Fra Ilija Piplica, Dani Poslije, Vareš 2009. [PDF]

Zitiervorschau

Nakladnici: Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Podružnica Vareš Rabic, Sarajevo Za nakladnike: Željko Franjić Goran Mikulić

Fra Ilija Piplica

Urednik: Željko Ivanković

Dani poslije

Unos teksta: Dragica Krstanović Priređivanje: Uredništvo Bobovca

Vareški dnevnik: listopad 1993. - siječanj 1994. (drugo izdanje)

Lektor i korektor: Mladenko Marijanović Fotografije: Foto dokumentacija Bobovca DTP: Željko Babić

Štampa: Rabic, Sarajevo Za štampariju: Sead Hatić

HKD Napredak Vareš 2009.

Uvodna riječ priređivača Ono što nije zapisano, uglavnom se nije ni dogodilo, Tako je od davnina, tako je bilo i tijekom posljednjeg rata, a zacijelo bi mnogi voljeli da tako i ostane. A u ovoj su našoj zemlji oduvijek, barem je tako do sada bilo, mudrost da zapisuju i da zaboravu otimaju, prven­ stveno imali fratri. Jedan takav fratar, staroga kova i jednostavne, ali konkretne zauzetosti za malog čovjeka, zatekao se u Varešu kao župni vikar usred ratnog vrtloga. Bio je to fra Ilija Piplica. Unatoč življenom kaosu, ili baš zbog njega, nijednoga časa nije ispuštao olovku iz ruku. Pisao je, kao i mnogi fratri prije njega, ne iz dosade i samodopadnosti nego natjeran životnom mukom, prvenstveno tuđom. Zov ljudske i svećeničke savjesti, pa i taj kroničarski puls u njemu, držali su ga stalno budnoga i spremnoga ne samo svjedočiti i potom zapisivati, već i dignuti glas za pravednost i dostojanstvo. Činio je to iz gnušanja nad razornim zlom, kako će na ·ednom mjestu reći, " olitike sile i ljudi koji je zastupaju", svejedno u ime koje nacije ili religije jer ona prije ili poslije razara sve, pa i njezine provoditelje - jer je za razaranje jedino i sposobna. 5

Fra Ilija Piplica

Dani poslije

Gorljivo je zapisivao sve čemu je bio svjedokom, ali i išao korak dalje: kamčio je istinu i za njom tragao, izbavljao je, pa i kad se na momente činila mrtvom, oduzimao je od preveć revnih grobara, možda i ne sluteći u prvi mah koliko važno svjedočanstvo stvara. Dovoljno je razaznao da živi u vremenima kad je ispred istine, na svim stranama jednako, očuvanje nacionalne časti i ponosa po svaku cijenu, i da se zbog toga manipulira istinom, pa čak i mrtvima. Iz zapisanoga se vidi koliko nije podnosio licemjerje. Uglavnom, zahvaljujući pokojnom fra Iliji Piplici, danas imamo vrijedno svjedočanstvo najdramatičnijih dana koje je Vareš u novije doba živio, tijekom posljednjeg rata. Da bi se izbjegla svaka moguća zabuna, potrebno je naglasiti nekoliko činjenica! Fra Ilija Piplica zapisivanjem događaja bavio se isključivo privatno, a ne po službenoj dužnosti, vikarskoj ili bilo kojoj drugoj unutar Crkve ili uže kazano, bosanske franjevačke zajednice, pa tako pred sobom nemamo neku "službenu crkvenu istinu" o danima eskalacije hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Varešu, nego jedno duboko osobno promišljanje fratra koji se spletom različitih okolnosti prvenstveno skrbio za raštrkane i ustrašene katolike preostale na kućnim ognjištima diljem vareške župe i općine. Činio je to, dakako, zajedno s drugim fratrima koji su ostali u Varešu, pa i njegovo viđenje njih, manje ili više pozitivno, tek je fra Ilijino osobno viđenje i takvim ga treba i uzeti. Dnevnik koji je pred Vama obilježen je s jedne strane fra Ilijinom osobnošću, a s druge strane fra Ilijinim položajem u danima koje opisuje. Fra Ilija nije bio čovjek posve upućen u globalne, pa do kraja niti u lokalne političke igre, a dnevnik i ne govori niti o jednim niti o drugim. No, fra Ilija je bio svjedok pogubnih posljedica neljudskih političkih projekata, svih koji su se ovako ili onako okomili na Vareš, i o njima upravo govori. A baš se te posljedice često zaboravljaju u bučnim raspravama o ovoj ili onoj politici, u zaborav pada pregaženi i poniženi obični čovjek, ta beznačajna brojka u velikim nacionalističkim vojno-političkim projektima.

Fra Ilijin dnevnik je, uza sve ograničenosti koje sobom nosi, prosvjed protiv zaborava patnje običnih ljudi, onih ljudi ko­ jima u ratnom vihoru nije ostalo mnogo izbora, no ljudi koji unatoč tome nisu i bez osobne krivnje, jer su, i to važi za svaku "stranu", sami izabrali one koji su ih (za)vodili u tim ratnim danima, i to možda čine i danas, danas čak još i više. Fra Ilijin je dnevnik raskrinkavanje i osuda svakog političkog projekta čiji si tvorci umisle da je taj projekt vrijedan života, makar .i jednog jedinog čovjeka, a kamoli silnog zla koje se obrušilo na Vareš u ratnim danima! Posljedice je toga fra Ilija vidio i osjetio, i mučno je posta­ vljao pitanje: "Kako smo malo ljudi!? Ne umijemo sudjelovati u mukama drugih!". Ništa drugačije nije ni danas. I dalje o ratnim stradanjima u Varešu, i na osobnoj i na kolektivnoj razini, govorimo usredotočeni samo na vlastite muke, a ne dotiče nas se tuđa muka i patnja. Zato je i svaki govor o tim ratnim vareškim danima unaprijed neistinit jer istina nije istina sve dok u njoj ne odjekne i tuđa patnja. Fra Ilija je dao prostora da u njegovu svjedočanstvu odjekne svaka ljudska patnja: pogađala ga je jednako patnja i bol i Bošnjaka i Hrvata, pogađala ga je prije svega ljudska patnja i bol. I u tome je odsudna važnost ovog dnevnika! Unutra nije sadržano sve relevantno o vareškim ratnim danima, ali jest mnogo vrijednih i dragocjenih kamenčića koje treba ugraditi u mozaik istine o tim danima, no fra Ilija čini važan iskorak bez kog se nikad nećemo približiti pravoj istini o ratu u Varešu, niti o ratu u Bosni i Hercegovini uopće. A to je: moramo iskoračiti iz vlastitih zatvorenih pamćenja na te dane i dopustiti da nas se dotakne i tuđe stradanje, makar će ono možda poljuljati našu uvjerenost u vlastitu nevinost i nedodirljivi status jedinih žrtava. No, drugoga puta do istine i nema! Svoj je dnevnik, u rukopisu, fra Ilija Piplica predao u ruke prijatelju i na čitanje s neskrivenom željom da se dnevnik objavi, ukoliko se pokaže da je toga vrijedan s obzirom na sam sadržaj. Nenadano, ubrzo nakon toga fra Ilija Piplica umire u Kreševu.

