Na putu do naglasne norme - oprimjereno imenicama 9789531692656 [PDF]

Zitiervorschau

Blaženka Martinović Recenzenti prof dr. sc. Ivo Pranjković prof dr. sc. Ivan Zoričić doc. dr. sc. David Mandić Urednica Anita Š ikić Likovna oprema Dubravka Zglavnik Horvat Grafički i tehnički urednik Stjepan Ocvirk

NA PUTU DO NAGLASNE NORME •

- oprIffiJereno ImenICama '

O

"

Otisnuto u rujnu 2014. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 884724. ISBN 978-953-1 69-265-6

�

HRVATSKA SVEUČILIŠNA NAKLADA

,""'o

'1Bi\

SVEUČILIŠ TE JURJA DOBRILE U PULI �,�%>;

Zagreb, 2014.

Predgovor

Sustavne kodifikacije hrvatske ortoepske norme u nas nema. Zadnjih de­ setljeća učinjeni su važni pomaci ka kodifikaciji hrvatskih (zapadnonovošto­ kavskih) naglasnih posebnosti i unutar njih približavanje uzusa i propisa, no nedovoljno da bi se dokinule sve razrožnosti koje još uvijek nalazimo u dijelu zapisanoga i propisanoga naglasnog stanja (razasutoga po normativnim priruč­ nicima). Upravo je time bilo motivirano istraživanje čestouporabnoga dijela kor­ pusa i pisanje ove knjige, jer može uvelike pripomoći razrješenju nedoumica i biti prilogom sustavnomu kodificiranju. Cilj je bio ponuditi monografiju s ute­ meljenim rješenjima kolebljivoga dijela, monografiju koja će pomoći i lakšemu učenju hrvatskoga standardnog naglašivanja. Višegodišnje iskustvo u nastavi pokazalo je da se naglasna norma može svladati, no da bi se put skratio, nedosta­ jalo je priručnika koji bi sveobuhvatno pokazali naglasne preinake (i na leksič­ koj, i na paradigmatskoj, i na tipološkoj razini), i to po vrstama riječi. Naglasak imenica prva je dionica istraživanja, a u planu je da se tako obrade i glagoli i pridjevi. Budući da je ovo izdanje uvodom u ostala, uvodni je i povijesni pregled nešto opsežniji i prilog je stabilizaciji naglasne norme. (Naglasno)normativna pitanja često se rješavaju bez sveobuhvatna sagle­ davanja suodnosa u cjelini sustava. Naime baštinimo jezik koji je definicijom ukupnost povijesnorazvojnih mijena, normativnih bistrenja, funkcionainoga raslojavanja te prostornih i društvenohijerarhijskih oprimjerenja pa se čini da je sagledavanje sviju čimbenika put kojim treba krenuti i hrvatska normativistika. Nadamo se da smo se ovom knjigom našli na tome putu. O svemu navedenome pisali smo u pet temeljnih, središnjih poglavlja, redom: Naglasna norma, Naglas­ na tipologija, Leksički naglasak, Općeparadigmatski naglasak, Promjenljivi na­ glasni tip. Posebice držimo korisnim dodatak Pregled uzoraka triju naglasnih tipova, nepromjenij ivoga - tipa I, predvidljivo promjenljivoga - tipa II i »pra­ voga« promjenljivoga tipa - tipa III. U Kazalu riječi popisane su sve imenice iz korpusa, koje su oprimjerile naglasne pojave u ovoj knjizi, s oznakom kojemu tipu pripadaju (I., II. ili III.) i detaljnije kojemu podtipu ili uzorku. Kazalom smo željeli pokazati kako bi se u leksikografskim djelima moglo pristupiti naglasnim podatcima. 5

Na putu bistrenja naglasne norme kročili su dugo, predano i temeljito moji . profesori - prof. dr. sc. Stj epan Vukušić i prof. dr. sc. Ivan Zoričić, utemeljitelji »pulske akcentološke škole«. Njihov j e rad bio polazištern i mojih istraživanja pa zahvale prvo upućujem upravo njima. Učenici često i nove staze tabaju, a meni je to posebice omogućeno suradnjom na projektu prof. dr. sc. Ivana Zo­ ričića Stilske vrijednosti u hrvatskome standardnom naglašavanju, pod čijim je okriljem i započet rad na ovoj knjizi. Da knjiga bude boljom, korisnim su savjetima i opaskama pomogli recenzenti prof. dr. sc. Ivo Pranjković, prof. dr. sc. Ivan Zoričić i doc. dr. sc. David Mandić. Knjiga je nastajala i uz moralnu i novčanu podršku suradnika i suradnica na projektu Hrvatski pravopisno-pravo­ govorni priručnik voditelja prof. dr. sc. Josipa Silića. Sveučilište Jurja Dobrile u Puli i Hrvatska sveučilišna naklada iz Zagreba prepoznali su zatim važnost takve tematike i nisu se libili financirati filološko djelo u vrijeme kada mu stvarnost i ne ide uvijek na ruku. Zahvaljujem i svojim kolegama i kolegicama s Odsjeka za kroatistiku u Puli što su me bodrili u trenutcima slabosti i malodušja, koje, vje­ ruj em, zaskoči svakoga tko se lati pera. Na koncu zahvaljujem na podršci i onima čija me nesebična ljubav svakoga dana iznova motivira - svojoj obitelji, suprugu i sinu Benediktu.

KRATICE I ZNAKOVI A

- akuzativ

AG

- Akademijina gramatika (PPGO, GOHKJ, TR)

BHŽ D

- Brabec-Hraste-Živkovićeva gramatika (v. popis literature) - dativ

G

- genitiv

GOHKJ - Glasovi i oblici hrvatskoga književnogjezika S. Babića i dr. (v. popis literature) HER

- Hrvatski enciklopedijski rječnik (v. popis literature)

HG

- Hrvatska gramatika E. Barić i dr. (v. popis literature)

HJS

- Hrvatskijezični savjetnik E. Barić i dr. (v. popis literature)

I

- instrumental

jd.

- j ednina

L

- lokativ

mn.

- množina

m. r.

- muški rod

N

- nominativ

NHKJ

-

NT

- nepromjenljivi tip

Naglasak u hrvatskome književnom jeziku S. Vukušića, I. Zoričića, M. Grasselli-Vukušić (v. popis literature)

PP GO - Povijesni pregled, glasovi i oblici S. Babića i dr. (v. popis literature) PT

- promjenljivi tip

RHJ-LZ - Rječnik hrvatskogajezika Leksikografskoga zavoda (v. popis literature) s. r.

- srednji rod

TR

- Tvorba riječi S . Babića (v. popis literature)

V

- vokativ

ž. r.

- ženski rod

>

- daje


zemljoradnfk) ili analogija prema likovima u ko­ jima naglasak vjerojatno nije ni bio povučen (znanac - znanaca : gimnazijalac - gimnazijalaca) nad (prekrutom) distribucijskom granicom silaznih naglasaka. Uvrštavanje u priručnike hrvatskoga jezika silaznih naglasaka nepočetnoga sloga u određenim kategorijama svjedoči o konvergentnijemu odnosu norme/ko­ deksa i uzusa.73 Da takav odnos i dalje valja izgrađivati, svjedoče ovakvi primje67 Usp. Lj. Jonke, 1 965 . : 233; V. Anić, 1 969. 68 USp. A. Belić, 1 976.: 1 60; I. Škarić, 1 996.a; 1 996.b; 2006 . : 65, 80. 69 S obzirom na silazni ton nepočetnih slogova riječi područje Republike Hrvatske dijeli se u literaturi na tri velike zone: mediteranska (u velikoj se mjeri provodi novoštokavsko prenošenje naglasaka koje vodi i do, smatra se, »hiperštokavizama«, no budući da je riječ o posuđenicama, s rezervom uzimamo pojam hiperštokavizma), kontinentalna zapadna (ne opire se silaznome naglas­ ku na neprvom slogu) i kontinentalna istočna (prijelazna između štokavštine zapadnoga dijela i dosada kodificirane »standardnojezične štokavštine«). (H. Delaš, 2002.: 1 0) Podjelaje moguća i na sjever i jug (što se ide južnije, češći su primjeri poput DalmatfnČlcČI). 70 S. Vukušić i M. Lončarić ističu europeizme i G mn. kao kategorije u kojima je uobičajen silazni naglasak u neprvom slogu. (S. Vukušić, M. Lončarić, 1 998.: 84) 7 1 I. Škarić osim G mn. spominje i V jd. te prezente glagola. (I. Škarić, 2006.: 35, 66; isto i 1 999.a, 1 987.) 72 Primjer formalne komunikacijske situacije sljedeći je: spiker Hrvatskoga radija, D. Sidor, u jednim je jutarnjim vijestima (kolovoz 2007.) izgovorio nekoliko puta silazni naglasak nepočetno­ ga sloga (u paradigmi: devetpoliciJjČlcČI; nekoliko životinjČl; u riječima: teritorij, kostimografkinja), potpuno stopljeno u niz preporučljivo izgovorenih riječi (klijentJestivČlI, flautist, violončelist i sL). Usp. i I. Pranjković, 1 978.; N. Opačić, 1 978. 73 Jedini suvremeni priručnici koji isključuju mogućnost silaznoga tona na nepočetnim slogo­ vima u hrvatskome standardnom jeziku jesu Hrvatski jezični savjetnik, školski rječnik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te Rječnik hrvatskogajezika Leksikografskoga zavoda.

46

ti u NHKJ: brodovlasnfk, jugozapad, Polinezija, neuropatolog, permanentnost i sl., pored brodovlasnica, jugozapadan, Melanezija, etimolog, ideall'st; ili pak ovakvi u gramatikama: TR - kupoprodaja, samoobmana, samoobrana, samo­ zaštita; nasuprot gramatici GOHKJ - kupoprodaja, samoobmana, samoobrana, samouprava. Često se pribjegava metatoniji, tonskoj prilagodbi, na istome slogu da bi se jedinice >>usustavile«, i na leksičkoj i na paradigmatskoj razini (poljoprivreda, samouprava, samozaštita, jugozapad; flamingo, jortissimo, libreto, rodeo; Dal­ matinaca), premda je razvidno da je silazni ton nepočetnoga sloga također di­ jelom hrvatskoga naglasnoga sustava.74 Metatonija se na paradigmatskoj razini (primjerice u G mn. ) danas doživljava regionalno obilježenom. K. Moskatelo ( 1 954.) ocijenio je takvu pojavnost neprirodnom i neobičnom, I. Škarić ju je po­ novno kritizirao ( 1 987., 2006.), a sastavnim dijelom suvremene naglasne nor­ me drži ju S. Vukušić (2000.).75 V. Rišner zaključuje da bi »naglasci na riječi­ ma demons tratar, televizor, Slavonaca, Dalmacija (!) bili konkretni kada bi se ostvarivali u govoru govornika hrvatskoga jezika. U suprotnom, ne odgovaraju standardu (iako nisu protivni sustavu).« (V. Rišner, 2006.: 3 89) Metatonirani se likovi dubliraju s onima koji nose uzlazni ton na početnome slogu (latentan i latentan), tj . onima koji nose odjek i »svježe sjećanje o svom sjedištu na idućem slogu« (što držimo diskutabilnim). (I. Škarić, Đ. Škavić, G. Varošanec-Škarić, 1 995 . : l 33) Uporaba se prema pitanju silaznoga naglaska neprvoga sloga ponaša razli­ čito: ne opire se silaznomu tonu (asistent) ili prenosi naglasak na prethodni slog, posebice južni krajevi (asistent, medicfna, natura) u kojima se izgovara novo­ štokavski nakon utjecaja talijanskoga izgovora koji zvuči silazno. U kontinental­ nome dijelu Hrvatske pod utjecajem njemačkoga, koji zvuči uzlazno, ostvaruje se dugouzlazni naglasak (medicina, natura).76 Iz svega se dade zaključiti da se 74 H. Delaš ide dalje pa otvara kao mogućnost (istotonsku) metataksu u posuđenicama (jer sumnja u četveronaglasni sustav, kao i Th. F. Magner i L. Matejka 1 97 1 ., M. Kravar 1 982., I. Škarić 2000.) čime bi se, smatra, išlo na ruku široj jezičnoj uporabi (mini > ml'ni; dendi > dendi; biznis > biznis; kaučuk > kaučuk; hardver > hardver; tinejdžer > tinejdžer i sl.; o čemu su pisali i R. Filipović i A. Menac, 2001 .). 75 D. Brozović 50-ih se godina prošloga stoljeća čudio naglascima arogantan, elegantan, latentan u dvojezičnicima Hrvatskosrpsko-talijanskome rječniku i Hrvatskosrpsko-francuskome rječniku (u kojima je nadslove bilježio B. Klaić), no pedeset godina poslije u Rječniku hrvatskogajezika Leksi­ kografskoga zavoda, koji je on akcentuirao, nalazimo samo takve »kompromisne likove« između »ne­ štokavskih navika« (arogantan, elegantan, latentan) i ustaljene »štokavske intonacije«. (D. Brozović, 1 957.a: 1 1 7) 76 D. Brozović ( 1 955.) stanje »na terenu« razdijelio je u tri područja: zagrebačka štokavština obrazovanih slojeva na kojuje djelovao njemački jezik (kompozitor, asistent, student); južnodalma­ tinsko područje na koje djeluju romanski jezici (politika, student); novoštokavski krajevi (OkUpČItOr, JugosIČIvija; ponegdje i sa silaznim, posebice u puka). M. Kravar ( 1 987.) u tomu prepoznaje »tri

47

distribucijsko polje silaznoga tona nije proširilo u svih govornika podjednako. Dvostrukosti su neizbježne i u naglašivanju domaćih toponima jer svaki ima izvorni naglasak, ali i standardni neutralni kojime se posluži svatko onaj tko nije bio u doticaju s izvornim naglaskom, i koji ga ne mora znati u svakodnevnoj ko­ munikaciji (primjerice Vodnjan i Vodnj(m; Ćićarija i Ćićarija itd.). Iz svega postaje jasno da tonske opozicije nisu više moguće samo na prvom slogu te da više nije dovoljno poznavati ton i (kvantitetu) vokala da bi nam mjes­ to automatski bilo poznato, kako se često u literaturi tvrdilo.

Pomicanje naglaska ulijevo U ortoepiji se sve više govori o hiperkorektnosti77, posebice o »pomicanju naglaska ulijevo« (točnije siline78), sve do prvoga sloga, u primjerima u kojih nema/nije bilo razloga za prijenos siline jer se radi o uzlaznim naglascima na središnjemu slogu (oporavak < oporavak, doduše < doduše), pa čak i u dijelu gdje se prenio središnji silazni naglasak (televfzor < televizor). Ponegdje se radi i o analogiji, tj . naglasnome povođenju za osnovom u tvorenica (nećakinja i neća­ kinja < nećak; rođakinja i rođakinja < rođak;jezikoslovlje ijezikoslovlje bijelac, cijel > cijelac, sam > samac), a u ostalih je kratkouzlazni (brzac, škrtac i sl., osim starac), s tenden­ cijom da je takav i u prvih. U preostalih je izvedenica naglasak kao i u osno­ vi (balavac, hajdukovac, lažljivac, dlnamovac), a u onih od glagola naglasak je kao u infinitivu (pisati > pisac, uz kolebanja zbog položajnoga duljenja: borac i bOrac, lovac i lovac). Složenice sa sufiksom -(a)c na kolebanja između kratko­ uzlaznoga na spojniku i dugouzlaznoga pred sufiks om odgovorile su prevagom potonjega (posebice u tzv. kontinentalnome tipu naglašivanja): čovjekoljubac, čudotvorac, zajmodavac, srednjoškolac, jednovjerac ijednovjerac, mnogobožac i mnogobožac, a one koje se odnose na životinje naglasno su stabilne: drvojedac, zrnojedac i sl. Sufiks om -an(a)e ili -jan (a) e nastaju tvorenice s dugouzlaznim naglaskom pred sufiksom (dominikanac, Vodičanac, blizanac, pored bllzanac). Tvorenice sufiksom -lič naglaskom su uklopljive u obrazac junak -junaka: drvorezač, minobacač, računopolagač itd. (u jednosložnih dakako ovako: klač i tkOc). Sufiksom -ača nastaju tvorenice s kratkouzlaznim naglaskom pred sufiksom, a izvedenice od pridjeva zadržavaju i osnovni naglasak (koprivnjača, udavača, narikača; petrovača, jabukovača, orahovača, naprtnjača, uz naprtnjača). Naglasak je kratkosilazni u izvedenicama na -lij, na prvome slogu, i katkad pomičan (u slučaju), a sufiks je uvijek dug (zalogaj, Izdisaj, oproštaj, slučaj, preobražaj). 95 Slično su pokušali i autori Hrvatskogajezičnog savjetnika (str. 70 L. Vukojević), no uočeno je da nisu zahvaćena sva odstupanja.

54

-

8 1 ; o prozodij i je pisao

Naglasno su neustaljene izvedenice sufiksom -(a)k, a kolebanja su izme­ đu dugouzlaznoga i kratkouzlaznoga naglaska, posebice od glagolskih osnova, u kojih je kračina izvorna, a dužina analogijska prema kratkim riječima kao što je narod (napitak i napitak, napitak; naglasak i naglasak; namotak i nam o tak; svitak i svl'tak; zamotak i zamotak), preteže dugouzlazni u imenica s prefiksi­ ma na-, raz-, sa- (nabujak, nastavak, sastavak, sastojak i sL). Potvrđuju to i su­ vremeni priručnici. Ostale višesložnice imaju kratkouzlazni na trećem slogu od kraja (boravak, dolazak, zaobilazak), prema infinitivu glagola (boraviti, dolaziti, zaobilaziti). Dvosložne imaju naglasak kao i osnovna riječ (stavak, cvrčak, ručak, mućak), no danas to nije uvijek i prozirno (graditi > grad : pljuskati > pljusak, veza > svezak), gdjegdje je posrijedi i analogija (držak, kao i u svitak). Ponegdje se ipak uočava učestala promjena tona: pljuskati - pljusak; pljeskati -pljesak, vriskati - vrisak, piskati -pisak, stiskati - stisak; a u imenica za stvari i konkretno uočeno je da prevladava dugouzlazni (držak, plovak, lijevak, vijak, tučak, čvarak), u ostalih je onda kratkosilazni (smotak, svezak, trošak). Izve­ denice od imeničnih osnova pokazuju više stabilnosti, od osnova dan, san, sin, bubreg naglasak je danak, sanak, sl'nak, bubrežak; neke dvosložnice u osnovi imaju kratkouzlazni: bojak, brojak i brojak, grobak; u ostalih je pak dugouzlazni na slogu ispred sufiksa: anđelak, crvak, časak, darak, đavolak. Unutar prefiksal­ no-sufiksalne tvorbe preporučuje se kratkouzlazni naglasak na trećemu slogu od kraja (doglavak, naprstak), premda je i tu ponegdj e uobičaj en dugouzlazni, uz iznimku imenica s pa- koje imaju kratkosilazni (parojak, parožak). Imenice izvedene sufiksima -lik (u kojih postoji razlika u tvorbenoj živo­ sti) mogu se smatrati naglasno stabilnima, uz nekoliko iznimaka. Dvosložnice s kratkosilaznim naglaskom zadržavaju naglasak osnove (Badnjak), a ostale idu po obrascu junak -junaka, dakle prevladava kratkouzlazni naglasak pred zana­ glasnom dužinom, što upućuje na promjenljivost naglaska u paradigmi. Koleba­ ju se neke višesložnice: medenjak i medenjak, paprenjak i paprenjak, teretnjak i teretnjak, parnjak i parnjak, sjevernjak i sjevernjak. Suvremeni priručnici če­ šće se odlučuju za kratkouzlazni pred sufiks om, a uporaba s druge strane gdje­ gdje dokida preinake, čuva naglasak osnove (teretnjak, parnjak, kukuružnjak96, nespretnjak, istovjetnjak, bakrenjak, paprenjak), no, s druge strane, govori grad­ skih sredina (dijelom pod utjecajem dijalekata), kao što su Zagreb, Rijeka, Pula, dinamičkim naglaskom (jun'ak -jun'aka) čuvaju mjesto naglaska u paradigmi. Kratkouzlazni je naglasak pred sufiksom -an, rijetko je sufiks dug (beban, kopilan, gotovan, tupan). Sufiksima na -lir izvode se brojne imenice koje pripadaju jedinici junak junaka pa je razumljivo da je naglasak najčešće kratkouzlazni na slogu ispred su96 I u značenju »kukuruzni kruh« i u značenju »spremište kukuruza«.

55

fiksa, ako u osnovi već imaju kratkouzlazni naglasak ili dugi naglasak (adresar, bcmkiir, voćar; britsar, kipar, svinjar, golitbar, crjepar, mesar, volar) te i neke koje imaju kratak slog osnove (drvar, grobar, hmeljar, pčelar). Priručnici i upo­ raba pokazuju da se naglasno nepromjenljivi (paradigmatski) tip širi na taj dio korpusa (grobar, hmeljar, amar, medar, mesar, pčelar, staklar, strojar, voćar. . . ). Normativno je danas da je naglasak kratkosilazni kad ga ima i osnova (bačvar, bravar, cestar, gljzvar, kolar, mllnar, poljar, rz'bar, sobar), no valja uzeti u obzir da se gdjegdje miješaju i starije pojave (mesar : izvorno mesar; izvorno stOlar : stolar). Dvosložne su osnove s naglaskom temeljne riječi (kopitar, lešinar, obućar, sitbotar). Naglasak je pred sufiksom u izvedenicama na -ara (betonara, cementara, željezara). Naglasak je predvidljiv u tvorenicama sa sufiksom -aš, naime imenice su uklopljive u obrazac jitnak - junaka (aforaš, čiraš, kičmaš, kočijaš, košarkaš; crnokošitljaš, drugoligaš, dvometraš, dvotaktaš, niskotlakaš, ali paprikaš . . . ). U naglasku imenica na sufikse -ba dvojbe su u uporabi, a manje u priručni­ cima. Kratkouzlazni je na drugome slogu od kraja u određenih imenica (berba, borba, dioba, jednadžba, molba, seoba, sVjedodžba), a u ostalih sustavnu pred­ nost ima kratkouzlazni na prefiksu (naredba, nastamba, pretvorba), naglasak in­ finitiva (ženidba), ili kakva nova pojava (lzobrazba). U dijelu uporabe (posebice u tzv. kontinentalnome tipu) prevagnula je težnja da prefiksi imaju dugouzlaz­ ni naglasak po uzoru prema narod, prijevoz gdje su dužine izvorne (nagodba, naredba, nastamba, pretvorba, predodžba, primjedba, zamolba). Slično je s imenicama sa sufiksima na -ce, naime najčešće je dugouzlazni na slogu pred sufiksom i sonantom (gflce, crijevce, jezerce, bedarce), a u ostalima kratkouzlazni (čeoce, klubašce, seoce, krilMce, gnjezdMce, mjestMce, vratašca) ili je kao u osnove s kratkosilaznim naglaskom (groce, vreoce, srdašce), no po­ datci gdjegdje u priručnicima i praksi potvrđuju i drugačije pa je prevagnula analogija prema izvedenicama od osnova sa sonantom (gnjezdĆiŠce, klubašce, krilašce, lišce, mjestĆiŠce, seoce). U izvedenicama sa sufiks om -če dvoji se između naglaska na prvome slo­ gu ili naglaska pred sufiksom: majmiinčelmajmunče, majmunče i majmitnče. Teži se tomu da sve riječi s istim sufiks om imaju isti naglasak pa su i analogije vrlo živa pojava (kategorijalni naglasak prema govedarče). Dobro je voditi se preporukom da je naglasak kao u osnove u trosložnih i višesložnih izvedeni­ ca (nahoče, govedarče, majmiinče, pastirče). Dvosložnice imaju kratkouzlazni, ako nije posrijedi položajno duljenje (pMče; svinjče, bravče), koje se također pomalo gubi. Izvedenice sufiksom e(t ) imaju naglasak kao i osnova (balavče, bjegunče, crnče, čavče, djevojče, đače, gušče, kenjče, mače, ptzce pa analogijom i kfmče). -

56

-

Sufiksi na -ica vrlo su brojni, ali u naglašivanju ipak preteže dvoje: ili je krat­ kouzlazni na trećemu slogu od kraja (bogatašica, čuvarica, učiteljica, kiparica, banica, božica, kraljica, tritdnica, usidjelica)97 ilije kratko silazni na čelnome slogu, prema osnovnim riječima (gUslarica, pekarica, sobarica, gUšterica, knjzznica).98 U priručnicima nalazimo dvostrukosti (nastale metatonijom izvornih dugosilaz­ nih) u imenica tvorenih od m. r. sa sufiksom -or, kao što su: manipitlatorica i manipulatorica, toreadorica i toreadorica, profesorica i profesorica (analogijom prema učiteljica) te onih nastalih mocijskom tvorborn od imenica na -ant, -ent, -ist i -log99: diplomantica i diplomantica, abonentica i abonentica, idealistica i idealistica. Naglasakje, dakle, kao i u osnove ili je pred sufiksom. Stilski je obilje­ ženo silazno naglašivanje središnjega sloga u navedenoj kategoriji: toreador - to­ readorica; diplomant - diplomantica itd.I OO Složenice sa sufiksom -ica dubletno su naglašene: Bogorodica i Bogorodica, bjelogorica i bjelogorica, crnogorica i crnogorica, sljepoočica i sljepoočica; no drugim likovima (naglasku pred su­ fiksom) uporaba i većina priručnika daju prednost, kao i u izvedenica. U imenica na -onica koje ozačuju prostoriju kolebanje je ponovno vidno: blagovaonica i blagovaonica, kupaonica i kupaonica, predavaonica i preda­ vaonica, učionica i učionica . . . 1 0 1 Ostvaraje možemo diferencirati i prema tipu naglašivanja: mediteransko i kontinentalno. Suvremena priručnička literatura donosi i jedne i druge, premda se drugi lik dugo u standardnome jeziku držao stilski obilježenim Ger su i imenice, od kojih su podrijetlom, funkcionalnostil­ ski obilježene: blagovaona, učiona . . . ). Na istome su tragu i dvostrukosti kod imenica ženskoga roda na -nica koje također potvrđuju nestalnost leksičkoga naglaska: cvjećarnica i cvjećarnica, pekarnica i pekĆirnica, slastičarnica i sla­ stičarnica . . . Priručnici hrvatskoga jezika dosljedno bilježe općejezični naglasni lik tih imenica, s naglaskom na prvome slogu, a gdjegdje se dublira, dajući pred­ nost drugoj riječi koja je ponovno obilježjem tzv. kontinentainoga naglašivanja. Priručnici se tako okreću jednome ili drugome tipu. Sufiks -ovnica otkriva ova kolebanja: darovnica, darovnica i darovnica; domovnica, domovnica i domovnical02; slikovnica, slikovnica i slikovnica;pittovni'

97 S. Sekereš naglasak u takvih imenica objašnj ava izbjegavanjem grupiranja četiriju ili više nenaglašenih slogova iza naglašenoga, koji se izgovaraju j ednim dahom. ( 1 986.: 96) 98 Lasz16 preporučuje čuvanje mjesta naglaska i u imenica koje znače osobu: pjevačica, pTivačica, slUšačica, vježbačica i sl. ( 1 996.b: 435) U Sekereša nalazimo likove s naglaskom -orica, bez dvostrukosti. ( 1 986.) 99 S . Sekereš primjerice preporučuje maturantica. ( 1 986.: 96) 100 H . Delaš predlaže ovakav raspored unutar tripletnosti: studentica, studentica i studentica. (2002. : 57) 101 Suvremene se dvojbe tako razlikuju od onih koje je zabilježio Jonke: gostionica i gostionica, blagovaonica i blagovaonica, prodavaonica i prodavaonica i sl. ( 1 956.: 233) 102 Po svemu sudeći izgubilo se starije značenje »domaćica« za lik domovnica. (S. Ivšić, 1 979.: 35)

57

� I

ca, putovnica i putovnica; šahOvnica, šahovnica i šahovnica i sl. Pogled u pri­ ručnike otkriva de se okreću često samo jednoj od inačica. 1 03 U tzv. kontinental­ nome tipu standardnoga jezika preteže lik s dugouzlaznim naglaskom na sufiksu (-ovnica), a u skladu je i s duljenjem pred sonantnim skupom l04, a u mediteran­ skome češći bi bio kratki na sufiksu (pri čemu je pretegnulo kraćenje zbog sufik­ sa -ica, kao u ručica, travica i sL). Ako se ustvrdilo da intelektualci čuvaju oso­ bitosti svoga naglasnog sustava, a ne ravnaju se po zapisanoj normi (S. Vukušić, 1 974 . ; 1. Zoričić, 1 998 . ) , nelogično je i dalje propisivati naglaske (kao jedine) koji se rjeđe čuju, premda su i prvi sustavnima. Brojne imenice izvedene sufiksima na -ić nose kratkouzlazni na drugom slogu od kraja (banić, leptirić, noktić, siromašić, vjetrić), dakako ako nisu jed­ nosložne (psU:, pt"ić). Priručnici pokazuju više dvojbi u takvih imenica no što ih uporaba ostvaruje, naime prevagnuo je naglasak osnove: bratić, carić, kajić, lUpežić, mzšić, potočić, prstić, račić, sandučić, sveščić, tzgrić i sl. Dvostrukosti se gdjegdje semantički i naglasno diferenciraju, u čemu pomaže naglasak osnov­ ne riječi (poneki se primjeri navode i u Akademijinoj gramatici) : jarčić « jarac) odjarčić « jarak); mačić « mač - mača) od mačić « mače); kočić « kotac) od kočić « kolac - kOlca), no vjerujemo da uporaba razjedničuje i više, ovisno o kontekstu (kvartetić - kvartetić; labitdić - labudić; sandučić - sandučić i sL). U izvođenju sufiksom -ija preteže uzlazni naglasak prije sufiksa (ajirmacija, agronomija, akontacija, akrobacija, apstinencija, automobilizacija, birokracija, egzistencija, jilozofija, gluparija, konkurencija, maštarija, tendencija, tričarija). U imenima zemalja ponešto je drugačije (Jugoslavija), ovisno o tome je li nastavak iz grčkoga ili latinskoga (filozofija : italija). U tzv. kontinentalnome tipu nagla­ šivanja uočavamo prevagu dugoga naglaska i u sufiksima -ancija, -encija (što je motivirano i položajnim duljenjem, primjerice tolerancija, tendencija). Od izvedenica sufiksima na _fklO5 naglasak je najčešće kao u osnove (besmrt­ nik, besramnik, branjenik, dužnik i dužnik, izvornik, očajnik, pokojnik, poljoprl'v­ rednik106, poslanik107, praznik, prometnik, protivnik, razbOjnik), a u četvero1 03 Prvi se naglasni lik ne nalazi u Hrvatskome jezičnom savjetniku, Hrvatski enciklopedijski rječnik bilježi samo drugi lik, Akademijina gramatika i Hrvatska gramatika skupine autora sustav­ no bilj eže prvi naglasni lik, Rječnik hrvatskogajezika Leksikografskoga zavoda nedosljedanje, kao i Naglasak u hrvatskome književnom jeziku. 1 04 I. Zoričić potvrđuje da j e u praksi često domovnica, nešto rjeđe domovnica ili domovnica, no daje prednost naglasku kao u osnove. (I. Zoričić, 1 998.: 353 - 364) 105 O dvojbama zanaglasnih dužina u tih imenica bit će riječi u poglavlju o dužinama. 106 O silaznome naglašivanju nepočetnoga sloga bilo je već spomena u zasebnome poglavlju. Potpunome izbjegavanju danas su skloni samoHrvatskijezični savjetnik i Rječnik Leksikografsko­ ga zavoda koji i tu imenicu donose s metatoniranim naglaskom (poljoprivrednfk). 107 Iako Đ. Škavić ( 1 994. : 72) drži lik poslanfk zapadnonovoštokavskim, u literaturi se ustalio poslanfk. O zanaglasnoj dužini pred sufiksom također nema suglasja.

58

složnih j e naglasak ispred sufiks a, i idu u korpus uzorka junak - junaka1 08 i imaju kratki glagolski korijen (izopćenik, namješten ik, iseljenik). Izvedenice od pridjeva sa sufiks om -eni naglasno su izj ednačene s osnovom, no gdjegdje su zapisane i dvostrukosti (analogijom prema brojnim imenicama sklonidbe­ noga uzorkajunak -junaka): molitvenik i molitvenik, staklenik i staklenik. Du­ bliraju se i izvedenice od pridjeva sa sufiks ima -ovnf, -evni: ili kao u osnove ili je kratkouzlazni naglasak na pretposljednjemu slogu (ponovno analoški): duhovnik i duhovnik, sokovnik i sokovnik, troškovnik i troškovnik. Uporaba je sklonija drugome liku (što se najbolje vidi u množinskim padežima: sokovnici, troškovnici i s1.). 1 09 Iz svega se nameće potvrda teze da dokidanje naglasnih preinaka nij e opća tendencij a i da j ezična ekonomij a nij e koncept koji j e u sve­ mu primj enljiv. U imenica na -nfk propisani su naglasci kao u osnove (bilo glagolske: hodočasnik, dobitnik, nadstojnik, predsjednik, pričesnik, zaručnik, zastupnik, zavodnik; bilo imenične: časnik, dl'onik, pokornik, rasko ln ik, peharnik, kapelnik, pravilnik), ljeđe je kako drukčije, s ostatcima staroga naglaska i stare pomič­ nosti (tip c, npr. u govoru > govornik; ispovjednik, zapovjednik,. propovjednik, analogijom i vjerovnik), čime je ojačan uzorak junak - junakaYo No pogled u priručnike odaje nesklad. Dovoljno je pogledati u Naglasak u hrvatskome knji­ ževnom jeziku (ondje je primjerice nadstojnik, predsjednik, pričesnik, zaručnik, zastupnik, zavodnik, ali i hOdočasnik (čelni naglasak u složenica), dionik (analo­ gijom prema dužnik), te likovi s predsonantskim dulj enj em: pokornik, raskoInik, peharnik, kapelnik, pravilnik) pa ćemo uočiti prevagu dugouzlaznoga naglaska u imenica s glagolskom osnovom koja u sebi nosi prefiks i sustavne zanaglasne dužine čime postaje jasno da naglasak nije najčešće kao u osnove (»onaj koji + prezent«, primjerice prenosnik � onaj koji prenosl), na nj utječu i imenice i pri­ djevi (prijenos, prijenosnl). Prednost je naglasku na spojniku dana u složenicama sa sufiksima -ik (bogohulnik, dušobrižnik, istovrsnik, maloljetnik, mukotrpnik) i -nik (blagovjesnik, brodolomnik, krivokletnik, mladomisnik, samoglasnik). Ostali priručnici danas ih bilježe i s čelnim naglaskom: bOgohulnik, brodolomnik, krl'vokletnik, maloljetnik, maloumnik, samoglasnik. Manjkavost priručnika ogleda se u nesustavnome bilje­ ženju jednoga ili drugoga. U biranijemu izričaju ponovno možemo dati prednost 1 08 U

starijim je priručnicima tako bilo zabilježeno često i u trosložnima (branjenfk, suđenfk). i istraživanja Đ. Škavić i G. Varošanec-Škarić ( 1 999.: 29) koje dovode u vezu likove s izgovorom ispitanika sjeverozapadne Hrvatske (dakako s izgovorom s izvornim mjestom naglaska: sokovnIk, jelovnIk). 1 1 0 U dvosložnim imenicama prevladala je težnja izj ednačivanja s naglaskom osnove: glasnfk, rječnfk, vjesnfk, zlatnfk. Neke od nastalih dubleta moguće j e značenjski diferencirati, primjerice glasnfk i vjesnfk (čovjek), ali Glasnfk i TJesnfk (novine). (D. Brozović, 1953.: 80) 109 Potvrđuju to

59

neprenesenome naglasku, ali ne zanemarujemo ni dubletu (posebice kod često­ uporabnih imenica: maJoljetnzk, samoglasnzk). Sufiksi na -ina vrlo su brojni, no tvorbeno je plodna samo četvrtina. Izvo­ đenj em sufiksom -ina javlja se uopćeni kratkouzlazni na slogu ispred njega (djedina, brodina, češljina, gusarina, čavlina? magarčina, jarčina < jarac i jarak); a ako je uvećanica, onda je češće kao u osnove (čobanina, gorostasina, kovčežina, potočina, prslučina, sandučina), no u uporabi je i češći uopćeni na­ glasak: čoban(č) ina, gorostas ina, kovčežina, prslučina, sandučina. Ondje gdje su razlike u značenju, kao što sujanjetina/janjetina -janjetina l l i ; starina (star čovjek) starina; kiselina (mlijeko) - kiselina nema dvojbe. Kolebanja se jav­ ljaju u primjerima kao što su: dolina i dolina (jer izvorno i nije isti sufiks, prva riječ nosi prizvuk uvećanice, pa odatle i kolebanje); kotlina, kotlina i kotlina; prašina i prašina. Izvođenjem od radnih pridjeva naglasak je običniji kao u osnove (opeklina, napuklina, podrtina), no analogijom prema onima od n-pridje­ va (najamnina, davnina, tjestenina) javlja se uporabno i: opeklina, napuklina. Naglasak je na slogu sufiksa ako je od pridjeva apstraktnoga značenja (žestina, širina, dubina, cjelina, vrućina), a od pridjeva konkretnoga značenja donose se u gramatikama dublete (kosina i kosina, s'irovina i sirovina, sjedina i sjedina), no u uporabi je i tu prevagnuo uopćeni naglasak. Izvedenice od glagola imaju na­ glasak češće na prvome slogu riječi (iskopina, udubina, ocjedina, razvalina), uz pokoju iznimku, i naglasak osnove (krivotvorina, kupovina, trgovina). Slaganje i sufiks -ina vrlo često donosi kratkouzlazni naglasak na prvome slogu drugo­ ga dijela složenice: pustopoljina, crvotočina, kolotečina, vjetrometina itd., kao i u imenica na -ica (premda se još ponegdje inzistira na naglašenome spoj niku: pustopoljina, crvotočina). Izvođenjem sufiksom -arina javlja se naglasak na sufiksu (članarina, glavarina), no izvedenice od osnova s kratkosilaznim naglaskom mogu zadrža­ ti taj naglasak pa priručnici bilježe: kućarina i kućarina, poštarina i pOštarina. Prevladao je ipak naglasak na sufiksu. Naglasne dvojbe u izvedenica na -otina pojašnjene su u Akademijinoj gra­ matici ekspresivnošću. Naglasak je pred sufiks om ili je (značenjski ekspresivni­ je) na sufiksu: bušotina, posjekotina i posjekotina, razderotina, ogrebotina. l l 2 No prevladalo je sljedeće: posjekotina, razderotina, ogrebotina i sl., s dokinutim ekspresivnim značenj em i analogijom prema riječima s -ina (cestarina, kućeri­ na i sL). -

1 1 1 Isto vrijedi i za izvedenice sufiksom -etina, naime naglasak ovisi o značenju (uvećanica ili meso; uvećanica ili koža od životinje): konjetina i konjetina; vučetina i vučetina; !isičina i lisičina i sl. 1 12 Laszl6 drži obilježj em hrvatskoga j ezika upravo naglasak na sufiksu. (B. Laszl6, 1 996.b: 440)

60

Neutralne dvostrukosti javljaju se i u izvedenica na -ovina: kratkouzlazni je na prvom slogu, katkad na sufiksu ili je kao u osnove (domovina i domovina, hladovina, biljegovina i biljegovina, imovina i imovina). Prevladao je (kategori­ jalni) naglasak pred sufiksom. Uporaba pokazuje odstupanja i od onoga što je propisano za imenice na -ština. Naime dugouzlazni je najčešće pred sufiksom (amerikitnština, siromašti­ na, zadovoljština), što se širi i na veći dio korpusa: gospoština, lopovština, ča­ kitvština, ijekitvština, ikitvština, kajkitvština. Dvostrukosti u izvedenica na -bina javljaju se u priručnicima u ovih pri­ mjera: rodbina i rodbina, sudbina i sudbina, tazbina i tazbina. Uporaba je već­ ma usklađena: rodbina, tazbina, sudbina, a naglasak na sufiksu doživljava se ekspresivnije obojenim (a nekoć je bila riječ o pomičnome tipu naglaska kao u primjeru planina -planinu pa se uopćilo jedno). Dublete sa sufiksom -uština potvrđene su i u uporabi i u priručnicima: baruština i baruština, magluština i magluština, vatruština i vatruština. Imenice na sufikse -Ište najčešće nose naglasak kao u osnove (stari pomični tip u noći > noćlšte), a daje se prednost kratkouzlaznome u višesložnih izve­ denica (derzšte, izletzšte, kukuruzzšte, kritmpirzšte, ishodište, ložzšte, ognjlšte, sjemenzšte, svetzšte, težzšte, tržzšte, zemljzšte). Upravo su u trosložnicama pre­ poznata neslaganja pa većina rječnika i uporaba ipak češće ostvaruju krat­ kosilazni naglasak, katkad i analogijom (primjerice sjeći > sjecfšte, pa onda i cjedište, derzšte, lovzšte, IOžzšte, noćlšte, ognjlšte, sudište, svetlšte, težzšte, (ržzšte, zemljzšte) . U imenica na -!ište propisan je naglasak od osnova s kratkim naglaskom (čekallšte, gledalzšte, ljetovallšte, muči/We, smetlWe), a od onih s dugim na­ glaskom kratkouzlazni je na četvrtome slogu od kraja (biralWe, kupalzšte, počivalWe). Među prvom skupinom imenica zamjećuje se metatonija osnovno­ ga kratkosilaznoga (analogijom prema drugoj skupini) u dijelu priručnika i dije­ lu uporabe (čekallšte, gledallšte, mučillšte, plivaIWe), a gdjegdje je prevladao i naglasak na početnome slogu: zl1novallšte (kao i ljetovallšte). U izvođenju sufiksom -iz(a)m javlja se kratkouzlazni na prvom slogu su­ fiksa (skepticizam, heroizam, dijalektizam, unionizam) , a stilski je (razgovor­ no) obilježen lik sa silaznim naglaskom na sufiksu (skepticIzam, heroIzam, dijalektlzam, unionIzam ), a u urbanim sredinama i s dinamičkim naglaskom. 1 1 3 1 1 3 V. Anić ( 1 969.) zabilježio je u spikera trojake ostvaraje: aforizam, aforIZam i aforizam, s prevagom srednjega. Ipak danas možemo tvrditi da je prvi regionalno obilježen, drugi je razgo­ vorno obilj ežen, a treći neutralan. G. Varošanec-Škarić i Đ. Škavić (2001 .) u ispitanika (studenata fonetike) zamij etile su dvojake ostvaraje i procjene poželjnosti koje nisu uvijek bile u korist krat­ kosilaznoga naglaska. Kodificirani naglasak (barem na drugome mjestu) »tipa real't'zam« predlaže H. Delaš (2002. : 59).

