, Gospodnji i BoZji. Dobri nas andeli ljube, durvaju nam du5u i tijelo, mole se za nas i opominju nas na dobro, pa se zato i zovu andeli duI'ari. Sveto pismo nas udi: je svojim zapovjedio Bog "Anatelima za tebe da te duvaju na svim putovima tvojim< (ps 90, 1l). >Evo ja Saljem antlela svojega pred tobom da te duva na putu, i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravioo (2 Mojs 23, 20). Kad

77

se andeo Rafael otkrio Tobiji, rede Tobiji meclu ostalim: nKad si se molio sa suzama i pokapao mrtve i ostavljao objed i sakrivao obdan mrtve u kuii svojoj i obnoi ih pokapao, ja sam prinosio molitvu tvoju Gospodun(Tob 12,12). Nauka je svete Crkve da svaki dovjek ima svoga anclela duvara. Rimski katekizam ima lijepu prispodobu: Kao Sto zernaljski roditelji daju djeci duvare i pomoinike kad djeca idu na teZak i opasan put, da duvaju djecu, tako je i nebeski roditelj, Gospod Bog, dao svima nama, koji putujemo u nebesku domo vinu, za duvara analele,dijom iemo brigorn sve neprijateljske zapreke svladati i napadaje odbiti te tako sretno prispjeti u nebo. Svetkovinu svih anitela duvara obdrLava Crkva 2. listo' pada. NaSa je duZnost Stovati anclele duvare, a napose 5tovati svoga anttela duvara, slu5ati ga i zahvaini mu biti. Kad bismo pitali svoju savjest kako smo dosada slijedili upute i savjete svoga antlela duvara, Sto bi nam savjest odgovorila? Na podrudju umovanja smo sigurno cijenili svoga anclela duvara. A kad je u Zivotu trebalo posluiati anilela duvara, pa paziti na bradnu vjernost, duvati distoiu, paziti na jezik, ne dirati u tuCtepo5tenje, zar ne da suro se mnogo puta vladali kao da i ne znamo za andela duvara. Zapamtimo dobro opomenu svete Crkve: uAncleoje tai koji nam kaZe pravi put u rajn.

NEEISTI DUHOVI Otpali su ancieli nazrrani: zli duhovi, nedisti duhovi, zli ancleli, demoni ili davoli. Zli duhovi napastuju nas iz zlobe i zavisti da nas zavedu na grijeh, te rinu u vjednu propast. Davao je zaveo na grijeh prve ljude u raju zemaljskom. I kako lukavo! Pitao je Evo: vam je Bog zapovjedio da "Zaito ne jedete sa svakoga drveta u raju? A Lena mu odgovori: ,Sa svakoga drveta 5to je u raju smijemo jesti, ali od ploda drveta koje je u sredini raja, zapovjedio nam je Bog da ne jedemo i da ga ne diramo, jer bismo umrli. A zmija (davao) rede Zeni: Nipo5to neiete umrijeti. Zna, naime, Bog da ie vam se u onaj dan, kad budete jeli s njega, otvoriti odi, i bit iete kao bogovi, znajuci dobro i zlo". (1 Mojs 3, l-5). Zena luzme zabranieno voie. Sama je jela i dala muZu. Eto na svijet istodnoga grijeha! Judina izdaja Sina BoZjega, najodvratnije djelo Sto je ikada udinjeno na zemlji, plod je i posljedica davolske zlobe. >Davao je stavio u srce Jude, sina Sianunova iz Karjota, odluku da Isusa izda,, (Iv 13,2).

78

I samosa je Spasitelja davao napastovao. Citamo u Svetonl u pustinju da ga kuSa clavao< oit1nr.r' i,taaa odvede Duh lsusa I t t t tl , t ) . Sve je ovo imao pred odima sv. Petar pa je odinski upo' Toravaoprve kr5iane: ,Budite trijezni i pazite, jer protivnik vaS, ,luu"o, kio riduii lav hoda i ttai\ koga da proZdre" (1 Petr 5, 8). Isus Krist je odludno odbio clavolovo napastovanje kad mu je rekao: nOdlazi sotono jer je pisano: Gospodintr se Bogu svomu klaniai i Njemu jedinomu sluZi". Sveto pismo nadodaje: "Tada Ga ostavi clavao,i gle, andeli pristupiSe te su mu sluZili., (Mt 4, 10-11). Isusov postupak s tlavlom je prekrasan primjer nama kako se treba vladati kad clavao napastuje. Na pitanje kako nam se treba braniti od davolske napasti, odgovara Sveta Crkva: uTreba se moliti Bogu i napasti na grijeh od sebe postojano odbijatiu. Meilutim alavao ne moZe nikoga protiv njegove volje navesti na grijeh. Mogu biti clavolske napasti ne znam kako lukave i iestoke, dok nema svojevoljnog pristanka na napast nema gri ieha. StoviSe,Sto su napasti ve6e, a mi im se s milosti BoZjom odupremo, to imamo vi5e zasluga pred Bogom. Lako je biti dobar i Bogu vjeran dok nema napasti. Velidina se ljudske duSe vidi u borbi, u postojanom odbijanju napasti. S BoZjim dopu5tenjem moZe davao Skoditi tijelu i imovini dovjeka. Zoran primjer imamo u Starom zavjetu kod poboZnoga Joba. Davao mu je uni5tio svu imovinu i djecu. Konadno udario gubom samoga Joba tako da su ga ukuiani iznijeli na smetiSte,edje je crijepom strugao gubu sa tijela. Nedisti duh moZe uii u dovjeka pa ga opsjesti i zagospodariti njime tako da se udovima dovjedjim sluZi kao svojima. Takvi se ljudi zovu bjesomudnici ili opsjednuti. U Svetom pismu Staroga zavjeta nalazimo mnogo primjera opsjednutih ljudi. Spasitelj je u svoje vrijeme desto izgonio nediste duhove iz ljudi. je u zbornici dovjek koga je opsjeo nedisti duh. I zaprijeti "Bio mu Isus govoreii: Umukni i izidi iz njega. I oborivdi ga nedisti duh na sredinu, izide iz njega, i niSta mu ne naudi (Lk 4, 33 i 35). Drugom zgodom srete fsusa "neki dovjek u kom su bili ctavli, i nije se odavna obladio u haljine, i nije Zivio u kuii nego u grobovima. Kad vidje Isusa, pripade k Njemu i povikav5i iza glasa rede: osto ja imam s Tobom Isuse, Sine Boga Svevi5njega? Molim Te, ne mudi melu Ovoga su dovjeka ilavtlako mueiii-da su ga ukuiani stavljali u verige i u klade i duvali ga, ali on izlomi okove, a davao ga tjerao po pustim mjestima,r (Lk 8, 28-29). I u naie doba ima opsjednutih ljudi, ali manje nego nekada. Kako je nekada Spasitelj izgonio nediste duhove iz ljudi, tako dini i danas katolidka Crkva. U Crkvi postoji i posebni red zaklinjada ili eksorcista. Ne smije se svaki svecenik sluZiti vla5iu

