Čovjek i društvo u indijskoj misli [PDF]

Zitiervorschau

P R A X I S Džepno izdanje, broj 12 Zagreb, IV trom jesečje 1971.

Članovi redakcije B ranko B ošnjak, D anko Grlić, Milan Kangrga, Ivan K uvačić, G ajo P etrović, R u di Supek, Predrag V ranicki

Glavni i odgovorni urednici G ajo P e tro vić i R u di S upek

Izdavač H rva tsk o filo zo fsk o d ru štv o

Tisak: džepnog izdanja: Tiskara i knjigovežnica »Joža Rožankovie«, Sisak. Distribucija: Industrijski radnik, poduzeće za pružanje reklamnih usluga, Zagreb, Ilica 28, telefon 440-449. Lektor i korektor: Milivoj Pilja.

čo v jek i d r u š tv o u in d ijs k o j m isli k. d a m o d a ra n

N aslov o rig in ala : M an a n d S o c ie ty in In d ia n T h o u g h t 1968.

p rev eo : gvozden flego

čovjek i društvo u indijskoj misli k. damodaran

praxis Zagreb, 1972.

SADRŽAJ N apom ena — I II

—

—

—

—

—

7

P o čec i

—

—

—

—

—

—

9

T ra g a n je s tv o m

za —

iz g u b lje n im — — —

19 33

III

B ra h m a n iz a m —

—

—

IV

M a te rija lis ti i id e a listi —

V VI V II

—

je d in ­ — — —

—

—

49

Č o v jek, p r ir o d a i s v e m ir —

—

65

B u d d h iz a m i h in d u iz a m

—

—

81

S lo b o d a i s a m o o s tv a re n je

—

—

103

—

—

R je č n ik Pogovor

— —

— —

—

—

—

—

—

—

127 157

NAPOM ENA Riječi štampane kurzivom (kao npr. adharm a) i veli­ kim slovima (kao npr. BUDDHA) protumačene su u rječniku (str. 127). Kod tako štampanih riječi koje su indijskog porijekla treba paziti na čitanje: * označava dužinu vokala »c« čitaj »ć« »j« čitaj »đ« »y« čitaj »j« cerebralne ili lingvalne konstante t, th, d, dh, n — čitaj uobičajeno ) označavamo: u kurentnom kon­ tekstu kurzivom, u kurzivnom kontekstu kurentom vokalno, zvučno »r« (kao u »vrt«) označavamo: u kurentnom kontekstu kurzivom, u kurzivnom kon­ tekstu kurentom palatalni sibilant označavamo sa »s«« (čitaj »š« kao u »šilo«): u kurentnom kontekstu kurzivom, u kurzivnom kontekstu kurentom palatalno »n« (čitaj: »nj«) označavamo sa nj« anusvaru označavamo: u kurentnom kontekstu kur­ zivom. u kurzivnom kontekstu kurentom.

I POČECI

Kada šu p astirsk a arijska plem ena iz stepa C entralne Azije upala u sjevero-zapadnc p red ­ jele In d ije p rije o tprilike tri hiljade i pet sto ­ tina godina, bila su suočena s raznim staro sje d i­ lačkim n arodim a koji su bili na različitim ni­ voim a ekonom skog razvoja i kulture. Civilizacija doline In d a sa svojom urbanom k u lturom u gradovim a M ohenjodaro, H arappa i Lothal bila je tada, možda, u procesu n u ta rn jeg pada i pro ­ pad an ja, i prem a tom e, ja k o ranjiva na napad iz­ vana. Oko tih u rb an ih ce n tara bilo je i bezbroj plem ena na različitim nivoim a paleolitskih i neo­ litskih k u ltura, a njihova je ekonom ija varirala od prim itivnog sak u p ljan ja hrane, lova i ribolo­ va do sjedilačke zem ljoradnje. Ti su pre-arijski n arodi In d ije im ali različita vjerovanja, običaje i religiozne obrede — od anim izm a, poštovanja du­ hova i m agije do p o što v an ja božice-m ajke, sve­ tog stab la i am blem a m uškog splovila te, kao što je kasn ije dokazano pronalascim a u m jestim a r9

M ohenjondro i Harappa, čak nekih vrsta logis­ tičkih vježbi. Ta neujednačenost društvenog i ekonom skog razvoja, koja se ispoljavala u cijelom nizu kul­ tu rn ih oblika, ostala je karakteristikom indij­ ske civilizacije do naših dana. U šum skim i pla­ ninskim predjelim a im a i danas plem ena koja još nisu dostigla stupanj ekonom ske diferenci­ jacije i specijalizacije. Takva se plem ena p rehra­ nju ju skupljanjem hrane ili lovom kao npr. Ongi iz Andamana koji se kreću goli i u grupam a od m jesta do m jesta, s lukovim a i strelicam a u ru ­ kama. U sprkos naglom raspadu plem ena uzroko­ vanom sve tješnjim vezama s vanjskim svijetom i učestalog kontakta s m odernom civilizacijom, mnoga prim itivna plem ena nisu bila sposobna da se potpuno otrgnu od svojih starih sidrišta. Lju­ di koji još žive u pred-feudalnim ili pred-kapitalističkim uvjetim a ogorčeno se bore da saču­ vaju svoje tradicionalne običaje i prim itivna vjerovanja. U isto vrijem e u drugim krajevim a, posebno u velikim gradovim a kao što su Delhi, Bombay, M adras i Calcutta, prim jećuju se sve kom pleksnosti i sukobi m odernog industrijskog društva s njegovim brigam a i frustracijam a, nje­ govim problem im a radništva, politikom sile, atom skim istraživanjim a, duševnim bolnicam a i ap strak tn im filozofskim raspravam a. Kada su pastirska arijska plem ena stupila u Indiju i naselila se na obalam a Inda i Gangesa, Arijci još nisu bili podijeljeni u varne ili klase. Među njim a nije bilo ni eksploatatora ni eksplo­ atiranih. Svaki je pojedinac bio član klana. Svi su bili jednaki u klanu i im ali su krvne veze s ostalim a. P ostojale su čvrste spone između po­ jedinaca i njegove grupe — njegove obitelji, nje­ gove rodbine i njegove zajednice. Ta osnovna so­ lidarnost čovjeka i čovjeka te čovjeka i priro d e 10

odražava se u mnogim him nam a Rgvede, n a jra ­ nije litera rn e kom pozicije In d ije a m ožda i svi­ je ta. Rgvedske him ne, sastavljene u vrem enu od nekoliko stoljeća, o tk riv aju različite aspekte na­ p retk a ran ih Arijaca. P rem a navodim a u če n jak a većina tih him ni se odnosi na društveni, ku ltu rn i i v jersk i život Arijaca, uglavnom u pred jelu sa­ d ašnjeg P anjaba. A rijci su ta d a bili u p astirsk im , sto čarsk im , nom adskim plem enim a, puni odu­ ševljenja za život, vješti u ja h a n ju i gađanju lu­ kom a napredovali su p rem a novim i novim gra­ nicam a. Tokom nekoliko stoljeća raširili su se po cijeloj Indo-G angeskoj ravnici, od sadašnjeg Pa­ n jab a do granica Bengala. N jihov p astirsk i no­ m adski život bio je postepeno zam ijenjen eko­ nom ijom sjedilačke zem ljoradnje. Za vrijem e procesa širen ja i tokom sto ljetn e k o n fro n tacije i k o n ta k ata sa starosjedilačkim narodim a, a rijski je način života p retrp io velike pro m jen e. A rijci su usvojili nove v rijednosti i asim ilirali m nogo anim ističkih, ritu alitič k ih i m agijskih vjerovanja i obreda ne-arijskih ple­ m ena. Rani p astirsk i A rijci su bili obožavaoci p riro ­ de. O božavanje je priro d e bilo izraz o sjećaja je­ dinstva prim itivnog čovjeka s p rirodom — sun­ cem i m jesecom , drvećem i rijekam a, životinja­ m a i pticam a. O dnosi izm eđu čovjeka i priro d e i izm eđu čovjeka i d ru štv a bili su tako jednostav­ ni i n eposredni da je njegov razvoj kao indivi­ dualne ličnosti bio beznačajan. Pod lako pojed­ nostavljenim u vjetim a prim itivni su Arijci poš­ tovali različite bogove koji nisu bili n išta drugo nego p erso nifikacije p riro d n ih fenom ena kao što su sunce, nebo, vatra i voda. Ti bogovi — u os­ novi — nisu bili drugačiji od ljudi prem d a su bili 11