6

7

Fra !lija Piplica

Uvjeren da je dnevnik iznimno svjedočanstvo koje nas sve treba potaknuti na novi govor i promišljanje ratnih dana, dakle ne samo u Varešu nego u Bosni i Hercegovini uopće, fra Ilijin prijatelj rukopis dnevnika donosi do Uredništva lista Bobovac. Stjecajem okolnosti, upravo se navršava 15 godina od velike vareške tragedije, koju jedni još uvijek obilježavaju u vidu svečane obljetnice oslobođenja, drugi pak kao tužni spomen pada Vareša, a i jedni i drugi, manje ili više, i dalje zatvoreni u vlastita pamćenja u koja nema pristupa tuđim patnjama i istinama. Vjerujemo da bi dnevnik mogao biti poticaj da se takvo gledanje na vareške ratne dane promijeni. Jer ipak, ovaj dnevnik i ovo svjedočanstvo potječu od fratra, koji se usred rata usuđivao javno propovijedajući ovako pozivati: "Čuvajući svoj život, čuvajmo i živote drugih, svojih susjeda. Posebno ako zatraže vašu zaštitu!". Tu poruku on i živi, brinući se, zajedno s drugim vareškim fratrima, za zaštitu tadašnjeg vareškog hodže. Ili na drugome mjestu, a opet usred rata, kad kao motiv propovijedi uzima Isusove riječi: "Blago mirotvorcima, oni će se zvati djecom Božjom!". V jerovao je fra Ilija da i u usred rata valja raditi za mir. Evo kako: "Lijepo misliti o susjedu, dobro govoriti o drugima, o onim koji su drugog uvjerenja, druge vjere. U susretanju s drugima očitovati dobru volju, otvorenost za lijepu ljudsku riječ. Tu je uvijek šansa našeg osobnog doprinosa za mir. Mi ne možemo činiti velike poteze na uspostavljanju mira! Ali možemo učiniti velike stvari ovdje!" Ništa nije moglo poljuljati fra Iliju u uvjerenju koje jasno iznosi u dnevniku: "U biti kršćanstva je suživot s drugima!". Na koncu, sačuvan je samo prvi rokovnik u koji fra Ilija Piplica bilježi svoje svjedočanstvo, a obuhvaća ono bumo i najkontroverznije razdoblje rata u Varešu: od 23. X. 1993. do 16. I. 1994. godine. Žao nam je što, kako sada stvari stoje i koliko je nama poznato, fra Ilijina braća franjevci iz Kreševa nisu u cijelosti sačuvali fra Ilijinu pisanu ostavštinu, u kojoj su i drugi rokovnici u koje je fra Ilija bilježio svoje svjedočenje. Bili bismo sretni ako se pokaže da je drugačije.

8

Dani poslije

Fra Ilija Piplica je zapisao svoje svjedočanstvo i, kako bi rekao Andrić, spasio dušu svoju. Bilo bi dobro da nakon čitanja ovog dnevnika naša svjedočanstva o tim danima budu drugačija, da se u njima za početak napravi bar malo prostora za tuđu patnju i za priznanje vlastite krivnje za zlo koje je pogodilo druge. Vjerujemo da.bi to bila želja i autora ovog dnevnika, jer ga je na koncu i pisao u tome duhu, a u tome je duhu i živio! Vareš, studenoga 2008.

Prijatelji

9

23. 10. 1993., subota (sv. Ivan Kapistran)

_,

Vojni obračun sa Stupnim Dolom! Strašna borba u kojoj je sve uništeno: kuće i sve što se zateklo! Stupni Do je muslimansko naselje koje je slavilo kao tvrdi bedem na braniku takozvane "slobodne teritorije općine Vareš", a iza kog je stajala Annija BiH. Uz različito i brojno naoružanje imali su i snažne uryrcle: bunkere, zemunice, posebno na koti Bogoš. Tu su imali nekoliko bunkera čije su cijevi bile okrenute prema Vareš Majdanu! Prema naknadnim saznanjima, tu je bio pripremljen "osvajački plan" Vareša. Uz pomoć Muslimana u samom gradu, koji su mirno i slobodno živjeli sa svim ostalim žiteljima. I obavljali razne funkcije u općinskoj vlasti pod kontrolom HVO-a. Prema popisu stanovništva, slika sela (prigradskog naselja) Stupni Do bila je ovakva: Domaćinstva: 73 ukupno. Poljoprivredna gazdinstva: 58. Stanovnika ukupno: 255. Svi prisutni. Nacionalni sastav: 217 su Muslimani, 35 Srbi i 1 Jugoslaven!

Cijeli dan je odjekivala pucnjava, a najveći intenzitet bio je od 8:15 pa do podne.

11

Fra !lija Piplica. --------

24. 10. 1993.,nedjelja (30. kroz godinu,Misijska)

Krenuo sam oko 9 sati u Vareš Majdan, da slavim sv. misu, po običaju u 9:30. Sve je bilo zaključano kada sam stigao. Jozefina Jović, zvana Popica, došla je i otključala crkvu. Nije se zvonilo. Došlo je 15 osoba, od kojih je jedna tražila sv. ispovijed. Poslije mise posjetio sam u majdanskoj bolnici malog Ivana Pejčinovića i njegova oca Zdravka. Dan prije oni su ranjeni od granate koja je eksplodirala u blizini njihove kuće u Varešu, nedaleko naše župne crkve. U župnoj crkvi mise su (bez zvonjenja) bile ovako posjećene: Na maloj misi u 8 sati bilo je 57 prisutnih, na velikoj (pučkoj) u 10:30 bilo je 104 prisutnih, a na večernjoj u 18 sati 43 prisutnih. Na groblju u Tisovcima 30 prisutnih, a na Pogari 120; obavljena i opijela na grobovima. Povremeno se čuje pucnjava i u gradu! Poslije podne oko 16 sati u habitu sain krenuo prema džamiji da vidim kakvo je stanje, što je s efendijom, hodžom, našim susjedom. Zatekao sam džamiju otvorenu, svjetlo upaljeno!Zvao sam: komšija, domaćine - ima li itko? Nitko se nije javljao; ušao sam unutra, sve prazno, ali uredno. Prošao sam okolo s gornje strane, prema stanu, zvao sam, ali nitko se nije javljao. Pomislio sam da nije efendija negdje u skloništu, te se ponadao da je stanje ipak u redu. Na povratku kući za večernju misu čujem da se priča o većem broju zatočenih Muslimana i maltretiranju njih!

Dani poslije

desetak minuta iščekivanja nismo uspjeli ostvariti susret ni s redovnim nositeljima vlasti u Varešu (koji su tu dovedeni), niti s vojnim koji sada drže konce u svojim rukama. Odbijeni smo za poslije podne, ali ni tada nam nije omogućen susret! Posjet hodži u njegovu stanu! Sretan! 26. 10. 1993.,utorak

Sinoć se na internom TV-kanalu pojavio predsjednik HVO-a općine Vareš Anto Pejčinović. Dao je kratko obrazloženje događanja. Građanstvo je upoznao s napadom muslimanske v0jske na teritorij općine Vareš prethodnih dana i zauzimanjem sela Kopijari. Tamo su od strane Muslimana učinjene pljačke, rušenje nekoliko kuća, izgon stanovništva . .. U ratnom stanju koje je i nas zahvatilo događanja u Stupnom Dolu su stvarnost rata. Ograđujući se na određeni način od eventualnih ekstrema, nasto­ jao je umirujuće djelovati na građanstvo! Mi, svećenici Vareša, smatrali smo da ćemo danas biti u mogućnosti ostvariti ono što jučer nismo uspjeli. U ovoj teškoj, smušenoj stvarnosti željeli srno razgovor s nekim od "nadležnih". Telefonski smo zatražili prijem kod predsjednika Pejčinovića. Zakazan je i ostvaren susret s predsjednikom u 1O sati u zgradi Općine. Predsjednik je, dakle, u stanju djelovati na svom radnom mjestu. Ispričao nam je slijed osobnih događanja od subote. Tada je u nastojanju da smiri strasti izišao iz zgrade pred Općinu da intervenira kod zamjenika glavnog zapovjednika vojne operacije (Ivica Rajić, glavni). Dana mu je "kontra" i ubrzo se našao na Ponikvama, s ostalim glavnim dužnosnicima općine Vareš. 25. 10. 1993., ponedjeljak Mi smo predsjedniku iznijeli naša razmišljanja i naša osjećanja (bi. Katarina Kotromanić) u nastaloj situaciji. Prenijeli smo mu vapaje zatvorenih Muslimana. Ja sam se posebno zauzeo za efendiju ---- hodžu. Iznio sam Pucnjava je jenjala. Proslavili smo sv. misom pučkom u 10: 30 što se s njim dogodilo, kao i to da su mu odvezena kola. blaženu Katarinu. Prisutno 90 osoba! Nije bilo stotinu. Koncele-------,-b::-- -:-- � ,:---: :-- - :-:-. - --; _ _ _ --; c;-; � - .:_ , -f- -= --: � -:= -=:f� � .!..:: :_ :.'. � ::'.... -.::'., :::::..:. ::: f:: ''._.:_ � � .'...:: � � :'..._ ______.!!::_____--F>re-dsje-d·ntk;----rsla-err'rd-c,b-rtčtna-;-o-d·a:n-krtć-arrsktrrr-m1--č-e-ttma:',- --rirali troJica domaćih svecenika i ra Berislav K al ic iz Olova. izrazio je spremnost pružiti pomoć gdje god bude mogao. Zaštititi Poslije mise nas sva trojica, u habitu, krenuli u Ponikve, da nevine! Odmah je telefonski intervenirao kod Ivice Rajića za tražimo prijem kod vlasti. Zaustavljeni na "rampi" i nakon nekih 12

