Geologija Dalmacije [PDF]

Zitiervorschau

DR RIKARD SCHUBERT

GEOLOGIJA DALM ACIJE

I Z DALA „ M A T I C A D A L M A T I N S K A “ U ZADRU

1909

DIONICKA. T IS K A R A U ZAGREBU.

Predgovor. Ovom ,,Geologi]om D alm acije” zeli pisac opcenito razum ljivim naCinom prikazati geologijski sastav i razvoj D a l­ macije. Posto je ali geologija znanost, koja je Sirem opéinstvu manje poznata, to je pred opci geologijski opis Dalm acije (u III.— IV . poglavju) umetnut kratak prijegled najvaznijega kamenja, kojega u Dalm aciji nalazimo, kao i opis onih promjena, kojim a je to kamenje bilo izvrzeno prije, negoli je zadobilo svoj danaènji oblik. Prouéavanje ovih d vaju prvih poglavja je bezuvjetno potrebno radi razum ijevanja slijedeéih, jer bi se ina£e moralo u IV. poglavju — u geologijskom opisu pojdinih krajeva — pretpostaviti poznavanje onih u III. poglavju opisanih naslaga. Osim toga, da ova geologija bude opcenito razum ljiva, nastojao je pisac, da popisom najvaznijih okamenina prikaze zivotinjski i bilinski zivot u Dalm aciji za razliiitih geologijskih doba. Veci dio geologijskih opazanja, koja su u „G eologiji D a l­ m acije” prikazana, uzeta su iz izvje§taja o geologijskom snim anju D alm acije po c. kr. drè. geol. zavodu u Becu, i to starija istrazivanja od god. 1862. od Fr. v. Hauer-a i G. Stache-a, a ■osobito pako nova istrazivanja, koja se od god. 1893. potanko provadaju. O vo novo geologijsko snimanje Dalm acije provadaju, u koliko se to kopna tiCe, G . v. Bukowsky, F. v. Kerner i pisac, pa su i ona njihova opazanja, koja joS nisu tiskom izdana u ovoj geologiji iznesena i u prijeglednoj karti oznaCena. U koliko su se i drugi strucnjaci zanimali za geologiju, a naroCito sa okameninama D alm acije, to nam prikazuje popis njihovih djela. *

4 PoSto istrazivanja juzne D alm acije izm edju Splita i Boke dosada joS nisu tiskom 1za Sla, mogao se je prikazati geologijski sastav toga dijela D alm acije lih na tem elju nauénih izleta u M akarsku — Vrgorac — G radac — D ubrovnik — KaStelnovi, Sto ih je pisac potporom V is. dalm at. zem aljskog odbora u proljecu god. 1908. ucinio. Obzirom na slike nastojao je pisac, da Stiocu prikaze ponaj£eSce okamenine kao i njihovo nutarnje ustrojstvo i da geologijskim profilima rastumaci izgradnju Dalmacije. U koliko bijase omoguceno u tu svrhu uporabiti vec gotove kliSeje iz posjeda c. kr. drz. geolog. zavoda u Beòu, to je to uèinjeno dozvolom ravnatelja, presvj. gosp. dvorskog savjetnika dr. E . Tietze-a, na cemu se pisac i ovdje najtoplije zahvaljuje. Buduci, da je „M atica D alm atinska” opazila, kako se do danas dosta razvilo geologijsko istrazivanje D alm acije sa strane domacih i stranih strukovnjaka, a osobito sa strane c. kr. geologijskog zavoda u Becu, to je zamolila odjelnog geoioga istoga zavoda Dr. R ikarda Schuberta, koji se vec duze vremena bavi geologijskim istrazivanjem Dalm acije, da napiSe znanstveno djelo „G eologija D alm acije” . Strukovnjak se rado odazva i napisa djelo na njemaCkom jeziku, te ga u rukopisu prodade „M atici D alm atinskoj” . P rijevod rukopisa na hrvatski jezik bi povjeren nasem strukovnjaku prof. Ferdi K ochu u Zagrebu, koji iz lju bavi prema predmetu nije zalio truda oko prijevoda i korekture u Stampi. Na prijegom om i rodoljubnom trudu duzna je ,,M atica D alm atinska” , da mu se najsrdacnije zahvali. U Zadru, 16. hpnja 1909. „M atica Dalm atinska“ .

I. P e tr o g r a fia . (N a u k a

o

k a m e n ju ) .

Tko se proveze d u i dalmatinske obale ili nutrinom dalmatinskoga kopna, opaza na prvi pogled, kako tu veci dio prostora zaprema golo ili tek oskudnom vegetacijom prekrito stijenje ; pa i u istim vinogradima, m aslenjacima i obradenom polju proviruju izm edu nasada sad vece, sad manje kamene gromade, a gomile i hrpe krSja, koje opasuju polja, svjedoce, koliko se je truda i napora htjelo, da m arljiva tezaéka ruka vrletnoj prirodi otme kom adic kulturnog zemljiSta. Promotrimo li poblize ovo pretezno svijetlosivo, raznolikim lièajim a prevuceno stijenje, opaziti cerno, da je vecim dijelom sastavljeno od g u s t o g v a p n e n c a , i to od g u s t o g a vapnenca, u kojem je sad manje, sad vi§e uklopljenih IjuStura raznih Skoljaka i ostataka drugih zivotinja, koje su u davno i pradavno doba zivjele u onom moru, na éijem se je dnu skrucivanjem m ulja stvorio ovaj naS vapnenac. On se odlikuje vanredno finim i skoro jednoliCnim Sastavom, a na prelomu je priduSenog sjaja ; ako je u njemu i polu ili sasvim izgradenih ledaca kalcita (uledenoga vapnenca), a to se éeSce de Sava, onda se na prelomu cakli i ljeska a to je onda p o 1 u k r i • s t a i i n i v a p n e n a c . A ko je vapnenac sasvim zrnato-kristalinog sastava, onda se zove m r a m o r. U Dalm aciji, a i drugdje obicavaju mramorom nazivati i polukristalini ili gusti vapnenac, ako je isprepleten Sarolikim zilam a i ako se dade lijepo ugladiti. Promotrimo li poblize ovak ov stjenoviti, slabo okrasao kraSki kraj, vidim o odmah, da pojedine gromade nijesu jednostavno zaobljene, nego se tu na njihovoj povrSini ja v lja bezbroj siljaka, zubaca i ostrica, a medu ovima jam e i zljebovi, sve djela atmosferskih voda (ki§nice i snijeznice). Ove vode

