Porijeklo porodice, privatne svojine i države [PDF]

  • 0 0 0
  • Gefällt Ihnen dieses papier und der download? Sie können Ihre eigene PDF-Datei in wenigen Minuten kostenlos online veröffentlichen! Anmelden
Datei wird geladen, bitte warten...
Zitiervorschau

BIBLIOTEKA

IZBOR IZ DJELA KLASIKA MARKSIZMA

(Cetvrta serija, knjiga 2)

Redakci01ti odbor dr FRANC CENGLE dr BESIM IBRAHIMPASIC

FRANJO KOžUL dr ARIF TANOVIC dr RISTO TUBlC dr

Odgovorni urednik dr ARIF TANOVIC

FRIDRIH ENGELS

PORIJEKLO PORODICE, 'v

'v

PRIVATNOG VLASNISTVA I DRZAVE

lOSVJETLOST«, IZDAVACKO PREDUZECE, SARAJEVO

1975.

Prevodi MILORADA SIMIćA (u redakciji Nataše Tkalec)� dra ZVONKA TKALCA, NATAšE TKALEC

dr

FRANC

Izbor CENGLE i dr

ARIF TANOVIć

ćITAOCU



Engelsav spis "Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države« pojavio se 1884. godine i spada među najpopularnija djela osnivača i klasika marksizma. Ovaj spis je nastao kao rezultat primjene materijalističkog shvatanja istorije na pred" istoriju čovječanstva, a posebno je značajan s obzirom n a materijalis tičko objašnjenje nastanka društvenih klasa i države. U predgovoru prvom izdanju Engels ističe da to njegovo djelo znači »izvršenje jedne oporuke«, budući da je još Marks namjeravao da osmisli rezultate istraživanja L.-H. Morgana, američkog istoričara prvobitne zajednice, sa stanovišta mate­ l'ijalističkog tumačenja istorije. Marks je ostavio obiman ru­ kopis izvoda iz glavnog Morganovog djela, sa brojnim kritič­ kim primjedbama, koje je Engels unio u svoj spis, ali je svoje (,malize proširio i na brojne druge izvore, osobito iz oblasti istorije porodice. Engels dosljedno i stvaralački primjenjuje M,arksovu istorijsku i dijalektičku metodu i, shodno tome, naglašava da je u istoriji, u krajnjoj liniji, odlučujući činilac produk­ cija i reprodukcija neposrednog života. Imajući u vidu stavo­ ve iz »Njemačk e ideologije« da je prva pretpostavka čitave ljudske istorije postojanje živih ljudskih individua te da je istorija djelo ljudi, Engels ističe da se produkcija i reproduk· cija neposrednog života sastoji iz proizvodnje sredstava za život i produženja vrste. Polazeći od rada, s jedne, i porodice, s druge strane, Engels dokazuje da razvitak podjele rada i porast produktivnosti već tl. rodovskim zajednicama omogu­ ćuje eksploataciju tuđe ,-adne snage, a, na toj osnovi, i skoru pojavu klasnih supro tnosti kao osnovnog obilježja cjelokupne dosadašnje istorije. Na taj način, Engels je u djelu "Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države« argumen tirano pot­ krijepio učenje koje su on i Marks - bilo odvojeno bilo za­ jedno - iznijeli tl. mnogobrojnim prethodnim spisima, naro5

čito u »Njemačkoj ideoZogiji«, »Bijedi fiZozofije«, »Manifestu Komunističke partije«, »Prilogu kritici političke ekonomije« i »Kapitalu«. Ovo Engelsovo djelo je značajno i po tome što obrazlaže shvatanje da je klasna borba pokretačka snaga istorijskog razvitka i da su svi društveni oblici i društvene ustanove, među njima i država, istorijski nastali. Dokazujući da je dr­ žm'a istorijska tvorevina i da je, kao instrument klasne vla­ davine, rezultat klasno-političkih i drugih antagonizama, En­ gels razobličava idealističke t eorije države i naglašava da se čovječanstvo brzim koracima približava onom stupnju raz­ voja proizvodnje na kome će postojanje antagonističk.ih klasa prestati .da bude nužnost. Te klase nestaće isto tako nemi­ novno, piše on, kao što su i nastale, a s njima će nem i;lOvno nestati i država. Kao slobodna asocijacija proizvođača, novo' društvo premjestiće, zaključuje Engels, cijelu državnu ma­ šinu tamo gdje će joj tada biti mjesto - u muzej starina, pored kolovrata i bronzane sjekire. Ova knjiga sadrži i dva kraća Engelsova spisa - "Prilog istoriji ranog kršćanstva« i »Vloga rada pri pretvaranju maj­ muna u čovjeka«. Oni su rezultat primjene materijalističkog shvatanja istorije u dvjema specifičnim oblastima.