13

Fra Ilija Piplica

hodžin automobil. Na naša pitanja želio nas je ohrabriti: činimo sve da se život počne normalizirati. Mi trebamo zvoniti kao i obično! Mise i opijela po grobljima, prema rasporedu ostvariti. . .

27. 10. 1993., srijeda Bez pucnjave. Krenuli smo na teren: fra Mato Topić na Diknjiće, na groblje, ja na Višnjiće, također na groblje. Krenuo sam oko 9:30 s Božidarom Idžakovićem, zvanim Bole, koji se sam ponudio. Na rampi kod ulaza u Daštansko zaustavljeni. Dva oklopna vozila UN-a. Ne mogu proći u Daštansko. Mina na cesti. Nakon kratke pauze i razgovora, vojnik UN-a uklanja minu. Sklanjaju se i prave nam prolaz. Na groblje stigli nešto poslije 1 0 sati. Samo je jedna osoba bila prisutna. Otvorila kapelu! Spremili što smo mogli: oltar, svijeće. . . U 1 0: 1 5 počeo opijela s desetak prispjelih osoba. Opijela molio skupno , ne na svakom grobu nego za više njih zajedno , prema prirodnom rasporedu. Sv. misu počeo malo iza 1 1 sati. Prisustvovale svega 44 osobe! Potaknuo sam ih na čuvanje života kao najveće dragocjenosti. Čuvajući svoj život, čuvajmo i živote drngih, svojih susjeda. Posebno ako zatraže vašu zaštitu!

Dani poslije

na licu mjesta i dogovorili smo da dođem autom po njega u 1 9 sati. On će spremiti svoje najnužnije stvari i čekati u džamiji, jer u 1 8 sati imat će molitvu - "jaciju" uoči petka. Otišao sam potom u Vareš Majdan, slavio sv. misu u 1 6 sati, posjetio izbjegle Kotorvarošane u sali "Paitizan" u Vareš Majdanu i vratio se kući. Nakon sv. mise ovdje u župnoj crkvi, oko 1 8:45 rekao sam fra Mati: idemo po efendiju. On reče: neka žena donijela je poruku od hodže - zahvali svećenicima na pomoći, ja odoh iz Vareša, neka ne dolaze po mene! Ipak, u 1 9 sati fra Mato i ja bili smo kod džamije. Džamij a bez svjetla, nije zaključana. Otvorili smo vrata i zvali. Nitko se nije javio. U stanu je gorjelo svjetlo. Otišli smo i gore. Oprezno· ušli u stan, ali nikoga nismo zatekli. Sve smo ostavili kako smo i zatekli: vrata otvorena i odvaljena (uništena brava), sve ispre­ vrtano . Pokušali smo svratiti kod komšije, gdje se svjetlo vidjelo , ali nitko se nije javio!

29. 10. 1993., petak

Sunčan dan! Idemo na teren: fra Mato na Stricu, ja na Mir. S dosta zamišljenosti i nemira krećem. Na što ću sve naići? ! U Bij elom Borju pitam vojnike: može li se otići na Mir? 28. 10. 1993., četvrtak Rekoše: može! Krenuo sam bojažljivo i lagano , pokraj Stupnog Dola čovjek i žena s torbom. Zaustavim kola i iziđem. Gledam Divan sunčan i miran dan. Život se normalizira. Iako još traje ruševine kuća uz groblje. Pitam čovjeka: ima li tko za groblje, znak opće opasnosti iz zraka. Nešto poslije ručka dolazi nam predviđena su opijela i misa. Reče: o čekuju da ćete doći , al i efendija, mjesni hodža iz Vareša, Mufid Hadžibaščaušević. hoće li doći na groblje, ne znam! Upozoriše me da je tu i neka Prilično uzbuđen. Obavještava nas da je i prošle noći izvršen upad TV-ekipa koja snima stanje. Navodno iz Kiseljaka. Idem u selo : "vojnih osoba" u njegov stan. Oko 22 sata! On se.nalazio skriven vidjeti ljude i osjetiti raspoloženje. Stvarno , u ovom trenutku u džamiji. Izvršili su pretres svega u kući. Sve isprevrtali: odjeću psihološki je vrlo nezgodno na groblju na Miru imati veći skup , i namještaj. Uz 300 DEM, iz stana su odnijeli i televizor i radio, pa makar bio i molitveni. Kod ljudi u selu Miru prisutan je strah a telefonsku liniju presjekli! Vanjska vrata su razvalili i tako ušli ..,... ..,,. - 0-na-g-r 0 -b lfu-!-8cl-l-t1ei-A------, ::---: o El-m eg -uee-g-gr-aF1-at-i-F -aF1j-a-alrn--se-s-lm-pim ------;-:-::-;::::-=--. T ---� ' .'D - ::: :,::e=n-:-;--=m=-o::,l"i--=n:----::ayšu=-=--=p:----::o-=m=-o=-c' go=-v:-:-o=-r�1l,,.1 --=s--:m-=--o : kro d.--nas �će o =u stan Ur:p:,laš sam: imat ćemo misu u selu, između kuća. Tu smo obavili opće noćiti! Osigurat ćemo mu sobu u župnom stanu, neka boravi kod opijelo za pokojne na groblju. Ispovjedilo se sedam osoba i nas dok traje ovakvo stanje. Otišao sam s njim u stan. Vidio sve 14