6 im aju u sebi uvijek po neSto ugljicne kiseline, pa cijedeci se niz povrèinu vapnenca, koji je u glavnom vapnikov karbonat (Ca C O 3), mogu da ga tope i tako izbrazde i izruju. Ujedno podavaju kraèkom kraju posebni znacajni oblik ili relijef (r e1 i j e f k r s a) i izoblicuju ili zastiru na povrSini vapnenca njegov pravi nutarnji sastav. Zadjem o li u kamenolom ili 11 kakovu guduru, ili stanemo li pred strmu obalu ili takov gorski obronak, spazit cemo, da je vapnenac vecinom uslojen, t. j. da sastoji od 1/4 do i m debelih naslaganih s 1 o j e v a. Pojedini se slojevi lijepo razabiru i vecinom su jasno jedni od drugih odijeljeni. Raznoliònost pojedinih slojeva ima svoj uzrok u tome, Sto i grada od koje su ti slojevi sacinjeni, nije bila uvijek jednaka, kad se je talozila. A ko se pak grada nije za dulje vremena m ienjala, onda nastali vapnenac nije uslojen, nego je g r ò madast. A ko su slojevi samo nekoliko ctm. debeli, onda je to p 1 oC a s t i vapnenac. Sasvim tanki slojevi daju vapnencu Skriljevasti izgled, a ta k o v se vapnenac zove v a p n e n i S k r i l j e v a c . — V a p n e n i m a i a k je Supljikavi, spuzvasti vapnenac. On je izgraden od puzevih kucica, mahovina i drugog bilja, koje je prevuéeno vapnenom okorinom, a nastao je u vrelim a ili joS ceàce u slapovim a. Vapnenac, koji je kako znamo u glavnom saéinjen odvapnikova karbonata, ima dosta Cesto u vecoj mjeri i glinenih primjesa. O vakovi se vapnenci zovu l a p o r a s t i vapnenci i 1 a p o r i. Ne Sto poveóa mnozina primjesane kremicne kiseline (S iO 2) daje k r e m i C n e v a p n e n c e , koji su • mnogo tvrdi od obicnih vapnenaca. A ko u ovakovom vapnencu voda rastopi i otplavi vapnikov karbonat, ostaje neka Suplikava tvar, slicna vapnenom maCku, tek se od ovoga razlikuje time, Sto polita kojom kiselinom ne siimi. U nekim vapnencim a nalazim o poce§6e uklopljenih lezaja, leca i kvrga dresve (amorfne kremicne kiseline). U ovakovim tanko izbrusenim dresvama nalazimo pod sitnozorom radiolarija, krem icnih iglica od spuzava, te ostatke drugih zivotinja, koje u sebi im aju tvrd ih tvorevina od krem. kiseline. To nam dokazuje, da krem ik vapnenaca bar djelomicno potjeCe od zivih bica.

7 N erijetko je u vapnencu nací i okamenina, katkad a vrlo dobro saòuvanih. Cesto je tih uklopljenih ljuStura vige nego li samog vapnenca, pa se onda veé prema vrsti uklopina govori o numulitnom, orbitoidnom, alveolinskom vapnencu ili o foraminifem om vapnencu u opee ; o rudistnom, koraljnom, gyroporellnom vapnencu itd. Gledamo li na starost vapnenca, tad mozemo da razlikujem o karbonski, trijaski, jurski, kredni, eócenski vapnenac i t. d. V elika rasprostranjenost vapnenca u D alm aciji od velikog je znam enovanja, jer u vjetuje tako zv. k r a è k e pojave, o kojim a ce u posebnom poglavju biti potanjega govora. Mnogo se vapnenac upotrebljava kao gradevni kamen, od njega se pali vapno, a ako se lijepo moze ugladiti sluzi i kao mramor. Cesto se puta de Sava, da se pojedine zone kam enja u jur spomenutom kraskom podrucju odlikuju time, da je kam enje puno mekèe. Ono izgleda, kao da je saCinjeno od sitnog pijeska, pa se lako i raspada u sitan, ali oStar pijesak, a ako se takov k a ­ men razbije, onda se na prelomu cakli k aa kristalinski slador (Secerasta struktura), dok je obiini kraSki vapnenac gust, pa i polukristalini su vapnenci rijetko ovakog pjeSCanog sastava. K em ijska analiza pokazuje, da ovakovo kam enje nije saèinjeno samo od vapnikova karbonata kao obiòni vapnenac, nego da u z ovaj ima dobrim dijelom i ugljiCnokiselog m agnezija. Ako su oba sastavna dijela (Ca C O ^ i Mg C O 3) u podjednakoj mjeri zastupana ili ako m agnezijeva karbonata u znatnoj mnozini ima de, onda ta k o v kam en zovem o d o 1 o m i t. Cistog magnezijevog karbonata, m a g n e z i t a , fnjestPtt o -55da u Dalm aciji nagli u vecoj mnozini. B o ja dolom ita je poèesto svijetlo-zuta .dasviietlosiva, u nekim krajevim a i iorm acijam a pako, kao n. pr. u kredi na Braòu i H varu, osobito u goriòkom krasu, karbonu, liasu i juri, dolomiti su tam ni pa sadrzaju vige ili manje bitumena. U tom slucaju v a lja govoriti o b i t u m i n o z n o m d o l o m i t u ili o d o l o m i t u s m r d l j i v c u , jer stvara neugodan zadah, kad ga razbijam o. r¡ , I dolomiti su kao i vapnenci i gusti i zrnati (dolomitni m ram or).

8 Tam o, gdje dolQmiti na povecem prostoru sudjeluju u izgradnji nekoga kraja, kao Sto je to primjerice u gornjem trijasu i u nekim krednim predjelima, njihov je utjecaj na kulturu zem ljiáta isto tako nepovoljan kao i onaj kraSkih vapnenaca. Dolazi li dolomit nasuprot tek mjestimice umetnut u vapnenac, moze da bude od koristi i da ublazi oporost i golotin ju kraja j lakáe se rastroSi i raspane, nego li vapnenac, pa om ogucuje bogatiju vegetaciju. U drugu ruku se rastroseni dolom it uslijed sadrzine m agnezija lako skameni (hidraulizuje, cem entira), zaCepi putì i pukotine u vapnencu i stvara nepropustive lokve i bunare, u kojim a se skuplja kisnica. Ta voda doduSe ljeti presuSi, a i i nace se ne moze bas reci, da je najzdravija, tek uzm e li se na um, da su to Cesto puta na daleko i Siroko jedine zalihe vode, b it ce jasno, da su siromaSnom puCanstvu od velike koristi. Okamenina u dolomitu ima malo, a i te nijesu osob ito sacuvane, jer se pri stvaranju kristalinske strukture do­ lom ita fina grada zivotinjskih ostataka razara i gubi. Ip ak su vec naSli u dolomitu karbona foraminifere (Neoschwagerina) i vapnene alge (M izzia), u ljusturnom vapnencu ostatke krinoida,. u gornjem trijasu vapn. alge ( Gyroporella) i skoljkaée (Megalodus), u liasu i juri koralje (Cladocoropsis) i ákoljkaáe (Lith'otis), a i u kredi Skoljkase (Ostrea Munsoni) i t. d. Izu zevái naslage starijih geologijskih formacija, sto ih m otrim o u Velebitu, kod Knina i Sinja, u Svilaja pianini, na V isu i u najjuznijem dijelu Dalm acije, vidimo, da pretezni dio D alm acije sastoji od talozina kredne i tercijarne formacije. D ok naslage kredne form acije poglavito sastoje od vapnenca i dolomita, vidim o u tercijarnoj formaciji u z vapnence joá vrlo rasprostranjeno laporasto kam enje. U tercijarnim vapnencim a ima Cesto vec znatna mnozina güne (laporni v a p ­ nenac), a ima je sve vige u m ladim slojevim a. O vakova mjeSavina vapnenca i gline n azivlje s e l a p o r o m , a prema tome, ko ja od obih tv ari preteze razlikuje se v a p n e n i l a p o r od g l i n e n a s t o g l a p o r a. Lapori su to m ekaniji, Sto vige gline sadrzavaju. Kadgto su posve meki, gnjecavi (plastiCni), kadáto opet krhki, pa ploCasti (ploCasti lapor), skriljavi (laporni skrilj) ih grumenasti.