79

zaklinjada nego samo onaj komu to povjeri biskup. A prije nego odredeni svecenik podne djelo zaklinjanja, treba da se na to pripravi osobito postom i molitvom. Ima Crkva i drugo sredstvo za tjeranje nedistoga duha i spredavanje njegova upliva, a to je blagoslovljena voda. Skropimo rado blagoslovljenom vG. dom sebe i svoje domove, jer se voda blagoslivlje da "odgoni davle i klania bolestiI lede (Bog): Nadinimo dwjeka na sliku i priliku svoju koji ie biti gospodarod riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od ciie. le zemlje. I stvori Bog dovjeka na sliku svoju, na sliku Boiju stvo rio ga, mu5kg i Zensko stvori ih" (1 Mojs l, 26-27). Sveto pismo opisuje i -nadinkak9le Bog stvorio prvoga dovjeka. ,Napravi dakIe Gospod Bog dovjeka od gliba zemaljskoga i nadahnu mu u lice clah Zivotni, i posta dovjeka Ziv" (l Mojs 2, 7). Opisuje se i nadin kako je stvorena prva Zena: sagradi Gospod Bog od rebra, koje uze Adamu, Zenu i dovede"Ije k Adamu" (l Mojs 2, 22). prlvi Eovjek dobi ime Adam Sto znadi dovjek od zemlje, a prva'Zena ime Eva Sto znadi majka svih Zivih. Svetoga pisma jasno siijedi da prije Adama nije bilo dovjeka koji bi obratilvao zemlju. "t ne tiijaSe dovjeka koji bi obrailivao zemljun (l Mojs 2, 5). prema tome se punim prauom zoveAdam prvim dovjekom na zemlji. Da je dovjek-posebnbvaZno orce na zemlJi r kruna svega postoji na zemlji, vidi se iz toga Sto prije stvarani-a.dovjeka savjetovao sdnr sa sobom, d'ok je :tOd njih se razdijeliSe narodi po zemlji poslije potopa< (1 Mojs 10, 32). Sveti Pavao narodito istide: "On (Bog) je udinio da od jednoga (dovjeka) sav ljudski rod stanuje po svemu licu zemaljskomu( (Dap l7,26). Za du5u pravoga dovjeka veli Sveto pismo da ju je Bog stvorio vei gotovom tijelu. >Napravi, dakle, Gospod Bog dovjeka od gliba zemaljskbg i nadahnu mu u lice dah Zivotni, i posta dovjek Ziv" (1 Mojs 2,7). Tako udi Sveto pismo i uopie za dovjeka. >I vratit ie se prah (tijelo) u zemliu svoju, odakle bijaSe,a duh ce se vratiti k Bogu koji ga je daou (Prop 12,7). Na temelju Svetoga pisma ude bogoslovi po Skolama i propovjednici propovijedaju u crkvama da sAm Bog neposredno stvara du5u svakomu dovjeku onim dasom kad od roditelja primi tijelo. Tu je vjeru oditovala i majka braie Makabejaca kad je poudavala djecu: >Nijesam vam ja dala duh i du5u i Zivot... nego Stvoritelj svijeta... On ie vam i opet milosrdno vratiti duh i Zivot" (2 Mkb 7,22-23). Bilo je vei krivih nauka koje su udile da djedja duSa nastaje od roditeljske duSe- Predstavnici titr kriviir nauka zami5ljali