15

Fra Ilija Piplica

Dani poslije

30. 10. 1993., subota sv. misu proslavio sam sa 44 prisutne osobe! Bilo je prisutno dosta djece - dječaka petnaestak! Ima naoblake, ali nije hladno. U župnoj kući se loži već 3 dana. Upozorio sam na ozbiljnost naše stvarnosti, potaknuo na oprez Za doručkom pitam župnika fra Miju Mrljića zna li on što se i spremnost na eventualno sklanjanje žena i djece. Predajmo se u događalo? Veli, zar ti fra Mato nije ništa rekao? Saznajem: č u v ar ruke Božje i budimo spremni stupiti pred sveto lice Njegovo, kada u ime Civilne zaštite sinoć je najavio mogućnost ovog crkve god to bude ! Poslije mise odsjeo, popio kavu, ručao pitu krum­ događanja. Navodno, redovne policijske - vojne vlasti prebacile pirušu i lijepo razgovarao sa sabranim ljudima i ženama. Na kraju, su neke zatvorenike na drugo mjesto ! Što je istina? - moji spremili su jesenine puna kola i vratio sam se mimo kući. zaključci ili ova varijanta, ne znam. Sigurno je to : osvanuo je mir Oko 22:30 probudila me pucnjava iz automata ! Svladan zatišje, a u istoj prostoriji škole i dalje su ljudi - zatvorenici . umorom nakon napornog dana bio sam slatko zaspao. Čujem Sudeći po tome, kao da se ništa nije dogodilo ! žamor pod krovom kuće. Stanem na prozor i vidim kako mnogo U vrijeme doručka telefonom se javio i predsjednik Anto ljudi izlazi iz škole na sporedna vrata u dvorište. Hitro se penju Pejčinović. Samo nas je obavijestio da je stigao nakon odsutnosti preko ograde, te uz malu uzbrdicu pokraj naše kuće kreću se kroz od utorka. Od drugih smo čuli da je otišao u Kiseljak. Nakon crkveno dvorište. Požurivali su se ! doručka izišao sam iz crkvenog dvorišta do kapije. Kad sam Pomislio sam: zatvorenici - Muslimani koji se nalaze tu u školi krenuo iza crkve, prema jednoj hrp i složene daske, na kapiju su - organizirali bijeg iz zatvora. U crkvenom dvorištu ulazili su u u crkveno dvorište ušla dva naoružana vojnika UN-a, s pl avim auto - kombi ! Povirim kroz mali prozor toaleta na ulicu, kad tamo kacigama ! Vidjevši me, jedan je od njih "salutirao". Bio sam u oklopni transporter UN-a s gusjenicama. Čujem bučan razgovor civilu ! Prošli su kroz crkveno dvorište, ispred crkve, i gledali - dovikivanja na stranom jeziku. Zapažam vojnike s kacigama prema školi, tu zapazili prostoriju - "zatvor", te pomoćna vrata. izvan oklopnjaka. Na suprotnoj strani, tj . na ulici preko rijeke I vratili se kako su i ušli. Stavnje, iza zgrade u čijem se prizemlju nalazi knjižara Oko 9 sati posjetio nas je ing. Pavao Vidović. Upoznao nas je "Svjetlost", dvojica se oprezno izvlače na ulicu s automatima sa svojim jučerašnjim boravkom u Tuzli. Na poziv otud išao je na "na gotovs". Nailazi drugi oklopnjak iz pravca Općine, tu se zaus­ razgovor sa Selimom Bešlagićem, načelnikom Tuzle i s vojnim tavlja i neki ljudi izlaze - ulaze. Pomišljam da se bijeg zatvorenika zapovjednikom II. korpusa Armije BiH. U Vijaci, poslije odvija uz pomoć i zaštitu UN-a ! Oklopnjak je nakon kratkog kontrolne toč�e na Krivaji, kao zaštita preuzela ih je tuzlanska zaustavljanja nastavio vožnju niz Vareš. Drugi oklopnjak bio je policija. U razgovoru je s njihove strane ponovno iznesen prijestalno parkiran na sredini ceste, uz tamošnje garaže. Povremeno dlog da se HV O Vareš podvrgne zapovjedništvu II. korpusa je palio jaki reflektor čijim svjetlom je kružio okolo! S njegovu Armije. Naša delegacija je obrazložena odbila. Vareš nikoga ne jednu i drugu stranu, u oba pravca prolazila su kola policije napada, ne ugrožava. Svima koji hoće mir moguć je život. (standardna) i kombi vojne policije! I još pokoje vozilo! Upoznao je Tuzlake o stanju Stupnog Dola. Vojnički rečeno, to Sve se stišalo oko 23:30. Bože, što li se događalo? Negdje oko je bila kontraofenziva na ofenzivu, agresiju koju su prije nekoliko 2 sata uspio sam se smiriti i zaspati. -,rr =u'""s- i- 1:";;;m""a;;-;n�s;1,-;;e·s,c;n�a"g"e·c:-,, re-.s~a- . ---rsi1e na K:op1Jare 1 en onJ -~a� v= 1 z" -------------------------------------- a""n:,;a-,m 1 Nije učinjen masakr nad civilnim stanovništvom. U gradu Varešu 1 Ono je ranije, uglavnom, napustilo selo. - Op. prir.

16

17

Fra Ili ja Piplica

D ani poslije

internirano je 250 muškaraca. Stari, bolesni i svi ispod 1 7 godina su pušteni. Ostali će biti podvrgnuti vojnoj istrazi jer je u kućama - stanovima pronađeno mnogo raznog naoružanja. Koji budu nevini, svrstat će ih se u radne brigade, a krivci će odgovarati pred sudom. Tako je spomenuo da je u ovoj akciji "pretresa" u gradu ubijeno 5 civila. Od toga trojica zbog pokušaja bijega. Silovanja nije' bilo. Fra Mato krenuo za Dubošticu, slaviti sv. misu u 1 5 sati i držati vjeronauk. Ponio im je pomoć Caritasa. Vratio se s Pogari! Tu je naišao na ljude iz Duboštice koji bježe. Duboštica je danas pala. U ruke Muslimana! Dakle, krenulo se prema Varešu i s te strane ! Danas dolazio i fra Željko Filipović, iz Vijake župnik . Dovezao neke matice ! Prilično uznemiren. Vijaka okružena, očekuje se napad, stanovništvo se evakuira! Poslije podne dolazio i vlč. Mato Majić, župnik iz Borovice. Obavijestio o evakuiranju stanovništva iz Borovice. Ostavio kola, nivu, i vratio se u Borovicu. Oko 1 5 : 3 0 idem u Vareš Majdan, za misu u 1 6 sati. Cestom susrećem grupe i grupe s putnim torbama, te nekoliko konja samarima natovareni! Svijet iz B orovice, Vijake, Duboštice "useljava" u Vareš! Zabrinuti, potišteni nakon progonstva s imućnog ognjišta, u Varešu pronalaze smiraj, barem privremeni. Mnogi već imaju nekog od svojih u Varešu pa se kod njih smještaju . U Vareš Majdanu kod "Partizana" dva kamiona dovezla izbjeglice, tu ih smještaju. Približavaju li se i Varešu "dani suda"?! Upadno su nazočne oružane snage UN-a na ulicama Vareša. Dva oklopnjaka uz novi "trgovački centar". Jedan uz Mirčića pekaru. Naoružani se kreću pješke ulicom prema crkvi i dalje! U vrijeme večernje mise zapažen porast prisutnih (pedesetak), pristigli Borovičani došli na misu! Oko 1 8 : 3 0 Hrvatski radio Vareš obavještava o napadima na granične crte obrane Du ostica - Vijaka - Oćevija. Daje obavijest o stanju na crtama obrane i kaže da su čvršće nego prigodom prijašnjeg obavještenja. U slučaju potrebe, daje naputke za pona-

šanje i postupak u vrijeme uzbune. Skloništa sprem1t1, sve potrebno u skloništima pripremiti. Nema mjesta panici ! Vareš će se braniti kao što se brani Kiseljak, Žepče. Svoji smo na svom ! Obranit ćemo to! Govori se i o mogućim granatiranj im a. Računamo s najvećom od 1 0 kg koja probija! Oko 20 sati stigao ponovno fra Željko iz Vijake. Evakuirano stanovništvo iz župe i on. Ostaje kod nas. Strašno je zamišljen. Zabrinut!