9 N eki neogenski slatkovodni lapori su posve rahii zemljasti ili pjeScani. Lapori su obi c no svijetlozute, sive, smede ili modrikaste boje. A ko u laporu ima vige ili manje pijeska, zove se p j e g C a n i l a p o r , a gto vige pijeska u lapor ulazi, to ga zovem o l a p o r a s t i m pj' egCeni kom ili p r a v i m p j e S C e n i k o m . Atmosferske vode otapaju u laporu vapno i odnesu ga sobom pri Cernu onda preostane glina. Ta glina podaje dobro tlo za vegetaciju, pa zato i vidimo, da su laporni predjeli obrasli vegetacijom ili su pretvoreni u polja, vrtove, vinograde i t. d. Pogto ali glina vodu nepropuSta, to nemogu oborine dovoljno brzo njom proci, pa za to vidim o u takovim lapornim predjelima, u kojim a je tlo slabo nagnuto povremena jezera i moCvare, a te su opet Cesto leglo malarije. U laporima ima redovito mnogo okamenina : u ploCastim laporima od Lemega, iz okolice Knina i Svilaja planine (jurakreda) nalaze se aptychi, amoniti i preostatci od riba. Na H varu dolazi u donje krednim ploCastim laporima mnozina dobro sacuvanih otisaka riba i bilja ; mekani lapori gornjeg odsjeka srednjeg eocena su prepuni sitnih kucica od foraminifera ; plorasti lapori Promina-naslaga sadrzavaju krasno saèuvane ostatke bilja, u laporima neogena im a opet mnogo puzeva i Skoljki. Culi smo vec, da atmosferske vode kem ijskim djelovanjem, t. j. rastapanjem vapnenca doduSe polagano i sporo, ali zato bez prekida djeluju i povrginu kam ena neprestano mijenjaju. Ove vode djeluju jog i m ekanijski : rasiruju pukotine u kamenu, slabe m u sastav. Kam en se s toga m rvi i drobi, pojedini se kom adi, cas veci Cas m anji otkidaju i odronjuju, kotrljaju se niz obronak, dok se napokon na njegovu podnozju ne smire i u hrpam a ne nakupe. O tkinuti su kom adi nepravilna oblika, uglasti i ogtrobridni i tvore g o r s k i k r g . D odje li ovaj krg u dodir sa vodom, koja talozi rastopljeno vapno, sljepit ce se u jednu cvrstu, kom paktnu cjelinu i stvoriti k r S n i k (Breccia). Krgnici m ogu da nastanu i kod stvaranja gore, jer se onda kamenje drobi, a taj se drobig poslije opet sljepi. I na morskoj se obali stvaraju krgnici, gdje se uglasto ili tek na pola uobljeno k a ­ menje izm jesano sa razdrobljenim ljuSturam a mekugaca u Cvrstu cjelinu sljepljuje (o b a i n i k r g n i k ) .

IO A ko ovaki gorski krs dospije 11 potok ili ga zahvati nado Sia bujica iza nagle kise, to se valjanjem i kotrljanjem lome i otkidaju oStn uglovi i kom adi zaobljuju (v a l u c e ) . Drugotrajnim valjanjem u potoku valuce se iskomada i sasvim zaobli ( s i j un a k ) , a sasvim sitni komadi ci daju p i j e s a k. Vapnom zasicena voda, u kojoj lezi valuce i Sljunak, moze da talozi vapnenac, a ovaj se zajedno sa komadima smijesi i vremenom otvrdne, te stvara tako g r o m a à e — k o n glomerate. Stvrdnuti pijesak daje kamen p j e S6 e n i k. Od najfinijeg naplavljenog m aterijala nastaje g l i n a i i 1 o v a è a. Sto je ova finija i jednolicnija, to je mekáa i daje se to lakSe mijesiti, te ne propuèta vodu. A ko u ilovaèi ima vecih zrnaca kam enja, onda postaje prhka, lahko se rasiplje, nemoze se dobro mijesiti, propuèta lakèe vodu i brzo se su£i. U ilovaòi ne smijemo n azrijevati samo zadnji proizvod drobljenja i m rvljenja kam enja, nego je ona ujedno kem ijski netopivi ostatak u vodi topivih kraSkih vapnenaca. No ovi vappenci im aju u sebi osim gline joè i drugih netopivih sastojina, napose zeljeznih, pa su za to preostaci njihova otapanja vecinom od zeljeza sad manje, sad jace crveno omastena ( t e r r a rossa). Malo prije je reCeno, da se i valuce moze da slijepi i da onda postaju gromaòe ; prema tome, od kakovog je kam enja valuce i koje je veli cine, biti ce i gromace sasvim razlicne. Lijepo se to vidi u nalazistu gromace u Promini. Tu je pojedino valuce veliko sad kao ljudska glava, sad kao orah, a sad opet sitno kao krupniji pijesak, pa time gromaca vec prelazi u kamen p j e § é e n i k. O vaj potonji dolazi osobito u gornjem dijelu srednjeg eocena, a kao tinj Casti laporasti pjeècenik, tako zvani „ F l y s c h ” (u eocenu, oligocenu i trijasu) znatno utjeoe ua izgradnju tía na mnogim m jestim a u srednjoj i juznoj Dalm aciji (Split, M akarska, ju in a D alm acija). Po kem ijskom sastavu one tvari, koja pojedina zrnca veze i slijepi, mozemo da razlikujem o v a p n e n a s t e i k r e m e naste pjesCenike, a o zeljezastim pje§Cenic i m a govorimo, ako je zam az od lim onita ili hematita. U D a l­ m aciji nalazim o pretezno vapnenaste pjescenike (eocen), dok