61

U izvedenicama sa sufiksom -ja može doći bilo koji od četiriju naglasaka, no u priručnicima i u uporabi izvedenice su naglasno ujednačene (naglasak se krati, ili dulji, ili je jednak osnovi: tuča, krađa, vuča, suša, građa, obuća). Sla­ ganjem i sufiksom -ja naglasno se ustalila složenica u kojoj je drugi dio »vođa«: knjigovođa, poslovođa, strojovođa, zbOrovođa, no u drugih je propisan naglasak na spojniku: drvodjelja, drvosječa, glavobolja, grlobolja, sjenokoša, vodonoša. Rječnički priručnici dvoje pa donose (noviji) čelni silazni i u ostalih riječi: arvodjelja, arvosječa, glavosječa, sjenokoša, vodonoša. U školovanih govornika čuva se naglasak na spojniku pa bi u dubleti na prvome mjestu bio naglasak na spojniku, a na drugome mjestu naglasak na početku u navedenih složenica (pri­ mjerice grlobolja i gr/obolja). Sufiksom -ulja nastaju izvedenice s kratkouzlaznim naglaskom na trećem slogu od kraja (sivulja, šarulja, žarulja) . Isto se naglasno ponašaju i izvede­ nice sa sufiksom -uša kratkouzlazni je naglasak pred sufiksom (namiguša, plavuša). Izvođenje sufiks om -je naglasno je dvojbeno zbog prodiranja dugouzlaz­ noga naglaska na veći dio korpusa. Naime u Akademijinoj gramatici stoji da dvosložnice imaju dugosilazni, a trosložnice kratkouzlazni na trećemu slogu od kraja, a pretposljednj i je slog dug (drvlje, zrnje, gorje; bUsenje, izvješće, karan.filje, miselje (naselje), naslijeđe (naslijeđe), nazfvlje, pojmovlje, prigorje i prigorje, primfrje, prizemlje i prizemlje, raskošje, raskrfžje, raskršće, zagorje i zagorje, zelenje te prijestolje i sumračje). Prepoznato je da u četvero složni­ ca prefiksalno-sufiksalne tvorbe danas preteže kratkosilazni na početku riječi (Međimurje i Međimurje, međuvlašće i međuvlašće, pramaljeće i pramaljeće). U govornoj praksi u sufiksalnim izvedenicama (odreda trosložnicama s prefik­ sima na-, pri-, raz-, za-) ipak prevladava sljedeće: naselje, naslijeđe, nazfvlje, prigorje, primfrje, prizemlje, raskošje, raskrfžje, raskršće, zagorje; što potvr­ đuju i rječnički priručnici (i u skladu s općom tendencijom duljenja u tih pre fi­ kasa, prema narod, razlog i sl. gdje su dužine iskonske). Propisan je kratkouz­ lazni na spojniku, a slog je iza spojnika dug u složenicama na -je: bistroumlje, bogoljublje, bogoštovlje, častoljublje, hodočašće, istinoljublje, jezikoslovlje, višeglasje itd., s napomenom da je u govoru proširen kratkosilazni prvosložni: bOgoštovlje, hOdočašće, krIvovjerje, pravovjerje, rodoljublje, rodoslovlje itd. Ostali priručnici također dubliraju s tim da su već dali prednost proširenome liku. U biranijemu izričaju likovi s neprenesenim naglaskom ipak su prepo­ znatljiviji. Izvedenice sufiksima na -ka normativno su ustaljene tako da preteže nagla­ sak osnovne imenice, a slog je ispred završnog sonanta dug (administratorka, amaterka), a one od osnovnih imenica koje u posljednjemu slogu imaju neposto­ jano a te na pretposljednjem slogu dugouzlazni naglasak nose uzlazni ton na tre-

62

ćemu slogu od kraja, a pretposljednji im je slog dug (gimnazijaIka, intelektualka, omladfnka, padobranka, Slavonka, srednjoškolka). 1 1 4 Već se i u Akademijinoj gramatici napominje da se javlja i naglasak osnovne imenice (jrizerka, intelek­ tualka, kondukterka, omladinka). Imenice na -ka jedino se u Hrvatskome jezič­ nom savjetniku dubliraju: AJrikanka i AJrikanka; Amel"žkanka i Amerikanka; Au­ stralka i Australka; Belgijanka i Belgijanka; Čileanka i Čileanka; Dalmatinka i Dalmatfnka; Jrizerka i Jrizerka; garderobijerka i garderobijerka; gimnazijal­ ka i gimnazijaIka; Indijanka i Indijanka; instalaterka i instalaterka; pionirka i pionfrka; Zagorka i Zagorka itd., ali ipak samo bUržUjka, rivalka. Dubletnost je neminovna, potvrđuje ju i uporabal l5, no o rasporedu dubleta ima i gotovih rje­ šenja116 koja žele spriječiti uzmicanje kratkouzlaznoga naglaska pred dugouzlaz­ nim. Posrijedi je dvojba koji lik motivira tvorbu: nominativni lik (revolucionar) ili lik ostalih oblika (revolucionar-a), što se analogijom širi i na još neke imeni­ ce: tuđinac - tuđinka i sl. Dugouzlazni je tako normativno drugotan u dubleta na -ka, a u etnika i regionalno uvjetovan. U nestandardnim idiomima ostvaruje se i silazni ton nepočetnoga sloga: revolucionar � revolucionarka (ili kakav druga­ čiji ostvaraj , pr. revolucion'ar), no njegov je status u standardu jasan (stilski je obilježen). Dvojbeno je prenošenje naglaska sa spojnika u složenicama sa -ka: čedom or­ ka i čedomorka, bogomoljka i bogomoljka, crnoperka i crnoperka, jedno6fnka i jednočlnka, petoljetka i petoljetka, mišolovka i mišolovka, muholovka i muholov­ ka, rl'bolovka i ribolovka, tunolovka i tunolovka. Jedino se II imenica s »-lovka« ustalio prvo složni naglasak, no u ostalima su dublete i u biranome izričaju (s time da neki semantički razlikuju petoljetku (škola) od petoljetke (petogodišnji plan)). Propisani naglasak pretežno je kratkouzlazni na trećemu slogu od kraja u imenica na -l(a)c (bičevalac, mačevelac, hranilae), druge zadržavaju naglasak il4 U ostalihje izvedenica na -ka stanje stabilno, primj erice u onih od pridj eva naglasak j e kao i u osnovnoga pridjeva, s duljenjem sloga ispred završnoga sonanta (bijelka,jednocijevka, staklenka, ll'menka), u onih od glagola dugosilazni je naglasak ako j e ispred -ka sonant (Mjka, dojka, spojka), inače je kratkosilazni (bl'tka, crpka, čfstka, znČlČka). Četverosložne od prefigiranih glagola imaju kratko silazni naglasak na prvome slogu (odgonetka, pa onda i zagonetka, prl'povijetka), a ostale imaju naglasak osnove (bilješka, nabiivka, postavka). Imenice na -aljka imaju naglasak većinom kao u osnovnoga glagola, s težnjom da slog ispred sufiksa sve češće nosi kratkouzlazni (bacaljka, štipaljka, !,;rižaljka, naricaljka, njihaljka i njihiiljka, stezaljka i stezaljka). I na koncu kod imeni­ ca na -ika (različitoga podrijetla) naglasak je kratkouzlazni na trećemu slogu od kraja (čemerika, esejistika, metOdika, ritmika). Detaljan opis ponovno donosi Tvorba riječi S. Babića. 1 1 5 U »Ietimičnome istraživanju« govora studenata Zoričić je uočio da je u odnosu dugouzla­ zni pred sufiksom i naglasak na početku riječi omjer 60 % : 40 %. (I. Zoričić, 2004.: 2 1 8) Rezultati su usporedivi s onima Đ. Škavić i G. Varošanec�Škarić ( 1 999.: 28-29). Pitanje je je li to danas u većine rivaika ili rivdlkalriv'alka (što bi u novoštokavskome dalo rivalka)? 1 1 6 I. Zoričić, 2002. (isto i 2004.). 63

osnove (čekalac, darivalac, gatalac, klanjalac), a neke se kolebaju (čistilac i čl'stilac, gledalac i gledalac, mislilac i mIslilac, mučilac i mučilac). Kompa­ rativna analiza priručnika potvrdila je da u korpusu dominira naglasak osno­ ve (bl'čevalac, čekalac, čl'stilac, gledalac, mačevalac, mzslilac, mučilac), no u uporabi se zamjećuje i kratkouzlazni naglasak na trećemu slogu od kra­ ja u većine ovih izvedenica (čekalac, čistilac, gledalac, klimjalac, mislilac, mučilac i s1.). Izvođenje sufiksima na -nja pokazuje nekoliko naglasnih neustaljenosti. Gramatike navode da je u dvosložnih imenica na -nja kratkouzlazni ako je osnovni slog kratak, a dugouzlazni ako je dug (cvatnja, košnja, pGžnja; čežnja, radnja, štednja) te se ne drži normativnim težnja prema dugouzlaznome (analoško naglašivanje u primjera nošnja, pažnja, vožnja i sl.), pri čemu se i svi suvremeni priručnici opiru takvoj tendenciji. Uočeno je da su profesionalni govornici usmjereni samo na izbjegavanje silaznih naglasaka nepočetnoga sloga, a ostalih su odstupanja manje svjesni (jer su u skladu s raspodjeinim pravilima) pa se u novoštokavaca (i)jekavaca vrlo često čuje dugouzlazni i u jednome i u drugome slučaju. U višesložnica Akademijina gramatika bilježi sljedeća kolebanja: dogradnja i dogradnja; metatonirano nadogradnja i nadogradnja; oplodnja, oplodnja i oplodnja; proizvodnja i proizvodnja; potrošnja i potrošnja; potražnja i potraž­ nja. Ostali priručnici donose (nesustavno) samo jedan lik. Jasno je sljedeće: na­ glasak se u višesložnih riječi poklapa s naglaskom osnove (glagola), a dublete se javljaju ondje gdje umjesto kratkouzlaznoga dolazi dugouzlazni analogijom pre­ ma glagolskim imenicama i pravilom duljenja (Hrvatskijezični savjetnik u tome je najdosljedniji), a kratko silazni čelni vjerojatno je analoški prema složenicama i pomicanjem naglaska ulijevo. l l ? U imenica na -inja propisuje se u Akademijinoj gramatici kratkouzlazni na slogu ispred sufiksa (boginja, nećakinja, psihologinja, rođakinja, svjedokinja, ali ipak katolikinja 1 l 8, pjesnikinja, robinja), a u onih na -kinja naglasak kao u osno­ ve (akrobatkinja, favoritkinja, feministkinja, daktilografkinja), iz čega se izdvaja sutkinja. Ipak uočavamo da ostali priručnici donose katolikinja ili katolikinja i robinja kao u osnove. Imenice ženskoga roda nastale mocij skom tvorborn od imenica na -ant, -ent, -ist i -log te koje završavaju na navedeni sufiks (i koje se najčešće upućuju na sinonimski parnjak tvoren sufiksom -ica) naglasno su dvoj­ bene i u rječnicima i u uporabi: domorotkinja i domorotkinja, kostimografkinja 1 1 7 Usp. s naglasnim pravilom glagolskih imenica. 1 18 Javlja se i lik katolkinjalkatolkinja (preuzeto iz nekih štokavskih govora u kojima se gubi kratko i), u kojemu je S. Težak u knjizi Hrvatski naš svgda(š)nji prepoznao nepostojano i.

64

i kostimografkinja, uz funkcionalnostilski obilježene likove domorotkinja, kosti­ mografkinja i sl. Gramatika prepoznaje dvostrukosti u onih na -onja u kojih propisuje,dugo­ uzlazni na prvome slogu ili rjeđe kratko silazni (cvije/anja i cvjetanja, rogonja, mrkonja i mrkonja, šaranja, dugonja i dugonja, grbanja i grbanja). Jezična upo­ raba, posebice tzv. kontinentainoga tipa, uvelike opovrgava dvostrukosti opre­ djeljujući se odreda za prvi lik. U izvednica sufiksima na -o dvojbe se vežu najviše uz -stvo. Naglasak je tih imanica najčešće kao u osnove (beskičmenjaštvo, gospodarstvo, radnzštvo) s time da se analogijom (prema imenicama u osnovi koje se sklanjaju po obrascu junak - junaka) širi dugouzlazni (bačvarstvo, prijateljstvo) pa se tako javljaju i dublete: kršćanstvo i kršćanstvo, pučanstvo i pučanstvo, svećenstvo i svećen­ stvo; ili se ravnaju prema imenicama na -anstvo (protestanstvo) : apostolstvo i apostolstvo, čitateljstvo i čitateljstvo, ministarstvo (duljenj e pred sonantom) i ministarstvo. Možemo ustvrditi da su analogije snažno djelovale i na uporabu i na ostale suvremene priručnike. Dvosložnice na -stvo imaju različite naglaske u gramatikama: bratstvo i bratstvo, kmetstvo i kmetstvo, zvjerstvo i zvjerstvo; no ondje gdje su dvojbe, pre­ vagnuo je u dijelu uporabe kratkouzlazni naglasak (gdjegdje je i izvorno takav, kao npr. u zvjerstvo), što potvrđuju i ostali rječnički priručnici. Izvedenice od pridjevnih osnova ponovno su naglasno kolebljive: blĆlŽen­ stvo i blaženstvo i blaženstvo; bogatstvo i bogatstvo i bogatstvo; djetznjstvo i djetinjstvo; lakomstva i lakomstva; prokletstvo i prokletstvo . . . Prvim likovima i ostali priručnici daju prednost: blĆlŽenstvo, bogatstvo, djetlnjstvo, prokIet­ stvO. 1 19 Izvedenice koje u sebi kriju dvije osnove otvaraju pitanje naglaska na spoj­ niku koje će biti detaljnije opisano u poglavlju o složenicama, no zasad je potreb­ no reći da Akademijina gramatika promiče naglasak na spojniku i u tvorenica na -stvo: zemljoradništvo, krivovjerstvo, licemjerstvo, ljudožderstvo, mnogoboštvo, u čemu ostali priručnici dvoje. U tzv. kontinentalnome tipu izvedenice na -stvo česte su s dugouzlaznim pred sufiksom120 (krivovjerstvo, licemjerstvo, ljudož­ derstvo, zrakoplovstvo) čije potvrde nalazimo i u dijelu suvremenih rječnika. 1 19 O stale su naglasno većinom ustaljene, naime preteže dugouzlazni naglasak u onih na -o, -jo ili -ko (Božo, čovo, medo; mijo, braja; ćako; debeljko), ali mogu biti i ostali naglasci (Slavko i Stavka, ujka). Izvođenje sufiksom -lo nalaže naglasak kao u osnove (pamtila, bojilo, drijemalo),

s težnjom da u imenica za neživo bude kratkouzlazni naglasak (šiljila, bjelilo, sušilo, gdjegdje i držalo). Kratkouzlazni pred sufiksom javlja se i u izvedenica na -ilo (ništavilo, sivilo, zelenilo). Dugosilazni je naglasak u dvosložnih imenica na -fvo, a u trosložnih je kratkosilazni (mliVO, piVO; cjepIvo, gorIvo). Detaljan opis nalazimo u Babićevoj Tvorbi riječi. 120 Dugi uzlazni »prjed dometkom« Laszl6 drži srpskim. (B. Laszl6, 1 996.a: 434)

65

Imenice koje završavaju na -or dubliraju se u suvremenim priručnicima (ad­ ministrator i administrator, manipulator i manipulator, toreador i toreador), a zamjećuje se da je dio priručnika na tragu uporabe i funkcionalnostilskoga raslo­ javanja upravo u tome dijelu korpusa (pa nije neobično pronaći i razgovorni si­ lazni na nepočetnome slogu). Čestotom izbora likova govornici bi višestrukosti posložili zasigurno ovako: manipulator, manipulator i (metatonirano na istome slogu) manipulator. U imenica na -tor naglasak je na prvome slogu (inspektor, korektor, projektor) i u profesionalnih govornika te se kratkosilazni na središ­ njemu slogu prepoznaje kao razgovorni lik (inspektor, korektor, projektor, ili s dinamičkim naglaskom). Gramatike su još ipak sklone samo sljedećemu rje­ šenju: izvedenice sufiksima na -or imaju kratkouzlazni na slogu ispred sufik­ sa (ambasador, demonstratar, investitor, komentator, pacijikator, recitatar, registrator, senator, televIzor) 121 , a razgovornim bismo označili lik sa silaznim naglaskom pred sufiksom. Naglasak izvedenica na sufikse -telj većma je stabilan, naime dolazi kratko­ uzlazni naglasak na treći slog od kraja (graditelj, krstitelj, darovatelj, slušatelj, tješitelj, pregatelj, obmanitelj). U ostalih se priručnika javlja i kratkosilazni (prema osnovnoj riječi: gledatelj, grabitelj, mučitelj, pazitelj), no kratkouzlazni je uopćen. Ustaljen je naglasak i složenica na -telj jer čuvaju naglasak drugoga dijela složenice, primjerice: brodograditelj. U imenica na nulti sufiks (sufiks _0)122 zabilježeno je najviše dvojbi u Aka­ demijinoj gramatici. Naglasak izvedenica muškoga roda ovisi o broju slogova, je li osnova prefigirana i o prefiksu. Jednosložnice dakako imaju silazni nagla­ sak (efk, drijem, huk; plač, spor, tvor i tvor). Dvosložnice od neprefigiranih nose kratkosilazni na prvome slogu, s dužinom (bleMt, evokot, govor), a kolebaju se one s nepostojanim a (šapat i šapat) te izvedenice na -or (žubor i žubor, žubor i žubor). U govoru preteže kratkosilazni naglasak u dvosložnica, a postnaglasna dužina stabilna je, razumljivo je, u onih govornika koji je i drugdje izgovaraju. Od prefigiranih s prefiksom su s- jednosložne pa u njih dolaze samo silazni na­ glasci (slog, splet, slijev, spoj, zbroj; slom i slom, spjev i spjev, stvor i stvor, svod i svod, zbjeg i zbjeg). Najviše je kolebanja u dvosložnica od prefigiranih glagola. U izvedenica na -oj može biti dužina, a i ne mora (što je u konačnici i prevagnu10): nabOj i naboj, napoj i napoj, navoj, odgoj, povoj (povoj). U takvih se imeni­ ca prepoznaju »tri naglasna tipa«, koja su detaljnije proučavali S . Babić ( 1 98 1 .b) 12 1 H. Delaš zalaže se za silazni ton nepočetnoga sloga u višesložnica (četiri i više slogova): kompOZItor (kompozitor (l» , a u stalih predlaže ovakav redoslijed: seniitor (senator), ali detektor, korektor itd. (H. Delaš, 2002.: 67). 122 O tim su izvedenicama pisali D. Brozović ( 1 964.), S. Babić ( 1 969., 1991 .), S . Vukušić ( 1 976.), B. Laszlo ( 1 996.b), a detaljnije o naglasku takvih imenica pisao je I. Zoričić ( 1 982., 1 985., 1 990.).

66

i I. Zoričić ( 1 990.): doček, nacrt, lskap. Raspodjela najčešće ovisi o prefiksu, a u Tvorbi riječi ovako je prikazano: 1 . aa: do-, iz-, 0-, ob-, od-, po-, pod-, pro-, U-, uz-; 2. aa: na-, nad-, pre-, pri-, raz-, sa-, su-, za-; 3. aa: tip je rijedak, smatra se da je neplodan i u uzmaku (osim u trosložnica)123. U literaturi i u uporabi uočen je prodor »drugoga tipa« na područje »prvo­ ga«, nazvan i »prodor u ortoepski standard«, o čemu je govorio D. Brozović, i što se smatralo tzv. kanovačkim naglaskom u dvosložnih imenica s prefiksom koji sadrži samoglasnik o. Dosada se u normativnoj literaturi osnovnome tipu davala prednost, no utjecaj dužine iz prefikasa koji su izvorno dugi (kao što je u primjeru narod) ipak je snažan. S tog će razloga o svemu detaljnije biti riječi kroz prefikse. U izvedenica s prefiksom do- prevladava kratkouzlazni: doček, dokaz, domet, dopust, dopis; ali dodIr, dogled, dohvat (može i kratkouzlazni, bez duži­ ne); no mnoge imaju i dugouzlazni: dodir, dogan, dolet, dopis, doseg, dovod i sl. (koje, primjerice, Brozović ( 1 964.) ne smatra normativnim). Stanje u priručnici­ ma koji teže normativnosti ipak nije posve jednoglasno: dokaz i dokaz i dokaz, doseg i doseg, a u uporabi tzv. kontinentainoga tipa dugouzlazni je čest (dokaz, dolet, domet, doseg). Opstojnost kratkouzlaznoga danas, smatra se, čuvaju ško­ lovani neštokavci i štokavci ikavci (u svome fonetskome ostvaraju).124 Ekspan­ zija dugouzlaznoga još je uvijek jaka u uporabi, no priručnici to ne slijede.12S Novost je suvremenih priručnika da je manje dubleta no što je bilo u priručnici­ ma prije 90-ih godina prošloga stoljeća.126 U imenica s prefiksom iz- gotovo nema prodora dugouzlaznoga naglaska, naime preteže kratkouzlazni: isjek, iskop, ispit, izraz i Izraz, izum i lzum; ali i lskap, lzgled, lzrast; lStovar, lZgOVOr, lzazov. l27 Značenjski se izdiferencirala 123 U hrvatskome standardu često je dijelom dvaju frekventnijih »tipova« kao dubleta i čini oko 1 0 % imenica (I. Zoričić, 1 990.) unutar svakoga od njih. Trosložnice imaju najčešće kratko­ silazni na početnome slogu te dužinu na završnome slogu: dogovor, Izazov, mz'moMd, preokret, preporod, raspored; doprinos i doprinos; predujam i predujam i sl. 1 24 Usp. L Zoričić, 1 990.: 108. 125 Podrijetlo se takvu tzv. kanovačkome naglasku (u novoštokavskim govorima) traži u srbi­ janskim govorima i »pobalkanjivanju«. (B. Laszlo, 1 996.a: 34 1 ; 1 996.b: 433 - 435) No i Daničić je primjerice zabilježio samo doček, pomor, porod, a u A. Pavića ( 1 88 1 . : 1 9) niz j e primjera s kratko naglašenim prefiksima do-, iz-, 0-, ob-, Od-, po-, pOd-, pro-, u-, uz-o 126 Popuštanje kodeksa dugouzlaznome ne bi dovelo do »likvidacije« kratkouzlaznoga akcen­ ta, naime suvremena istraživanja pokazuju da urbani govori »dinamično izgovaraju i dugouzlazni« (E. Pletikos, 2007. disertacija u rukopisu) pa je i on na udaru i uzmaku. Riječ je o tome da urbani govori u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u Istri i Rijeci s okolicom imaju dinamički naglasak ( ) i u takvim govorima nema tona. 127 Zoričić je zabilježio kolebanja u sljedećih: iskup, ispad, ispit, istek, istok, istup, izdah, izlet, izraz, izrez, izum. '

67

dvostrukost u imenice iskup: iskup (iskupiti) i iskup (iskUpiti). Zaključak je da danas više nema dvojbi na tome dijelu korpusa. Dugouzlazni je naglasak preporučljiv u imenica s prefiksom na- (naboj, nabor, nacrt, način, nagib, napoj) pa je očekivano manje kolebanja, jer ono pro­ izlazi upravo iz širenja dugouzlaznoga na ostale »tipove« u imenica na ništični nastavačni morfem. Ostali priručnici izdvajaju tek nekoliko izvedenica: nateg, naum, nauk (u potonjih vjerojatno zbog zijeva). I u imenica s prefiksom nad­ (nadgled, nadjev, nadvoj, natpis!28) naglasno je stanje nedvojbeno. Kolebanja su brojnija u izvedenica s prefiksom 0-. U Akademijinoj grama­ tici zapisane su izvedenice sa svim trima naglascima: ogrjev, oklop, okov, omjer, omot, opip, oprost, osip; oglas, okret, okrug, te dvojbene osvrt i osvrt; opis i opis itd. (u koje ne spada otok i otok jer su značenjski razjedničeni). U svemu ipak prevladava kratkouzlazni, a kratkosilazni uzmiče (posebice uspoređujući izve­ denice u starij im leksikografskim djelima), ustaljen je još samo u ovih: oblfk, oglas, ogled, okret, okrug, oprez, opozfv, osmijeh, otok (oteklina). Dvojbe između kratkouzlaznoga i kratkosilaznoga naglaska zabilježene su i u izvedenica koje imaju ob- (oblog, obzor, opkop; oblet, obrub i obrub, obzfr). Dugouzlazni ima samo obUjam (nastalo od ob+u+jam). Kratkouzlazni je ustaljeniji u imenica s od- (odgoj, odjek, odjel, odljev, odmor, odnos, otpad). S kratkosilaznim naglaskom sljedeće su: odjek, odlfk, odsjaj, odzdrav; odgovor, otpozdrav. Širenj e dugouzlaznoga naglaska uočeno je u imenica s prefiksom po-. po­ red običajenoga kratkouzlaznoga naglaska na većemu dijelu korpusa (pogreb, pohod, poklon!29, pokolj, pomak) ili u manjemu dijelu kratkosilaznoga (re­ dom su ove: pogled, pogovor, pokret, porast, poraz, poslUh, povIk, pozdrav, pOžar)!30, navode se u priručnicima i likovi s dugouzlaznim naglaskom (podoj, pogon, polog, pomak, popis, popust, porod, posjed, povez, povod, povoj, po­ ziv). U uporabi ih je i više: pohod, pokolj, pomak, pomor, ponos, ponor, po­ zor, potez, poček, pokrov, pokus, polet, pomoI, porub, posjek, potop i sl. !3! U 128 Još samo u Tvorbi riječi i Rječniku Leksikografskoga zavoda dubletno i natpis. 129 S. Babić ( 1 969.) ukazao je na često prepisivanje Karadžićeva lika s kratkosilaznim naglas­ kom u riječi poklon u tadašnjim leksikografskim djelima. 1 3 0 Uspoređujući naglasak izvedenica s naglaskom infinitiva i prezenta (dakle promatrajući naglasak s tvorbenoga gledišta), Zoričić ( 1 990.: 80) došao je do slj edeće formule: pOžar < požariti, pOžarIm; potop < potopiti, potopIm, a uzimajući u obzir ekspanziju dugouzlaznoga, treća bi sveza izgledala ovako: poziv < pozivati, pozIvam ili pomak < pomaknuti, pomaknem. Da takve sveze ne pomažu u rasvjetljivanju situacije, pokazuje i sljedeći primjer: popis < popisati, popIšem i sl. Na koncu se može jedino ustvrditi daje širenje dužine uglavnom u prefiksima koji završavaju na samo­ glasnik te da se širi iz sjeveroistočnih govora, a povezano je i s učestalošću poj edinih riječi. 1 3 1 Č ini se i više od 40 % izvedenica nego što je Zoričić zabilježio u svojih informanata.

68

starijim j e leksikografskim djelima dugouzlazni bio zabilježen samo u riječi pomjer. Slična su naglasna variranja i u izvedenica s prefiksom pod-, naime nalazi­ mo u priručnicima zapisano sljedeće: podbjel, podbod, potkop, potpis, podvoz; podvfg i podvig, pothvat; podmet i podmet; što upućuje na pojavu svih triju na­ glasaka. Premda preteže kratkouzlazni (koji prodire i na mjestu kratkosilaznoga, primjerice pothvat), nisu rijetki ni likovi s dugouzlaznim naglaskom (posebice u tzv. kontinentalnome tipu). U priručničkoj se literaturi ipak ustalilo samo pod­ met, a ostali s dugouzlaznim nisu prošireni kao primjerice likovi s pO-o S kratko­ silaznim su se ustalile tri: podsmijeh, podvfg i podvfk. Prevaga dugouzlaznoga zablježena je u izvedenica s prefiksom pre-o Aka­ demijina gramatika bilježi sljedeće: pregib i pregfb, pregled i pregled, prekid i prekfd, prekup i prekup, preljev, premaz i premaz, prepad, prepjev, preskok, pre­ zir i prezfr; predah i predah; prevrat, prebjeg i prebjeg, precrt i precrt, presjek, pretek itd. Uporaba i većina ostalih suvremenih priručnika dokinula je dvostru­ kosti i ustalila dugouzlazni naglasak (kojije na pre- i izvorno dug)1 32, kratkosilaz­ ni i kratkouzlazni (analoški, primjerice od prebjeći > prebjeg) uobičajeni su još samo u nekoliko primjera (dakako u trosložnica, u kojih je pokrata stara pojava, poput pregovor, preobrat, prekret, preporod, pretovar te u primjerima prebjeg, preskok, predah i predah, prevrat i prevrat, pretek). Imenice s prefiksom pred- sljedeće su: predujam i predujam (ovdje su dva prefiksa posrijedi), predgovor, predmet i predmet, prijedlog. Navedene su dvo­ strukosti zabilježene i u priručnicima i u uporabi, iako je riječ o izvorno dugom slogu (primjerice predgovor : odgovor). Dugouzlazni je naglasak svojstven i prefiksu pri- (pridjev, prihod, prikaz, prilaz, prinos), a izdvaja se tek nekoliko imenica s drukčijim naglaskom (pri'gled, pri'hvat i prihvat, prl'rast, pripuz; priček i priček). U izvedenica s prefiksom pro- još nema suglasja u priručnicima hrvatskoga jezika: procjep i procijep i procjep, procvat i procvat, prodor i prodor, progon, prolaz i prolaz, prolom, proljev i proljev, promjer i promjer, prosjek i prosijek i prosjek, prorok i prorok. Dugouzlazni naglasak na prefiksu nije uvijek odsko­ rašnji, potvrđuju to stariji priručnici, a noviji ga, slijedeći uporabu, posebice kontinentaInoga tipa, odreda donose. Gdjegdje uporaba doskoči višestrukosti pa " 1 32 Dugouzlazni je naglasak, razumije se, i ondje gdje se e smjenjuje s ije u prefiksu: prijedor, prijekor, prijelaz, prijelom, prijenos, prijepis itd. S. Babić sklon j e smj eni e/ije (TR, 2002.: 337) pa navodi i prijemet, prijepIet, prijesjed, prijhvor, prijevjes i sl., što se ipak danas rijetko ostvaru­ je i normativno potvrđuje. D. Brozović ( 1 957.b) pisao je () inačicama s prefiksom pre : pregled, pregled, prijegled. Izvorno je riječ o dugome prefiksu, a refleks je jata. KTatkouzlazni dolazi prema glagolima poput presjeći. Kratkosilazni je star i pokratio se još u općeslavenskom. -

69

značenj ski diferencira ostvaraje (prosjek (prosjeka i kanal) : prosjek (srednja vri­ jednost); prolom (čistina u šumi) : prolom (prodor; izljev kiše) i s1.). Na kraju se dade zaključiti troje: da više ne preteže kratkosilazni naglasak; da je kratkouzlaz­ ni na uzmaku (posebice u tzv. kontinentalnome naglašivanju), koji je bio čest u starijim rječnicima te da je dugouzlazni prodro u suvremene priručnike, počevši od sredine prošloga stoljeća i dvojezičnih rječnika (već samim leksemom prodor u Deanović-Jernejovu dvojezičniku133). Kratkouzlazni je uobičajeniji u ovih ri­ ječi: procvat, probir, probod, procrt, prokop, propuh, propust, protest, protok, a kratkosilazni u ovih: problr, progovor, proglas, proizvod, prorast, prosvft, provlak. Prevaga je dugouzlaznoga usklađena i priručnički i uporabno na prefiksu raz- : rasad, rascjep, rashod, raskid, uz dvostrukosti razgled i razgled, razrez i razrez, riIZlaz i razlaz itd. Kratkosilazni još je samo u trosložnica (raspored, razgovor) te u pokojoj dvosložnici (razvrat). Naglasno su ustaljene izvedenice s prefiksom s-/sa-: sabir, sagib, sastav, savez, saziv, sprovod i sprovod (posrijedi su dva prefiksa), sabor i novi lik sabor (koja prestaje biti tvorbenom, ali još uvijek nije potonji lik prevladao u priruč­ nicima hrvatskoga jezika). Gdjegdje su i trostrukosti: sastav (izvorno kratak, od poluglasa), analoški sastav i sastav, no lik sastav pokriva i koje drugo značenj­ sko polje (mjesto gdje se spajaju dva sastojka, spoj). Kolebljivima se prikazuju izvedenice s prefiksom su- : sukob i sukob, susret i susret i susret, sustav i sustav, SUStIg, no kratkosilazni uzmiče pred uzlaznim naglascima. Dvojben je naglasak i u izvedenica s prefiksom u- (što je uvjetovano i dvo­ jakim podrijetlom toga prefiksa, od kojih je jedan bio dug, a drugi kratak): ubod i ubod, udav i udav, ugriz, ulov i ulov, uljez i uljez; udar, ukras, ures i ures i ures, ukor i ukor, udjel, ulet, ulog i ulog, unos, upis, uvez itd. Kratkosilazni je bio čest u tzv. »klasičnoj normi«, normi većega dijela XX. stoljeća. Kratkosilazni je u uporabi stabilan u trosložnica (ugovor, utovar) te u nekoliko dvosložni­ ca (udar, ugled, udav, ugrIz). Danas su kolebanja ograničena na kratkouzlazni (koji se dosad držao većinskim) i dugouzlazni, i počesto prostorno diferenci­ rajući govornike. Naglasne su dublete neminovnost budućih leksikografskih pothvata. Naglasna je neustaljenost zabilježena i u izvedenica s (izvorno kratkim) pre­ fiksom uz-: uskok, uspon i uspon, uzor i uzor, uzlet i uzlet, uzgoj i uzgoj, uzgon i 1 33 Zoričićevo je istraživanje pokazalo da je u starijim leksikografskim djelima dugouzlazni naglasak bio češći u rječničkome dijelu Novosadskoga pravopisa, u Rečniku Matice srpske, u Ju­ rančićevu rječniku Serbsko-horvatsko-ruskij slovar te Tolstoj evu rječniku Srbskohorvatsko-sloven­ ski slovar. (I. Zoričić, 1 990.: 86)

70

uzgon, uzmah i uzmah, uzrok i uzrok, uzvrat i uzvrat; usklIk, uzdah, uzrast, uzvIk itd., iz čega je vidljivo da se smjenjuju sva tri naglaska. Kratkosilazni uzmiče (još samo u izvedenica uskllk, ushft, uzrast, uzvIk), a (analogijom) dugouzlazni prodire (uspon, uzgoj, uzgon, uzlet, uzor, uzrok), i to istom u novijim priručnici­ ma hrvatskoga jezika, u čemu prednjači HER, predstavnik tzv. kontinentaIno­ ga tipa naglašivanja. 134 Jedino se još NHKJ opire dugouzlaznome naglasaku na prefiksu uz- kao predstavnik tzv. mediteranskoga tipa. Dvostrukosti su i dalje neizbježne.

Naglasnih je dvojbi nešto manje na prefiksu za- na kojemu dominira du­ gouzlazni naglasak i koji je izvorno dug: začin, zahtjev, zaklon, zakup, zalaz, zalet; zadah, zahvat i zahvat, zateg i zateg; zamah i zamah. Kratkosilazni javlja se u trosložnica (zaborav, zagovor, zaokret). Dubliranje u imenice zapad zna­ čenjski se i naglasno diferenciralo (zapad »zalazak« i zapad »strana svijeta«), a lik zapad iz starijih leksikografskih djela više se ne javlja. Na koncu se dade zaključiti da je u prefiksalnih odglagolnih izvedenica kratko silazni naglasak u uzmaku, veže se uz trosložnice i pokoju dvosložnicu, a u svemu su prevladali kratkouzlazni i dugouzlazni naglasci, sa sve izraženijom težnjom prodora dugouzlaznoga naglaska, koja je zabilježena u dijelu suvreme­ nih priručnika. l35 Dubliranje uzlaznih naglasaka na prefiksima leksikografska je neminovnost jer su oba sustavna i proširena, jedan nešto više na kontinentalno­ me, a drugi nešto više na mediteranskome dijelu govornoga područja. Sufiksom _013 6 nisu samo nastale naglasno kolebljive izvedenice, već i slo­ ženice, a pokazuju to ovi primjeri: bl'ljožder i biljOžder, brzinomjer i brzinomjer, čovjekoljub i čovjekoljub, dubinomjer i dubinomjer, kamenolom i kamenolom, krvolok i krvolok, licemjer i ticemjer, ljudožder i ljudožder, mesožder i mesožder, sudoper i sudoper, ugljenokop i ugljenokOp, životopis i žl'VOtOPIS itd.l37 Nagla\34 U leksikografskim djelima od Karadžića do devedesetih godina XX. stoljeća dugouzlazni se naglasak na prefiksu uz- ne bilježi (tek kao dvostrukost u nekoliko kolebanja u Rečniku Matice srpske), a i Zoričić drži da nije znatnije proširen u )>uporabnoj normi«. (I. Zoričić, 1 990.: 92-93) 1 35 D. Brozović je, nakon komparativne analize, na primjeru 1 14 imenica zaključio sljedeće: ekavski su izvori prema oblicima s 6 tolerantniji nego ijekavski; mlađi su izvori tolerantniji od sta­ rijih; pisci rječnika tolerantniji su nego pisci akcentoloških djela. ( 1 964. : 1 48) Do istih zaključaka dolazimo i pet desetljeća poslije autorova istraživanja, ali s većim postotkom tolerancije prema dugouzlaznome tonu, iako se smatralo da se ne radi o »zakonitom razvoju«. \ 3 6 Složenice se tvore po obrascu osnova + spojnik + osnova. U prvome je dijelu najčešće imenič­ na osnova, a u drugome dijelu odglagolna. Zabilježene su 52 glagolske osnove: -ber, -bran, -cjep, -der, � � � � � � � � � � � � � � � � � � ������������������ -sta;; -stup, -toč, -tok, -tres, -tvor, -valj, -vez, -vid, -vod, -zor, -žder. (I. Zoričić, 1 990.: 1 1 1) 1 37 U starijim je rječnicima naglasak na spojniku bio većinom u složenica sa -ber (biljober), -der (konjOder), -jed (biljojed), -lok (krvolok), -mor (čedomor), -žder (biljOžder), no stanje II su­ vremenim priručnicima pokazuje j asne pomake i tendencija j e neupitna (primjerice danas više nije

71

\

sak na spoj niku, u primjera gdje su dvostrukosti, savjetuje se izgovarati u bi­ ranome izričaju (osim gdje se ustalio izgovor kao što je u imenica sa -žder) . Nijedan suvremeni priručnik još uvijek nije donio sustavno naglasne likove ove kategorije.l38 Postnaglasne dužine nisu se ustalile u suvremenoj literaturi, no u imenica s kratkosilaznim naglaskom i nultim nastavačnim morfemom ipak su stalne: -jav (brzojav), -kaz (putokaz), -ljub (domoljub), -met (nogomet), -mjer (dubinomjer), -pad (vodopad), -p'is (putop'is), -plov (zrakoplov), -rez (d'rvorez), -slov (blagoslov), -vod (pll'novod). Zasebnu skupinu čine izvedenice sufiksima -ant, -ij, -ist, -ent, -ljant (za­ jedno s onima na -or) koje se naglasno ustaljene u priručnicima, no širenje si­ laznoga naglaska nepočetnoga sloga i u biranijemu izričaju navelo je neke gra­ matičare i leksikografe da silaznim tonom počnu bilježiti sufiks. Najprije mu je vrata otvorilo stilsko diferenciranje, primjerice u Akademijinoj gramatici stilski su obilježene kao pogrdnice, inačice s kratkosilaznim na sufiksu -ant (bubant, cirkusant, muzikant) 1 39. Neutralnim se drži uzlazni naglasak pred sufiksima: diskutant, komandant, ministrant, žirant; akvarelist, esejist, jilate/ist, slavist, stilist; korespondent, apsolvent, student ili na sufiksu -ljant: cirkusljant. Priruč­ nici još uvijek dosljedno ne dubliraju naglasne inačice i stilski ih ne diferen­ ciraju (osim ponegdje u HER), premda je uobičajeno i prošireno: ministrant, apsolvent, magisterij140 i sl. Od budućih se priručničkih izdanja očekuje jasno određenje prema navedenim naglasnim pojavama te sustavna primjena načela koje se zastupa. U svemu se ipak dade nazreti da će silazni ton nepočetnoga slo­ ga biti neizostavan dubletni lik u priručniku koji je na tragu uporabnim stremlje­ njima, posebice u posuđenica i navedenih sufikasa. Za daljnju je obradu ostavljena dvojba imenica na ost zajedno s ostalim ime­ nicama ženskoga roda na ništični nastavačni morfem (-@), jer pokazuju suvremene tendencije te dobro oslikavaju suvremeno naglasno stanje imenica unutar nepro­ mjenijivoga tipa, tj . onih koje ne mijenjaju naglasak u paradigmi. 141 Apstraktne -

,

dvojbeno je li neboder/neboder ili nebOder kako je bilo u Pravopisu 1 960.). Usp. I. Zoričić, 1 990.: 1 1 2-1 1 3 . 1 3 8 Zoričićevo je komparativno istraživanje tristotinjak složenica u starijim priručnicima po­ tvrdilo stabilnost kratkosilaznoga prvosložnoga naglaska, posebice u novijih tvorenica. (I. Zoričić, 1 990.: 1 1 2) 1 3 9 U mocij skome paru bubant - bubantica od triju naglasnih odnosa (bUbant - bUbantica; bubant - bubantica; bUbant - bubantica) E. Barić obilježenim drži srednji, sa silaznim neprvim slogom. (E. Barić, 1 992. : 40) 1 40 O silaznome tonu nepočetnoga sloga i nestalnosti zanaglasne dužine u tih imenica pisao j e S. Vukušić ( l 996.c). H. Delaš (2002. : 6 8 ) drži prilagođenim lik magisterij t e s e zalaže z a njegovu kodifikaciju. 141 Gotovo 95 % imenica Ž. r. s nultim gramatičkim morfemom upravo su one na sufiks -ost (ostale su netvorbene riječi ili izvedenice sufiksom -ad).