,

6

PORIJEKLO PORODICE, PRIVATNOG VLASNISTVA I DRZAVE

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU OD 1 884. Slijedeće glave su u neku ruku izvršenje j edne oporuke. Sam Karl Marks namjeravao je da izloži rezultate Morgano­ vih istraživanja u vezi s rezultatima svoga - u izvjesnoj mje­ ri mogu reći našeg - materij alističkog ispitivanja istorije, kako bi tek time potpuno osvijetlio cijelo njihovo značenje. Zar nij e Morgan, n a svoj način, ponovo otkrio u Americi ma­ terijalističko shvaćanje istorije, koje je Marks otkrio prij e četrdeset godina, i , rukovođen nj ime, došao, pri upoređenju barbarstva' i civilizacij e, u glavnim tačkama do istih rezultata kao i Marks. I kao šo su profesionalni ekonomisti u Nj emač­ koj godinama revnosno prepisivali »Kapital« a u isti mah šutjeli o njemu , isto tako s u postupali s Morganovim »Anci­ ent Socie ty«* predstavnici »praistorij ske« nauke u Engleskoj . Moj rad može samo u skromnim razmj erima zamijeniti ono što moj pokoj n i prij atelj nije stigao da učini. Ali, imam nje­ gove iscrpne izvode iz Morgana s kritičkim primjedbama koje ću ovdje unij eti gdje god j e to moguće. Po materijalističkom shvaćanju, odl učujući faktor u isto­ riji je, u k rajnjoj linij i, produkcij a i reprodukcij a neposred­ nog života. A ona sama je, opet, dvojakog karaktera. S j edne strane, proizvodnja sredstava za život, predmeta ishrane, odi­ jevanja, stana i za to potrebnog oruđa; s druge strane, proiz­ vodnja samih ljudi, produženje vrste. Društvene ustanove, pod koj ima žive 'ljudi j edne određene epohe i j edne određene zem­ lje, uvjetova ne su objema vrstama proizvodnje: razvoj n i m rada, a , s druge - porodice. što s tupnjem, s j edne strane j t; manje razvi.j en rad, što j e manj a količina njegovih proiz­ voda, pa dakle i bogatstvo društva, tim više rodovske v.eze -

* »Ancient Society, or Researches in the Lines of Human

Progress from Savagery, through Barbatism to Civilization«. By Lewis H. Morgan. London, Macmillan and Co., 1877. Knjiga j e štampana u Americi, a u Londonu se, začuclo, teško može nać!. Pisac je umro prije nekoliko godina. (El1ge[sova napomena.)

9

determiniraj u društveno uređenje. Međutim, pod tom struk­ turom društva, osnovanom na rodovskim vezama, razvij a se sve više produktivnost rada, sa njom se razvijaj u privatno vlasništvo i razmj ena, razlike u bogatstvu, mogućnost iskori­ šćavanj a tuđe radne snage a time i podloga klasnih suprotno­ s t i : novi socijalni elementi se u toku generacija naprežu da p rilagode staro društveno uređenje novim prilikama dok, naj ­ zad, nj ihova nespoj ivost ne dovede do potpunog prevrata. Sta­ ro društvo, osnovano na rodovskim vezama, lomi se u sukobu s novorazvij enim društvenim klasama; na nj egovo mjesto­ dolazi novo društvo organizirano u državu, čij e niže jedinice nisu više rodovske zajednice nego teritorijalne zajednice, dru­ štvo u kome j e porodično uređenje potpuno podređeno ure­ đenj u vlasništva i u kome se sad slobodno razvij aj u one kla­ sne suprotnosti i klasne borbe koj e čine sadržaj cjelokupne dosadašnje piSa11e istorije. Velika Morganova zasluga j e u tome š to je otkrio i u glav­ nim crtama rekonstruirao ovu predistorijsku podlogu naše pisane istorije i što j e u rodovskim zajednicama sjeverno­ američkih Indijanaca našao ključ koj im možemo rij ešiti naj­ važnij e, dosad nerješive zagonetke najstarije grčke, rimske j njemačke istorije. Njegova knjiga nij e djelo j ednog dana. O ko četrdeset godina borio se on sa svojim materijalom elok ga nije potpuno savladao. Ali zato je njegova knjiga jedno od rijetkih savremenih djela koj a čine epohu. U slij edećem prikazu čitalac će uglavnom lako razliko­ vati ono što potječe od Morgana od onog š to sam j a dodao. U istorij skim odjeljcima o Grčkoj i Rimu nisam se ograničio na podatke koje daje Morgan, već sam ih dopunio onim što j e stajalo na raspolaganju. Odjeljci o Keltima i Nijemcima uglavnom su moj i ; Morgan se ovdje služio gotovo isključivo izvorima iz druge ruke, a za njemačke prilike služio se osim Tacita - jedino rđavim liberalskim falsifikatima go­ spodina Frimena. Ponovo sam obradio sva ekonomska izla­ ganja, koj a su u Morganovoj knjizi bila dovoljna za njegovu svrhu, ali sasvim nedovolj na za moj u. I najzad, razumij e se, odgovoran sam za izvođenje svih zaključaka, ukoliko se izrič­ no ne citira Morgan.