sm atrani snažnijim a i sposobnijim a da zadovolje potrebe ljudi. N ajpopularniji među mnogim ra ­ nim bogovima bili su Indra, Varuna, i Agni. Arij­ ci su vjerovali da će im molitve, darovanja, ri­ tuali i žrtve bogovima donijeti sreću na zemlji, m aterijalne udobnosti, goveda, bogatstvo, zdra­ vlje i dug život. Rane su Arijce privlačile radosti i užici ovog života znatnp više,no život nakon sm rti: Nisu se brinuli za k rajn je svrhe postojanja. Problem i apsoluta nikada nisu m rštili njihova čela. N isu te­ žili za oslobođenjem od okova svjetskog života. U him nam a Rgvede nem a ni spom ena potrebe povlačenja iz života ni filozofije odricanja ni v jerovanja da je čovjekova sudbina vezana vječ­ nim krugom rođenja i ponovnih rođenja.* Bili su u vrlo dobrim odnosim a s prirodom . To među­ tim ne znači da su bili potpuno podređeni pri­ rodi i ovisni od nje. Za razliku od životinja čo­ vjek se ne prilagođava instinktivno prirodi. Čo­ vjek m ijenja i m odificira prirodu prem a svojim potrebam a. M odificirajući i transform irajući pri­ rodu čovjek transform ira i svoju vlastitu priro­ du. Aktivnost, p raksa je sredstvo kojim čovjek tran sfo rm ira prirodu i transcendira samog5- se­ be.

*) Kunhan Raja, veliki sanskrtski učenjak i au­ toritet za Vede, primjećuje: »Nisam vidio u Rgvedi nikakve dokaze za želje da se pobjegne u nebo ili da se završi slijed života i smrti. Nisam našao ni znakova zalaganja za odricanje od svijeta, za živ­ ljenje u duhu slobodnom od materijalnih zapleta. Nisam našao nikakvog'znaka vrhovnog pesonalnog boga. Naprotiv, našao, sam mnoge stvari koje su u sukobu s takvim faktorima u čovjekovom- ■životu.« (C. Kunhan Raja: The Quintessence of the Rig Veda. Bombay 1964. p. vii.)

12

Ali čovjek može djelovati, zadovoljavati svo­ je po treb e i tra n sc en d irati p riro d u sam o u za­ jednici s drugim ljudifiiaVČČVjek je čovjek sam o u u druživanju. On je povezan: i ujedinjen s d ru ­ gim lju d im a različitim vrstam a em ocionalnih ve­ za. U p rim itivnim društvim a te su em ocionalne veze bile podupirane i jačane putem totem a i tab u a te je dnostavnih ritu ala i kultova. Jedno­ stavni ritu ali i cerem onijali popu larne vedske re­ ligije bili su naivni načini p rim itivnih Arijaca da u in teresu zajednice u tječu na p riro d n e pro­ cese. R ituali koji su se održavali grupno usađi­ vali su u pojedince osjećaj kolektivnosti i tako pom agali društvenu koheziju u n u ta r plem enske organizacije bazirane na rodbinskim vezama. Rani A rijci su živjeli u rodbinskim grupam a p a trija rh a ln ih obitelji u n u ta r širih zajednica — u n u ta r plem ena. Svaki čovjek je bio dio plem e­ na ili klana u kojem je bio rođen. O sjećaj je ­ d instva s plem enom bio je izvor, njegove snage i sigurnosti. Proizvodne snage dru štv a bile su k ra j­ n je n eraz v ije n e a tehnologija je bila n a niskoj razini.'Č ovjek je bio sirom ašan, nepism en i neuk. Bio je-bespom oćan p red snagam a prirode. Ali ni­ je patio od nesigurnosti i usam ljenosti. Identifi­ ciraju ći sebe sa svojom grupom s kojom je dije­ lio h ran u , svoju sreću i žalosti pokušavao je sa­ vladati ne sam o svoju bespom oćnost p red dale­ ko n ad m o ćnijim silam a priro d e već i svoj osjećaj izdvojenosti. Individualna svijest je u izvjesnoj m jeri bila uto p ljen a u kolektivnoj svijesti. Ra­ ja, poglavar plem ena, predsjedavao je plem en­ skoj sk u p štini koja se sastojala od svih s ta rje ­ šina obitelji. Izabran od naroda, m oćan uslijed svoje sp o sobnosti da b ran i plem e u ratu , pogla­ var je bio utjelo v ljen je kolektivne snage plem e­ na. 13

Sjedilački život i razvoj zem ljoradnje i raz­ nih vrsti zanata radi zadovoljavanja rastućih po­ treb a naroda, prouzrokovali su podjelu rada u plem enu. Rgveda navodi razne pozive i zanate: bilo je pjesnika, liječnika, tesara, drvosječa, tkalaca, oružara, kolara, lovaca, svećenika, prešača some, kovača, kravara i zem ljoradnika — svi su živjeli zajedno u harm oniji i težnji ka bo­ gatstvu i sreći. Porast zem ljoradničke proizvodnje, razlikova­ nje zvanja i početak trgovine ubrzali su korak socijalne diferencijacije koja je vodila nejedna­ kosti u bogatstvu, moći i ugledu. Te ekonom ske i društvene prom jene posijale su sjem e raskola i nesloge i potkopale jedinstvo i harm oniju u n u ta r rodbinskih veza plem enske strukture. Po prvi p ut u životu ljudi zavist i pohlepa postadoše pokretačke snage proizvodnje i raspodjele m a­ terijalnog bogatstva. N aravno, bilo je mnogo ršia i pjesnika koji su pokušavali spriječiti takav lom i održati socijalnu koheziju u već zastarjeloj ple­ m enskoj stru k tu ri. Podizali su svoje glasove pro­ tiv sukoba i nesloge i savjetovali narod da ne narušava harm oniju društvenog života. Uvijek iznova slušam o strastvene pozive da se održi je­ dinstvo i harm onija. Čitamo npr. slijedeće obra­ ćan je narodu koji se okupio na zbor: »Idite zajedno. Govorite jedno­ glasno. Neka vaša čuvstva osje­ ćaju u harm oniji upravo kao što stari bogovi prihvaćaju ponuđe­ ne im darove, prepoznavajući ih harm onijom . Tajna savjetovanja su ista. Skup­ ština gdje priprem aju planove također je zajednička. Njihovi duhovi su u harm oniji i njihove misli također. Stoga ja upuću­ 14

