Kuća na kamenu: pokoncilski problemi Crkve - članci i rasprave [PDF]

Zitiervorschau

t

KUCA NA KAMENU

DT CEDOMIL

>Timoteiu,

Euvaj

EEKADA

Poklad

NA

KUCA

!Kontestatori< otvorenije otkaiuju posluh rimskirn direktivama i ignoylij:k frl'aJu, svaki dan radikalnije, sve dosadadnje crkvene norme i zakone. Primjenjuju sistem pasivne resistentije, pa, sve de5ie, t onal pravoga nasilja, formalne pobune. I u teologiji i u pastvi

idu oni dalje, uporno, svojim putem, bez osvrianja na intervencije i sa najvi5ih crkvenih mjesta. Njihova se Stampa sve vise emancipira od dijih bilo nadelnih direktiva i traLi za sebe puni suverenitet i autonomiju. U ime prava oDuha Svetogaprogresistidke" -menl. Minimalizirale su se sve te ncgativne nasin- r'ratima. I pojave i u katolidkom inozemstnl, a kod nas je i svaka- aluzija ira" prodiranje krivih ideja i menovim.. metodama i koketiralo sa Dproqresizmomnauka od Boga" (It' 7, 17.). Ako nijesu, niie ni istina, 5to govore. Niie to onda ,zdrava nauka" (1. Tim 1, 10.; 2. Tim 4. 3.; Tit. 1,9.;2, 1.),ni "Kristova nauka. (2. h, 9.), ni ,nauka Duhan (1 Kor 2, 13.), ni ,nauka Boga, na5ega Spasitelja" (Tit. 2, l(t.). Valja nam se od n i e d u v a t i ( M a t 1 6 , 1 2 . ) .N e i e m o n i D r i n l : r t i n i s l u s a t i o n i h , k o i i ic ude (2. Iv. 10.);nema u njima Boga Q. Ir,. 9.); to je laZna ,doviedfa mudrost. (1. Kor' 2, 13.): to su )zapovijecli ljuclske" (Mat 15' 9.). Ne smiiemo se clati ozavesti (tim) razliditim i tuclim naukaman (Hebr 13, 9.). Moramo ih dodekir,ati s apsolutnim nepovjerenjem i rezervom. eitajmo Evan,lelje, i propovijedajmo Evanrteljel

l5

Neovisno od svih novih pastoralnih metoda vodimo svoprije svega, na izvore sakrarnentalie vjernike, ne milosti! Uvijek iemo tada uspjeti.Nikada ne iemo pogrijeiiti. Rado i revno ispovijedajmo! Potidimo svoje viernike, svakom prlikom, i na redovitu ispovijed i na Sto de5iu i poboZniju s'r'cLupridest! Sakramentalno je krSdanstvo jedino Zivo krSianstvo. I jed.ino nadnaravno i nrilosno kricanstr.ro. nikada Nc da.j nio sc odiriti Gospina od 5tovanjal Ono ie najjednostavniji i rrajsigurniji praktidni k^ritcrii crkvenosti i katolidkc ortodoksnosti. Ono je poboZnost svetaca. Ono je lluina i obitci jska pobo;inost Crkve. Isusa nema bez Gospe. Ni Crkve nema bez Gospc-.Ona je C:'k','cu i "l\4ajka tisuiljetna krSiana". Strima tradicionalnim kr5ie "Pomoinica ianskim Mariianskim poboZnostirla it-trjmol Molimo krunicu, ponizno i dietiniski! Pjevajmo, skupa sa svojim vjernicima, Gospi u njezinu svibnju! Slavir-no je hr,alama iz niezinih litanija! Propagirajmo njezina hododaiia i pro5teni5ta! Odmah ie naSe kr5ianstvo postati vitalno i toplo. Odnrah ie nam biti sa sto posto crkveno i katoliiko.

Petru. A pen r a i s t i n c i n e p o g r j e S i r , o s t i :p o d i j e l j e n a j e s a m o , i r j . i i ! a n : i s g o v r . r i ' i .P l ' c l : , 1 P : r p r : . p r e l < o P a r r l a V I . G o v o r i v r i o i jasno i odludno. Cn autenliino iirtcrpretira koncil; nitko drugi. On najbolje zna, nil lialiav ra_egiornamento(Crkva misli. On to, \\.ull(()lr pi'ilikom, i l:alc. Nijc to nikakvo posavretnenjenje ideja; lo .jc sarno posa\irLllenjenie metoda. Ali u sluZbi uvijeii jedne i r n i j c k i s r e - e i ' a n c t e o s l i ics t i n e . I s l c n a u k e . I s t o g a r n o r a l a . I s t i h ziyotnih rradcla i iclcala-.Uz ono stojrlo, 5to papa udi, pa smo :ili'r'ri r.:rsvoj svceciriiki put. >Tu es Petlus..., €t portae inferi 1 { ) l r p r . r c \a l e b u n t a d r . e r s u se a m ! ( ( l i { a t 1 6 , 1 8 . ) . Reir-'ta clanas, sotorla, crkr,u BoZiu. I mnogi u njoj kole: bajtr. Koli:baiu ili civoume i strepe. pctar ie ih pocliii i-utvrditi (i-ul. 21, 31. 32.),ulkoncentrirati na tcmcljne rnoralne i cluhcvne vrijednosti, bez prccllaganja znanstvcnih ili tehnidkiie rje5enja za ostrrarenje odgovorncrg odinstva: u skladu sa kt'icanskorn vjerom, a na bazi medicinskih i znanslvcnih konzultacija". Svi su komentatori protumadili tu rezoluciju kao plediranjc za npilulu" i za slobodnu uporabu svih drugih, modcrnih, antikoncepcijskih srcclstava. Brakom bi se i ,ljubavljuo, bez il'akvih ogranidenjzr, smjeii dakle sluZiti i kr5ianski bradni drugovi, kad iin to god izgleda opravdano: pa i direktno, pozitivno, sprjedavaju(i za(e(e; ne samo periodidkom uzdrZljivoSiu, kako jc to dosada, jedino, dopu5tala crkvena teorija i praksa. "Ljubavn bi u braku tako bila ,odvezanaOsservatore RomanoEvidenlno je", da se tai zakljudak kongresa mora razumjeti >u smisltt, tako jasno izredenu na II. vatikanskom koncilu rijedirna: >Djeca Crkve ne smiju se sluZiti pri reguliranju poroda netodama, koje osucluje Uditeljstvo Crkve". A to, tradicionalno, udenje, Crkve nal:adano od nekih kongresnih delegata u debati, priznaje sarno uzdrZljivost, stalnu ili periodidnt), za jedinu moralnu metodu kontrole: raevolucijom., - a zapravo revolucijom, - rnorala, koja prkosi Bo' gu i emancipira ie od njegova zakona i njegove objave'

39

A plitko fraziranje o >moralu< ukusa i slobode niie na dast kr5ianskim ustima, iz kojih izlazi. BaS kao ni fraze o >samoispovijedanju< ili o autonomiji bradnog morala i ,planiranjao. Sve su to krive teze. Sve je to, nekriianslboulevardska., ulidna, - u stvari trgovadka, Stampa. Stamparski ,rbusinesso. Ona donosi sve, Sto odgovara ili laska instinktima mase i ito ie doprinijeti, da se list viSe kupuje, a zapravo da se na njemu Sto vi5e zaradi, pa makar to predstavljalo i dekadencu, i kulturni nazaclak. Najvi5e prostora posveiuje takva Stampa senzacijama, sportu, druStvenim skandalima i pikanterijama, kriminalnoi kronici, seksusu i pornografiji. Razumije se, kad je govor o katolidkoj Stampi, ovaj drugi tip ne dolazi u obzir, i nitko ga medtu katolicima ne kopiia, --i ako, dakako, - na zapadu, - vei ima i magazina i labavnih i ilustrovanih dasopisa, koji bi htjeli da kotiraju kao katolidki i- radunaju i sa katolidkom publikom, a popuSta;u, osobito u ilustracijama, ukusu, koji odito uije ni zdiav ni religiozno korektan. Vi5e katolidka Stampa podlijeie onom prvom Iipu informativnosti: tipu, koji je u modernom svijetu odavna definrtivno legalizovan, pa nekako i sankcioniran kio, praktidno, rrajbolji. Osobito ..:9 to opaia u posljednje vrijeme, lza lI. vatikanskog sabora, tije se direktive o slobodi savjesti i o dijalogu s ljudl r-na, kojf drukdije misle, praktidno i od mnogifr titoti-ta rumade i previSe Siroko: u smislu, koji je vrlo 6lizu subjektivizmu i relativizmu u gledanju na prout"m. Zivota. I one iilozofske, r one mo'alne, i one religiozne. O istini bi imali suditi pojedinci: >po. svojoj savjestinadelni". Mi vjerujemo u Evandelje i u inspiraciju i karizmu Crkve. Nema tu mjesta pozajmicama iz sistema, koji nijesu kr5ianski, pa makar Uiti znam kako popularni i osavremeni". Nema tu miesta ni skepsi. "" Nema ttr mjesta ni novostima i priiedlozima, koie ie crk'eni a'ktoritet vei. otklonio ili se je od niih ogradio. Nema tu mjesta ni ndija_ logiziranju< s Papom i s njegovim iziavama i dokumentima. Nema. tu mjesta ni zalaganju za koil'kakve ',rnorskeo, originalne, -savjete ideje. pojedjn_aca,koii su se osietili poz.r,anima,da dijele i.daju prijekore Crkvi, pa preuzetno kritiziraiu niezine tracli. cionalne institucije i svetinje. Sve se to, dakako, moLe. razbc- osobito valja na toi razboritosti insistirati u listovima, Iitg., ko-ii su namiienieni Sirokoj yjernidkoi publici: i odvi5e je neoz bilino gorroriti, da se danas'moZe i mora sve svakome reii; gdie je onda ostalo udenie Gospoclinoyo o izbjegavanju sablazni -(Rinr (Mat 17, 26.), edje Apostolo' pri'cip o cluhovnli ,clleci" 2, 2!.; 14, t3-i5.; l. Kor s, ri.-r:.; H e b r . 5 , 1 2 . ) ,_ s v e s e r o moZe -notirati, pa i komentirati, ali uviiek sa iasnim prirr,,rkom neodobravanja i otklona. Samo disto boiie ,)ino -o.u-o lijevati u duSe liudima kroz katolidku Stampu te r:rsti. No u "informativnoj< katoliEkoj Stampi, _ bio kakar, bi>Common-sense(. Sve pozilivne tekovine dovjedanstva. Duhovnost i dostojanstvo dovjeka. Ne ie se nikada nekriiidki prepu5tati ni struji vremena, ni cliktatu mode, ni dijalcktici evolucije. Nad svim stvarima u sviielu i 2ivotu sledat ie neSto stalno, nepromjenljvo, nePog1jg5j1s. boZauski zakon i istinu Ertandelja. Imat ie kompas. I, rr.icror.atie u - Krista. U tom je glavna razlika izmealu katolidke Stampc i one profane. Katolidka Stampa, ni l'reformatorima*, -koji nam tako govore ili koji tako Zive, pravi kr5iani? Hoie li, to Sto nam predlaZu, uistinu usreiiti ljude? Je li to spojivo sa naukom Isusovom i sa duhom Evandelja? Nije! Tko zastupa takve ideje, taj je slomio sa Evandeljem. 'Iaj mora Evandelje proglasiti bajkom, a Isusa dov.iekom, koji se je mogao prevariti, 'kao i svi mi. I prevario se je. U njegovo je doba to ne5to vrijedilo. Danas ga je znanost pokopala. I vrijeme. I ljudska pamet. Njcgovu nauku moramo danas preurediti i dotjerati, revidirati, posavremeniti, aZurirati. U svijetu ncma nikakys lzjedne istine: s\/e se mijenja, razviia, evolira. Tko tako misli i govori, taj vi5e ne vjeruje u Kristovo boZanstvo, a ne vjeruje, ozbiljno, ni u Boga, ni u boZansku objavu, ni u boZanski zakon. On je dovjeka i 6ovjedanstvo udinio bogom. Bogom, koji sve moZe i sve smije: nad kojim nema