11 su krem enasti pjeácenici ponajviSe ograniCeni na starije naslage (na. pr. v e r f e n s k e n a s l a g e ) . Posve je naravno, da cemo sipke proizvode m ekanijskog i kem ijskog razaranja kam enja naéi jedino 11 mladim i najmladim íorm acijam a, dok su ovakovi produkti, koji su nastali u starijim geologijskim periodama, djelovanjem raznih prirodnih sila (pritisak, gorski tlak, procijedivanje vode) m anje ili viáe otvrdnuli. K ako je vec prije reCeno, nastaju krSnici, ako se uglasti komadi slijepe, od valuca nastaju gromaCe, a od pijeska pjeááenici. A ko se gima stvrdne i Scvrsti nastaje S k r i l j a s t a g 1 i n a, paée i tvrd S k r i l j e v a c . Prem a tome, ima li glina u sebi mnogo ili malo vapna ili ga m oM a nikako nema, razlikujem o v a p n e n a s t i i laporasti i glinasti ' Skriljevac. O vakovo skriljavo kam enje ne susrecemo u Dalm aciji baá vrlo ¿esto. Ima ga neSto u karbonu, u trijasu i to ñapóse u skupu verfenskih slojeva, u vengenskim i raibl-naslagama, u gomjem eocenu, a mjestimice po gdjekad i u ostalim íormacijam a. A ko se u vapnenom i pjeáCanom kam enju p ojavljuju naslage skriljevca, onda ove djeluju baá kao i slojevi gline, one ne propuátaju vode, negó ju zaustavljaju. Dopre li do ovog nepropustnog sloja, ko ja prosjelina ili izrovani zlijeb vode tekucice, moci ce nakupljena voda da istiée na povrSinu t. j. na takovim ce m jestima nastati vrela. N etopivi ostatak vapnenaca, poznata nam térra rossa starijih form acija, tijekom se je dugih vremena znatno izmijenila. Zeljezni spojevi, koji su u poíetku u glini jednako razdijeljeni znadu se mjestimice u vecoj mjeri nagomilati i sku p ljati u zrnca i bobice. Tim je nastala tvrda zeljezasta glina. Vremenom se ovi dijelovi joS viáe zbiju i stvrdnu, pa ako voda mekSe cesti gline, koja je medu ovim tvrdim zrncima otplavi, ostaju o va sam a t. j. nastao je b o b o v a c. Zeljezasta glina nekojih lorm acija (izmed krednih i pro­ m ina naslaga), ima do 60% topive gline (Al2 0 3) i zove se b o k s i t (bauxit). U D alm aciji nalazim o samo mjestimice kam enja, koje bi se isticalo znatnijom sadrzinom kremiéne kiseline i usljed toga bilo tvrd e od vapnenca i lapora. Pozna se lahko po tome, §to se ne da noíem parati kao vapnenac. U koliko ga ipak i kod

12 nas ima, dolazi ponajieSce u trijasu i to u podruéju vengenskih slojeva, kao naslage kresivca ili kao zeleni prSinac (pietra verde). KrSilici raiblskih naslaga im aju Cesto kom ada jaspisa i karneola, koji po svoj prilici p o tjeiu od razorenih vengenskih slojeva. A ko se ovakovo kam enje tanko izbrusi i pod sitnozorom prom atra, vidi se, da su mu dobar dio kremicne kiseline dali sitni organizm i (radiolarije, spuzve i t. d.). I mnogì plorasti vapnenci im aju um etnutog kremena, pa ako se ovaj brzo izm jenjuje sa slojevim a vapnenca, to ovakove naslage im aju lisnati sastav, kako se vidi to u lemeS-naslagama. Grudice kresivca ja v lja ju se u srednjem eocenu u nekim numulitnim vapnencim a (Marijan kod Splita), te u nekim vapnencim a najdonje krede. I vapnenci donjeg eocena (kosina vapnenci) im aju koji put dosta kremiCne kiseline (srednja Dalm acija.) Sadra ide po svome kem ijskom sastavu med vapneno kam enje kao i vapnenac, sam o Sto nije kao ovaj spoj vapna sa ugljiònom, nego sa sumpornom kiselinom, te im a u sebi vode (Ca S 0 4 2H 2 0 ). N astaje talozenjem iz morske vode, a u D alm aciji se ja v lja osobito u trupinam a u donjem trijasu na dnu verfenskih naslaga i u supljikavom dolomitu (Rauchwacke). K o d nas je Cesto oneCiScen laporom i tvori kao s a d r e n i 1 a p o r krhke zrnate i lisnate nakupine u kojim a im a i izluòenih veéih sadrenih ledaca. Sasma se osamljeno ja v lja i u glini, koja je uslojena u dolomitim a gornjeg trijasa, pa je tek od teoretskog interesa. Sadre im a u blizoj i daljoj okolici Knina, DrniSa, K lja ka , a osobito oko Sinja, te na Visu i Palagruzi. Sto je sadra necista mnogo sm eta pri njenoj prakticnoj upotrebi. Eruptivno kamenje. Prem da u izgradnji dalm atinskog tla ima najveci udjel sedimentno ili talozeno kam enje, to jest takovo, koje je nastalo talozenjem u vodi, ja v lja se ip ak tu i tam o i eruptivno kamenje, koje je nekada kao usijana taljevina probilo iz nutraSnjosti zemlje na povrSinu, tu se razlilo i otvrdnulo.