10

PREDGOVOR C ETVRTOM IZDANJU OD 1 8 9 1 . Ranija izdanja ove knjige, koj a s u imala veliki tiraž, već su gotovo pola godine rasprodana, i izdavač j e već prije du­ žeg vremena tražio od mene da spremim novo izdanje. Hit­ nij i radovi sprečavali su me dosad u tome. O d pojave prvog izdanja prošlo j e sedam godina, za koje j e vrijeme poznava­ nje prvobi tnih oblika porodice znatno napredovalo. Bilo je, dakle, potrebno da se ovdje unesu ispravci i dopune, tim prij e što će mi namjeravano stereotipiziranje današnjeg tek­ sta onemogućiti za izvjesno vrijeme dalj e izmjene. Podvrgao sam, dakle, cio tekst pažlj ivom pregledu i unio niz dodataka koj i, nadam se, u dovolj noj mjeri uzimaj u u obzir današnje stanj e nauke. Osim toga, dajem dalje u pred­ govoru kratak pregled razvoja istorije porodice od Bahofena do Morgana; i to činim uglavnom s toga što se šovinizmom nadahnuta engleska praistorijska škola još uvijek upinje da prešuti preokret u praistorijskim shvaćanjima koj i je nastao povodom Morganovih otkrića, ne ustežući se nimalo pri tom da ipak prisvoj i Morganove rezultate. I drugdje suviše se po­ vode za ovim engleskim primjerom. Moj rad j e preveden na više stranih jezika. Najprije na talijanski : »L'origine della famiglia, della proprieta privata e dello stato«. Versione riveduta dalI 'autore, di Pas quale Martignetti. Beneventa 1 885. Zatim na rumunjski : »Origina familiei, proprieta, ei private �i a statului«. Traducere de­ Joan Nadej de, u časopisu »Contemporanul« u Jašiju, od sep­ tembra 1 885. do maja 1 886. Dalj e na danski: »Familjcns. Privatejendommens og S tatens Oprindelse«. Dansk af For­ fatteren gennemgaaet Udgave, besl2lrget af Gerson Trier. Kl2lbenhavn 1 888. U š tampi j e francuski prevod Henri Ravea po sadašnjem njemačkom izdanj u. *