5l

ni drugoga zakona ni druge volje. Nebo ic staroKonfederaciju demokratskih radnikau optuZiv5i je, da ie u maju i junu suvi5e Surovala s anarhistidkim i ultralijevim grupama( (L. Davido, >Francuska posle izbora(, "Politikao, 5 VII. 1968.). A uloga protagoniste i pionira u tom obnovnom procesu pripala je, po shvaianju tih katolidkih grupa, posve naravno, omladini, kao najzdravijem, najvitalnijem i najdinamiinijenr dijelu druStva. Studentskoj omladini prije svega, kao najinteligentnijoj. Ona je i ispunila svoju ulogu: bez puno skanjivanja, bez straha pred rizikom, bez trulih kompromisa. Parola je bila: oMi ne Zelimo biti razboriti< ("Nous refuson d'6tre sases"). REAGIRANJE JAVNOSTI S druge strane odgovorni su faktori javnoga Zivota, ali i drugi ljudi od auktoriteta, vi5e manje svagdje, pokazali znatno vi5e nepovjerenja prema tim studentskim akcijarna. Prepali su se revolucije, bezvlada (anarhije), gradanskog rata, pravnog i ekonomskog kaosa, krvi. Nijesu bili spremni da ,en bloc< usvoje zahtjeve studenata i njihovih, radnidkih, saveznika. otklonili su 58

u nadelu metode nametanja i diktiranja. TraZili su "legaltrost" poStivanje zakona, razgovore, pregovore, kompromis, obaziranje ira vi5e interese, primat za op6e dobro. Suprotstavili su se na' -silju, gdje je trebalo, i silom, i policijskim aparaton. A i publika i Stampa veiinom su se stavili na njihovu stranu. U Francuskoi, koja je, na neki nadin, u svibnju i lipnju, bila poligon za ral veliki, historijski, eksperimenat, general je De Gaulle kao pred siednik republike parirao studentima i njihovim saveznicima iz radnidkih redova i ljevidarskih stranaka izborirna: danas jo! uviiek najlojalnijom metodom omjeranja snaga. Pa ie na njima i pobijedio, s velikom veiinom, clok su stranke, lroje su simpa' tizirale sa studentima i njihovom revolucijom i podupiralc gen* ralni Strajk, izgubile izbornu bitku, i to najvi5e one, koje su bile najdalie oti5le u identif rkovanju sa studentskim zahtievi' r.na.Mase su pokazale, da neie rer-oltrcije ni nasilja i da su samo za legalne metode borbe i dru5tvenog razvitka. Javnost sc ic trglavnom opredijelila za reforme, ali samo za reforme, koje ic sc provoditi na promi5ljen, opreza71, trijezan nadin. U Francuskoj je vei, i od strane relirna, badena parola i usvojen prosram ndemokratizacije" i >participacije" u svim domenama narodnog i drZavnog Zivota: na dnevni su red stavljenc temeljite kulturne i socijalne reforme. STA TREBA NAKON SVEGA TOGA RECI? KRIZA OMLADINE Nama se dini, da je, ako treba ocijeniti ove dogadaje, posve na mjestu Couve de Murville-ova rijed o duhovnoj krizi ornladine. Kolikogod stoji, da je visoko5kolski studi.i i sistem obrazovanja i Skolovanja buduiih nara5taja, i u Francuskoj i drugdje, zastario i da ga treba ozbiljno reorganizftati i prilagoditi novim potrebama i prilikama, sto smo puta vei sluSali, kako su univerze drLava u drZavi, sto puta su se pronosile tuZbe na profesorske >dinastije< i na profesorsku autokraciju, sto puta je isticano, da su nastavni programi nepraktidni i daleko od stvar' nih potreba dru5tva; kolikogod je i odvi5e jasno, da opie podizanje naobrazbe i moralno-politidke svijesti Sirokih narodnih masa trali, da im se prizna i bitno veii, nego dosada, udio u odludivanju o stvarima opiih interesa i opiega dobra, toliko je teSko ne vidjeti, da se je, u ovom sludaju, zahtjevina za jednostrano5iu, reformom pristupilo s jednim ekstremizmom, nekriti6no5du, koja ne sluii na 6ast njihovim mladim nosiocima

59

i propovjednicima. Mnogo5to5ta je u njima naprosto - neiealno. I neinteligentno. I naivno. Nikada ne ie drustvo prerati r'lasti nad sobom u ruke ljudi bez iskustva. Nikada ne ce ni dopustiti, da profesori i tlaci, odgojitelji i gojenci, dobiju u odgojnim institucijama jednak utjccaj i ista prava. To je otvorena-demzr. gogija: destruktivna i psiholc'Ski apsurct;'ra.Bcz ai-rktoritcia cli.:;s l v o n c m o Z e p o s t o j a t i : a u t a r l r i j a i r - io d g o j u i s t o j c s t < . i1 a n a r h i j a . Kontinuitet i tradicija prirodna su brana protiv improvizaci.ie i eksperimentiranja, kojemu ie mladost uviiek biti sklbna. Disii plina ie, dok je dovjek dovjek, biti ntriclan za'ur. neobuzdanoi slobodi fantazije i nagona, tipidnoj za ml.de -eodine. Neozbiijno je, kad koja bilo skupina, mlada-ili stara, trJee da iednosrvno d i k t u j e d i t a v u d r u 5 t v r - r i k a d n r u h o i c c i ; r r . : i Liri r n i , i r , , a i r . , r . r r , , . u stvari je to atentat na principe clemokracije, siobocle, racirnalnosti: gdje je tu ostao dijalog i lojalna konfiontacija i utakmic^ stanovi5ta i ideja? A sa sociolo5kog stanoviita otvoreni jer >npaternalistidke i auktoiitetarne koncepcijeo, pr6iiu se okreie revolucija, i deklarirala, da se ,,ni - Crkva ne moZe "iil, oteti toj kriticiMi danasodbacujenzo(contestonsdans tous les domainisn), na6in, giji-," ttas ntisli i odluiuje" ("la fagon dont on pense et cldcicie zo por-rrnouss' est subsiitude b lour propre conscience.), mjesto da ih odgaja, da sami donose sudove i preu>Da se je oporba (>la conteszimlju vlastite odgovornosti(. tation< ) mogla slobodno i stalno razvijati u Crkvi, Crkva bi se bila razvijala progresivno, u skladrr sa evolucijom Zivota, druStva, svijeta, rijed u jednu dovjeka, i ne bi bilo doilo do te nagle u nesrei totalne oporbe, koja izvjesne ljude dudi i lomi kada pretjeranoj revolucija, formi pa i katkada brutalnoj, denoi, njihova silovitost odgovara silovitosti pritiska ("de la violencc cle I' oppression"), na koji reagira*. - ,Inf. Cath. Intern.mrtvoga Boga". Manjkalo je samo, da netko vikne: ,'Ecrasez l' infAme!" - ofnf. Cath. Intern'", str. 23. Na Duhove, 2. lipnia, prodrla je u crkvu Saint-Severin, u Latinskom kvartu, prije mise u 10 sati, skupina "katolidkih i protestantskih studenata, siemeniitaraca i svedenika", ctijelila po njoj svoj letak i zahtijevala, da se mjesto mise u 10 sati poicde- javna diskusija o tezama, koje su oni u njemu postavili. Zupljini su prosvjedovali, Zupski kler je posredovao, pa se je, izi natezanjJ od 20 minuta, misa mogla odrZati, uz savjet vjernicima, da pred crkvom stupe u dijalog sa manifestantima; taj A u letku je pisalo doslovce: "Mi cttclan i jo5 dvaput kasnije. -tuienie izntedu lculta i potitike, izrnedtt ktanjamo skandalozno Iituigijskog sanjarenia (ditai: molitve) i rettolucionarne akciie, iupnika i pastora" ("Nous izm&u vjernika-aiece i niihoiih >>otacakatolidke ljevice". No, Papa ne popu5ta: ni onda ni danas. Ne obazire se na kritike; ne respektira >anketi( ni >rezoluciji", riskira sve; on u scbi osluSkuje samo glas Duha Svetoga i blani, uvijck istu, svetinju iivota i braka, uvijek istu nauku i moralnu praksu Crkve. S jednom prosvijetljenom vjerom u vi5u rnudrost i proviclnost BoZju; s jednim dudesnim osjeiajern odgovornosti prema svojoj uditeljskoj i svjedodkoj misiji u sluZbi Evandelja. Prizor je, kojemu smo danas svjedoci, upravo velidanstvcn za oti, koje vjeruju. Iza ove Papine geste osjeda se instinktivno prisutnost i akcija Duha Svetoga; osjeia se karizma primata. Papa ie opet ponesen neposrednim duhovskim nadahnudem, 1,:'rKad bih bio po volji ljudima, ne bih bio sluga Kristov!< (Gal 1, 10.). --:Uvi jeksun-alrorote-vltprogresisti< govorili, da je Hamlet, koji se ne moZe ni za Sto odluditi. Pokazao im je, da on to nije: da je spreman, u obranu istine, prkositi i svemu svijetu. Da zna, gdje treba, govoriti, isto onako, kako je znao i Sutjeti, i razmi5ljati. Pokazao im je, da nije Hamlet, nego da je Bolji dovjek, uhomo missus a Deou (Iv 1, 6.). Da je mui Providnosti. I jest. Nadahnuto je i genijalno parirao krizi, Sto u na$e dane potresa Crkvom BoZjom. Krizi, koja se je u svoj svojoj teZini i fatalnosti pokazala ba5 u reakciji na ovu Papinu odluku. Reakciji, koja ne znadi ni$ta manje nego revoluciju u Crkvi. Rekciji otvorene pobune i na6elnog otklona hijerarhijskog i papinskog auktoriteta. Reakciji grubo naturalistidkoj, racionalistidkoj, modernistidkoj: oboZarrateljici ljudske pameti i ljudskih kombinacija. Mi je dr-ugi, mnogi, te stra3ne krize, nijesmo pravo ni opaZali. Uljuljavali smo se u iluzije, da se kreiemo naprijed: da je to samo zakoniti i zdravi proces rasta. Papa jest. I sve ju je, u etapama, korak po korak, slamao. Uvijek na najkritidnijim i najdelikatnijim todkama. U pitanju Euharistije, u pitanju kristologije, soteriologije, mariologije, u pitanju celibata, i evo, na kraju, u pitanju seksualno-bradnoga morala. Ovom zadnjom odlukom stavio je pod sve to todku. ViSe ne moZemo natrag. MoZemo samo ili poslu5ati ili - otpasti. Papina je odluka u enciklici jo5 puno "Humanae vitae. znadajnija i dalekoseinija po onome, Sto govori indirektno, nego po onome, Sto kaZe direktno. Njom je pokoncilski modernizam, Sto se tide Crkve, smrtno dotuden i definitivno likvidiI3n. Sve su njegove teze formalno ili virtualno, zanijekane. Nema u Crkvi ni odglasavanja, kako bi on htio. "demokracije" Papa je svoju odluku donio protiv Sigurno ne protiv "veiinei. 70

veiine poboZnih i praktidnih krSiana, ni protiv veiine onih dobrih i revnih u kleru, ali protiv veiine onih, koji su znali u Crkvi vikati i tom svojom grlatom vikom hipnotizirali nesvijesne, naivne i povr5ne: protiv mentaliteta masa, protiv rnenta. liteta polukr5iana. Od njih je Papa zatraLio kapitulaciju: lojalnu i punu pokornost Evandelju i kontinuiranoj, vjednoj, nauci Crkve. Ne priznaje on ni )novoga kr'Sianskog morala< ni evolucije dogmi: njemu su Evandelje i vjera apostold i Crkve isti i juder i danas (Hebr 13, 8.). Ne da on mijenjati ni konstitucije Crkve. Nije njemu koncil ni Episkopat nad Papom; ne priznaje on >autonomnih< crkava. Nema ni holandskog, ni ameridkog, ni francuskog, ni njemadkog, ni kanadskog, ni brazilskog katolicizma: ima samo jedna, sveta, katolidka i apostolska Crkva, s Petrom i s Papom na delu. A kroz Papina usta ona govori, a ne kroz katolidke kongrese, sveienidke skup5tine, novinske redakcije, pa ni teoloSke monografije. Ne predaje Papa kormila Crkve nikome drugome u ruke: on i u ovoj enciklici svijesncr nastupa kao njezina auktoritativna glava i nosilac univerzalnog Petrova primata i nepogrjeSivosti. Ne rje5avaju se u. katolidkoj Crkvi problemi kompromisom ni koncesijama bilo komu od ljudi: oni se rje5avaju samo vjerno5iu Evan(Ielju. eihvu i nerazvodnjenu Evantlelju. Papa je i ovdje apodiktidno otklonio >humanistidko", osocijalno" i antropocentridno kr5ianstvo, krSianstvo, koje polazi od svijeta i od dovjeka i orijentira se na njegovim zahtjevima i Leljama, a opredijelio se, dosljedno i na ditavoj liniji, za kriianstvo odozgor: za teocentridno kr5ianstvo, kojemu je i izlazna i ulazna to6ka Bog, du5a i vjednost. Za kr5ianstvo, koje otkupljuje i spasava: sublimacijom, . spiritualizacijom, divinizacijom dovjeka i Livota; posveienjem, milo5iu i pokorom. Otklonio je i lajicizaciju u svetistu. Otklonio je i svaku nediscipliniranu slobodu: i u Zivotu i u idejama. Ne ie vi5e nitko moii u Crkvi ni govoriti ni raditi, Sto hoie. Sve u Crkvi ostaje pod boZanskim zakonom i pod boZanskim sankcijama. KaZu, dakako, - i jo5 ie dugo kazivati, - kako je ono, Sto je Papa, ovom svojom enciklikom, zatraLio od Crkve i od dovjedanstva, nerealno. Zaletio se je Papa, kait. Morat 6e ga Crkva, danas sutra, dementirati. Buduinost 6e pokazati, je li to bilo nerealno. Ona ie Papi, mi smo u to uvjereni, dati pravo. Generacije iza nas vidjet 6e, da je Pavao VI. bio ne samo kr5ianin, nego i humanista: dovjek, koji je daleko gledao. Pri-