jem ovaj zajednički ta jn i savjet svim a vam a. N udim svim a vam a ta j zajednički dar. N eka vaše težnje budu jedinstve­ ne. N eka vaša čuvstva budu u harm oniji. N eka vaše misli bu­ du u harm oniji. I na taj način ostan ite svi vi zajedno u slozi.«1 No takvi apeli nisu im ali tra jn o g efekta je r su sukobi i p ro tu rječn o sti već bili u procesu raz­ voja. S pojavom privatnog vlasništva i njegovom nejed n ak o m raspodjelom , pripadnici nekih zva­ n ja m eđu Arijcim a konsolidirali su se u četiri različite varne ili klase — brahm ane, ksatriye, vaisye i sudre. N ekada popularne plem enske sk u p štin e i savjeti, kao što su gana, viđatha, sabhđ, sa m iti i parišad koje su regulirale društveni život Arijaca, brzo su gubile svoj prvotni zna­ čaj. Ono što Durkheim* naziva kolektivnom svi­ ješću plem ena zam jenjivalo se klasnom sviješću. S m isaona ali n esta ju ća s ta ra socijalna s tru k tu ­ ra u trla je p u t au to k ratsk im m onarhijam a. Ma­ la k raljev stv a b aziran a n a terito rijaln im po d je­ lam a n asta jala su iz plem ena sagrađenih na p rin ­ cipu sro d stva i klana, a plem enski su poglavari p o stajali k raljevi. M noga takva kraljevstva po ja­ vila su se u devetom ili osm om stoljeću pr. n. e. Ove p rom jene su djelovale ne sam o na ovo­ zem aljski život Arijaca već ta k o đ er i na p ro p ast ved skih bogova za koje je izgledalo da gube svo­ ju prem oć. Već p ri k ra ju r gvedskog perioda na­ lazim o izražene sum nje u p o sto ja n je tradicional­

1. Rgveda X, 191. 2. Durkheim: Division of Labour in Society. New York 1933. 15

nih bogova. N alazimo šarenilo božanstava koja su gubila svoj utjecaj i postepeno ustupala m je­ sto jednom jedinom bogu. Jedan od mnogih bo­ gova — Prajapati ili Visvakarm an — počeo je biti poštovan kao bog nad bogovima ili vrhovni Bog. »Nazivaju ga Indra, Mitra, Varuna i Agni. On je nebeska ptica Garudmat. Onome što je Jedno pjesnici daju mnoga im ena; nazivaju ga Agni, Yama, M atarisvan: . .«* Istin a je da su ekonom ske prom jene popra­ ćene uvođenjem va m i pružale ljudim a više m a­ terijaln ih udobnosti nego ranije. Ali čovjek ne živi sam o od kruha. On nije zadovoljan jedino ispunjenjem svojih anim alnih m aterijalnih po­ treba da bi fiziološki preživio. On želi zadovolji­ ti ono što Erich From m naziva natpreživljujućim i trans-utilitarnim potrebam a kao što su ljubav, društvo, suosjećanje, pravda i razum . Čovjeku su potrebni svi ti izrazi sm isaone ljudske egzisten­ cije. On ih treb a kao i h ran u samu. Ovaj period propadanja i raspadanja p astir­ ske plem enske organizacije ranih Arijaca i poja­ va varnavyavastfye bjo j e period pe sam o i^ y o ja zem ljoradnje, trgovine i zanata već i društve­ nih sukoba te vjerskih i filozofskih kontroverzi­ ja. Bila je to era prom jena bez presedana u ko­ jim a je bilo em ocionalnih kom ešanja i intenziv­ nih m oralnih i duhovnih kriza. Položaj čovjeka i njegov odnos prem a prirodi i društvu p retrp je­ li su potpunu prom jenu. Čovjek je bio pretvoren u oruđe u proizvodnji m aterijalnih dobara. N je­ gov je rad postao dio od njega nezavisnog ob­ je k ta koji je trošio netko drugi. Bio je otuđen od svojih vlastitih djela i svojih vlastitih nastoja­ nja. Socijalne institucije, zakoni itd. nisu više

3. Rgveda I. 164. 46. 16

odgovarali njegovim u n u ta rn jim potrebam a. Pod­ je la rad a, p o rast privatnog vlasništva i fo rm ira­ nje klase razorili su harm o n iju i kolektivnu svi­ je st plem enskog života. T jeskoba i osjećaj n esigurnosti koji se jav­ lja ju kao rezu ltat dezintegracije plem enskih ve­ za i pojave varnavyavasthe porem etili su odnos čovjeka p rem a drugim ljudim a. Čovjek je iz­ gubio tak o po tre b n u sigurnost i h arm o n iju ko­ je je p ružao kolektivni život plem ena. Bio je m u ­ čen krizom prosuđivanja v rijednosti koja je ra ­ sla iz te duboke tra n sfo rm acije društva. Došlo je do širen ja ponora izm eđu pojedinca i d ru ­ štvene okoline. Sve je bilo u procesu m ijenjanja. Izgledalo je da n išta nije stalno. M oralna i du­ hovna kriza koja je potkopavala m ir i sigurnost rasp ad aju će plem enske s tru k tu re stvorila je u m isaonim duhovim a p o tišten osjećaj sam oće i otuđenosti. U n ajsk ro v itijim pu k o tin am a svoje duše čovjek je osjećao p o tre b u da nadoknadi izgubljen osjećaj p rip a d n o sti i sigurnosti koji je im ao u okvirim a rodbinskih veza. Počeo je trag ati za odgovarajućim identitetom i osjeća­ jem p o tp u nosti. To je bio jedini p u t da se sav­ lada njegova sve veća usam ljenost i očaj. S ta ra veđska religija im ala je važnu ulogu u p o d u p ira n ju p astirskog plem enskog d ru štv a ra ­ n ih Arijaca. No sada je to društvo bilo u proce­ su pad a i rasp ad an ja. S ta ra religija nije više bi­ la sposobna da zadovoljava duhovne p otrebe p ro ­ m ijen jen ih uvjeta. R ituali koji su nekad služili u čvršćivanju je d in stv a plem ena m nogo su izgu­ bili od svog nekadašnjeg značaja. N ekadašnji je dru štv en i poredak bio razoren, novi je jo š bio u procesu fo rm iran ja. S tare su vrijednosti ra s p r­ šene; nove jo š nisu zauzele njihovo m jesto. U takvim p rijelaznim okolnostim a potpuno p riro ­ dno je da čovjek počne duboko m isliti o svojim 17

odnosim a s vanjskim svijetom , o svom m jestu u svem iru, svojoj vlastitoj sudbini i sm islu svog života. Čovjek je u staroj Indiji bio suočen s pi­ tanjem kako da savlada tragični osjećaj odvoje­ nosti, u n u ta rn je m uke i duhovni kaos koje je stvorilo raspadanje plem enskog jedinstva, kako da tran scendira svoj individualni ego i da ob­ novi harm oniju u prom jenljivom ljudskom po­ ložaju. Vpanišadski filozofi su po prvi puta pokušali riješiti taj problem . U kom ešanju sukoba i kon­ trad ik cija svakodnevnog života tragali su za rje ­ šenjim a koja bi bila više u skladu s njihovom un u larn jo m prirodom , za osnovnim principom ljudskog jedinstva, za pravim značenjem posto­ ja n ja i najvišom svrhom života. Shvatili su da čovjek ne može voditi krijeposan i sretan život ako njegovo n u ta rn je i vanjsko biće nisu u m eđu­ sobnoj vezi. Jedan od njihovih glavnih ciljeva bio je da se postigne taj sklad. S tom su nam je­ rom pokušali o tk riti kom pleksnu p rirodu lju d ­ ske svijesti i njen odnos prem a osjetnim organi­ m a i p rem a vanjskom e svijetu.