72

imenice na -ost otvaraju niz naglasnonormativnih pitanja, zajedno s osta­ lim imenicama i-vrste: pitanje pomicanj a naglaska ulijevo (bOgobojaznost < bogobojaznost; učestalost < učestalost), pitanj e opstanka naglaska na spojniku (ćudorednost - ćudorednost - ćudoredn 6stlćudorednost) i pitanj e gubitka zanaglasnih dužina (nevoljkost - nevoljkost - nevoljkost). 1 42 Duble­ ta je podosta: častohlepnost i častohlepnost i častohlepnost; l'stovrsnost i istovrsnost; jednodušnost i jednodušnost; malovrijednost i malovrijednost; neposlušnost i neposlUšnost; okruglost i okruglost i sl. Naglasak je često ili dugouzlazni na slogu ispred sufiksa ili je kao u osnove. Rj ečnici ne nude nikakva sustava pri bilj eženju te dvoje o prenošenju ili ne prenošenju sa spoj nika. Naglasak imenica na -ost može se svesti na tri temeljna pravila: prvo, dugo­ uzlazni naglasak ispred sufiksa imaju dvosložne imenice koje se izvode od pridjeva s dugosilaznim naglaskom u N jd.: (brojnost, bUjnost, čujnost, dragost, dvojnost, glupost, grubOst . ), osim nekoliko izvedenica (od jednosložnih pridje­ va) koje imaju kratkosilazni naglasak (ludost, mladost, škrtost, žl'vost, pa i lažnost, svjetlost)143; drugo, dugouzlazni naglasak ispred sufiksa imaju i izve­ denice kojima je ispred sufiksa dužina (izvorna ili nastala tvorbenim dulje­ njem), bilo da su tvorene od n-pridjeva (bestidnost, dobrotvornost, dugotrajnost, genijalnost, okrutnost, opsežnost . . . ) bilo od pridjeva koji nemaju -(a)n (njih tek nekoliko ne zadržava naglasak osnove: jednakost, malenkost, nejednakost, pojedinost . . . ); i treće, u ostalih imenica naglasak se najčešće podudara s na­ glaskom pridjevne osnove (bezazoran - bezazornost, l'zglačan - Izglačanost, kratkoročan - kratkoročnost, naporan - napornost, polovičan - polovičnost, praznoglav - praznoglavost, rab ljen - rabljenost, začahuren - začahurenost, zubat - zubatost. . . ). U korpusu je zabilježeno petstotinjak imenica koje imaju dugouzlazni naglasak pred sufiksom, od toga se stotinjak naglasno koleba u pri­ ručnicima hrvatskogajezika, jer se najčešće zadržava naglasak osnove. Sveukup­ no se radi o 1/5 imenica na -ost koje nemaju naglasak osnove. Posljednje je pra­ vilo, stoga, dominantno. U ovome dijelu korpusa također možemo nazreti tzv. mediteranske i tzv. kontinentalne naglasne inačice: bestidnost i bestidnost, bezbOjnost i bezbojnost, bhbrojnost i bezbrojnost, bezumnost i bezumnost, dvospolnost i dvospolnost, suglasnost i suglasnost . . Za tzv. kontinentalni tip tako možemo reći da pre­ vaguje dugouzlazni naglasak u određenih kategorija (bistroumnost, bojovnost, .

.

.

1 42 O naglasku imenica i-vrste nalazimo podataka u TR, a tematski su pisali S. Babić (o ime­ nicama na -ost; 1 956.) i I. Zoričić (o imenicama i-vrste općenito 1 998.: 365-370, 2004.: 227-230; o izvedenicama sufiksom -(} 1 98 1 ., 1 990.). 1 43 Posrijedi je bilo ovo: glUp - glUpa - glupo > glupost; mlad - mlada - mlado > mladost.

73

djelatnost, duševnost, književnost144, kukilvnost, mizernost, muževnost, neizmjer­ nost, neodlučnost, nerazgovijetnost, nerazumnost, obilnost, obvezatnost, odur­ nost, ogavnost, okretnost, oštroumnost, pravovaljanost, valjanost itd.). Kole­ banj a su dalje česta u četverosložnih i višesložnih imenica između naglaska na čelu tvorenice i kratkouzlaznoga naglaska na spoj niku (ili kratkouzlaznoga naglaska na trećemu slogu od kraja) te dugouzlaznoga naglaska pred sufik­ som, ako je pred sufiksom bila dužina. Kratkouzlazni naglasak na spojniku čuje se još uvijek u uporabi, no izbjegava se prenošenjem naglaska ulij evo ili udesno u ležernijoj komunikaciji. Gramatike hrvatskoga jezika još uvijek daju prednost naglasku na spojniku, a drugi priručnici skloni su tendencij i pomica­ nja naglaska prema početku riječi (bjesomučnost i bjesomučnost, brzopletost i brzopletost, cjelokupnost i cjelokupnost, milozvučnost i mllozvučnost i milo­ zvučnost, razgovijetnost i razgovijetnost i razgovijetnost). Dubletni su naglas­ ni likovi neminovnost j er je u određenome dijelu korpusa zadovoljeno i nače­ lo sustavnosti i načelo proširenosti u oba naglasna lika. Naglasak na spojniku danas je još uvijek živ u uporabi, drži se učenijim pa se i javlja u formalnome govoru. U priručnika nije zabilježen silazni ton nepočetnoga sloga u dijelu posuđe­ nica (ali i domaćih tvorenica: crnopjegavost, istoImenost) čiju pridjevnu osnovu također odlikuje takva raspodjela: diskretnost, efiktnost, egzaktnost, jrapantnost, grotesknost, impozantnost, indiferentnost, indolentnost, insolventnost itd. Likovi su potvrđeni u školovanih govornika, ne opiru im se i već su dijelom sustava pa bi ih trebalo svakako zabilježiti i stilski odrediti. U imenica na -ost paradigmatski je obilježena zanaglasna dužina u sufiksu jer se u njih javlja samo u N/A jd. Naglasno je predvidljiva (kao i zanaglasna dužina padežnoga nastavka u G mn.) pa se ne smatra tipološkom značajkom. Gdjegdje se dopušta dubletni lik bez dužine onda kada joj prethodi uzlazni na­ glasak (hrabrost i hrabrost; sporost i sporost), što pratimo još od slovnice A. Mažuranića. Zanaglasna dužina u predsufiksalnome dijelu također ne utječe na naglasni tip i podliježe ovim pravilima: prvo, dužina se javlja na izvorno dugim slogovima, i to pridjevnim dugim slogovima (zvučan - bezvučan - bezvučnost; obraditi - obrađen - obrađenost - neobrađenost; paralizirati - paraliZIran paralizIranost; vezan - povezan - povezanost) i drugo, dužina se javlja u tvor­ bi duljenjem kratkoga sloga ispred suglasničke skupine koja počinje sonantom (najčešće sonantima r, 1, lj : namjernost, zamornost, nasilnost, nevoljkost). Niza­ nje zanaglasnih dužina nije čestom praksom pa se u primjerima triju zanaglasnih dužina čuva ona prva do uzlaznoga naglaska, a ostale su podložnije kraćenju

(angGžlranost, civilizIranost, deformIranost, diferenclranost, disciplinIranost, očuvanost, zapIsanost itd.). Manje je odstupanja u imenica i-vrste koje ne završavaju na -ost. U svemu preteže kratkosilazni naglasak i zanaglasna dužina na zadnjemu slogu, a zabilje­ žena su samo sljedeća kolebanja: avet i avet, korist i kOrIst, pogibelj i pogIbelj, pričest i pricest, pustoš i pustoš. Kratkouzlazni naglasak imaju imenice na -ad (čobančad, majmunčad, nedonoščad, pastirčad) te imenica sam rt, a dugouzlazni redom imaju ove: avet, klatež, kupelj, ljubav, napast, narav, obitelj, ponoć, pri­ čest, pustoš, raskoš, savjest, starež, trulež, zavist. Zanaglasna je dužina stabilna u paradigmi u imenica kao što su blagodat, kljenut, pamet, rUkovet, studen, vrlet, Ispovijed, ISPOVijest, propovijed, zapovijed i sl., za razliku od imenica bOlest, kokoš, večer i sl. (ovisno i o tome je li duljina bila izvorna ili je nastala starim duljenjem pred nultim nastavkom).

1 44 Ivšić je preporučio knjizevn8st, naime naglasak ujedničuje prema pridj evnoj osnovi, a se­ kundarnih dužina ne gomila ako postoje iskonske (na sufiksu). (S. Ivšić, 1 979.: 37) Predsonantsko duljenje rjeđe je pred već postojećom dužinom.

RHJ-�Z,

74

Komparativnom je metodom za imenice ženskoga roda s nultim nastavač­ nim morfemom (na korpusu od oko 3 000 imenica) utvrđeno da se rječnički pri­ ručnici naglasno podudaraju od 85 do 90 %. (B. Martinović, 2009.) O mjestu naglaska u složenicama još uvijek nema jedne naglasne preporuke. Ipak je iz priručnika i uporabe razvidno da se bijeg sa spojnika (ulijevo ili udes­ no) sve češće događa. 145 Naglasak na spojniku živ je u jezičnoj uporabi u dijelu korpusa (posebice u tvorenica sa sufiksima -ja, -je, -ka) i svakako treba ostati u dubleti, bar dok postoji govornika koji njeguju svoj izričaj . Na leksikografima je da ujednače naglasne podatke.

Zanaglasne dužine Zanaglasne dužine izdvajamo iz tipološkoga klasificiranja (kao što ih se izdvajalo u zasebna pravila već i u Š. Starčevića) jer u paradigmi promatramo samo naglašene slogove. Zanaglasna dužina pripada ili osnovi, ili tvorbenim (sufiksalnim) morfemi­ ma, ili gramatičkim (nastavačnim) morfemima. Gramatička se dužina imenica (u G mn. svih rodova, svih imeničnih vrsta te G jd. i I jd. imenica e-vrste) drži fonološkom pojavom jer je razlikovna (i njezinu se gubitku treba oduprijeti), su­ protno tzv. sustavnim dužinama (primjerice u sufiksima: znanost, zidar, ili pred 145 Ponegdje je u priručnicima naglasak na spojnikuJsredišnj emu slogu češća pojava od prvosložnoga naglaska, u tome svakako prednjači Akademijina gramatika. Postoj e i priručnici u kojima se daje prednost naglasku na prvome slogu, a najbolji je za to primjer HJS. Najčešće je ipak pronalaženje srednjega rješenja po kojemu se donosi i j ednih i drugih likov�; primjerice u HER i NHKJ. Najboljim se čini srednji put, ali onaj koji sustavno provodi odabrane modele, I to na razvojnome pravcu.

75

sonantom) koje su nerazlikovne.146 Za većinu dužina može se reći i da su leksič­ ke jer su inherentno svojstvo morfema u kojima se pojavljuju, baš kao i glasovi od kojih se morfemi sastoje (primjerice -e u G jd. ribe i -e u N mn. ribe dva su različita morfema). Morfološki bi prema tome bio dug samo zadnji slog osnove G mn. jer se tu dužina pojavljuje umjesto kračine kao jedna od oznaka toga pa­ dežnog oblika. Dugi su ovi padežni nastavci: • •

nastavak G j d. i I j d. imenica e-vrste (knjzga - knjzge - knjzgom) nastavak G mn. imenica svih rodova (-a, -z, -iju, -u), a u onih koje završavaju na -a duži se i pretposlj ednj i slog, bio naglašen ili nena­ glašen (zmija - zmija, krava - krava, narod - naroda, ruku, noć'i, gostiju). Povij esno prepoznajemo duljenj e u zamj enu u starij ih oblika G mn. s ništičnim nastavkom koj e se zadržalo i s nastavkom -a (r/'ba - G mn. rib > riba; godina - G mn. godm > godzna; slovo - G mn. slov > slova; kruh - G mn. kruh > kruha), koje je dj elovalo i na sve ostale oblike G mn.

Zanemarivanje kvantitativnosti izvan naglašenoga sloga opća je značajka govornoga jezika, napose urbanih idioma. 147 Etimološke su dužine (one u su­ fiksima, u prezentu ili padežnim nastavcima) prve na udaru tendencije kraćenja (koja je poduprta i kratkim nastavcima u primjerima rastem, vučem, kradem i sl. te kratkim sufiksom -ost, jer su u većini tih likova dužine bile drugotne i nisu se posvuda javljale). Izvan te tendencije postoje i ostali slučajevi kada se očekuje kraćenje. Dvosložne imenice s kratkosilaznim naglaskom i zanaglasnom dužinom148 gube dužinu u množini tvorenoj morfemima -ov-/-ev- (slUčaj - slUčajevi; jablan -jablanovi), a u oblicima bez tih rriorfema dužina ostaje ako se potvrđuje i u ko­ sih jedninskih padeža (danas obilježeni sokol - sokola - sokoli, gušter - guštera - gušteri; ali golub - goluba - golubi, a tako i jablani, mjeseci, obUci, obruči, pastusi, slučaji, sumraci, veznzci itd.). Isto vrijedi i za imenice i-vrste (bOlest - bOlesti, ali pamet -pameti i sL). U množini se dulji sufiks (tzv. »duljenje u zamjenu«) u imenica koje u jednini završavaju na -anin(-@) i znače podrijetlo, i to ako neposredno ispred ,

146 O dužinama koje imaju prozodijsko ili naglasno obilježje te o hrvatskim dužinama kao uglavnom prozodijskim pojavama usp. Jelaska, 2004.: 20 1 , 2 1 5-2 1 6. 147 Na to su već upozorili Magner i Matejka ( 1 97 1 .), a radove je tomu posvetio L Škarić ( 1 999.a). 1 48 Na korpusu od 20 763 riječi S. Sekereš pokazao je da je najviše dvos1ožnih riječi s kratko­ silaznim naglaskom (43 %) te da najveći broj dvos1ožnih riječi nema dužine iza naglaska (74 %). (S. Sekereš, 1 983 .b: 1 1 3)

Z.

76

množinskoga -ni nije uzlazni naglasak149 (Zagrepčanin - Zagrepčani, Brođanin - Brođani, ali Puljanin - Puljani), u ostalih koje znače podrijetlo dolaze likovi bez dužine (Srbi, Bugari, A rapi, Turci). Dakako da je uporabna tendencija doki­ danja zanaglasnih dužina ostavila traga i u ovih imenica pa su obični i oni likovi s kratkim a (pa i u apelativa brđani, građani, ukućani). Osim dugih padežnih nastavaka i pedesetak sufiksa s dužinom za tvorbu imenica uvrštavamo u opća leksička pravila. Dužine su tvorbeno uvjetovane i na predsufiksalnome dijelu glagolskih imenica; pred sufiksima -stvo i _štvo150; u sufiksu -'ište te ispred -vo, -ce (križanje; radićevstvo, pustinjaštvo; šetalWe, pletzvo, sunašce). Ipred sufiks a -štvo počesto ne dolazi dužina ako je ispred već dug slog, tj . ako imenice nose dužinu u osnovi (nadstojništvo, nadriliječništvo, brodovlasništvo). Dužine ostaju nakon slaganja ili izvođenja riječi (pauk - vodenpauk; kut -jedanaesterokut; alat - alatničar) te nakon pomicanja dugosilaznoga naglaska (gladijator > gladijator; kalkulator > kalkitlator). Duge bismo sufikse mogli podijeliti u dvije osnovne skupine, s obzirom na to što se događa s dužinom u paradigmi: 1 . sufiksi koji gube dužinu u fleksiji; 2. sufiksi koji zadržavaju dužinu (uključujući i one likove koji umjesto zanaglasne dužine imaju dugi naglasak u paradigmi, prema obrascu aa > aa, tj . one likove kojima je dužina obilježjem dugoga naglaska u latencijF51). U prvu skupinu uvrštavamo primjerice izvedenice na -ost (-ost, -kost, -nost): ženskost; malenkost, državnost; -est: bOlest; -arij: scenarij; _ij152: kolegij. 153 Bu­ dući da je njihova zanaglasna dužina paradigmatski nestalna (kao i u imenica poput blagoslov, dvobroj i sL), nije neobičan ni gubitak već u N jd. (kao što se dogodilo već u imenica na -ov/-ov: šarov i šarov, iako je sufiks u mađarskome 1 49 Pravilo je prvi put j asno naznačeno i sustavno provedeno u NHKJ. HJS najdosljednije j e proveo gubitak zanaglasnih dužina n a sufiksu -ani, a RHJ-LZ najdosljednije ih je bilježio. 1 50 Najčešće se izvedenice od pridjeva na -ski izvode zamj enom -skil-stvo, a -čkf/-štvo. Mjesto suglasničkih skupova -cs-, -ks-, -gs-, hs -čs-, -zS-, -žs- dolazi š. (S. Babić, 2002.: 302) 15 1 Upravo su takve dužine (dužine naglasnih slogova) stabilne i u uzusu (zajedno s onima koje ostaju iza dugoga naglaska u okviru govorne riječi: (ugriidl). (L Škarić, 2006 . : 35) 152 Posljednj a j e dužina obilježjem slivenih dvaju samoglasnika (prema kolegijum). O gubitku zanaglasne dužine na sufiksu pisao je S. Vukušić ( 1 996.c). 153 Općenito je u imenica s kratkosilaznim naglaskom i zanaglasnom dužinom uobičajeno dalje u paradigmi donositi kratki slog: kokoš - kokoši, nemoć - nemoći, pustoš (pored pustoŠ) -pustoši, večer - večeri, kamen - kamena, djever - djevera, ramon - ramona, javor -javora, kokot - kokota, ušfv - ušiva, vl'noboj - vl'noboja, blagoslov - blagoslova i sl. U primj erima (kao što su govor, mladost, kokoš i sl.) prepoznajemo tzv. duljenje u zamjenu koje je nastalo nakon otpadanja poluglasa. Gramatike upozoravaju na izjednačivanje s paradigmom bez promj ena, kakva je u riječi trepet - trepeta, klopot - klopota, na većemu dijelu korpusa općeuporabnih riječi (govora, bUsena, čemera, gUštera itd.). -

-,

77

izvorno dug). Imenice na -ost s uzlaznim naglaskom na predzadnjemu slogu su­ fiks imaju i bez dužine (hrabrost i hrabrost; lijenost i lijenost), naime izvorno je nisu ni imale, dužine su nastale analogijom prema mlGdost. Izostanak dužina može se objasniti i »ritmičkim zakonom« da se ne gomilaju dugi slogovP54 (S. Ivšić, 1 979.: 1 6) te težnjom da prozodijski elementi ostanu koncentrirani u jed­ nome slogu (P. Ivić, 1 965 .a: 1 43). U imenica koje imaju dvije dužine ili više njih155 tendencija je u govoru takva da se gube prvo one od kraja, a čuvaju se one bliže naglasku, napose uzlaznomul56: bescfljnost > bescfljnost, izgrađenost > izgrađenost, začaranost > začaranost. Iza dugosilaznih naglasaka češće nesta­ ju sve: bfranost > bIranost, vezanost > vezanost, a poslije kratkosi1aznih često se ostvaruje i prva iza naglaska: bOjaznost > bOjaznost. 157 Dakle, nestaju prvo one sa sufiks a, što je uvjetovano njihovim položajem. 1 58 Drugoj skupini pripadaju OVP59: -ač (-ač, -jač i -ač muškoga su i žensko­ ga roda): istovarač, proizvođač, d'ivljač; -aj (-aj, -jaj, -ljaj): lzdisaj, natječaj, zagrljaj; -ak (-ak, -čak, -injak, -išćak, -jak, -ljak, -njak, -šćak, -štak): divljak, bakrenjak, lješnjak; -ar (-ar; -jar; -čar; -ćar; -ičar; -ionar; -jančar; -lar; -ničar; tar; -ušar): bibliotekar, desničar, savčar; zulumćar; magičar; kolekcionar; smetlar; alatničar; barjaktar; konjušar; -aš (-aš, -ionaš, -jaš, -kaš, -njaš): autonomaš, Jrakcionaš, kremenjak, dovoljaš, kornjaš; -'iŠte (-ište, -llšte, -elIšte, -illšte, -ovište): sjemenište, lječillšte, žetallšte, budillšte, čudovište (čudovište); -lk (-anik, -arnik, 1 54 Gubljenjem dužina pozabavio se Ivšić ponajviše u pridjeva. Pridjev bosanski vrlo jasno oslikava status primarnih i sekundarnih dužina, primj erice lik bosanskI nema dužinu nastalu fo­ netskim preoblikama (od imenice Bosanka), no lik bosanskI nosi etimološku dužinu (od imenice Bosanac) kojaje stabilnija od prve te se unatoč »ritmičkome zakonu« očuvala poradi semantičkoga diferenciranja. (S. Ivšić, 1 979.: 2 1 ) 1 55 S. Sekereš u svojemu je istraživanju »strukturalnih karakteristika akcentuacije« pokazao da je u trosložnih i višesložnih riječi najviše onih bez dužine iza naglaska (oko 70 %) te da se iza naglaska dužine najčešće javljaju na prvom i drugom slogu (u sedmerosložnih na prvome i trećemu slogu iza naglaska). (S. Sekereš, 1 983.b: 1 1 5 - 1 2 1 ) 1 56 »Dužine neposredno iza štokavskih uzlaznih akcenata bolje s e čuvaju nego dužine u dru­ gim položajima, što je posledica veće prominentnosti koju obezbeđuje tonska visina sloga iza što­ kavskog uzlaznog akcenta.« (P. Ivić, 1 965.a: 1 43) 1 57 S . Ivšić isto je uočio u pridjeva u nekim govorima, naime čuva li se dužina pred sonantom, gubi se na nastavku: sirotlnjske suze, mjesto sirotinjske suze, a na to je upozorio i B. Finka korigira­ jući Ivšića da Dubrovčani svoj grad ne zovu DubrovnIk već Dubrovnik. (S. Ivšić, 1 979.: 1 5 , 3 1 ) 1 58 Š karić j e upravo gubitak takvih dužina pripisao tzv. prihvatljivomu tipu naglašivanja. (GOHIG, str. 1 28) 1 59 Čuvaju dužinu i ove imenice i-vrste u korpusu: blagodat - blagodati, crven - crveni, čeljust - čeljusti, četvrt - četvrti, kljenut - kljenuti, nedostIž - nedostlži, pamet - pameti, prhut prhuti, rukovet - rukoveti, sablast - sablasti, studen - studeni, vrlet - vrleti, zabIt - zabiti; ispovijed - ispovijedi; ispovijest - ispovijesti; nagovijest - nagovijesti; propovijed -propovijedi, zapovijed­ zapovijedi . . . ; te one koje nose etimološke dužine na središnjemu slogu: pogIbao -pogIbli, pomIsao - pomIsli, sablazan - sablazni, zaravan - zaravni itd.

78

-avnik, -benik, -enik, -ilnik, -ik, išnik, -jan ik, -nm, -anik, -avnik): konjanik, gljl'varnik, poslužavnik, ćz'mbenik, plastenik, svjetllnik, pokojnik, Krajišnik, dvorjanik, dopisnik, točionik, porezovnik; -ln: vlastelln; -o (-ivo): pecfvo; -ad: užad (i -jad: vuqad); -arna: pisarna; -ać: gluhiić; -ajna: blagajna; -alj: sl'valj; -aroš: mućkiiroš; -at: dekanat; -ater: dekorater; -av (a-vrsta): rukav; -az(a)n: bOjazan; -bać: zelembać; -dać: srndać; -en (a-vrsta): prsten; -en (i-vrsta): strmen; -enda: doktorenda; -endra: selendra; -er: Jrizer (ali i trener; lakirer; sprl'nter); -erda: ru­ čerda; -et (i-vrsta): golet; -ez: Holandez; -le: konjlc; -IČ: branič; -ld: sulfid; -ijan: grubijan; -ija: antikvarijat; -ijer: hotelijer; -llj: bradvilj; -ioner: reakcioner; -Ir: portir; -'iŠ: kisellš; -itet: tonalitet; :"IŽ: sltniž; -juh: očuh; -jurda: nožurda; -ljag: mutljag; -on: madžaron; -orij: leprozorij; -ovca: ljubovca; -ulj: dragulj; -un: bogatun; -up: skorup; -urda: glavurda; -urenda: švaburenda; -ut: kolUt; -utan: polutan. 1 60

Zasebnu skupinu čine dužine koje su fonološko-morfološki uvjetovane (kajkavac - kajkavca; Stubičanin - Stubičani), no fonoloških (sekundarnih u mo­ cijskoj tvorbi) i tvorbeno uvjetovanih (primarnih u tvorbi) pronalazimo i medu sufiks ima na leksičkoj razini (primjerice: -arna: pisarna; -alInka: vestallnka; -alka: vestaIka; -aljka: pisaljka; -anka: pijanka; -arka: mahunarka; -avka: služavka; -čanka: Kutjevčanka; -jarka: mjesečarka . . . ) . 1 6 1 Priručnici dosljedno bilježe zanaglasne dužine, a mnogi ih govornici i ostva­ ruju, no valja istaknuti da se dijelom i gube (već se ustalilo: naboj, proboj, raz­ boj, odgoj, pokoj, spokoj, dvobroj i s1.). Uočavaju se i moguće razvojne smjernice gubitka kvantitete. Uporaba pokazuje tendenciju dokidanja zanaglasnih dužina koja se ponajprije odnosi na posljedni otvoreni slog: Bačka i Bačka, Bugarska i Bugarska, Ffnska i FInska, Hrvatska i Hrvatska, Koruška i Koruška, Kranjska i Kranjska, Mađarska i Mađarska, moderna i moderna. 1 62 Gube se i dužine moti­ virane fonetskim preoblikama, naime zabilježeno je gubljene dužina u dvoslož­ nih riječi u zatvorenome slogu sufiksa -nik: veznik/veznik - veznika/veznika; no čuva se u višesložnih: nakladnik - nakladnika, a ondje gdje je došlo do položaj­ noga duljenja u predsufiksalnome dijelu, otvara se mjesto dubletama: nasilnik i nasilnik; nazivnik i nazivnik, sve u skladu s »ritmičkim zakonom«. Na isto­ me su tragu i sljedeći primjeri: VInkovci i Vlnkovci, Vlnkovčanka i Vlnkovčanka, 1 60 Ponuđeni se popis razlikuje od Pecina ( 1 99 1 . : 1 3 0-1 39) koji je zahvatio i dio korpusa što nije dijelom hrvatskoga standarda te j e težište bilo na dugim morfemima, a ne samo na sufiksima. 1 6 1 Dužina je ili iz muškoga člana (avijatičar - avijatičarka), ili iz trajanja kao dijela naglaska muškog člana (prvoškolac - prvoškolka), ili zbog položajnoga duljenja (astronom - astronomka). Na primj eru imenica na -ka usp. E. Barić, 1 992.: 3 1. 1 62 O čuvanju naglaska (mjesta i trajanja) u stranih vlastitih imena vlada suglasje među jezi­ koslovcima. (Usp. D. Brozović, 1 956.b; L Š karić, 1 988.; Babić, 1 984.) U ostalih vlastitih imena potrebno je slijediti sljedeće: » . . . uzeti naglasak koji je 'lokalan' i usklađen s općim naglasnim pravilima hrvatskoga standardnog jezika.« (J. Silić, 1 997.: 494)

Z.

79

Karlovčanka i Karlovčanka. U uporabi prvo nestaju dužine na sufiksu pa tek onda one prema početku riječi, posebice koje su položajem poduprte (primjerice izgovorno je češće besramnik, beznačajnik nego besramnfk, beznačajnfk), no s druge strane dio govornika primjerice ostvaruje dužine na sufiksu -ur (kostur, mjehur, ježur). O gubitku dužina kao općoj poj avi na širokome području j oš uvijek ne možemo govoriti.

Općeparadi g matski na glasak

Predvidljivi ob lični naglasci Opća se naglasna pravila mogu podijeliti u dvije temeljne skupine: prvoj pripadaju opća pravila o raspodjeli naglasnoga inventara, a drugoj opća naglas­ na pravila uvjetovana morfološko-tvorbenim značajkama. O raspodjeinim je i tvorbenim pravilima bilo potanje riječi unutar leksičkoga naglaska, a o morfo­ loškim govorimo ovdje jer se radi o složenijim pravilima na kojima počiva na­ glasna tipologija, kojoj je ovo poglavlje uvodom. Morfološka naglasna pravila koja su opća možemo nazvati i općeparadig­ matskim naglasnim pravilima, a odnose se na oblične naglaske koji su predvid­ ljivi (u fleksiji) i koji su zajednički tipološkim uzorcima pa se izuzimlju kad se analiziraju uzorci promjenljivoga naglasnog tipa (tipa III).1 63 Uzorke s promje­ nama koje su predvidljive u paradigmi, koji počivaju na općim pravilima, može­ mo smjestiti u nepromjenljivi tip, tip I (kao što je to dijelom učinjeno u NHKJ) ili u zasebnu skupinu i nazvati ih predvidljivim promjenljivim tipom, tipom II (jer se ipak nešto mijenja: grad - u gradu - gradovi). Upravo se predloženim izdvajanjem općih pravila promjenljivi naglasni tip, koji pak počiva na specifič­ nim pravilima, jednostavnije i preglednije opisuje. Naglasne su konstante, dakle, uvjetovane fonološki (starac - starca); morfološki (stan - stanovi) ili tvorbeno (svadba - svadbarina). Gotovo bi svaki padež mogao biti zahvaćen kojim od pravila, bar u ne­ koj od kategorija, primjerice N jd. tvorbom riječi i raspodjeinim pravilima, G jd. fonološkom uvjetovanošću (palac - palca), i dužinom koja je odlikom morfema u imenica e-vrste (žena - žene), D i A jd. promjenom tona u nekih imenica ženskoga roda (voda - vodi i vodi - vodu), V jd. naglasno uposebljuje prevaga silaznoga, čelnoga naglaska (žena - ženo), L jd. izdvaja se uzlaznim tonom u nekih imenica za neživo (u gradu), I jd. bilježi zanaglasnu dužinu, kao odliku morfema, u imenica e-vrste (ženom), N mn. najčešće krati naglasak pred množinskim morfemima -ov-/-ev- (grad - gradovi), G mn. izdvaja se du­ žinama (gradova), morfološkim duljenjem sloga (konja) i prevagom silaznosti (korito - korlta), naglasak DU mn. izdvojen je u određenih imenica uzlaznošću

NHKJ.

1 63 Usp. S. Babić, 1 968.; B. Finka, 1 968.; U literaturi se takve naglasne alternacije nazivaju i automatskima (the automatic alternations). (E. Stankiewicz, 1 993.: 1 08)

80

81

(kćerima, noktima, rukama), a samo A i V mn. naglasno se podudaraju s N mn. (izuzimijući stilski obilježene preinake V mn. u imenica j edinice jiinak -junaka). Upravo stupanj predvidljivosti te proširenosti među paradigmama/ti­ pološkim uzorcima određuje koja će od navedenih naglasnih posebnosti u flek­ sij i postati opće pravilo i dijelom promjenljivoga predvidljivoga tipa, a koja će ući u »pravi« promj enljivi naglasni tip. Akcentološke studije u XX. stolj eću ponajviše su se bavile morfološkim alternacijama naglasaka V i L jd. te GDU mn., no danas su ipak uvelike prevladane »istočno-zapadne opozicije« te se pi­ tanje alternacija produbljuje i proširuj e (u smjeru funkcionalne rasloj enosti j e­ zika). Suvremene gramatike hrvatskoga jezika odreda donose samo posebnosti svakoga padeža, ne izdvajajući opće od specifičnoga, no ipak se naslućuje da su beziznimna pravila na tragu općih pravila, a ona s iznimkama i oznakom »neke riječi« na tragu specifičnih pravila. Suvremena jezična uporaba, pa onda i de­ skriptivno-preskriptivni priručnici, iznimkama zadiru i u dosad »ustalj ena« opća pravila (primjerice u položajno duljenje, (leksičke) zanaglasne dužine, kraćenje pred množinskim morfemima -ov-/-ev- i sL), a to onda objašnjava i činj enicu da su i opća naglasna pravila nesustavno prikazana u priručnicima hrvatskoga jezika. U morfološkome je naglasku bilo važnih preskriptivnih promjena u dru­ goj polovici XX. stoljeća. Riječ j e o približavanju uzusima češćim u hrvat­ skim novoštokavskim govorima: prvo, u imenica muškoga roda dominantnija je promjena grad - gradovi od val - valovi; drugo, prevagnule su istoslogovne preinake u L j d., G mn. i DU mn., poput ovih: u kamenu, umj . u kamenu, u mladosti, umj . u mladosti, sInova, umj . sinova, sInovima, umj . sinovima (iako nije svoj stveno svim govorima zapadne novoštokavštine, a nije ni njezina posebnost); treće, odmaci od kanonskoga naglaska G mn. tipa DalmMinaca prema uporabnome Dalmatfnaca, rijetko Dalmatinaca; četvrto, dokidanj e na­ glasnih alternacija u V j d. poput Dalmatfnče/Dalmatinče ili oluj% lUjo, umj . Da lm atln če, olUjo; peto, prelazak imenica iz tipa u tip, primj erice lažov/lažov - lažova, umj . lažov - lažova. 1 64 O svemu danas većinom vlada suglasje, no ponegdje pronalazimo i mj esta u priručnicima koja nisu na tragu »naglasnim movacij ama«. U knjizi Naglasak u hrvatskome književnom jeziku o općim pravilima govo­ ri se kao o »prozodijskim sastojcima koji ne određuju tip« i svrstava ih u se­ dam skupina, redom su ove: zanaglasne dužine padežnih nastavaka, zanaglasne dužine sufiksa'za tvorbu imenica, položajno duljenje, glagolske imenice moti­ virane pridjevom trpnim, zbirne imenice, pokrata naglaska u »dugoj množini« 1 64 Vukušić i Lončarić o istome govore kao o »inovacijama specifičnim za zapadnonovošto­ kavske govore«. (S. Vukušić, M. Lončarić, 1 998.: 98)

82

i vokativ. 165 U Hrvatskoj gramatici naglasak se imenica obrađuje zajedno s morfološkim tipovima pa se tako unutar vrsta a, e i i dalj e analiziraju imeni­ ce muškoga, ženskoga i srednj ega roda. U napomenama o naglasku prvo se daj e napomena o tipovima, a zatim napomena o padežima. Nakon napomena slij edi pregled sklonidbe po »morfološko-naglasnim tipovima«, s naglaskom upravo na morfološkorne. Školske gramatike, kakvom j e i HG, svakako bi trebale donositi opća naglasna pravila, posebice paradigmatska u poglavlju o morfologiji, čime bi se umanj ila manjkavost naglasne tipologij e kojoj j e i ne­ moguće pristupiti u takvim skraćenim prikazima (premda bi naglasni uzorci bili dobrodošli, dakako bez potpunoga korpusa, j er su modelskima kao što su i gramatike modelske). Gramatičke napomene o naglasku trebale bi obuhvaćati opća naglasna pravila, tj . predvidlj ive naglasne značajke. Ono što zadire u spe­ cifična tipološka pravila u gramatikama se obično navodi kao »neke imenice« ili »određene imenice« što nikako nije u skladu s eksplicitnošću kojoj gramati­ ke trebaju težiti. Tipološki pregledi zahtijevaju potpune naglasno-sklonidbene obrasce/uzorke, uz veći ili manji korpusni dio. Opća naglasna pravila nalazimo dakle u većini gramatika hrvatskoga j ezika, no nesustavna su i nepotpuna. Iz općih pravila mogu se izdvojiti ona paradigmatska koja se odnose na pred­ vidlj ivi naglasak pojedinoga padeža. Dakako da nije svaki naglasak u sklo­ nidbi predvidlj iv na sinkronijskoj razini (zato i postoj i tipološka klasifikacija), no u nastavku ćemo dokučiti ona fonološko-morfološka naglasna pravila koj a mogu postati općim.

Pregled općeparadigmatskih naglasnih pravila Osnovni kriterij u svrstavanju imenica u naglasne tipove j est akcenatski. Ondj e gdj e nema naglasnih preinaka u paradigmi, rij eč j e o nepromjenljivo­ me naglasnom tipu, tj . tipu I (bez obzira na rod imenice ili zanaglasne duži­ ne). Brojne su imenice u tome tipu (brojnij e od svih ostalih tipova), primje­ rice: akademik, alternacija, anđeo, apostol, apsolvent, bačvar, badem, bajka, beskućnik, bibliotekarstvo, bilježnica, biljka, bIskup, blagajnik, blago, blago­ stanje, bOlnica, borovnica, bratić, budućnost, cijena, čeljust, češnjak, činitelj, čitatelj, ćelavko, darovnica, dijalekt, dijalektolog, djelitelj, dobU, domaćin, duga, fljaker, finale, glagol, himna, homoseksualizam, ilirizam, Internet, lzreka, jabuka, jarbol, jastučić, jastučnica, kamenje, knjlzevnik, knjiziea, komunikacija, konzul, korfst, kroatizam, križanje, kukuruz, kuma, libreto, ll'cemjernik, Upanj, lukav­ ština, ljubav, mačić, majka, misolovka, nagodba, nagrada, nakit, nakladnik, 1 65 U navođenju se došlo do brojke VIII (str. 32), vjerojatno jer se omaškom iz zbirnih imenica izdvojila skupina imenica na -ad(-(j) u zasebnu skupinu.

83

napon, narod, naselje, nerazmjer, nesporazum, nespretnjaković, neuspjeh, obala, obitelj, oblačić, obrtnfk, odlomčić, pomfsao, podnaslov, ponoć, pravda, predmet, pregled, prhut, prIča, pridjev, prijateljica, prIzvuk, prozor, psovka, radio, rasulo, rudo, savjet, senator, sjeveroistočnjak, sova, srpanj, stvoritelj, šetallšte, šesterokut, šestogodišnjak, šUo, škola, štok6vština, ucjena, uzrast, vaga, vino, voditelj, vreteno, zatvor, zavist, zdravlje, zgrada . . . U nepromjen­ ljivi tip ubrajamo, dakle, i predvidljive zanaglasne dužine padežnih nastavaka (G mn. svih rodova te Gl jd. imenica e-vrste): glagol - glagola; vino - vina; bajka - bajke - bajkom - bajka/bajkl; zatim dulj enja nenaglašenoga sloga: opanak - opanka - opanci (tako i: bezglavac, boležljivac, brbljavac, ćelavac, ćitdljivac, gml'zavac, grabežljivac, grab ljivac, hajdukovac, Hercegovac, is­ pljuvak, ispravak, jazavac, kradljivac, lGžljivac, magarac, odvojak, ožujak, pastorak, ponedjeljak, popravak, postanak, prnjavorac, prosinca, sIsavac, svadljivac, šupljoglavac, tvrdoglavac, itranak, veletrgovac . . . ); građanin - građani/građani (tako i sve imenice na -in koje znače kakvo podrijetlo/sta­ novnika uz već navedenu iznimku: brđanin, Brođanin, istranin, Zagrepčanin, itkućanin . . . ); kraćenj a i duljenja nenaglašenoga sloga u jedninskoj paradig­ mi: kamen - kamena (tako i: kokoš - kokoši, nemoć - nemoći, pustoš (pored pustoš) - pustoši, večer - večeri, kamen - kamena, djever - djevera, romon - ramona, javor - javora, kokot - kokota, ušfv - ušiva, vl'nobOj - vl'noboja, blagoslov - blagoslova i s1.)166; mladost - mladosti (tu su brojne imenice na -ost); te kraćenj a (u zamjenu) nenaglašenoga sloga u množinskoj paradigmi: golub - golubovi (gavran, jastreb, labud. . . ). Ondje gdje su naglasne promjene izazvane fonološko-morfološkim razlozi­ ma (primjerice u N mn gradovi) i tvorbenim (primjerice u zbirnim i glagolskim imenicama), govorimo o predvidljivo promjenljivome naglasnom tipu, tj . tipu II (koji može biti i podskupinom nepromjenIjivoga tipa), a ondje gdje su promjene specifične i (na sinkronijskoj razini) nepredvidljive, riječ je o »pravo­ me« promjenljivome naglasnom tipu, tj . tipu III.

Duljenje pred sonantom Položajno duljenje167 (syllaba positione longa) ostvaruje se u imenica s ne­ postojanim a kojima se u fleksiji pojavljuje suglasnički skup u kojemu je prvi so­ nant (j, l, lj, m, n, nj, r, v) 1 68, pa se stoga naziva i duljenjem pred sonantom (zvo­ načnikom) ili predsonantskim dulj enj em: lovac - lovca - lovci; dolac - dolca; kolac - kOlca; stolac - stolca . . . 169 Položajnim duljenjem možemo nazvati svako duljenje naglaska uvjetovano određenim položajem, primjerice u G mn ispred -a (polje - polja). Stoga je nužno razlikovati fonemski uvjetovano duljenje (koje je pred sonantom, tj . u slogu koji završava sonantom, osim na kraju riječi) od mor­ fološkoga (primjerice u G mn ) ili pak tvorbenoga (djedo, djeva i sL). .

.

Duljenje se odnosi i na naglašeni (starac - starca; novac - novca) i na nenaglašeni slog (lakomac - lakomca ili lakomac - lakomca; prosinac prosfnca; Hercegovac - Hercegovca). Promjene kvantitete naglaska u paradigmi koje su uvjetovane položajem predvidljive su i pripadaju općim pravilima. Preina­ ke palac - palca - palčevi170 ili ovan - ovna - ovnovi17 1 također su predvidljive jer se radi o položajnome duljenju jedninskih padeža i o kraćenju sloga ispred množinskih morfema (o čemu više u nastavku). Primjerice u govorima tzv. kon­ tinentalnoga tipa dominantnije je duljenje pa ga bilježe i množinski padeži: ovan - ovna - ovnovi. Duljenja nema ako je skup ispred naglašenoga sloga (mirnoća), ili je ispred dužine tvorbenoga nastavka (mornar), ili je ispred više slogova (posebi­ ce nakon dugosilaznoga naglaska: Karlovčanin), ili ispred već postoj eće dulj i­ ne (Žitmberčani), ili u posuđenicama (kalk).172 U nekim se imenicama ustalila

.

Primjerice imenice muškoga roda koje završavaju na samoglasnik naglasno su i paradigmatski »nezanimljive«, nema promjena (raščupanko - raščupanka - raščupanci ili raščupanko - raščupanka - raščupanci), osim u G mn koji se donosi prema općim pravilima i predivljiv je (raščupanaka ili raščitpanaka), stoga imenica pripada tipu II. Imenica Hrvoje - Hrvoja, primjerice, nema nika­ kvih naglasnih promjena u paradigmi pa pripada tipu L Ondje gdje su posrijedi specifične naglasne promjene, kao što je primjerice u uzorku jitnak ,--- junaka, govorimo o tipu III. .