7l

znat ee mu moZda, i da je dovjedanstvo spasio od katastrofe. Nije bez znadenja, da je njegova rijed u obranu ljudskoga iivota pala ba5 u dane, kad su na drugoj strani inaugurirali umiranje: kad je vei i u Rusiji natalitet spao na 1.1, a u Americi na 1.7, sa otvorenim izgledom na skori podetak neminovnoga populacionog nazatka i izumiranja; kad bijela rasa, po nezadrZivoj logici moralnog autonomizma i bezvlatla, kojemu se je predala, vlazi u stadij laganog, ali sigurnog sarnoubojstva. A njezinim ie putem poii i druge rase, - ve(. polaze, -_ dim se moralno emancipiraju i po6nu same sebi krojiti moral i prisvajati vlast nad Zivotom. Mjesto hiperpopulacije, kojom nas danas toliko pla5e, odito da dobiju moralno pokriie za svoju praksu neogranidenog seksualnog iZivljavanja i anarhidne ljubavne hipertrofije, - brzo iemo dobiti depopulaciju. Bog jedini spasava. I du5e i Zivote. Pokazat ie se to i u ovom sludaju. I Bog uvijek spasava samo po Kristu i po Crkvi. A Krist opet govori samo preko Pape; preka Petra. I ovaj je put preko njega progovorio. >Petrus per Leonem, - danas: per Paulum, - locutus est!< >Prst je BoZji tu!< (Izl 8, 19.). Mi se, sa svim pravim katolicima, pa i sa svim ljudima dobre volje, tome samo iskreno veselimo i to iivo i zahvalno pozdravljamo. Zivio Papa! Zivio Pavao VL!

JE LI II. VATIKANSKI SABOR. ZATAJIO? (Apostolskofraziranje ili apostolski ract?)

Boijan, g. 1969.,br. 2., str. "SluZba 137.-141. Mnogo se puta duje, i mealu klerorn i metlu katolidkim lajikatom, - a osobito na zapadu i medu ljudima od ,Starnpe, kako je II.. vatikanski sabor, sa svojom namjeravanorn reforrrrom Crkve, promaSio, zafajio. Nije nam dao ono, 51o nam je obeiavao: ono, Sto je savremeni katolicizam od njega o.dekivacr i traZio. Previ5e je ostao kod staroga: premalo je bio smion i radikalan u promjenama. A i u koliko ih je inaugurirao, neke reforim€, - ostso je s njima na pola puta. Sporo se provode. Kodi ih konzervativni U praksi ih onemoguiuju "kurijan. krugovi u episkopatu i kleru: svojom pasivnom rezistencijour. U stvari se je u Crkvi iza Sabora malo Sta promijenilo. Konkretni su rezultati mr5avi. I dalje zaostajemo za vremenom, za opCim mentalitetom i potredana5njega svijeta, za prilikama bama. Treba nErm, Sto prije, jo3 jedan opii crkveni Sabor, koji ie zahvatiti dublje i stvari u Crkvi temeljito i do kraia izmijeniti: vrijednosti u njoj. Moramo i mi, "revalorizirati< sve uCrkva u revolukao i svijet oko nas, postati revolucionarni. ciji". Crkva naglih i neprestanih promjena. Nijesmo toga mi5ljenja. Ovo sa revolucijom u Crkvi objektivno je' prava blasfernija. Nije poslanje Crkve, da mijenja istinu Evandelja, nego da je duva: - u svim mijenama i nasu. prot svim mijenama u svijetu. Inade smo u principu napustili nadnaravni i objavni karakter kr5ianstva, a Krista degradirali do dovjeka, koji je i sam bio samo nesvijesni produkt evolucije i jedna od karika u njezinu beskonadnom lancu. Njegov aukto' ritativni nastup u Evandlelju i njegove pretenzije na boZanstvo i na nepogrjeSivost, i suverenltet na duhormo kraljevanje

72

'73

>u sve dane, do svr5etka svijeta" (I4at 28, 20.), stvarno bt ispadale naivne i smije5ne. A njegova Crkva ne bi bila od Boga poslana uditeljica svijetu, nego viSe njegova udenica ili, u najboljem sludaju, suudenica i suradnica. Njezinu hijerarhijsktt konstituciiu trebalo bi definitivno i u principu napustiti: valjalparlamentarizirarno< i pretvorimo je u sveie"nidku i narodnu republiku Pa novosti i reforme po sjemeni$tima! Pa novosti i reforme po redovima i samostanima! 'Toliko je toga uradeno za samo tri, detiri godine, Sto su pro5le od koncila. A da i ne govorimo o perspektivama, koje nam se na taj nadin otvaraju. Nije samo nepravedno; i neinteligentno je to ne vidjeti, to ignorirati, to minimalizirati' Tko hode i tko je dobre volje, moZe danas u Crkvi i puno i slobodno raditi. Razumije se: triiezno i realno. Crkva mu to ne brani; ne brane mu to ni biskupi. eitali smo, neki dan, u sara-

jevskom interview-u Sibenskog biskupa Arneriia (nGlas koncila >debatekontesveienia, a sve vi5e Supljeg "ideologiziranja(, stiranjaduhovne vjeZbe". Za sveienstvo, po samostanima, mn5kim i Zenskim, meelu omladinom i katolidkim lajicima: intelektualcima u prvom redu. Duhovne vjeZbe odgojit ie nam svece i podignut ie nam apostole. Sveienidke i lajidke. Saduvat ie naS katolicizam od izrodivanja i propadanja. A na5i redovi; - ne samo isusovci, nego svi, koji se tim bave: a zaito se ne bi svi bavili; - dobit ie tako u ruke najbol je srdstvo i koncilskog posavremenjenja i svoje apo-. stolske aktivizacije, pa i specifikacije. I kad nam ni5ta drugo, specifidno, ne bi davali, imati lrr 1e6 'raison.. Od svih djelokru'

83

ga taj im je moZda najljep5i. f'u nam mogu najvi$e dati. Bit ie nam inspiratori i >proroci,., s6 i kvas. Samo, dakako, nije to posao za svakoga. Duhovne vjeZbc treba da nam drte, i da nas kroz njih vode Kristu, oni, koli su sami do srZi Krstovi. Najbolji sveienici i najbolji redovnici. Oni elitni. Puni BoZjega duha i apostolske revnosti, joi viSe nego pameti i erudicije. Mi opet kaZemo: nadnaravni je elemenat presudan u svakom BoZjem poslu; u svakoj kr5ianskoj, crkvenoj, koncilskoj, obnovi. Renesansa ,duhovnih vjeZbin. Cekamo je kao ki5u s nel':a. Predat iemo se tome Boijem daZdu. Svatko po mjeri milosti, koja mu je dana (Et 4,7.). A sada da direktno apostrofiramo sveienidku braiu iz pa' stve! Nije po na5emu mi5ljenju ideal, da se kod nas za svje' tovne sveienike vei dugo dr-Ze sarno trodnevne duhovne vieZbc. I one su petodnevne ukinuli: ne rentiraju se; malo sveienika na njih dode. Steta je to. Trodnevne su citthovne vjeZbe dobr.l godi5nja rekolekcija i prilika za temeljitu, opiu, ispovijed, ali pravi duhovni preporod, podetak novoga Livota, ne mogu one biti. Prekratke su. A mnogi ih sveienici na srroiu ruku joS vi5e pokrate. Stignu istom prvi dan, otputuju vei treii. To nijcstt ni trodnevne; to su jednodnevne duhovne vjeZbe. Samo, >rut aliquid factum esse videaturo. Ne omoguiuju koncentracije, tre claju milosti BoZjoj prilike za silovit prodor u duSu. Za5to narn se ne bi dala prilika i za petodnevne, i za osmodnevne, sveicnidke duhovne vjeZbe? Barem u domovima duhovnih vjeibi? i3arem u Opatiji? Za one, koji hoie. Pa neka nas bude malo! Ne smeta niSta. Svaka duhovna ambicija vrijedna ie Lrtava. Uvijek se je govorilo, da je bolje i jedarnput u tri godine napraviti vclike, osmodnevne, duhovne vjeZbe, nego svake godine trodnevne. I jest! Sveti Ignacije nije na podetku ni davao duhovnih vjeibi nego jednom u Zivotu: za otte, koii hoie da se posvete. AIi rh ie zato davao ditavih trideset dana. Imala je to biti razvodnica svega Zivota. Susret, boravak, s Bogom na Horebu (lzl ?.4, 12.-18.). Pa, ako Bog i koga od nas na to pozove, sretno mu bilo! Cestitat iemo mu. Neka ih sAm pravi! Gledao sam ja jednoga takova mladoga sveienika, iz Koru5ke, pred pedeset godina, u innsbru5kom uCanisianumu-u. Vidjelo mu se na licu, kako se savija i mudi pod naletima milosti. Ali izdrLao je. Nije oti5ao u isusovce, kako su oko njega proricali. Ali bio je pravi BoZji 84

dovjek i sveienik. PoboZan i revan, ali i blag, ljubezan, ushrLan, ponizan. Kasnije je postao biskup, i nadbiskup. I bio, u kritidnim predratnim i ratnim godinama, jedan od prvih ljudi austrijskog Episkopata. Biskup s najveiim moralnim auktoriIctom. Dr. Andreas Rohracher. Mi, vjerojatno, ne iemo praviti duhovnih vjeZbi od 30 dana. I ne iemo biti Rohracheri. Ali ne ie ni od nas nikome Skoditi jedna ozbiljna konfrontacija s Bogom u Manresi. Barem pet, Sest dana. Barem u nekoliko godina jedamput!

85

OTPADI I OTPADNICI >Vjesnikotpadnicima". Po analogiji kanonskog prava, koje je otpale redovnike doZivotnih zavjeLa i formalno tituliralo liao >apostate< (kan. 644.-645.; kan. 2385.). Njihovo je ime danas >legijaoZenili", e513nu i dalje u aktivnoj sveienid.koj sluZbi, - uz uvjet dakako, da m se pozakoni obrak". I takvih, koji bi voljeli, da ih se pusti natrag u svijet: da dobiiu redukciju >ad statum laicalemn, ali i dopu5tenje, da odmah mogu sklopiti valjanu Zenidbu, odnosno konvalidirati svoje >vezeuredilipc svojoj savjesti", pa se i geriraju i Zive kao pravi bezvjerci i bezboSci. U tom smislu, s te strane, problem je sveienika-apostata i danas vrlo vrui. I, aktualan: na svoj na6in. Toliko ih ima, i ljudi od imena u Crkvi, - pa pojavu tih uvijek novih sveienidkih apostazija uzimlju za povod, da tral.e dokidanie obligatnop; sveienidkog celibata, i u zapadnoj Crkvi, i njegovo pretvaranje u fakultativni. A dok se to ne uzakoni, oni takve nesretne sveienike-apostate praktidno oslobadaju od svake moralne odgovornosti i smatraju ih samo >nevinim Zrtvama< )protunaravnepobudnomo svedenidltom pismu, - svatko i od sveienika, i od biskupa, zakonito ofeniti, )same ako hoie. Crkva to dopu5taTheology Refresher Tours.), "kako fi spravljali svedenidke probleme sa ljudima, koji su kljuine gure u evropskoj Crkvi", a napose ,probleme Crkve, koia se naglo mijenja (>aspects of the rapidly changing Church"), sa teolozima, kakvi su Metz, Rahner, Schillebeeckx, Kueng, Van Caster< (,The National Register", 22. VI. 1969.). Mjesto da im kaZu, Sto misli i udi Papa, oni te jadne mlade sveienike vuku po problematidnim teolo5kim i modernistidkm ple"prorodi5timau

9r

Aama po Parizu, Bruxelles-u, Nijmegen-u, Amsterdamu, Tiibingenu. A svakako ne stojimo ni sa onim nadbiskupom-kardinalom, koji je, na simpoziju 'evropskih biskupa< u Churu, u Svicarskoj, ditao, kao kakvu apostolsku poslanicu, poruku modernistidkog arhipatrijarhe Kueng-a. .A Papine poruke nije, tini se, nitko ni traZio ni ditao. Ne bi bila u korist anticelibatarskih teza. >Obstupescite, coeli, super hoc, et, portae eius, desolamini vehementer, dicit Dominus!" (Jer 2, 12.).