18

II TRAGANJE ZA IZGUBLJENIM JEDINSTVOM

Chandogya-upanisad izlaže priču m udraca NARADE koji je došao učitelju radi stje can ja znanja i rekao: »Poštovani gospodine, znam Rgvedu, Yajurvedu, Sam avedu, Atharvavedu koje čine četiri vede, epiku (purane) i drevna predan ja (itihdsa) kao petog veclu, vedu nad vcdama (gram atiku), žrt­ vene obrede očeva, nauku o b ro ­ jevim a, nauku o kobnim znaci­ ma, nauku o vrem enu (kronolo­ giju), logiku, etiku i politiku, n a­ uku o bogovim a, nauku o sve­ tom znanju, nauku o elem entar­ nim duhovim a, nauku o oružji­ ma, astronom iju , nauku o zm ija­ m a i lijepe um jetnosti. Sve to ja znam , poštovani gospodine. 19

Ali, poštovani gospodine, svim tim znam sam o riječi. Ja ne znam sopstvo.«1 NARADAjeznao sve osim sebe samoga. N ije znao atm an, sopstvo. Sam ospoznaja (self-know­ ledge) ili spoznaja sopstva bila je najviši cilj m u­ draca ttpanišada; netko tko dostigne poznavanje-samoga-sebe »prevazilazi žalosti. . . i postaje bes­ m rtan.«1 Što je dakle at man? »Tko je to sopstvo?« pi­ ta Aitareva-upanišad. Da li je to sposobnost u čovjeku kojom vidi, čuje, osjeća m irise, govori ili razlikuje slatko od neslatkoga?* Da li je to sopstvo uključeno kada se kaže: »Ja vidim, ja čujem , ja osjećam m irise ili ja govorim?« Da li je to čovjekova svijest koja se pojavljuje kao percepcija, intuicija, osjećaj i volja? Atm an je izvorno značio »dah«, zatim je bio tum ačen kao »prđna«, životni princip i konačno kao sam osvijest ili duša. Čovjek može živjeti, koliko god to bilo nesavršeno, bez svojih ruku ili nogu, bez nosa, bez očiju, bez ušiju, bez jezi­ ka. Ali ne može živjeti bez prane.* Kaušitaki■upanišad je poistovjećivala prđnu s prajnjom ili sam osviješću. Prđna je bila samosvjesno sop­ stvo (prajnjam an). Upanišadski filozofi nisu potcjenjivali važnost čovjekovih m aterijalnih potreba kao što su h ra­ na i zaklon. Ni jedan čovjek ne može živjeti, dje­ lovati i uživati bez hrane. Kozmologija izrađena

1. Chfindogya-upanišad (prijevod nov), VII. 1. — 2,3. 2. ibid. VII. 1.—3. 3. Aitareya-upanišad III. 1 .1 . 4. Kaušitaki-upanišad III. 3. 20

RadhSkrišna-

u T aittiriya-upanisadi to potpuno razjašnjava. Iz Brahm ana se razvio eter, iz etera zrak, iz zraka vatra, iz vatre voda, iz vode zem lja, iz zem lje bilje, iz b ilja hrana, iz hran e sjem enje, iz sje­ m en ja čovjek.5 čo v jek se tako sastoji od b iti hrane. Tako je i sa životinjam a. Ali čovjek se ne sastoji jedino iz biti hrane. On je obdaren pr&nom, životnim principom . Bez prane on ne može p ostojati Ni u tom e čovjek nije različit od drugih bića. čo v jek se razlikuje od životinja i drugih živih bića svojim duhom koji m isli, svojim um om koji razm išlja, svojom razum skom sposobnošću zaključivanja.8 Z ahvaljujući tim ljudskim sposobnostim a čovjek o sjeća i želi, razlikuje dobro i loše i njegovo so p stvo doživljava užitak i bol. Tokom vrem ena sopstvo je bilo neopravdano odvojeno ne sam o od tijela nego i od duha, um a i osjetila. Kalha-upanišad kaže: »Onkraj osjetila je um ; iznad um a je njegova b it (inteligenci­ ja); iza inteligencije je veliko sopstvo; iza velikog sopstva je ono nepojavno.«7 Is ta upanišada objašnjava putem analogije uzajam ni odnos sopstva, um a, duha i osjetnih o r­ gana: »Atmana kao gospodara kola znaj, tijelo zaista kao kola, in­ telekt (buddhi) kao kočijaša znaj a um zaista kao uzde.

5. Taittiriya-upanisad 2. 1. 6. ibid. 2. 3. 7. Katha-upanišad II. 3.—7. 21

O sjeti (su) kažu konji, njihovi objekti — ceste. (Kada je atman) ujedinjen s tijelom , osjetim a i umom , m udri ga ljudi nazivaiu uživaocem.«8 Tako je sopstvo različito od inteligencije i svi­ jesti. Um i osjeti su instrum enti sopstva a ne njegovi sastavni dijelovi. Sopstvo vidi, čuje, ku­ ša, osjeća i misli uz pom oć osjetnih organa u čijoj o d sutnosti on prestaje biti upravljač i uži­ valac. Sopstvo postoji u tjelesnim djelatnostim a sva­ kog pojedinca. »Ono nije žensko, nije m uško; čak nije ni srednje, š to god tijelo uzme sebi, tim e se održava.«* Ali to sopstvo ne transcendira te tje ­ lesne aktivnosti. N jem u je sopstvo drugog poje­ dinca objekt, nešto različito od njega samoga. Na laj način iskustveno sopstvo koje je uključeno u tjelesne stvari ostaje u području pojedinačnosti a ne općosti. Ono opaža sam o različitost a ne univerzalnost. Ono vidi dvojstvo a ne jedinstvo su b jek ta i objekta. Atm an koji prebiva u objek­ tu različit je od onog atm ana koji prebiva u sub­ jek tu . Drugim riječim a atm an je otuđen i nes­ posoban da se objedini sa sveobuhvatnošću po­ stojanja. Takvo shvaćanje atm ana ne pomaže čovjeku da savlada svoj osjećaj odvojenosti i otuđenosti. To čovjeka čini usam ljenijim , napuštenijim i otuđenijim . Gdje je izlaz? Ne bi li moglo biti-da ono znano kao atm an nije istinski atm an? Kakav je atm an čije bi znanje pomoglo čovjeku da »prevaziđe žalosti i postane besm rtan«?

8. ib id . I. 3. — 3 . - 4 .