18

31. 10. 1993., nedj elja

1

Svanulo mimo jutro, ali noć je obilježena mučnim vij estima. Tijekom noći evakuiran i župnik iz Borovice s pre o stalim stanovnicima Gornje Borovice. Rano jutros kruže vij esti da s u napuštene prve crte obrane n a pravcima: Vijaka - Duboštica Borovica. Vojska se povukla! Oko 3 sata ujutro sirena oglasila zračnu uzbunu! Oko 4 sata čule se topovske detonacije iz pravca Vareš Majdana! Odlazim u Vareš Majdan za sv. misu. Krećem u 8 :45, ranije zbog "prigode" za sv. ispovijed. Mladi molili krunicu u 9 sati, posljednji je dan listopadske pobožnosti. Na misi sudjelov alo oko 70 osoba. Propovijed prigodna: stvarnost naša ratna i mi. Prvo što trebamo učiniti jest ne lagati samima sebi, suočiti se s::i stvarnošću! Živimo rat, ne zanosimo se razmišljanjem o nekim mirnim prošlim vremenima! U stvarnosti rata stavimo se u ruke Božje! To će, snagom vjere, pomoći našem unutarnjem miru! Nakon povratka iz Vareš Maj dana, oko 1 1 :30 ovdje zatekao predsjednika Antu Pejčinovića. On je bio na pučkoj misi i navra­ tio nama svećenicima na razgovor. Tu smo se našli, nas trojica svećenika iz Vareša, župnik Vijake fra Željko i župnik Borovice vlč. Mato. Predsjednik u razgovoru spomenuo svoj položaj i vlast koju zapravo sada vojska ima, ali ona ga nastoji konzultirati pri određenim lutanjima. Obrazlaže nam napuštanje prvih crta obrane 1z razloga voJne strategije. Previše Je veltka ta crra(oko1.1.-S--km) i nije moguće s našim brojem od oko 700 vojnika uspješno je očuvati! Cijelu crtu obrane treba skratiti i svesti na mogućno s r 19

Fra !lija Piplica

uspješne o b rane grada Vareša, praktično je to župa Vareš ostavljajući Dubošticll (zamišljena sadašnja crta bila bi svedena na 5 0 km). Poslije podne u 1 4:30 odlazim s fra Matom na Pogar. Tu je redovna misa u 1 5 sati. Lijep dan, da se nagledamo ljepote viso­ ravni - Božji dar! Tko zna hoće li biti i dalje moguće gore ići? Došli smo, nema nikoga kod crkve, vrata-zaključana. Fra Mato se zaputio po ključ od crkve, ali uto je stiglo četvero djece kojima smo usput rekli: ' ajdete, misa će biti, i zadužili jednog od njih da ode po ključ. Ključ je stigao, otvorili smo crkvu i ja sam zazvonio zvonom sa zvonika! Sabralo se 20 osoba i s malim zakašnjenjem počeli smo misu. Uto, pri kraju mise, ušao je u crkvu Zvonko Tokmačić, nastavnik, sada pod punom vojnom opremom. Želio je po svećeniku poslati poruku ženi i djeci u Vareš Majdanu da je živ. Bio je jučer u Duboštici kad je izvršen napad na to mjesto i vođena kraća borba. Tu je i vojarna HV O-a. Duboštica je pala, jedan od njegovih drugara je nestao, jedan ranjen! Sada je on na crti obrane Pogari. Večerali smo zajedno, mi domaći svećenici i sestre, i župnici Vijake i Borovice. Noć je protekla mimo, uz povremeni odjek granata u jutarnjim satima! Oko 4:30 ustao sam, pogledao kroz prozor sobe i zapazio kako se dolje u školi zatvorenici - Musli­ mani u većem broju kreću kroz neki uski prolaz u unutrašnjost zgrade. Negdje pri kraju tog "gibanja" zapazio sam i unifonnu, s plavom kacigom na glavi! Noć vedra, teški mraz!

Dani poslije

"Načelnik" Vijake priča: u Vijaku nije nitko unišao! Ni pljačke ni paljenja kuća nema. Može to iznenaditi mnoge od "politike" , ali osobno vjerujem: pljačka i paljenje, nije to bio cilj Muslimana ! Bojim se da "bijeg" puka i povlačenje vojske HV O-a s tih terena nije u službi više, tzv. globalne politike. Izbjeglice iz Kaknj a, Kraljeve Sutjeske punili su nam mozgove tim idejama ! Misu u Vareš Majdanu imao sam redovno u 9:30. Prisutno mnogo naroda, veći dio izbjeglica: Borovica, Vijaka. Potaknuo sam ih da se uključe u način sudjelovanja na sv. misi kao što to čine vjernici ovdje. Od početka mise stalno se stoji sve do čitanj a Sv. pisma. Po povratku iz Vareš Majdana rekoše mi da je borovički župnik otišao s nekim ljudima u Borovicu, kamiono rn : donijeti štogod iz kuća i potjerati stoku. Prije ručka idemo na groblje Stogić moliti opijela. Četvorica nas je, s fra Željkom. Radili smo po skraćenom postupku. Po nekoliko grobova zajedno, bez spominjanja imena pokojnih. Počeli oko 13 sati, završili oko 1 4: 1 0. Dan lijep, sunčan. Nakon Stogića otišao sam na groblje Diknjići. Obavio sprovod poko­ jnog vojnika Olivera Božića. Poginuo je kod Vojničkoga groba, Mekuše - Zvijezda, iz zasjede koju su im napravili Muslimani. To se dogodilo prigodom patroliranja u čemu je sudjel o v alo desetak naših vojnika. Na povratku, u prolasku kroz grad zapažam sve veću grupu naroda oko oklopnjaka UN-a. To su Muslimani i Muslimanke koji traže i nalaze zaštitu. Vrlo ružna slika, svakako sramotna za ovo 1. 11. 1993., ponedj elj ak mjesto. Istovremeno grupe i grupe s putnim torbama u rukama, (Svi sveti) kreću se ulicama u svim smjerovima. A Hrvati Borovice, Vijake, Oćevije napustili svoje kuće u strahu od Muslimana i smještaju se Nakon kave u 7 sati izišao sam u crkveno dvorište. Tu su dva u Varešu. Netko kod svojih, ostali preko Civilne zaštite u prostore čovjeka, došli na misu, iz Borovice su: misle da je ovdje rana misa određene za izgnanike! Kakav paradoks! li 7 : 30 sati. U toku razgovora s njima pristiže još ponetko, pa Večernja misa li 1 8 sati dobro posjećena. Nakon TV-dnevnika i "načelnik" Vijake u vojnoj uniformi. Hrvatske televizije, pratili smo posebno reportažu o proslavi - e,pješk:e;-Brt1·g-i-b1,· _---•---�s- vi:h-svetih: - Ifardi :rraI-K7rharić-stavio-sv.- misu.7-rkap-e-li11 ------ -lil�• l�l;�\l!�t stacionara. Tu je na cesti u bijelome mantilu. Zaustavim i pitam: ima li što novo u Vareš Majdanu? Evo sada smo odozdo preselili (ratnu) bolnicu ovdje ! Zbog čega to? Dolje je sve na nogama. Ipak, nastavim put. Kada sam došao na policijski punkt u Prnjavoru, vidim sve '"""'11'1'1!il slobodno. Nema ni "ježeva", ni žičane rampe, ni mina! Ni žive duše, """'' aEl-a '- �-u-mushmarr ske-kuć�e__,,1_____ stanove u gradu Varešu. Izvršen je "pretres" kuća, navodno radi traženja oružja. Mnogi Muslimani su zatvoreni. Govorilo se o nekih 200 osoba. Teško Je stanje bilo za muslimanski živalj , 161