,HORIZONTALNO KRSCANSTVO( rVjesnik", g. 1969.,br. ll., str. 195-19?.

Zapravo je znak teoloike rnalorrmnosti i novinarskog krSianstva, kad se ponegdje, i u katolidkclj Stampi, postavlja alternativa: vertikalno ili horizontalno kr5ianstvo. Moramo se toboZe opredijeliti, hoiemo Ii, u na5oj v.ieri, vi5e misliti na nebo ili na zemlju; na Boga ili na ljude. Hoiemo li se vi5e brinuti za sr,oie oclnose prema Bogu, za svoje spasenje, za svoje opravdanje i posveienje, za svoj molitveni i duhovni iivot, ili za svoj odnos prema ljudskoi braii: da im budemo dobri; da irn pomaZemo; da se borimo za njihovo blagostanje, socijalno i religiozno. Je li preda ljubav k Bogu ili je predi >apostolat(. A razumije se, oni, koii su izmislili tu dilemu i te termine. - odito i u Zelii, da budu origin:rlni i da poberu aplauze, plediraju za horizontalno krSianstvo. Za novo, vi5e ljuCsko i humano, kr5ianstvo; ne za ono >staro(, kakvo je dosada bilo: vertikalno. Kr5ianstvo, kojc je samo o Bogu govoriio, - o Bogu i o du5i, - a o dovjeku Sutilo, ignoriralo ga, zanemarivalo njegove, ovozemaljske, probleme. Stavljalo, kako se ono kaie, naglasak prije svega na molitvu, askezu i samozataju, a ljubv, Sirinu i toleranciju potiskivalo u strann. Sve odekivalo od Boga i od Providnosti, s neba, malo od racla i od akcije, sa zemlje. Na5li su neki od njih za to i formulu: Boga moZemo i moramo liubiti samo u dovjeku, u bliZnjemu, u dovjedanst\ru. U onor.r.rc,Sto stoji uporedo s nama, na horizontalnoi liniii i razini; u onome, Sto se vidi. Vertikala ie - apstrakcija. Zapravo je ta njihova formula krivovjer,ie i bogohula. Ali svakako ie, barem, filozofsko-teoloiki apsurd. I jedna koncepci.ia, koja nikako nije u stilu Evantlel.ia. Ni Svetog Pisma uopce, i ako se na Sveto Pismo ti novatori svaki dan kunu. U teoriji, to se zna. Da su ga srcem prihvatili, ne bi mogli tako govoriti.

92

93

Evandelje je, jo5 od podetka, I bez njihovih smetenih fraza, - puno bolje od njih povezalo te dvije kategorije u njihovim ustima: vertikalu i horizontalu. Povezalo ih je onom Kristovom )prvom zapovijedio: ,Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim.,.l To je najveia i prva zapovijed. A druga je njoj jednaka: Ljubi bliinjega svoga kao sama sebe!., (Mat 22,37.-39.; Mark 12,30.31.; l.uk I0,27.). Nije krSianstvo nikada zaboravljalo na dovjeka, Ijubeii Boga. Sto je tko vi5e ljubio Boga, to je vi5e bio i dovjek; to je vi5e ljubio i ljude: bio im milosrdan, ali prema sl'akome od njih, i pravedan. Iz kr5danskih saiiiostana, u kojima su se ljudi i Zene posveiivali Bogu, noVadili su se, sve od reda, veliki kr5ianski karitativni radali i socijalni reformatori nici, heroji kr5ianske ljubavi, dru3tva. Humanizam bez ljubavi prema Bogu i bez osjeiaja odgovornosti pred njim, ostajao je i onda, bai kao i danas, ponajvi5e saino na rijedima i programima, bio nedosljedan, zapliiao' se u .kontradikcije. Puno govorio o drugima, a stvarno gledao u.sebe i na sebe puno viSe nego na svoju okolinu. KrSianstvo se je, eto, i u toi stvari opredijelilo za sintezw: za, jedino ispravnu, srednju hniju. Ono je uvijek i vertikalno i horizontalno: i Boije i ljttclsko. Samo, dakako, - to valja uvijek iznova nagla5avati protiv dana$njih katolidkih "horizontalacs(, - najprije BoZje, a onda istom ljudsko' u Bogu ljudsko' . Nikada te dvije kategorije ne ie biti krSianstvu ni j ednakg.vrijedne, a kamo li, da bi 6ovjek, - u demu bilo; i u obidnom Zivotu, .- izbio pred Bg,ea. Bog je uvijek neizmjerno i neprispodobivo veii od dovjeka. Od dovjeka pojedinca, ali i ori ditava dovjedanstva: od svih ljudi skupa. On je jedini apsolutan; en. nuZno postoji i sam u sebi nosi razlog svome bivovanju, - bit i postojanje u njemu su jedno; - on je po svojoi naravi punina istine, i dobrote, i ljepote, pa prema tome i nu7dan i punopravan predmet .ieinje i ljubavi; on nikorne drugome ni3ta ne duguje; ni o komu drugome ne ovisi; nitko mu clrugi nije potreban (Rim 1l, 34.-36.). Ni sviiet. Ni stvoreniat. Ni-dovjek. On svima daje, - po nutarnjem diktatu svoje vjedne dobrote i kornunikativnosti, -- a ni od koga ni5ta ne prima. ne5to uzttrataiu, uzvraiaju Ako mu, razirmna stvorenja, rRu samo ono, Sto je njegovo i Sto je on njima, prvi dao (1. Kor 4,7.\. On je po naravi svojoj gospodar; svi su stali njegove 94

sluge: nikada mu n9 mpgu biti drugovi; nikada ne mogu stati s njim u isti red. Razlika je uvijek neizmjerna. Sve je to neposredno evidentno vec iz sama pojma i definicijc boZanstva: kao biia sama od sebe "i rurn. po"sebi: >ens a seo. ,Ego sum, qui sum, -. Ja sam, koji jesamis (Izl 3, 14.), rekao je Bog za sebe,. jedamptt za vazda- A ako se je Bog, po objavi i po otkupljenju, pribliZio ljudima i snizio do nji[, postao im Otac i, u Kristu, brat, je i dalje svijestan svbga boZanskoga poloZaja i svoga, jedinog i jedinitvenog, aostojanstva: on i dalje traZi od te svoje, nove, djece, sifiovsko istina, ali i duboko Stovanje; on se ne odride svoga prvoga, i posve iznimnoga, mjesta u svijetu i u Zivotu. On ga odludno afirmira. >Ja sam- Gospod,. . . i slave svoje ne iu dati clrugome!. (Iz 42, 8.). Krist je to i praktidno pokazivao, - i de'monstrirao, - u Evanelelju, svakom prilikom. On je, kao 6ovjek, uvijek na koljenima pred svojim nebeskim Ocem; on vjedno na njega misli i o njemu govori, on se sav njemu predaje, u svemu ga sluSa, Ll svemu se na njemu orijentira (Iv 4, 34.; 28, 29.). A kao Sin BoZji on traLi i za sebe svu boZansku iast (Mat lO, 16. 17.; Iv 17, 3.) i sebe distingvira i distancira od svih drugih ljudi (Mat 11,27.;22, 43.-45; Iv 3, 18. 35. 36.; 5,21. 22. 25.:6,40.; 9, 35.). I od onih najviSe pomilovanih (Luk 2, 49; Iv 13, 13.; 20, 17.). Crkva je to samo od njega preuzela. Od prvoga dana to je njezina vjera. Boga ona priie svega traZi; njemu sve zemaljsko posveiuje; za njegovim boZanskim darovima uzdi5e. Nema ni liturgijske ni izvanliturgijske molitve, u kojoj ona Boga ne spominje i u kojoj ona nebesko ne stavlja pred zemaljsko, kao svoi jedini konadni cilj. Uvijek joj je na ustima: "Svernoguii, viedni BoZeu, uvijek ono: ),Po Gospodinu na5emu Isusu Kristu, Sinu tvoiemu, koji s tobom Zivi i kraljuje...". S apostolima (1. Tirn l, 17.;6, 15. 16; Jud 25.) i ona njemu jedinonre daje puni i svu hvalu i dast: oTi si ie.dini svet, ti si iedini G o s p o d i n ,t i s i j e d i n i SveviSnji..... I ako tko vei hoie, da u krSianstvu ludi tu boiansku verti' kalu od ljudske horizontale, onda mora, htio, ne htio, - dokle j'.-' eod kriianin, priznati, da ie ta vertikala primarni i obiekt i cilj vjere, a horizonlala da je samo relativna: samo kortsekvencija, samo izvod, samo rernanacijao te vertikale. Mora se s njom uskladiti; mora se njoj podrediti. Mora se povudi ua dlugo mjesto.

9s

=.-

A ne ie, razumije se, tim niSta izgubiti: samo ie dobiti. ie se u plan Onoga, koji ljude najvi5e ljubi i najdo_ l|tgpil sljednije spasava. Br.iga za iovjeka postat ie zatbn vjere. po toj ie brizi, po iovjeku .ie, .pasti sjena boZanstva. Raii Boga ie svi oni, koji u Boga vjeruju, ljubiti i dovjeka, i sve ie diniri za njegov napredak: i duhovni, ali i onaj svjetovni, materijalni. Temeljni su to aksiomi krsianstva. Krsianstva nema bez te 'ertikalne dimenzije: bez te, primarne, upravljenosti na Boga u svemu. Sto iz toga slijedi za religioznu praksu? Slijedi, da nitko iz krSianskog iitota ne 'roie potisnuti ono,, Sto dovjeka ne_posredno veZe s Bogorn: molitve, djhovnoga i sakramentalnoga iivota, askeze, "pasivnihn kreposii, tehnie ia osobnim posveienjem (Mat 5,16. a8; Z, 21.), svagdanje brige oko vjednoga spasenja sama sebe. Gdje bi se to lzgubilo, iigubilkontestatorao, orri'h, to3i ,., sami sebi i zakon'Se i zakon; "tajici< i po odijelu l^ot O,jS,. A Sto istom sebi -"ljevidari< .dopu3taju'rbtrntovni svcc.enicikat'exohen". f radio je, i mudio se, i propovijedao, i hodao vi5e nego svi mi. I nosio je u sebi duh BoZji (1. Kor 7, 40.). Sveienidka braio, molimo sc! >Orate, fratres!< Molimo se, pa se ne icmo lako posvjetovnjzrditi; pa sc nitko nc ie sablaZnjivati na naSemu vladanju; naie ie lice i naSa poiava biti, kao ono jednom Mojsijeva, ocluhovljena i preobraZena >ex consortio sermonis Dominiu (Izl 34, 29.; 2. Kor 3, 7.)! Molimo se, pa iemo po tim tihim razgovorima s Gospodinotn pravo shvatiti Isusovu, evanileosku, Zivotnu mudrost, "abscondita Scripturarum" (Im. Chr. I. 2A,27.), i propovijedati je s duhom, s uvjerenjem, )cum omni fiducia< (Dj. Ap. 4, 29.); nikada ne c'crno biti medlu onima, koji je krivotvore: "adulterantes verbum Deio (2. Kor 4, 2.)! Molimo se, pa nam odi Isusove iz SvetohraniSta ne ie dati, da se ikada zalijenimo u njegovoj sluZbi; gonil. ie i nas, kao i sv. Pavla, njegova liubav i na akciju, i na savjesnost, i na revnost: Christi urget nos!." (2. Kor 5, 14.)! "Charitas Molimo se, pa iemo od molitve ustaia-ti uvijek jadi i neustraSiviji pred svakim protivnikom Evandelja (Dj. Ap. 23, ll.; 1. Kor 15, 58.; 1. Petr 3, 14. 15.)! Molimo se, pa ie nas na5 Gospodin, u molitvi, nauditi, da budemo, kao i on, i ponizni" (Mat "blagi