86

jedna dest rodi su du5u kao ne5to tvarna,Sto ima desti, pa bi se i od te destice nadjeteta odijelila, prigodom zade(a du5e ieliske stala bi djedja du5a. To je sasvim krivo. DuSa je duhovno i jedno stavno , a ne sloZenobiie. Prema tome nema dijelova koji bi se moeli odijeliti jedan od drugoga. I zato gdje je duSa, tu ie ona ciiela. I kad nastaje, cijela nastaje i sasvim nastaie' Ne moZe,dakl,e, du5a imati Svoj uzrok u roditeljima, niti u bilo kojem stvorenom biiu, nego samo u Bogu, koji svaku pojedinu duiu stvara oosebno i to onda kad je ulijeva od roditelja zatetom tijelu. Po' iom je du5a biie razlidito od tijela, ne tvarno, vei duhovno. Po nioi istom postaje tijelo Zivim. A kad se du5a odijeli od tijela, nlstalo je iivoga dovjeka, preostala je samo le5ina koja se pokapa u zemlju, da se u zemlji rastvori i postane opet zemljom od koje je i uzeta. Mnogoga je vei od vas mudilo pitanje kako je to moguie da je od jednoga para potekao sav ljudski rod koji danas broji skoro 3 i pol milijarde ljudi. Kako su se metlu prvim ljudima sklapale Zenidbe?Kod prve Adamove djece sklapale su se Zenidbe izmetlu braie i sestara.Ali Sto su se ljudi vi5e mnoZili, to su se i Zenidbe sklapale mectu osobama koje su bile dalje od roda. Naravni naime zakon zazire od Zenidbe mealu osobama koje su blizu u rodu. Razlog je taj sto su osjeiaji ljubavi redovito veci i jadi metlu stianim osobama nego medu rodacima, a djeca su iz Zenidbe u rodu nerijetko i tjelesno i du5evno deformirana. U podetku je Bog udinio iztnetak, i dopustio Zenidbu u blizom rodu. Kasnije, kad su se vei ljudi umnoZili, stavljali su zapreke i narar ni i objavljeni BoZji zakon pa su upuiivali ireka se kod Zenidbe ide 5to dalje od roda. U vidu naravnog i objavljenoga BoZjegazakona postupa i Crkva pa stavlja zapreke do 3. koljena pobodneloze krvnoga srodstva. To znadi: unuci izmeelubrata i sestre se ne mogu uzeti bez posebnog dopu5tenja crkvene vlasti. Razlog je pak, zaStoje Bog postavio taj priodni zakon i dodao mu tolike objav. ljene zakone,da se u Zenidbi ide Sto dalje od roda - veli sv. Toma Akvinac - da se ljubav ra5iri meelu Sto viSe ljudi. Svakom se naime Zenidbom stidu nova poznanstva, novo prijateljstvo. Tako se neprestano Siri i jada ljubav koja je kraljica svih kreposti. Lju bav je od Boga do5la na zemlju, a svrha joj je olakSavati ljudima Zivot na zemlji i privoditi ljude k Bogu.

SAMOSTALNOST

ZENE

Jedno je od vaZnijih i teZih pitanja naSegavremena pitanje satnostalnostiZene.Zena se nastoji osloboditi ispod vlasti muZa i hoie u svemu biti jednaka muZu. O tom pitanju raspravljaju u pr-

87

vom redu same Zene,ali i mu5karci' To pitanje 2anima lijednike. pravnike i drZavnike.U nj se mije5aju zvaui i nezvani. Svi i svaki hoie biti mjerodavan. Svaki nastoji da njegova rijed bude posljednja u tom za ljudsko druStvo prevaZnompitanju. Katolidka Crkva nikomu ne brani da se bavi tim pitanjem. Stovi5e, Crkva Zeli i poziva sve ozbiljne i dobronamjerne ljude neka svaki sa svoga stanovi5ta doprinese, koliko je viSe moguie, da se Zeni odredi i dade polo1aj koji joj pripada. Ali, jer je ovo pitanje po svoj naravi vjersko-iudoredno pitanje, prvrr i glavnu rije6 ima kazati Crkva, a onda tek predstavnici svjetovnih zvanja. Crkva ide na izvor i promatra muZa i Zenu kod samoga stvaranja. Crkva proudava Sto je stvarno ustanovio Gospod Bog, ka. kav odnos postoji izmedu muZa i Zene po volji Stvoriteljevoj. To je mjerodavno, a ne puste Zelje,nidim obrazloZene,ovoga ili onoga dovjeka, ove ili one druStvenestruje. Bog je rekao: nNije dobro da je dovjek sam. Nadinimo mu druZicu, slidnu njemu. I nadini Bog Zenu< (1 Mojs 2). Najprije je stvoren muZ, a onda lena. "Nije muZ od Zene,nego Zena od muZa. Nije muZ stvoren radi Zene,nego Zena radi mutau (1 Kor 11,8-9). Mu$karac je redovito tjelesno razvijeniji, jadi i otporniji. Pridoda ga je odredila na teLe i opasnije poslove izvan kuie. MuSkarac je poljodjelac. On vadi ugljen i Leljezo iz rudnika. Krdi Sume i su5i modvare. Gradi kuie, mostove, Zeljeznice. I umno je desto muSkarac jadi od Zene. Tomu je svjedokom ditava povijest. Zato mu sama priroda odretluje poloZaj gospodara u obitelji. Tu istu misao naglaSuje Sveto pismo kad kaZe da je nmuZ glava Zenk (1Kor 11,3). Zena je obidno tjelesno slabija, njeZnija. Po prirodi odredle' na za sitne kuine poslove. Kod nje je viSe razvijeno srce, osjeiaj' ni Zivot. S imovinom, Sto ju je mui donio kuii, ona rasporettuje po kuii. Njezin je prvi poziv materinstvo i sve Sto je u vezi s materinstvom. Njezina je poglavita Zivotna zada(a da bude djeci dobra majka, kuii briZna domaiica, a muZu strpljiva i vjerna pomoinica i druZica. Neumjesno je pitanje tko je veii i zasluZniji za liudsko druStvo. Mu5karac je velik i zasluLanu vidu svoje naravi, a Zena opet kad je promatramo u Zenskom djelokrugu. Velidina muSkarca ne gleda se sa stanovi5ta Zenskih posala, a ni Zena se ne smije suditi sa stanovi5ta mu5karadkoga djelokruga. Veii ie biti muikarac Sto se vi5e razvio u svom pozivu, a i.ena ie biti veia i zasluZniia Sto je vi3e odgovorila svom, Zenskom pozivu. Nije dasno za muSkarca kad mu se kaie da je Zenska u mu5kom obliku, ali ni za Zensku kad je se nazove mu5karadom. Konadno, ni svijet ne bi mogao postojati sa samim mu5karcima, a bez iena, ali ni sa samim Zenamabez mu5karaca.Ako se gdje mu5karci moraju baviti Zenskim poslovima, a Zene mu5kim poslovima, i to je od nuZde,