Fra Ilija Piplica

mnogi su na razne načine tražili izlaz iz Vareša i zaštitu Unpro­ fora. Strah je unišao i u hrvatski živalj , kako zbog neizvjesnosti daljih događaj a tako i zbog stradanja Muslimana. Mnogi su se pitali: zašto sve ovo? Sutradan, nedjelja, granate su padale i po gornjem Varešu. Kod svoje kuće ranjeni su Zdravka Pejčinović i sin mu Ivan, prebač�ni su u bolnicu. 25. X . ponedjeljak. Mi domaći svećenici, fra Mijo Mrljić župnik, fra Mato Topić i fra Ilija Piplica, župni vikari, odlazimo na Ponikvu gdje je bilo zapovjedništvo HVO s nakanom da stupimo u kontakt s nadležnim faktorima, bilo civilnim bilo vojnim. Željeli smo nešto učiniti za smirivanje nastale uznemirenosti građanstva i nas samih. Iako smo sva trojica bili u franjevačkim odi­ jelima, nakon 20 minuta čekanja na ulici uz rampu, vratili smo se neizvršena zadatka. Nitko nas nije htio primiti. Naime, tu u Ponikvi bio je u nekoj vrsti zatočeništva i predsjednik općine g. Anto Pejčinović. Rečeno nam je da se ne možemo ni s njim susresti. Poslije podne istog dana posjećujem hodžu Vareša, efendiju g. Mufida, da vidim što je s njim. Sinoć sam bio, ali iako je džamija bila otvorena i svjetlo u njoj , nije bilo nikoga! Nas dvojica našli smo se u suznom z agrljaju, efendija veoma radostan što sam došao. Od srca zahvaljuje. Rekao mi je, u stan su mu provalili, opljačkan je (500 DEM) , auto iz dvorišta odvezen i prozori na džamiji s nekoliko metaka prostrijeljeni! Ispričali smo se i stavili smo mu se na raspolaganje. 26. X. 1 99 3 . tražimo i dobivamo prijem kod predsjednika g. Ante Pejčinovića u prostorijama Općine. Naime, vraćen je s Ponikve na svoje radno mjesto. Molimo i zahtijevamo od pred­ sjednika da učini što može da se spriječe, zaustave ova zla po gradu s Muslimanima i ulijevanjem straha svim građanima, da pomogne pritvorenim Muslinrnnima. Posebno smo ga upoznali sa stradanjem efendije i zatražili za njega zaštitu i pomoć. ---- tr razgovoru s preclsjeclni.Rom saznaJemo: on ne oaoorava zlodjela u Stupnom Dolu, kao ni proganjanje nevinih Muslimana. Učinit će što može da se oslobode nevini Muslimani i da se stanje smiri. 1 62

- I I

. I .

:I

Dani poslije

Priča, kako je pred općinom intervenirao kada je vojno lice mai­ tretiralo jednog Muslimana i samo što to lice nije poteglo oružje na njega! No, predsjednik upozorava i na to da je otkriven nek i plan "osvajanja" Vareša po kojem su Stupni Do i Muslimani u gradu trebali odigrati značajnu ulogu u tome planu. Govoril o se o raznim oružjima koja su pronađena u muslimanskim kućama! Koliko je u tome istine a koliko ratne propagande, ocijenit će drugi. Ali to je tada bio fakat vareške stvarnosti. 28; X. pripremili smo se primiti na stan efendiju g. Mufida radi njegove osobne sigurnosti. Dogovorili smo se da navečer dođemo po njega. Međutim, uspio je nekom vezom izići iz Vareša i to se nije realiziralo. 30. X. subota, fra Mato ne uspijeva otići u Dubošticu (20 km udaljenu) za vjeronauk i misu. Već na Pogari susreće izbjeglice iz Duboštice koji su izvijestili: Duboštica je "pala"! Svi smo pobjegli ! Napao je i II. korpus Armije BiH iz pravca Tuzle! 3 1 . X. evakuiran je i župnik iz Borovice, vlč. Mato Majić i narod. 2. XI. Dušni dan! Kao grom iz vedra neba događa se evakuacija i Vareš Majdana. Došao sam za zakazanu misu u 1 6 sati u toj crkvi. Međutim sve je na nogama. Ljudi, žene, djeca s putnim torbama, sve uspaničeno. Pitam: što je, ljudi? - Idemo u Vareš! Tako nam rekli! Eto ih odozgo idu (mudžal1edini!) i pokazuju u šumu iznad naselja . . . Taj uspaničeni svijet nije tada mogao nitko zaustaviti. Moja prisutnost kao svećenika uopće nije mogla djelovati na njihovo smirenje. Autobusi i kamioni prihvaćaju i voze ljude u Vareš. Medu zadnjim uzimam u auto Stipu (Stjepić) Jovića, invalida, i njegovu suprugu zvanu "Popica" koja se je srcem i dušom brinula za crkvu sv. Barbare u Vareš Majdanu. Odnijela je i ključeve od crkve. I grad Vareš je uznemiren , sve nekud "bježi"! Pitaju mene: što je ovo, velečasni? Ne znam, ljudi! !! 3. XI. 1 99 3 . Kobna noć vareškog egzodusa! U uznemirenoj noći, sve izgleda u okretu! Negdj.e_prij.e--4-sat a-izj u.tr:a-n a-š-fa�a----­ Mato, časne sestre i borovički župnik odlaze s narodom . Gdje? Ni oni ne znaju, kao ni narod ! Oni odoše, ostadosm o : župnik fra Mijo, fra Ilij a župni vikar i župnik Vi.j ake fra Željko . Nadamo 1 63

Fr a Ilij a Piplica

se, neće svi ljudi otići, im a ih koji i ne mogu! Ostat će jed an broj narod a, tu su crkveni objekti, treb amo i mi ostati. Ali isto t ako ode n arod pa treba i t aj n arod pr atiti n a njegovu putu dokle bude. Ov aj prisilni r ast an ak bio je strašno bol an. Suze su bile s amo prirodni izražaj boli! 4. XI. četvrtak. Ulaze u Vareš bojovnici MOS- a i raznih grup acija Armije BiH, posebno III. i II. korpus a. Prodorniji su oni iz III. korpus a iz Zenice u čijem je sast avu i 7 . muslim anska brig ada. Ulicam a Va:reša, ne b aš tako gromko, odzvanja poklič: Alah uekber! Župni ured posjećuje prv a grup a novih bojovnik a, nude čak i z aštitu! MOS ide odozdo, iz V areš M ajdana, k ažu oni, i došli su n as z aštititi! Budući s am pozn ao nek a lica među njima, prvi šok dobro smo svl ad ali. Ovi n am odvoze auto iz crkvenog dvorišt a u ime "prevoza ranjenika" . Ni njih ni auta nik ad a n az ad! Poj avljuju se i unproforci u crkvenom dvorištu. N aime dolje, kod Osnovne škole su st acionir ani radi zaštite gr ađ ana, još uvijek Muslim ana a sad a i Hrv at a. Molimo ih da n am osigur aju st alnu z aštitu. Pokuš avaju n as zaštititi preko d an a, ali nas u noći ostavljaju s ame. Nem aju dovoljno ljudstva ! Upravo te noći učinjen j e pokuš aj pljačke u n ašem kućnom dvorištu kod gar aža. Našom sn al ažljivošću uspjeli smo spriječiti veću pljačku. U gr adu je nast al a sveopća plj ačka. Prov aljuje se u kuće, u stanove. Sve se nosi, automobili jure gore dolje! Vijesti stižu, tako je i u selim a! 5 . XI. Dol aze n am unproforci, francuski bataljun iz Sar ajeva iz Legije stranac a. Oni će nas čuv ati. Oklopnj ak st avlj aju n a kapiju crkvenog dvorišt a. Ustup aju im se i prostorije C aritas a. Oni će štititi istovremeno: n ašu crkvu, skl adište C aritasa, pr avoslavnu crkvu, župni stan i staru povijesnu crkvu. Bravo, moći ćemo mirnije disati! - Župni ured isti dan posjećuju i novi nosioci vlasti, tzv. R atni št ab iz D abravina n a čelu s predsjednicom Mervanom H adžimurtezić. I s ami su iznen ađeni događajima u V arešu, zbu­ njeni, mole da utječemo n a svijet da se vrati! Upoznaju nas da je crkva 7r \1areš-Majdanu proval)en a, vrata o voren a, unutra metez. Odmah se sporazumijevamo da s njihovim ljudima odemo i "zakrpimo" vrata. To smo ostvarili. Mi smo upozorili na nesi1 64