13 Sedimentilo kam enje je SCvrstnuti vapneni i ilovasti talog ili m ulj, pijesak i krs, u kojem u im a ostataka onih zivotinja, koje su nekada zivjele u tim vodam a. E ruptivno je kam enje m jeSavina raznih ruda i pokazuje sad jasniji, sad opet m anje jasan zrnati sastav. A ko se je kam enje u dubini zem aljske kore skrutilo, ohladnjelo se je tek polagano, a i plinovi su se samo dijelomice izgubili; pojedini sastavni dijelovi kamena mogli su se kao ledei izluCiti, a kamen je dobio zrnati sastav (p 1 ut o n s k o kamenje). K am ena m asa pako, koja se je razlila po povrSini zemlje ili ispunila pukotine, te se sad ispreplice kao zilje u zemaljskoj kori, brzo se je ohladila, a i plinovi su mogli brzo ishlapiti. U z ovakove se je prilike tek neznatan dio rudnih tvari mogao ízluciti u obliku ledaca, dok ostala kam ena masa tvori gustu osnovu, u koju su ovi ledei uklopljeni. Tanko izbruSeni ovaki kamen pokazuje pod sitnozorom, da se i ta gusta osnova sastoji od bezb roja sitnih kristalnih iglica, a Cesto je u njoj i staklovine ( v u l k a n s k o k a m e n j e ) . U D alm aciji dañas nema nigdje vulkana kao Sto su V esuv i E tn a u susjednoj Italiji, ali eruptivno kam enje nam priCa, da je u davno i pradavno doba i na tlu danaSnje D alm acije bilo vulkanskih provala. N ajvise ovakovog kam enja im a u juznoj Dalm aciji. To su n o r i t n i p o r f i r i t i , koji su, nadu li se u svjezem stanju, Sto je m edjutim rijetko, erne, a ako su ve6 rastroseni, onda su rdasto smede boje i krugljasto ljuüturastog sastava. Sastoje od glinenca i zutkastosm edih augitnih ledaca, koji leze u tam nozelenoj osnovi. Pod sitnozorom se vidi, da je ova opet sastavljena od dugaCkih stupCica augita i glinenca i od zrnaca m agnetita, medu kojim a se nalazi staklovina. Geologijska starost ovog kam enja dade se u toliko odrediti, Sto ono probija ljusturni vapnenac, dok se sivih halstetskih vapnenaca gornjeg trijasa nije dotaklo. Osim toga ih Cesto prate supljikaste izmetine vulkana, koje su se izm jesane sa muljem stalozile na morskom dnu kao krSnici, a u njim a se nalaze okamenine vengenskih slojeva. Sam poríirit pak nije niSta drugo nego skrutnuta la v a tadanjih vulkanskih erupcija.

I u srednjoj je D alm aciji bilo u srednjem trijasu provala uzarene rastaljene kamene mase, ali su te erupcije puno m anjeg opsega no u juznoj D alm aciji. N ajprije se je naSao od ovih nalaziSta d i o r i t na Konjskom vrhu kod Knina. To je mjeàavina od glinenca, am fibola i tinjca. Zrnatog d i a b a z a (vapn. natronov glinenac i augit, prema tome slièna sastava kao i noritni porfiriti juzne Dalm.) nado§e do sada na jedno 20 m jesta u podruéju sinjskog trijasa, napose juzno od srednjeg toka Sutine, no i u z juzno podnozje brezuljaka oko Sinja, na istoku u okolici Marasa, na jugu sve do sjevernog ruba sinjskog polja, a na zapadu do istofinog ruba luéanske kotline. Osim toga dola zi u okolici K nina kamenje, koje pripada diabazim a, i to je òas porfirasto (sa uprskanim glinencem i augitom), a éas opet gusto ; ovakova su nalazièta kod Topolja ist. od Knina, sjeverno otud kod Zagrovica, Plavno i Strmica. N a otoku Visu dolazi u z obalu juzno od K om iie tamnosivo kam enje bogato glinencim a, koje se od oètrljatih krednih vapnenaca vec iz daleka iz tife svojom bojom i zaobljenim oblikom. To su gromace prSinca, u kojim a je kom ada gromadnog kam enja razne velieine : velikog kao pjest, a sad opet grom ada velikih po nekoliko stopa. JednoliCna osnova je izreèetana Supljinama i luknjicam a, koje su djelomiéno ispunjene kalcitom (uledenim vapnencem), i vlaknastim prehnitom. D alje pram a K om izi ovo kam enje izb ija na povrSinu, a po Tscherm aku je to jedna vrsta d i a 11 a g i t a (sitnozrna mjeSavina vapn. glinenca, diallaga i m agnetita). U okolici ima isadre i sadrenih lapora, koji pokazuju, da su i tu u susjedstvu eruptivnog kamena najdublji slojevi trijasa uslijed erupcije uzdignuti. Osim toga izgradeni su i neki otoCici (Skoljevi) zapadno od V isa od eruptivnog kam enja kao n. pr. otoèié Brusnik kod sv . Andrije, koji i ima oblik sasvim razlican od àkoljeva, koji su od krednog vapnenca i dolomita. O vo je kam enje slicno spomenutom kam enju na Visu, a neáto je svijetlije boje i ima porfirasto izlucenog glinenca. I otoéié Jabuka (Pomo) saiinjen je od eruptivnog kamenja, koje je H. v. Foullon odredio kao augitni diorit i koji sastoji od vapn. natr. glinenca, augita (diallaga) i amfibola.

II. G e o te k to n ik a ili n au k a o po lozaju k am en ja i sastavu gora.

U nauci o postanku kam enja bilo je reCeno, da su svi kraàki vapnenci, kao i veéi dio ostaiog kam enja Dalm acije, postali od taloga, Sto se je nekada tal ozio na dnu vi Se m anje dubokih mora ili slatkovodnih jezera. T a k a v talog bio je naravno vodoJavno naslozen. Prodjem o li D alm acijom i promotrimo to kamenje, op aziti cemo, da vapnenci izgraduju brda i planine, koje visoko nad more strSe, i da naslage rijetko gdje vodoravno leèe, nego su m anje ili viSe ustrm ljene, savijene, paCe pre lomljene i raskomadane. Neupucena ce to osupnuti, ali biti ce mu opet razum ljive promjene, ako okom svrne na povjest postanka naSe zemlje. Sve iskustvo, sto su ga ljudi stekli prouCavanjem naSe zem lje u tvrdu je teoriju K ant-Laplaceovu, prema kojoj je naSa zem lja nekoc bila uzarena piino vita kruglja, a nakon toga uzarena talina. Postepenim ohladivanjem stvorila se na povrSini te kruglje tv rd a kora. Dalnjim ohladivanjem um anjila se jezgra zem lje, pa da joj se tvrd a kora moze priljubiti, stvorile su se na njoj naborí poput nabora na jabuci ili starackom licu ; dakako da su ti naborí ili bore obzirom na veliCinu zemlje od zam jerne veli Ci ne.

i6 U zvisina bore zove se s e d 1 o bore ili a n t i k 1 i n a 1 a, od koje slojevi obostrano u protivnim sm jerovim a otpadaju.

afelO______________________________________________________ X

A n t i k l i n a l a i l i s e d l o (zracno sedlo) verfenskih naslaga u juznoj Dalmaciji (po G. v. Bukovski-u). W = verfenske naslage, W d = dolomit verf. naslaga, Mk i Ms — ljusturni vapnenac, L = vengenske naslage, RH = halstetski vapnenac, HD = glavni dolomit.

Izm ed dva sedia padaju slojevi kod jednostavnog boranja jedni prema drugima, te tvore tk zv . k o r i t o b o r e ili s i nk 1 i n a 1 u. Skup slojeva, koji su u istom smislu nagnuti zove se b o k ili k r i 1 o b o r e, a jasno je da sedlo i korito jedne te iste bore imadu zajednicki po jedno tk zv . m e d u k r i 1 o.

S i n k l i n a l a i l i k o r i t o . Prosjek kroz ugljenik Lucane Dipalo (po F. v. Kerner-u). Tumac kod opisa sinjskog neogena.