1 66 Imenice s kratkosilaznim naglaskom i zanaglasnom dužinom uobičajeno dalje u paradigmi krate slog. U tu skupinu ubrajamo sve tvorenice koje gube zanaglasnu dužinu u fleksiji (primjerice na -ost, -est, -arij, -lj).

84

1 67 O položaj nome ili pozicijskome je duljenju detaljnije pisao S. Ivšić ( 1 979.) prikazavši ga u tvorenica sa slj edećim sufiksima: -čad, -če, -janin, -je, -ka, -kinja, -n/k, -njak, -ski, -čica, -nf, -nica, -njača, -ce, -lac. 168 Duljenjem pred sonantom mogu biti zahvaćene i posuđenice na -ent ili -ant (student). Izgovor dugoga silaznoga naglaska na sufiksu zabilježio je Škarić u svojih obavj esnika. (I. Škarić, 1 999.a; isto i 2006.: 1 36) 1 69 Ili lovac pa se onda promj ena događa samo u G mn. (lovaca), tako i: bravac, čvarak, dronjak, dvorac, glumac, humak, janjac, krivac, krmak, lanac, manjak, ovan . . . Imenice janjac i lanac imaju kao dubletu u množini i promjenu tona (jiinjci, liinci). Duljenje je zabilježeno i za ove imenice: dolac, kolac, stolac, no promjena tona moguća je u množini: dolci, kOlci, stolci. 1 70 Tako i: danak, čavao, đavao, jarac, kll'nac, sanak, starac, stavak, zglavak . . . , a u dijelu priručnika zapisani su i bez preinaka u paradigmi. Na prednaglasnici j e uzlazni naglasak (za starca, pOd čavlom). 1 7 1 U množinskoj paradigmi s množinskim morfemom -ov-/-ev- djeluje ili tzv. kraćenje u za­ mjenu ili duljenje pred skupom sa sonantom (ovnovi i 6vnovi; orlovi i 6rlovi), i to prema »navici kraja«. 1 72 Iznimke nudi i Ivšić opisujući naglasak pridj eva izvedenih iz imenica na -ija (rakljskf, komšljskf, t6bdžljskf, biblljskl itd.). (S. Ivšić, 1 979.: 1 3 ; 30-3 1 )

85

kračina ispred sonanta u suglasničkome skupu (vjerojatno pod utj ecaj em kakvih analogija iz iste skupine riječi): berba, borba, sarma, momak - momka - momci, pravac - pravca, frZmak - franka, vranjak - vranjka. Često je izjednačiva­ nje naglaska nominativnoga padeža s onim u kosih padeža, tj . uporaba likova s uopćenom duljinom (jamaeljamac - jamca; moljac/moljac - moljca; borac/ borac - bOrca; udovac/udovac - udovca; dolac/dolac - dolca; sinovac/sinovac - sinovca; pravac/pravac - pravca, pa i znanac - znanca ijanjac -janjca), što j e zamijećeno u riječima s uzlaznim naglascima. Valja naglasiti i to da duljenje pred sonantom nije općeštokavska pojava.

U priručnicima je u imenica srednj ega roda kraćenje najčešće rezevirano samo za imenice s alternacijama ijelj ele, što j e i pravopisno zanimljivo: dijete - djeteta, vrijeme - vremena, no ipak j e pojava i šire proširena. Neustaljenosti u priručnicima i uporabi rezultat su sve jačega prodiranja analogije i dokidanja endosilabičkih alternacija u nejednakosložnih imenica (čeljadeta, đačeta, uže­ ta, vrančeta)174, čime j e izjednačivanje paradigme nešto više zabilježeno u tzv. kontinentalnome tipu naglašivanja. 175 U tome j e tipu zabilježeno odstupanje i od množinskoga kraćenja, kao što je u primjerima val - vala - valovi i štap - štapa - štapovi (o čemu više u opisu naglasnih uzoraka).

Kraćenje u zamjenu

Naglasci pojedinih padeža

Takozvano kraćenje sloga u zamjenu događa se u imenica srednj ega roda na -@ ispred et ili en: vrijeme - vremena; čeljade - čeljadeta; prase - praseta (tako i: blfzne, dvfze, muJe, vuzle, zvijere, ždrijebe, na prednaglasnici je uzlazni naglasak: za priise); te u množini imenica muškoga roda ispred množinskih morfema -ov-/-ev-: primj erice zec - zečevi (korpus se odnosi na imenice za živol ili se doživljavaju kao živo, jer j e tad ton u L jd. stabilan: Mn, ćuk, drug, div, eri, hPt, kan, kler, knez, kum, mag, muž, puk, plijen, sin, smok, smuđ, smuk, štrk, vrag, vuk, zec, ždral . . . ); grad - gradovi (korpus se odnosi na imenice za neživo jer se kod takvih imenica mijenja ton u L jd.: Ml, Mr, bijeg, bijelj, bijes, blek, blijesak, blUd, bOd, bOl, brač, brak, brijeg, brid, brk, bruj, brus, buć, buk, bus, cijeđ, cijep, cik, cilj, cip, col, crijep, eval, cvijet, cvil, čar, čin, član, čmar, čun, čunj, ćuh, dah, dar, din, dol, drijem, dub, dug, dur, džilj, far, fen, friz, gaj, gak, gar, gaz, glas, glib, gnjev, gnjus, grad, grak, griz, grUj, guk, guz, had, hak, han, har, hip, hir, hlad, hram, hrib, hrs, hD:k, jed, jek, kad, kal, kam, kar, kas, kej, kip, klas, klik, klip, klor, kljun, kor, kot, kOv, krak, kran, krijes, kroj, krug, kup, kus, kvak, kvas, let, lijer, lijes, lijev, lik, list, lUb, lUg (gaj), luk, mah, mar, maz, mijeh, mig, mit, mlađ, mlat, mol, mrak, mrs, muk, nijek, pad, par, pas, pir, pjev, plam, plan, ples, plijen, prah, pram, prud, prut, rad, rast, red, rep, rez, rijek, ruj, sad, sag, sat (uređaj), sijek, sklad, slad, slijed, slijev, slUt, smijeh, smjer, smrad, smrč, snijeg, spas, spjev, splin, spol, sram, srh, srk, srp, stan, stas, stid, stijeg, strah, strig, strug, struk, sud (posuda), svijet, svrab, šal, škrip, šmrk, štab, štit, tar, teg, tijek, tfm, tir, tlak, tok, trag, trak, trg, trijem, trijes, trk, trn, trud (guba bukova), trun, trup, trus, tuk, tur, ud, um, vab, val, var, vez, vid, vijek, vir, vlak, vrat, vrijes, zbir, zbjeg, zid, zijev, znak, zov, zrak, zuj, zvrk, zvek, zvon, zvuk, žbun, ždrijeb, V_ VA V " - V A V zlg, Zlr, zlijeb, zvak, zvrk . . . ) . 173 1 73 Na prednaglasnici je kratkosilazni (u grčid, okolo grada). Imenice koje ne proširuju umet­ kom množinsku paradigmu, a odnose se na neživo, mijenjaju samo ton u L jd. (znak - o znaku

86

Nominativ jednine Naglasak N jd. pripada tzv. leksičkome naglasku i kolebanjima unutar leksič­ ke norme, o čemu je već bilo rij eči. U imenica promjenljivoga tipa važan je na­ glasak G jd., a naglasak N jd. ograničen je distribucij skim pravilima, primjerice u G jd. kralj-a, ali u N jd. kralj-@ j er j ednosložnice imaju samo silazni naglasak; ili u G jd. junak-a, ali u N jd. jitniik-@ jer naglasak ne može biti na zadnjemu slogu i sl.

Genitiv i dativ jednine Unutar imenica promjenljivoga tipa izdvajaju se naglasno G i D jd., i to u sljedećemu: •

•

•

Određene dvosložne imenice ženskoga roda e-vrste s uzlaznim naglas­ kom N jd. dubliraju naglasak D jd. (voda - vodi i vodi; glava - glavi i glavi), i na sinkronijskoj je razini dio promjenljivoga tipa. Imenice a-vrste, i-vrste i većina imenica e-vrste imaju isti naglasak u G i D jd. U uporabi je prošireno i izjednačivanje D jd. s metatoniranim naglaskom L jd., o tome više u točki o lokativu.

- znaci i znakovi) . Neke od navedenih imenica mogu mijenjati ton u množini i bit će prikazane i u uzorku vdl - valovi, a neke mijenjaju naglasak već u j ednini (kao pr. hfp, hram, hPt, kroj, kup, štit, tok) pa će biti prikazane i u drugim uzorcima. 1 74 Primj erice GORKJ donose i čeljade - čeljadeta (str. 358) i čeljade - čeljadeta (str. 359). 1 7 5 M. Rešetar upozorio je na naglasne likove bjegunče - bjegunčeta (vjerojatno zbog sonan­ ta) iz Akademijina rječnika koji su u suprotnosti s dubrovačkim likovima čeljade - čeljadeta. (M. Rešetar, 1 93 1 . : 1 92)

87

Akuzativ jednine Naglasak Ajd. promatramo u dvije točke: •

•

Odredene dvosložne imenice ženskoga roda s uzlaznim naglascima u N jd. mijenjaju ton u Ajd. (glava - glavu; grana - granu; gora - goru; voda - vodu; djeca - djecu) što se drži specifičnim. Neoslabljeno se ostvaruje na prednaglasnici (po vodu; na gliivu; u kosu). Naglasak (i oblik) A jd. imenica muškoga roda jednak je N jd. ako znače što neživo ili nestvarno ili se odnose na biljke, a G jd. za ostalo što je živo ili što se doživlj ava kao živo (stol - stola - stol; bOg - bOga - bOga).

•

U priručnicima se hrvatskoga jezika upozorava na širenje nemetatonijskoga naglaska i na Ajd., no u nekih je imenica preinaka ipak stabilna: dušu, glavu, ruku; nogu, zemlju, vodu i sl. Nailazimo i na dublete A jd. imenica na -ina; -oća; -ota (brzinu i brzinu; daljinu i daljinu; sramotu i sramotu; hladnoću i hladnoću; ljepotu i ljepotu; planinu i planinu), no preinaka u većine zvuči starinski i obilježeno.

Vokativ jednine Naglasak V jd. izdvaja se iz razvrstavanja imenica u »pravi« promjenljivi tip iz dvaju razloga; prvo, vokativ ima poseban status u sustavu padeža; drugo, naglasna su ponašanja predvidlj iva i time ih valja izdvojiti u opća pravila.176 U prijašnj im sažimanjima i pregledima naglasne tipologije vokativ jednine nije se izdvajao j er se činilo da će »jednostavnost prijeći u svoju suprotnost« (S. Babić, 1 968.: 1 57), tek je D. Grečl ( 1 98 1 . : 1 1 5) u završnim napomenama o naglasnoj klasifikacij i imenica istaknuo silazno st prvoga sloga V jd. 177 Pravila se ne čine jednostavnima, no svakako se radi o padežu u kojemu dominira silazni čelni naglasak i mogu se prikazati ovako: •

•

Naglasakje silazni čelni u jednosložnim i dvosložnim osnovama (s neposto­ janim a) imenica muškoga roda i ženskoga roda e-vrste, u češće uporabnim imenicama srednjega roda i u imenici čovjek (otac - oče, glumac - glUmče; čovjek - čovječe; voda - vodo, duša - dušo; koza - koza; dijete - dijete 1 78). Silazni čelni naglasak imaju i tro složne i višesložne imenice muškoga roda s nepostojanim a te višesložne imenice ženskoga roda s dugouzlaz­ nim naglaskom na pretposljednjem slogu (blizanac - bll'ziinče; jedinac

1 76 Vokativ j e izdvojen i u NHKJ. D. Brozović napominje da vokativ nije »pravi« padež po semantičkim i sintaktičkim kriterijim te sa stanovišta teorije o vrstama riječi, ali jest po tvorbenim i formalnim morfolOŠkim kriterijima. Usp. Norme i normiranje, 1 999.: 176. 1 77 Takvu naglasnu smjenu Stankiewicz naziva regresivnom altemacijom: buda!'a - 'budalo. (E. Stankiewicz, 1 993 . : 1 22) 1 78 Tako i za ove imenice srednjega roda: june, kljuse, kUmče, momče. Kraćenje sloga u kosim padežima također je predvidljivo (kraćenjem u zamjenu): dijete - djeteta.

88

•

•

- jedfnče; kamenorezac - kamenorešče; abrevijatura - abrevijaturo); a u njih prodire i silazni naglasak na nepočetnome slogu (analogijom prema glumac - glUmče: kamenortizac - kamenorešče; abrevijatura - abrevijaturo) i uzlazni na središnj emu (kamenorešče). Iz svega se na­ meće da j e u takvih imenica moguće nekoliko ostvaraja: Dalmatlnče, Dalmatinče, Dalmatfnče i Dalmatinče, a upravo takvim slij edom uporaba odgovara na »poželjnost lika«. Trosložne i višesložne imenice ženskoga roda s uzlaznim naglaskom na pretposlj ednjemu slogu imaju dubletan naglasak, s tendencijom do­ kidanja intersilabičkih alternacija (planina - planino i planino, sloboda - slobodo i slobodo; ali veličina - veličina). Ima gdj egdj e i drugačijih rje­ šenja (primj erice u Akademijinoj gramatici koja donosi uzlazni naglasak na prvome slogu), no možemo reći da je u uporabi prevagnulo čuvanje mjesta naglaska (pa i sa silaznim izvan početnoga sloga: abeceda, ajera, bubamara, cicamaco, diploma, galama, olUja, repriza, sirena, tetiva). U nekih imenica stilski se diferencira dubletnost V jd., primj erice čelni se naglasci u tih imenica drže ekspresivnijima i obilj eženima (galiima, sotono, planino) za razliku od nepromijenjenoga naglaska. Silazni je ton i u onih s nejednakosložnim paradigmatskim preinakama unu­ tar uzorakajitniik -junaka -juniiče; život - života - živote, neovisno o tome koliko slogova imala riječ (potkupljiviič - potkupljiviiču; metaloprerađiviič - metaloprerađiviiču; idolopoklonfk - l'dolopoklonfče, ali idolopoklonfk - idolopoklonfče). Priručnici bilježe i uzlazni ton V jd. u imenica s nejednakosloŽllim preinakama (oraču, komedijašu), no označuju ga razgovornim. Ostale imenice muškoga roda, zatim imenice srednjega roda (koje su u tom padežu i rijetke) i imenice ženskoga roda u V j d. nose isti nagla­ sak kao i N j d. (jezik -jeziče; uskok - uskače; graničiir - graničiire; uže - uže; odgojiteljica - odgojiteljice; samrt - samrti; ljubav - ljubavi).

Važno j e dometnuti da se naglasak vokativa ravna prema naglasku osnove, tj . G jd. (kolac - kOlca - kolče; rog - roga - rOže; stol - stola - stale;), tj . dugo­ silazni j e kad j e u uzorku sklonidbe dug slog, a kratkosilazni kad je u sklonidbi kratki slog.

Lokativ j ednine Naglasak L jd. izdvaja se uzlaznim tonom u j ednosložnih i nekih dvosložnih i trosložnih imenica muškoga roda179 i ženskoga roda i-vrste za neživo i apstrakt179 »Usputno se može dodati kako u jd. m. r. usporedba opozicij e živo neživo u A (formalno izražena) i L (morfonološki prozodijski izražena) ima znatnu tipološku vrijednost ne samo slavistič­ ku.« (D. Brozović: O suvremenoj morfološkoj normi hrvatskoga j ezičnbg standarda i morfološkim značajkama standardne novoštokavštine uopće, u: Norme i normiranje, 1 999. : 1 74) �

89

no180 koje nose u osnovi silaznu intonaciju (grad - grada - u grtidu; jad -jada -jadu; lIk - Ilka - o liku; lom - loma - u lomu; noć - noći - u noći; rog - roga - u rogu; rok - roka - u roku; stvar - stvari - u stvari; val - vala - na valu). Od 1 979. i Priručne gramatike hrvatskoga književnogjezika dvostrukosti u naglasku L jd. preplavile su priručnike pa je naglasno ujednačivanje D i L jd. i kodeksom poduprto. Primjerice Akademijina gramatika daje prostora i nepreinačenome liku u dvosložnih imenica ženskoga roda i-vrste (u ravni/ravni; u plijesni/plijesni). Naglasno izjednačivanje L jd. s D jd. otvorilo bi mogućnost proklize i u L jd. (u domu, u grČIdu), što je u vrijeme preskriptivne nužnosti novoštokavskoga pomicanj a naglaska bio jedan od osnovnih argumenata za očuvanje naglasne di­ ferencijacije D i L jd., j er se nije uvijek i ostvarivala s proklizom govorna riječ u L jd.181 Danas nije obvezno prenošenje naglaska na prednaglasnicu (ostvaruje se sve troje: na laktu, na lČlktu i rjeđe na laktu). u dvosložnih imenica ženskoga roda s uzlaznim nominativnim naglaskom

(unutar promjenljivoga tipa)182 tonska opozicija D i L jd. danas nije više stabilna u standardnome jeziku j er se D jd. izjednačuje s naglaskom osnove (glava - gla­ vi i glavi - o glavi; kosa - kOsi i kosi - o kosi). 1 8 3 U ostalih imenica rašireno je priklanjanje L jd. naglasku D jd. Promj ena modulacije u L jd. imenica srednjega roda danas se drži zastarjelom i lokalno obilježenom (u zlatu, u mesu, na moru). Tonska opozicija D i L jd. u imenice djeca danas je rijetka (djeci - djeci). Neko­ liko dvosložnih imenica ženskoga roda i-vrste, promjenljivoga tipa, tj . nekoliko višesložnih s dugosilaznim naglaskom na prvome slogu, poznaje istu promjenu: misao - misli; plijesan - plijesni, a u onih s kratkosilaznim naglaskom i zana­ glasnom dužinom običniji su likovi bez promjene u L jd. (u radosti i radosti; u starosti i starosti; na pameti i pameti; po zapovijedi i zapovijedi). Preinake poput po zapovijedi, u mladosti, u pameti stilski su obilježene i običnije jedino u kakvu ustalj enome izrazu (po Božjoj zapovijedi) ili nose lokalnu značajku (na pameti; na vrleti). Isto je i s likovima muškoga roda naglasno nepromjenijivih riječi (s kratkosilaznim naglaskom i zanaglasnom dužinom u N jd.), naime naglasno su jednaki D i L jd. (na kamenu, u kOrČIku, u slučČIju, prema običiiju itd.). Pomaknu­ ti naglasak prema kraju riječi danas je ponovno stilski i lokalno obilježen184: na 1 80 Ono što se gramatički smatra živim kadšto se može ponašati »neživotno«, tj . metatonirati naglasak u L jd., posebice u ustalj enim izrazima: po đavolu, po vragu i sl. (B. Lasz16, 1 996.a: 362) 1 8 1 Usp. B. Klaić, 1 957.b. Klaić je ipak pokazao da ni Maretić u prijevodima Ilijade i Odiseje nije dosljedno proveo novoštokavsku proklizu ondje gdje su nalagali ritam i stih. 1 82 Usp. uzorke glava - glave -glavi i glavi - u glavi i vOda - vOde - vodi i vOdi ":' u vOdi. 1 83 Na naglasno-paradigmatsko izravnavanje u dijalektima upozorio je P. Ivić još o polovici prošloga stoljeća. (P. Ivić, 1 960.: 87) 1 84 Ispitanici (studenti fonetike) u istraživanju G. Varošanec- Škarić ocij enili su ih potpuno nepoželjnima. (200 1 . : 3 5) Ovdj e dakako uzimamo sa zadrškom takvo istraživanje jer procjena po­ željnosti ili nepoželjnosti može biti vrlo subjektivnom, a ne i (objektivno) utemeljenom.

90

kamenu, u koraku, u slučaju, prema običaju; a iz toga se izuzimlju ustaljeni izričaji (u slučĆlju)l85.186 Rubnim se drže preinake u Osijeku, na oprezu, u Bjelovaru, u Vu­ kovaru, u Varaždinu. Značenjski se pokušalo diferencirati oblike imenice govor (u znamenitu govoru - u mjesnome govoru/govoru), ali je, nažalost, ostalo uporabnim među rijetkim jezikoslovcima. Danas je sve rjeđe razlikovanje D i L tonom (na prstu, o taktu, na noktu, u mozgu, o uglju, o laktu, o mučnju i sl.). 187 Uporaba bilje­ ži izjednačivanje D jd. s Ljd.: idem k ledu, k nosu - govori o ledu, nosu. Izjednači­ vanje L jd. s D jd. specifično je za drugu skupinu imenica - za dvosložne imenice (i njihove izvedenice) koje u N jd. imaju prvi slog kratak, a drugi dug: o busenu i o busenu, o prstenu i o prstenu, o govoru i o govoru, o čoporu i o čoporu, o obliku i o obl'iku, o kotaru i o kotČIru, o mjesecu i o mjesecu, o pogledu i o pogledu i sl. Prvi se likovi danas drže stilski obilježenima i zastarjelima. Naglasno izjednači­ vanje L jd. s D jd. uobičajeno je i u imenica i-vrste: kost - kosti - u kosti i kOsti; plijesan - o plijesni i plijesni itd. Budući da gramatike ukazuju na gubitak padežne opozicije po naglasku te da šira uporaba vrlo često također izjednačuje naglasak D jd. i L jd. 188, status je lokativa u padežnome sustavu upitan, naime ostaju razlike koje i nisu morfološke (već sintaktičke i semantičke). Pravilo naglašivanj a L jd. može postati opće, naime promj ena intonacije očekivana je u danim primjerima, a ako i izostane, još smo uvijek u okvirima standardnoga j ezika j er suvremena norma dopušta takvo odstupanje.

Instrumental jednine Naglasak I jd. jednak je onomu u osnovi riječi (st61 - stola - stolom). Razli­ kuje se naglaskom od kosih padeža samo u nekim jednosložnim imenicama žen­ skoga roda i-vrste koje I jd. tvore nastavcima -ju ili -lju: krv - krvi - krvlju i krvlju; kćl - kćeri - kćerju i kćerju; laž - laži - lažju i lažju; zob - zobi - zoblju i zoblju; a u ostalima je kao u osnove: noć - noći - noću; sol - soli - solju. Prozodij ski se I jd. izdvaja još i zanaglasnom dužinom u imenica e-vrste (ženom), koja je odlikom toga morfema. 1 8 5 NHKJ

(49) ističe da samo mali broj imenica ima neistoslogovnu preinaku, i to »u ustalje­ nim sintagmama«: U tom poglMu sve je jasno : Upogledu ti vidim tugu; na svakom koraku ili pet koraka : Čujem zvuk tvojih koraka. 1 86 U literaturi se L jd. (za neživo), G mn. i DU mn. imenica muškoga roda nazivaju visnim padežima, prema terminu visni nastavak (B. Lasz16) koji označava inherentnu naglašenost nastavka nakon čelnoga silaznoga tona. (M. Kapović, 2007.: 1 66) 1 87 D. Brozović opire se sunmjama da su se D i L izjednačili premda je svjestan da su prozodij­ ske opozicije u suvremenome standardu na izmaku, a »relikti da su se frazeologizirali«. Drži da je dovoljna jedna opozicija među padežima pa da se ospori sinkretizam, a onju argumentira nastavcima -o/amu : -% me i prijedlogom prema. (Norme i normiranje, 1 999.: 1 78) S. Ham ( 1 995.: 1 05) u svome je istraživanju potvrdila daje naglasno razlikovanje D i Ljd. živo, posebice u starijih govornika. 1 88 Dokidanju preinaka u Ljd. skloni su i Škarićevi obavjesnici. (l. Škarić, 1999.a; isto i 2006.: 1 37)

91

Nominativ množine Naglasak N mn. u imenica koje mijenjaju naglasak u paradigmi dvojak je: ili j e j ednak naglasku osnove (G. jd.: groš - groša - groševi) ili se razlikuje naglaskom od jedninske paradigme pa su naglasci množinskih padeža j ednaki naglasku N mn. (rok - roka - rokovi). U N mn. većina j ednosložnica i dvo­ složnica s množinskim morfemom -ov-/-ev- krati naglasak (pojava je poznata pod nazivom »kraćenje u zamjenu«): rad - rada - radovi, pljusak - pljuska - pljuskovi. Jednosložnice s dugouzlaznim naglaskom kosih padeža (osnove) imaju dubletni lik N mn. (čime se gdj egdj e diferencira tzv. kontinentalni tip i tzv. mediteranski tip naglašivanja) : ključ - ključa - ključevi i ključevi/ključevi; j ednako tako i neke dvosložne: pojam -pojma pojmovi i pojmovi. U tzv. kon­ tinentalnome tipu naglašivanja dominantnije je pravilo duljenja pred sonantom (pojmovi), a dugi množinski naglasci čuvaju se i na širemu korpusu (svračkovi, ražnjevi). No ipak pokrata je naglaska u množini (gdje se dogodi) predvidlji­ va. Ondj e gdj e se mijenja i ton osnove, riječ je o promjenljivome tipu (brod - broda - brodovi). -

Genitiv množine Naglasak G mn. mogli bismo uvrstiti među ostala opća, paradigmatska pra­ vila j er preteže silazni ton.189 Obično se izdvaja zbog zanaglasnih dužina i dulje­ nja pred nastavkom -a, no i druge ga značajke izdvajaju iz ostalih padeža. Naglasne su osobitosti G mn. u imenica redom ove:

1 . Imenice koje u G mn. završavaju na -a dulje i predzadnji slog (bilo naglaše­ ni, koji se upravlja prema naglasku osnove, bilo nenaglašeni): čela - čela, grla - gfla, groš - groša - grOša, ,stina - ,stina, jezero - jezera - jezera, keks - keksa - keksa, ogledalo - ogledala, rok - roka - rokova, sll'ka - slfka, žena - žena . . . Gdj egdj e se izdvaj aju posuđenice s kratkouzlaznim naglaskom na (pred)zadnjemu slogu za kojim je suglasnički skup sa sonantom (bicikl ­ bicikla, pored likova bicikla, bicikala). Imenice sa suglasničkim skupom kao osnovom tek urnetanjem nepostojanog a dobivaju pravu intonaciju osnove, tj. silazni metatonira i prelazi na prethodni slog te se dulji u G mn.: pas -psa - pasa; zlo - zla - zala. U imenice dno ustalio se G mn. dna (ili dana eda bi se razlikovalo od dana), a u imenice san ustalilo se snova (od snovi), premda u starijoj literaturi nije bilo neobično ni sana. 1 89 Na tragu j ednostavnijega tipološkoga opisa bio je Zoričić koji je također zanemario pre­ inaku u G mn. u tipološkome razvrstavanju izvedenica sa sufiksom -{} koje je opisivao (doček - dočeka) »poradi j ednostavnosti i preglednosti naglasnog opisa tvorenica«. (I. Zoričić, 1 990.: 1 1 7) I B. Finka nešto je ranije naglasak G mn. »prepustio posebnom opisu u popratnim napomenama«. (B. Finka, 1 968.: 149)

92

2. Naglasak G mn. najčešće je silazni. Pomiče se i ulijevo ili, rjeđe, udesno (na predzadnji slog). 19o U svemu su tri slučaja promj ene silazne intonacije u uzlaznu (ispred jednosložnih osnova na -a, -l i ispred -iju). Uočavaju se nada­ lje dvije tendencij e u naglašivanju G mn. : prvo, ujednaka paradigme (uzlazni naglasak koji se ravna prema ostalim padežima, čime se dokidaju preinake naglaska); drugo, ujednaka oblika (silazni ton učvršćen kao obilj ežje toga padeža). Prvo donosimo naglasna pravila genitiva s uzlaznim naglaskom te zaključuj emo onim pravilima genitiva sa silaznim naglaskom, a na koncu va­ lja prikazati i kada nema promjene tona u genitivu množine, idući tako od pojedinačnoga k općem. Redom pravila su ova: • Promjena silazne intonacije u uzlaznu događa se ispred -a u j ednosložnim osnovama naglašenih dugosilaznim naglaskoml91 (crv - crva - dva; dan - dana - dćma; mrav - mrava - mrava; zub - zuba - zuba; ždral - ždrala - ždrala). 192 Tako se ponašaju i imenice u uzorku gora - gore (gora) i glava - glave (glava). • Naglasak G mn. imenica j ednosložnih osnova koje završavaju na -f ta­ kođer je uzlazni na predzadnjemu slogu (crv - crvi - crvi; sat - sati - sati; gost - gosti - gostl). Isto vrijedi i za naglasak G mn. j ednoslož­ nih imenica (i nekoliko višesložnica) ženskoga roda i-vrste (pr. cijev cijevi - cijevi; mast - masti - masti; noć - noći - noći; strast - strasti - strastI). 193 Gdjegdj e se dublira kod imenica s kratkosilaznim naglaskom (smrt - smhi i smrti; tako i put, mjed, rl't), no ipak možemo utvrditi da j e promjena tona stabilna. Promjena mjesta u imenicama ženskoga roda danas j e stilski obilj ežena (bolestf, mladosti, radosti, zapovijedI), osim u primjeru kokoši/kokošiju. U ostalim je imenicama i-vrste kao u N mn. (telad - teladI). Naglasak G mn. imenica koje završavaju na -iju ponov­ no je uzlazni ispred nastavka (neutralno očiju i ušiju, obilj eženo gostiju, noktiju, prstiju, zubiju). 1 90 O promjeni tona kao jednoj o d najproduktivnijih osobitosti hrvatskoga j ezika (posebice u G mn.) naspram ostalim slavenskim j ezicima pisao je Stankiewicz. Označavajući naglasak oviskom postaje jasnim da se radi o regresivnoj alternaciji u G mn.: bubr' eg - b'ubrega. (E. Stankiewicz, 1 993.: 334, 1 1 9- 1 22) 1 9 1 Imenice koje se odnose na neživo (kao što je dan) očekivano mijenjaju ton i u L jd. pa j e radi preglednosti u prikazu uzoraka izdvojena u zasebnu paradigmu. 1 92 D. Grečl ovako je definirao pravila: »Imenice koje u gen. mn. imaju nepostojano a i na njemu naglasak dobivaju ' naglasak (pasa).« i »Imenice m. roda koje u gen. jd. imaju dva sloga mijenjaju naglasak u gen. kratke množine u (driiga).« (D. Grečl, 1 98 1 . : 1 1 1 - 1 1 2) 1 93 Korpus: bit, bOl, bfv, cijev, čeiri, čast, ćud, desni, drQž, glad, hrId, kćip, klijet, kob, luč, mast, misao, mlađ, mliječ, mrijest, nit, noć, pest, plijesan, ravan, riječ, sapi, skrb, slast, sluz, snijet, splav, srž, strast, stvar, sVIb, svijest, trst, tvar, vijest, vlas, vlast, vlat, žeđ, žest. Na prednaglasnici je iskonska silazna intonacija (za rijec). U Ljd. uzlazni je naglasak (u masti). A

93

•

•

Imenice ruka i slUga imaju sljedeće naglasne likove G mn. (množinske i duaiske): ruku/ruku i analogijski ruku (kao i u imenice nogu), te slUgu/ slugu. 194 U imenica sa silaznim naglaskom u kojih se dogodilo proširivanje u G mn. prevladava kratko silazni naglasak (dojka - dojaka, groblje - groMlja, sunce - sunaca). Ondj e gdje nema proširivanja, naglasak je stabilan (školjka - školjki i školjaka). Gdjegdje se u priručnicima čuva dugosilazni naglasak u ovih primjera: crkva - crkava; gužva - gužava; kičma - klčama; kletva - kletava; pritka - prftaka itd., jer su tu duljine otprije195, a nisu nastale duljenjem pred sonantom kao u gornjim primjerima. U dvosložnih imenica s uzlaznom intonacijom koje su proširene u G mn. naglasak metatonira u silazni (glumac - glumaca, kosac - kosaca, pisac - pfsaca, prosac - prosaca, rubac - ruMca, sudac - sudaca; vlakno - vlakana; du­ plja - dupalja, skladba - skladaM, trska - ff-saka) osim u imenica brvno (brvana) i govno (govana) gdje je došlo i do predvidljive promjene trajanja (nakon proširivanja). 196 Danas su dubletni likovi s pomaknutim naglaskom (pa onda i produlj enim) u imenicama s kratkouzlaznim naglaskom i nepos­ tojanim a: momak - momaka i momaka; lovac - lovaca i lovaca; u imeni­ cama ženskoga roda: lijeska - lij&aka i ljesaka;jezgra -jezgara ijezgara, daska - dasaka i dasaka; igla - Igala i igala; sestra - sestara i sestara; u imenicama srednjega roda: stabla - staMla i stabala; vlakna - vldkana i vlakana. U onih primjera koji su rjeđi u uporabi pomaknuti naglasak zvuči obilježenim (bilo zastarjelim, bilo knjiškim, bilo regionalnim). Prednost se daje liku koji ne mijenja mjesto naglaska, a promj enom mjesta dobivamo likove koji su stilski obilježeni i počesto prostorno raslojeni. Poneke se dvostrukosti mogu i kontekstno razjedničiti (otaca/otaca i otaca, brzaca/ brzaca i brzaca, sredstva - sredstava i sredstava) 197, a poneke i danas žive, posebice u rij eči veće čestote (zemalja, ovaca, momaka, dobara, stakala).

1 94 o neustaljenosti naglaska tih imenica u priručnicima svjedoče primjeri iz Akademijine gramatika: PPGO donosi nagu, slugu i ruku (str. 590-591), a novo izdanje GOHKJ nogu, ruku i slugu (str. 393). 1 95 Nekada je silazni ton G mn. otvarao pitanje prenošenja naglaska na prednaglasnicu (B. Klaić, 1 958.: 1 55), no ono je danas vrlo rijetko jer se pak ustalilo neprenošenje. 1 96 Detaljnije o naglasku genitiva množine imenica srednjega roda pisao je B. Klaić ( 1 957.), a o naglasku genitiva imenica brvo i govno pisali su Đ. Daničić ( 1 925.: 62) i M. Rešetar ( 1 93 1 . : 1 9 1). Iznimkom je držao Klaić i G mn. imenica na -ce (zvonce, crijevce, cijelce, dlijece, perce, vrelce, zrnce, žalce), no danas možemo reći da je normativno prevladalo zvonaca, crijevaca, žalaca i sl. 1 97 o dvostrukosti sredstava i sredstava pisao j e B. Klaić ( 1 957.), dajući prednost prvoj . N aime, on prepoznaje dvije paradigme: sredstvo - sredstva - sredstava i sredstvo - sredstva - sredstava, no danas bilježimo i ovo: sredstvo - sredstva - sredstava jer su se dokinule međuslogovne nagla­ sne preinake (N jd. - N mn.), a očuvala se silaznost G mn. Govornici počesto semantički razlikuju sredstava (za čišćenje) od (materijalnih) sredstava.

94

U imenica srednjega roda koje nose dug slog kao rezultat položajnoga duljenja naglasak se ponovno krati u G mn., no često je i kvantitativno asimiliranje s ostalim množinskim padežima (danca - danaca i danaca). Tonsko asimiliranje G mn. sve se češće susreće u priručnicima (društvo - društava i društava, kumstvo - kumstava i kumstava, pismo - pisama i pisama; čIanak - članaka i članaka, dronjak - dronjaka i dronjaka, krivac - krivaca i krivaca), koje se drži razvojnim (na tragu dokidanja preinaka), no još uvijek ne i proširenim. Imenice koje ne proširuju osnovu u G mn. te imaju dvosložnu osnovu s kratkouzlaznim naglaskom naglasno su također dubletne: sa i bez modulacij e, s tim da j e potonj e na razvojnome pravcu (jelen - jeleni - jelena i jelena, licej - liceja - l/'ceja i liceja, goranin gorani - gorana i gorana; korito - korita - korfta i korlta; država - država i država; stolica - stolica i stolica). 198 Dio priručnika i uporaba ipak češće u takvim imenicama ostvaruju silazni ton G mn. (biljeg - bl'ljega, biser - blsera, bršljan - bršljana, bUbreg - bubrega, cvjetić - cvjetfća, doček ­ dočeka, doskok - doskaka, izvor - Izvora, jezik -jezfka, kundak - kundaka, majmun - majmuna, poklon - poklona, šišmiš - Šišmiša, župan - župana; brojilo - brojfla, glačalo - glačala, glasilo - glasfla, glazbalo - glazMIa, govedo - goveda, kazalo - kazala, nepce - nebaca, sivilo - sl'vfla, vozi­ lo - vozfla; banica - banica, batina - batina, besjeda - besjeda, brčina - brčfna, cipela - dpela, čestica - čestfca, danguba - danguba, daščara - daščara, gloginja - gloginja, glupača - glupača, gadura - gadura, jaruga - jaruga, junica - junfca, kobila - kohlla, selidba - selidba, večera - večera . . . ), pa se može zaključiti da se u razvojnome smislu naglasnoga ujednačivanja paradigme, od silaznosti k uzlaznosti, još uvijek nije dogo­ dio pomak, a što će priječiti i prevaga silaznoga tona u govoru (to onda vrij edi i za umanj enice ženfca i ženfca, ručfca i ručfca, nožfca i nOžfca). •

Ondje gdje bi se silazni našao na središnj emu slogu u višesložnicama u neutralnome izričaju može ili ostati, ili se premj estiti na prethodni slog, ili, rjeđe, metatonirati (što se često doživljava usiljenim za imenice muškoga i srednjega roda, premda je u skladu s tendencijom dokidanj a određenih pre­ inaka u paradigmi): podatak - podataka, podataka, podataka; Dalmatinac - Dalmatinaca, Dalmatfnaca, Dalmatinaca; vatrogasac - vatrogasaca, vatrogasaca, vatrogasaca; bjelance - bjelanaca, bjelanaca i bjelanaca, bjelanaca; pisamce - pisamaca, pisamaca i pisamaca, pisamaca; mini-

1 98 Laszlo se jasno izjasnio protiv metatonije silaznoga tona G mn., kako je primjerice bilo u Pravopisu 1 960. (B. Laszlo, 1 996.: 366-367) U NHKJ nalazimo ovo: »Budući da j e nepreinačeni lik: bisera na razvojnom pravcu, a time i preinačeni lik: bIsera na uzmaku, naglasna jedinica ide u nepromjenljivi tip.« (NHKJ, str. 4 1 ) U imenica srednjega roda: »Promjena kratkouzlaznoga u kratkosilazni nije obavezna, pa se uzimlje kao lik na razvojnom pravcu onaj nepreinačeni: mlatila, mrjestlla.« (NHKJ, str. 63)

95

starstvo - ministarstava, ministarstava, ministarstava. Imenice ženskoga roda s kratkouzlaznim naglaskom također se javljaju višestruko u proši­ renim likovima: ambulanta - ambulcmata, ambulanata, ambUlanata; humoreska - humoresaka, humoresaka, humoresaka i sl. (dakako pored uobičajenijih ambulimtflambulanta i humoresk'ilhumoreska). U višeslož­ nica pak svih rodova s kratkouzlaznim naglaskom na predzadnjemu slo­ gu osnove postalo je uobičajeno ostvarivati silazni ton nepočetnoga sloga (gramatika - gramclt'ika; politika - pol'itfka; rečenica - rečenfca; vodenica - vodenica; dešnjakinja - dešnjak'inja; akademik - akademfka; barbarizam - barbar/zama; zelenilo - zelenUa; računalo - računala itd.). Uzroke takvoj metatoniji možemo potražiti i u činjenici da je silaznost opća značajka G mn ali i u tome što ponegdje nominativni lik sa silaznim nepočetnim slogom uvjetuje takav odraz i u ostalim padežima (uporabno akademik - akademika). U nekim se imenicama ženskoga roda s kratkouzlaznim na­ glaskom na pretposljednjemu slogu u razgovornome jeziku čuje i: brineta, marioneta; no takva je promjena tona također uvjetovana nominativnim likom: brineta, marioneta; uz propisane marioneta - marioneta; brineta - brineta i sl. Prošireno silazno naglašivanje središnjega sloga u G mn drži se u literaturi razgovorno obilježenim, no držimo da može postati ne­ utralnim. Naime, prevagnula je tendencija ujednačivanja oblika, a ne cijele paradigme. 199 Upravo silazni ton nepočetnoga sloga G mn. i u domaćim riječima svjedoči o tome da silaznost izvan početnoga sloga nije nepoznata ni novoštokavskim govorima. .,

.

•

•

Naglasak G mn može biti dvostruk, starij i i analoški, za imenice koje su tvorile množinu morfemima -ov-I-ev- (top - topovi - topova i topova; volova i volova). Takve dubletnosti ne bi trebale utjecati na tipološko raz­ vrstavanje u uzorke promjenljivoga tipa. Premještanje je naglaska stilski obi­ lježeno (drug6va, rog6va) ili je dijelom ustaljenih fraza (u vijeke vjek6va), a kod imenica s nepostojanim a naglasak se ne premješta (lakat - taktovi - laktova, ne: lakt6va).

U svemu dade se zaključiti da u G mn prednjači silazni ton, ondje gdje je različit od tona osnove, pa se stoga naglašivanje toga padeža može držati općim pravilom. .

Dativ, lokativ i instrumental množine -

Naglasak DLI mn. sažimljemo u dva pravila: •

.

U ostalim imenicama u G mn naglasak ostaje nepromijenjen (idiolekt idiolekata, lupež - lUpeža, narod - naroda, nastavak nastavaka, omeđak - omeđaka, poljubac - poljubiica, pouka - poukii, staklar - slaklara, .

-

1 99 Dubletnim se smatra naglasak jednak N jd. (podataka, Dalmatinaca) u HG (osim za cu­ retak - curetaka koji se jedini donosi) i u HJS u kojemu se nemetatoniranomu daje prednost, u RHJ-LZ i HG drugi.je u dubleti (zadataka/zadataka), a u HER uopće se ne pojavljuje. Akademijina gramatika također bilježi samo jedan lik: ledolomac - ledolomaea; podatak - podatakii; dobitak - dobitaka (str. 5 1 6). U novome izdanju, u Glasovima i obliCima, poj avila su se dva: boljitak ­ boljitaka/boljftaka; odbitak - odbitaka/Odbltakii itd. (str. 332), ali i lik sa silaznim tonom kao jedini u primjeru paradigme nešto dalje u tekstu: goloiMac - goloiMaea; obrazac - obrazaca (str. 349); BabogrMac - Babogredaea (str. 3 5 1 ) .