D ani poslije

I

gurnost onih koji su ostali. Uradite sve što možete d a oni koji su ostali budu sigurni za život i imovinu. Ako to uspije ond a će povrat ak drugih biti l akši! Župni ured isti d an posjećuje i gr adonačelnik Tuzle g. Bešlag ić i zapovjednik II. korpus a Armije BiH s pr atnjom. D o š li su svećenicima u Vareš u posjet na r azgovor o n ast aloj situ aciji. I ovi govore o potrebi našeg ang ažiranja z a povr at ak naroda. K ako ih povr atiti k ad a ništa ne znamo gdje su, kako do njih doći? I njim a smo svratili pažnju na potrebu zaštite onih koji su ostali . Z apravo, vr atiti svijet sada j e više u njihovoj nego u našoj moći! Prv a nedjelj a poslije egzodusa 7. XI. u Varešu izgled ala je ovako. U župnoj crkvi na misi u 8 s ati prisutno 1 4 oso b a ! N a pučkoj 1 3 osob a! U filij alnim crkv ama nije bilo mise! Istina, ov aj d an fra Ilija je uz oružanu pratnju posjetio i Dubošticu i Pogar. Misu nije im ao jer obje crkve su bile prov aljene. No snimio je stanje, koje izgled a ovako: u Duboštici pronaš ao je 2 1 osobu, a na Pog ari rekli su d a ih ima oko 1 30. Od svih naselj a, sela i grada, ovdje je ost ala n ajveća grupa vjernika, r azmjerno dosta i djece ! U Vareš Majdan i Pržiće nismo tada mogli otići. D an as odl a­ zimo u Vareš M ajdan uz oružanu pr atnju. Nedjelj om i tu imamu misu. Svećeniku se prijavilo oko 30 osoba, a u mjesnoj zajednic i računaju da ih im a oko 1 00 ! ! S gornjim dat11mom prekidam ovaj izvještaj . Vareš živi, bolje je reći postoji, u jednom sasvim drugom stanju. Neprirodnom, nak ar ad­ nom stanju. K ako reče nedavno službenik u Policiji g. Redžo: " Vareš bez Hrvata nije Vareš" ! U Varešu, 23. XI. 1 993.

Ovo napisao : fra Ilija Piplica, župni vik ar

1 65

Dani poslije

Fra Ilija Piplica

stije) , dio posvećenih hostija razbacan po podu pred svetohraništem. U sakristiji sve ruho isprevrtano. Osim razva­ ljenih vrata, crkva je izvana neozlijeđena. Nije ništa važno odneseno: ni kalež, ni ciborij, ni monstranca! Misu ovdje nedjeljom slavimo u 9 : 3 0 sati. U nedjelju je bi l o prisutno 1 4 osoba. Svećenik odlazi uz oružanu pratnju.

RKT ŽUPSKI URED VAREŠ Broj: 58 1 /93 D atum: 23 . XI. 1 99 3 . god.

FRANJEVAČKOM PROVINCIJALATU SARAJEVO

3 . Filij alna crkva Pogar Ovdje je crkva puno stradala. Na nju su isp aljene dvije tromblonske mine, jedna ispred crkve u fasadni zid koji j e probila i u tavan crkve završila; druga je ispaljena sa samih vrata crkve u prezbiterij iznad oltara. Tu je napravila "zij an" i zabila se u plafon crkve. Svi prozori - staklo potpuno su sasuti, vrata željezna posve razvaljena. Unutra oltar prevrnut na pod, sve ruho i pribor razbacan po podu u prašini i razmrskanom staklu. Ovdje hitan zahvat na zatvaranju prozora, ali kako? Svetu misu slavimo nedjeljom u 14 sati. U nedjelju bile 63 osobe!

Predmet: Izvještaj o stanju crkvenih objekata u župama Vareš - Borovica

Nakon "događaj a" Vareš, danas, dana 23 . XI. 1 99 3 . stanje izgleda ovako.

1 . Župna crkva Vareš Crkva i sve u njoj ostalo je nedirnuto. Nitko nepoželjan nije unišao u nju. Svetu misu slavimo svaki dan, izjutra u 7 :30 kada bude prisutno 5-6 osoba i navečer u 16 sati kada bude prisutno 1 2- 1 5 osoba. Nedjeljom slavimo svete mise: 1 0 : 3 0 (p učka) , bude 40-ak osoba i večernj a u 1 6 sati, 20-ak osoba Za misu i u podne sada redovno zvonimo , dok u prve kritične dane nismo redovno zvonili! Župni stan je također sačuvan. Nas trojica svećenika: fra Mijo, fra Ilija i fra Željko, te stari - gluhi domar IliJ a boravimo u kući. Do danas nismo imali provale i pljačke. Stiti nas Unprofor. Stara - povijesna crkva u Varešu također je neozlijeđena! Skladište Caritasa nije opljačkano, od početka događaja Vareš nad njim bdije Unprofor a jedno vrijeme i policijske vojne snage. Na to smo upozorili sve nadležne faktore.

I

2. Filij alna crkva Vareš Majdan U prvom naletu vojnih formacija od strane Zenice vrata crkve prn�-l�@-r:1--mg.tg.ž--,--S'V-e--:i P-----­ ----�s.u__ rnzbij.ena _i_pr.oxaljena.-U nutr:a- jg-n-a is prevrtano: gostarice razbijene, križ, svijećnj aci, svijeće, sve po podu razbacano. Svetohranište otvoreno (ključem iz sakri-

1 66

4. Filijalna crkva Duboštica I ova je crkva oskvrnjena. Vrata su lako kod brave provaljena, a unutra sve isprevrtano. Oltar prevrnut na pod, sve ruho i pri­ bor razbacan po crkvi. Drugih ozljeda na crkvi nema. Ovdje nisam imao misu. Nisam imao kome. Preostali vjernici su raspršeni, po najnovijem izvještaju ima ih sada 29 ! Pred Božić otići ćemo jedne nedjelje. Inače odvukli smo im uz prat­ nju Vojne policije II. korpusa nedavno švedske pakete. Po čeljadetu dva komada. Daleko su, teško je do njih - pa neka im barem to bude pri ruci !

5. Filijalna crkva Pržići U ovu crkvu do danas (23 . XI.) nismo uspjeli otići. Ne znamo kakvo je tamo stanje. Kažu nam da se crkva v· i_,__uzgm. ..je.:-1 ----­ ada sam molio da me gore odvezu, odgovorili su da to ne može jer gore još traju borbena djelovanja. 1 67

:' II Fra Ilij a Piplica

6. Ovo posebno ! Za Borovicu ! Župna crkva u Borovici potpuno je uništena. Spaljena i sve je u njoj izgorjelo. Strše samo zidine. Tako nam svjedoče službenici UN-a koji su gore bili i to vidjeli i konstatirali. Mi smo molili da nam osiguraju odlazak gore da mi kao crkvena lica tu činjenicu konstatiramo. Obećali su to učiniti. Također su nas izvijestili da su i naselj a Donj a i Gornj a Borovica, također spaljena!

N. B. Dodatak! Ukoliko župnik Vijake ne dostavi širi izvještaj o stanju tamo, evo ukratko . Tu je župna crkva provaljena i desakralizirana. Unutra sve isprevrtano, također i u sakristiji. Župni stan prova­ ljen i oplj ačkan. Sva hrana iz C aritasova skladišta odnesena. U filij ali Oćevij a koliko se čulo, crkva nije razrušena. U filij ali Magulica crkva je nedirnuta i tu nije bilo previranj a, jer je to područje druge općine. Crkva i stan u župi Jelaške, prema izvještaju fra Berislava Kalfića, su u redu! Tamo također nije bilo ozbiljnih previranj a.

U Varešu, 23. XI. 1 993.

1 68

Izvještaj sastavio : fra Ilij a Piplica, župni vikar

J I li 'I

Dani poslije

RKT ŽUPSKI URED VAREŠ . Broj : 582/93 D atum: 23. XI. 1 993. god.