8E

a nipo5to nije to poZeljno, a ioS manje idealno. Mu5karac ne mo ie zimijeniti Zensku u Zenskim poslovima kao ni Zena mu5karca ,r muSkim Poslovima. Sad sudite sami! Ako je naravni zakon,koji je prvi i najsvedii od svih zakona, oznadio ovako ogromnu razliku izmedu mu5kirca i iene, zar nije onda smiieSno kad ijudi hoie postiii pcsvemainiu jednakost i od Zene udiniti mu5karca? Potpune jedirakosti nema i ne moZe biti, ier ie ne pozna ni sada5njost ni proSlost, ni raztJlJfni vjera. Kr5ianstvo je izdiglo vrijednost, veliiinu Zene kad je na temelju Svetoga pisma postavilo nauk da ie lena druZica a ne ro' binia. Ono duva i budno bdi.ie nad dostojanstvom Zene.Nijedna vieia na svijetu ne Stiti Zenu toliko koliko kr5ianstvo, a medu kiSianskim vjeroispovijestima niJedna ne cijeni Zenu toliko kolilio katolidka vjera. Iako su katolidki iudoredni zakoni strogi ta srrogost samo koristi Zer-ri.Kad bi se Po jednom dovjeku dode grijeh na svijet i po grijehu smrt, i tako smrt prijede na sve ljude, jer sur svi sagrijeSili. . . Kao Sto po grijehu jednoga doGleosuclenje na sve ljude, lako i po pravdi jednoga na sve ljude opravdanje Zivotan (Rim 5, -2 i 18). Kako je po Kristu do5lo svima ljudima spasenje,tako je i po Adamu grijeh pre5ao na sve ljude. Usmena predaja udi isto. Sv. Augustin u borbi protiv krive vjeraca iznosi todno tu nauku Svetih otaca i svega kr5ianskoga svijeta. nTko poride istodni grijeh - istide sv. Augustin - taj kuSapotkopati same temelje kr5ianske vjere". U istodnom je grijehu izvor svim du5evnim i tielesnim nevoljama Sto nas biju u Zivotu; tamo je korijsn jadima i suzama koje nas prate od kolijevke do groba. /

Razum i objava o Bogu

97

BEZGRESNO

ZAEEEE'

Isus Krist je Otkupitelj i Spasitelj sviju ljudi, jer svi ljudi i spasenja, buduii da su svi u prvom dovjetrebaju otkupljenja ku, Adamu, sagrije5ili. Svi dolazimo na svijet optereieni prarG diteljskim ili istodnim grijehom. On se prenosi na potomke pri' rodnim rattanjem tako da ga dijete prima vei u samom svom za(eds, tj. onaj das kad se spaja tijelo i duia te nastane dovjek. Tko god, dakle, dolazi na svijet redovitim ili prirodnim putem, po mu5karcu i Zeni, dolazi okaljen istodnim grijehom. Izuzetak je samo Isus Krist i BlaZena Djevica Marija. Isus Krist je Bog i dovjek. Doiao je na svijet ne prirodnim raclanjem kao druga djeca, jer nije za(et po nuSkalcu i Zeni, nego je zatet od BlaZene Djevice Marije po Duhu Svetom. Svemoi je BoZja udinila da Marija zadne Isusa bez sudjelovanja muia, da je postala Majkom i ujedno ostala Djevicom. Buduii da Isus nije zadet naravrrim putem, to na Nj nije pre5ao ni istodni grijeh. BlaLena Djevica Marija je naravni potomak Adamov. Ona ima oca i majku na zemlji. Za(eta je i rcdena od muZa i Lene kao i druga djeca. Prema tome je trebao i na Nju prijeii istodni grijeh. Medutim je kod Nje Bog udinio izuzetak radi dostojan' itv-a materinstva BoZjega. Bog je Nju jedinu, kao Majku Sina BoLjega, izuzeo od svih smrlnika i od prvoga dasa Njezina za(e(a saduvio Ju je distu od svake ljage istoinoga grijeha. Ne m9-ze se naime sloZiti s dostojanstvom majdinstva BoZjega, da X4ajka Bo?,ja, koja ima roditi sam izvor svetosti - Sina BoZjega, bude pa i samo jeclan das okaljana bilo kakvim, pa i samim istodnim grijehom. Nije, dakle, na du5i Njezinoj bilo nikada nikakvoga osobnoga grijeha, a jednako ni istodnoga ili nasljednoga grijeha. Drugim rijedima: od prvoga je dasa svoga zadeia Majka BoZja bila u posvetnoj milosti, a kasnije primila sve milosti u najveioj mjeri, Sto ih dovjek uopie moZe prirniti, da tako bude dostojna roditi Sina BoZjega. O Majci BoZjoj pjeva sveta Crkva: >Sva si lijepa, o Marijo, i ljage istodnoga grijeha nema na Tebi!< Blagdan Bezgre5nog Za(e(a llajke Boije slavimo 8. XII. Istodni grijeh je tolika ljaga na du5i da ni s njim samim dovjek ne moZe u nebo. To znadi da ni mala djeca koja umru bez krsta, maliar nemaju na du5i drugoga grijeha nego samo istodni grijeh, ipak ne mogu u nebo. Ona se nalaze na drugom svijetu na posebnom mjestu gdje doduSe ne t-rpe nikakvih muka, ali ni ne gledaju Boga Sto je za ljudsku narav veliki manjak. Ta djeca imaju samo prirodno zadovoljstvo. Ali mogao bi tko pitaii: A kako su se ljudi distili od istodnoga grijeha i prema tome spasavali prije Krista, kad jo5 nije bilo sv. Krista na kojem se po ustanovi BoZjoj ima opra5tati istodni grijeh? Odraslim se ljudima, koji su kod razuma, opra5tao