9. Svetfisvatara-upanišad V. 10. 22

U Brhadaranyaka-upanisadi sastavljenoj ne­ gdje u devetom stoljeću pr. n. e. M aitreyi moli svog su p ru ga Y ajnjavalkyu da je poduči p u tu k b esm rtn o sti. Y ajnjavalkya je upućuje da p u t k b esm rtn o sti leži u savladavanju dvojstva atm ana i B rahm ana ili univerzalnog sopstva. Tako dugo dok se sve p ercip ira sa stanovišta sopstva koje individualizira, doživljava se dvojstvo su b jek ta i o b jek ta, onoga koji spoznaje i onoga što se spoz­ n aje. »Jer tam o gdje je neko dvojstvo, tam o se osjeća m iris drugoga; tam o se vidi drugoga; la ­ m o se ču je drugoga; tam o se razum ije drugoga.«,# K ada se to dvojstvo savlada p a rtik u la rn a svijest sopstva ili sam osvijest, k o ja je drugačija od svjesnosti objekta, p re sta je p o sto ja ti. Kao što slanost zrnca soli rastoljenog u vodi obujm lju je svu vodu, tako se sopstvo vidi u svoj realnosti. A tm an prebiva ne sam o u su b jek tu nego i u o b jek tu . On boravi u svemu. Izgleda da se razli­ k u je ovisno o ob jek tim a u kojim a boravi: »Kao što sam a nedvojna v atra, nakon što je stupila u svijet, po staje različita ovisno o onom e što ona sp alju je, tako ta k o đ er isti nedvojni atm an, koji p rebiva u svim bićim a, p o staje različit ovis­ no o onom e u što on ulazi.«11 Tako atm an im a dvojnu p riro d u . S jedne s tra ­ ne po sto ji iskustveno, individualizirano sopstvo; s druge stran e postoji univerzalizirajuće sveprožim ajućc sopstvo. K ada se gleda na realnost sa stanovišta individualizirajućeg sopstva vidi se raznovrsnost koja uk lju ču je odvojenost. Moj at­ m an se p o jav lju je kao različit od tvog atm ana i od njegovog atm ana. N asuprot tom e, kada se

10. Brhadaranyaka-upanisad II. 4.—14. 11. Katha-upanišad II. 2.—9. 23

gleda na stvarnost sa stajališta univerzalizirajućeg sopstva vidi se jedinstvo, ne razdvojenost; zbog toga se vidi univerzalno u svom vlastitom sopstvu; sve se vidi kao sopstvo.** Više se ne do­ življava dvojstvo subjekta i objekta, onoga koji spoznaje i onoga što se spoznaje. Sopstvo poje­ dinca je sposobno da se identificira sa svom realnošću je r ono je st sva realnost; ono je st Brahman. »I do danas, tko god zna sopstvo kao 'Ja sam Brahm an’ postaje cijeli taj svemir« je r atm an je isto što i Brahman. Atm an i Brahm an su dva pojm a koji nam daju uvid u složene i pokatkad kontradiktorne misli upanišadskih filozofa. Upravo kao što atm an iz­ vorno znači dah ili oživljavajući princip, Brah­ man (od k orijena brh — širiti se) je bio prvo shva­ ćen kao objektivna realnost izražena u svijetu vanjske prirode. Dok se atm an opisuje kao bit u n u ta rn je realnosti, Brahm an se objašnjava kao b it cijele vanjske realnosti. P rem a upanišadskim filozofima, razum ijevanje pravog značenja posto­ ja n ja ovisi o otkriću pravog odnosa između at­ m ana i Brahm ana tj. između čovjeka i svemira. Nakon godina m editacije, kontem placije i disku­ sije, upanišadski filozofi su došli do zaključka da je subjektivna realnost identična s objektiv­ nom realnošću, da pravo sopstvo nije različito od univerzalnog sopstva. »Svjetlost koja sija iz­ nad ovog neba, iznad svih svjetova, iznad svega, u najvišim svjetovim a nenadm ašenim od bilo kojih drugih svjetova, to je ista svjetlost koja je u čovjeku.«'* Tako je atm an sveprožim ajući. On je univer­ zalan. Atm an svem ira je nazvan Brahm an koji

12. Brhadžkranyaka-upanišad IV. 4.—23. 13. Chflndogya-upanisad III. 13.—7. 24

obuhvaća i okružuje sve, bilo ono fizičko ili du­ hovno, grubo ili fino. Taittiriya-upanisad kaže: »One iz čega su ta bića rođena, ono po čem u ži­ ve nakon što su rođena, ono u što se vraćaju n ak o n odlaska, to nastoj da spoznaš. To je B rah­ m a n .« R ealnost u čovjeku nije različita od n a j­ više realn o sti sveukupnosti p o sto jan ja. Brhadđranyaka-upanisad kaže da je sopstvo svaka stv ar i da je identično s B rahm anom .1* D rugim riječim a, individualno sopstvo je neo­ tuđivi dio sveprožim ajućeg, beskrajnog univer­ zalnog sopstva. B rahm an je vječna, nepropadljiva, ap so lu tna, najviša stvarnost, b it svih stvari, realn o st k o ja je u osnovi svega što postoji u sve­ m iru. Tako ta j n a ju n u ta m jiji atm an pojedinca p o staje sinonim sa sveprožim ajućim B rahm a­ nom . A firm acija ljudskog sopstva i njegova identi­ fik acija s univerzalnim sopstvom bila je je d n a od glavnih d o k trin a iznijetih u upanišadam a. A tm an je ono spoznajom čega sve biva spoznato je r atm an je sam Braham . J a sam Brahm an. Ti si Brahm an. Sve što je st, je st Brahm an. B rahm an je »sve«. Filozofim a ran ih upanišada B rahm an nije bio n ešto tran scen d en tn o , neljudsko, n atp riro d n o ili ono strano. N isu priznavali nikakvog boga za stvaraoca, u p rav ljača ili k o n stru k to ra svijeta. N jim a Brahm an nije bio bog već b esk rajn a sveob u h v atn o st p o sto jan ja. Tat tvam asi (to ti jesi) je bio pojam koji je izražavao vezu izm eđu atm ana i B rahm ana, iz­ m eđu čovjeka i svem ira. Taj pojam je pom ogao čovjeku da ukine razliku izm eđu su b jek ta i ob-

14. Brhadaranyaka-upanisad I. 4. — 1.— 10.

25

jck ta, između onoga koji spoznaje i onoga što je spoznalo. Brahm an, univerzalno sopstvo, bio je identificiran s čovjekovom biti i — na k raju — s čovjekom sam im . Kao što to kaže stih Mahđbharalc: Guhyam brahma tadidam vo bravimi, na manušdt sreštataram hi kinjcit. (Kažem ti to, tajn u Brahmana: nem a ništa ple­ m enitijeg od čovjeka). Taj pojam Brahm ana bio je izraz pobune starih filozofa protiv otuđenja čovjeka od čovjeka i njihove težnje da se vra­ te svom izgubljenom jedinstvu. To je navelo mnoge mislioce da usvoje fundam entalno je­ dinstvo stava prem a svim ljudim a, bez obzira na pojavu razlika varni, je r sve je Brahman. Proizlazi zaključak da je čovjek povezan sa čovjekom bitno ljudskim kvalitetam a kao što su ljubav, suosjećanje i bratstvo. Bilo kakvo zlo učinjeno susjedu sm atrano je kao nepravda nanesena sebi samom . Po tom shvaćanju svaki čovjek osjeća i doživljava u sebi ono što os­ jećaju i doživljavaju drugi. Takvo je doživlja­ vanje moguće je r svaka osoba nosi u sebi lju d ­ sku bit tj. Brahman. To zahtijeva čovjekovo os­ lobođenje od ograničenih sebičnih veza poje­ dine klase, rase ili teritorije. Treba iznaći nove odnose između čovjeka i čovjeka. »On« i »Ja« smo jedno tek kada ja transcendiram svoj ego i kada vidim »sebe« u »njemu«. Upanišadskim je filozofima ego (ili iskustveno sopstvo) bio os­ novni uzrok čovjekove bijede i jada. Pravo je sopstvo bilo lišeno takvih zala. Dvojstvo iskustvenog sopstva i pravog sop­ stva biio je, u stvari, odraz dvojne prirode stvar­ nosti društvenog postojanja. S tvarnost se sastoji od sukoba i kontradikcija koji su samo privid­ ni a ne zaista realni. Biti zaista realan znači b iti u istinu sam oodređen i slobodan od kontradikci­ 26