FRANJEVAČKOM PROVINCIJALATU SARAJ EVO

Predmet: Izvještaj o brojnom stanju župe Vareš danas, � drugi statistički podaci

Župa Vareš prije "događaj a Vareš" brojila je cca 8.000 duša. O p ćina Vareš obuhvaća i župe Vij aka i Borovica, koj e n i s u obuhvaćene ovom statistikom župe Vareš. D anas nakon događaj a Vareš, raznim putevima došli smo do saznanja da u Varešu ima cca 700 duša - osoba koje bismo mogli uzeti kao pripadnike župe. Jasno, sada nam nije moguće sve nave­ deno provjeriti. Ovu brojku od 700 ovako raščlanjujemo. Na sam grad dolazi cca 400 osoba. Prema spisku koji je u većini dijelova grada sačinio Krešo Pogarčić, poimence je zapisana 330 osoba. Budući da nije cijeli grad obišao, zaokružujemo na 400 duš a ! Pouzdano znamo d a ima onih koji nisu ovim spiskom obuhvaćeni. U Vareš Majdanu, svećeniku se prijavilo 27 osoba. U mjesnoj zajednici Vareš Majdan kažu da nas ima cca 1 00 ! Ovdje za sada uzimamo sredinu, od 50 osoba! Na selima najbrojnij a je skupina na Po gari, tu je zabilježena 1 20 osoba. U Duboštici 29 osoba. Sela Strica - Zarudje - Ja­ vornik - Diknići, u svakom od njih prema izj avama lj udi ima 4-6 osob a ! U najboljem slučaju u svim tim selima 24 oso b e . U Tisovcima jedna osoba: Božo Malbašić l Za Semi zovu Ponikvu i Osoje nemamo nikakvih podataka. Vjeroj atno tamo nema nitk L Ž�l J'�----------------------­ Za sela: Višnjići - D aštansko - Pržići - Tisovci ( osim Bože) Brezik - Bijelo Borje - Mir gdje je živjelo ukupno preko 8 00 duša, ne raspolažemo ni sa kakvim podacima. U jednom dijelu 1 69

Fra Ilija Piplica

tih naselja Pržići - Daštansko - Tisovci i danas su položaji i jedne i druge vojne formacije. Na sve iznesene podatke uključujemo i zaštićene Hrvate u Ponikvi, u kampu kod Unprofora. Tu se nalazi 20-ak pripadnika župe Vareš. Uključujemo i zatvorenike za koje se zna. U Srednjoškolskom centru u Varešu njih je cca 30! Dobili smo i podatak da ih je 39 u Tuzli u Okružnom vojnom pritvoru. Dakle, imajući sve ovo pred očima, realno je konstatirati da je cifra 700 osoba moguća stvarnost. To je sadašnjost župe Vareš! Bolna stvarnost. U Varešu, 23. XI. 1993.

Dani poslije

j i 'I

1

I

I

i!

I!

Izvještaj sastavio: fra Ilija Piplica, župni vikar

Dodajem popis ubijenih civila nakon ulaska u grad III. korpusa Armije B iH. Svi navedeni slučajevi su provjereni.

Č:elni ci v areškog HVO-a u Župskon1 ured u Vareš početkom 1 99 3 .

1 . Alojzije Čović, 1 938. ubijen u stanu, Vareš Majdan 2. Josip Petrović, 1939. ubijen blizu kuće, Vareš 3. Ferdo Lovrenović ubijen zajedno s brojem 2 blizu kuće, Vareš 4. Ivo Pejčinović, Vareš 5. Jerko Terzić, 1925. Vareš Majdan, usred dana (11. XI.) kod kuće udaren i nožem zarezan u vrat uz desno uho, podlegao u bolnici. Dao Bog da na ovom završi!

fra Ilija Piplica

•I

Kopijari - selo koje je prestalo postojati 2 1 . listopada 1 993.

1 70

l TI

D ani poslije

Fm Ilij a Piplic a

.I

Stu pni Do, nakon razaranja 23 . .l istopada 1 99 3 .

Progrn,nica i z B orov ice ( u tradicionalnoj nošnji)

B eznade v mešk i h p1;ognaniku, Sokolac 4. 11 . 1 9 9 3 .

Detalj i z clevastirune kuće n Radoševići ma, studeni 1 99 3 .

172

Fra Uija Piplica

D ani poslije

B o rov ica Donja nakon razaranj a u stu denome 1 99 3 :

B orovi ca G ornj a nakon razaranj a u studenome 1 99 3 .

174

Ostaci kućnoga ognji šta u Semizovoj Ponikvi, studeni 1 993.

175

Fm Hij a Pipli c a

D ani poslije

I

••

'

I

Podjela h uman itarne pomoći (g,trclerobel u v areškoj žu pnoj crk v i , 1 99 5 .

�

:i ;i"'l! .,

..

>

g

·o ,:-:: r·

>u r•

P.,

-·

' {;.'

u: U spomen n a poginule, kod župne crkve n a D ušni d an., 2 . l l . 1995.

176

( .,

illj

i�

'

!,.r�:i:dA· tf,;·t --·'f'.;... ..L·, · ·· ,·•u. \'!t ·�•,·.• · · ····o·· ·e··z··.· ··w,, j;- ' ... -.. . .:,- · . .1.. Cl , 1 • J.� e_:)c;: • . LJ J

.1...

Dt.. tĐ

1;.1

..

. ..

�ig1.u1: c u.1·u

m .. l 5, .,.I..L 199 1.f,." ' P.'3 ;�� ;" �.m. J O l ;JJ .:J

.:, "V 10 · · I• ·· � rn.a

1

·r"ll

iI

, �]; · · · · · · · ·. · · · · · · · · · · · f-/f-:'t.- ":--. . . - {t ·

t

J

{

.

...

Faksimil Pi p l i č i n a p i sma prij atelj u poslanog iz Varcša pu rem Crvenog k r i ž.a

IZDAVANJE KNJIGE POMOGLI: :l

j

Auto dijelovi ODDA Vareš Branka i Dalibor Jozić Cvjećarna Orhideja Vareš Eko-farma Duboštica Farma Zarudj e - proizvodnja i prerada mlijeka . Foto&v1deo studio Barnj ak Vareš Frizerski salon Azra Vareš Ivana (M.) Slugić Knjižara Terzić Vareš Mega commerce d.o.o. Vareš Mesnica Franjić Vareš Mijo Vidović Obitelj Franjić Zarudje Pogrebna društvo Sv. Mihovil Vareš Profi-tex d.o.o. Vareš P.T.D. MPM d.o.o. Vareš Ribnjak Sirena d.o.o. Vareš STR Granap Vareš STR IK Vareš STR Poljooprema Vareš Šimić-prom d.o.o. Vareš Vrhovina d.o.o. Pržići Župni ured Borovica Župni ured Vareš

-----------------------------------41ll!1--------� _____u_aro.Y. atelj i- su-na.v:g(i€Hli-abeeecl-fl.-irn-re dmrn-.--------Hvala!

178

179

BH?'"""!w�

S ADRŽAJ Pre d g ovo r . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Dn evn ik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . .. .......................................... 1 1 Pri loz i . . . . . . . . . . . .. . . ... .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 S 9

181

i

!

I

\ '.

i' i�

I l

I ' !

CIP - Katalogizacija u publikacij i Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 82 1 . 1 63 .4( 497 .6)-94 PIPLICA, Ilij a Dani poslij e : vareški dnevnik : listopad 1 993 .-sij ečanj 1 994. / Ilija Piplica. - 2 . izd. - Vareš : HKD Napredak ; Saraj evo : Rabic, 2009. - 1 70 str. : ilustr. ; 3 0 cm Bibliografske i druge bilj eške uz tekst ISBN 978-9958-9429- 1 -4 COBISS .BH-ID 1 7034502