B ora sa sedlom i sinklinalnim krilim a, koja simetrijski otpadaju je normalna stojeca ili uspravna. Uslijed denudacije moze sedia bore nestati, pa ako si ga um isljam o upotpunjenog zove se takovo sedlo „ z r a C n o s e d i o” . A ko je os sedia

17 nagnuta, a slojevi padaju protivnim smjerovima, onda je to k o s a ili n a g n u t a b o r a , a ako slojevi padaju na istu stranu,

U o s a i l i n a g n u t a b o r a u juznoj Dalmaciji (korito i sedlo) s obiju strana lomovima prosjecena (po G. v. Bukowski-u). C = morske naslage gornjega karbona. — Ms, Mk =r ljusturni vapnenac, D = diploporni vapncnac, I. = vengenske i kassianske naslage, GH i RH = halstelski vapnenci, HD — glavni dolomit, F — gornjo eocenski fìis.

onda je sedlo p r e v r n u t o . A ko sva tri krila neke bore pa­ daju posve istim smjerom zove se ta k o va bora l e z e é o m . K o d osobito jakog boranja .slojeva moze se dogoditi, da bude m edukrilo posve stlaéeno, tako da onda starije naslage v i­ dimo lezati na mnogo m ladim a na pr. u D alm aciji lezi Cesto kredni rudistni vapnenac na laporim a 'srednjeg eocena ; to ée reci, da su rudistni vapnenci p r e m a k n u t i preko eocenskih. A ko uslijed djelovanja vode (erozije) suvislost prem aknutog

Premaknuce krednog vapnenca preko eocena (po F. v. Kerner-u) rk - kredni vapnenac, p = ; liburnijski odio, a = alveolinski vapnenac, n — numulitni vapnenac, km = srednje eocenski lapor.

p okrova bude prekinuta to nastaju o k n a, u kojim a donji prem aknuti slojevi dodu na vidjelo. Daljnom erozijom m oze neki dio prem aknuta pokrova ostati osam ljen poput om anjeg Dr. R. 8chubert : Geologija Dalmacije.

2

i8 p okrovca (Deckscholle). Nanize li se viSe takovih prem aknuca jedno o drugo, tada nastaje lju sk ava ili crijepolika struktura (vidi prosjeke kroz predjel kod Budve). Boranje tvrde zem aljske kore nije se dakako tako jednostavno zbilo ; ako i moramo dopustiti neku gipkost (plasticnost) boranomu kam enju, to je ip ak prigodom boranja moralo doci do postanka pukotina i prolom a stvrdnutih kamenih slojeva. Slo jevi su kod toga rastrgani na komade i to isto tako u smjeru, kojim je bilo borano, kao i poprijeko na taj smjer, pa su u z to pojedini dijelovi slojeva bili pom aknuti sa svoga m jesta i r a zm a k n u t i. Cesto puta je iznos osovnog razm aka tek neznatan, no s druge strane znadu znatni dijelovi boranih naslaga duboko propasti, a uleknina, koja je tim nastala, bude kasnije ispunjena mladim tvorevinam a. Onaj dio tako razm aknutih naslaga, koji je ostao na svome m jestu zove se ,,s t r è” (Horst), a propali dio ,,j a m a ” (Graben). U z p o p r i j e C n e p u k o t i n e (koji stoje poprijeko na sm jer brazdenja slojeva) dolaze redovno i p o p r i j e i n a r a z m a k n u é a . Mnogo rjede vidimo u Dalm aciji takozv. f 1 e k s u r e. To su kosi prevoji horizontalnih ploéa (naslaga), koje na nizem m jestu opet vodoravno leze, a iz kojih ja iim prevojem moze nastati razm ak.

P o t r e s i. K a k o se je zbivalo boranje zem aljske kore, o cemu je prije bilo govora, o tome se m nijenja geologijskih strucnjaka jo§ i da­ ñas razilaze. Prije se drzalo, da su gore postale na m ahove skokim ice, no dañas prevlad ava nazor, da su se dizanja kao i spuStanja pojedinih dijelova zem aljske kore dogadala postepeno i polagano tijekom dugih vrem ena, pa da se to i danas jos> dogada. Sam o se po sebi razum ije, da su ljudi morali opaziti promjene po njim a nastanjenih dijelova krute zemaljske kore uslijed dizanja i spuStanja. A ko neka cest zem aljske kore nemoze da odoli silnom pritisku, koji na njega djeluje, tada ce ona puknuti — nastati ce pukotine i prolomi — , a u z ove ce se rastrgnute cesti zem aljske kore dolje spustiti ili pomaknuti. O va k a v prolom, kao i pom aknuce ili trvenje vecih ili manjih Cesti zem aljske kore proizvesti ce p o t r e s, koji ce tako dugo

19 trajati doklegod se opet ne uspostavi ravnotezje med pojedinim cestim a. Prem a jakosti proloma biti ce i potresi jaéi. Jasno je, da ce u kraju, koji je sav pun pukotina, razm aknuéa i prem aknuca, te u kojem u je povrSina svoje lice poprimila tek u mlado geologijsko doba (tercijaru), kako je to D alm acija, da ce dakle tu potresi biti mnogo Ce§ci no u onakovom kraju, u kojemu su se dizanja i spuStanja kore zem aljske dogadala u pradavno doba, te je gibanje ovo vec prestalo. T ako vi potresi, koji su ovisni o izgradnji zemlje — o te k to n ici— n a zivlju se t e k t o n s k i m p o t r e s i m a , a ovim a pripadaju gotovo svi potresi u D alm aciji. Pravih v u l k a n s k i h potresa nema u D alm aciji, jer tu nema zivih vulkana. No ipak se moze dogoditi, da jaCa erupcija vulkanska na pr. E tne ili V esuva dade povod, da se ravnovjesje rasklim anih kamenih Cesti u D alm aciji poremeti i time proizved e potres. K od uruèanja podzem nih Supljina, Spilja i t. d. mogu nastati tako zv. u r u S n i potresi, no ti su u vijek lokalni t. j. samo na male daljine zam jetljivi. Medu najjaCe potrese novijeg doba u D alm aciji spada potres od 2. srpnja 1898. Tim jakim potresom i mnogim om anjim potresim a bi razoren juzni rub velikog cetinjskog polja kod Sinja. P otan ka istrazivanja Dr. v. Kernera pokazala su, da na juznom porubu sinjskog polja postoje dvije stare prolomne erte i da je duz jedne od njih nastala iznenada nova pukotina u tamoènjoj gorskoj trupini. Gorske Cesti s jedne i druge strane ove pukotine doSle su u gibanje, a to se je na povrSini oCitovalo kao transversalno titranje poprijeko na smjer brazdenja. OCito spuStanje (poniranje) nije se mogio ustanoviti, ako i jesu sigurno pojedine gorske Cesti usjele. PodruCje najjaCeg potresa (pleistoseistno podruCje) bilo je u opsegu malene gorske strsi (VojniCki brijeg) i na najblizim susjednim gorskim Cestima. D ublje Cesti na sjeveru VojniCkog brijega bile su vrlo jako potregene, kako se to vidi po jakom razorenju kuca u T rilju i Donjim KoSutam a, a i na sjeverozapadu (Turjake) i istoCno Cetine (Caporice) osjetio se potres. G lavnom potresu slijedio je bezbroj slabijih potresa kao posljedice zbivsih se promjena, dok se napokon nije uspostav ilo ravnovjesje gorskih Cesti. *