* *

II

Do početka šezdesetih godina ne može s e ni govoriti o istorij i porodice. Istorijska nauka j e bila na tom polj u j oš sasvim pod utjecajem pet knjiga Moj sijevih. Patrijarhalni oblik porodice, koj i j e u njima opisan iscrpnije nego drugdje, smatran je bez dvoumljenja n e samo za naj stariji oblik nego j e identificiran - apstrahirajući poligamiju - s današnjom buržoaskom porodicom, tako da porodica s tvarno nije uopće imala nikakav istorijski razvitak; u najbolj em slučaju, do­ puštalo se da j e u davnini možda postojao period nereguli­ ranih spolnih odnosa. - Istina, osim monogarnij e bile su poznate i is točnjačka poligarnija i indijsko-tibetanska poli­ andrija; ati t a tri oblika nisu mogla biti svrstana u istorij­ sku sukcesiju i figurirala su j edan pored drugog bez među­ sobne veze. Da se kod pojedinih naroda stare istorij e, kao i kod nekih divljaka koji j oš postoj e, porijeklo računalo ne po ocu nego po materi, dakle ženska linija se smatrala kao j edino važeća; da j e kod mnogih današnj ih naroda zabra­ njen brak u okviru određenih većih grupa, u ono vrijeme još nedovolj no ispitanih, i da se ovaj običaj nalazi u svim dije­ lovima svijeta - ove činjenice su bile, doduše, poznate i skupljano j e sve više podataka o tome. Ali niko nije znao ,šta da s njima radi, pa čak još i u knjizi E . B. Tajlora »Re­ searches into the Early History of Mankind etc. e tc.« ( 1 865) -oni se naprosto navode kao »neobični običaji« pored zabrane ,koja važi kod nekih divljaka da se goruće drvo ne smij e ,dodirnuti gvozdenim oruđem i sličnih religij skih ludorij a. Istorija porodice počinje od 1 861, od pojave Bahofenove 'knjige »Mutterrecht«, U njoj pisac postavlja slj edeće teze: 1) da su ljudi u početku živj eli u neograničenim spolnim od­ nosima, š to on pogrešno naziva »heterizmom« ; 2) da se zbog takvog ' spolnog odnosa ne može sigurno utvrditi ko j e otac,

hova braća, dakle ne potiču od OVe pl'amajke, ne pripadaJ u , prema tome, grupi krvnih srodnika, kas nijem gensu; ah njI­ hova djeca pripadaju ovoj grupi, jer je porij eklo s materine strane, kao jedino izvjesno, odlučuj uće. tim je jednom utvr­ đena zabrana spolnih odnosa između sve braće i sestara, čak i naj dalj ih kolaterainih rođaka s materine strane, pretvorila se i gornj a grupa u gens, tj . konstituirala se kao poslQjan krug krvnih srodnika po ženskoj lozi koj i ne smiju stupati u međusobne brakove, a taj se krug odsada sve više i više učvršćuj e drugim zajedničkim ustanovama društvenog i reli­ gij skog karaktera i razllikuje od ostalih gensova istog ple­ mena. O tome opširno kasnij e. No ako uviđamo da se gens razvija ne samo neminovno, nego čak i sasvim prirodno iz porodice punalua, onda j e prirodno da pretpostavimo, kao gotovo pouzdano, ranije postojanje ovog oblika porodice kod svih naroda kod koj ih se mogu dokazati gentilne ustanove, tj . gotovo kod svih barbarskih i kulturnih naroda. Kad j e Morgan pisao svoju knjigu, naše znanje o grup­ nom braku bilo j e još vrlo skučeno. Znalo se nešto malo o grupnim brakovima Australijanaca, organiziranih u klase, a pored toga Morgan j e objavio već 1 87 1 . izvještaje koje je dobio o havaj skoj porodici punalua. Porodica punalua je, s jedne strane, pružala potpuno objašnjenje za sistem srodstva koji je vladao među američkim Indijancima, a koji je Mor­ ganu bio polazna tačka svih nj egovih istraživanja; ona je, s druge strane, činila pogodnu polaznu tačku za izvođenje ma­ trijarhalnog gensa; ona je, najzad, predstavljala mnogo viši s tupanj razvoja od australijskih klasa. Bilo je, dakle, shvatlji­ vo što j u je Morgan smatrao kao razvojni stupanj koj i nužno prethodi sindijazmičkom braku, i što j oj je pripisivao opću rasprostranjenost u ranije doba. Otada smo upoznali niz dru­ gih oblika grupnog braka, i sada znamo da j e Morgan ovdje otišao suviše daleko. Ali on je ipak imao sreću što je u svojoj porodici punalua naišao na najviši, klasični oblik grupnog braka, na onaj oblik iz koga se najjednostavnije objašnjava prelaz u viši oblik. Za najbitnije obogaćenj e našeg znanja o grupnom braku zahvaljujemo engleskom misionaru Lorimeru Fisonu, koji j e godinama studirao ovaj oblik porodice na njenom klasičnom tlu, u Australiji. Najniži stupanj razvoja našao je među au40