101

ll, 29.)l Nikada se ne iemo naii meclu onima, koji diZu bunu u Crkvi i hoie da sa sebe stresu >slatki jaram i lako bremeo (Mat 11, 30.) svojih uzvi5enih sveienidkih duZnosti: svoga posveienog sveieni6kog djevidanstva! Malo je medu svrzimantijama onih poboZnih. A od molitelja u duhu nema nijednoga. Molimo se, pa ie na na5e ustrajne sveienidke molitvene juriSe Bog biti milostiv i BoZjemu puku: >obranit (e izabrane svoje, koji k njemu vape dan i noilo I ubrzo ie ih obraniti!. (Luk 18, 7. 8.). Molimo se, i odmah ce, po narna i po naiim molitvama, saii Duh BoZji i Kraljevstvo BoZje u svijet! Kriza Crkve kriza je nrolitve. Obnova Crkve, - i njezina koncilska obnova, sva je u obnovi molitvenog duha i molitvene revnosti u kleru, u redovima, u vjernicima. Ili nam pred Bogom, kact ili ierno se osuiiti sc valja rnoliti, Ioze otkinute sa boZanskoga trsa (Iv 15, 6.). Samo molitelji, - sveienici i vjernici, - mogu spasiti Crkvu i svijet. et dabitur vobis!" (Mat 7, 7.; Luk 11,9.; Mark lI, "Petite, fratres!. 24.). "Orate,

1uzknjigu;,o.,'^";:,:ull't:Til":T':"iju

s karcri'arom

SuenensomdogmatizmaCredoinstitucionalnen, ojurididkeo, Crkve treba ponovo uvesti u svijet prvotnu, oevandeosku.., okarizmatidku", Crkvu Sarenila i slobode: duhorrsko >Kraljevstvo BoZjen. Neka ljudi vjeruju, govore i pi5u, kako ih r,olja, -- na Sto ih navodi ili nagoni Duh Srreti, po njihovoj savjesti; -- samo neka priznaju Krista i jc'dni s drugima Zive u slozi i ljubavi. ONI UMJERENIJI. PLURALIZAM ORGANIZACIJE Oni umjereniji i samokritidniji meelu katoli6kim pluralistima ne idu tako daleko. Oni su viSe za pluralizam crkvene organizacije. Izmijeniti valja dosada5rrju, zastarjelu, "dotraialu", vanjsku strukturu Crkve. Sto vi5e inicijative i vlasti u Crkvi vabiskupima Ija prepustiti nacionalnim i lokalnim forumima, 4 lsdsi episkopatima u pojedinim zemljama i nacijama, cirati preSiroke kompetencije i predeste intervencije Rima, ,centraislavni intervicw< vodeiem pariikonr plogresistiikorn dvotjedniku: Catholiques . lnter"Informatiens nalignalesCatholic Tabletu< ( u originalnom prijevodu), a onda, u isto vrijeme (15. svibnia l9O.), na francuskom, talijanskom, engleskom, holandskom, Spanjolskom i portugalskom ieziku, u formi broiure ("The RegisterCatolic Voicen-u u Oklandu, >The RegisterSto su se ti-iekom godine namnoZile po razliditim zernljama u vezi 5 "Vie' rovanjemo Pavla VI., sa zakonont stteienitkog ce"ibata, s .enciklikom ,rHumanae vitaen, s liturgiiskim pokttsima ili teoloikinr istraiivaniento (>Dotrajalo i Zivo u Crkvi", str. 3.). A u Arnerici biv5i isusovac Eugene Bianchi nije uopce zado'i'oljan s onim, Sto Suenens traZi. On u svom dlanku u "Commonwealun od i6. V. 1969., pod naslovom ,Resistance in the Churchn (>Otpor u Crkvin), otklanja Suenensove sugestije za, zakonitu, akciju unutar Crkve, pa pledira za ollu nasilnu, uz ukljudenje "Straikova; ekonomsko g b,oi kot a, strat e giisk e desoyganiz.crciie ( " s trat egic tli s r rrp' fionCrkva treba da u prvom redu bude katolidkau. - >To zlali, da stta mora biti utemeliena na istovietnoj, bitnoi i ustrojstvenoi bastini iste Kristove nauke, ispouiiedane izvornom i autoritativnom predaiom iedine i prave Crkveu, i da >nije dobra svaka religioznost, nego samo ona, koja tu' madi BoZju misao preme dieniu apostolskog uiitelistua, koje ie ustanovio jedini uditelj Isus Krist" - oNismo mi izumitelji svoje Papa tu istide, ba5 kao i u vjere, mi smo njezini duvari", svojoj poruci afridkim narodima ("Africae terrarumo) od 29. X. 1967., da ,natin izraiavania iedine viere moie biti nmogostnrk, i prema tome izrtoran i uskladen s iezikom, stilom, sklonostima, duhom i kulturom onoge, kaii ispoviieda ovu iedittu vieru. U ovom je smislu mnogolikost zakorita, iak \eliena. Prilagodivanje kri1anskog iivota na politL dttioltriiltiitva, obrecld, potr iavanja, 6ak i na podrudju duhovnosti, ne sanlo da ie mogude, nego ga Crkva potiie. To pokaurie, na primier, liturgiiska obnova. IJ tom smislu vi moiete i morate imati afriiko kritanstvo"' 1969.)' ("Papa afridkim biskupima", 'Glas koncila", 10. VIII. NIJE PLURAI,ISTICKA" "VJERA Medutim ovo insistiranje Papino na zakonitom, "legitimnompluralizam.< Papa pritorn misli. za pluralizam, svega na dogrnatidko-moralni MisH- prije -primjei, pa i Holandiji, u mnogi oduSevljavaju kakav .", ,it teolozima*. lzlaze sa tezarna, koje otito drugdje, metlu-'nouim proirrrlorre onome, Sto je Crkva vjerovala u prija5njim- stoljeeima i Sto -ona i danas vjeruje i udi, - u prvom redu kroz usta papa, - pa neie da taj svoj stav retraktiraju ni na formalan zahtjev Ri-.. A opet sebe smatraju ortodoksnim katolic! ma, a svoj nacionalni katolicizam najboljim i_najevaniteoskijim: imaju ,svb3,rn verziju krlianstva., kaoito i Rim ima svoju' A tako i treba da bude, kaZu. Pluralizam, emulacija, natjecanje' upotpunjivanje, ispravljanje, sloboda. Kako u svjetskim znanbstirna"postoje SiJedanGospodin, jedna vjera, 4.5.). LEGITIMNI

PLURALIZAM ORGANIZACIJE. NJEGOVE GRANICE

A onda, ni svakoga organizacijskog i strukturalnog pluralizma Papa odito ne prihvaia. Nije on, sigurno, protiv orgauizacijskog pluralizma u nebitnome: u liturgijskim obidajima, u pastoralnim uzusima, u disciplinskim propisima, koji nijesu sankcionirani za (itavu Crkvu. Takav pluralizam, duli smo, on mladoj afridkoj Crkvi ne samo dopu$ta, nego i preporuduje: stavlja joj ga u duZnost. I s pravoml Crkvi je organizacijski pluralizam, - Papa to, samo drugim rijedima, i sam kale, * tradicija. Oduvijek su u njoj pojedini krajevi i dijeceze imale provincijalno, sr,oje partikularno, lokalno, regionalno, clijecezansko, zakonodalstr,o. I kanonsko pravo uvijek s tim raduna i to spominje. A pogotovu je Crkva u svakoj na'

t19

ciji i svakom kraju imala svoj kolorit. Ono ne5to, Sto se je u prepotpuno prirodno, spontano, konaturalno, nju bilo, todilo iz duha naroda, medu kojim je Zivjela. Uvijek je, u svakoj katolidkoj zemlji, pomalo drukcija rcligiozna psihologija: uvijek je u ponedemu drukdije i subjektivno doZivljavanje leligije; uvijek je drukdiji nadin vanjskog religioznog izralavanja i reakcije. Sve je, u izvjesnu smislu, specificirano i individualizirano: sve je impregnirano genijem dotidne nacije. A ne protivi se to nimalo jedinstvu vjere. Vjeru i Crkvu to samo jada' dopriStvarno su to uvijek i zajednidki kapitali kriianstva: nosi pojedinih naroda i skupina u opiu riznicu Crkve. Crkva se tim i objektivno koristi i bogali. Svi postaju dionici i udesnici onoga, Sto netlio od njih ima. Izmjenjuje se to i konrut-ricira. Nitko toga ne moie zanijekali. I'Jotorno je. f,113v je crkveni Zivot pun elemenata, za koje se, historijski, sigurno zna, da vuku korijen iz jedne lokalne Crkve ili kraja. JoS u starome kr5ianstvu Istok je primao ad Zapada i Zapad od Istoka; Sjever od Juga i Jug od Sjevera. Putovale su svetkovine, poboZnosti, Iiturgijski obidaji, pastoralnc prinove, organizacijslvijeia", teoloSke sliupine i 5kole. "kurijekler< i ,narod. odglasali on, ni ne dekajuii biskupskog sinoda, "nepovjerenje"; izdaje, 24. VI. o. g., Motu proprio >Sollicitudo omnium Ecclesiarumteolosku neishranjenost nase sredine"), a sve to prema intenciiama Drugoga iatikanskoga koncila, koji bi ,,trebao znaiiti prekretnicu"- i fatalnom procesu sve ve6eg ,guranja Crkve u stranu od pravih tokova ev_ ropskoga duha, na veliku nesredu - i kriiaistva i Evropen, i "golentog iaza izmed,u Crkve, koja ia postala ukru1ena, i siijeta, ko.ji je postajao i postaje danomice sve nagliji u svome gibatLjtt,,, pa napraviti "odlutan korak u totn procestt pomiriv-anja Crkve s modernont kulturom - i to korak i iednoni osebujnont sntislu: od tuvania i niegovania k istraiivaniu i otkrivanjh not'ilt, ptttovaima u sebi kao zajednici tolik stupanj _kulturne razvijenosti, da moZe u kulturne oblike vlastitoga naroda pretakati boZanske sadrZaje, da moZe na temelju boZanskih realnosti biti stvaraladki plodna za svoj narod., ali ntakoder pridonijeti neki svoj prilog rastu univerzalne Crkve, 12i

kao plod strraraladkog genija svoga narocla". Ne smiietno ni nti t , s t a l i r n e p L n t o p r a v r t i r r tt l a n o n c i e l t ; l : t t p n e c r ! ; T e n e : . a i e c l r t i c a , riedora.slint ttdont, pctsivnint pritrtaocern, polit'l;olonijorrt, sotc' liiotrt..." A dosada smo, kroz historiju, to bili. ViSe okolnostinrrt trcrlo svojom krivn iom. I cl:rnas snro. Sairto (l'rnas s1llo to svojor.rr krirznjom. Karakteristitna ie 7a rns ,,alQrtnantna nedosiotrrost< katoliikog intelektualnog stvarctla!lt'a. Manika ilQliI, oso' l;ilo, "ra?.n'tahanoststrtaraiadkos teoioil:ot rada M j e s t o r c l i s i o z n o s t i u z g a j a l i s n - r ol o j a l n o s t " . " K o d n a s tL Hrvatskoi" bilo ie >proroiko i neaado,;olinoo "kriiattslt'o, ,Pre;;!ie sttto ttili santo uvo:.liyo i ncntirno, slabo ?.o.stttpljnokatolidki Zapad", u )zapadno ki'iianstrro", i da od njega primamo i udimo. ba, 5to sprernnije i Sto integralnije, prihvatimo njegov, novi i 'koncilskiu, nadin t'e'!igioznogdoZivljavanja krSianstva, njegove teolo5ke i asketske itlc'ie i metode, njegov stil crkvenoga xlivota, njegove organi-