ao IzuzevSi najm lade naslage, vidim o u D alm aciji rijetko gdje posve vodoravno naslagane slojeve ; vecim dijelom su nagnuti. K o d nagnutih slojeva razliku je se s m j e r b r a z ­ d e n j a , t. j. erta izm ed nagnutog sloja i horizontalne ravnine, te p a d a n j e ili n a k l o n slojeva, k u t naklona i s i o j n a p 1 o h a. Sm jer b razdenja i ku t naklona, Sto je oboje vazno koli za rudara, toli za geoioga, odreduju se pomocu rudarskog ili geologijskog kompasa. Im a li se nekim nasiagam a odrediti brazdenje, tada cerno postaviti crtu, kojom je na kom pasu oznacen sm jer S— J usporedno sa slojnom plohom, no tako da kom pas lezi u vodoravnom polozaju. PoSto se m agnetska igla uvijek sta vlja smjerom S— J„ to ée razlika izm ed erte S— J na kompasu i polozaja igle oznaciti sm jer brazdenja. N aklon sloja t. j. kut, Sto ga stvara sa horizontalnom ravninom , nade se pomoéu klinom etra (kutomjera), koji je razd ijeljen na i — 90 stupnjeva. N a geologijskim se kartam a oznacuje brazdenje nekog sloja sa crtom, koja lezi u smjeru, Sto smo ga naSli kompasom, a sm jer padanja oznacuje strjelica okom ita na brazdenje na pr„ S I ; Z pa se u z to joS moze pripisati kut n aklon a; brazdi I— Z pada S— J. Znak + oznaàuje vodoravne slojeve. Znakom — oznaéuju se slojevi, koji ne padaju ni prema sjeveru ni prema jugu, t. j. da stoje o k o m i t o ili n a g l a v i .

III. Stratìgrafija ili opis pojed in ih n aslaga i form acija.

Veé je prije poCeSce bilo govora o ,,s t a r o s t i k a m e n j a ” , a u ovom ce poglavju biti ñapóse o tom pitanju govora. P ravu t. j. a p s o l u t n u starost nekog kam enja nije m oguce opredijeliti ; ne moze se naime reéi : ovo je kam enje toliko i toliko godina staro. Za to se pod tim razu m ijeva u vijek samo r e l a t i v n a starost kam enja, to ée reci neko kam enje, naslaga ili sloj je m ladi ili stariji od drugog, pa mu je tim oznaCeno m jesto u naravnom redu sviju geologijskih form acija. To se moze na d va naöina ustan oviti : poSto je talozno kam enje, o kojem u se tu ponajviáe i radi, postalo od horizontalno stalozenog m ulja, jasno je, dà ce kod neporemedenih naslaga biti starije donje od gornjih. Donje ‘naslage nazivahu stari rudari „ p o d i n o m ” (das Liegende) a gornje „ k r o v o m ” ili „ g r e d o m ” (das Hangende), pa se ti n azivi i danas rabe. A ko su slojevi posve paralelno poredani velimo, da su ti slojevi k o n k o r d a n t n i , u protivnom sluöaju su slojevi d i s k o r d a il t n i, a to je onda, ako su stariji slojevi prije talozenja m ladih bili uzdignuti ili erodirani. E ruptivno kam enje pako m lade je od onih naslaga, kroz kóje je probilo, a starije od naslaga, koje ga prekrivaju. U raznim odsjecim a zem aljske proposti zivjele su raznoliöne zivo tin je i b iljke u moru, jezerim a i na kopnu, koje su se tijekom vrem ena znatno promijenile. Za to i nalazim o u nasiagam a poje­ dinih form acija preostatke preraznoliönih zivotin ja i biljka, dakako samo onakovih, koje su zivjele, dok se je form acija stvarala.

22 Sto su m lade naslage, to sliönije b ivaju okamenine zivotinja b ilja, gto se njim a nalaze, sa danas zivucim zivotinjam a i biljkam a, a sto su naslage starije, to se ta slicnost tim vecm a gubi. Pom njivim jprom atranjem i prouéavanjem svih poznatih okam enina od zivo tin ja i bilja, kao i medusobnog polozaja raznih slojeva, u kojim a se te okamenine nalaze, bi omoguceno sve te naslage ra z lu iiti u vige odsjeka — perioda ili doba. O ve se dobe zovu : p a l e o z o j s k o d o b a ili s t a r i v i j e k z e m 1 j e (Palaeozoicum ), m e z o z o j s k o d o b a ili s r e d n j i v i j e k (Mesozoicum) i k e n o z o j s k o d o b a ili n o v i v i j e k (Kaenozoicum), a ovoj potonjoj pripadaju i najmlade geologijske naslage. Pojedine dobe dijele se u vige ,,f o r m a c i j a ” , a ove opet u vige p o d o d j e l a ili s t e p e n i c a , pa i ti su se pododjeli joS cesto mogli razdijeliti u pojedine z o n e ili s l o j n e s u s t a v e , kako je to u nasoj skrizaljci oznaöeno. Izm edu paleozojskih form acija, u kojim a vec nalazim o prestavnike visoko razvijenih zivotinja, i r u l j e — g n a js a — , te drugih kristalinskib gkriljevaca (koji su talozeni u moru, u komu se zbog visoke toplote i nisu mogli razv iti organizmi), nalaze se gkriljevci i drobnjaci (Grauwacke) te polii, paöe posve kristalinsko kam enje, u kojem u je na nekim m jestim a nadeno trago va zivih bica, pa se zato skup toga kam enja zove „arhaiöko d o b a ” (Archaeozoicum), to ce reci doba najjednostavnijih organizam a. Prouéavanjem okam enina (Palaeontologija) pokazalo se, da su okamenine stanovitih doba po velikom dijelu zemlje pojednako razdijeljene, te da p okazuju neko suglasje ; naprotiv opet ustanovilo se, da su neke skupine zivotinja ili bilja zivjele samo za vrijem e m anjih ili vecih vrem enih odsjeka, a zatim da su izum rle. O vakovi okam enjeni preostatci zivòtin ja i b i lj a — okam enine ili fosilije — , koji su znacajni za stanovite om anje odsjeke zem aljske proglosti zovu se ,,p r ov o d n e o k a m e n i n e” . T ako vi provodici om ogucuju nam odrediti starost nekog sloja ili form acije, a vrijednost im je to veca, gto su krace vrijem e i na gto vecem prostoru zivjeli. Covjek, komu su te provodne okamenine poznate, moze ¿itati u nasiagam a zem aljske kore kao u kakovoj kn jizi svu povjest postanka i razv o ja nage zem lje. U z ovakove zivotinje i biljke