98

istodni grijeh kao i drugi grijesi tako da su se iz ljubavi prema Bogu kajali za sve grijehe pa prema tomu i za istodni. To je savr5ena ljubav prema Bogu koja uni5tava sve grijelte pa prema tomu i istodni grijeh. Meiiutim, postojao je i Sakrament prirodnoga zakona. Sveti oci drZe da su taj Sakrameni mogli podjelji yati sami roditelji svojoj djeci, a udinak je bio kao kod naiega svetoga Krsta. Po ovom su se Sakramentu spasavala djeca koja su umirala prije uporabe razurrra, prema tome je moguinost diSienja od grijeha postojala i prije Krista, samo Sto diste duSe lisu dolazile odmah u nebo nego su dekale u pretpaklu dok Krist uskrsne i uzade na nebo, cla onda i one s Njim zajedno potlu na nebo. Sveta Crkva stavlja toplo na srce roditeljima i svima oni' ma, liojima je povjerena skrb za djecu od nairanije mladosti, da se pobrinu te se djeca Sto prije pokrste. Ako je bojazan da bi clijete moglo prije umrijeti nego dospije u crkvu da ga sveienik hrsti, tada ga smije krstiti svaki dovjek. To je krst nuZde. Svaki, clakle, od ukuiana moZe uzeti vode kojorrr polije dijete po glavi i u isto vrijeme izgovara rijedi: >Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Kr5tenjem se dijetetu pribavlja nebo, ali i obilje n.iilosti koju je omoguiio krStenje djeteta.

ZLOCAISTOENOGAGRtrJEHA Bog je stvorio dovjeka za vrhunaravno blaZenstvo. Po odreclbi je BoZjoj prvi dovjek, a iza njega i svi drrrgi ljudi, nakon ovosa Zivota imao doii u nebo gdje bi bio blaien kroz svu l.leinost. Sveto pismo opisuje blaZeni Zivot u nebu ovako: ,Sto oko ne vidje, i uho ne du, i u srce dovjedje ne uile, ono pripravi Bog onima koji ga ljuben (l Kor 2, 9). Da uzmogne postiii vrhunaravnu svrhu, dobio je prvi dovieli od Boga vrhunaravno sredstvo - posvetnu milost. po ovom ic bo2anskom daru postao slidan Bogu - iivio je nadnaravnirn je pravedan i mio Bogu, bio je d_ijete BoZje, a kao .zrYolom, bio baitinu je dobio pravo na nebo. Mectutim se prvi dovjek, Adam, zaboratio i sagrije5io istoinim grijehom. Grijehom je izgubio posvetnu milost i sve mimoriaravne darove. Nakon pada je postao neprijatelj BoZji, a u vlasti su mu ostali samo naravni tielesni darovi i naravne duSevnc sposobnosti. Stovi5e, nakon isfoinoga je grijeha i sama narav bila ranjena. Tako je dovjek postao neJposoban da postigne odreclenu svrhu: blaZeni Zivot u nebu.

99

Svojim naravskim moiima ne moZe dovjek sam sebi po vratiti nadnaravni du5evni Zivot Sto ga je imao po posvetnoj milosti, jednako kao Sto ni mrtvac ne moZe sam sebe oZivjeti. Zato je umno rekao sv. Augustin: "Ljudi su mogli sebe prodati, ali se nisu mogli otkupitiu. Ljudska su, naime, dobra djela sama po sebi konadne vrijednosti, ona su ogranidena ba5 tako kao Sto je ograniden i sam dovjek i sve Sto dovjek radi. Uvreda je pat Boga, Sto ju je Adam nanio Bogu istodnim griiehom, besko nadna, neizmjerna, ne dodu5e u koliko je din ljudski, nego jer taj din ljudski vrijeda neizmjeruo velidansrvo BoZje. Prema tome nema razmjera izmeclu ljudskih dobrih djela koja su ogranidena i uvrede Bogu nanesene,koja je neogranidena. Uvreda je to veia Sto je dasnija osoba kojoj je uvreda nanesena.Dijete je nadinilo veiu uvredu kad je uvrijedilo starca nego kad je uvrijedilo svoga vr5njaka. JoS je veia uvreda uvrijediti oca ili majku. A neizmjerna je uvreda uvrijediti Boga, jer dast BoZja nadilazi svaku mjeru i svaku granicu. Da bismo mogli dobrim djelima potpuno zadovoljiti neizmjerno BoZje velidanstvo i tako potpuno ispraviti uvredu, trebalo bi da je i zado voljitina ljudska neizmjerne vrijednosti. Ali zadovolj5tina ljudska ovisi o osobi koja je prinosi. Buduii pak da je dovjek, kao i svaki drugi stvor, ograniden, to svojim djelima, makar kako i ko liko dobra biia, ne moZe nikada potpuno zadovoljiti neizmjernu pravdu BoZju. Gubitkom je posvetne milosti po istodnom grijehu otkinuo prvi dovjek sam sebe od Boga. Time je promaiio svoju nadnaravnu svrhu i, koliko je do njega, bio bi propao zauvijek. Da nije bilo dobrote BoLje, koja se smilovala na ljude, nijedan dovjek ne bi mogao nadi milost u Bogu, nijedau se dovjek sam po sebi ne bi mogao spasiti. Niti je na5e oko kadro pogledati, niti uho obuhvatiti, niti je na$ um ovdje na zemlji sposoban spoznati, a niti je naSe ljudsko srce u ovoj suznoj dolini u moguinosti oiutjeti sve ot'e radosti, svu puninu dobra sto ih je Bog pripravio svim ljudima koji u Nj vjeruju i po Njegovim zapovjedima vjerno Zive.