129

zacijske i pastoralne forme, i da se, na toj bazi, svi okupimo i uicdinimo, pa stvorimo novi, homogen, profil naSega moderirog katolicizma: solidan, jak, napredan, kulturan, cvropski. A predstavlja nam se to kao ideal. I ne samo kao iderl, nego i kao imperativ, postulat, vremena i prilika, pa dapade t lzahtjeva< i diktovanja, a pogotovu ne smije biti polemike, ironije, ultimatuma, sumnjidenja, vrijeitanja, javno.g obradunavanja, dijeljenja lekcija i ukora. Auktoritet je crkvene vlasti nadnaravan, on dolazi od Boga: ne smiju se na nj primjenjivati principi poIitidke demokracije, a najmanje one neposredne. Ni traga takvoj clemokraciji nema ni u apostolskim poslanicama, ni u postupcima hijerarha prve Crkve. Ni kad se radi o karizmatidarima iz redova vjernika. Odnos je poglavara i vjernika u Crkvi

odinsko-sinovski, a nije ni onaj parlamentarni, ni onai kortesko-demago5ki ili pudko-tribunski. Tko se za takve metode opre_ rijcljujc, ru5i uprijeko sam princip crkvenosti i religiozno_ob_ javne disciplinc. Uviiek nas i lalosti i izaziva svako iskazivanje simpatija u l:atolitkoj javnosti i itarnpi pretna oiito negativnim poiavama tt kleru ili po redovnitkim druibama, pct i katolitkim organizacijanta, kaoito su pobune, Straikovi, dentonstraciie, bojkoti, nasilia na syetom miestu, ignoriranje crkvenog prar)q ili liturgiiskih zokona, otkazivanje posluha bisfutpinn, samovoljno organizovanje, ,cttolttcionarni, ljevitarski, ek:;trerrti:.ant.Ako se vei takve stvari notiraiu u katolidkoj Starnpi, r.aija ih uviiek poZaliti i pokuditi, a nikada u njima gledati siniptome obnove i napretka i registrirati ih s neskrivenim zadovoljstrrom. A kacl dovjek joi doZivi, cla se i meilu aktivnim katolicima (i sveienicima) osnivaju forilalne >-qrupe za pritisak,., (>pressure-groupsjedan od najrciih teologa dana5niiceo (londonski >Thc Tablet", 26. Vil. 1969.), onda je to ne samo rasap crkvene disciplincr, nego i .diranie rr, inade toliko teoretski razvikanu, sloboclu iidnosti i savjesti, ira dapade i, r'irtualno, prihvaianje principa, da svrha ropravclava sredstvo: principa, koii svakako ni ie kr-Sianski. Uyiiek srrto bili i tn,iiek cerrrc biti protiv tendencija, koie se tta Zapudtt sye ieite osieiaju, cia :;e orgeutiTacija Crkve pot t t a k n e v i i e p r e n t a l o k a l n h r t i r t t t c i o r t a l t t i r nc r k v a n t a i n j i h o v o j iio vetoj aulonomiji od Rirnct, pzr tako uvecle religiozno-crkveni piuralizam, najprije u disciplini, a oncla i u teologiji i formama |aktidnog religioznog Zivota. U koliko se tu puca i na dogmaliiki i moralni pluralizam, bilo bi to formalno kidanje jedin!tva \.icre i Crkve, ali i u bialir-n fcrrrnar-naoslabilo bi, u nainran.ju ruku, lronroscnost Crklc i sr-nanjilo provicJrencijalniutjeca.j prin-rata na crkveni Zivot i, nralo pomalo, utiralo plrt stvaliinju samostalnih onacionalnih crkat'au, kao u pravoslavlju. Snaga jc katolidke Crkve sva tl pritrtatu i u njcgovu, lrajnolrr i ncposrcdnom, uticcaiu na njezin Zilot po ditavu sviietu. Sre ntgestije, da sc sretutitki i sanrostanski iivot desai..rriizira: Iaiicizacijorrt noinie, rnpuilanient speciliinilt asket.';kilt obpeia, r,rutanjem, ntakar i tljelontidnim, k svietovniaikonr tttr,tIesiotulizntu, tla i rte sponiniento !eoriia o laiitkortt svede' 14l

140

i'ti'tvu, bez st'. Reda, pobiiat temo mi na sve natine i svakont prilikom. Bio bi to nadelan lom sa krscanskom i evandeoskom iclejom staleike i sakramentalne posveienosti Bogu. Pobiiat 6emo i svaki pckttiai , da se o:bilino i odSovonto kr11ansko shvadanie seksusa, erotike, braka i odgoia tnladeZi za tistodu zamiieni onim danas modnim i da se prave aluziie na reviziiu principa bratne neraz,rie|ivosfi, kao toboZe crkveno-pravnog, a ne dogmatidkog, te cl:r se koedukaciia praktidno uvede i u katolidku pedago-eiju, organizacioni Zivot, apostolat. ViSe vieruiemo tisuCljetnim iskustvima Crltve nego teoretidarima psiho analize, pa ni kad su u mantijama ili redovnidkim uniformama' Bosca Mi smo za odgojne metode svctaca: za pt'aksu sr'. Ivana cic-rn '(rjedna istina Zivota, ako i na5ega Merza. A kr5ianstvo nije 1'15s polazi za znanstvenim i kulturnim modama. Borit iemo se uviiek i ptoti:,' potiskivania redottitog, Iestog, ranog, ispoviiedania iz pastoralrte prakse, pocl bilo kttk|om iztikom. Bio bi to, uvjereni smo, najkraii put ti kronidni nazadak religioznog i moralnog Zivota i fatalna prijetnja i zapreka istinskom kr5ianskom prcporodu. I sve vidliiviie nastoianie tL nekim katoliikint l;rugot'iiria na Zaparlu, da se 11 pierskoi potrci i tt religiozrtoi Iitcraturi i itampi ito manie govori o ,svethvt< i >:pobolninln stvarht'tt, tt ito iiSe o hrtntanitarnint, sociialnhn, ttolitiikirtt, otit je zttttk lcrize vjerskog i l:utolitkog i.ivota: sirttplorrt teligiiskog rtatttra' littta. O Bogu i o du(i ne smijemo nikada Sutjeti. To mot'a uvijek ostati i prva tema i prva briga ispravno shvaiene pastoralnc i apostolske akcije Crkve. Na to -se mora oslanjati, na torne sc mora orijentirati, od toga mora Zivjeti, sva druga kalolidka aktivnost: i ona socijalna i karitativna. Sveienidka po' gotovu. Katolidki vjerski dasopisi, koji o religiozr-ro-nr-oralnim tcmama Sute, nijesu uopie vjerski dasopisi, osim, r'aljda, po naslovu: to je profana literatura. Nctpokon, i kad se pokoncilska Crkva i pokoncilsko ktitartslr)o uzimlju, odnosno prikautjtt, kao neito posve novo tt kri' t'ttnslvtt i stavliaiu tt oprektt sa pretkortcilskirttslwatanieitt Crkte, nanla ie to i teoloika besmislictt i grtLbo pomanikanje pttiitaniu prema Crkvi i njezinim velikim liudirua spiiu priia|rtiih lcritanslcih stotje.6a. Niie Crkvi, kako kojiput govore ncozbiljni >progresistidki" i6ls6lezi, istom II. r,atikanski koncil otvorio odi i izveo je iz mraka na svijetlo, dao joj, ili povratio, njezino auten142

ticno oblidje i mjesto. Nije crkvar istom po II. r'atikanskorn l:oncilu postala "Crltr,a Boga iivoga. siup i tvrita istine. (1. Tim -1, 15.), ona je to bila i juder, i prekjuccr., i svih dvadeset .stolieca svoga postojanja. Nikada ona nijc mogla zabluditi. Ako :u u njoj griicSili i posrtali ljudi, nijc Dul-r Sveti. Ako ie ona rrapredkoncilstvo.>z&lrarln.laStvo", nkatolidko jcdinstt'tr" u na:xcmLl lubiquespasenje postizava tr sekr-rlarnom kontekstu Zivota u svijetu, a ne u "nesvjetskoj vjeri"; ,,dovjek je zadnji subjekt (svega); on je osobno i iedini odgovoran za ono, Sto dini ili ne dini"; dana5nja protucrkvenost (>chufchlessnes") >moze lako postati preliminarna faza za prodi5centr i obnovljenu Crkvu buduinosti" (>The National Register.", 16. XI. 1969.).A i na5i su mladi sa Rijeke nekako na istoj poziciji. I po njima: 'Crkva se ne smije brinuti za svoju vlastitu buduinost, nego za buduinost zemlje, ovoga svijeta, jer nada ovoga svijet - Isus Krist - jest nada za ovu zemlju, za ljudsku 1;ovijest, za ovaj svijet< (oSusret mladih na Rijecin; ',Glas koncilasinovi BoZji". Nije on ni Otkupitelj doviedanstva u skripturistidnom smislu. Ako mu vei i prizuaju neko >boZanstvo< i >spasiteljstvo(, ono je zapravo vrlo mutno i panteistidki obojeno, kao kod Chardina, komu je Krist zadnja todka, uOmegan, evolucije. Apsolutno je u modernizmu uopie prognano iz religije. Nema u njoj ndogmio, ni nepromjenliivih i vjeinih istina. Od pokoncilskog kr5ianstva traZe modernisti pojmovnu reviziju svih starih vjerovanja i dogmi: >rethinkingn i ,revaluating( svega tradicionalnog u krSianstvu, kako to kojil-.ut govore njihovi ideolozi u Americi. Na sva usta raspisali su se o )novom moralu*, - >the new moralityn, - i propovijedaiu ga u sav mah sa teoloSkih katedri. A Crkvu hoie da radikalno >Nema vi5e onih gore i onih dolje!(, porudemokratizuju, duju nam na5i ,mladi" sa Rijeke (>Susret mladih na Rijeci"' vi5e hijerarhije i "klerau ,Glas koncilan, 11. T. 1970.): kao posebnog, povla5tenog, staleZa; onaj, koji o svetnu odluduje, to je "BoZji narodo. oPastoralni koncilin, pod vodstvom teologa, sveienidkih i lajidkih, mjerodavni su sada i za vjersko udenje i za crkvenu disciplinu, ne viSe Papa i biskupi. U Holandiji su vei i faktidno uzeli vlast u ruke; drugdje se spremajtt da je uzmu. Nije vi3e boZanska vlast >svetoga redao, ,polaganja ruku., koja daje pravo na upravlr u Crkvi; to je sada legitiimacija i izbor puka. A ako Bog vodi du5e, to hije vi5e kroz neprevarljiva usta Crkve, - oTko vas slu5a, neme slu5alo (Luk i udite sve narode!< (Mat 28, 19.); - to je sadx 10, 16.); "Idite Duha Svetoga, kroz diktat, osobnekroz nutarnje "nadahnuieu savjesti, koji uvijek moZe anulirati sve obveze i sve zakone, koji dolaze od ljudi, pa i crkvenitr starje5ina, i koji, logiino, mora biti mnogolik i razlilan. On moZe proglasiti nevaljalim i brak, koji Crkva smatra valjanim, - ameridki teolog i noviuar Francis Murphy izrijekom pledira za to, da se i rastavljenim supruzima, koji Zive s drugim, dopuita pristup k sakramentima (,The National Register", i4. XII. 1959.); on moZe, u >dvrstoj dobroj vjerin udiniti moralnim i ono, Sto Crkva snlatra protunaravnim i nemoralnim; on moZe i sveienika odrijeSiti od svih obveza pred Crkvom: i od onih, Sto proizlaze iz zavjeta distoio i iz zakona celibata. Razumije se, da i ,ekumenizam< sa takvih nadelnih pretpostavki dobiva jedan smisao posve drukdiji od onoga, u kojemu smo ga do danas shvaiali mi katolici. Za njega ne treba irstom stvarati preduvjete: on je ved tu. Ne samo da za to ne l4l

tleba propagande i misionarenja, nego je svako misionarenje zloraba i uzurpacija. Jednostavno se treba pomiriti s pa i nekr5danske, idejom, da su sve krSianske, vjere jednako dobre i da su sve to zakoniti putevi, koji vode k Bogu. Treba stoga praktidno ignorirati sve razlike meclu niima i neposreclno uspostaviti punu interkomuniju. I u euharistijikim slavama; i za pridesnim stolom. Neka ih svatko od udesnika razumijeva i tumadi, kako hoie, i neka o Euharistiti vjeruje, Sto hoie. Glavno je, da se svi ljubimo. To je jedino, Sto Bog i Krist taLe. I u stvarima braka. Najidealniji brakovi i jesu oni rnjeSoviti, interkonfesionalni. To su pravi "ekumenski brakovi". Oni izdiltt ljudsko pravo na ljubav iznad diobe, koju su medu ljude unijele religije. Medukonfesionalna za kr5iansko je"komisija ciinstvo" u ameridkoj drZavi Massachusetts, u kojoj su zastupane i neke katolidke biskupije, medu svojih deset uputa o oekurnenskim brakovima" govori o tim brakovirna kao o >prorochom znarnenju triumfa ljubavi Gospodinove nad diobom crkar,:1n(,'a prophetic sing of the triumph of the love of the Lord over the division of the churchesekumenske komisijeo episkopalne (protestantske) dijeceze od Massachusetrs-a, koja je upozorila pastore, da smijemo (takvim >ekumenistid"ne kim parovima") spoditavati, 5to su u ljubavi, dok su stvarno crkve krive za grijeh diobe< ("The National Registern, 1. IL 19?0.). je, eto, u modernistidkim ustima postao, ve,3 "Ekumenizamo kako tko hoie, - u ovako subjektivistidkom shvaianju religije, ni onako nema logike; tu su moguie sve kontradikcije, - )nova leformacijaI vrata paklena ne ie je nadvladati! I tebi iu dati kljudeve Kraljevstva rrebeskog, i Stogod sveZe5na zemlji, bit ie svez.ano i na nebr:simaln (Mat 16, 18. 19.).