23 kra tk a zivota, koje om ogucuju — kako rekosm o — u stanoviti geologi jsku starost kamenih naslaga, im a i mnogo drugih, koje su zivjele kroz mnogo geologijskih form acija i koje su se malo ili niSta promjenile. Takovih okam enina ima narocito od niskih zivotinja, a te se onda malo ili nikako ne mogu upotrijebiti kod odredivanja starosti slojeva. Meduto mogu i ovakove okamenine posluziti u toliko, Sto nam mogu reéi, da li je neki kam en u moru ili slatkoj vodi staloáen ili je nastao lih djelovanjem vjetra (eolskim djelovanjem ). N adalje mogu takove okam enine sluziti za odredivanje facijelnih t. j. paleontologijski ili petrografijski razliCitih istodobnih slojeva. U moru m ogu se naime istodobno taloziti r a z liíiti sedimenti, u kojim a je i fauna i flora (zivotinjstvo i bilinstvo) posve druga. U blizini obala talozi se redovno Sljunak i pijesak, Sto ga doplave potoci i rijeke u more, a Sto dalje od uSca potoka ili rijeke to se sitniji mulj u moru talozi. U otvorenom moru moze se ta k o joS lih posve sitan mulj taloziti, a na dalekoj p uíini poglavito pada na dno sam o kem ijski nastali talog kao vap n oviti m ulj. U z obale vidim o skroz druge zivotinje, no u dubokom moru ; u z kam enite, pedinaste obale zive druge zivotinje, no u z plitke m uljevite ili pjeskovite obale ; sve zivotinje i biljke trebaju za svoj zivot svjetla, no jedne m anje, a druge viSe, pa za to i vidim o u dubokom moru samo takove stvorove, kojim a treba vrlo malo sv je tla i koji su se prilagodili silnom tlaku vode, a tako vi se stvorovi znatno razlikuju od onih, koji ljube svjetlo. Mnogobrojne vrste zivotin ja (i bilja) zive samo na puòini (pelagicno), t. j. one plivaju na povrSini mora, a kad uginu padaju na dno. A ko i jesu to sitni stvorovi, to velika m noíina njihovih kucica ipak moze kroz dugotrajna geologijska vrem ena stvoriti debele kam ene naslage. U z obalu mora, osobito u Joplim krajevim a grade koralji velike grebene. K a k o se iz svega recenoga vidi, nastalo je ¿esto za svakog geologijskog vremenog odsjeka na raznim m jest'm a raznolicno kam enje sa posebnim okam eninama. P oznavanje pako tih okam enina vazno je ne samo u pogledu znanstvenom u, nego imade i veliku prakticnu vrijednost, kako ce to iz blizega b iti izvedeno u opisu ,,korisnih rud a” . '

24 K a d a smo evo upoznali vaznost okamenina, to sada mo­ derno pojedine geologijske .form acije u D alm aciji iz blizega prouéiti, kao i okamenine, k o je u njim a dolaze. Form acije, koje su u D alm aciji razvijene, i kako su rasclanjene prikazane su ovd je na prijeglednoj s k r iz a ljc i:

Prijegled geologijskih form acija u Dalmaciji Arhajska, Azojska perioda ili pradoba zemlje.

Kristalinski skriljevci (Qnajs, tinjéevi skriljevci, filit) Algonkij ili prekambrij

rt

Kambrij

O

Silur

■ o o

Devon K arbon: donji gornji: samo kao morske tvorevine; fusulinski vapnenac (juzna Dalmacija). najgornji Neoschwagerina vapn. (Velebit, juzna Dalm). Perm: u Dalmaciji kao vapnenac ¡d olom it sa malo| ili bez okamenina. Y e r f e n s k e n a s l a g e (sa rudacama): donje: Sareni skriljevci sa sadrom u-podu, gornje: sivi, plocasti laporni vapnenci puni okamenina i dolomit. L j u s t u r n i v a p n e n a c : dolomit, vapnenac, laporasti pjescenjaci i gromace.

rt

Xl

O

~a

a

v

a

-o V

iBuhenstajnske i vengenske naslage: skrií - ó J ljevci i vapnenci sa prsincima (pietra £ 'S í verde), ulosci dresve i eruptivno kamenje. .2 w (Kasianske naslage. karnicki odio : Raiblske naslage, sareni lapori i vapn. sa jaspis krsnicima i ugljem u Velebitu. Halstetski vapn.: sivi, crveni i bijeli vapn. u juznoj Dalm. noricki o d io : zaglavni dolomit id ahstajnsko vapno. rhäticki odio: ? cini se da manjka u Dalm.

25

rt

doba

M

Lias donjr : sivi vapnenac, vapneni krsnici i dolomiti sa malo okamenina. srednji: lithiotis naslage u sjev., srednjoj i jui. Dalm. (tamni vapn. i vapn. skriljevi). gornji : pjegasti lapori tamni vapn. i dolomiti u sjev i srednjoj Daim, u gornjim nasia­ gama sa Cladocoropsis mirabilis Pel., svijetli vapn. sa Nerineama u srednjoj i juìnoj Dalm.

Mesozojsko

Ì Titon :

c •o u

rt

§ ■ a V w tsd

vapnenci sa ribama i aptychima na Lemesu, sa asfaltom.

donja: ploéasti vapn. sa ribama i biljem (Hvar), dolomiti, vapn. i krsnici, mjestimice sa asfaltom. gornja: Rudistni vapn. sa ulosci dolomita, krsnici u dubljim nasiagama, kremenasti vapn., asfalt kod Vrgoraca itd d o n j i : liburnijski odio : ugljonosne naslage Istre sa Stomatopsis manjkaju u Dalm Ekvivalenat istarskoga vapnenca sa Characeama, miliolidni i peneroplis vapn.

«

rt

srednji: Imperforatni vapn. Glavni alveolinski vapn. Glavni numulitni vapn. i grumenasti lapor, kremenasti vapn. kod Splita, ce­ mentai lapor. G oinja pjescano-laporasta skupina srednjeg eocena sa gromacama i slojevima uglja, bogata fauna okamenina kod Ostrovice, Dubravice, Kasica i t. d., kod Splita kao tìis.

XI

gornji:

•a o

i oligocen:

O

o e

o

«

Ü0 3 c M iocen: c rt.S*