.s t ralijskim crncima na Maunt Gambijeru u Južnoj Australij i . Ovdje j e cijelo pleme podijeljeno na dvije velike klase, na Kroki i Kumi te. Spolni odnosi su u okviru svake od ovih kla­ sa strogo zabranjeni ; naprotiv, svaki muškarac jedne klase j e po rođenju muž svake žene druge klase, a ova j e po ro đenju njegova žena. Nisu u braku pojedinci jedan s drugim. nego čitave grupe, klasa s klasom. I valja primijetiti da se -ovdje nigdje ne pravi ograničenje zbog razlike starosti ili spe­ cijalnog krvnog srodstva, izuzev ukoliko to nije uvjetovano raspadanjem na dvije egzogamske k�ase. Jedan Kroki ima za zakonitu ženu svaku kumitsku ženu, ali kako njegova ro­ .đena kći, kao kći j edne kumitske žene pripada po matrijar­ :batu također Kumitima, to j e ona time po rođenju žena sva­ )wg Krokia, dakle i svog oca. U najmanju ruku, organizacija klasa kakvu poznaj emo ne sprečava to. Ili je, dakle, ova or­ ganizacija nastala u doba kad se, pored ove nejasne težnj e d a se ograniči incest, u spolnim odnosima između roditelj a i djece nije vidjelo ništa naročito grozno - u kom slučaj u bi sistem klasa morao nastati neposredno iz stanja neregulira­ nih spolnih odnosa. Ili su pak spolnL odnosi između roditelja i djece bili već običajem zabranjeni kad su nastale klase, i u tom slučaju današnje stanje ukazuje na postojanje porodice :krvnog srodstva prije toga i predstavlja prvi korak izlaska iz nje. Ovo posljednje j e vjerovatnije. Koliko j e meni pozna­ to, u Austral i j i nema primjera bračnog života između rodi­ telja i djece. A i kasniji oblik egzogamije, matrijarhalni gens, po pravilu prećutno pretpostavlja zabranu ovih odnosa kao nešto što j e već zatekao pri svom osnivanju. Sis tem dviju klasa nađen je, osim na Mount Gambieru u Južnoj Australij i, također i na rijeci Darling, dalj e na isto­ ku, i u Kvinslendu, na sj everoistoku, . dakle jako je raspro­ stranjen. ori isključuje samo brakove između braće i sestara, između djece i braće i između djece sestara s materine stra­ ne, j er ovi pripadaju istoj klasi; naprotiv, djeca sestre i brata mogu sklapati .brakove među sobom. Dalj i korak u spreča­ vanju incesta nalazimo kod Kamilaroa na rijeci Darlling u Novom Južnom Velsu, gdje su se obje prvobitne klase raspa­ le na četiri, a svaka od ove četiri klase j e ukupno uzevši u braku s određenom drugom klasom. Prve dvije klase su jed­ na drugoj rođeni supruzi; prema tome da li mati pripada prvoj ili d rugoj klasi, djeca ulaze u treću ili četvrtu klasu ; djeca ovih obiju klasa, koje su također u braku jedna s dru­ gom, pripadaju opet prvoj ili drugoj klas i . Tako da jedna generacija uvijek pripada prvoj i drugoj klasi, slijedeća t rećoj i četvrtoj , a treća generacija opet prvoj i drugoj . Pre­ ma tome, djeca b raće i sestara (s materine strane) ne mogu 41



.

,

.

. . .. . , "

I

I,

. .

.

"

l

' I '