Nije, mi opet kaZemo, )ekumenizamo rodio pokoncilskog modernizma. Proces je obratan. Modernizam je stvorio svoj tip ',ekumenizma" i udinio od njega joS jedno orucle u borbi za 150

t51

NATRAG K DUHOVNOSTI! (Uz mjesec svibanjskihpoboZnosti)

>Vjesnik", g. 1970.,br. 5., str. 84.-86. I odviSe je evidentno, da teZi5te vjere u kr5ianstvu ne moZe biti u vanjskom Livotu, ni u organizacrjskim formama, - >strunego samo u ononl kturama., kako danas vole govoriti, unutarnjem: u doZivljavanju Boga po vjeri i ljubavi. Nadnaravno, boZansko, vjedno, specificum je kriianstva, kao, uostalom, svake pozitivne religije. Predanje Bogu, praizvoru bitka i nornrativu svakoga dobra, kult moralne savr5enosti kao jedinoga - opet, Futa do Boga, koji je svakome razumnome biiu mogui, konBoga, u stalnom prislanjanju na dakako, samo u intimnom taktiranju s njim, po poboZnosti i molitvi, po milosnom posvec.enju, - polazna je todka i bitni sadrZaj vjere. >A ovo 3e Zivot viedni, da upoznaju tebe, jedinoga istinitoga Boga, i, koga si ti poslao, Isusa Krista!" (Iv 17, 3.). "Udite se od menelo (Mat 11,29.\. uJa sam Put i Istina i Zivot!" ilv 14,6.). Od te pretpostavke, - odito evaneleoske, apostolske, crkvene, - mora polaziti i naS sveienidki individualni samoodgoj i naSe sveienidko djelovanje u duhovnoj pastvi: tim se principoin i ono mora voditi i nadahnjivati. Ne moZe biti nikakve, stvarne, r-rbnove religioznog i crkvenog Zivota u kr5ianstvu osim na torn temelju. To je glavno. Sve je ostalo samo ili nadgradnja i okvir ili konsekvencija. Apostolat, i po inicijativama i u realizaciji, Zivi prvotno od molitve i svetosti. Apostolat i sve njegove, vanj-..ke, forme. Odrezana od molitve i svetosti pastoralna organiz* cija ostala bi obidni mehanizam bez du5e: bez pokretne ideje. jbez svrhe, bez norme. Moramo toga, svi mi sveienici, biti dobro svijesni. Osobito clanas, kad mnogi hoie da teZi5te kr5ianstva prenesu na "akcijuo: na reformu okoline i dru5tva, mjesto na reformu du5a u itsogu. U koliko smo, moZda, na to zaboravili, pa se i mi izt52

gubili u >radustvaranju(, u vanjskom usavr5ivanju druSt_ va, moramo natrag: moramo mijenjati metode. Opet valja dopitati primat boianskome, nadnaravnome, moralnome, posvetnome. I vrijeme i paZnju valja opet usmjeriti najvi5e u tom pravcu. Na taj teren valja prenijeti, premjestiti, koncentrirati, glavne rrapore, glavna nastojanja. Ne smijemo dopustiti, rla nas u toi stvari desorijentiraju nikakve modne ideje, nikakvi lo5i prinijeri drugih. A ima danas, po katolidkom svijetu, puno toga, Sto nas desorijentira. U modi je "teologija osloboilenja(: mnogi hoie, da socijalnu akciju, pa i onu direktno politidku, pa i onu revolucionarnu, stave na prvo mjesto: pred otkupljenje du5a, pred posveienje, pred sluZbu Bogu. U modi je >demokratizacijao crkvenoga iivota. Za nju se agitira kao za prvu potrebu Crkve, kao za prvu duZnost: i sluZbenicima oltara i vjernicima-svjetovnjacima. U to se nemilice tro5e energije i talenti. U modi je "poslovnost(, rad rra svjetskim podrudjima: i nas sveienike hoie da 'ucivileo i da nas 'strudnjacimao, koji ie sami sebi zaudine "profesionalcimau i radivati kruh i podizati oko sebe svjetovno blagostanje i kulturu; donositi ljudima oslobodu". Koristiti im, ali viSe u onome, Sto se vidi, nego u onome, Sto se ne vidi i Sto je predmet kriianskog nadanja: nsperandarum substantia l'erum, argumentum non apparentium" (Hebr 11, 1.). Odlaze sveienici iz crkve ne samo u udenjake, pisce, profesore, nego i u inZinire, ekonome, rudare, :'ofere, socijalno-politidke korte5e. Njihovi se interesi veiu viSe uz zemaljsko i vremenito, nego uz nebesko i vjedno. Treba otvoreno reii, da to nije dobro: da ne odgovara ni koncepcijama ni namjerama Crkve. Treba na to sLlstavno reagirati. Stogod nas vi5e hoie da odvuku od sveti5ta i od onoga, Sto je vezano uz sveti5te, to se viSe moramo, i srcem i aktivno5iu, vraiati u sveti5te; k svojim specifidnim sveienidkim poslovima i duZnostima. K onome, na Sto smo od Boga i od Crkve pozvani i u demu nas nitko drugi ne moZe zamijeniti: ',in iis, quae sunt ad Deumo (Hebr 5, 1.). >Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas, da idete, i da rod rodite, i da rod va5 ostane!" (Iv 15, 16.). K propovijedi Evandelja, k dijeljenju sakramenata, k sluZbi Euharistije, k radu na duhovnom podizanju i posvecivanju du5a, k propagiranju molitvenog i asketskog Zivota medu vjernicima, k vraianju svijeta idealima kr5ianske pravde i Zupe svetaca( moraju postati naSe Zupe, odgojili5ta i rasadnici >svetaca( na5i samostni, naia sjemeni5ta, na5e duhovne kuie. Osobito one ienske. Bez kulta sa.rr3enosti i duhovnosti one bi nam se brzo izrodile i postale ognjiSta revolucije i sablazni u Crkvi, kao vei mnogogdje na zapadu. Moramo i kolektivno, i javno, slaviti i ljubiti Boga. Davati ntu sviedodanstvo. I pred svijetom. I u druitvenom iivotu. Najprije, sigurno, na Euharistijskim sastancima i u bogosluZnim funkcijama vjernidke opiine. Ali i od slobodne volje. I u I javnim religioznirn manifestacijama, fukultativnintformama. i izvanliturgijskim crkvenim poboZnostima, i procesijama, i hodotaSiinra. A glavna inicijatiua za to niora, razurniie se, dolaziti od nas sveienika. Dode li od vjernika, jo5 bolje. Radosno ierno je prihvatiti. Uvijek je to izraz. dokumenat, Live vjere; uvijek to u vjerski Zivot unosi elemente osobnosti i neposrednosti; uvijek to znati spontanu inspiraciju i veleduSnost: ne5to, Sto se je iz.diglo nad duZnost, nad sluZbenost, nad obligatornost, nad fornalnosti. Moramo njegovati i krS6ansku konvenciiu. Njom obiljeZujemo i mali, svagdanji, Zivot, svoj i svoje okoline, KriZem: rrtiskujemo mu pedat, signaturu, religiozne aktivnosti, svijesti, primijenjenosti. Sve liiepe kriAanske obitaje oko sebe mororno

155

cuvati. I reprezentativnost kritansku. Bit ie nam to najbolja obrana od lajicizacije i sekularizacije Zivota; od socijalnog bezvjerstva. Svaki onaj krii i Skropionica na zidu, svaka ona blagoslovljena svijeia u kuii, svaka ona maslinova grandica od zadnje Cvjetnice zadjenuta za Propelo, svaki onaj molitvenik na stelaZi ili na komodi, svaka ona krunica u rukama, svaka ona medaljica o vratu, svaka ona sveta slidica po naSim knjigama i stolovima. U naSoj, sveienidkoj, kuii, i u kuiama naSih vjer'Iim nika. Zivo se kriianstvo ne Ce toga nikada stidjeti. se ono legitimira i ponosi. Zivo kritanstyo. Kri1anstvo duie. Rriianstvo viere i liubavi. Molityeno kr!6anstyo. Samo ie o?7o autentitno. Samo ono ntoie postati instrumenat ntilosli, posrcdnilc otkupljenia. Satno kroza ni moie doii obnova. I kortcilska obnova. Samo ono moZe ponovo osvojiti svijet za Krista. Nikada se ono ne ce izroditi u racionalizam ni u naturalizam. Nikada ono ne ie podleii napasti, da se izmiri s duhom srrijeta i da zanijede KriZ. Ne ie ono radati apostazijama i kampanjama protiv celibata u sveienstvu, a ne ie nam prazniti ni sjemeni5ta i samostana, kako nam ih prazni ono modernistidko, gdje je god uzelo maha. Cini nam se, da bisrno, mi sveienici, morali danas svijestn prijeti u pastoralnu ofenzivu bai u ton't smislu i na to se prije st,ega koncentrirati. Da budemo poboZni, - djetinjski poboZni, -- pred Bogom. I da odgajamo oko sebe naraStaj poboZnih. Da ljubimo Krista, - duboko, iskrerzo, zanosno,- i da sve oko sebe potiiemo i uiimo, da ga ljube. Moralo bi na5e sveieniStvo i na5e kr5ianstvo opet postati ekstatidno sveieni5tvo i ekstatidno kriianstvo, kakvo je bilo krSianstvo prve Crkve. Zasanjano i zaljubljeno u Boga i u Krista. Bez straha i bez skepse. Pa i ako ga tkogod zbog toga proglasi trirrmfalistidkim. Podnimo opet adorirati i dovodimo svijet na adoracije, kao trnda, dok smo jo5 izdavali i ditali ljubavi Svetootaj"Iskrice stvenom Isusu., Sto nam ih je preveo na5 veliki ljubitelj Isusov, sveti biskup Lang! Napunimo opet na5e crkve pjesmobnavljati stare ukljutiti i "angaiirati" mlade i aktivne, & ne stvari", posve je na rnjesttr. Traii to sama logika iiyota. >Na niladinn svijet ostcLjeut dominantes in clerisu (1. Petr 5, 3.), nego >tamquam si nutrix foveat filios suos" (1. So1 2, 7.). I mi smo uvijek pisali protiv >klerikalizmane zna da li bi se ovai tas ved rioqlc go"-r:riti o stvaranju dijecezanskilt pastoralnih vijeda, a t;o?otot,o a -qtya.raniu interdiiecezanskih uijeta, ne zato Sto se r: bi iinalo od dega podeti, rrego z(tio ito se uopde nije proui$a itktiitto .stanje na terenu, pa bi svako uspostavlianje centralnih iiiel,t :.riciiilo po svoj prilici nelco nerealno stvaranje struktura t:tloit:o, od nekoliko ljudi za koje se ovaj das nipoSto ne mole r :rrti koliko bi oni bili danas reprezentativni, u novoj situaciji i u odnosu na nove generacije. Prije svega ostaloga treba pro. triiti i eyidentiro"ti sve pothyate i sve osobe koje su danas ak;ivne t koje znadu da se danas moZe ne5to udiniti, e po svoi