ja. Čovjekov razvoj ide prem a najvišoj stvarno­ sti k oja je uistinu realna i u kojoj su sve kon­ trad ik cije i sukobi l'ijcšeni a h arm o n ija usposla vijena. P ut najvišoj realnosti je b orba da se sav lad aju slabosti i nesavršenosti, ekonom ska, socijalna i politička je d n o stran o st, te da se ta ­ ko pom iri sukob izm eđu onoga što je st i onoga što tre b a da bude. Procvat ljudske biti, povratak jedinstvu i univerzalnosti ljudskog roda m ogući su sam o sa­ vladavanjem sukoba i podjela stvorenih iskus­ tvenim p o sebnostim a čovjeka. L judska b it je univerzalna i zajednička svim ljudim a bez obzira na dru štv ene i ekonom ske razlike. To je vječna prv o tn a p riro d a čovjeka. N asuprot tom e, iskus­ tvena razlikovanja i razdiobe su sekundarne, p ro ­ lazne p riro d e i m ogu b iti savladane ostvarenjem racionalnog jedinstva čovjeka. B orbe izm eđu is­ kustvene p riro d e i prave vječne priro d e čovjeka mogu b iti riješene sam o u kidanjem razdioba u procesu čovjekovog povijesnog n a p re tk a prem a racionalnoj univerzalnoj slobodi. Tako postoji sve veći sukob iskustvene realnosti s apsolutnom realnošću koja je sada ostvarena sam o u im a­ ginaciji a nije u tem eljena kao činjenica života. U panišadski filozofi mislili su da je individu­ alno iskustveno sopstvo sposobno da postigne sta­ nje univerzalnog sopstva, konačno, najviše bla­ ženstvo. Čovjekov razvoj po njim a teži prem a ap solutnoj realnosti tj. B rahm anu. Samo-oslvarenje, atm asakšatkara, putem ostv are n ja identite­ ta s ap solutnim , p red sta v lja k ra jn ji cilj i sm i­ sao lju d sk e egzistencije. Postoji dakle neka svr­ h a života, nešto čem u se teži i za što se živi, s čim je povezana svaka svjetovna djelatnost. Oni su tak o đ er bili svjesni čovjekove nepot­ p u nosti i ograničenosti i željeli su da ih savla­ daju. K ada su ih p riro d n e sile i društveni uvje27

li sprečavali da postanu potpuno razvijeni lju ­ di, okrenuli su se prem a ap strak tn o j ali apsolut­ noj punoći realnosti. Shvatili su da pojedinac kao dio veće cjeline m ora prevazići svoje nez­ natno sopstvo, ukinuti ograničenost klase, klana i rase i rastvoriti svoju konačnu egzistenciju u b cskrajnosti Brahmana, koji je bio shvaćen kao stan je apsolutne istine i potpunog blaženstva. Ta je grozničava potreba u čovjeku da transcend ira svijet nesavršenstva i neispunjenosti, n je­ gova neutaživa žeđ za slobodom, svjetlošću i vječnošću, prodrla u pjesništvo: »asato ma sad gamaya lam aso ma jvotir gamava m vtyor ma am vtam gamaya« (Od neistine istini me vodi, iz tam e svjetlosti me vodi, iz sm rti besm rtnosti me vodi) Taj lijepi m antra bio je izraz stare čovjekove težnje da postane više nego što stvarno je st tj. da postane potpuni čovjek. Čovjek svojim vla­ stitim iskustvom , spoznajom i djelatnostim a po­ kušava p rekoračiti granice postavljene od pri­ rode i društva, i nadm ašiti sebe. Njegove sposo­ bnosti bivaju sve veće i veće kroz neprestani proces sam o-ostvarenja. Povijest je skup nikad-gotovih napora čovjeka da ostvari slobodu i spa­ senje, njegovo neprekidno traganje za dovrše­ njem i ispunjenjem , za at m asakšat karont. Ali čovjek živi i ispunjava se i ostvaruje se u društvu, povijesti i prirodi. On treba realizirati svoju v lastitu prirodu, razviti svoje ljudske mo­ gućnosti i ispuniti svoje potrebe u posebnim društvenim uvjetim a u okviru određenih društve­ nih institu cija i odnosa. On je suočen sa stvar­ nim podjelam a i sukobim a, sputavajućim insti­ tucijam a i otuđenjim a u društvu. Postoji ozbi­ ljan sukob između čovjekovih potreba za samo28

-ostvarenje i u tom e m u n am etn u tih granica u stvarnom životu. Podjele, razlikovanja, k o n tra­ dikcije i sukobi stvoreni iskustvenim posebno­ stim a, o d v ajaju čovjeka od njegovog bitnog bića, njegove univerzalne biti. Zbog toga istinski obje­ din jen a čovječnost može n asta ti sam o kada su eksp lo atacija i klasne ko n trad ik cije u društvu po tp u n o uklonjene. S vrha ljudske povijesti je istinska sloboda, prava h arm o n ija i autentično sam oostvarenje, što može biti realizirano sam o u zaista ljudskom , racionalnom i slobodnom društvu. Ali rani filozofi In d ije nisu sm atrali čovjeka stvaralačkim bićem vezanim uz p rom jenljivu p ri­ rodu i prom jenljivo društvo. N ije im bila poz­ nala uloga koju igra okolina u kojoj čovjek živi, ni uvjeti društvenog života koji snažno u tječu na fo rm iran je ljudske ličnosti. N isu mogli shva­ titi važnost stvaralačke uloge ljudske djelatn o ­ sti u danoj povijesnoj i društvenoj situaciji. Ni­ su shvatili da je čovjekovo sam oostvarenje bilo nem oguće bez neprekidnih bo rb i za preobražaj d ru štv a i prirode. Zbog toga su odlučujuće bitke bile vođene u čovjeku, a ne protiv ugnjetačkih d ru štv en ih uvjeta. Tako su njihove plem enite težnje ostale u dom eni spekulacije i introspek­ cije. Pojm ovi atm an i Brahm an duhovno su ukinuli sve razlike izm eđu čovjeka i čovjeka; no, nisu ih mogli u kinuti stvarno. Podjela na varne se nastavila. Dok su filozofi nastojali da speku­ liraju o odnosu izm eđu individualnog čovjeka i univerzalnog apsolutnog čovjeka, klasni antago­ nizm i su rasli i vam avyavastha se konsolidirao pod vodstvom brahm anskih svećenika. D ruštve­ ni i ekonom ski razvoj postao je m oćniji od spe­ k ulacija filozofa. P eriod izm eđu pojave n a jra n ijih upanišada i r a s ta buddhizm a, bio je period ne sam o filozof­

