Financijsko pravo i financijska znanost [2. izdanje ed.] 953170063X [PDF]

Zitiervorschau

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS

F'

© 1998. ilOZIDAR JELĆIĆ

Recenzenti: Akademik ADOLF DR AGIČEVIĆ Prof. dr. se. OLIVERA LONČARIĆ-HORVAT Prof. dr. se. JURE ŠTh10VIĆ

Za izdavača: Dr. NO BURIĆ

Urednica: RADOJKA ECIMOVIĆ

'-------

=-- -

Prof. dr. Božidar Jelč-ić

FINANCIJSKO PRAVO I FINANCIJSKA ZNANOST Drugo izmijenjena i dopunjeno izdanje

B mG0C?[IT)m00C? Zagreb 1998.

p

Objavljivanje ovog sveučilišnog udžbenika odobrio je Senat Sveučilišta u Zagrebu rješenjem broj 02-12 47/I-1998 od 2. lipnja 1998.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb

UDK 336(075.8) 347. 73(075.8) JELČIĆ, Božidar Financijsko pravo i financijska znanost/ Božidar Jelčić. - 2. izmijenjeno i dopunjeno izd. - Zagreb : lnfonnator, 1998. - XVI, 572 str. ; 24 cm. - (Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu = Munualia Universitatis studiorum Zagrebiensis) Bibliografija: str. 559-570 i uz tekst: ISBN 953-170-063-x

980709011

ISBN 953-170-063-x

..

PREDGOVOR Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina došlo je do značaj­ nih promjena u financijskoj aktivnosti države. Te su promjene utjecale i na sadržaj građe koja se izlaže u udžbenicima u kojima se obrađuje materija o raznovrsnim i složenim pravnim, ekonomskim, sociološkim, psihološkim i drugim aspektima prikupljanja javnih prihoda, njihove raspodjele i trošenja. One su našle svoj izraz i u ovoj knjizi. Premda je u ovom udžbeniku zadržan redoslijed izlaganja materije koji sam primijenio u knjizi »Nauka o financijama i financijsko pravo« iz 1983. godine te u njenim kasnijim izdanjima, sadržaj ove knjige bitno je različit, a pravnim aspektima prikupljanja javnih prihoda i javnih rashoda dano je više mjesta. Iako ova knjiga ima i sličnosti s knjigom »Nauka o financijama i financijsko pravo«, ona se od nje toliko razlikuje da ne predstavlja novo izdanje spomenutog udžbenika, nego se radi o potpuno novoj knjizi. U knjizi »Financijsko pravo i financijska znanost« izostavljen je prikaz našeg fiskalnog sustava, a u skladu s nastavnim planom i programom Prav­ nog fakulteta u Zagrebu zadržan je prikaz određenih aspekata bankarstva, premda se to ne može podvesti pod pojam financijskog prava u užem smislu. Zagreb, 7. ožujka 1994.

Autor

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU Ovo, drugo, izdanje udžbenika njegovim korisnicima treba omogućiti upoznavanje s najnovijim posti gnućima u području razvoja financijskog pra­ va i financijske znanosti. Stoga sam u njegov sadržaj uvrstio neka nova poglavlja, neka postojeća sam izmijenio, te prezentirao podatke koji rječito govore o promjenama u financijskoj aktivnosti države danas, te njezinu predvidivom razvoju u početnim desetljećima idućeg tisućljeća. Recenzentima ovog udžbenika dugujem veliku zahvalnost za korisne sugestije koje su doprinjele uklanjanju propusta te kvalitetnijem i precizni­ jem izlaganju u njemu obrađene materije. Zagreb, ožujak 1998.

Autor

V

Barbari, s ljubavlju i zahvalnošću

L_

SADRŽAJ I. OPĆI DIO

1. Uvod . . .

2. Predmet financijske znanosti .

3. Naziv i razvoj financijske znanosti

4. Financijsko pravo . . . . . . . . . . 4.1. Međunarodno financijsko pravo 4.2. Razvoj financijskog prava . . . .

5. Razvoj javnih prihoda i rashoda . . . 5.1. Razvoj javnih prihoda i rashoda u robovlasničkim državama. 5.2. Razvoj javnih prihoda i rashoda u feudalnim državama 5.3. Razvoj javnih prihoda i rashoda u pred.kapitalizmu i kapitalističkim državama . . . . . . . . . . . . . . . 5. 4. Razvoj javnih prihoda i rashoda u zemljama u razvoju 6. Predmet izučavanja suvremene financijske znanosti