96

školnik - školnfka, starosjedilac - starosjedilaca; bilješka - bilježaka, dar6vnica - dar6vnfca, djevojka - djevojakii, junačina -junačlna, napra­ va - naprava, naredba - naredabii, zapovijed - zapovijedf/zapovijedl. .. ). Dakako, to se odnosi i na imenice koje u padežima bez nepostojanog a dulje naglasak pred skupinom sa sonantom, a u G mn. skup j e ponovno razdvojen pa nema uvjeta za duljenje (krastavac - krastavca - krastavaca, zglavak - zglavka - zgtavaka). Metatoniranih se likova još ponegdje nalazi u literaturi, premda su zastarjeli i stilski obilježeni: đav6la, ivera, gov6ra, prijatelja, slučĆtja itd. (osim ustaljenih likova: komada, koraka, mjesec'i - za mjeru). Lik gov6ra drži se učenim. Likovi poput leptira, mjehUra, oblika pripadaju i uzorkujunak -junaka pa su promjene očekivane.

•

Imenice koje imaju -i ili -iju u G mn. u DU mn. muškoga roda naglasak je također uzlazni (gostima, zubima, noktima, arima, crvima, gradima, hvatima, ljudima, mjesecima2oo, mravima, parima, satima (vrem.), vati­ ma, v6ltima itd.).20 1 Imenice koje znače neživo imaju uzlazni ton i u L jd. (sat - u satu). Jednosložne osnove na -a naglasno se isto ponašaju (dana - danima, ali zubima). Pravilo vrijedi i za promjenljivi tip imenica ženskoga roda i-vrste (zvijer - zvijeri - zvijerima; stvari - stvarima; noći - noćima)202 te za imenicu kokoš (kokošima). Priručnici donose i silazni naglasak (prstima, satima itd.). 203 Podudara se s naglaskom N mn. u ostalim imenicama: brodovi brodovima; gradovi - gradovima; prezimena - prezimenima; kuke kukama. Stariji, preinačeni naglasni likovi (»s visnim naglascima«) sve više uzmiču i postaju stilskom rezervom (gradovima, grebenima, kesteni-

200 Kada dolazi uz broj i znači mjeru. 201 Tako nije bilo u Karadžić-Daničićevim propisima, naime ondje j e naglasak bio stalan u DU mn.: mravi - mraVI - mravima. Daničić je napominj ao da je moguće u kojih i kako drukčije: crvima, zubima, brcima. (D. Daničić, 1 925 . : 2 1 ) 202 Promjene u GDU mn. imaju imenice i-vrste koje se odnose na živo, za razliku od imenica za neživo koje bilježe promjenu tona i u L jd., kao što je u primjeru mast - u masti - mastI - mastima. 203 Tako primjerice i gost (koja može biti i gost pa pripada uzorku promjenljivoga tipa gost - gosta). G mn. od navedenih imenica u standardu može biti i nokata, prsta/prstI, gostl. Imenica kokoš u G mn. mijenja i mjesto naglaska (kokošiju i kokoši).

97

ma, radostima i sl.). U standardu se rjeđe dogodilo znače�sko disimili­ ranje (u ljetnim mjesecima204 - o mjesecima planeta). Lik govorima drži se učenim. Promjena traja�a u nekim dvo složnim imenicama ženskoga roda s dugouzlaznim naglaskom još se gdj egdje bilj eži u priručnicima: brada - bradama i bradama, lUka - lUkama i lukama, grana - grana­ ma i granama, strana - stranama i stranama i s1., no jaka j e tendencija izjednačivanja dativnoga naglaska s naglaskom ostalih padeža (osim kod imenice ruka, uobičajeno j e rukama).

Akuzativ množine Naglasak imenica u A mn. j ednak j e onomu u N mn.

Vokativ množine •

U V mn. prevladao je naglasak N mn.

Dvostrukosti se javljaju unutar promjene junak - junaka (vojnici i vajnlci; pomoćnici i pamoćnlci) te u nekim imenicama ženskoga roda od triju slogova (budale, djevojke, alilje, planine, vrućine i s1.), no dublete nisu na istoj stilskoj razini.205

* * *

Na koncu se pregleda padežnih naglasaka dade zaključiti da općim naglas­ nim pravilom u potpunosti mogu postati naglasci V jd. i G mn., dijelom i L jd. (kad se izdvaja uzlaznošću) te N mn. (s množinskim morfemima -ov-/-ev-). Na­ glasak ostalih padeža ili je j ednak onome u osnovi riječi ili podliježe specifičnim pravilima koja se prikazuju uzorcima (»pravoga«) promjenljivoga tipa (tipa III). Pregled paradigmi u kojima se naglasak predvidljivo mijenja (tip II) nalazi se na kraju knjige.

204 Okamenjeni oblik ima i priložno značenje: neodređeno dugo trajanje (Putovap sam mjese­ cima), kao i satima, 205 Unutar naglasno-sklonidbenoga uzorka jimak - junaka Daničić izjednačuje naglasak V jd. i V mn. (kao i Maretić 1 899.): junaci te sumnja u Karadžićev lik iz 1 8 1 8. kolači. (Đ. Daničić, 1 925 . : 3 5) O tome da nije trebao sumnjati pisao je M. Stanić ( 1 967.) Naglasno izjednačivanje V mn. s N mn. zabilježeno je tek u gramatikama M. Stevanovića. Brabec-Hraste-Živkovićeva gramatika ponovno dublira naglasak V mn.

98

Prenošenje naglaska na prednaglasnicu Prenošenje se naglaska ostvaruje u okviru govorne riječi koju čine predna­ glasnice (niječna čestica ne, prijedlozi, veznici i, ni, rjeđe neke druge206) i naglas­ nice (i katkad zanaglasnice, nenaglašeni oblici zamj enica i glagola). Naglasak unutar govorne riječi s više od jedne prednaglasnice najčešće se prenosi samo na prvu do naglasnice (oslabljeno ili neoslabljeno ), a pojave pomicanja na početak govorne rij eči vrlo su rijetke (l' ne zna; nz' u grad). Primjeri govorne riječi nastale od dviju naglasnica (dobar večer/, dobro jutro!, dva dana) odlikom su razgovor­ noga jezika i dijalekata, a primjeri više govornih riječi nastalih od jedne naglas­ nice i nenaglasnica (sa ili bez šećera) situacijski je uvjetovano. Uobičajilo se govoriti da se na prednaglasnicu prenose silazni naglasci koji metatoniraju ili ostaju isti, ovisno o tome radi li se o izvorno silaznim naglasci­ ma ili ne.207 Razlikuje se u literaturi stoga neoslabljeno skakanje naglaska kada j e silazni na mjestu praslavenskoga iskonskog silaznog (tj . pomicanj e i jakošću i tonom; npr. u grad, zzvan grada, u ruke, na vodu; preko polja), što bilježe i ne(novo)štokavski govori, i novije pomicanje kada j e silazni naglasak drugači­ j ega podrij etla, tj . oslabljeno pomicanj e kojime se na prednaglasnici ostvaruje kratkouzlazni (npr. i drugl, ne čujem, od kuće, okolo kuće, preko blata).208 Udžbe­ nički su primjeri vrlo zorni: na sud (posuda) : na sud (iudicium). Danas ipak mo­ žemo reći da to izvorno pravilo ne vrijedi uvijek j er je bila vrlo snažna analogija. Da staro pravilo ne vrijedi, pokazuju primjeri imenica ljeto (gdj e je izvorno bio akut i očekivalo bi se u ljeto) i jezero (gdj e je bio cirkumfleks (silazni) i očeki­ valo bi se u jezero). Nije neobično ni različito prenošenje unutar paradigme: na brijeg - na bregove; u grad - u gradove; za crijep - za crepove (gdje je izvorno bilo samo skakanje, a novije je pomicanj e u danim primjerima sekundarno, za razliku od prenošenja u primjerima na nogu - ispred nogu). Pomicanje je u javnoj uporabi prihvaćeno u glagola (ne skače; ne vjeruje, ne opsova), a budući da ga je teže provesti u imenica, osobito trosložnih i više206 Prenošenje na veznik da (koje preporučuje S . Ivšić, 1 970.: 1 73) danas je stilski obilježenim (da znam, da vidim), a pokazala su to i istraživanja L Lehiste i P. Ivića ( 1 986.: 1 72). Rijetka su i prenošenja na veznik i kada je u vezi s imenicom (i Sin, ali i njega). 207 »( . . . ) iskonsko " skače na proklitiku kao ", a sekundarno se " pomiče kao ' . . . « (S. Ivšić, 1 970.: 1 7 1 ) Premještanje je naglaska Ivšić prvi put j asno naznačio još početkom prošloga stoljeća, pozivajući se na Mažuranićevo razlikovanje primarnoga i sekundarnoga dugosilaznoga naglaska. (S. Ivšić, 1 9 1 1 . : 1 36) 208 Prenošenje naglaska na prednaglasnicu u imenica tipološkije razradio B. Klaić: kratkosilaz­ ni dolazi u »tipovima« bOJ - bOja, grad - grada, kOst - kosti, stvar - stvari, kamen - kamena, lakat - lakta (im. s nepostojanim a), glava - glavu, vOda - vodu, mladost - mladosti, čeljust - čeljusti, ravan - ravni, oko, srce, ljeto, uho, a kratkouzlazni u ovima: dim - dimr;J, grOš - groša, put - puta, pas - psa, mjed - mjedi, bratić - bratića, lađa, kuća, te u imenicama dno, tlO, zlo, mati, jezero, ostrvo. (B. Klaić, 1 95 8.a, 1958.b, 1958.d, 1 958.e)

99

složnih, ostavlja se prostora i naglasnim jedinicama bez pomaka siline na pred­ naglasnicu. Neprenošenje siline s kratkih slogova (za mene, u kući . . . ) zadire u problem silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima govorne riječi, ali je u skladu s tendencijama napuštanja neistoslogovnih preinaka u naglasnoj cjelini. U uporabi je uvriježen stav da je prelaženje naglaska na prednaglasnicu (pose­ bice imenskih riječi) regionalno obilježeno ili zastarjel0209, što se, ne tako dav­ n02lO , činilo poželjnim. Gramatike propisuju da se samo u izgovornoj cjelini prijedloga i enklitičkoga oblika zamjenice (za nj), prijedloga i I jd. zamjenice mnom (sa mnom), niječne čestice ne i neprefigiranih glagola (ne znam) obvezno ostvaruje prijenos siline naglaska na prednaglasnicu.211 Prijenos naglasaka na prednaglasnice u razgovornome jeziku počesto izostaje, a posebice se to odnosi na oslabljeno prenošenje (pod lakat, za anđela, na majstora i sl.). No nisu sva prenošenja neobična i stilski obilježena, posebice neoslabljena, koja možemo pronaći i u nenovoštokavskim govorima (po dva, ne znam, u slast i sl.), a nije ni svako neprenošenje stilski neutralno (primjerice često se navodi kao primjer kontrastivna uporaba za brata, a ne za sina; isticanje ni otac ni mati; i kuću i stan; i inf i vi), no valj a uzeti u obzir da je za ne(novo)štokavce ekspresivnije prenošenje (i ml i Vl; i kuću l' stan). Dio govornika (posebice iz Zadra, Splita, Dubrovnika, Slavonskoga Bro­ da, Požege, Osijeka . . . ) ostvaruje naglasak na prednaglasnici i dalje vrlo živo.212 Unatoč stavovima da su jake tendencije dokidanja naglasnih promjena, u okviru govorne riječi sasvim je uobičajeno prenošenje naglaska s naglašenih oblika lič­ ne zamjenice na jednosložni prijedlog (na mene, nad tobOm)213, s jednosložnih ili dvosložnih imenica m. i Ž. r. s dugosilaznim ili kratkosilaznim naglaskom (u grad, it kuću), s dvosložnih imenica s. r. (na more; na oko), s imenica Ž. r. s uzlaz­ nim naglaskom i preinakama u paradigmi (na glavu), s aorista na negaciju (ne ukrade) i sl. 209 I u Leksikonu hrvatskoga jezika i književnosti stoji da je »u suvremenoj hrvatskoj stan­ dardnojezičnoj praksi prelaženje naglasaka na prednaglasnicu rijetko, neobvezatno te stilski i/ili regionalno obilježeno.« (200 l . : 439) Za to su se jezikoslovci zalagali i prije, usp. I. Brabec, 1958. 210 Mnogi su jezikoslovci upozoravali na nužnost prebacivanja naglaska, posebice s j edno­ složnih i dvosložnih riječi, upućujući na Karadžić-Daničićev propis. Usp. S. Ivšić i M. Kravar, 1 955.; M. Mulić, 1 95 5 . ; M. Hraste, 1 964.; B. Klaić, 1 954. 211 Stariji su priručnici propisivali prijenos naglaska na prednaglasnicu, npr. u knjizi »Srpsko­ hrvatskijezik na pločama« autora S. Ivšića i M. Kravara, po kojoj ne prenose »većinom oni isti koji povlače uzlazne akcente i zamjenjuju silaznim«. ( 1 95 5 . : 33) 212 U nekim za adnoštokavskim govorima preskakanje se događa u 95 % slučaj eva u j edno­ 'p složnica i dvosložnica te je češće primjerice u Splitu, zatim Osijeku nego drugdje. Te je također češće u hrvatskome nego u srpskome jeziku. (M. Kapović, 2007.: 1 67) 2 1 3 Dvosložni prijedlozi prestaju biti klitike: među nama, pokraj njih . . . (H. Delaš, 2003 . : 30) No moždaj e riječ i o sekundarnome fonetskom naglasku na prijedlogu zbog dužine izraza, a povla­ čenja nema.

1 00

Počesto se prenosi i u ustaljenim izrazima, čvršćim leksičkim svezama (sin­ tagmemima) i frazemima (do đavola!, ko za vraga, na vijeke, ići komu na ruku, dočekati se na noge, ići komu niz dlaku, poznavati koga u dušu, ostati bez gaća, pasti na pamet, pritisnuti koga uza zId, stati komu na žulj itd.). U frazeološkim svezama sastavnice se doživljavaju u prenesenome značenju, a izvan frazema, u slobodnim svezama, u doslovnome značenju pri čemu, držimo, pomažu i naglas­ na obilježja. Prenošenjem ili neprenošenjem naglaska na prednaglasnicu postiže se lakše diferenciranje sastavnica kao dijela frazema ili kao dijela neutralnoga niza, tj . sveza riječi. Za frazemje značajno reproduciranje, pojavljuje se u gotovu obliku, ustaljeni su u jeziku dugom uporabom pa nose i trag naglasnih preinaka koje danas nestaju. Semantiku frazema, koja je (najčešće) čitljiva iz diskursa, i kao njegovu temeljnu značajku, u govorenome jeziku počesto podupiru naglas­ ne preinake. Sastavnice frazema na putu desemantizacije214 tako počesto prate i naglasne značajke koje su u neustaljenim, slobodnim svezama već gotovo dokinu­ te. Prenošenja su uobičajenija dakako u govornika s novoštokavskoga područja (koji ostvaruju i oslabljena prenošenja),215 no i u njih se naslućuju razvojne ten­ dencije (čovjek kao od brda odvaljen, ali selo je daleko od brda; gledao je il rilke, ali položili smo sudbinu u rilke najsposobnijeg . . . ). U uporabi se ne drži neobičnim prenošenje u frazema, ni ako ga govornici sami ne ostvaruju,216 dok 21 4 Desemantizaciju frazema u pisanome tekstu u dijelu pravopisnih knjiga (danas su to Anić-Silićev, zatim Matičin pravopis te Institutov pravopis), ali i u pisanoj praksi, prati srastanje sastavnica (sastavlj eno pisanje), tj. popriloženje prijedložnih izraza (u vjetar - uvjetar, niz dlaku - nizdlaku, na smrt - nasmrt . . . ). Srastanje zasigurno podupire prijenos naglaska na prednaglascima (ići komu na ruku/naruku, ići u korak/Ukorak s čim, poći niz brdo/niZbrdo . . . ) . Oni koji se protive srašćivanju u frazemima (usp. radove S. Ham) kao argument navode da do pretvorbe značenja nije došlo samo u prijedložnome izrazu nego u svim sastavnicama (frazem nije uz dlaku, nego ići komu uz dlaku). Dakako da se srastanje izbjegava i pravopisno, a gdjegdje i naglasno, kad bi moglo doći do šumova u komunikaciji (bacati što u lice/*ulice, pasti na um/*naum; sasuti prah u oči/*uoči. . . ). 21 5 Osluškujući govor spikera i izvjestitelja iz hrvatskih televizijskih centara, i H. Delaš uočila je da je naglasak na prednaglasnici (očekivano) češći u govornika iz Zadra, Splita i Dubrovnika, a (očekivano) rjeđi u govornika iz Zagreba, Rijeke i Varaždina. (H. Delaš, 2002.: 8) 21 6 Anketiranje dvanaest profesora hrvatskoga jezika (različitih startnih idioma) u ožujku 2 0 1 3 . pokazalo j e da se rečenica Pritisni ga uza ZId! doživljava kao frazem, a rečenica Pritisni ga uza ZId! kao rečenica doslovnoga značenja. Također je većina ispitanika prenijela naglasak u frazemima: ići komu na ruku, ići komu niz dlaku, navući bijedu na vrat, udarilo vino u glavu, stati komu na kraj, veži to mačku o rep, nabiti komu na nos, pasti na pamet, pamet u glavu, ne vidjeti ni prst pred nosom, ruku na srce, stati komu na rep, ko za vraga, zajaŠiti komu za vrat, natovariti brige na vrat). Prenošenje s trosložnica i ono koje je novije, oslabljeno, rjeđe se javlja (biti od ka­ mena, ključ it bravu, otići it dim, otjerati koga it grob, ići it krpe, pljunuti it šake, uzeti komu za zlo, briznuti it plač, uvući se pod kožu . . . ). Pomicanje naglaska nije dakako apsolutno ni u novoštokavca (zapadnoga tipa), naime u ispitanika novoštokavaca (i)jekavaca zabilježeno je oko 50 % manje proklize u slobodnim svezama od onih u frazema, pa i u dvosložnica za koje gramatike otvaraju mjesta prenošenju (od brda odvaljen : daleko od brda, ići komu niz dlaku : prođi prstom niz dlaku, mozak na pašu : izvesti stoku na pašu, utjerati strah u kosti : unijeti kalcij u kosti, nagaziti komu na žulj : žaliti se na žulj na nozi . . . ).

101

bi ga u slobodnim svezama ocijenili regionalno obojenim, arhaičnim i stilski obilježenim. 217 U uporabi se rijetko ostvaruju sljedeća prenošenja218: s brojeva (u dvije ruke; na prvom katu), s dvosložnih i trosložnih imenica m. i ž. roda koje u N j d. imaju nepostojano a, a u G jd. isti naglasak (ad plijesni, zzvan mIsli), s imenica m. i Ž. r. s kratkosilaznim naglaskom i zanaglasnom dužinom (pad prstenom, da pojfisa), općenito prenošenje naglaska s višesložnih riječi (tri ili više slogo­ va, običnije: u jagode, u vlakovima), s antroponima (do Slavka, po Branku). Ne prenosi se ni u kontrastivnoj uporabi (za brata, a ne za sina) ni u isticanju (ni otac ni mati). Broj slogova varira fleksijom pa se to odražava i na proklizu: il kući, ali u kućama; na vlak, ali od vlakova, u vlakovima i sl. Uočavamo i to da je stabilnije prenošenje na jednosložnu prednaglasnicu (u kuću, na barku, do grada), od onoga na dvosložnu prednaglasnicu (iza kuće/iza kuće; iza barke/iza Mrke; /'znad grada/iznad grada), a napose na prijedloge pre­ ko, između, pokraj (preko polja, između braće, pokraj polja) ili pak nasuprot i unatoč. Često je prenošenje na jednosložnu prednaglasnicu i lokalno obilježeno: iz Bosne, na kamenu, na mreži, bez majke, pri čemu su neki ostvaraji i stari: u selu, na vrijeme i sl. Na koncu se nameće zaključak da prenošenje naglaska u okviru govorne riječi još uvijek ne možemo potpuno zanemarivati ni u suvremenim pregledima imeničnoga korpusa.

21 7 B. Klaić već je davno upozoravao na diferenciranje koje je povezano s preskakivanjem naglaska, i to na primjeru prij edložnoga izraza na trag i priloga natrag, pa preporučuje nepreneseni naglasak na trag ( 1 954., 1 957.c) te na primjerujutro kada znači kompleks zemljišta (Odjutara) ili dio dana (Izjutra) ( 1 958.e). S tim se tad nisu svi složili jer su težili beziznimnomu prenošenju, naime išlo se toliko dalekq da se držalo boljim izmijeniti rečenicu (Hajdemo po tragu) negoli ogriješiti se o pravilo prenošenja naglaska na prednaglasnicu (usp. M. Mulić, 1 955.). Danas primjerice mnogi izbjegavaju prenošenje u prijedložnome izrazu na pamet (dakle na pamet) da bi se razlikovao od priloga napamet. 218 G. Varošanec- Škarić (2003.) istraživala je (ne)prelaženje naglaska na prednaglasnicu (ve­ ćim dijelom u studenata) i zaključila da su u njih poželjniji oblici s neprelaženjem.

1 02

PromjenljivI na glasni tip

Određenje tipološke norme Pravila tipološke norme ona su _koja vrijede za naglasne tipove, podtipo­ ve i naglasne uzorke, koje uposebljuju preinake (tona i/ili trajanja i/ili mjesta (mjesta siline)) i pripadajući korpus. S. Babić uočio je da su upravo imenice u sustavnome preispitivanju, »ako pod sustavom smatramo naglasne tipove, a pod normom konkretne riječi koje idu u pojedine tipove.« (S. Babić, 1 999.a: 1 87) Za standardno je naglašivanje specifično seljenje riječi iz jednih naglasnih preinaka u druge (ne)preinake, no osim konkretnih riječi još je ostalo otvorenim pitanje broja i vrsta uzoraka koji su u sustavu, a koji se oprimjeruju bilo u teoriji bilo u praksi standardnoga jezika. U suvremenoj se tipološkoj klasifikaciji219 izuzimlju nenaglasna mjerila pa su u konačnici sama naglasna počela (ton, trajanje i mjesto naglaska) osnovni kriterij u razdiobi. Naglasak je istovremeni ostvaraj siline (jačine, intenziteta), tona i traja­ nja.220 Takva prozodijska obilježja i njihove preinake u paradigmi omogućuju razvrstavanje riječi u skupine koje dijele iste značajke.22l Po vertikalnoj , paradi­ gmatskoj osi prozodijska obilježja ton i trajanje mogu se mijenjati unutar istoga sloga (morfema) (tada govorimo o istoslogovnoj alternacij i ili istoslogovnome metatonij skom paradigmatskom naglasku) ili kojega drugoga sloga (morfema) riječi, osim zadnjega (pa govorimo o neistoslogovnoj alternaciji ili neistoslogov­ nome metatonij skom paradigmatskom naglasku).222 S druge pak strane, ton i tra­ janje mogu ostati nepromijenjeni, ali se može promijeniti mjesto naglaska (tada je riječ o metataksnome paradigmatskom naglasku). Promjena mjesta naglaska 21 9 Novina suvremene hrvatske akcentološke literature upravo je naglasna tipologija koju donosi monografija Naglasak u hrvatskome književnom jeziku. Autori knjige odlučili su se u pri­ kazu tipova poći od gramatičkoga rasporeda vrsta riječi, jer je i uobičajeno poći od gramatičkoga i rječničkoga ususret naglasnome sustavu, ali u poglavlju Pregled naglasnih tipova nudi se i drukčij i, . sažetiji pristup - u tipove razvrstavaju sve riječi (neovisno o vrsti) istoga naglasnog ponašanj a. 220 U literaturi se donosi i ovo nazivlje: udar - ton - dužina; silina - ton - kvantiteta; natisak - napjevak - odtega itd. 221 Podjela riječi u naglasne tipove moguća je i ako se uzima u obzir samo položaj visokoga tona (usp. D. Mandić, 2009.), pri čemu bi, primjerice, imenice pas -psa, konj - konja, st61 - stola, kut - kuta i vojnIk - vojnika pripadale jednome tipujer visok se ton kod njih pridružuje gramatičko­ me nastavku. Takav način tipologiziranja u stanadrdnome jeziku ne bi bio šireuporabljiv. 222 Promjenu trajanja na istome slogu Ivšić je nazvao pretvaranjem akcenta, a promjenu tona (na primjeru akuta u dugosilazni) prelaženjem akcenta. (S. Ivšić, 1 9 1 1 . : 1 36)

l O3

odnosi se na prijenos jednoga obilježja s jednoga sloga (morfema) na drugi (u okviru j edne rij eči u suvremenome standardnom j eziku udesno).223 U radu smo se dijelom priklonili onoj naglasnotipološkoj podjeli riječi koja uvodi dva osnovna tipa - promjenljivi i nepromjenljivi tip - s najvećim stup­ njem apstrakcije, a tipove dalje analizira po podtipovima i jedinicama/uzorcima, hijerarhij ski nižim kategorijama od tipa i s manjim stupnjem apstrakcije.224 Radi preglednosti i šire uporabljivosti uveli smo i predvidljivo promjenljivi tip (tip II) u kojemu su naglasne smjene očekivane pr. u V jd., L jd., N mn. i G mn. odre­ đenih imenica. Ondje gdje smjene nisu lako dokučive na sinkronijskoj razini, govorimo o nepredvidljivo promjenljivome tipu (tip III). Analizom suvremenih priručnika (gramatika, rječnika i savjetnika) zamijeti­ . h smo da se predloženi prikazi naglasnih tipova imenica ne podudaraju u svemu. Dalje u radu stoga donosimo prijedlog uzoraka koji je rasterećen onoga što smo prepoznali kao opće i opisali u prethodnome poglavlju. Evo naglasne tipologije u knjizi Naglasak u hrvatskome književnom jeziku (NHKJ) skupine autora (masnim smo slovima označili uzorke u kojima je smje­ na naglaska predvidljiva):

groš - groša stup - stupa

grad - u gradu oko - očima

prase ­ prmeta čeljdde ­ čeljadeta

mjesto - mjesta

rog - roga ­

život

ri'one -

junak ­

vrijeme -

rogovi

- života

ramena

junaka

vremena ­

stol - stola

prezime ­

dolac - dolci

vremena

prezimena

grana - grane granama i granama

stvar - u stvari

glava - glavi i

vOda - vOdi - vade

groš - groša groševi - graševa

stol - stola

val - vala - valovi -

lonac - lonci

valova stup - stupa - stupovi

1 04

grane - granama noć - u noći ­ naći

glavama i glavama

bedro - bedra - bedra

gvožđe -gvožđa

noć - u noći - naći

pčela -pčele

čvorak ­ čvorkovi

223 Pomicanje naglaska udesno Ivšić je nazvao regresivnim pomakom ili povlačenjem. (S. Ivšić, 1 9 1 1 . : 1 36- 1 37) Danas se o takvome povlačenju govori obratno, udesno je progresivno. 224 U monografiji Naglasak u hrvatskome književnomjeziku promjenljivi je naglasni tip podijeljen u dv� podtipa (s istoslogovnim i neistoslogovnim preinakama), prvi je podtip dalje razdijeljen na tri skupa Jedinica (s promjenom tona, promjenom trajanja te promjenom tona i trajanja), a drugi podtip na četiri sku­ pa jedinica (s promjenom mjesta; mjesta i tona; mjesta i trajanja te mjesta, tona i trajanja), ukupno sedam skupovajedinica. Prvi skup čini sedam naglasnih jedinica, drugi tri naglasne jedinice, a treći devet jedinica, d e de:etnaestj e �ag �snihjedinic� unu� prvoga podtipa. Trećije skupjedinica podijeljen u dvije naglas­ . ne Jedtnlce, a �etl,. sestI I sedmi sa e po �ednu naglasnu jedinicu, u svemu je pet jedinica unutar drugoga . .. . podtIpa. PromjenljivI se naglasm tIp tnlemca tako sastoji od dvadeset i četiriju naglasnihjedinica.

�

i

vir - vira - vzrovi

vOda - vOdi - vade

�

grana - grani -

zvano - zvana - zvona

glavi - glave -

gora - gare

U prvome preglegu naglasne tipologije, u Daničića (a poslije i Maretića), zabi­ lježeno je više naglasnih uzoraka nego što je to u suvremenome sustavnome prikazu. Neki su uzorci ostali izvan NHKJ (val - valovi; krii} - kraja - krajevi), neki su ostali izvan hrvatskoga standardnog jezika (prezime kao naglasno nepromjenljiva; dinar - dinari; zatim promjena mjesta i tona u imenica muškoga roda: čovjek - čovjeka; preinaka mjesta u uzorku kotidac - kotaoca; promjene tona u V mn. žena - žene, kosac - kOsci), nadalje promjena trajanja u množini imenica poput grana - grane - granama danas više nije nužna, naime prodire analogija (grćmama, osim u imenici rUkama), zatim neki su uzorci u uzmaku u hrvatskome standardu (gvožđe - gvožđa; meso - mesa; momak - momci), zajedno s neistoslogovnim preinakama (planina -planine; krajeva, krajevima); a u neke je posumnjao već i Daničić (salad - solda). Promjena tona samo u množinskih padeža ujednosložnih imenica s kratkosilaznim naglaskom (rok - roka - rokovi) nije zabilježena u Daničića, napominje tek da je moguće u dvosložne vepar - veprovi. Preinaka prezime - prezimena također nije prepoznata Ger se ta imenica izgovara naglasno nepromjenljivo), no poslije je J. Ma­ tešić ( 1 970.: 1 24) prikazao jednaku promjenu u primjeru dugme - dugmeta. Evo kako izgleda tzv. Karadžić-Daničić-Maretićeva tipologija imenica (pri­ kazana novom metodologijom)225:

?rž

i

- života

ramena

kotalac ­ kotaoca

planina ­ pf('lninu -

taneta N p!. taneta

pllmine

vreme ­

čovek! čovek ­ čoveka

vremena ­ vremena dz'nar ­ dz'nara -

o dinaru ­ dinari ­ dinarima kraj - kraja ­

djeca - djeci

krajevi ­

glava - glavi - glave glavama

krajeva krajevima

ldnac - lanci

june -juneta -

momak - momci

june -juneta

sO/ad - solda meso - mesa - mesa 225 Masnim su slovima označeni uzorci koje ne nalazimo u suvremenim priručnicima hrvat­ skoga j ezika.

1 05

sat - o satu - sati -

prase -

dete - deteta -

bOlest -

grad - u gradu -

satf - satima

praseta

dete

stvar - u stvari

čeljade -

o bolesti ­ bolestI bolestima

gradova gradovima!

ako - očima

čeljadeta

gradovi ­

gradovima

žena - ženo ­

karak - o koraku -

žene - žene

koraka tuđinac - tuđlnče tuđlnaca kosac - kašče kosci - kosaca -

kosci sestra sestro sestara pamet ­

opameti ­ pameu-

Na današnje naglasno stanje dakako utječu vanjski utjecaji (kao što je posu­ đivanje ne samo leksema već i naglaska koji se ne prilagođuje, što izravno utječe na smjenu naglaska u paradigmi: biro - biroa), ali i unutarnji koji se prepoznaju i u profesionalnih govornika (podatak - podataka). Naglasne tipove odredio je, dakako, povijesni razvoj , no tipove standardnoga jezika ipak valja temeljiti na suvremenome stanju, a ne na temelju povijesnih kriterija, premda rekonstrukcija starijih oblika može olakšati klasifikaciju (i to smo navodili gdje se činilo po­ trebnim). Pregled koji slijedi ide u smjeru preciziranja sve glasnijih stavova da mnoge naglasne preinake nestaju (posebice međuslogovne) ili se pojednostav­ njuju, a da se naglasna raspodjelna ograničenja smanjuju. Sljedeći redci pokazat će da istaknute tendencije nisu zahvatile cijeli naglasni sustav te da su neke al­ ternacije vrlo stabilne i potvrdljive u jezičnoj uporabi.226 Dokaz je to da jezična ekonomija nije koncept na koji se oslanjamo. Aktualnost i potvrdljivost naglasnih uzoraka u suvremenim priručnicima hr­ vatskoga jezika podupire vrlo visok postotak podudaranja naglasnih likova. Uspo­ redbom naglasnih jedinica u monografiji NHKJ i suvremenim rječnicima hrvat226 Laszl6 je protiv ujednačenih naglasnih obilježja: protiv ujednake po duljini (tj . prevage dugouzlaznoga naglaska pred kratkouzlaznim), protiv ujednake po naglasnome mjestu (posebice u GĐU mn.) i protiv prvoslogosti naglaska (tj . tendencije pomicanja naglaska ulijevo) jer ih drži dijelom »južnih i istočnih govora, a ne jugozapadnih«. (B. Laszl6, 1 996.a: 376)

1 06

skoga jezika (RHJ-LZ, JIER i HJS) zaključili smo da se u 70 - 77 % podudaraju na korpusu čestouporabnih imenica promjenljivoga naglasnog tipa.227 Detaljnija proučavanja ometa neujednačeno rječničko bilježenje obličnih naglasaka, na što je upozoravao još i B. Finka: »Bilo da informira ili normira, u rječniku treba da se i o naglasku nalazi čitava, a ne samo djelomična obavijest, isto onako kao što se traži da se pruži puna obavijest o fonetici odnosno fonematici, morfonematici i semantici svake riječi.« (1 969.: 34) Još je 60-ih godina prošloga stoljeća B. Finka držao pro­ mašajem svaki rječnik u kojemu nema pune obavijesti o obličnome i tipološkome naglasku.228 Opisane naglasno-morfološke paradigme olakšavaju pisanje rječničkih natuknica, a posebice bi se rasteretile kada bi se tipološki uzorci dodavali rječnici­ ma, a u natuknicu bi se uvrstio samo broj naglasno-fleksijskoga tipa/uzorka. Riječi lako prelaze iz tipa u tip i mogu pripadati različitim tipovima ili uzor­ cima, no zasigurno će jedan tip ili naglasni uzorak s vremenom apsorbirati riječi druge naglasne preinake. Raspodjela riječi u tipove nije stalna, a pokazuju to i dvo­ strukosti obličnih naglasaka u suvremenim priručnicima. Tendencija naglasnoga harmoniziranja paradigme najviše se ogleda u rječnicima jer se stalnost naglaska nameće kao pravilo u sve više jedinica. Najviše je dvostrukih naglasnih likova G jd. (Mna, bana; gaja, gaja; spola, spola) i N mn. (čUnjevi, čunjevi; gajevi, gajevi; šmrkavi, šmrkavi; frakovi, frakovi) jer je jaka tendencija naglasnoga ujednačivanja paradigme, posebice jedninskih padeža (Mn - Mna), te naglasna polarizacija go­ vornoga područja (koja se najlakše uočava upravo u naglasku N mn., tzv. kontinen­ talno šmrkavi naspram urbanoga i tzv. mediteranskoga šmrkavi/šmrkavi). Gdjegdje je dubliranje nominativnoga naglaska motivirano i dokidanjem naglasnih alternaci­ ja u fleksiji (mrkov mrkova � mrkov - mrkova; skarabej - skarabeja � skarabej - skarabeja; brodar - brodara � brodar - brodara). Silazni naglasak nepočetnoga sloga u određenih kategorija u priručnicima je učvrstio promjenljivi tip u paradigmi (student - studenta, akcent - akcenta), premda kao oznaka razgovornoga jezika. Riječi koje ne mijenjaju naglasak u paradigmi (iz tipa I) ili ga mijenjaju po općim, predvidljivim pravilima (iz tipa II) ovdje ne popisujemo, dalje, naime, donosimo samo opis (nepredvidljivo) promjenljivoga naglasnog tipa (tipa III). -

Naglasni podtipovi

Promjena tona Promjene tona kao što su u uzorcima stvar - u stvari - stvarima; oko očiju - očima te tona i trajanja u uzorku grad - u gradu - gradovi držimo 227 Komparativno je analizirano l 400 imenica. 228 U HER nalazimo primjerice šef(N mn šefovi), kuka (N mn -e), a za leksem krš samo podatak da je riječ o imenici muškoga roda pa se može naslutiti da je riječ o naglasno nepromjenljivoj imenici (u drugim je Jječnicima za posljednju jasno označena naglasna preinaka).

1 07

predvidljivima prema opisanim paradigmatskim pravilima pa ih izuzimljemo iz »pravoga« promjenlj ivoga tipa. Uočili smo i j edinice koje se j avljaju u samo nekoliko priručnika, primj erice imenice brvno, meso mogu promij eniti ton u množinskim padežima: brvno - bfvna; meso - mesa - mesa (HER i AG) . 229 U prvoj jedinici riječ je o istoj promjeni kao i u uzorku selo - sela, uz du­ ljenj e uvj etovano sonantom. Druga je jedinica paralelna s uzorkom polje - polja, s dugim naglaskom, i promj ena se smatra arhaičnom (s tim da se množinska paradigma imenice meso rijetko upotreblj ava). Većina priručnika i uporaba ne mijenj a naglasak u tim imenicama. U HER javlj a se jednaka promjena tona i u imenici muškoga roda: janjac - janjci, u čij i bi korpus mogla ići i imenica lćmac, no prevagnuo j e dugouzlazni naglasak i u mno­ žinskoj paradigmi. Preinaku kosac - kosci uvrštavamo u skupinu imenica koj e imaj u i predvidljivu promjenu traj anja, uvj etovanu sonantom (u uzorak lonac - lOnci) . Dulj enj e je predvidljivo pa uzorak ne uvrštavamo u podtip promj ene tona i traj anj a. HG ponudila je novinu u normativnim knjigama, naime dala je uzualan uzo­ rak paradigme s nominativnim silaznim naglaskom nepočetnoga sloga: asistent - asistfmta230 Gedinica uključuje mnoge posuđenice na -and, -ant; -ent, -ijant; -ist; -it; -ot; -tant; -log) premda je u takvim imenicama proširen i silazni ton u cijeloj paradigmi: asistent - asistenta). To isto nije uČinila i za jedinicu s du­ gosilaznim naglaskom: doktorat - doktorata (u imenicama koje završavaju na -ar; -aš; -at; -ater; -bać; -er; -id; -ijat; -ijer; -ikat; -ir; -itet; -on itd., tj . sve one koje su uvrštene i u uzorakjimak < junćik -junĆlka).23 1 Posrijedi su ista naglasna ponašanja kao u jednos10žnih riječi (oprimjereno uzorcima groš - groša i stup - stupa) pa ih nije potrebno izdvajati u konačnome prijedlogu preinaka koji za­ nemaruje broj slogova riječi. Donosimo devet uzoraka u podtipu s promjenom tona naglaska: rok rokovi; groš - groša - groševi; vaz - valovi; stup - stupa - stupovi/stupovi/ stupovi; polje -polja; selo - sela; gldva - glavu -glave - gldvama; voda - vodu - vode - vodama; lonac - lOnci. 229 Promjenu meso - mesa nalazimo i u M. Rešetara ( 1 93 1 . : 1 89) i u S. Ivšića ( 1 9 1 1 .) Daničić je naznačio da je imenica meso naglasno promjenljiva kad znači mišićno tkivo čovj eka (biše ga po golim mesima). (Đ. Daničić, 1 925.: 62) 230 O takvoj je pr�inaci bilo riječi i prije, i to u radovima S. Vukušića o naglašivanju mlađega ikavskog dijalekta (ZNSN) i tadašnje uporabne norme (HUN): »Držimo da se takav naglasak javlja spontano, tj . normi!anjem iznutra, a naglasak dokument - dokumenta, kontinent - kontinenta govori se na području ZNSN (zapadnonovoštokavskoga naglašivanja, op. B. M.) i HUN (hrvatske uporabne norme, op. B. M.) tek pod utjecajem naglasno normativnog refleksa izvana.« (S. Vukušić, 1984. : 1 1 8) 23 1 U priručnome Rječniku hrvatskogajezika V. Anića iz 2007. nalazimo mezanfn - mezanina; što nije naglasna paradigma koju potvrđuju i prijašnja izdanja, primjerice 1 998. samo mezimfn - mezanina.

1 08

1. naglasni uzorak: rok - rokovi

Morfološki je riječ o imenicama muškoga roda s ništičnim nastavkom u N jd., a naglasno o promjeni tona samo u množinskoj paradigmi (tj . kratkosilazni naglasak metatonira u kratkouzlazni), i, očekivano, u L jd.: N j d. rok - G j d. roka - D j d. roku - A j d. rok (raka) - V j d. roku - L j d. roku (raku) - I j d. rokom I NV mn. rokovi - G mn. rokova/rokova - DLI lnn. rokovima - A mn. rokove. Korpus je sljedeći: hak, blok, bOk, broć, bUt, ceh, cvek, čas, čl'r, čup, ćup, , div, dlan, cijed, džep, đon, glog, grab, grč, grlj, grab, grOš, grozd, gruj, hljeb, kej, Ht, klak, klen, krik, kOš, kav, krep, krov, kuk, lav, lom, meč, mrin, mozak, naj, piK, plug, pram, pup, rak, rat, ranj, rab, rak, rov, rt, sl'r, sklop, skok, skup, slog, slan, smak, snob, soj, sam, splet, srok, stl'h, svod, šal, šav, škaf, šlep, štl'h štof, tast, tok, tap, traf, tref, trg, trap, trOšak, tuš, tvar, vepar, vjetar, zbOr, ze:' zgl"b o . . . 232 Iz korpusa se dade razabrati da se širi analogijski naglasak u N mn. u ime­ . mca pop�t ratovi, rokovi (umjesto očekivanoga u njih ratovi, rakovi) pa se gubi stara razhk� među paradigmama ratovi (it rat), brodovi (na brod), stolovi. Riječi . . prelaze IZ tIpa u tIp (PT � NT: čl'rovi i čirovi, lavovi i lavovi, rakovi i rakovi, ratovi i ratovi, sl'rovi i sirovi)233, i iz jedinice u jedinicu (najčešće u groš - groša ---: groševi). Imenica sir (* syr'b) , primjerice, povijesno je pripadala naglasnome tIpu � (potpuno nepromjen1jivome tipu u paradigmi, osim u G mn. gdje je bio neocIrkumfleks, što je vrijedilo i za njezine izvedenice). U štokavskim govorima ��že biti kratkosilazni i u množini, a u govorima u Slavoniji, primjerice, može bItI kratkouzlazni, što potječe iz riječi poput pop, bob, snop, konj itd. koje su pri­ padale tipu b.234 I u primjera iz staroga tipa c (brod, med, most, nos, voz i sl . ) ta­ �ođer se �roširio kratkouzlazni na množinu (brodovi, od starijeg brodovi), dok je Izvorno bIO pomični naglasak (brodovi, brodova . . . ). Čest je prelazak i u imenica �at, "!ak i sl., tako�e� izvorno s nepromjen1jivim kratkosilaznim, kao što je u Imemce brat) u stan tIp pop, pa imaju čak i u jednini kratkouzlazni naglasak. U mnogim govorima nežive imenice poput sir, kraj i sl., imaju bar u L jd. uzlazni, 232 U NHKJ takvihj e desetak imenica. U Daničića su te imenice bile naglasno nepromjenijive (časovi - časova, dlanovi, rakovi, ratovi, zetovi itd.). Također i u BHŽ gramatici. 233 U AG javlja se čz'rovi i čl'revi, szrovi i sl'revi. U HIS szrevi su sz'rovi a čir/čz'r ovako je done­ sen: čl'r?vi i z'revi; č r�vi i ire�i. donosi dvostrukosti za čIr - čzr vi i čl'revi, a sl'r je sz'rov. . . U ?:IJS I Amcevu rJecmku sirevI su SirovI. Pogled u Hrvatsku jezičnu riznicu odaj e da su likovi bez pf1J eglasa češću u starijoj literaturi. Imenice sl'r, ČZl; knez i put pojavljuju se u normativnim priručni­ cima morfološki i naglasno kao dublete/triplete: čzrovi i čz'revi/čirevi szrovi i szrevi/sirevi knezovi kn ževi �� put�vi i putevi. Izvorno j e riječ o imenicama koje su im le kratku množinu ( oju i sad Im�Ju � dIJalektIma), no kad se pojavila duga množina (koja potječe iz oblika u-osnova), razvio se tu I pf1J eglas. U razgovornome stilu nisu neobični ni ovi primjeri: brisevi, kutevi' mrazevi, nosevi, plusevi, no njihov je (ne )normativan status jasan. 234 Pridjev sirovi također ima stariji naglasak, kratkosilazni naglasak od praslavenskoga akuta.