ske spekulacije i intelektualnih rasprava već i mnogih ekonom skih i društvenih prom jena. Sve­ obuhvatni društveno-ekonom ski prijelaz zbivao se među A rijcim a koji su u to vrijem e proširili svoju prevlast preko cijele Indo-Gangeske rav­ nice, od Panjaba do granica Bengala. Došlo je do znatnog porasta zem ljoradničke proizvodnje bazirane na željeznim oruđim a i do brzog šire­ n ja o b rta i trgovine bazirane na novčanoj eko­ nom iji. S olidarnost starog plem enskog života je nestajala pod pritiskom društveno-ekonom skih prom jena, učvršćenja varnavyavasthe i pojave b ro jn ih m onarhističkih država kao što su Kosala, Avanti, Vansa i Magadha. M agadha je pod kraljem B im bisarom postala najm oćnija među njim a. Uz m onarhistička kraljevstva postojale su republike kao Sakya i Lichchhavi, koje su se ogorčeno borile da održe svoje plem enske savje­ te i druge tradicionalne institucije. Postojala su i mnoga plem enska društva na raznim nivoima razvoja. Pojam Brahm ana se razvio kao reakcija na sve veće nejednakosti u društvu, kao izraz lju d ­ skog jedinstva, kao težnja za realizacijom iz­ gubljenog jedinstva čovjeka. Filozofi su željeli jedinstvo, sreću i bratstvo. Ali, društvo je bilo sučeljeno s eksploatacijom čovjeka po čovjeku. U m jesto jedinstva bilo je nejedinstvo; um jesto b ratstv a bila je m ržnja među ljudim a; um jesto sreće, otuđenje i pesim izam. N esposoban da ri­ ješi tu kontradikciju uklanjanjem b arijera koje su postavili n eprijateljski društveno-ekonom ski uvjeti, filozofi su okretali svoje duše sve više i više čovjekovoj un u trašn jo sti i pokušavali su da prom ijene sebe ne m ijenjajući društvo i priro­ du. Težili su ugasnuću individualne volje utonućem u apsolut putem sam oodricanja, koncentra­ cije i m editacije, ispunjenja zavjeta uzdržljivo30

sti, suzdržavanjem , neposjedovanjem itd. Tak­ vim n ap o rim a su se nadali postići oslobođenje od spona karm e i oslobođenje od ovosvjetskih p atn ji, ro đ en ja i ponovnog rođenja. Počeli su se zalagati za povlačenje iz ovozem aljskog života o sjetiln e d je latn o sti kao za p u t sreći, oslobođe­ n ju i blaženstvu. Tražili su sam o-ostvarenje i is­ p u n je n je ne putem stv arn ih borbi da se o d s tra ­ ni velika d ish arm o n ija izm eđu d ru štv a i pojedin­ ca već p o u n u tre n jem lju d sk ih težnji, odvajanjem u n u ta rn jeg čovjeka od vanjskog. D rugim riječi­ m a, pokušavali su postići oslobođenje potiskiva­ njem svih ljudskih osjećaja i želja. M okša je bi­ la shvaćena ne kao čovjekovo sam o-ostvarenje p raksom već kao stan je transcendencije isk u st­ venog p o sto jan ja. Zem aljski B rahm an je bio p re ­ tvoren u tran scen d en tn i B rahm an onkraj do­ sega običnog čovjeka, u sveprožim ajući vječni du h čija je m oć stvarala, ko n tro lirala i vodila sudbinu čovjeka i svega postojećeg u svijetu. Ta­ ko su pojm ovi atm an i B rahm an postali in s tru ­ m enti u ru k am a viših klasa koje su propovije­ d ale o n o sv jetskost a i sredstvo učvršćenja varnavyavaslhe pod brđhm anskim svećenicim a.

31

III BRAHMANIZAM Bhagavatl Gita, Božanska pjesm a Arijaca p red stav lja ključ za razum ijevanje p ro m jen a u filozofskom i religijskom pogledu na svijet te m oralnim vrijednostim a stare Indije. ARJUNA, heroj obitelji PANDAVA, bio je suočen sa svojim rođacim a, KAURAVAMA, na bojnom polju Kurukšetra. Povukao se, zgrozivši se, p red s tra ­ šnom m ogućnošću u b ija n ja svojih rođaka i ro d ­ bine, svoje braće, b ratića, stričeva i ostalih ro­ đaka, po redanih u bojni red. N aravno, oni su lam o bili kao njegovi n ep rijatelji. Ali, kako je mogao p ro lijevati krv svojih rođaka i rodbine? Sa jezom je osjećao srodstvo s KAURAVAMA. U glavi m u se vrtjelo, tijelo m u je drh ta lo , snaga ga je n ap u stila a m ač m u je ispao iz ruke. M u­ čen snažnim duševnim sukobom i progonjen os­ jećajem krivice i u tučenosti, otvoreno je rekao svom d rugu i kočijašu, K RSN I, da nem a želju da u n ištav a svoj klan i tako prek rši svoju kula(lharmu, tj. dužnost koja m u p rip ad a kao članu klana.

»Oni radi kojih mi gram zim o za prijestoljem , bogatstvim a i užicima — učitelji, stričevi, sinovi, čak i prastričevi, praujaci, svekri, unuci — svr­ stani su na bojnom polju stavljajući na kocku svoje živote i bogatstva. 0 KRŠNA] Prem da oni mogu ubiti mene, ja ne želim njih, čak ni za vlast nad trim a svjetovim a, a kako bih tada ra­ di ove zemlje?«1 Što se dogodilo ARJUNI? Zar on nije nekada savladao i ukrotio mnoge moćne neprijatelje? Zar nije bio slavan po svojoj smionosti i heroizmu? Zar je iznenada postao kukavica? Nikako. On je samo bio mučen m išlju o ubijanju svo­ jih bližnjih i dragih. Kako je mogao biti sretan nakon ubijanja svojih rođaka? Bio je zabavljen samo grijehom sadržanim u povredi kuladharme. Međutim, bog KRŠN A nije bio uzbuđen unu­ tarn jim nem irom svog prijatelja. Pokušao ga je um iriti i riješiti njegovu m oralnu dilemu te je u tu svrhu u potrijebio više filozofskih argum enata. KRŠN A je odbacio neaktivnost i suzdržavanje od djelovanja je r »djelovanje je više od nedjelo­ vanja«. On je zbog toga opomenuo ARJUNU: »Bez ljubavi neprestano izvršavaj djelo koje ti je dužnost, je r vršenjem djela bez ljubavi čo­ vjek zaista dosiže ono Najviše.«5 KRŠNI djelo znači propisane dužnosti var ne. Postojale su četiri varne: brahmana kšatriva, vaisya i sudra. KRŠNA je tvrdio da je ta četiri sloja društva stvorio sam Gospod, klasificirajući ih prem a njihovim inherentnim kvalitetam a ko­ je su nastale od sam ih njihovih priroda i dodijelju ju ći im odgovarajuće dužnosti.