163

w'ilici manje vierovati onim osobama koje su suvi|e pesitrtistiil:e i negativistitke (moZda s pravom u svom lidnom sludaju), jer bi inade stvari mogle krenuti krirrim smjerom koji bi mogao biti sudbonosan za rras danas*. Mi ne bismo rekli, da je ovakovo rezoniranje Dr-a Sagi-ia c' situaciji kod nas ispravno, ni da odgovara dinjenicama.. A ne bismo rekli, ni da odgovala shva6anjima Crkve, kako su oue, auktoritativno, izratena u Dekretu II. vatikanskog Sabora o !ajidkom apostolatu. Bai princip organizaciiskog pluraliuna i univerzalnosti lajidkog apostolatq iskljuitrju ottako iednostrarte ociene rta raiun >,stari|lAp. Act.Christus Dominus", u tod"o ki 17., u kojoj govori o lajidkom apostolatu i izrijekoin istide, cla on mora biti pod vodstvom biskupa, >sub moderamirre I-ipiscopi", ne na iednom mjestu, nego uvijek iznova i mnogo ptfia, naglaiuie vlast i prerogative hijerarhije u laiitkotn aposiolatu. Crkvenih je pastira sttditi o >prcLvoj narayi i urednom vrienju" apostolskih darova (t. 3.) i brbuti se, da LL svetnu, pcl i na socijalnom polju, budu svi principi izlagani po shvaianjtt Crkve ("secundum mentem Ecclesiae., t. 6.). >Na pastirespada jasno izlagati principe o svrsi stvorenja i sluZenju svijetom(, a lajici treba da prema tome rade u sferi vremenitoga poretka i da se kod toga nadahnjuju i vode "svijetlom Evantlelja i mi5ljenjem Crkve< (t. 7.), ikakva tra"bez Zenja osobnih interesa lli ielje za gospodovanjem< (t. 8.). "Lajici treba da se nauie u Zupqmq raditi u intintnoi povezenosti su svoiim svedenicima" i da budu uviiek spremni ,pomoti st)akom apostolskom i misionarskom pothvqtLt svoie crknene obitelii,, (1. 10.). Obilne plodove doniiet 6e njihova revnost samo, ,roko ie zadojena duhom Kristovim i nadahnuta posluhom i ljubavlitt prema pastirima Crkve" ("si spiritu Christi imbuitur ac oboedientia et amore erga Ecclesiae pastores animaturVjesnik Eakovadke biskupije", g. 1966., br.9., str. 155.). KONKRETNI PRIJEDLOG Dr-a SAGI-ia. PROTIV FORSIRANJA PASTORALNIH VIJECA. PRIJE RAD, A ONDA STRUKTURE. COVJEK POVJERENJA U svijetlu tih, svakako i pozitivnih i auktoritativnih, dokutnenata, dokumenqta, koii, otito, pretpostavljaiu stalnu, sttslavnu, strtLkturalnu, povezdnost lajitlcog apostolata s hiierctrliiom i njegovu punu ovisnost o njoj, - treba ocijeniti i kortkretni priiedlog Dr-a Sagi-ja, kako ga je on fornuilirao u posljednjem dijelu svoga Pisma (str.4.-7.), a koii bi imao da posluZi naiim biskupima pri norntatirtnorn sredivaniu organizaciottog problema naiega lajitkog apostolata. Dosljedan svome stanovi5tu, da je >aposto)at laika rad a ne organizaciona strukturageneralnog prokuratara svetoga sinoda", iz vre:mena ruskih careva. l.:e treba nant ni "nacionalnih pastoralnih koncilao na holandski rniin, sa sveienidko-lajidkom veiinom. Ni novoga nizman. Ako cezaropapizam nije krican.ski, nije ni "prezbiterijamod.iti >clentopapizam".' oba su u jednakoj mjeri protuevandeoska i pro_ tucrkvena. A pogibao je s te strane vrlo bliz.tLi vrlo realna. Zntuno, i,:a.kose ie III. svjetski kongres lajiikog apostolatcL,jcti pred iri godine, g. 1967., pokuiao Papi nantetrnili za arbitra u odlttci o "pilulaman, odgovornom odinstvu, planiranju porodice. A zna;rto, i kakyint ie ialosnint i sablaZnjivirrt rezultatinta urociio ,naciottalni pastoralni koncil" u Holandiii.. otvorenom oporbom i neposluhom Papi. A znatno, kako i cl:nLgclieplaniraju takve ,,koncilekatolidkim" novinama (>The National Registern, 15. III. 1970.), kako je "Nacionalna asncijctcija lajika" u Siedittjertint Drlavatna poslala holandskint biskuphna list, tt kojemu

18i

,bod.ri holandski narod i hijerarhiiu, da Evrsto ustraiu tt svom sadainjem sporu sa Vatikanom ("to stand firm in their current disagreement with the VaticanApostolat laika ie rad, a ne nizaciona strukturalo Niie! Oi ie, sigurno, prvotno, po svoioi g asvrsi, rad, ati po formi ie on i organizaciona struktura: o r koliko tt i No, ie unular.Crkve' akcija aposiolska -ii nizlvana pod ,oa, i u ioliko ie struitura, on ie 1)a s u rukanta i ocl nadzarom Crkve i niezine hiierarhije' Svaki pokuiai' dg se ne ili prihvaca po tolii da arogita i seb'i nje emancipira ,pravo,komprorttitira ga i diohtu*" t direkt,lve iiierorhiie, p'ini"ii Attktoritet, posluh, fi"i-sciplina, sloga' pot'rebni srt \t iii|irir". Bo' Crkt,i isto toliko kao i apostotski rad' I jedno je i drugo volja ija i nzakon Kristov< (Gal 6, 2.). Eto, to ie naie miilienie o problemtr praktidne i.konkretne implementacijelajidkog'apostolata.i'pastoralnihvijeia"kod ,ui. Dobro ii vatida, da se-i ano iuie, priie negoito kompetertni rionesu odluku!

182

f't PRED OLTAROM NASEGA PRVOGA SVECA >Vjesnik.., g. 1970., br. 10., str. 17L.-t72.

Prvi iemo put, mi Hnrati, ove godine, u mjesecu studenom, proslaviti jednoga dovjeka na5e krvi, kao kanoniziranog s\,'eca na oltaru, na njegov godi5nji blagdan. A udinit iemo to s puno svete radosti i uzbudenja. I s puno ponosa. BaS kaosto smo ljetos, u Rimu, s puno radosti, uzbudenja i ponosa, proslavili i njegovu kanonizaciju: u crkvi sv. Petra. Uz masovno ude5ie biskupa, sveienika i yjernika iz svih naSih krajeva. Na cdifikaciju papinskom Rimu. Na iznenaclenje, ali i uz oduievf.ieni aplauz, na5e katolidke bra(e iz ditava svijeta, Sto su se onih dana bila na5la u vjednom gradu. Velik je to datum u povijesti i Zivotu naie domaie Crkve. Nema smisla, da njegovo znadenje i njegovu veliiinu razrjeduicmo ikakvim sitnim sumnjama. Ne treba nikoga, - a najrnanje Rim, * kriviti, Sto smo tako dugo dekali, da na nas pogledaju i da nam, svecem na5e krvi, priznaju duhovno ,punoljetstvo( u zboru katolidkih naroda. Nitko nam nije kriv, Sto nijesmo Crkvi nikada ni ponudili kandidata za oltar. Nije nam to clopu5tala vjedna, krvava, borba za naSu kr5iansku eksistenciiu. Nije nam to dopu5talo na5e vjedno, stoljetno, mutenistvo ,i eogi i za vjeru. Mi rrtro se brinuli, kako iemo stvarati svece, a ne, kako iemo ih reklamirati. Dosta nam je bilo, da nam ih Krist biljeZi u svoje, nebeske, svetadke albume. Svijesni smo bili, da ih imamo; da oni duhovno Zive medu nama; da se za nas mole. Pred Boijim je odima i onako posve sporedno, je li koji svetac kanoniziran ili nije. Glavna ie njihova kanonizacija i onako biti na sudnji dan. A tada ie biti i glavna smotra, i glavna klasifikacija, katolidkih naroda: po njihovoj vjernosti Bogu, po njihovoj kr5ian-

183

i veleduskoj punoljetnosti, po njihovu apostolskom vite5tvu inosti. tako Ne treba ni Zaliti, Sto je nai prvi kanonizirani svetac jeZivio; kojemu u )starkatolicizamao: romanskog (talijansko-Spanjolskog), francuskog, njemaikog, ameridkog. Znalo so, i 5ta nosc, Sta hoie, pojedini katolidki >pokretio: na pr., kod nas,,domago.jci. ili "kriZario. Sve su te skupine bile iznutra konrpaktne i solidarne. Danas je to r,'rijeme.odito proilo. Situacija je danas drukdija. Fizionomi.ie su se na svim tim starim skupinama izmijeSale i pobrkale. Homogenih skupina u Crkvi, u tom starom i88 l

r89

pod raznim pseudoteolo5kirn, pseudopastoralnim, pseudoaskettitulima, kao sinovi Helijevi, odbijati pr"rdoiturgiiskim .ki-, (1. 2, 17.)? Hoiemo li i dalje ostati Kralj 'u su.iifi.io Dominin i krrLa, ili iemo pusamozataje ideal uz evandeosko-apostolski nim iedrima i mi zaploviti tr vode ,civilizacije* -i 'standardau? Jesmo ii za tradicionalne strukture u Crkvi, obiljeZenc iztazito pr-eclvodnidkom ulogom papinskog primata, ili smo za 'cleceniiaiizacijuo Crkve, za sistern olokalnih crkavao? Nije nam, u ovom dlanku, namjera, cla teoretski analizi' tktl rano te sporne todke, ni da dokazujen'ro, tko ima pravo' a koiima ogrupe' krivo. Mnbgi ne ie ni priznati, da smo dvije je govor, iJpravno i objektivno definirali' Savr5eno svakako ni nijesmo. I na jednoj i na drugoj strani postoje Tl9te". nuance i varijante. Ima ifr i medu ,,pr6gresistirlao radikalnijih i manje raaikalnih. Mnogi ie radije poku5ati, da iznadu kompromisne formule i da se predstave kao pomiritelji i eklektici: .oni u svenru ovomu gledaju samo bezopasnu i bezazlenu nkrizu rastaPokret za papu i za Crkvu". Tek lanjske godine inaugurirala ga je u Rimu jedna internacionalna skupina sveienika i katolidkih svjetovnjaka, a vei podetkom ove godine, 1970., njegov je potpisalo "Manifest< preko 100.000osoba sa njemadkog jezidnog podrudja; medu niima i vi5e tisuia sveienika, i nekoliko stotina, teolo5kih i drugih, profesora. Papin kardinal-tajnik Villot poslao im je i forrnalan blagoslov Svetoga Oca. Ima takvih pokreta i u Americi, sjevernoj i juinoj. Ima ih i drugdje. Samo, naZalost, dosada se nijesu internacionalno por,ezali: nijesu pciuautitei rregligeable,,.Nemaju medr-r niima ni zruktoriteta ni upliva. Bolie ih ie suzbijati indirektno: pozitivnint, ortodoksnim, odgojem s;veienidkog i redovnidkog podmlatka po sjemeniStinta, ozbilin(rrn pastorizacijreformi Crkveo: u njezinoj adaptaciji vremenu, prilikama, logidnoj evoluciji ijudske rnisli i kulture. Daju drugim ,crkvama., daju katolidkomu svijetu, dobar. primjer. Nukaju ga, da i on za njima podc. Jedni su od glavnih pobornika ))nove teologije" i onovoga moralahiie_ rarhijskoj i statidnoj" (Izvjestaj o svrsetku holanclskog pastoralnog koncila, iz pera holandskoga biskupa Theodora zwaithuiis-a: "Dutch Council Stresses Unity, IntercommunionThe National Register", 26. lV. 1970.). Hrvatski sveienici, hrvatski katolici, ne dajmo, da n6m itko podvaljuje kamen pod kruh, zmiju pod ribu, Stipavca pod jaje (Luk ll, ll. 12; Mat 7,9. 10.)! DrZimo se, do kraia i ,.r sve*u, Evandelja i Petrove peiine! oTu vero permane in iis, quae didicisti, sunt tibi ...1" (2. Tim 3" 14.).

et quae credita

r99

_.v

RIJEC

IZDAVACA

Dragi ditatelju! Evo ti u ruke joS jedan - treii - svezak dlanaka Dra Cedomila Cekade! Prva su dva sveska nosila naslov: 'Crkva sveieniStvo - sveienicio. Ovaj, po atrktorovoj Zelji, nosi naslov: Clanci i 'Kuia na kamenu. Pokoncilski problemi Crkve. rasprave(. Kuia je na kamenu Crkva. Kamen je Istina Evanrlelja. koiu. nepogrje5ivo i ncpokolebivo, udi i brani papinstvo. Sve to prema Isusovoj slici s kraja njegove besjede na gori: udari dald, i nadodoSe vode, i dunu5e vjetrovi, i napado5e "I na kuiu onu, i ne pade, jer je bila sazidana na kamenu!" (Mat 7,25.). Ako baci5 oko na SadrZaj, vidjet ieS, vei prema naslovima, da su svi dlanci u ovoj knjizi od reda vrlo aktualni. A drago nam je, zahvaljujemo Bogu, Sto smo je rnogli dati u tisak upravo sada, na podetku Marijina mjeseca, listopada: pocl Gospinom zaStitom. Sveti Otac Papa preporudio je' baS za ovaj Marijin mjesec apostolima molitve slijedeiu nakanu: i navijeStali i teolozi 'Da propovjednici bi uz Ct' prianjajuii vjerno rijed BoZju tumadili Uditeljstvo(. kveno TeSka ie ta zada(a teologa. Za njih, kao i za\ propovjednike, ')na razlidite nadine, pre' Sabor kaLe, da to moraju izvoditi ma razliditim potrebama slu5atelja i raznolikim darovimaOrate, fratresla >Plurallzamc u Crkvl. Uz knjigu: i Zivo u Crkvi. Intervju kardinala Suenensa - "Dotrajalo "Zapad!". Da se objasnimo! I nJegovo nalliJe "Ekumenizam< Natrag k duhovnosti! Uz mjesec svibaniskih poboinosti -pismo. Pred problemom >pastoralnth vijeda". Jedno Jedan pri jedlog. Jedno mi5ljenje Pred oltarom na5eg prvog sveca Nova graniCna llniJa >HolandiJac RileG izdavala

5 ll 18 22 28 35 4l 49 55 67 73 80 86, 93 98 103 127 145 152 158 183 188 194 200