POTREBA OTKTJPLJENJA Nakon istodnoga grijeha, po kom je dovjek pao u suZanj' stvo nedistoga duha, trebalo je dovjeka otkupiti. Otkupiti znadi povratiti dovjeka u prvotnu slobodu tako da se plati Boga zatraLena ucjena. Za otkup ispod ilavlove vlasti, u koji je dovjek pao time Sto je Bogu nanio beskonadnu uvredu,

100

trebalo je dati Bogu.beskonadnu ucjenu ili neizmjernu zadovolj!ii"". fituu zadovolj5tinu sam dovjek nije mogao clati, jer iov"i)i' ,.uoraro ni5ta nema Sto bi bilo sasvim njegovo. ima5 "Sto Ti"uiede), Sto nisi primio (od Boga)? Ako si primio, Sto se hvali5 "au nisi primio?" (1 Kor 4, 7). Sto, dakle, ima dovjek Sto bi i."t i.ao svoje mogao dati Bogu? I du5a i tijelo, sva du5evna i vre' menita dobra kojima se dovjek sluZi, dar su BoZji, vlasni5tvo su lroiedinoga Boga, a dovjek je samo upravitelj' I kad dovjek ne5to rlai"e Bogu, samo vraia posudeno, daje natrag darovano. Covjek iei poredbi s Bogom ni5tica. >Evo, izbrojio si dane moje, i Zivot i. *bj pred Tobom kao ni5ta. Uistinu sve je ispraznost, tako i svaki Zivi dovjekJeclan je Bog, i jedan posrednik izmeilu Boga i ljudi, dovjek Isus Krist, koji dade sebe u otkup za sveMilosrtle je BoZje nad sva djela Njegova" (Ps 144,9).

ISUS KRIST JE SPASITELJ U drugom dlanku Apostolskoga vjerovanja ispovijedamo: nVjerujem... I u Isusa Krista, Sina Njegova jedinoga, Gospodina naSegaVjerujem... I u jednoga Gospodina Isusa Krista, Sina BoZjega jedinorodenoga. I od Oca rode. roga prije sviju vjekova. Boga od Boga, svietlost od svietlosti, pravoga Boga od pravoga Boga. Roclena, a ne stvorena, s Ocem iednobitna, po kojem je sve stvoreno. . .Ja i Otac jedno smou (Iv 10, 30) Isus hoie reii: Imam istu narav kao i Otac, te sam jednako Bog kao i Otac. U tom su Ga smislu razumjeli i Zidovi, pa su ga htjeli kao bogohulnika kamenovati. >Mi te kamenjujemo radi huljenja Boga, rekoie mu Zidovi, jer sam sebe diniS Bogom, premda si dovjek" (Iv 10,33). Isus ne pobija Zidovsko shvaianje kao krivo, nego ga jo5 nanovo utvrtluje kad kaZe da je Otac u Njemr-r i On u Ocu. Kad Ga je u visokom vijeiu uodi smrti pitao veliki sve6enik pod zakletvom: >Zaklinjem te Zivim Bogom da nam kaZe5jesi li ti Krist, - ja jesamu. Ne pita Ga veliSin BoZji", rede mu Isus: "Ta kaza ki sveienik: Jesi li posinak BoZji, jer je to bio svaki Izraelac, nego: Jesi li naravni Sin BoZji. Isus odgovara jasno i pojadava izjavu: "Odsad iete vidjeti Sina dovjedjega,gdje sjedi s desne strane sile BoZje i dolazi u oblacima nebeskim" (MI 26, 51-54). Sad me progonite i na smrt iete me osuditi - upozoruje ih Spasitelj - a na svr5etku svijeta iu vam doii kao sudac, cla suciim svima Zivirna i mrtvima zajedno. Zidovi su znali da Isus drZi sebe naravnim Sinom BoZiim. Radi toga je i rekao veliki sveienik pred vijeiem: ,Huli na Boga! Sta nad trebaju vi5e svjedoci? Evo, sad ste duli hulu. Sta mislite? A oni (Zidovi) odgovori5e: Zaslviio je smrt( (Mt 26,65). Radi izjave da je Sin BoZji osudi5e Zidovi Isusa na smrt i razapeie na kriZ. A kad je Pilat krzmao da Isusa razapne na kriZ, jer ne nalazi na Njemu nikakve krivice, odgovori5e Zidovi: "Mi imamo zakon i po zakonu treba da umre, jer se pravi Sinom Boi.jim< (Iv 19,7). Imajuii pred odima izjave, Zivot i smirenu smrt Gospodinovu, zakljudio je Rousseau: >Dd, ako je Zivot i smrt Sokratova dostojna mudraca, onda upoznajemo u Kristu Livot i smrt Boga*. A poganski iasnik, zapovjednik straZe, gledajuci velidanstvenu smrt l.su:gyu, zavapi sav potresen: >Uistinu ovaj dovjek bijaie Sin BoZji. (VF 15, 39). I na5a vjera u Isusa Kristi treba da glasi: Vjerujem i javno, svedanoispovijedam da je Isus Krist, osn-ivadkr5ianstva, pravi Bog.