1. Bhagavad Gitfi I. 33—35. 2. ibid. III. 8, 19. 34

Tako svaka va m a im a svoju specifičnu duž­ nost. Svaki čovjek m ora izvršavati dužnost do­ dijeljen u njegovoj v a m i i p rih v a titi svoju sudbi­ nu u životu; je r vršenjem svoje dužnosti, čov­ jek dosiže najviše savršenstvo. Zato on ne sm ije ni n ap u stiti svoju dužnost ni vršiti dužnost do­ d ijeljen u drugoj va m i. »Bolja je svadharm a ili vlastita dužnost, m a k ar i bez veće vrijednosti, od dob ro izvršene dužnoti drugoga. O naj tko iz­ vršava dužnos t d odijeljenu m u njegovom sa­ mom priro dom , ne izlaže se grijehu.«5 D užnost ksatriye je da se bori, da bude odvažan i da vla­ da zem ljom . KRŠNA, je zbog toga ovako opomin jao svog p rijate lja: »Osim toga, što se tiče svadharm e, tvoje vla­ stite dužnosti, nem oj se kolebati, je r nije ništa d o brodošlije za čovjeka kša trivske klase od p ra ­ vednog rata. ARJUNA! upravo je sretan m edu ksatriyam a onaj koji im a takvu netraženu p ri­ liku za ra t je r ovaj p red sta v lja otvorena vrata u nebo. Ne odvažiš li se na tako pravedan ra t već n ap u stiš svoju dužnost i izgubiš svoj glas, počinit ćeš grijeh. Ako budeš ubijen u borbi, do sp jet ćeš u nebo a ako izvojuješ pobjedu uži­ vat ćeš vlast na zem lji; stoga ustani, ARJUNA, odlučan da se boriš. O dnoseći se je dnako prem a užitku i boli, d obitku i gubitku, pobjedi i po­ razu, sp rem i se za b orbu; tako se boreći, nećeš počiniti grijeh.«5 Ova razm atra n ja m nogo o tk riv aju . Ona nisu posljedica spontanih individualnih im pulsa već zap an ju ju će otkrovenje d u b o k o ukorijenjenih vri­ jednosti koje su uvjetovane društvenim životom

3. ibid. XVIII. 45, 47. 4. ibid. II 31, 32, 33, 37, 38. 35

i koje odražavaju odnos između pojedinca i nje­ gove grupe. Dok je ARJUNA, duboko zaokup­ ljen kuladharm om , bazirao svoje argum ente na dužnosti prem a svojim rođacim a i rodbini te vjer­ nosti svojoj kuli, K R ŠN A je naglasio potrebu provođenja svadharm e ili klasnih dužnosti, tj. dužnost ARJUNE kao pripadnika ksatriyske kla­ se. Dok je KRSNA na društvo podijeljeno na kla­ se pokuašvao prim ijeniti kategorije dobra i zla. vrline i grijeha, ARJUNA je još bio sklon starim vrijednostim a. ARJUNINO gledanje je bilo odre­ đeno prošlošću; KRŠNA je govorio za budućnost. Bio je uvjeren da se epoha varnadharme ne može m jerili m oralnim m jerilim a plem ena, gotre ili kule. On je tum ačio dužnost čovjeka kao pripad­ nika svoje klase, koja je bila različita od njegove dužnosti kao člana klana. Mahabharata, čiji je dio i Bhagavad Gita, ne samo da ilustrira dužnosti i odgovornosti ljudi u društvu podijeljenom na klase već također ukazuje na socijalne uvjete mnogo ranijeg perio­ da, prošlog doba, u kojem indijsko društvo još nije bilo podijeljeno u razne klase. Prem a tom velikom epu, u najranijoj epohi ljudskog dru ­ štva nije bilo ni klasa ni kasta. M udrac BHIŠMA, na prim jer, govoreći o tom prim itivnom besklas­ nom društvu, ističe: »U to vrijem e, tj. krtayugi. nije bilo ni država, ni kralja, ni kazne, ni kažnjavaoca. Svi su se ljudi štitili m eđusobno pomoću dharnie tj. vrlinom i m oralnim dužnostima«. Mu­ drac BHRGU kaže da u prim itivnom društvu ne­ ma razlike između varne i varne je r je cijeli svi­ jet bio Brahman. Samo su brahmani rođeni iz Brahmana i kasnije su bili podijeljeni na varne, prem a svom radu. Stvaranje varnavyavasthe i kristalizacija če­ tiri varne — brahmana, kšatriya, vaisva i sudnr — bilo je svakako napredak u odnosu na stari 36

kula-got ra društveni poredak. Ono je pom oglo razvoju proizvodnih snaga i obogaćenju k ulture te je u tom pogledu p redstavljalo interese d ru ­ štva kao cjeline. Donijelo je sa sobom klasu ljudi koji su bili slobodni od brige za p rivređi­ vanje sred stava za opstan ak fizičkim radom . Oni su si mogli p risk rb iti sred stv a za život viškom k oji su proizveli seljaci i zanatlije. P rem a tom e, oni su mogli svoje vrijem e posvetiti k o nfrontaci­ ji i k o n tem placiji p riro d e s donekle n e p ristra ­ nog stajališta, ili u m jetničkim i k u ltu rn im zani­ m anjim a. Zahvaljujući njihovim naporim a, os­ nove mnogih grana spoznaje kao aritm e tik a, as­ tro n o m ija i lijepe um jetn o sti, počele su se raz­ v ijati u In diji. Ali taj je n ap red ak bio učinjen po cijenu je ­ d in stv a n aro d a baziranog n a egalitarnim v rijed ­ n ostim a; bitno za vam avyavasthii je bilo klas­ no d ru štv o bazirano na eksploataciji m nogih od stra n e nekolicine koja je bila povlaštena da po­ sjed u je im ovinu i uživa druge prednosti. P rip ad ­ nici viših klasa su se mogli angažirati u u m jet­ ničkom , k ultu rn o m i duhovnom djelovanju sa­ m o zato što su njihova hrana, krov i druge udob­ n osti bile osigurane viškom koji su proizvodile m ase. Što su m ase više radile, više klase su biva­ le obrazovanije i k u ltu rn ije . Što su se sudre i vaisye više patili u neznanju i pasivnosti, to su usp ješn iji bivali brahm ani i kšalrive. Tako je po red ak varnasram a bio karak teriz iran klasnim duhom koji je prožim ao sve društvene odnose. E konom ska diferencijacija je našla izraz u d ru ­ štvenim , političkim i m oralnim kontradikcijam a. B ra h m a n ski svećenici, koji su bili čuvari vedskog znanja, n adzirali su ritu ale i prin o šen je žrtava i dobivali — kao naknadu — vrijedne m a terijaln e poklone. Z natan dio bogatstva, koje je proizvelo d ruštvo, bivao je tako k o n ce n triran u rukam a 37

svećeničke klase. To je uzrokovalo kontradikcije čak i među bogatim klasam a. Što se je više raz­ vijao varnasrama sistem , to su kontradikcije iz­ među raznih vam i postajale oštrije. U procesu razvoja, mnogi običaji, rituali i vje­ rovanja ranog predklasnog arijskog društva po­ miješali su se s onim a nearijskih starosjedilač­ kih plem enskih naroda. No oni su sada dobili nova značenja te su bili modificirani i pom iješa­ ni s novim religioznim vjerovanjim a kako bi za­ dovoljili potrebe novih društvenih oblika. Varnasrama sistem je bio određen ne samo običajem i vlašću već i opširnim pravilim a po­ našanja koja je sankcionirala vjera i koja je nadziralo svećenstvo. Ta su pravila i propisi bili kasnije kodificirani u Grhvasutre, D harmasutre i Dharmasdstre. Etika obrađena u tim šatrama i sdstrama određivala je ponašanje i vladanje lju­ di u svim vidovima njihovog ličnog i društvenog života. Dok su se G rhvasutre bavile uglavnom kućnim ponašanjem ranih Arijaca, Dharmasd­ stre su upravljale njihovim društvenim životom i određivale njihove društvene odnose. Ortodoksni pandili su tvrdili da su pravila unesena u D harm asutre i Dharmasdstre vječna, prim jenljiva na sva vrem ena i sve situacije