••



biti muž i žena, ali zato mogu biti unučad braće i sestara. Ovu neobično komplicirano uređenj e još više se zamršuj e na� kalemlj ivanj em - svakako kasnijim - matrijarhalnih gen­ sova na nj , ali u to ne možemo ovdje ulaziti. Vidi se upravo kako težnja za sprečavanjem incesta dolazi uvijek iznova do izražaja, ali sasvim instinktivno, nasumce, bez jasne svijesti o cilj u. Grupni brak, koji j e ovdje, u Australiji, još brak klasa. masovno bračno stanje čitave klase muškaraca, često rasutih širom cijelog kontinenta, s isto tako rasprostranjenom kla­ som žena - ovaj grupni brak ne izgleda izbliza baš tako uža­ sno kao što ga zamišlja fantazija filistra, koja j e navikla na bordelske prilike. Naprotiv, proteUo je mnogo godina prije nego što se i naslućivalo nj egovo postojanje, a i u posljednje vrijeme ono se opet osporava. Površni promatrač vidi u grup� nom braku labav oblik monogarnije i mjestimieno poligamiju s povremenim nevj erstvom. Potrebno j e tome posvetiti go­ dine, kao što su to učinili Fizon i Hanit, da bi se u tim brač­ nim odnosima, koji u svojoj praksi običnog Evropljanina ne­ kako podsjećaju na njegove domaće bračne odnose, otkrio za­ kon koj i ih regulira, zakon po kome strani australijski crnaC. udaljen hilj adama kilometara od svog zavičaj a, među ljudima čij i jezik ne razumije, ipak često u svakom logoru, u svakom plemenu nalazi žene koje mu se podaj u bez otpora i bez za­ zora, i po kome onaj koj i ima više žena ustupa gostu jednu od nj ih za noć. Tamo gdje Evropljanin vidi nemoralnost i bezakonje, u stvari vlada strogi zakon. Žene pripadaju brač­ noj klasi stranca i stoga su one njegove žene po rođenju; isti moralni zakon koji upućuje oboje jedno na drugo zabranj uj e pod kaznom j avne osude svaki spolni odnos, izvan bračnih klasa koje pripadaju jedna drugoj , Čak i tamo gdje se žene' otimaju, kao što se to često događa, a što j e u nekim kra'­ j evima pravilo, brižlj ivo se poštuje zakon klasa. Pri otmici žena, uostalom, j avlja se već trag prelaza k monogamiji, barem u obliku sindij azmičkog braka: kad mla­ dić, uz pomoć svojih prijatelja, otme ili ,odvede dj evojku,. onda svi oni redom imaj u spolni odnos s njom, ali poslije toga nj u smatraju za ženu mladića koji je otmicu pokrenuo. I obrnuto, kad oteta žena pobjegne od muža, pa j e uhvati neki drugi, onda j e ona nj egova žena, a prvi j e izgubio svoje. pravo prvenstva. Pored i u okviru grupnog braka, koj i dal�e' postoj i kao opći oblik, s tvaraju se, dakle, odnosi eksluzivno­ sti, sparivanja na duže ili kraće vrijeme, pored toga poliga-· mija, tako da se grupni brak i ovdje nalazi u odumiranju i da j e pitanje samo ko će, pod evropskim utjecajem, prije 42

nestati s pozornice: grupni brak ili australijski crnci koj i su mu privrženi. Brak između čitavih klasa, koji prevladava u Austral i j i , svakako je vrlo nizak i primitivan oblik grupnog braka, dok je porodica punalua, ukoliko nam je poznato, njegov najviši razvoj ni s tupanj . Prvi oblik, izgleda, više odgovara društve­ nom stanju skitačkih divljaka, drugi oblik pretpostavlja već rel"ativno stalne naseobine komunističkih zajednica, i nepo­ sredno vodi u slijedeći, viši razvoj ni stupanj . Između oba ob­ lika naći ćemo sigurno još neke srednje stupnjeve; pred mi.­ ma je zasad tek otkrivena, još gotovo potpuno neispitana ob· last istraživanj a. 3. Sindijazmička porodica. IZvj esno sparivanj e, na kraće ili duže vrijeme, vršilo se već u vrijeme grupnog braka, ili još i ranije; muž je imao glavnu ženu (jedva bi se moglo reći: ljubimicu) među mnogim ženama, a on je za nj u bio najglavniji muž među ostalima. Ova okolnost znatno je pri­ donijela konfuziji misionara, koji su u grupnom braku vidjeli čas nereguliranu zajednicu žena, čas samovolj nu preljubu. Ali ovakvo uobičajeno sparivanj e moralo se sve više ustalji· vati ukoliko se gens više razvijao i ukoliko su mnogobroj nije bile klase »braće« i »sestara«, među kojima je brak bio ne· moguć. Poticaj koji je gens dao u sprečavanj u braka između, krvnih srodnika širio se još dalje. Tako nalazimo da je kod Irokeza' i većine drugih Indijanaca, koji su bili na nižem stupnju barbarstva, zabranjen bra� između svih srodnika ko­ j e nabraja njihov sistem i kojih ima više stotina vrsta. Pri ovoj sve većoj zamršenosti bračnih zabrana grupni brakovi su sve više postajali nemogući; njih je potisla sindijazmička po­ rodica. Na ovom stupnju jedan muškarac živi s jednom že­ nom, ali tako da poligarnija i prigodna nevj erstva ostaju pra­ vo muškaraca, iako se poligamija rijetko javlja iz ekonom· skih razloga, dok se od žena, za vrijeme trajanja zajedničkog života, najčešće zahtijeva naj stroža vjernost i njeno se bra­ kolomstvo okrutno kažnjava. c-Međutim, bračna veza se obo­ strano lako raskida i djeca pripadaju i dalje, kao dosad, sa­ mo materi. I na ovo isključivanje krvnih srodnika od bračne veze, koje se sve više proširuje, prirodno odabiranje utječe dalje. Po Morganovim riječima: »Brakovi između gensova koji nisu u krvnom srodstvu ra­ đali su fi zič ki i umno snažniju rasu; dva n apredna plemena po­ miješala su se, i nove lubanje i mozgovi prirodno su se povećavali dok nisu obuhvatili sposobnosti oba plemena.«