LI2

t

vr5enija od svake druge dovjedje naravi, jer je sjedinjena s drusom 6oianskom osobom. Ovim sjedinjenjem ljudske naravi s Irugom boZanskom osobom podigla se ljudska narav Kristova u dasii toliko da s pravom velimo: eovjek Isus Krist je Bog. Nloiemo i smijemo tako reii, jer istoj drugoj boZanskoj osobi pripada i clovjedjai boZanskanarav. Misterij se utjelovljenja Sina BoZjega dade bar donekle csvijetliti i slikama uzetim iz prirode i na5egaZivota. Ali, dakako, nema slike koja bi mogla savrSenoili potplrno predoditi i istumaditi boZanskutajnu utjelovljenja tako da prestane biti tajnom. Jedna je slika i u nama samima. Sjedinjenje duSe i tijela u do vjeku je pribliZno prikladna slika utjelovljenja Sina BoZjega. Vei se sv. Atanazije u svom vjerovanju sluZi tom slikom. "Kao Sto je umna du5a i tijelo jedan 6evjek, tako je Bog i dovjek jedan Kristn. Dvije su naravi sjedinjene u Kristu otprilike onako kako ie u usijanom ieljezu sjedinjeno LeLiezoi vatra, ili kako je danju sjedinjen zrak i svjetlost. Kad Isus sebe naziva Sinom Boijim, ili kad kaZe: uJa i Otac jedno smou (Iv 10,20); usve sto Otac dini, to dini na jednaki nadiu i Sin" (Iv 5, 10), tada govori o svojoj boZanskoj naravi. Kad se naziva Sinom dovjedjim, ili kad kaZe: "Otac je veii od mene< (Iv 14,28),uOdeu ruke Tvoje predajem duh svojn (Lk23,46), tada On govori o svojoj ljudskoj naravi. Kad je dudesa dinio, buduie dogadaje proricao, od mrtvih uskrsnuo i u nebo uza5ao,to su bila djela koja je kao Bog vrSio. A kad se molio Ocu nebeskomu, hranu uzimao, spavao, Zalostio se i plakao, trpio i umro, to su bila djela koja je kao dovjek po svojoj dovjedjoj naravi vrSio. Vjera je dakle na5a: Isus Krist je pravi Bog i pravi dovjek, jer imade boZansku i dovjedju narav.

ISUS KRIST JE PRAVI BOG

Razum i objava o Bogu

113

KRIST JE OZIVIO TROJICU MRTVIH Kristovo boZanstvo divno osvjetljuje Njegova dudesa. Cudesa su Kristova zajandene povijesne dinjenice, a ne moZda pride ili miti koje bi stvorila ljudska ma5ta. O dudesima govore sveta evandelja kojih je vjerodostojnost obrazloZena i dokazana bolje i sigurnije nego ikoje druge knjige na svijetu. Cudesa su osjetni udinci koje Bog izvodi mimo zakona ditave stvorene prirode da njima potvrdi koju istinu. Isus Krist je dinio dudesada njima dokaZe,da je on uistinu Bog i da je nauka Njegova istinita i od Boga. Krist je oZivio trojicu mrtvaca: kier predstojnika zbornidkoga Jaira, sina udovice iz Naima i Lazara, koji je vei 4 dana bio u grobu. Kad je oZivio kier Jairovu, nazod.nasu bila trojica apo stola: Petar, Jakob i Ivan, otac i majka djevojke i silan drugi svijet koji je do5ao da mrtvu djevojku sprovode na groblje. Isus uze mrtvu djevojku za ruku i rede: "Djevojko, tebi govorim, ustani! I odmah je ustala djevojka i hodala, a bilo joj dvanaest godina, i prepali su se od straha velikoga< (Mk 5, 4l-42). Jedinca su udo vice iz Naima vei nosili na groblje. Sina je pratila na groblje ude vica majka, a Sveto pismo veli: >I mnogo naroda iz grada i5lo je s njom". fsusu se saZali tuZna udovica pa joj rede: >Ne pladi. I dotaknu se mrtvadkoga lijesa i rede: "Mladiiu, tebi govorim: Ustani. I sjede onaj koji je bio mrtav, i stade govoriti i dade ga materi njegovoj. A strah obuze sve i slavili su Boga govoreii: Velik prorok ustade medu nama i Bog pohodi narod svoj< (Lk 7, 13-16). Kad je Isus do5ao naLazarov grob i rekao da odvale kamen s groba, odgovori mu Marta, sestra Lazarova: >Gospodine, ved,zaudara, jer su detiri dana kako je umro. KaZe joj Isus: Nisam li ti rekao: ako vjeruje5, vidjet ieS slavu BoZju. Kad odvali5e kamen . . , Isus povika iza glasa: Lazare,izidi napolje! I odmah izide pokojnik obavit platnorn po rukama i nogama, i lice je njegovo bilo rudnikom povezano. Rede im Isus: RazveZite ga i pustite da ide< (lv 71,39-44). I ovdje su nazodne sestre Lazarove Marta i Marija, i velik broj naroda koji je do5ao tje5iti pokojnikove sestre. Za svu je trojicu mrtvaca bilo posve sigurno da su bili mrtvi. Kad je Isus kod kieri Jairove postavio sumnju: ,Djevojka nije umrla nego spava, nazodni su Mu se smijali, jer su znali da je mrtva. Smrt je jedinca udovice iz Naima zajamdena time Sto ga nose na groblje. Da se je i malo sumnjalo o smrti, sigurno ga majka ne bi dala nositi na groblje. A da je alzar uistinu bio mrtav, svjedoii najbolje sestra Marta koja kaZe da vei i zaudara, jer je vei 4 dana u grobu. Smrt i uskrsnuie Lazarovo potvrduju glavari sveienidki i farizejski koji su sabrali skupStinu te govorili: dinimo? Ovaj dovjek dini mnoga dudesa" (Iv ll, 47). "Sto da TL4

Uskrsnuie se zbilo ne po noii nego po danu. Ne u kaklrr zatvorenu prostoru nego na otvorenom i javnom mjestu. Ne na samu nego u nazodnosti brojnih i ozbiljnih sjedoka. Prema tome dogadajima pripada istinitost i sigurnost najveia Sto uopie moZe postojati u ljudskod dru5tvu. Preostaju nam samo dvije moguinosti: Ili priznati iudesa Kristova kako ih prikazuje Sv. pismo i reii o Isusu: >Velik prorok ustade metlu nama i Bog pohodi narod svoj", ili pak biti skeptici, odajnici, du5evni bolesnici koji ne priznaju nijednu istinu, pa ni tu da sami postoje, te dosljedno tornc nemaju ni vjere ni nade ni u Sto, bilo na zemlii bilo na nebu.