II. JAVNI PRIHODI

1. Uvod . . . . . . . .

2. Podjela javnih (državnih) prihoda 2.1. Originarni i derivativni prihodi 2.2. Javnopravni i privatnopravni prihodi 2.3. Redovni i izvanredni prihodi . . . . . 2. 4. Prihodi od stanovništva i prihodi od pravnih osoba 2.5. Povratni i nepovratni prihodi države . . . 2. 6. Prihodi širih i užih teritorijalnih jedinica 2.7. Namjenski i nenamjenski prihodi države 2.8. Prihodi u novcu i prihodi u naturi 3. Pojam poreza . . . . . . . 3.1. Derivativnost poreza 3.2. Prisilnost poreza . . .

1 3 5

10

26 31 32

37 38 42 49 53 56

63 65

66 66 67 67 68 69 69 70 71 71 75 76

VII

Porezi se ubiru u općem interesu . . . . . . . . . . . . Odsutnost neposredne protunaknade za plaćeni porez Nedestiniranost poreza (neafektacija poreza) Porezi se ub iru u novcu 4. Opravdanost, ubiranja poreza . 4.1. Teorija sile . 4.2. Teorija cijene . . . . . . 4.3. Teorija žrtve . . . . . . 4. 4. Teorija reprodukcije poreza 4.5. Organska teorija . . 4.6. Socijalistička teorija 3.3. 3. 4. 3.5. 3. 6.

5. Podjela poreza . . . . . . . Neposredni i posredni porezi 5. .1 5.2. Subjektni (osobni) i ob jektni (realni) porezi 5.3. Sintetički i analitički porezi 5. 4. Opći i namjenski porezi . . . . . . . . . . . 5.5. Katastarski i tarifni porezi . . . . . . . . . 5. 6. Pretpostavljeni i faktički (činjenični) porezi 5. 7. Porezi po vrijednosti i specifični porezi 5.8. Fundirani i nefundirani porezi 5.9. Redovni i izvanredni porezi 5.10. Osnovni i dopunski porezi . . . 5.11. Reparticijski i kvotni porezi . . 5.12. Porezi centralnih i lokalnih tijela

6. Porezna terminologija .

7. Porezni ob veznik . . .

8. Porezna snaga (sposobnost, kapacitet) .

9. Porezna osnovica . . . . . 9.1. Indicijarna metoda . 9.2. Direktna metoda . 9.3. Indirektna metoda . 9. 4. Službena metoda . . 9.5. Metoda parifikacije .

10. Porezne stope (porezna tarifa) 10.1. Proporcionalne porezne stope 10.2. Progresivne porezne stope (progresivna porezna tarifa) . VIII

79 79 80 8 4

84 86 86 89 90 90 91

92 93

95 96 96 97

98 99 100 101 102 103 104

10 6

113

118

122 124 124 125 125

125

12 6 128 131

s 3. Regresivne porezne stope 10. 10.4. Visina poreznih stopa

11. Porezne stope u praksi . ..

12. Granica poreznog opterećenja

1'3. Načela oporezivanja ..... .

13. 1. Financijsko-politička načela oporezivanja - . 13.1.1. lzdašn�st (dostatnost) ..... . 13.1.2. Prilagodljivost (elastičnoat) ....

13.2. Ekonomsko-politička načela oporezivanja 13.2.1. Izbor poreznog izvora ._..·...· ... 13.2.2. Izbor poreznog oblika . .... .

·

3. Socijalno-politička načela oporezivanja . 13. 13.3.1. Univerzalnost poreza ..... . .13.3.2. Ravnomjernost u oporezivanju·. 13.4. Porezno-tehnička načela oporezivanja 13.4.1. Određenost poreza .... 13.4.2. Ugodnost plaćanja poreza . 13.4.3. Jeftinoća ubiranja poreza

14. Ciljevi oporezivanja .. 1 . Otpor plaćanju poreza. 5

16. Izbjegavanje plaćanja poreza (porezna evazija) . 16.1. Nezakonita por�zria evazija (porezna utaja) . ; ...· . 16.2. Zakonita porezna evazija .