�

� �

�

�

�I-LZ

�

:

k

1 09

što također potječe od pomičnoga tipa c. Množinski lik sirovi analoški je prema popovi, snopovi itd. Najživlji su prelasci u prvome i drugome naglasnom uzorku. 2. naglasni uzorak: groš - groša - groševi

Morfološki se radi o imenicama muškoga roda s ništičnim nastavkom u N jd., a naglasno o promjeni tona u jednini i u množini (tj . kratkosilazni je naglasak nominativa, akuzativa za neživo i vokativa, a ostalih kratkouzlazni): N jd. groš ­ G jd. groša - DL jd. grošu - A jd. groš (miša) V jd. grošu - I jd. grošem / NV mn. groševi - G mn. groševa/groševa - DU mn. groševima - A mn. groševe. U množini se javljaju dvostruki oblici (groši i groševi), a u suvremenim priručnici­ ma i treći lik sa silaznim naglaskom (vrlo ograničeno: butovi, fisovi, šavovi . . . ), vjerojatno i pod utjecajem preinake grad - gradovi.235 Genitiv množine podlije­ že općim pravilima pa se u oblicima bez množinskoga morfema -ov-/-ev- dulji i naglasak osnove (grOša), a u onih s tim morfemom dulje se zanaglasni slogovi (groševa). Stariji oblik groševa236 ide na ruku govornicima koji u svojim start­ nim govorima nemaju (kratko)uzlazni naglasak. U ovoj jedinici prevladalo je koje od dvoga: ili naglasna ujednaka padeža ili naglasna razjednaka paradigmi (rakovi - rakova : groševi - groševa). Na prednaglasnici je kratkouzlazni nagla­ sak (za groš). Korpus čine ove imenice: bak, bIč, bjel, blok, bOb, bOk, brč, broć, but, ceh, cer, cof, col, cvek, čaj, ček, čep, čak, čom, čup, čvor, ćef, ćup, adžd, dah, dom, drop, drum, dud, džem, džep, džez, džIp, đon, fis, frak, glog, glot, grab, grč, greš, grif, grob, grof, grog, groš, grozd, hadž, hmelj, hren, hrt, Ht, kelj, klak, klen, kom, konj, koš, kreč, krep, Krist, krst, krov, krš, krt, kuk, leš, !lji, am, mač, mak, meč, mIS, pIK, plač, pll'š, pod, pop, prag, pup, rak, rob, rov, rt, saČ, sklop, skup, slog, slom, slon, smet, smuđ, snob, snop, som, splet, spor, stln, Ston, stvor, srok, svod, šaV, šef, škaf, škrob, šlep, šor, Mh, top, trap, tref, trop, tuč, tuk, tuš, vIc, vonj, vrč, vrh, vrt, zbjeg, zbOj, zbOr, zglbb, zmaj . . . 237 Isto se naglasno ponašaju i višesložne imenice sa silaznim tonom nepočetnoga sloga: asistent - asistenta, premda u onih koji izgovore takav nominativni lik češće silazni ton ostaje u svim padeži­ ma (asistent - asistenta). -

23 5 U literaturi se silazni množinski ton u oblicima s množinskim morfemima -ov-/-ev- kvalifi­ cira »zapadnim« (uj ednačivanje prema brod(ov)i), za razliku od uzlaznoga tona koji je više »istoč­ nim« (ujednačivanje prema stali -> stol(ov)i) jer je na »zapadu« mlađi prodor takvih množinskih oblika (tzv. duge množine). (M. Kapović, 2007.: 1 65) 236 Silazni je ton propisivao i D. Grečl (198 1 . : 1 1 3), a uobičajenijim za »zapadne dijalekte« drži ga i E. Stankiewicz ( 1 993.: 1 2 1 - 122). U Daničića ( 1 925.: 26) samo su dvije imenice toga uzor­ ka sa silaznim tonom G mn. : topi5va i voli5va. 237 Izvan NHK] ostalo je tridesetak imenica.

1 10

Dokidanje naglasnih preinaka u paradigmi nije uvijek razvojnom tenden­ cijom, a dokazuju to primjerice imenice mak, rak i prag koje su u praslavensko­ me čuvale silazni ton, no većina suvremenih priručnika pokazuje da su pre­ vladale analogije (primjerice prema L jd.) pa je prešla u promjenljivi tip (prag - praga).238 Korpus dakako nije stalan, zamj ećuje se ili seljenje iz uzorka u uzo­ rak, posebice u 1 . naglasnu jedinicu rok - rokovi (bak, blok, bUt, ceh, cvek, čup, ćup, dažd, džep, đon, glog, grab; grč, grlf, grob, groš, grozd, Ht, klak, klen, koš, krep, krov, kuk, meč, pIk, pup, rob, rov, rt, sklop, slog, slon, snob, som, splet, stIh, svod, šav, štof, šlep, škaf, štIh, top, traf, tref, trop, tuš, zbOr, zglob . . . ), ili su imenice dijelom nepromjenijivoga tipa (bl'č, cOl, dažd, džez, mis, pup, rt, šav, šef, štIh, trap, trop, tuč, zbOr, zmaj . . . ), ili se dublira s druga­ čij im leksičkim naglaskom (čvor - čvora - čvorovi i čvor - čvora - čvorovi, tako i: grozd, hadž, Pt, vonj).239 Funkcionalnostilsko razvrstavanje još je ne­ dovoljno razrađeno u rječnicima, gdjegdj e se zagradama upućuj e na lik manj e preporučlj iv (Pt (rt) - rta - rtovi, rtovi) no stilska oznaka ne prati i paradig­ matske likove. 3. naglasni uzorak: vat - vdlovi

Morfološki je riječ o jednosložnicama muškoga roda na ništični nastavačni morfem, a naglasno o promjeni tona u množinskoj paradigmi (ona je u L j d. predvidljiva): N jd. val - G jd. vala - D jd. valu - A jd. val (Mna) - V jd. vale - L jd. valu (Mnu) - I valom / NV mn. valovi - G valova - DU mn. valovima - A mn. valove. 240 U množini bez množinskih morfema -ov-/-ev- ostaje dugosilazni (hvati, jazi, vali . . . ). U imenicama koje su imale dugi naglasak u N mn. nije se javljala promjena mjesta naglaska u GDU mn. (žulj - žulja - žuljevi - žuljeva - žuljevima), za razliku od onih koje množinu »krate u zamjenu« (grad - grada - gradovi - gradova - gradovima) . 23 8 O praslavenskome naglašivanju i paradigmama usp. M. Kapović, 2007. 239 Takvim se paradigmatskim dvostrukostima (istoslovnicama, ali raznopisnicama, tj . riječi­ ma istoga značenja, a različitih prozodijskih značajki) ne daje dovoljno prostora u leksikografiji, premda su rasprostranjena dvostrukost. S druge se pak strane u literaturi ne zanemaruje naglasna neustalj enost koja vodi paradigmatskoj i tipološkoj dubletnosti (primjerice u Vukušićevim i Zoriči­ ćevim radovima često se spominje stilska obilj eženost ponekih intersilabičkih alternacija), a vidlji­ vo je da dvostrukost unutar promjenljivoga tipa proizlazi i iz leksičke dubletnosti (grozd - grozda; grozd - grozda). 240 B. Laszlo drži »neknjiževnim« dugouzlazni ton množine (»zaosnovni ovisak u dugoj mno­ žini«) koji nastaj e prema uzlaznome tonu Ljd., naime drži daje specifičan za istočnonovoštokavske govore. (B. Laszlo, 1 996.a: 364; 1 996.b: 435) U Daničića ( 1 925.: 20-2 1) takav je naglasak N mn. naznačen za šest imenica (deo, grozd, prut, puž, viil, žulj), a naslućuje da bi mogao biti u još pet­ naestak.

111

Korpus čine: Ml, bOl, bOd, Mn, Mr, blr, bOr, cflj, col, čin, čun, čunj, čvor, ćuh, dur, ep, far, jrlz, gaj, gaz, glib, gnjus, grfč, hak, han, hIr, hlad, hram, hrast, hrušt, hum, huk, hvat, jaz, jež, kćin, kar, klp, kor, kran, krIk, tet, !Uk, mah, mlat, mol, muž, mulj, pas, plašt, plaz, puž, rft, sad, sag, sat, slap, smuđ, spol, svak, svrab, šal, šaš, škrip, šmrk, šum, teg, tok, trak, trg, trup, ud, um, val, vez, VId, VIr, zbIr, ždral, žfr, žmul . . . 241 Uočava se preklapanje korpusa s onim iz predvidljiva uzorka grad - grada - u gradu - gradovi, a dublete se nameću u tzv. kontinentalnome tipu naglaši­ vanja koji je u dijelu korpusa skloniji množinskome duljenju, za razliku od tzv. mediteranskoga tipa naglašivanja koji je naklonjeniji kraćenju, tj . promjeni tona i predvidljiva trajanja u množini.242 Dugouzlazni je naglasak N mn. tako prostor­ no ograničen, naime nema ga u neštokavaca i većine novoštokavaca ikavaca na tome dijelu korpusa.243 U tzv. mediteranskome tipu korpus je usporediv većma s onim u jedinici grad - gradovi (usp. poglavlje Kraćenje u zamjenu) te u jedinici stup - stupa - stupovi. Spajanje u jedan uzorak postojećih grad - gradovi i val - valovi (kao što će biti moguće ponuditi uzorak stup - stupa - stupovi i stupovi) priječi nepokla­ panje korpusa, naime radovi ili gradovi nisu u hrvatskome standardu dubletne inačice. D. Brozović (2005 . : 2 1 0) upozoravao je na nepreporučljivu jezičnu upo­ rabu naglaska gradovi (koji se ipak čini vrlo rijetkim) i radovi, s dugouzlaznim naglaskom (umjesto gradovi, radovi s kratkosilaznim) jer je tako uobičajeno u srpskoj naglasnoj normativnoj tradiciji. Javlja se i kraljevi umjesto kraljevi. Pra­ vilo kojega se Brozović drži nalaže da j edno složna riječ muškoga roda s dugo­ silaznim naglaskom koji ostaje u drugome padežu dobiva u množini kratkosi­ lazni naglasak (grad - grada - gradovi; isto i rad, sin, ZId), ali ako u drugome padežu dolazi dugouzlazni naglasak, onda on ostaje i u množini (kralj - kralja

24 1 Korpus se uzoraka val - valovi i grad - gradovi čini najnestabilnijim unutar podtipa s isto­ slogovnim preinakama. Dovoljno je pogledati samo imenicu tok: RHJ-LZ tok - tokovi; HER: tok - tokovi; HJS tok - toka i toka - tokovi i tokovi. 242 Uzimljući u obzir hrvatske govore koji imaju dugu množinu, tad se može zaključiti da je u imenicama s dugim korij enom u j ednini u množini u načelu kratkosilazni naglasak. (M. Kapović, 2007 . : 1 69) Dugouzlazni je naglasak u istočnijim krajevima (a i ondj e u manj e­ mu broju rij eči nego što je, primj erice, u srpskim govorima). Naglasak N mn. opisivao je A. Š upuk ( 1 995.) u komparativnoj analizi triju rj ečnika (Deanović-Jernej ov iz 1 982. te Anićev iz 1 99 1 . i 1 994.), a naglaskom N mn. bavio se i prij e ( 1 966. i 1 967.) ističući da j e »dugou­ zlazni akcent u dugoj množini u svim dalmatinsko-ikavskim govorima potpuna nepoznanica« ( 1 96 7 . : 87). 243 Na takvu naglasnu preinaku nailazimo u Daničića i Pavića, u Hammovoj gramatici (satovi), u BHŽ gramatici (šumovi, tokovi itd.), u Novosadskome pravopisu (krikovi), Akademijinu rječniku (kvarovi i kvarovi), a na nju je upozorio i I. Zoričić opisujući jednosložne izvedenice od neprefigi­ ranih glagola: let - leta - letovi (letovi). (I. Zoričić, 1 990.: l l 8)

1 12

- kraljevi). Opovrgavaju ga dijelom ostali priručnicF44 i uporaba (u uzorku val - vala - valovi).

Gdjegdje se donose i jednosložnice s refleksom ije u ovome podtipu (brijest, cijeđ, grijeh, krijes, lijek, lijes, smijeh, tijek, trijem, vijek, vrijes . . . ), no držimo da je sustavnije takve imenice donositi u uzorcima grad - gradovi i stup - stupa - stupovi (o kojemu ćemo poslije govoriti).245 Na dijelu korpusa u priručnika je zabilježen i kratkouzlazni naglasak u množini: šmfk - šmrkovi (tako gdjegdje u priručnika i: ćuh, !Ub, lug, raj, rug, sad, spol, šmrk, štrk, trg . . . ), što je novom pojavom, nastalo analogijom prema drugim paradigmama (stupovi, rogovi). Potvrda je to ponovno neprimjenljivosti koncepta jezične ekonomije na sve naglasne preinake. 4. naglasni uzorak: stup - stupa - stupovi/stupovi/stupovi

Posrijedi je ponovno metatonijska preinaka, oprimjerena paradigmom N j d. stup - G jd. stupa DL j d. stupu - A j d. stup (ježa) - V jd. stupe - I jd. stupom / NV mn. stupovi/stupovi/stupovi - G mn. stupova/stupova/stupova - DU mn. stupovima/stupovima/stupovima - A mn. stupove/stupove/stupove. Množina stu­ pi stilski je obilježena. Morfološki se radi o imenicama muškoga roda s ništič­ nim nastavkom u nominativu jednine, a naglasno o promjeni tona u jednini i u množini. Promjena tona i trajanja te samo trajanja u množini takoder je mogu­ ća, tripletni su množinski likovi u skladu s tendencijom pokrate naglaska pred množinskim morfemom -ov-/-ev-. Množinski je kratkouzlazni i kratkosilazni naglasak prostorno ograničen najčešće na novoštokavce ikavce i neštokavce. 246 U dijelu uporabe prevladao je dugouzlazni naglasak (gajevi, ključevi, kraljevi, putovi/putevi, stričevi itd., te posebice u imenicama s altemacijom ijelje (vjero­ jatno i pod utjecajem pravopisa): brijestovi), koji je posebice odlikom tzv. konti­ nentalnoga tipa naglašivanja. Ondje gdje se slog krati u N mn. (gajevi, ključevi, strlcevi i sl.)247 prevagnuo je utjecaj preinake grad - gradovi. U priručnicima je i zabilježen kratkosilazni naglasak u množini (primjerice za imenice: jež, kip, lijer, -

244 U RHJ-LZ gdje j e Brozović bilj ežio naglaske prema uzorku kip - kipa - kipovi idu i ove imenice: lijer, lijes, ud, vez, vrijes. 245 U pravopisima se govori o tome kao o »tipu cvijet - cvjetovi« i »tipu lijek - lijekovi«. 246 o dvostrukosti naglaska množinskoga nominativnoga padeža pisao je Vukušić na primjeru imenice štap - štapovi i štapovi (štapovi, koji je analoški prema gradovi) te za potonji navodi da j e o n »živa prozodijska stvarnost u širokom dalmatinsko-primorsko-istarskom pojasu a tako i u govo­ ritelja hrvatskoga književnog j ezika kojima su startni j ezici različiti govori kajkavskoga narječja.« (S. Vukušić, 1 984.: 1 28- 1 29; isto i 1 982.: 26-27) 247 Prema Klaiću u »južnim krajevima« prevagnuo je silazni naglas�k u množini, što se vidi i na prednaglasnici (u GrČJd, na dvor), pri čemu u tome vidi dvoje: analogiju prema grad - gradovi i utjecaj »kotorskoga dvonaglasnoga dij alekta«. (B. Klaić, 20 1 1 . : 20)

113

lijes, lug (gaj), prut, put, puž, smijeh, stup, sud, ud, vez, vrijes . . . ). 248 Zasigurno će utjecaj dijalekata (u kojima se javlja i puž - puža i puž - puža) i dominacija uzorka grad - gradovi utjecati i na jedninsku paradigmu (što se dijelom uočava i u priručnicima u kojima je dio korpusa već prikazan po navedenome uzorku). Na prednaglasnici je uzlazni naglasak (na slup). Ovamo idu sljedeće imenice: bćin, brač, brijest, cijeđ, čfž, čunj, ćar, dijel, drijem, drijen, dvor, đak, gaj, grič, grijeh, grm, gunj, hadž, hllj, hfp, hrast, hrušt, hum, jež, klinj, kec, kfp, klač, ključ, knez, kralj, križ, kut, lijek, lijer, lijes, lug (pepeo), mal, malj, mir, mulj, nož, panj, plast, plašt, prIšt, prut, put, puž, ranj, rit, rug, skut, smijeh, smrč, smuđ, srijeđ, sriješ/srijež, stric, stup, sud (judicium), svak, šal, šaš, škfp, špag, štap, štit, tklič, trijem, tnid (napor), ud, vez, vrač, vrijes, zdur, zlfć, ždral, ŽIr, žmul, žrec, žulj . . . 249 Prema istome naglasnom obrascu ponašaju se i višesložne imenice koj e nose silazni nagla­ sak izvan početnoga sloga: doktorat - doktorata (ali u kojih se ustalio u raz­ govornome stilu i kakav drugačiji ostvaraj : doktorat - doktorata, doktor' at - doktor' ata). U jednosložnica muškoga roda s alternacijom ijelje preporučujemo dva na­ glasno-morfološka uzorka koji su sustavni i u kojima se smjene naglasaka rav­ naju prema osnovi (G j d.).25o Uzorku grad - gradovi (pravopisnome »tipu cvijet - cvjetovi«) pripadaju ove imenice: bijeg, bijes, brijeg, cijeđ, cijep, crijep, cvijet, drijem, hlijev, krijes, lijer, lijes, lijev, mijeh, mliječ, nijek, plijen, prijet, rijek, sijek, sijer, sijev, slijed, slijev, smijeh, snijeg, srijeđ, stijeg, svijet, tijek, trijem, trijes, vijek, vrijes, zijev, ždrijeb, žlijeb . . . , a uzorku stup - stupa - stupovi (pra­ vopisnome »tipu lijek - lijekovi«) ove: brijest, cijeđ, dijel, drijem, drijen, grijeh (grijesi), lijek, sriješ/srijež, tijek, trijem, trijes . . . 248 Na identičnu paradigmu upozorava i Kapović u primj em imenice sud. (M. Kapović, 2007.: 1 69) Daničić je upozorio da je jedan tek primjer u Karadžića: vfr - vira - vIrovi te upozorava da bi G jd. mogao biti i vfra. (D. Daničić, 1 925 . : 22) Vukušić j e također upozoravao da takva preinaka u množini stoji kao dvostmkost onoj s kratkouzlaznim naglaskom u novoštokavaca ikavaca. 249 O imenicama dvor, nož, jež pisao je Kapović u dijakronijskoj analizi paradigmi u kojoj se pokazalo neočekivano duljenje (od općeslavenskih oblika). (M. Kapović, 2005.: 54) 250 »Kraćenje sloga s dvoglasnikom: ( . . . ) b) u dugoj množini koje u jednini imaju postojan naglasak: bijeg - bijega - bjegovi, bijes - bijesa - bjesovi, snijeg - snijega - snjegovi, svijet - svijeta - svjetovi, vijek - vijeka - vjekovi, lijevak - lijevka - ljevkovi, korijen - kOrijena korjenovi . . . ( . . . ) Ako je naglasak u j ednini nepostojan, u dugoj množini dvoglasnik ostaje: lijek - lijeka - lijekovi, dl'o - dijela - dijelovi, tijek - tijeka - tijekovi, brijest - brijesta - brijestovi. « (Babić-Finka-Moguš, 1 996. : 47) »Do kraćenja dugog sloga i do odgovarajuće zamjene alternan­ te ije alternantom je odnosno e dolazi: l . kada oblik riječi dobiva slog više - to se događa u sklonidbi imenica tipa cvijet (brijeg) i dijete (vrijeme) (s jednosložnim izgovorom refleksa glasa jata): cvjetovi (bregovi), djeteta, vremena. Neke imenice muškog roda ne krate korijenski slog u množini. U tom slučaju zadržavaju ije: lijekovi (prema lijek) i brijestovi (prema brijest).« (Anić­ Silić, 200 1 . : 1 25)

1 14

I tu zamjećujemo seljenje iz uzorka u uzorak; pnmJence imenice bćin, brijest, čunj, drijen, gaj, grič, grijeh, hrast, hrušt, hum, jež, knez, lijek, lug (gaj), mir, mulj, panj, plašt, puž, rit, smuđ, srijeđ, svak, šaš, trijem, trud, ždral, Žir, žmul idu počesto u priručnicima po uzorku val - valovi, posebice u tzv. konti­ nentalnome tipu naglašivanja, ili po uzorku grad - gradovi. Gdjegdje su različi­ te preinake motivirane i razli'čitim leksičkim naglaskom (ranj, smuđ, šaš). 5. naglasni uzorak: polje -polja i polja

Neke imenice srednjega roda s nastavkom -o/-e mijenjaju kratkosilazni na­ glasak u kratkouzlazni u množini: NAV jd. polje G jd. polja - DL jd. polju - I j d. poljem / NAV mn. polja/polja - G mn. p6lja/polja - DU mn. poljima/ poljima. Naglasak G mn. naglasno je predvidljiv jer se radi o duljenju pred­ zadnjega sloga pred genitivnim -a (p6lja/polja). Korpusno su to sljedeće imenice: brdo, arva (ogrjev), grIo, klupko, mjesto, oko (šupljina na mreži, pup), polje, smeće, uho (kružna drška), ušće, zvono, žz'to. Povijesno su postojala tri tipa (s kratkim samoglasnikom u osnovi): (a) mjesto - mjesta (u mjesto); (b) selo - sela/sela; (c) polje - polja (u polje). Riječi su prelazile iz (a) u (c) i obratno, i danas prevladava tip bez promjena. U rječ­ nicima hrvatskoga jezika i u uporabi uzorak se sve rjeđe javlja jer je prevladao nepromjenljivi naglasak u riječi kao što su: brdo25 1 , grlo, mjesto, zvono, žitO.252 -

6. naglasni uzorak: selo - sela i sela Neke imenice srednjega roda s nastavkom -o mijenjaju kratkouzlazni u krat­ kosilazni u množini: NAV j d. selo - G jd. se/a - DL jd. selu - I jd. selom / NAV mn. sela/sela - G mn. sela/sela - DU mn. selima/selima. Korpus čine ove imenice: čelo, dobro, rebro, se/o, vjedro. 253 Gramatike hrvatskoga jezika mahom bilježe promjenu jedninskoga kratko­ uzlaznog naglaska u kratkosilazni naglasak u množini, no promjene su u uzma­ ku te se javljaju kao dublete nepromjenljivomu tipu.254 25 1 Sredinom prošloga stoljeća u literaturi se spominj ala upravo samo ta razlika: brda - brje­ govi : brda - dijelovi tkalačkoga stana. (B. Klaić, 1 957.d: 1 08) 252 Takvo j e dokidanje naglasne razlikovnosti dviju paradigmi navijestio i S . Ivšić navodeći Rešetarove primjere brda, masla, ž/'ta. (S. Ivšić, 1 9 1 1 . : 200) 253 Uzimljući u obzir i predsonantsko duljenje, tu možemo uvrstiti i imenice brvno i govno (koje se ostvamju i bez naglasnih preinaka). 254 Š. Starčević primjerice u svojoj j e Novoj ricsoslovici zabilježio imenicu selo kao naglasno nepromjenljivu. B. Klaić pak utvrdio je da neki govornici u Bosni i Hercegovini semantički razliku­ ju sela (ispaša, pojate) i seta (naseljena mjesta), isto je uočio i za imenicu pero koja u množini može značiti dio stroja (Pera) ili pero od ptice, pribor za pisanje (Pera). (B. Klaić, 1 957.d: 1 08)

1 15

7. naglasni uzorak: glUva - glavu - glave - glUvama

Uzorak obuhvaća imenice ženskoga roda e-vrste s dugouzlaznim naglaskom koji metatonira u (D)AV jd. i NAV mn. : N jd. glava - G jd. glave - D j d. gla­ vi/glavi - A j d. glavu - V jd. glavo L jd. glavi I jd. glavom / NAV mn. glave - G mn. glava - DL! mn. glcivama/glavama. U D jd. dolazi na dijelu korpusa i dugo silazni i dugouzlazni (glavi i glavi, tako i za: duša, rUka), a prvi uzmiče. Prikazuje se ostvarivim i (stari) lik s promjenom trajanja u DL! mn. (glavama, granama)255 i živ je samo u imenice ruka (rukama) .256 Imenica ruka ima trojak G mn.: ruku, ruka i ruku, od kojih je posljednji analoški prema nOgii. Naglasak je na prednaglasnici neoslabljeni, silazni (na glavu, na rUku). Korpus je ovaj : brada, duša, glava, grana, greda, gUja, jela, klUpa, ovca (G mn. ovaca), peta, resa, ruka, sluga, snaga srna, srijeda, stijena, strana, strijela, svinja, trava, vila, vojska, vrba, zima. 257 Priručnici hrvatskoga jezika dvoje u naglašivanju korpusa (čime odražavaju i uporabnu stvarnost) jer se nepromjenljivi naglasni tip proširio i na njega (brada, grana, peta, resa, srna, srijeda, stijena, strana, strijela, vojska, zima). Upozorava se i na naglasak A jd. koji može ostati nealterniran u nekih imenica (bradu, jelu, klupu, kulu, slugu, strijelu, stijenu, svinju, travu), dakle i u imenica koje ne znače samo živo.258 Gdjegdje se dvoji i oko leksičkoga naglaska (ovca, gdje se izvorno kratki slog dulji pred sonantom), što utječe dalje i na paradigmatski naglasak. -

-

8. naglasni uzorak: voda - vodu - vode - vodama

Uzorak se odnosi na one imenice ženskoga roda e-sklonidbe u kojih se kratkouzlazni mijenja u kratkosilazni u (D)AV j d. i u NAV mn. (N j d. voda - G jd. vode - D j d. vodi/vodi - A jd. vodu - V j d. vodo L jd. vodi - I jd. vodom / NAV mn. vode - G mn. voda - DL! mn. vodama). Dubletnim se donosi metato­ nirani naglasak D jd. (nozi, vodi, zemlji) koji je u uzmaku.259 Duljenje je u G -

255 Nastalo je u općeslavenskome kao kraćenje (bivših) prednaglasnih duljina ispred dvije ili više mora. Do danas su se mnoge te kračine analogijom opet produžile, ali još ima dijalekata u kojima je to strogo pravilo. Pokratu je zabilj ežio još i Daničić, no nema je primj erice u pravopisu A. Belića. B. Klaić u tome je vidio djelovanje duala. (B. Klaić, 20 1 1 .) 256 Na takav je naglasak upozoravao i M. Rešetar ( 1 93 1 . : 1 96- 1 97). 257 Budući da je promjena tona u D jd. danas sve rjeđa, stopili smo korpus uzoraka glava - glavi i glavi - glave i grana - grani - grane u jedan (u starije vrijeme sve su one imale silazni ton u D jd.). Promjena tona u Ajd. još je uvijek stabilna. 258 Na što su upozoravali primjerice T. Maretić ( 1 96 3 . : 1 8 1 ) i B. Klaić (20 1 1 . : 84). Na doki­ danje preinaka u Ajd. upozorio je i Lj . lonke ( 1 96 5 . : 233): stijenu i klupu, premda su to primjeri u kojih nije svugdj e prevladala ujednaka. 259 Čime se upućuje na moguće spaj anje uzoraka gora - goru - gore i voda - vodi i vodi - vodu - vOde (što je i povij esno bio isti tip).

1 16

mn. predvidljivo (voda)260, baš kao i čelni naglasak u V j d. (vodo). Lik G mn. noga (kao i ruka) smatra se obilježenim, tj . knjiškim i regionalnim, prevladao je -u iz duala (nogu). Na prednaglasnici se ostvaruje kratkosilazni naglasak (na vodu, na goru). Korpus je ovaj : buha, daska (G mn. dasaka), djeca, gora, igla (G mn. igala), jagma, kosa, loza, magla, međa, metla (G mn. metala), muha, noga, osa, pčela, rosa, smola, snaha, suza, voda, zemlja (G mn. zemalja), zmija, zora, želja. Ovdje uvrštavamo i imenicu djeca, za koju je norma dosad propisivala pro­ mjenu u DAVL jd.: N j d. djeca - G j d. djece - DL j d. djeci - A j d. djecu - V jd. djeco I jd. djecom. Budući da suvremene gramatike upozoravaju na dubletne likove D j d. djeci i djeci (držeći običnijim nemetatonirani naglasak) te da se do­ nose i napomena o L jd. koji se izjednačuje s N j d. (djeci), ta se jedinica (do­ sad izdvajana u zasebni uzorak) može uvrstiti u uzorak voda - vodu (u jednini). Upućivanjem na izjednačivanje naglaska A jd. s N j d. (djecu) jedinica postaje naglasno nepromjenljivom.261 Opća tendencija ukidanja preinaka na ovome dijelu korpusa ogleda se u naglasnome izjednačivanju N i A jd., posebice u imenica za živo (bUhu, muhu, osu, pčelu, zmiju), ali i u ostalih (goru, rosu, smolu, zoru). Osim naglasnoga izjednačivanja jedninskih padeža, snažno je izjednačivanje i množinskih padeža s jedninskima pa imenice prelaze u nepromjenljivi naglasni tip (buha, gora, igla, kosa, loza, muha, pčela, rosa, smola, zmija, zora). Gramatike dubliraju i nagla­ sak N mn. u primjera zemlje i zemlje; vode i vode, no u tih je imenica metato­ nijski naglasak A jd. stabilan. Metatonija u A jd. (pa i u NAV mn.) u trosložnica drži se obilježenom, knjiškom i zastarjelom (planinu, sramotu, širinu, dolinu) pa se uzorak i ne donosi zasebno. -

9. naglasni uzorak: lonac - lOnci

Riječ je o imenicama muškoga roda s ništičnim nastavačnim morfemom i nepostojanim a u N jd. kojima se u paradigmi i na istome slogu smjenjuju sva četiri naglaska. Primjer paradigme (N jd. lonac - G jd. lonca - DL jd. loncu - A j d. lonac (telca) - V j d. lonče - I jd. loncem / NV mn. lonci G mn. lonaca - DL! mn. loncima - A mn. lonce) pokazuje da se kratkouzlazni naglasak mijenja od G j d. u dugouzlazni u jednini (predvidljivim duljenjem pred sonantom) te (nepredvidljivo) u silazni u množini. Naglasak u G mn. podliježe općim pravili­ ma i nema uvjeta za duljenje pred sonantom. Vokativ jednine nosi također pred-

260 U preinaci imenica srednjega roda selo - seta promjena je pak predvidljiva i tonom i traja­ njem: selii. 26 1 Silić-Pranjkovićeva gramatika (str. 1 1 6) donosi napomenu da se imenica djeca sklanja kao imenica žena.

117

--

vidljivi silazni ton koji se dulji pred sonantom (lonče). Silazni je naglasak N mn prije skakanja silaznih naglasaka bio u opreci prema naglasku na nastavku N jd. U korpus ulaze sljedeće imenice: dolac, jamac, kolac, konac, lonac, novac, plavac, plovak, stolac, štenac, telac, volak.262 Bez predsonantskoga dulj enj a jed­ nako se ponaša i primjerice imenica kosac - kosci. Duljenje morfema sa suglasničkom skupinom koja počinje sonantom naglas­ no je pravilo koje se izuzirnije iz specifičnih tipoloških značajki jer se smatra predvidljivom preinakom naglaska (gdjegdje je zabilježeno i ovo: dolac - dolca - dolci, plovci, stolci). Podatci u suvremenim priručnicima nisu na tragu apso­ lutne predvidljivosti jer kao dvostrukost ili jedini lik daju onaj u kojemu se ton ne dulji (stolac - stolca - stolci; lonac - lonca - lonci), što je neobično, jer j e u uporabi vrlo živo duljenje u navedenome korpusu (izuzimijući ovdje, dakao, di­ namičke ostvaraje). Prevaga nepromjenijivoga tipa ogleda se dijelom i na ovome dijelu korpusa (stolac, novac). Česte su analoške pojave, primjerice jednačenje prema kosim padežima, posebice u tzv. kontinentalnome tipu (udovac - udovca, jćmjac -jćmjca). Uzorke palac - palca - palčevi ili ovan - ovna - ovnovi ne držimo »pra­ vim« promjenljivim tipom jer svaka je od naglasnih promjena zahvaćena op­ ćim pravilom (položajno dUljenje pred sonantom i kraćenje pred množinskim morfemom -ov-/ev-). Uporaba tzv. kontinentainoga tipa sklonija je duljenju i u množinskim padežima: palac - palca -palčevi (palci); jarac -jarca -jarčevi (jarci). Duljenje pred sonantom pravilo je od kojega se dopušta odstupanje u suvremenim hrvatskim gramatikama, naime navodi se da manj i broj imenica ima dubletne likove, s duljenjem i bez njega (tj . s promjenom i bez promje­ ne naglaska): pramac - pramca i pramca; pravac - pravca i pravca; momak - momka i momka. Analoško naglašivanj e zahvatilo je i imenicu borac - borca te imenice orao i ovan.263 Gramatika upozorava i na dvostrukosti unutar pro­ mjene naglaska: lonac - lonca - lonci i lonci; konac - konca - konci i konci. Upozorava se i na to da su česti oblici bez dUljenj a (lovci). Pomicanje naglas­ ka u G mn. obilježeno je zastarjelim (lovaca; stolaca), osim u imenice momak (momaka). .

Promjena trajanja Uzorke s promjenom trajanja kao što su dijete - djeteta; prase -praseta; če­ ljade - čeljadeta; dOlac - dolca - dolci ili starac - starca - starci; pUlac -pat262 U NHKJ samo su ove dolac, kolac, konac, lonac, stolac. 263 O analoškome je naglašivanju pisao i S. Vukušić ( 1 984.: 1 24), 16vac, n6vac, živac, tj . radi se o dokidanju endosilabičkih alternacija.

118

I

ea ili ovan - ovna - ovnovi držimo naglasno predvidljivima pa ih izuzimljemo iz promjenljivoga tipa (tipa III). Predvidljivo je kraćenje naglaska u paradigmi ispred alternante -et- (dijet-e-(} - djet-et-a), čime je motivirana svaka istoslogov­ na promjena trajanja u imenica srednjega roda, te duljenje ispred suglasničkoga skupa sa sonantom (dolca, starca, palca, ovna). Naglasak V j d. imenice dijete (dijete, kao i u crnče, kumče) možemo pripisati općemu pravilu ostalih imenica u vokativu (posebice jer je vrlo često uporabljiva upravo u dozivateljnome pade­ žu).

Promjena trajanja odnosi se i na neke posuđenice s ništičnim morfemom koje mijenjaju trajanje silaznoga tona na nepočetnome slogu264: argo - argaa, defile - defilea, intervju - intervjua, kakadu �-:- kakadua, rokoko - rokokoa, žiro - žiraa, premda su neke već uobičajene i s preinačenim nominativnim nagla­ skom: bife - bijea; biro - biroa; džokej - džokeja; kUše(j) - kliše(j)a; kupe kupea; nivo - nivoa; žele - želea; rešo - rešaa, dosad sve normirane prema uzorku život - života. Zanemari li se slog na kojemu se mijenja trajanje, sve navedene imenice mogu se svrstati u već postojeće obrasce, primjerice u uzo­ rak (rog - raga). U podtipu promjene trajanja donosimo jedan uzorak noć - noći. 10. naglasni uzorak: noć - noći

Imenice ženskoga roda i-sklonidbe koje mijenjaju trajanje u GDVI j d. i NAV mn., a ton i trajanje (predvidljivo) u L jd. i GDU mn oprimjerene su pa­ radigmom: N jd. noć GDVI jd. naći - L j d. noći (kćeri) N mn. naći - G mn. noćf - DU mn. noćima.265 Korpus je ovaj : čađ, brst, dob, kćf, kost, krv, laž, moć, noć, asti, peć, pleći, prsi, raž, sol, svast, uš, zob, žuč. U korpusu je vidlj iva tendencija prelaska iz tipa u tip: čađ - čađi, dob dobi, svast - svasti, žuč - žuči i sl. Frazemi su otporniji na uporabna ujednačiva­ nja (U laži su kratke noge), za razliku od drugih sveza (u mlađoj životnoj dobi). Sve su češća dokidanja naglasnih preinaka u L jd. (čija je pretežito st osporavana u dosadašnjim istraživanjima266), i gramatike upozoravaju na dvostrukosti (AG: peć - peći - u peći/peći; kost - kOsti - u kosti/kasti). Dvojbeno je i naglašivanje .

-

-

264 Promj ena j e zabilj ežena u sklanj anju kratica: hadeze - hadezea. 265 U rječnicima hrvatskoga j ezika bilj eženje L jd. nije usustavljeno; primjerice HJS ponegdje

L

izjednačuje naglasak jd. s naglaskom D jd. (DL dobi, kćeri), mijenja naglasak L jd. (kosti, krvi, moći, noći, zobi), dublira naglasak jd. (lažiIlZzži), naglasak D jd. izjednačuje s naglaskom L jd. (DL raži) ili uopće ne donosi jd. pa se ne može zaključiti kakav bi bio (primjerice za sol). 266 Usp. L Zoričić, 1 990.: 1 22.

L

L

1 19

I jd. (kćerju/kćerju, lažju/lGžju, krvlju/krvlju, zoblju/zoblju), pred nastavkom -ju (pri čemu je dugo silazni češći u tzv. kontinentalnome tipu standarda).

Promjena tona i trajanja267 U podtipu promjene tona i trajanja bilježimo dva uzorka: rog - roga rogovi/ rogovi/rozi; stOl - stOla - stOlovi. Imenice koje mijenjaju silazni ton i trajanje izvan početnoga sloga ne tre­ ba dodatno pojašnjavati jer se one uklapaju u postojeće uzorke, primjerice prema uzorku stol - stola idu i: kabare - kabarea; negliže - negližea; renome - renomea; separe - separea; soare - soarea; varijete - varijetea i sl. Nave­ dene preinake neutralno se ostvaruju prema uzorku život - života; tj . renome - renomea. 11. naglasni uzorak: rog - roga - rogovi/rogovi/rozi

Istoslogovna metatonijska preinaka tona i trajanja oprimjeruje se paradig­ mom N j d. rog - G j d. roga - D jd. rogu - A jd. rog (bOga) - V jd. rOže - L jd. rogu (bOgu) - I j d. rogom / NV mn. rogovi/rogovi/rozi - G mn. rogova/rogova/ rozf - DU mn. rogovima/rogovima/rozima - A mn. rogove/rogove/roge.268 U imenica je za neživo metatonija u L j d. predvidljiva. Morfološki se radi o imeni­ cama muškoga roda s ništičnim nastavkom u N jd., a naglasno o promjeni traja­ nja u jednini i u množini bez množinskoga morfema te trajanja i/ili tona u mno­ žini s morfemima -ov/-evo Takve su imenice izvorno imale čelni naglasak u NAV mn. (rogovi), a nas­ tavačni (ili njegov odraz) u G mn (rogova), pa onda i u DU mn. Analogijom prema groševi, snopovi nastao je uzlazni naglasak u množinskoj paradigmi. Inačice preinaka sa silaznim naglaskom množinskih padeža (u priručnicima pri­ mjerice lom - loma - lomovi) ne nastaju tako uvijek analogijom prema drugim uzorcima (grad - gradovi), naime i stariji se oblici još uvijek čuvaju (kao što .