KRISTOVA

EUDESA

Krist je dinio dudesa na nrtvoj prirodi. eudesnim je nadinom lijedio raznovrsne bolesnike i izgonio iz ljudi nediste duhove. Na svadbi je u Kani Galilejskoj pretvovio vodu u vino u ko. lidini od 5-6 hl. eudo se dogodilo u nazodnosti svih gostiju. Sveto pismo dodaje: >Ovoudini Isus podetak dudesimau Kani Galilejskoj i objavi slavu svoju, i vjerova5e u Njega udenici< (Iv 2,11.). Dvaput je dudom umnoZio kruh. Prvi put je imao pri ruci samo pet hlebova i dvije ribe, a nahranio je do sita >oko pet tisuia muZeva, osim Zena i djeceo i "nakupi5e komada, Sto pre1ede,dvanaest punih kosarao (Mt 14, 20-2D. Drugi pr-rt je umnoiio sedam hljebova i malo ribica tako cia se nasitilo detiri hiljade ljudi, osim Zenai djece. >I svi jedoSei nasitiSese, i nakupi5e komada sedam punih ko5ara Sto pretede( (Mt 15, 37-38). Isus je, protiv prirodnih zakona, hodao po moru. nf vidjer. 5i ga udenici gdje hoda po moru, upla5i5e se govoreii: To je sablast,i od straha povika5e.Ali Isus im rede: lJzdajte se, ja sam, ne bojte se< (Mt 14,26-27). Jednom je rijedju utiSao vjetar i valove na moru. Sveto pismo opisuje prizor ovako: ude u laclicu i podoie za njima njegovi udenici. I gle, velika "Tada se oluja podiZe na moru tako da se laclica pokri valovima, a on je spavao. I pristupivSi k Njemu udenici njegovi, probudi5e ga govoreii: Gospbdine, izbavi nas, propadosmo! A Isus im rede: Sto-ste bojaZljivi, malovjerni? Tada usta i zapovijedi vjetrovima i moru, i postade veIika ti5inaIdi, operi se u ribnjaku Siloam. Otide dakle i opere se i dode gledajuii" (Iv 9,7). Cetvorici je slijepih vratio vid tako da im se dotakao odiju. Glubonijemom je stavio prste u u5i i dotakao se jezika njegova te rekao: >Efeta, to znad.i: otvori se. I odmah mu se otvoriSe u$i i razrije5i se svezajezika njego va i govora5e pravilno" (Mk 7, 33-34). Gubavca je odistio od gube rijedima: oHoiu: Odisti se! I odmah se odisti od svoje gube< (Mt 8,3). Bilo je ljudi nekada, a ima ih i danas koji hoie Kristova dudesa protumaditi prirodnim putem, da ne moraju vjerovati u Njegovo boZanstvo. Nisu uspjeli. Mealutim se tijeSe: Kad se medicinska nauka jade razvije, nadi ie novih sredstava pa 6,e moii lijediti bolesti lak5e i uspje5nije nego do sada. Tada ie se i Kristovo lijedenje pokazati kao naravna stvar. Hoie li uspjeti? Neie. ZaSto ne? Mi dodu5e ne znamo dokle ie jo5 doii me. dicinska nauka, ali znamo Sto neie moii. Krist nije upotrebljavao nikakvih ni tajnih ni javnih lijekova, nego samo rijed i do dir, a ta sredstva nisu u razmjeru sa ozdravljenjima Sto ih je poludio. Prema tome, koliko god se medicina mudila, s Kristovim sredstvima neie nikada poluditi Kristova dudesna ozdravljenja, jer tu ne postoji veza. A da je Krist bez ikakvih sredstava ili s nerazmjernim sredstvima postizavao dudesne, nadnaravne udinke, uzrok je jedino u Njegovoj boZanskoj moii.

ISUS EUDESNO LIJEEI

LJUDE

Cetiri su evantlelista opisali Zivot i rad Isusov. Medu djelima su zapisali i Isusova dudesa, ali ne sva. Veli naime sv. Ivan: ,A i mnoga druga dudesa udini Isus pred svojim udenicima koja nisu napisana u ovoj knjizi". Cudesa je pak Isus dinio da dokaie da je nauka Njegova istinita i od Boga, i da je On pravi Bog.< >A ova su (dudesa) zabiljeiena da vjerujete da Isus jest Krist Sin BoZji, i da vjerujuii imate Zivot u ime Njegovo" (Iv 20,30-31). 116

Medu dudesima se Kristovim spominje kako je Isus, ulazeii u neko selo, izlijedio deset gubavaca. Gubavci su ga molili: >Isuse uditelju, smiluj nam se!,Lena,koja je dvanaest godina bolovala od tedenja krvi, pristupi otraga i dotade se skuta haljina Isusova, jer je pomislila u sebi: Ako se samo dotaknem haljine njegove, ozdravit iu. A Isus okrenuvSi se i vidjev5i je rede: Uzdaj se, kieri, vjera te tvoja izlijedila. I ozdravi Zena od toga dasa" (Mt 9, 20-22). Bio je dovjek s osuSenomrukom. Isus rede dovjeku: ,PruZi ruku svoju! I pruZi i postade opet zdrava kao i druga". A fa. rizeji, vidjev5i dudo, iz zavisti >izido5e i stvori5e odluku protiv njega da ga pogube