71 . Mjere protiv izbjegavanja plaćanja poreza . 18. Prevaljivanje. pore·za . • • • · · · · · · 18.1. Teorija o prevaljivanju poreza . 18.i.1. Fiziokratska teorija . . 18.1.2. Teorija definitivnog prevaljiva nja poreza ili apsolutna teorija . .. . .... 18.1.3. Teorija difuzije . ...... • . . . . 18.1.4. Agnostička ili pesimistička teorija 18.1.5. Eklektička teorija .. . 18.1.6. Socijalistička teorija .- . • • .. . . 18.2. Vrste prevaljivanja poreza . • • • • • • • . 18.2. 1. Namjeravana i nenamjeravano prevaljivanje

139 1 4 1

143

148 154

159 159 16 1

16 2 164 167

168 169 170 174 175 176 178 18 2

184

190 _ 19 1 193 196

200 201 20 1 20 1 20 2 203 203 203 204

204

IX

18.2.2. Prevaljivanje unaprijed, prevaljivanje unazad i bočno prevaljivanje . . . . . • • • • • · • · · 18.2.3. Jednostruko, dvos_truko i višestruko prevaljivanje 18.3. Faza prevaljivanja poreza 18.3.1. Perkusija . 18.3.2. Reperkusija 18.3.3. Incidencija . 18.3.4. Difuzija 19. Učinci oporezivanja . . 20. Utjecaj inflacije na oporezivanje 21. 22. 23. 24.

Porezna tehnika Porezni sustav . Racionalni porezni sustav. Porezni sustavi suvremenih država

25. Porez na dohodak . . . . . . . . 25.1. Razvoj . . . . . . . . . . . 25.2. Pojam, vrste, opravdanje . 25.3. Osnovica i obveznik . . . 25.4. Stope, oslobođenja, olakšice 25.5. Razrez i naplata poreza na dohodak 25.6. Financijska uloga poreza na dohodak . 26. Porez na dobit . . . . . . . . . . . . . . . . . 26.1. Pojam i razvoj . . . . . . _ . . . . . . . 26.2. Opravdanje primjene poreza na dobit . 26.3. Oblici poreza na dobit . . . . . . . 26.4. Financijska uloga poreza na dobit. 27. Doprinos za socijalno osiguranje . . . . . 27.1. Pojam, razvoj . . . . . . . . . . . . 27.2. Opravdanje za ubiranje doprinosa za socijalno osiguranje. 27.3. Financijski aspekt doprinosa za socijalno osiguranje 28. Porez na promet . . . . . . . . . . . . . . . 28.1. Razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28.2. Osnovno obilježje poreza na promet . . I 28.3. Prednosti i nedostaci poreza na promet 28.4. Opći porez na promet . . . . . . . . . . . . 28.4.1. Bruto-svefazni porez na promet X

205 206 207 207 207 207 208 209 212 214 216 220 227 233 233 234 240 242 244 245 247 247 249 250 254 257 257 260 262 265 265 267 268 273. 274

29.

28A .2. BruLo-vi?;cf:i,m i porez na promet . . . . 28.4.:-:J. ,Jcdnof11zni porez na promet 28.5. Porez nn promet i vunjskotrgovim,ka razmjena

275 275 277

Porez nn dodnnu v,·ijcclnost .

280 280

. . . . . . . . . . . . 29.J. Rozvoj porezo nu dodnnu vrijednost . . . . . . 29.2. Osnovne knrnktcri�t.ikc porez;_, na dodanu ·1rijednost 29.3. 29.4.

30.

. .

29.5. 29.6.

Mcloc.lc utvrdivnnja clodnne v1·ijcdnosti . . . . . Oblici porczn nn dodanu vrijednost . . . . . . . Jzrnčunnvanjc i oporezivnnje dodane vrijednosti SLopc poreza nn dodanu vrijednost . . . .

29.7.

Financijska uloga općeg poreza na promet

Pojedinačni porezi nn promet (akcizc, trošarine) 30.1. 30.2.

Pojedine vrsle akciza . . . . . . Hnrmonizncija ubiranja akciza

31.

Državni (fiskalni) monopol

32.

Imovinski porezi . . . . .

.

32.l.

Porez na imovinu . . 32.1.1. Pojam, razvoj i vrste 32.1.2. Argumenti za i proliv poreza n::i imovinu 32.1.3. Razrez i naplata poreza na imovinu

32.2.