43

Plemena sa gentilnim uređenjem su morala na taj način s teći nadmoćnost nad zaosta1im plemenima, ili ih povući za sobom svojim primjerom. Razvoj porodice u praistoriji sastoji se, prema tome, u neprekidnom sužavanju kruga - koji prvobitno obuhvata djelo pleme - u čijem okviru vlada bračna zajednica iz­ među oba spola. Stalnim isklj učivanjem najprije bližih, za­ tim sve daljih srodnika, najzad čak i onih koji su se samo ženidbom ili udajom orodili, postaje, na kraju krajeva, prak­ tično nemoguća svaka vrsta grupnog braka; naposljetku o­ :staje za prvi mah još labavo povezan par, molekula, čijim l·aspadom brak uopće prestaje. Već iz ovoga se vidi koliko j e malo veze imala individualna spolna ljubav u današnjem smislu riječi s nastankom monogamije. To j oš- više dokazuje praksa svih naroda na tom stupnju. Dok u ranijim oblicima porodice muškarci nisu nikad oskudijevali u ženama, nego .:su ih, naprotiv, imali više nego dovoljno, sad su žene postale rijetke i tražene. Stoga sa sindijazmičkim brakom počinje -otmica i kupovanje žena - veoma rasprostranjeni simptomi, ali ništa više do simptomi korjenitije promjene koja je na­ .:Stupila; ove simptome, koji su samo metode pribavljanja !Žena, pedantni Skotlanđanin Maklenan, međutim, pretvorio j e :pod imenom »brak otmicom« i »brak kupovanjem« u posebne klase porodica. Uostalom, sklapanje braka u američkih Indi­ janaca i drugih naroda (na istom stupnju) nije stvar učesni­ 'ka, koje često i ne pitaju, nego nj ihovih matera. često tako ::sklope vjeridbu između dvije osobe koje su potpuno nepo­ .znate jedna drugoj , i zaključeni posao im stavljaju do znanja tek kad se približi vrijeme sklapanja braka. p{ije svadbe mladoženja daje gentilnim srodnicima nevjeste (dakle njenim .srodnicima po materi, li ne ocu i njegovoj rodbini) poklone ..koji važe kao kupovni darovi za ustupljenu djevojku. Brak .se j oš može raskinuti po želji svakog od supruga; ali poste­ peno se razvilo kod mnogih plemena, npr. kod Irokeza, ja­ vno mnjenje koje nije bilo naklonjena takvim razvodima; pri nesuglasicama, gentilni srodnici obje strane posreduju, i tek kad oni ne uspiju, brak se razvodi, djeca ostaju ženi, a .:Svakoj strani j e dozvoljeno da stupi u nov brak. Sindijazmička porodica, koja je i sama suviše slaba . i nestalna da bi imala potrebu ili bar želju za vlastitim gospo­ darstvom, nikako ne raščinja komunističko gospodarstvo na­ slijeđeno iz ranijeg doba. Ali komunističko gospodarstvo zna­ OČi vladavinu žena u kući, kao što isključivo priznanje rođene matere, uslJijed nemogućnosti da se sa sigurnošću zna rođeni otac, znači veliki ugled žena, tj . matera. Jedna od najapsurd­ nijih predodžbi, naslijeđenih iz doba prosvijećenosti XVII I 44

vijeka, jeste da je žena bila na početku društva robinja mu­ škarca. Žena ima u svih divljaka i svih barbara na nižem i srednjem stupnju, djelomično još i na višem stupnju, ne sa­ mo slobodan, već i vrlo poštovan položaj . Sta ona znači još. u sindijazmičkom braku, može d� posvjedoči Artur Raj t, du­ gogodišnji misionar među Seneka-Irokezima: "Sto se tiče nj ihovih porodica u doba kad su oni još st