267 Uzorci promjene tona i trajanja u f1eksiji oprimjereni su u NHK] ovako: r6g - roga - u rogu - rogovi/rozi; st61 - stola - stolovi; dolac - dolca - d6lci i n6ć - noći - u noći - noći - noćima. Unutar promjene tona i trajanja ponovno uočavamo da priručnici nude još pokoju preinaku, primje­ rice gv6žđe - gvOžđa; šanac - šimci; rQžanj - ražnjevi; lik - lika - likovi; smjer - smjera - smjerovi; hOd- hOda - hodovi; lonac - lonca - 16nci; ovca - 6vce - ovcama. Neke od njih tek su inačice pojedinih uzoraka, na razvojnome su pravcu ili su stariji likovi, neke nisu šire prihvaćene i ostale su samo dijelom uske priručničke literature (možda i omaškorn). 268 Priručnici potvrđuju daje u imenice r6gjoš uvijek očuvan stariji silazni množinski ton, čak i na istoku, gdje je češći uzlazni, jer se »doživljava kao plurale tantum«. (M. Kapović, 2007.: 1 69) U Daničića je zabilježeno rogovi, krajevi. (D. Daničić, 1 925.: 24)

120

je to bilo u paradigmi brod - broda - brodovi, prema kojoj je brodovi mlađega podrij etla). 269 Korpus uzorka je ovaj : bOg/Bog, bOj, bOk, bOr, brod, broj, čvor, dol, dom, drob, gnoj, gnu, god, gaj, gost, grom, hOd, kOt, kov, kriij270, kroj, krov, led, log, loj, lom, lov, mah, med, most, noj, nos, plod, plot, post, pot, riij, rod, rog, roj, rok, rov, rt, ruj, soj, sok, skok, sloj, smok, spol, srok, stroj, stog, stvor, tast, tor, tov, vod, voz, zbOr, zbroj, znoj. . . Takvu promjenu trajanja imaju i neke imenice sa silaznim tonom izvan početnoga sloga (argo - argoa). Zabilježen je u priručnicima prelazak imenica iz uzorka u uzorak, primje­ rice prema uzorku grad - gradovi idu god, kov, kroj, rog, sok; prema uzorku stol - stola imenica bor i sl. (jer i u mjesnim govorima pripadaju različitim uzorcima/tipovima). Gdjegdj e imenice imaju dubletne (analoške) leksičke na­ glaske (bOk, dom, gnu, gost, kov, krov, most, noj, pot, rov, soj, srok, stvor, tast, tov, zbOr), pored starijih likova s dužinom (kao rezultatom ispadanja jerova) u NA j d.271 Uočeno je u dijelu priručnika i u tzV. kontinentalnome tipu naglašivanje da je uobičajena i paradigma izjednačivanja kosih padeža s nominativnim (rog roga; tov - tova; sok - soka), pa onda i duljenje u množini (godovi, mahovi), no u tzv. mediteranskome naglašivanju toga obično nema.272 12. naglasni uzorak: sto/ - stOla - stOlovi

Drugi naglasni uzorak u kojemu se mijenja ton i trajanje oprImjeren je paradigmom: N j d. stol - G jd. stola - DLjd. stolu - Ajd. stol (vola) - V jd. stale - I j d. stolom / NV mn stolovi - G mn. stolova/stolOva - DU mn. stolovima - A mn. stolove. Dugosilazni se naglasak javlja samo u N i A jednine, a u ostalim je padežima kratkouzlazni naglasak. Kratkosilazni je naglasak V j d. predvidlj iv i ne ulazi u tipološko razgraničavanje (stale). Povijesno je uvjetovan i silazni ton G mn. stolova (od dugoga naglaska pa do povlačenja), no sve se više širi analo­ gijski prema ostalim padežima (stolova).273 Korpus izvorno čine imenice koje završavaju nizom 01: stol, vol, no priruč­ nici proširuju i na: bOr, gnoj, grom, snob, srk, stog, štit, vonj, vrh . . . 274 Takvu pro.

269 U literaturi (usp. Kapović, 2007.) ponegdje se daje prednost tome obrascu jer je N mn. brOdovi stariji od brOdovi, no gramatike su već učinile odmake. 270 Imenica kraj izvorno je pripadala drugačijemu tipu (dug slog u jednini uvjetovan je sonantom), a vidi se to i iz proklize: na kraj : za rog. 27 l Izvorno je bilo grom i stog. (M. Kapović, 2007.: 1 64) 272 Isto potvrđuje i Kapovićevo istraživanje (2007: 1 67). 273 To nije bilo strano ni Daničiću ( 1 925. : 24). 274 Imenice stol i vol zapravo su u istome tipu kao i groš - groša, ali se l mijenjalo u o, čime nastaje st6, i onda se, vjerojatno, iz kosih padeža opet proširilo l, ali je dugi naglasak ostao. Usp. D. Mandić, 2009.

121

mjenu tona i trajanja imaju i imenice koje mijenjaju silazni ton i trajanje izvan početnoga sloga (separe - separea), što je odlikom razgovornoga stila. Priručnici hrvatskoga jezika pokazuju neustaljenost u naglasnome normira­ nju te različiti leksički naglasci upućuju i na drukčije paradigmatske promjene (stol, štl't, vol, vrh). U priručnicima (a i u govornoj praksi) nalazimo da se naglas­ ne preinake toga uzorka smjenjuju i u imenicama bik, duh, grozd, kom, skOk, strop, štit (no običnije je sklanjanje po uzorku grOš - groša - groševi), zatim imenici čaj (koja može biti i naglasno nepromjenljiva i sklanjati se po uzorku rog - roga - rogovi), imenicama bOr, gnoj, grom, lom, stog (običnije idu po na­ glasnoj promjeni kao i druge unutar uzorka rog - roga - rogovi), zatim imenici ruj (češće po preinaci grad - gradovi) i sl. Korpus je ovoga uzorka nestabilan u uporabi.

Promjena mjesta Unutar promjene mjesta naglaska izdvajaju se tri uzorka: život - života; prezime -prezimena -prezimena i rame - ramena - ramena. 13. naglasni uzorak: život - života

Imenice muškoga roda koje imaju kratkouzlazni naglasak u NA jednine, a u ostalim padežima (osim V jd.) bilježe metataksu (udesno) oprimjerene su para­ digmom NA jd. život - G jd. života - DL jd. životu - V jd. ž'ivote - I jd. životom / NV mn. životi G mn. života - DU mn. životima - A mn. živote. Duljenje je u G mn. predvidljivo, kao što je ponegdje i čelni silazni naglasak: bPzaca; mostaca . . Silazni ton V j d. također je predvidljiv. Korpus zahvaća ove imenice: argo, bifo, biro, bjelov, bliznac, bodac, brzac, bujon, čikoš, čistac, defile, dekolte, dosje, dropčac, duble, dupčac, džokej, ekspozeU), jarizej, joaje, josil, garov, glase, glavoč, grivov (grivat pas), gorčac, gvozdac, hajoš, ilok, jaglac, jedrac, jubilej, kabare, klinčac, kliše(j), kombine, končac, kosmov (kosmat pas), koštac, kotlac, kozlac, krpelj, kudrov, kupe, kusov, lesov, licej, loznac, ludov, ljupčac, mačac, madrac, mostac, mrkov, mrtvac, mrzgov, mudrac, muzej, negliže, nivo, oblac, oštrac, parvenI, pledoaje, plise, podlac, portmone, potpurI, prečac, presnac, proštac, proteže, ragu, renome, rešo, rezime, rogov, separe, siže, skarabej, soare, sunčac, svjedok, svjetlac, šarov, takmac, tančac, tjesnac, trohej, varijete, vedrac, vjenčac, vrkoč, zdenčac, zvončac, žele, žiro, život, žutelj (neven). U zasebnu su skupinu počesto izdvajane imenice izvedene sufiksom -ov (garov - garava) te posuđenice kojima je posljednji slog osnove otvoren i na­ glašen (bifo - bifea), no tipološku je razdiobu motiviralo samo naglasno para-

.

1 22

digmatsko ponašanje (od N j d. prema ostalim padežima). U korpusu su i ime­ nice koje su zastarjele, prostorno (sjeveroistočni krajevi u dodiru s mađarskim jezikom) ili stručno (botanički, zoološki ili medicinski) ograničene pa ih je i u suvremenim rječnicima sve manje. Sve veći broj riječi iz korpusa prelazi u nepromjenljivi naglasni tip (podlac -podlaca; tako i: bodac, ilok, jaglac, mostac, mrkov, prečac, potpuri, tančac . . . ), no posuđenice s kratkouzlaznim naglaskom i otvorenim posljednjim slogom (koji je dijelom osnove, za razliku od torpedo - torpeda ili torpedo - torpeda) danas čine življom naglasnu jedinicu (bifo - bifea; tako i: argo, biro, defile, dekolte, dosje, duble, ekspoze, glase, kabare, kliše, kombine, kakadu, kupe, nivo, parvenI, pledoaje, plise, portmone, potpurI, proteže, ragu, renome, rešo, rezime, siže, soare, varijete, žele, žiro). Naglasna neustaljenost u priručnicima hrvatskog jezika proizlazi ponegdje iz morfo(no)loških neustaljenosti, a vidljive su upravo na istraženome dijelu kor­ pusa. Naime (ne)promjenljivost naglaska vezuje se gdjegdje uz (ne)postojano a unutar skupa jedinica: bodac - bodaca :\ bodac - boca/bodca; mostac - mostaca : mostac - mosca; prečac -prečaca : prečac -prečca i sl., a gdjegdje je prevagnu­ lo paradigmatsko naglasno ujednačivanja: prečac - prečaca, podlac - podlaca, tančac - tančaca i sl. Naglasni se uzorak preinačuje ako se promijeni naglasak N jd.: bifo (bife); defile (defile); dekolte (dekolte); dosje (dosje); duble (duble); ekspoze (ekspoze); kliše �(kliše); kombine (kombine); kupe (kupe); negliže (negliže); pledoaje (pledoaje); ragu (ragu); renome (renome); rezime (rezime); siže (siže) . . Naime, umjesto promjene mjesta dolazi do promjene trajanja u pa­ radigmi (siže - sižea). Promjena kao što je u primjeru rokoko - rokokoa čuje se u školovanih govornika na koje je utjecao prošireni razgovorni leksički naglasak sa silaznim tonom nepočetnoga sloga. Takva naglasna slika svjedoči o tome da paradigma čvršće odolijeva utjecajima od polaznoga lika.275 U nekih riječi sa zanaglasnom dužinom na posljednjemu zatvorenome slo­ gu ipak je uobičajenija (i u priručnicima i u uporabi) promjena ne samo mjesta naglaska već i trajanja (prema uzorku junak - junaka): džokej - džokeja; klišej - klišeja; ekspozej - ekspozeja; skarabej - skarabeja. S druge strane, u govoru se sve više gube zanaglasne dužine pa se može očekivati da će doći ili do pre­ klapanja korpusa jedinice život - života i jedinice junak -junaka ili do prevage nepromjenijivoga tipa (bjelov, kudrov/kudrov, ludov, mrkov). .

14. naglasna jedinica: prezime -prezimena -prezimena

Imenica srednjega roda koja u jednini ima kratkouzlazni naglasak na prvo­ me slogu, a u množini (povučeni) na trećemu u paradigmi se ponaša ovako: 275 Dubletni naglasak, na koji je upozorio B. Klaić ( 1 95 5.), pored bife - bijea i bife - bifea (primjerice u Dubrovniku) nije zabilježen u priručnicima.

1 23

NAV jd. prezime - G jd. prezimena - DL j d. prezimenu - I jd. prezimenom I NAV mn. prezimena - G mn. prezimena - DU mn. prezimenima. U G mn. du­ ljenje je predvidljivo (prezimena). Ako ne uzmemo u obzir naglasak polaznoga lika, tada imenica prezime bliska je uzorku rame - ramena - ramena. U uporabi je proširen i lik prezime (vjerojatno analogijom prema riječima s dugim prefiksom pre-) koji može biti ili promjenljiv (prezime - prezimena prezimena) ili nepromj enIj iv (prezime - prezimena). U biranome je izričaju ipak vrlo živo razlikovanje jednine i množine mjestom naglaska. 15. naglasni uzorak: riime - ramena - ramena

Prijenos siline i metatonija zabilježeni su u imenica srednjega roda s ništičnim nastavačnim morfemom i proširenim osnovama (inačicama -en-, -et- od -e-): NAV j d. rame - G jd. ramena - DL jd. ramenu I j d. ramenom I NAV mn. ramena - G mn. ramena - DU mn. ramenima. Tu ubrajamo i imenicujezero te nekoliko imenica iz stare s-deklinacije. Kratkosilazni naglasak ostaje u jednini, a u množi­ ni se mijenja mjesto i (mjestom uvjetovan) ton naglaska. Promjena je tona ovdje predvidljiva iz općih raspodjeinih pravila. Duljenje G mn. podliježe općem para­ digmatskom pravilu (ramena). Takvom je preinakom zahvaćeno desetak imenica u korpusu: breme, bure, čudesa, arvo (drveta), l'me, jezero, međuvrijeme, nebesa, nevrijeme, pleme, poluvrijeme, puce, rame, sjeme, sljeme, tjelesa, tjeme, ušesa, vl'me. Dio korpusa sve češće prelazi u nepromjenljivi tip (jezera, plemena, vl'mena), a različite naglasne preinake motivirane su i različitim leksičkim na­ glascima (međuvrijeme, poluvrijeme). U razgovomome stilu sve više prodire promjena N jd. Ime - G j d. imena - N mn. imena, pa i s dinamičkim naglaskom, u kojoj se promjena mjesta naglaska javlja već u jednini. Svakako je uputno na­ glasno razjednačiti jedninske padeže od množinskih i tako iskoristiti naglasnu razliku u morfološkoj ujednačenosti. -

Promjena mjesta i tona Uzorak vrijeme - vremena - vremena jedini je unutar toga podtipa. O nje­ mu se dosad govorilo kao uzorku s promjenom mjesta, tona i trajanja, no budu­ ći da je promjena trajanja u predvidljiva (prema pravilu kraćenje u zamjenu), uvrštavamo ga u promjenu mjesta i tona. Izvođenjem i slaganjem od imenice vrijeme nastaju dvojbene smjene prozodijskih počela u fleksiji. U priručnicima smo stoga prepoznali još neke preinake: nevrijeme - nevremena - nevremena, međuvrijeme - međitvremena - međuvremena - međuvremena te poluvrijeme - poluvremena - poluvremena - poluvremena, sve nastale s ciljem izbjegava1 24

nja silaznoga tona nepočetnoga sloga te nisu uporabno proširene. U poglavlju o općeparadigmatskim pravilima pokazali smo da je norma blaga prema silazno­ me tonu središnjega sloga u tvorenica kojima je drugi dio nositeljem takva tona i izvan tvorenice pa nema razloga da tomu tako ne bude i ovdje (međuvremena, poluvremena). U skladu su sa suvremenim tendencijama i naglasni likovi (s čel­ nim »logičkim akcentom«) međuvrijeme, pO/uvrijeme, jer je pomaknut naglasak prema početku riječi. U suvremenim priručnicima izostaju jedinice koje su zastarjele i stilski obilježene, no dijelom su, primjerice, književnoumjetničkoga stila. Izdvaja se tako promjena kratkouzlaznoga naglaska na središnjemu slogu jednine u krat­ kosilazni početnoga sloga množine u uzorku planina - planine ili jedinica koja mijenja mjesto i ton u L jd. te GDU mn. : mladost - u mladosti - mladostI ­ mladostima. Nekoliko je imenica očuvalo takvu preinaku, ali donijele su i novu stilsku vrijednost (Planine). S druge pak strane čuju se ponegdje i likovi koji na­ glasak jednine izjednačuju s naglaskom množine, npr. vrUćina - vrućine, razina/ razina - razine. 16. naglasni uzorak: vrijeme - vrem�na - vremena

Samo se u jednome uzorku pardigmatski mijenjaju sva tri naglasnotipološka obilježja: mjesto, ton i trajanje. Naglasak se mijenja u kratkosilazni u GDU jd., a u množini dolazi kratkouzlazni na inačicu -en- (nasuprot polaznome umetku e: vrijem-e-g - vrem-en-a): NAV jd. vrijeme G jd. vremena - DL j d. vremenu - I jd. vremenom I NAV mn. vremena - G mn. vremena - DU mn. vremenima.276 Promjena je trajanja očekivana prema pravilu »kraćenja u zamjenu«. Naglasak G mn. također je označen po općim pravilima (vremena).277 -

Promjena mjesta i trajanja Promjena mjesta i trajanja u paradigmi odnosi se na uzorak koji ima naj­ brojniji korpus (zbog niza sufikasa koji uvjetuju ovu preinaku: -ač, -ak, -ar, aš, -er, -IĆ, -lk, -ln -nlk, -ikat . . . ) unutar uzorka jimiik junaka. Gdjegdje se u priručnicima ne donosi zanaglasna dužina (koja u gramatičkome nastavku i u govoru nestaje) pa se pojavljuje intersilabička i kvantitetska promjena naglaska kao u primjeru bandit - banditi. Promjene mjesta i trajanja kao što su u primje-

276 Oko naglaska N jd. nije uvijek bilo suglasja (»vrijeme« ili »vrljeme«, naime i u dijalektima se čuje vrime), usp. S. Ivšić, 1 953 .a; M. Stojković, 1 952. 277 U NHKJ uz imenicu vrijeme uvrštavaju i čudesa, nebesa i tjelesa (dakle, samo množinski padeži nejednakosložne promjene imenica čudo, nebo, tijelo), no one se bolje uklapaju u obrazac dIme - ramena (čudo - čuda - čudesa).

1 25

rima poluvrijeme - poluvremena - poluvremena - poluvremena i međuvrijeme - međuvremena - međuvremena - međuvremena dijelom su već utvrđenih uzo­ raka pri čemu se metatonijom ili metataksom izbjegava silazni ton nepočetnoga sloga (poluvremena, međuvremena). 17. naglasni uzorak: jimilk -jumika

Korpusno najopsežnija naglasna jedinica (obasiže preko dvije tisuće ime­ nica muškoga roda s ništičnim nastavačnim morfemom), a oprimjerena je paradigmom N jd. junak - G jd. junaka - DL jd. junaku - A jd. junaka (alat) - v jd. junače - I jd. junakom / NV mn. junaci - G mn. junaka - DU mn. junacima A mn. junake. Zadnj i slog osnove nakon prenošenja glasovnog udara (očekivano) zadržava svoju dužinu. Budući da postoji korpus imenica, posebice posuđenica, s kratkouzlaznim naglaskom i zanaglasnom dužinom (defile - defilea) u kojima se mijenja samo mjesto naglaska, važno je istaknu­ ti da je ovdje riječ i o promjeni trajanja. Kratkosilazni čelni naglasak V jd. naglasno je predvidljiv (junače) i daje mu se prednost pred dugouzlaznim na­ glaskom proširenim u višesložnih riječi (harmonikašu, harmonikašu), napose u kontinentalnoj Hrvatskoj . Izbor iz korpusa: aksiom, akviziter, alat, alkaloid, alkar, amandman, am­ blem, anal, andraid, angažman, anglofil, an/on, antikvarijat, antisemlt, anuitet, aparat, apartman, apoen, apotekar, areal, arhijerej, arhipelag, arhiv, arhivar, arimirač, arsen, arsenal, asket, asortiman, aspirin, asteroid, atelijer, atentat, atlet, atol, autom obll, autoportret, avion, Azerbejdžan, azU, bacač, bakalar, bakrenjiik, bakalaureat, bakteriofog, baldahin, Balkan, balon, banmt, bataljun, bazar, bazen, bećar, bedak, bedilln, benzin, benzol, berač, bezemljaš, bibliofil, biblioman, bibliotekar, bičaš, bilabijal, biljar, bilijun, biljetar, birač, bjelaš, bodljikaš, boem, bokal, boksač, bolesnik, boljševik, bombOn, Bošnjak, božur, brancin, branič, branik, brestik, brestovik, brezik, brijač, Brijuni, brisač, brodar, brojač, brusač, bUbnjar, budalM, budoar, bUhač, bUjon, bUkač, bUket, bUkvić, bUkvik, bulevar, bUnar, bUržuj, bUtan, celuloid, ceremonijal, Ciceron, ciglar, ci­ kladi, ciklon, civU, cjenik, crepar, crkvenjak, crtač, crvendać, cvjećar, čarobnjak, čestltar, češljač, češljić, činovnik, čistač, čudak, čuvar, ćevap, davač, daždevnjak, debeljak, debll, dekanat, dekor, dekret, delegat, departman, deplasman, deputat, derač, desetak, dešnjak, detalj, detektiv, devetak, dezerter, diferencijal, dijapazon, dikcionar, Dioklecijan, dionik, diskontinuitet, diviziona,; divljak, dizač, dječak, doajen, dobavljač, donžuan, doseljenik, dostavljač, dragulj, duhan, dušik, duš­ nik, dUžnik, đakonat, đavo lan, đerdan, đurmc, đitmblr, egzemplar, egzU, ekcem, eksterijer, ekran, eksponat, elaborat, elan, elasticitet, elektricitet, elektroinsta­ later, elektromagnet, eliksir, elipsoid, elizej, Englez, epigon, epitet, esej, Eskim, -

1 26

estet, etan, evanđelistar, fakir, fakUltet, falsifikat, fantom, faraon, farizej, fazan, feforon, flljton, festival, folklor, fonem, format, fosU, Francuz, frankofil, frankofon, frizer, funkcionar, gađaš, gajdaš, galijaš, garderobijer, garnizon, gavun, gejzir, general, gerundiv, glagoljaš, glasač, glavar, glavić, glodač, glosem, gnjurač, goblen, gojenik, golać, gonič, gondolijer, gorštak, gospodar, govedar, govornik, gradić, građevinar, gran lt, granulat, granulom, graver, graviditet, gigeč, grijač, grlić, grubijan, gudač, gttštik, hajduk, harač, harlekin, harmonikaš, harpun, harpunar, hazarder, hegemon, heksagon, hemoglobln, he­ moroidi, heroj, hibrid, hidrat, hidroavion, hipnotizer, historijat, hmeljar, hokej, hokejaš, honorar, hranjen ik, hrastik, Hrvat, huškač, hvatač, ideal, identitet, idiom, igrač, ikraš, inat, inćun, indignitet, inicijal, instalater, integral, inzulln, intenzitet, interijer, interkalar, internacional, invalld, inzUlin, inženjer, ion, iseljenik, islam, ispirač, ispitanik, ispovjednik, ispravljač, istjerivač, istovarač, istovarivač, istraživač, izabranik, izaslanik, izazivač, izbranik, izdavač, izgnanik, izlagač, iznajmljivač, iznuđivač, izopćenik, izrabljivač, izviđač, izvođač, jahač, jasenik, jasik, jedrenjak, jezu it, jubilej, Jugoslaven, junak, kabinet, kalamar, kalambur, kalcedon, kameleon, kamenjak, kamin, kamiOn, kanal, kancelar, kan­ conijer, kapelan, kapetan, kapital, " karabinjer, karbOn, karcinom, kardinal, karfiol, karneval, kašm'ir, katren, kavallr, kazivač, kerubln, Kinez, kisik, klep­ toman, klesar, klobUčar, klobuk, klorid, klorofil, klorovomk, ključar, kočijaš, kofoin, kokazn, kokošar, kolač, kolačar, kolo id, koljač, kombinezon, komedijaš, komentar, komet, komfor, komitet, koncesionar, koncU, kondukter, konfekcionar, konglomerat, kontinuitet, konzulat, konzum, konjić, kopun, koral, koralj, korbač, kordon, kosir, kotač, kotar, kovač, kozar, kožtthar, krčag, kremenjak, kreol, krijumčar, krilaš, kristal, križar, krojač, krokoml, kršten ik, krvnik, krznar, ksilofon, kub ik, kulon, kurziv, kvartet, kvatrilijun, labijal, labiodental, labiove/ar, lakiij, lakrdijaš, lampiOn, laringal, laureat, ledenjak, legionar, lekcionar, letač, leukodt, leutaš, liberal, licej, limun, lončar, ložač, luđak, lugar, ljepotan, ljevač, ljevak, ljevar, Mađar, mađaron, mafzjaš, magistrat, magnet, mandat, mandril, markiz, maršal, mason, materijal, matrijarhat, medar, međaš, medenjak, medicinar, memoar, memorijal, meridijan, Merkur, mesar, mešetar, metal, metan, metli, metZlj, mezanin, milijarder, milijun, milijunaš, m/om, mjedenjak, mjehur, mjenjač, mjerač, mješač, mladić, mljekar, mongolaid, mravar, mujezin, muškić, nabavljač, nacional, nadmetač, nagovarač, nagrađen ik, najavljivač, najlon, na­ kupljač, nalagač, nalazač, namješten ik, napadač, naseljenik, naslonjač, navijač, noćnik, non ilijun, nonparel, nosač, nogar, novak, novčanik, novčar, obarač, obnavljač, obraćenik, obrađivač, ocjenjivač, Očenaš, očnjak, odabranik, odaši­ ljač, odvijač, odvrtač, ofidr, oglašivač, ogovarač, ogrtač, okidač, okretač, okrivljenik, oksid, omotač, oporbenjak, opsjenar, optuženik, opunomoćenik, orač, orMik, organ, orijentir, ormar, ortak, osamljenik, osigurač, osiguranik,

1 27

oslobođenfk, osnivač, osobenjak, osuđenfk, osvajač, otimač, otirač, otkupljen lk, otpirač, oval, ovčar; paket, pandan, pansion, panslaven, papfr, parfom, paritet, parmezan, parnjak, pasaž, pasfv, pastfr, patrijarh, patrijarhiit, patronat, paušal, paviljon, pečenjak, pediker; pejzaž, plagijat, penicilfn, penjač, pepeljar, perač, Perun, petak, pigmej, pijedestiil, pijetet, pionfr, pisar; pivar, pištolj, pješak, pješčcmfk, pješčar, pjevač, plagijat, planinar, plemenitaš, plemfć, plesač, pletač, plićak, plivač, pljačkaš, pobunjenfk, podizač, poglavar, pokal, pokazivač, poklisar, pokretač, pokrivač, pokvarenjak, polagač, polaritet, poltron, polutan, pomagač, pomazanfk, pomoćnfk, ponavljač, popisivač, popravljač, porculan, poslanfk, potencijal, potepuh, potkupljivač, potrošač, pouzdanfk, povjerenfk, pozer, predavač, predstavljač, prekidač, premijer, prenosač, prepisivač, pre­ predenjak, prerađivač, presedan, pretvarač, prevozač, prevrtač, pričesnfk, prigovarač, prigušivač, prioritet, pripovjedač, prodavač, projil, profiter, proiz­ vođač, proleter, promatrač, pronalazač, propovjednfk, prosenjak, prosperitet, prostak, prostirač, prosuđivač, prosvjetar, protefn, protekcionaš, protukandidat, protjeranfk, prstenjak, prvak, psihopat, psovač, publicitet, pucač, puhač, pušač, puškomitraljez, račun, ramazan, rasplinjač, raspoređivač, rasprašivač, ratar; razbijač, raznosač, redovnfk, rekorder, rekvizft, rekviziter, relikvijar, restoran, revolucionar, rezač, rezervat, rezervoar, rezultat, režfm, režiser, rival, robijaš, rogač, romansijer, rombofd, ručnfk, rUkav, sakupljač, salon, sastavljač, savijač, seljak, servfs, sh izo/renfk, sijač, simbOl, siromah, sirotan, sistem, sitnfš, sjekač, sjenfk, sjenjak, sjevernjak, skakač, skandal, skitač, sklizač, skrivač, skupljač, slablć, slagač, slatklš, Slaven, slobodnjak, slušač, sljepfć, smokvfk, sokak, spavač, specijalitet, sportaš, srebrnjak, sređivač, srndać, srnjak, staklar; stanar; staniol, stanovnfk, stolar; stolnotenisač, strateg, streljač, strukovnjak, suđenfk, sultan, supstitut, supstrat, sušar, svečar, svećenfk, sviblk, svi/ar; svi­ njar, svirač, svjećar; svjetionfk, šampion, šampionat, šansonijer, šaptač, šerijat, šestak, šetač, šljivar, šljivfk, špalfr, špijun, štavljač, šurjak, Talijan, tambUraš, tampon, tanjur; tenisač, teorem, tesar, težak, titan, topaz, topolfk, torbar, traged, trahom, tranzft, trapezofd, trešnjak, tretman, trezor, tribUnal, trijumvfr, trijumvirat, tri/ijun, triplet, trkač, trofoj, trohej, trojak, trpezar; trstenfk, trubač, tuženfk, ucjenjivač, učenjak, udarač, udvajač, udvarač, ulagač, umi­ rovljenfk, upaljač, uprav!jač, uređivač, utikač, utopljenfk, uvijač, vagon, varijetet, veseljak, veslač, vozač, vezfr, vidar; vidfk, vidovnjak, vilovnjak, vinogradar, virman, virtuoz, vitamfn, vizionar; vještak, vježbač, vladar, vlas­ telfn, voćar; vodenjak, vodfč, vojak, vojnfk, vokabUlar, vozač, vračar, vragolan, vratar, vršnjak, vulkanizer; zabavljač, zagovornfk, zanesenjak, zapovjednfk, zarobljenfk, zato čen fk, zatvarač, zatvorenfk, zavarivač, zelembać, zemljak, zidar; zlatar, zlostavljač, zmijar; zupčanfk, zviždač, zvjezdar; zvonfk, žarač, željezar, ženfk, žvakač. . .

1 28

Naglasne se promjene mogu prikazati ovako: aaK > aaK-a, kraće: aa > aaa (uz iznimku imenica na -ov s kratkouzlaznim naglaskom jer idu po drugačijoj promjeni, npr. garov - garova, te posuđenica sa zadnjim dugim otvorenim slo­ gom, npr. bije - bijea). U N(A) jd. naglašen je predzadnji slog, a na zadnjemu je dužina, riječ je o dvosložnicama i višesložnicama: ion - iona; adut - aduta; alkalofd - alkaloida; građevinar - građevinara. Gramatike upozoravaju i na to da promjene mjesta i tona zahvaćaju i riječi bez zanaglasnih dužina: kosijer - kosijera, kraliješ - kraliješa, kuliješ - kuliješa, a zapravo su dva kratka sloga (dvo složni jat) umjesto dužine. Dvojbe oko leksičkoga naglaska u rječnicima i u uporabi odražavaju se i na naglasnu tipologiju, primjerice zamjena kratkouzlaznoga kratkosilaznim naglaskom ili zanaglasne dužine zanaglasnom kračinom u korpusu predstav­ ljenoga uzorka znači zamjenu paradigmatskih naglasnih preinaka naglasno ne­ promjenljivom paradigmom: ambar - ambĆlra - ambar - ambara; brodar brodara - brodar - bradara; antisemft - antisemita - antisemit - antisemita; đerdan - đerdana - đerdan - đerdana; čarobnjak - čarobnjaka - čarobnjak - čarobnjaka . . .n8 Leksički naglasak ovdje određuje i tip, a prikazujemo to ovi­ me: promjenljivi dukat - dukata i nepromjenljivi dukat - dukata, zasnovan na semantičkoj podlozi (kneževina : jedinica novca). Prelazak imenica iz promjenlj ivoga u nepromj enljivi tip zabilj ežen j e i na ovome dij elu korpusa (s tim da se u ovome uzorku očekuje i prozodij ­ ska preinaka već u N jd.), što i priručnici već donose: anglofi l - anglofila, antisemit - antisemita, azil - azila, bakterio/ag - bakterio/aga, bodeč - bodeča, brodar - bradara, češljić - češljića, đumbir - đumbira, erudit ­ erudita, jaraon - jaraona, geodet - geodeta, govornfk - govornfka, gospar - gospara, grgeč - grgeča, hangar - hangara, izgnanfk - izgnanfka, jezuit - jezuita, klesar - klesara, klobučar - klobučara, katar - katara mesar mesara, noćnfk - noćnfka, očnjak - očnjaka, pasfv - pasfva, Prometej - Pro­ meteja, psihopat - psihopata, ratar - ratara, siromah - siromaha, svećenfk - svećenfka, svjetionfk - svjetionfka, tranzit - tranzita, titan - titana, voćar - voćara, ženfk - ženfka. A gdjegdje se bilj eži prelazak iz uzorka u uzorak: klišej - klišeja, muzej - muzeja, skarabej - skarabeja - klišej - klišeja; muzej - muzeja; skarabej - skarabeja. Razgovorni naglasni likovi (abonman, admiral, advokat, debil, dekor, dekret, donžuan, departman i sl.) također utj eču na tipološko razvrstavanje pa se dalj e u paradigmi čuva silazni ton ili 278 Gdjegdje je u priručnicima i obrnuto (brodar - brodara; bUnar - bunara; detalj - detalja; Englez - Engleza; Erdelj - Erdelja; laringal - laringala; plemiĆ - plemića; željezar - željezara itd.) i takve likove ne držimo preporučljivima. Odstupanja su, vjerujemo, nastala i zbog tiskarskih omaški.

1 29

metatonira u uzlazni. Korpusno je navedeni uzorak najbrojniji pa je onda i poj ava silaznoga naglaska na nepočetnome slogu naj dominantnij a upravo u njemu. Danas su smjene naglaska u nekih priručničkih primjera vrlo rijetke u go­ voru: anion - aniona, Ciceron - Cicerona, 279 češljlć - češljića, farizej - fari­ zeja, genocId - genocida, hidrofor - hidrofora, klesar - klesara, klobUčar - klo­ bučara, očnjak - očnjaka, pričesnIk - pričesnika, shizofrenlk - shizofrenika, tuženIk - tuženika. Nalazimo i obratnih primjera, naime priručnici daju pred­ nost nepromjenljivome tipu (a u uporabi je još uvijek živa preinaka): govornIk - govornIka, svjetionIk - svjetionIka, siromah - siromaha. U govornoj praksi uočavamo sklonost stalnosti naglaska i na ovome dije­ lu korpusa, i više nego što to bilježe priručnici, posebice dokidanjem zana­ glasne dužine ili metatonij om naglaska280 (atkar - alkara, ambar - ambara, arhijerej - arhijereja, atol - atola, brahman - brahmana, čergaš - čergaša, islam - islama, kašmIr - kašmIra, k'ipar - k'ipara, kopun - kopuna, llmun - ll'muna, major - majora, najlon - najlona, pasIv - pas {va; patrijarh patrijarha, piket - piketa, potepuh - potepuha, ratar - ratara, shizofrenik ­ shizofrenika, stolar - stolara, strateg - stratega, tesar - tesara, titan - titana, tranzit - tranzita, triplet - tripleta, voćar - voćara, volar - vOlara)28 1 , po­ micanjem (leksičkoga) naglaska ulijevo (bakrenjak - bakrenjaka, barjaktar - barjaktara, bastion - bastiona, bataljun - bataljuna, l'nterfon - l'nterfona, ksllofon - ksUofona), a ponegdje se ustalio i silazni ton nepočetnoga sloga (leukodt - leukodta, nonparel - nonparela, psihopat - psihopata). Suprot­ no tomu, govorna praksa (tzv. kontinentalnoga tipa) ostvaruje preinake na­ glaska ondje gdj e nisu bile potrebne (primjerice Osijek - Osijeka282, Bjelovar - Bjelovara). Naime promjena se mjesta naglaska u kosim padežima dogodila ili analogijom prema L jd. u primj eru u Osijeku283 (koji se pak izj ednačuje s naglaskom D j d. : u Osijeku) ili analogijom prema cij eloj paradigmi s nomi­ nativnim uzlaznim naglaskom koj a je dominantnom medu preinakama (jimak - junaka), no ne smatra se preporučljivom. Takvu pojavu nazivamo tipološ­ kom hiperkorektnošću. 279 Premda lik Ciceron odgovara pravilima o odnosu latinskoga naglaska prema hrvatskome (Ciceron, -is - Ciceron > Ciceron), ipak j e vrlo rijedak u uporabi. (D. Grečl, 1 978.) 280 N. Opačić (2006.b: 523) upozorila je na izgovor riječi irak - iraka, umjesto irak - Inika, u čemu prvotno ipak treba tražiti problem gubitka zanaglasnih dužina u izgovoru, koje dovode i do naglasno nealterniranih paradigmi, posebice unutar jedinice jimak -junaka. 281 D. Brozović (2005 . : 1 40) upozorava da se u uporabi često želi ukloniti promjena naglaska u kosim padežima, primjerice umjesto kipar - kipara nameće se naglasak kipar - kipara. 282 Tomu se oštro suprotstavio i Lj . Jonke ( 1 965.: 230). 283 Usp. S. Ham, 1 995. i B. Laszlo, 1 996.a: 364-365.

1 30

U biranijemu izričaju ostaju i dalje čvrsto usustavljene naglasne paradig­ matske promjene u riječi za osobe tvorene plodnim sufiksima -ač, -ak, -er, -IĆ (berač - berača; čudak - čudaka; graver - gravera; mušklć - muškića), a u onih sa sufiksima -ar i -aš dvoje, posebice dvosložne (bUbnjar - bubnjara i bubnjara; crepar - crepara i crepara; tesar - tesara; cjevaš - cjevGša i cjevaša; međaš - međaša i mMaša).284 Četverosložne i višesložne odupiru se naglasnome pojed­ nostavnjivanju naglasne paradigme (boljševlk - boljševika; divizionar - divizio­ nara; dogovarač - dogovarača; ispovjednIk - ispovjednika; istraživač - istra­ živača . . ), premda se u urbanim govorima i u tih riječi naglasak pomiče ulijevo i na početak riječi što nije preporučljivo u neutralnome izričaju, osim u ponekih riječi na -Ik koje su mjesto pronašle i u rječnicima (primjerice izgnanIk, poslanIk, svećenlk).285 U prezimena stanje je jasnije, uočavaju se tendencije: klobUčar - Klobučar, novak - Novak/Novak, kovač - Kovač/Kovač, kragulj - Kragulj/Kragulj, krznar - Krznar/Krznar, težak - Težak/Težak i sl. 286 .

Uzorci promjenljivoga naglasnog tipa Riječi unutar promjenljivoga tipa granamo u 6 podtipova: s promjenom tona; promjenom trajanja; zatim tona i trajanja; promjenom mjesta; mjesta i tona; promjenom mjesta i trajanja.287 Što god je predvidljivo na sinkronij skoj razini i što je svrstano i opisano u općim pravilima, izuzimano je u raspodjeli. Unutar svakoga podtipa, u obzoru samo naglasnih značajki i preinaka u paradigmi, po284 Obilježjem hrvatskoga j ezika Laszlo ističe upravo naglasnu alternaciju u imenica na -ar. ( 1 996.b: 439) 285 O imenici činovnik nalazimo ovo: »( . . . ) ako je u pitanju riječ činovnik, onda j e hrvatski odgovor 'po tipu bolesnik' , dakle činovnIk, -ovnika, a srpski odgovor, koliko znam, 'po tipu bla­ gajnik', dakle činovnIk, -Ika.« (D. Brozović, 1 972.b: 1 29) Na dvostrukost je upozoravao i S. Ivšić te zaključio da su likovi činovnik i stanovnik stariji. (S. Ivšić, 1 979. : 35-37) 286 Y. Babić takvo j e naglašivanje prezimena nazvao »zagrebačkim«, jer je ondje primjerice Rade Končar postao Rade Končar, te se zalaže za poštokavljenje. (Y. Babić, 1 962.: 9- 1 0) M. Hraste mu odgovara da ipak »čudno zvuči pravilan akcenat u ušima najvećeg broja naših kulturnih ljudi« te upozorava da se prezimena vrlo često akcentom odvajaju od ishodne riječi. (M. Hraste, 1 962.b: 1 5) O akcentu prezimena najbolje je da odluči njegov vlasnik jer isto prezime može nositi različit naglasak u različitim krajevima. »U tome je potrebna elastičnost, a ne krutost.« (M. Hraste, 1 962. b: 16) S. Vukušić bilježi naglasak kao u apelativa, no upozorava na nesklonjivost kao inovacijski proces: novak - novaka : Novak - Novaka. Ne isključuje ni kratkosilazni naglasak. (S. Vukušić, 1 982.d: 82 i 84) 287 Pokušaj nije nepoznat u jezikoslovnoj literaturi, naime I. Zoričić ( 1 990.: 56) sličnu j e raspo­ djelu primijenio na manj emu korpusu imenica s ništičnim nastavačnim morfemom: promjenljivi je tip dijelio na podtipove uzimajući u obzir promjene svih prozodijskih počela, ne samo mjesta.

131

stoje uzorci s pripadajućim korpusom.288 Prihvaćajući jedinice na razvojnome pravcu, sustavne i proširene, donosimo sedamnaest uzoraka (s napomenom da su dva uzorka s promjenom tona u imenica srednjega roda u uzmaku). Prijedlog naglasnih preinaka izgleda ovako:

života - životi

groš - groša - groševi val - veilovi stilp - stupa - stupovi/ stupovi/stupovi

prezime ­ stolovi

vremena ­ vremena

prezimena ­ prezimena r1ime ­

polje -polja i polja

ramena ­

selo - siUa i sela

ramena

glava - glavu - glave glcivama voda - vodu - vode vodama lonac - lonci

Uključimo li u sve to i morfološka obilježja, tada dobivamo sljedeće podat­ ke o tipološkome naglasku: • imenice muškoga roda, kojima alternira naglasak u paradigmi, mijenja­ ju: ton; ton i trajanje; mjesto; mjesto i trajanje • imenice ženskoga roda, kojima paradigmatski alternira naglasak, mogu mijenjati: ton; trajanje • imenice srednjega roda, kojima u fleksiji alternira naglasak, mijenjaju: ton; mjesto; mjesto i ton. 288

Vukušić upotrebljava termin »skup jedinica« za ono što ovdje nazivamo podtipom jer je pod­ tip najbliži pojmu tip koji još uvijek u literaturi zamjenjuje sve hijerarhijski niže kategorije o kojima je bilo riječi pa smatramo da bi se lakše uvriježio. Njegovom definicijom ukazujemo upravo na to da unutar promjenljivoga tipa dolazi do promjene ili tona, ili trajanja, ili mjesta (ili kombinacijom) pa je svaka od promjena samo za jedan stupanj niža kategorija od tipa. Mijenja li se mjesto, razumljivo je da je posrijedi neistoslogovna preinaka pa ju ne treba zasebno izdvajati u podtip (iako joj ne možemo osporiti preglednost). Jedinice s istim obilježjima promjene prozodijskih počela ujedinjene su unutar jednoga naglasno-sklonidbenoga uzorka. Svaka bi riječ bila ujedno i naglasna jedinica. Skup jedinica zamjenljiv je terminom uzorak, naime podrazumijeva se da se uzorci ovjeravaju korpusom, tj. naglas­ nim jedinicama.

1 32

Iz paradigmatskih obrazaca izdvojili smo one promjene koje su predvidlji­ ve iz općih paradigmatskih pravila, jer po njima ne pripadaju promjenljivome naglasnom tipu sa specifičnim pravilima (primjerice grad - u gradu - gradovi; oko - oči očiju; stvar - stvari - stvarI; dijete - djeteta; prase - praseta; če­ ljade - čeljadeta; lovac/lovac - lovca - lovci; palac - palca - palčevi. . . ). Iz toga se nameće da se opća pravila tiču: tona, trajanja te tona i trajanja. Imenice svih rodova zahvaćene su njima. Promjena tona događa se u V jd. (otac - oče; koza - kOzo; čovjek - čovječe), u L jd. (jad - u jadu), u G mn. (jezik - jeztka; govedo - goveda; kobila - kohlla ), V jd. i G mn. (pisac - pišče - pisaca; sestra - sestro - sestara), GDL! mn. (mrav - mravI - mravima; oko - očiju - očima), zatim u L jd. i GDL! mn. za neživo (sat - o satu - satf - satima; mast - o masti - mastl - mastima) te u onim padežima u kojima su obilježene ili su zastarjele neistoslogovne preinake (korak - po koraku - koraka; zapovijed - po zapovije­ di). Predvidljive promjene trajanja odnose se na kraćenje u zamjenu (čeljade ­ čeljadeta; prase -praseta; zec - zečevi) te na duljenje pred skupom sa sonantom (palac - palca). Promjene tona i trajanja događaju se zbog kraćenja u zamjenu i duljenja pred sonantom u kombinaciji s metatonijama u određenim padežima (dijbe - djeteta - dijete; grad - u gradu - gradovi; pojam - pojme - pojmovi/ pojmovi; lovac/lovac - lovca - lovče - lovci - lovaca; ovan/ovan - ovna - avne - ovnovi/ovnovi). Preinake koje nisu uporabna stvarnost, koje su korpusno ograničene (izbjegavajući »atomiziranje« jezične građe) te nisu na razvojnome prav­ cu (poput meso - mesa; stolac - stolca - stolci; lonac - lonca - lonci; šanac - šanca - šanci; gvožđe - gvožđa; bandit - banditi; bUnar - bunari) zane­ marene su u konačnome prijedlogu. Zanemarivanjem morfoloških kategorija (primjerice roda imenice), a isticanjem samo naglasnih značajki neke od pre­ inaka mogu se i ovako sažimati: kosac - kosci i selo - sela te janjac - janjci i brvno - bfvna.289 Vremenskim raslojavanjem jezika popis je oslobođen još i ovih uzoraka: mladost - u mladosti i planina - planine. Sve su te j edinice u uzmaku. Smanjenju broja preinaka pridonij elo je i vrlo prošireno harmonizira­ nje paradigmatskih preinaka (primjerice jedninskih padeža) pa su se u konač­ nici našli zaj edno uzorci glava - glavi i glitvi - glave i grana - grani - grane - granama i granama te gora - gori - gore i voda - vodi i vodi - vode jer j e promj ena tona u D j d . t e trajanja u DL! mn. pojava na rubu uporabe (navodi­ mo ju tek kao dubletu). �

289 Rod kao tipološku kategoriju (zbog preglednosti i pamćenja) zadržava S. Babić ( 1 9 8 1 .a), a izuzimlj e ga B. Finka ( 1 968., 1 969.). Naglasnim tipovima mogu pripadati oblično heterogene riječi (imenice različitoga broja slogova, obličnih kategorija i različitih rodova) jer je preporučljivo svrstavati prema naglasnim, a ne obličnim kriterijima. »Iako se naglasni tipovi praktički dokazuju i provjeravaju na obličnima, jedni se s drugima ne poistovjećuju.« (B. Finka, 1 969.: 36)

1 33

Imali smo na umu da je svrhovitije ono što ne tvori cjelovite naglasno-pa­ radigmatske jedinice opisivati izdvojeno (B. Finka, 1 968. : 149), posebice ako se naglasno ponašanje proteže samo na mali dio korpusa. Pregledni uzorci pred­ uvjet su svakomu potpunom naglasnom informiranju unutar rječničkih natukni­ ca i gramatičkih napomena o morfološkome naglasku hrvatskoga standardnog jezika.

Zaključno slovo

Na opisivanje naglasne zbilje odvažili smo se prije svega jer među jeziko­ slovcima nema suglasja o tome postoji li naglasna norma i treba li uopće te­ žiti kodifikaciji govora. Komparativna analiza priručnika te uporabna stvarnost nameću potvrdne odgovore. Analizom suvremenih koncepcija naglasne norme i normiranja (koje se svode na »konzervativnu«, »umjerenu« i »revolucionarnu« struju) pokazali smo da je među predstavnicima mnogo manje razlika no što se dade naslutiti, jer u priručnika (u kojima su naglaske mahom oni bilježili) vlada u mnogome suglasje. Proširene naglasne inačice razgovornoga stila hrvatskoga standardnog jezi­ ka (koje su rezultat činjenice da se idealna kodificirana norma gotovo nikada u cijelosti ne ostvaruje) uzrok su suvremenih preispitivanj a norme, i odnosa nor­ me i uzusa. Na tomu smo se tragu i mi zatekli pa smo otkrivali kolebanja koj a se dadu opisati i kategorizirati, slijedeći dionice normiranja koje idu od popisa preko opisa pa sve do prijedloga propisa . Korpusnu smo građu suprotstavljali onoj u pisanim izvorima i u praksi (školovanih, >>uzornih«, modelskih govorni­ ka) eda bismo ugledali stabilne i usustavljive dijelove na tragu propisa. Prihvat­ ljivo i prihvaćeno osnovna su načela kojima se vodimo u brisanju razrožnosti uzusa i norme - u vremenu kada evolutivni doseg jezika gipkošću stabilizira normu. U svemu se pokazalo da je gdjegdje naglasni lik nadišao jezičnu razno­ likost u prostoru, a istovremeno je postao onim kojim �e govornici spontano služe. U ravnoteži toga dvoga ponovno smo istaknuli silazni ton nepočetnoga sloga, gubljenje zanaglasnih dužina te dijelom i pojednostavnjenje naglasnih preinaka u f1eksij i, posebice snažno analogij sko izravnavanje (ili paradigmi ili oblika). Usporedo s tim javlja se i leksička i tipološka hiperkorektnost kao plod nedovoljne usvojenosti naglasne norme, naime korpus nepromjenljivoga tipa u uporabi ulazi i u promjenljive naglasne uzorke (primjerice u preinaku jitnak -junaka). Standard čine uzus, norma i kodeks i u tome trolistu interakcija je sve snaž­ nija, konvergentan odnos među njima potvrđuju gotovo svi suvremeni priručni­ ci hrvatskoga jezika, posebice u »labavijemu« pristupu naglasnim raspodjelnim pravilima. Danas ne možemo u potpunosti tvrditi da standardno govori onaj komu se ne raspoznaje odakle potječe jer u suvremenim se govornim realiza­ cijama ne bi, primjerice, moglo uvijek sa sigurnošću reći odakle je onaj tko iz134

135

govori Australija, Indonezija, iako likovi nisu neutralnim inačicama. Budući da govornici teže ujednačiti misao i jezični izražaj , svako bi usiljeno govorenje (Melemezija, poljoprivreda), koje nema potvrde ni u govornikovu startnome idiomu (bilo organskome bilo neorganskome) ni u govoru njegova uzora, na­ rušilo sklad misli i izražaja. Raspodjelna pravila naglasaka često su tako bila kriterijem za razgraničavanje neutralnoga izgovornog standarda, no upravo je analiza leksičkoga i paradigmatskoga naglaska pokazala da se ne može ogra­ ničiti samo na ta pravila. Primjerice prošireni su i likovi ključevi i prodor, a njima se ne daje jednak status kao likovima ključevi, prodor. Jezična uporaba, dakle, nije jedinstvenom na govornomu području i sasvim je jasno gdje se go­ vori mandollna, a gdje mandolina. Dijalektno je obojeno danas i u mladosti, a u govoru knjiški, iako ni tu nema jasnih granica. Planskim normiranjem su­ vremeni priručnici na tragu su deskriptivnijemu pristupu nego što je to bilo u prošlome stoljeću. Danas se veća zauzetost posvećuje izvanjezičnim činiocima (i načelu proširenosti) u normiranju, pri čemu je jasno da se ne mogu zane­ mariti ni inherentne osobine naglasnoga sustava. Kodifikacija zadire u sustav i prilagođava ga (vidljivo u odnosu načela sustavnosti i raspodjeinih pravila) jer je difuzna periferija standarda ugrozila njegovu čvrstu jezgru. Naglasci su u jezičnoj uporabi rezultat varij antnosti standardnoga jezika koji se krije u pos­ tulatu o elastičnoj stabilnosti standarda i koji, razumije se, postoji i u području naglašivanja. Ondje gdje ne vlada ujednačenost, ponudili smo moguća rješenja: unutar leksičkih dvostrukosti, paradigmatskih dvojbenosti i tipološkoga razvrstavanja. Bistrimo opća pravila (ona o raspodjeli naglasnoga inventara i ona uvjetovana morfološko-tvorbenim značajkama - općeparadigmatska, koja prožimlju dakako i naglasne norme uvjetovane fonemskim sastavom riječi) i naglasnu tipologiju koja se iz svega nameće. Leksičke su višestrukosti najčešće motivirane upravo dvojbenim raspo­ djeinim pravilima naglasaka, ali i novim razvojnim tendencijama u izvođenju i slaganju imenica. O prvomu se podosta piše i jasno je da je silaznomu tonu nepočetnoga sloga mjesto otvoreno u složenica, posuđenica, u izgovoru stranih vlastitih imena, u kraticama koje se izgovaraju nazivima početnih slova, ali i u paradigmatskome naglasku kao što je G mn. imenica s nepostojanim a i s uzlaznim naglascima u ostalim padežima, ali i u V jd. te u tipološkim uzorci­ ma (defile - defilea). Normativni priručnici sve više opovrgavaju tezu o strogosti naglasnoga kodeksa upravo unoseći u svoje retke uporabno proširene likove, pa i one koji zadiru u klasična raspodjelna pravila, što su ionako oduvijek (od prvo­ ga propisa, već od Karadžića pa onda i u Daničića i Maretića) nosila sa sobom iznimke. Osim toga vidjeli smo da priručnici nisu u suglasju ni oko toga koliko riječ može imati naglasaka (a tu bi valjalo uzeti u obzir i sekundarni automatski 136

naglasak), kako se naglašuju (polu)složenice (držimo kao i riječi od kojih su tvorene), koliko je prošireno pomicanje naglaska »ulijevo« (u profesionalnih govornika na imeničnome korpusu nije još uvijek), što je sa zanaglasnim du­ žinama na leksičkoj razini (dijelimo ih na one koje se gube fleksijom i na one koje se čuvaju) i sl. Daljnjim istraživanjem pokazali smo da naglasno stanje nije dvojbeno u svim leksemima, naime u većini je slučajeva naglasna stabilnost osigurana (pri­ mjerice u izvođenju sa stotinj ak sufikasa), a ondje gdje su se javile višestrukosti (sufiksima -(ajc, -(ajk, -ak, -ar, -ba, -ce, -če, -ica, -ić, -ik, -ina, -"ište, -je, -ka, -l(ajc, -nja, -o, -or, -telj, -g) opisujemo raspored dubleta. Zasebnu skupinu čine izvedenice sufiksima -ant, -ij, -ist, -ent, -ljant, -or koje su naglasno ustaljene u priručnicima, no širenje silaznoga naglaska nepočetnoga sloga i u biranije­ mu izričaju navelo je neke 'gramatičare i leksikografe da silaznim tonom počnu bilježiti sufiks, ali od budućih se priručničkih izdanja očekuje jasno određenje prema navedenim naglasnim pojavama te sustavna primjena načela koje se za­ stupa, jer zasad to nije slučaj . I u naglasku složenica ne vlada sama nesređenost, postoje stalnosti koje se dadu opisati i koje su uvelike ponuđene (primjerice u Tvorbi riječi S. Babića) te potvrđene u uporabi i ostalim priručnicima (sa su­ fiksima -a, -(ajc, -ač, -aš, -ica, -ina, -telj). Nešto je više kolebanja u složeni­ cama sa sufiksima -ja, -je, -"ik i -n "ik, -ka, -g. Iz komparativne analize postalo je razvidno da se bijeg sa spojnika (ulijevo ili udesno) sve češće događa i da pronalazi mjesta i u normativnim knjigama. Suglasja u priručnicima nema pa se iz svega razabire troje: prvo, ponegdje je naglasak na spojniku/središnjemu slogu češća pojava od prvosložnoga naglaska (u tome prednj ači Tvorba riječi); drugo, postoje i priručnici u kojima se daje prednost naglasku na prvome slogu (a najbolji je za to primjer Hrvatski jezični savjetnik) i treće, najčešće je ipak pronalaženje srednjega rješenja po kojemu se donosi i jednih i drugih likova (primjerice u Rječniku hrvatskoga jezika Leksikografskoga zavoda i monogra­ fiji Naglasak u hrvatskome književnom jeziku). Najboljim se čini srednji put, ali onaj koji sustavno provodi odabrane modele, i to na razvojnome tfravcu. Nagla­ sak na spojniku živ je u jezičnoj uporabi u dijelu korpusa (posebice u tvorenica sa sufiks ima -ja, -je, -ka) i svakako treba ostati u dubleti. Na leksikografima je da ujednače naglasne podatke koji su već propisani u gramatikama, ali i potvr­ đeni u govornoj praksi. U poglavlju o općemu paradigmatskome naglasku razgraničili smo opća, predvidljiva pravila od onih specifičnih. Opći su naglasci (tj . preinake) predvid­ ljivi, jer su konstante u fleksiji, za što nije nužno uvoditi novi uzorak. Općom se naglasnom normom, morfološko-tvorbeno uvjetovanom, smatraju ona naglasna pravila koja u morfološkim paradigmama i tvorbi riječi određuju naglasak bez ob­ zira na onaj u polaznome obliku. Analizom smo dokučili ove opće naglasno-pa1 37

radigmatske stalnosti: prvo, duljenje pred suglasničkim skupom sa sonantom; drugo, kraćenje sloga u zamjenu (primjerice u imenicama srednjega roda na -f) ispred -et-/-en-); treće, naglasak pojedinih padeža: V jd. (dominira silazni čelni naglasak), L jd. (izdvaja se uzlaznim tonom u jednosložnih i nekih dvosložnih i trosložnih imenica muškoga roda a-vrste i ženskoga roda i-vrste za neživo i apstraktno koje nose u osnovi silaznu intonaciju), N mn. (»kraćenje u zamje­ nu« pred množinskim morfemom -ov-/-ev-, a jednosložnice kojima nominativ­ ni naglasak u jednini metatonira u dugouzlazni imaju dubletni lik N mn . , pod utjecajem tzv. kontinentainoga tipa naglašivanja), G mn. (preteže silazni ton, a pregled naglasnih stalnosti prikazali smo u sedam točaka), DLI mn. Qednak je naglasku G mn. u imenica na -i i -iju). Primjere paradigmi koje mijenjaju naglasak osnovnoga lika upravo po opisanim pravilima (kao što je u: grad - u gradu - gradovi; oko - oči - očiju; stvar - stvari - stvari; dijete - djeteta; prase praseta; čeljade - čeljadeta; lovac/lovac - lovca - lovci; palac -palca - palčevi) nudimo kao uzorke tipa II - predvidljivo promj enljivoga. Budući da se radi o predvidljivim preinakama, paradigme smo izdvojili iz (»pravoga«) promjenlji­ voga tipa (tipa III). U poglavlju o morfološkome naglasku dotakli smo se i pitanja prenošenja naglaska na prednaglasnicu. Uvriježen je stav da je prelaženje naglaska na pred­ naglasnicu (posebice imenskih riječi) regionalno obilježeno ili zastarjelo, što se, ne tako davno, činilo poželjnim. Ipak nisu sva prenošenja neobična i stilski obi­ lježena, posebice neoslabljena, koja možemo pronaći i u nenovoštokavskim go­ vorima, a nije ni svako neprenošenje stilski neutralno. U govornoj se praksi još uvijek ostvaruje naglasak na prednaglasnici u određenim slučajevima, no dano je prostora i neprenošenju. Tipološka su pravila ona koja vrijede samo za tipove i manje jedinice od tipova. Naglasni je tip dijelom jezika kao sustava koji se konkretizira normi­ ranjem. Kao glavno mjerilo za razvrstavanje svih vrsta riječi u naglasne tipove uzima se u suvremenim akcentološkim radovima raspodjela prozodijskih svoj­ stava - tona, trajanja i mjesta - i njihove preinake u paradigmama. Naglasni tipovi (I, II, III) dalje se granaju samo po naglasnim značajkama, ne uzimljući u obzir fonološku (broj slogova) i morfološku (vrsta sklonidbe ili rod imenice) značajku riječi. Riječi unutar nepromjenijivoga tipa (tip I) mogu se, primjerice, razvrstati u četiri podtipa - s kojim od četiriju naglaska, i to radi preglednosti ili, kao što smo mi učinili, u dva podtipa - s dužinama padežnih nastavaka i s osta­ lim postnaglasnim dužinama. U leksikografskim djelima sasvim bi bJJa dovolj­ na oznaka nepromjenljivosti što bi jasno upućivalo na to da je naglasak stalan u paradigmi (isto se naglasno ponašaju sve ove imenice: narod, podnaslov, protu­ razlog, veleposlanstvo, bibliotekarstvo, trodimenzionalnost, poluintelektualac, internacionalizacija; selo, domaćin, akademik, računovodstvo, vjeroučiteljiea, 138

evolucionizam, antiimperijalizam, devetnaestogodišnjakinja; jarbol, bratić - dakle bez obzira na kojemu je slogu naglasak, kojega je roda imenica ili kojoj sklonidbenoj vrsti pripada). Zasad u rječnicima na naglasnu nepromjenljivost upućuje gramatička odrednica koja izostavlja osnovu (primjerice selo, -a), no analizom smo utvrdili da je nesustavno provođen i takav način označivanja pa držimo da bi bilo nužno uvesti oznaku naglasne (ne)promjenlj ivosti u buduća leksikografska izdanja.

Nepromjenljivi naglasni tip (tip I) odnosi se, dakle, na riječi koje zadržava­ ju u paradigmi naglasak osnovnoga (ob)lika (narod - naroda), gdjegdje se u nj uvrštavaju i smjene prozodijskih počela predvidljive iz općih pravila (primj eri­ ce fonemski: kTinac - kltnci), no mi smo takve preinake uvrstili u zaseban tip (tip II) . »Pravi« promjenljivi tip (tip III) čine riječi koje imaju naglasak uzorka (čiji je broj ograničen) i čije se promjene naglaska drže specifičnima. Jezična ekonomija nije koncept koji se može uvijek u naglasnoj tipologij i primijeni­ ti, naime ponekad se naglasne smjene čuvaju da bi se ujednačili likovi u isto­ me obliku (a ne u cijeloj paradigmi), posebice je to vidlj ivo u G mn. imenica (dolovi - dolova; volovi - volova). U svjetlu novih spoznaja ponudili smo popis uzoraka koji je plod komparativne analize i prepoznatih razvojnih tendencija. Iz paradigmatskih obrazaca izdvojili smo one promjene koje su predvidljive iz općih paradigmatskih pravila, zatim preinake koje nisu potvrđene u uporabi i većini pri­ ručnika, koje su kOrPusno ograničene (izbjegavajući »atomiziranje« jezične gra­ đe) te nisu na razvojnome pravcu (primjerice na pravcu naglasnoga izravnavanja ili ujednaka) zanemarene su također u prijedlogu. Vremenskim raslojavanjem je­ zika i uvođenjem napomena u opća paradigmatska pravila popis je ponovno mo­ guće sažeti. Smanjenju broja preinaka pridonijelo je i prošireno harmoniziranje naglaska u fleksiji (primjerice jedninskih padeža glava - glavi, glavi; voda - vodi, vOdi). Vodili smo računa o praktičnosti, preglednosti i upotrebljivosti, na što su odavno upozoravali jezični teoretičari (S. Babić i B . Finka), i na koncu prikazali 1 7 uzoraka (s pripadajućim korpusom, koji nije hermetičan) na kojima se dalje može graditi jednostavna slika naglasnih preinaka u paradigmi: rok - rokovi; groš - groša - groševi; val - valovi; stup - stupa - stupovi/stupovi/stupovi; glava glavi/glavi - glavu - glave; voda - vodu - vode; polje -poljalpolja; selo - seta/sela; lonac - lonci; noć - noći; rog - roga - rogovi/rogovi; stol - stola - stolovi; život - životi; prezime - prezimena; rame - ramena; vrijeme - vremena - vremena; junak -junaci. Imenice u uzorcima polje - polja i selo - sela na putu su prema nepromjenljivome tipu. Pregledna naglasna tipologija imenica služi dvornu: lakšemu učenju i po­ učavanju naglasaka - onomu čemu se još uvijek pridaje najmanje pozornosti u nastavi te pojednostavnjenijemu, preglednijemu i potpunijemu prikazu nagla­ sno-morfoloških podataka u rječničkim natuknicama. Željeli smo prije svega udariti temelje izradi naglasnoga priručnika hrvatskoga jezika s rječničkim dije1 39

lom dvojbenih naglasnih likova. Prije toga bilo je neophodno utvrditi sve oblike naglasnoga ponašanja, dovesti ih u odnos, klasificirati u tipove i njih označiti jednoznačnim simbolom (da se ne navode u rječničkoj natuknici svi oblici s ra­ zličitim naglascima), a na koncu valjalo bi primijeniti i u jezičnome priručniku. Primjer moguće primjene nalazi se na kraju ove knjige, u Kazalu riječi.

LITERATURA

Akmajian, Adrian; Richard A. Demers; Ann K. Fanner; Robert M. Harnish. 200 1 . Lin­ guistics - An Introduction to Language and Comunication. The MIT Press, Cam­ bridge, Massachusetts, London. Alerić, Danijel. 1 983. Akcenat u priručnoj gramatici. Jezik, XXXIII : 25-29. Zagreb. Anić, Vladimir. 1 966. O akcentu trosložnih imenica ženskoga roda. Jezik, XlVI I : 1 -7 . Zagreb. Anić, Vladimir. 1 968. (a) Gramatika za strance. Jezik, XV/3 : 92-95. Zagreb. Anić, Vladimir. 1 968. (b) Akcentološki članci Šime Starčevića. Jezik, XV/4: 1 14--1 2 1 . Zagreb. Anić, Vladimir. 1 969. O jednom akcenatskom procesu u različitim službama knj iževnog jezika. Jezik, XVII3 : 84--89. Zagreb. Anić, Vladimir. 1 998. i 2000. Rječnik hrvatskogajezika. Novi Liber, Zagreb. Anić, Vladimir. 2007. Rječnik hrvatskogajezika. Novi Liber i Jutarnji list, Zagreb. Auburger, Leopold. 200 1 . Razlikovna prozodija ili umišljanje. Jezik, 48/4: 1 48-1 53. Zagreb. Babić, Stjepan. 1 956. Neka pitanja u vezi s imenicama na -ost. Jezik, IV/5 : 1 45-148. Zagreb. Babić, Stjepan. 1 963 . Jezik (leksikon), Školska knjiga, Zagreb. Babić, Stjepan. 1 964. Uklanjanje hrvatsko-srpskih jezičnih razlika. Jezik, XI/3 : 65-72. Zagreb. Babić, Stjepan. 1 968. O Daničićevu naglasnom sustavu kao sustavu. Jezik, XV/5: 1 50-1 57. Zagreb. Babić, Stjepan. 1 969. Kakav je naglasak u imenice poklon? Jezik, XVI/4: 1 27-1 28 . Za­ greb. Babić, Stjepan. 1 976. (a) Napomene uz prethodni članak, Jezik, XXIIII3-4: 1 1 8. Zagreb. Babić, Stjepan. 1 976. (b) Prezimena, toponimi, etnici i ktetici u književnom jeziku. Je­ zik, 23/5 : 1 39-144. Zagreb. Babić, Stjepan. 1 98 1 . (a) Daničićevi naglasni tipovi (jedan pogled s današnjeg gledišta). Zbornik o Đuri Daničiću, str. 341-345. Zagreb-Beograd. Babić, Stjepan. 1 98 1 . (b) Tvorba imenica nultim sufiksima. Bilten Zavoda za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 4: 4--5 3. Zagreb.

140

141

Babić, Stjepan. 1 982. monIk ili dionik, spasenje ili spasenje? Jezik, 30/2: 59-60. Za­ greb. Babić, Stjepan. 1 990. Hrvatskajezikoslovna čitanka. Globus, Zagreb.

Barić, Eugenija; Mijo Lončarić; Dragica Malić; Slavko Pavešić; Mirko Peti; Vesna Ze­ čević; Marija Znika. 21990. Gramatika hrvatskoga književnog jezika. Školska knji­ ga, Zagreb. ·

Babić, Stjepan. 1 996. Odnos Stjepana Ivšića prema hrvatskome književnom jeziku. Zbornik - Stjepan Ivšić i hrvatskijezik, str. 25-31 . Zagreb.

Barić, Eugenija; Mijo Lončarić; Dragica Malić; Slavko Pavešić; Mirko Peti; Vesna Ze­ čević; Marija Znika. 1 995. i 2005 . Hrvatska gramatika. Školska knjiga, Zagreb.

Babić, Stjepan. 1 999. (a) (1976.) Problem norme u hrvatskom književom jeziku. Nor­ me i normiranje hrvatskoga standardnog jezika, pr. M. Samardžija, str. 1 82-202. (Zbornik Zagrebačke slavističke škole, sv. 4: 229-240).

Barić, Eugenija; Lana Hudeček; Nebojša Koharović; Mijo Lončarić; Marko Lukenda; Mile Mamić; Milica Mihaljević; Ljiljana Šarić; Vanja Švaćko; Luka Vukojević; Vesna Zečević; Mateo Žagar. 1 999. Hrvatski jezični savjetnik. Pergamena-Školske novine, Zagreb.

Babić, Stjepan. 1 999. (b) (1 987.) Standardizacija - stabilizacija književnoga jezika. Nor­ me i normiranje hrvatskoga standardnog jezika, ur. M. Samardžija, str. 2 1 2-234. (Jezik, XXXV: 65-77.).

Bašić, Petar. 2003. Još o naglasku riječi svećenik i njezinih tvorenica. Jezik, 50/4: 1 55-1 56. Zagreb.

Babić, Stjepan. 1 999. (c) O dijalekatnoj podlozi hrvatskoga književnog jezika. Jezik, 4712: 77-80. Zagreb.

Batnožić, Slaven; Branko Ranilović; Josip Silić. 1 996. Hrvatski računalni pravopis. Za­ greb.

Babić, Stjepan. 1 999. (d) O pridjevnim naglascima u hrvatskome književnom jeziku. Jezik, 4712 : 63-69. Zagreb.

Belić, Aleksandar. 1 9 1 4. AKl{eHamCKe cmyouje. KIb. l , Srpska kraljevska akademija, Beo­ grad.

Babić, Stjepan. 32002. Tvorba riječi u hrvatskome književnome jeziku. NZ Globus­ HAZU, Zagreb.

Belić, Aleksandar. 1 972. lfcmopuja cpncKoxpeamCKo2 je3uKa, ,o:eKJIlIHaU;lIjoM. Naučna knjiga, Beograd.

Babić, Stjepan; Dalibor Brozović; Milan Moguš; Slavko Pavešić; Ivo Škarić; Stjep­ ko Težak. 1 99 1 . Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. HAZU-Globus, Zagreb.

Belić, Aleksandar. 1 976. Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika. Naučna knjiga, Beo­ grad.

Babić, Stjepan; Dalibor Brozović; Ivo Škarić; Stjepko Težak. 2007. Glasovi i oblici hr­ vatskoga književnogjezika. NZ Globus, Zagreb.

Biti, Vladimir. 2000. Pojmovnik suvremene književne i kulturne teorije. Matica hrvatska, Zagreb.

Babić, Vladimir. 1 962. Akcenat nekih prezimena u pravopisu hrvatsko-srpskoga knji­ ževnog jezika. Jezik, XII : 9-1 3 . Zagreb.

Brabec, Ivan. 1 958. O akcenatskim reformama. Jezik, VII/2 : 56-59. Zagreb.

KIb.

II,

CB.

l : Pe'llI ca

Benešić, JUlije. 1 949. Hrvatsko-poljski rječnik, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb.

Babić, Zrinka. 1 984. Izgovor stranih imena. Jezik, 32/2: 49-57. Zagreb.

Brabec, Ivan; Mate Hraste; Sreten Živković. 1 966. Gramatika hrvatskosrpskog jezika, Školska knjiga, Zagreb.

Babić, Zrinka. 1 99 1 . U potrazi za sustavnim prikazom hrvatskih naglasaka. Suvremena lingvistika, 1 7/3 1 -32: 37-58. Zagreb.

Brozović, Dalibor. 1 953. Bilješka o akcenatskim pseudodubletama. Jezik, 1/3 : 77-80. Zagreb.

Bakran, Juraj . 1 986. Ortoepija na drugi način. Jezik, 33/5 : 1 43-147. Zagreb.

Brozović, Dalibor. 1955. Akcentuacija tuđica na -or u hrvatskom jeziku. Jezik, III/4: 1 l 8-123. Zagreb.

Bakran, Juraj. 1 986. Strana knjiga o našem naglasnom sustavu. Jezik, 33/4: 123-125. Zagreb.

Brozović, Dalibor. 1 956. (a) Akcent na dnevnom redu. Republika, 1 2 : 7. Zagreb.

Banković-Mandić, Ivančica; Anita Runjić-Stoilova. 2006. Govor hrvatske javne televizi­ je kao prestižan. Jezik i mediji - Zbornik radova; HDPL; 63-72. Zagreb-Split.

Brozović, Dalibor. 1 956. (b) Izgovor i transkripcija orijentalnih riječi i imena. Jezik, IV/3 : 76-79. Zagreb.

Barić, Eugenija. 1 992. Naglasak na mocijskim parovima. Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, sv. 1 8 : 1 7--43 .

Brozović, Dalibor. 1 956. (c) O izgovoru i transkripciji orijentalnih riječi i imena. Jezik, IV/5 : 1 42-145. Zagreb.

1 42

1 43

Brozović, Dalibor. 1 957. (a) Uz dva nova akcentuirana hrvatska rječnika. Jezik, V/4: 1 1 2- 1 1 8. Zagreb.

Brozović, Dalibor. 1 997. O Pravopisu i dvoglasniku pisanome ije. Jezik, 451 1 : 37--40. Zagreb.

Brozović, Dalibor. 1 957 . (b) Jezična i pravopisna pitanja o jatu (Prilog diskusiji o prijed­ logu Pravopisne komisije). Jezik, V/5 : 1 47-153. Zagreb.

Brozović, Dalibor. 1 998. (a) Refleks starohrvatskoga dugog jata u hrvatskome slovopi­ su. Jezik, 46/ 1 : 1--4. Zagreb.

Brozović, Dalibor. 1 958. O normiranju književnih naglasaka. Jezik, VII3 : 65-73. Zagreb.

Brozović, Dalibor. 1 998. (b) Uz Škarićev prilog o standardnome hrvatskom refleksu dugog jata. Jezik, 46/2: 62-67. Zagreb.

Brozović, Dalibor. 1 959. O naglasku i značenju zamjeničkog pridjeva »sam«. Jezik, VII/5 : 1 29-135. Zagreb.

Brozović, Dalibor. 2002. Naglasak riječi glagol. Jezik, 49/4: 1 5 1 - 1 5 3 . Zagreb.

Brozović, Dalibor. 1 960. O strukturnim i genetskim kriterijima u klasifikaciji hrvatsko­ srpskih dijalekata, Zbornik zajilologiju i lingvistiku, 3 : 68-88. Novi Sad.

Brozović, Dalibor. 2006. Neka bitna pitanja hrvatskoga jezičnog standarda. Školska knjiga, Zagreb.

Brozović, Dalibor. 1 963. O Stjepanu Ivšiću kao slavenskom i hrvatsko-srpskom akcentologu. Zbornik u čast Stjepana Ivšića, 25-35. Zagreb.

Brozović, Dalibor; Pavle Ivić. 1 990. Jezik, srpskohrvatskiihrvatskosrpski, hrvatski ili srpski. Enciklopedija Jugoslavije, JLZ »Miroslav Krleža«, sv. 6: 67-94.

Brozović, Dalibor. 1 964. Prodor u naš ortoepski standard. Jezik, XII5 : 1 44-153. Zagreb.

Coseriu, Eugenio. 20 l l . Teorija jezika i opća lingvistika. Pet studija. (prev. A. Pranjko­ vić), Disput, Zagreb.

Brozović, Dalibor. 1 970. Standardnijezik, Matica hrvatska, Zagreb. Brozović, Dalibor. 1 972. (a) O nekim načelnim pitanjima pravopisne i ortoepske norme. Jezik, 201 1 : 1 2- 1 9. Zagreb. Brozović, Dalibor. 1 972. (b) Uz jedno vrijedno, ali i kontroverzno akcentološko djelo - razmišljanja o genezi, sustavu i normi. Jezik, XIXl4-5 : 1 23-1 40. Zagreb. Brozović, Dalibor. 1 973. i 1 974. O ortoepskoj vrijednosti dugoga i produženog ijekav­ skog jata. Jezik, 20/3 : 65-74, 20/4: 1 06-1 1 8, 20/5 : 1 42-149. Zagreb. Brozović, Dalibor. 1 978. Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i drugih slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske književnosti. Hr­ vatska književnost u europskom kontekstu, str. 9-77. Zagreb.

Brozović, Dalibor. 2005. Prvo licejednine, Vijenac, Matica hrvatska, Zagreb.

Daničić, Đuro. 1 925. CpncKu aKlfeHmu. (priredio: M. Rešetar), Srpska kraljevska akade­ mija, Beograd-Zemun. Dautović, Matija. 2002. Hrvatsko-ruski rječnik. sv. 1 (A-O), sv. 2 (P-Ž), Školska knjiga, Zagreb. Dayre, Jean; Mirko Deanović; Rudolf Maixner. 1 956. Hrvatskosrpsko-francuski rječnik. Novinarsko izdavačko poduzeće, Zagreb. Deanović, Mirko; Josip Jernej . 1 982. Hrvatsko ili srpsko-talijanski rječnik, Školska knji­ ga, Zagreb. Delaš, Helena. 2002. Silazni naglasci na nepočetnim slogovima. Magistarski rad. Filo­ zofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb. Delaš, Helena. 2003. Naglasak na proklitici. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jeziko­ slovlje, knj . 29, 2 1 -3 1 . Zagreb.

Brozović, Dalibor. 1 98 1 . Daničićevo mjesto među istraživačima (i sudionicima) povije­ sti srpskog i hrvatskog jezika (s osobitim obzirom na akcent). Zbornik o Đuri Dani­ čiću, str. 63-8 1 . Zagreb-Beograd.

Delaš, Helena. 2006. Proučavanje hrvatske prozodije u 20. stoljeću. Hrvatski jezik u xx: stoljeću - Zbornik radova, Matica hrvatska, 7 1 -89. Zagreb.

Brozović, Dalibor. 1 98 1 . O sadržaju pojma norma u leksikologiji. Jezik, 28/5: 1 3 8-145. Zagreb.

Dešić, Milorad. 1 962. Uticaj mjesta akcenata na tvorbu hipokoristika nastalih od ličnih imena. Jezik, X/3 : 86-95. Zagreb.

Brozović, Dalibor. 1 985. Jezična i pravopisna previranja u Hrvatskoj na prijelazu iz 1 9. u 20. stoljeće. Jezik, 331 1 : 1-15. Zagreb.

Dittmar, Norbert. 1 997. Grundlagen der Soziolinguistik - Ein Arbeitsbuch mit Aufgaben. Max Niemeyer Verlag; Ttibingen.

Brozović, Dalibor. 1 985. Suvremeno štokavsko narječje kao plod konvergentnoga jezič­ nog razvoja. Hrvatski dijalektološki zbornik, 7: 59-7 1 . Zagreb.

Esih, Ivan. 1 999. ( 1 93 1 .- 1 932.) Kultura književnog jezika (Deset jezičnih zapovijedi). u: Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika, pr. M. Samardžija, Matica hrvatska, 42--48. Zagreb. (Nastavni vjesnik, XL: 1 9 1- 1 96).

Brozović, Dalibor. 1 996. O prilogu dr. Stjepana Vukušića za Ivšićev zbornik. Zbornik - Stjepan Ivšić i hrvatskijezik, 1 75-1 76. Zagreb.

Fekete, Egon. 2000. HeKe I10jaBe cHcTeM(aT)cKor HapyrnaBalDa aKlJ;eHaTCKe HopMe. JYJICHOCJl06eHCKu PUJlOJl02, SANU i Institut za srpski jezik, 1 297-1 329. Beograd.

Brozović, Dalibor. 1 997. Narječja hrvatskog jezika. Hrvatski leksikon, sv. 2: 1 55-1 57. Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb.

Filipović, Rudolf; Antica Menac. 200 1 . Akcentuacija anglizama u hrvatskom jeziku. Drugi hrvatski slavistički kongres - Zbornik radova, 1 : 38 1-383. Zagreb.

1 44

145

Finka, Božidar. 1 965. (a) Utvrđivanje kvantitativnih odnosa u hrvatskosrpskom jeziku. Jezik, XIIi4: 86-89, 1 1 1-1 1 7. Zagreb. Finka, Božidar. 1 965. (b) O usklađivanju jezične norme s jezičnom prirodom. Jezik, XIIi5 : 129-137. Zagreb. Finka, Božidar. 1 967. O tvorbi nesvršenih glagola s umecima -ava-, -iva-o Jezik, XIV/5: 1 4 1-144. Zagreb.

Granić, Jagoda. 1 994. Standard u jeziku i standard u govoru. Govor, XIl2: 83-87. Zagreb. Grasselli-Vukušić, Marija. 1 989. Posebnosti korpusa u akcentologiji. Jezik, 3 7/2: 53-56. Zagreb. Grčević, Mario. 1 998. Zablude o istočnohercegovačkim govorima kao dijalekatnoj osno­ vici hrvatskoga književnoga jezika. Jezik, 46/2: 4 1-56. Zagreb.

Finka, Božidar. 1968. Prilog akcenatskoj tipologiji u imenica. Jezik, XV/5: 143-150. Zagreb.

Grčević, Mario. 1 999. Zablude o istočnohercegovačkim govorima kao dijalekatnoj osno­ vici hrvatskoga književnoga jezika (Svršetak). Jezik, 46/3 : 8 1-94. Zagreb.

Finka, Božidar. 1 969. Naglasna tipologija i njena primjena u standardnim rječnicima. Jezik, XVII/2: 33-36. Zagreb.

Grečl, Domagoj . 1 978. O naglasku vlastitih imena iz klasičnih jezika. Jezik, 25/3 : 85-9 l . Zagreb.

Finka, Božidar. 1 980. Odnos naglaska i značenja u riječi govornik i govornica. Jezik, 28/1 : 1 6-18. Zagreb.

Grečl, Domagoj . 1 98 1 . Naglasna klasifikacija imenica hrvatskoga književnog jezika. Je­ zik, 28/4: 1 08- 1 1 5 . Zagreb.

Finka, Božidar. 1 984. Jezik naš svagdašnji. Jezik, 3 1/5 : 145-1 50. Zagreb.

Gvozdanović, Jadranka. 1 980. Tone and Accent in Standard Serbo-Croatian. Verlag der Osterreichische Akademie der Wissenschaften, Wien.

Finka, Božidar. 1 986. Naglasak riječi duhala. Jezik, 33/4: 1 2 1-122. Zagreb. Frančić, Anđela; Lana Hudeček; Milica Mihaljević. 2005. Normativnost i višefunkcio­ nalnost u hrvatskome standardnomjeziku, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb. Garde, Paul. 1 993 . Naglasak, Školska knjiga, Zagreb. Glovacki-Bernardi, Zrinjka; August Kovačec; Milan Mihaljević; Dieter W. Halwachs; Karl Sornig; Christine Penzinger; Richard Schradt. 200 l . Uvod u lingvistiku. Škol­ ska knjiga, Zagreb. Gopić, Josip. 1 907. Prilog poznavanju akcenatske teorije Mažuranićeve u obzoru na ko­ mentatorska domišljanja. Naklada »Literarnoga kluba akademičke mladosti Starče­ vićanske«, Zagreb. Gopić, Josip. 1 908. (a) Novi prilog poznavanju akcenatske teorije Mažuranićeve. Na­ stavni vjesnik, knj . XVI, 683-69 l . Zagreb. Gopić, Josip. 1 908. (b) Novi prilog poznavanju akcenatske teorije Mažuranićeve (svršetak). Nastavni vjesnik, knj . XVI, 748-756. Zagreb. Gopić, Josip. 1 909. Akcenat pri vezivanju priklonica s naklonicama. Nastavni vjesnik, XVII, 338-343. Zagreb. Gopić, Josip. 1909. Akcenat u dativu i lokativu singulara. Nastavni vjesnik, XVII, 507-5 10. Zagreb.

Ham, Sanda. 1 995. Osijeka ili Osijeka. Jezik, 42/4: 1 03-1 06. Zagreb. Ham, Sanda. 2006. Povijest hrvatskih gramatika. Nakladni zavod Globus, Zagreb. Hamm, Josip. 1 967. Kratka gramatika hrvatskosrpskog književnog jezika za strance. Školska knjiga, Zagreb. Hamm, Josip. 1 969. Gramatika hrvatskosrpskogajezika za strance. Školska knjiga, Zagreb. Hraste, Mate. 1957. O kanovačkom akcentu u Hrvatskoj . Filologija, l : 49-57 . Zagreb. Hraste, Mate. 1 962. (a) Prof. dr. Stjepan Ivšić. Jezik, IXl4: 97-1 0 l . Zagreb. Hraste, Mate. 1 962. (b) Uz članak Vladimira Babića 'Akcenat nekih prezimena . . . ' . Jezik, XII : 1 3-16. Zagreb. Hraste, Mate. 1964. O potrebi prenošenja akcenta na prijedlog. Jezik, XIl5 : 141-143. Zagreb. Hrvatski enciklopedijski rječnik. 2002. (ur. Lj . Jojić i R. Matasović), Novi Liber, Zagreb. Hrvatski jezik u xx: stoljeću. 2006. Zbornik radova, Matica hrvatska, Zagreb.

Hudson, R. A. 1 996. Sociolinguistics. Cambridge University Press. Ivić, Pavle. 1 956. i 1985. /fujaJleKmOJl02uja cpnCKoxpeamCK02je3uKa. Yeoo y utmOKaeCKO HapelJje. Matica srpska, Novi Sad.

Gopić, Josip. 1 909. Osobiti pojavi uzmačni u imenica. Nastavni vjesnik, XVII, 675-676. Zagreb.

Ivić, Pavle. 1 965. Glavne linije razvoja prozodijskog sistema u srpskohrvatskom jeziku. (Izvod iz skice rada Fonološki razvoj srpsko-hrvatskog jezika), Studia z filologii polskiej i slowia11skiej, 9: 129- 1 44.

Gopić, Josip. 1 9 1 0 . Akcenat u nominativu i akuzativu singulara. Nastavni vjesnik, XVIII, 1 1 5-1 19. Zagreb.

Ivić, Pavle; Ilse Lehiste. 1 960. O ,ll,eI