Porez na nasljedstva i d::irovc 32.2.1. Pojam, razvoj . . . . . . . . . . . . 32.2.2. Opravdanje oporezivanja naslijedcnc imovine 32.2.3. Vrste poreza na nasljedstva . . . . . . . 32.2.4. Razrez i naplata poreza na nasljedstva . 32.2.5. Oporezivanje darova. . . . . . . . . . 32.2.6. Financijska uloga imovinskih poreza .

33. Višestruko oporezivanje . . . . . . . . . . . . . . . . 33.1. Dvostruko oporezivanje . . . . . . . . . . . . 33.2. 33.3.

Izbjegavanje (sprječavanje) dvostrukog oporezivanja Mjere za izbjegavanje dvostrukog oporezivanja

34.

Carine . . . . . . . . . . . . . 34.1. Carinska terminologija. 34.2. Podjela carina . . . . .

35.

Porezni sustavi zemalja u razvoju

36.

Država bez poreza .

. . . .

. . . .

282

284 285 287

294 295 297 300 302 30 3 304 304 304 307 309 310 310 311 313 314 315 316 318 319 320 327

330 332 335

341

343 XI

37. Dopri1wsi . . .• • • •

3S. Pristojbe tt.-1k�C') . . . 3S. 1 .Vi�inn pri�tojbi 3S.2. Podjf'ln pri si oj bi

39. Ost,'lli j:n,1i tcirin\'ni) prihodi I l i. .JA\ 7'\l ZA,J M OVl 1. L\·od . . . . . . . .

2. R.:1:-v(lj j:n·nih wjmovn

3 . Pn>d nnsl i i ncdosL1ci javnih zajmova

4. Pndjeln j:wnih zi:ijmova . . . . . . . . -1 . 1 . Unulrnšnji i vnnjski ZAjmovi . . .; .2. Dobrovoljni, prisilni i patriotski zajmovi .; ,:,_ KrnL koročni, srednjoročni i dugoročni zaj movi .; ,.; , Z:ijmovi po pnrit ct.u, ispod pariteta i iznad pariteta .;.5. Z!ljmo\'i sj11vnim upisom, upis zajma prodajom obveznica hnnci ili konzorciju buna.ka i prodaja obveznica na burzi . -LG. Zlljmn\'i širih i užih t.crit.orijalni h jedinica . . . . . . . . . -l.7. Z11jmovi gdje se kno ,jerovnici javljaj u banke, stanovništvo, mcdunurndnc finnncijske inst.it.ucije, država . ·L . Produktivni i neprodukt ivni zajmovi . .u}. No\'čnni i robni zajmovi .

5. �nčcln 1.11 du ženj11 držH\'C

6. Op rm·dnnjc ju\'nog znjma

, . Grnnicn wdužcnj11 držnve

" Ot plntn jn\'nog zajma . . .

9. B::mkrot d r.u:t\'C .. . . . .

346

349 35 1 353

355

357 359

360

366

372 372 376 377 378 379 381 382 383 383

384

386

390

394

397

1 O. Konsolidac.ijA i kon\'erzija javnih zajmova

403

rv.

409

RASPODJEl�A JAVl\W PRJHODA

L Uvod . . . . . . . . . .

2. financiranje federacije

3. Financ.-iranje međunarodnjh ekonomskih asocijacija

4. Financiranje Europske ekonomske zajednice (Europske unije)

XII

411

414

421

423

5. Financijsko izravnanje . . . . · . . . . . . . . . . . . . 6. Oblici fin ancij skog izr avnanj a . . . . . . . . . . . . . 6.1 . Ho riz ont aln o i vertikalno finanćijsk izr nan je o av 6.2 . Na cion aln o i internacionalno financij sko izravnanje 6.3 . Aktivno i pasivno financijsko izravn anje . . . . . . . 6.3 .1. Aktivno financijsko izravnanje . . . . . . . . . · 6.3.1. 1. Vertikalno aktivno financijsko izravnanj e 6.3. 1 .2. Horizontalno aktivno financijsko izravnanje 6.3.1.3 . Kriterij i za aktivno financijsko izravnanje 6.3.2 . Pasivno financijsko izravnanj e . . . . . . . . . . . 6.3.2.1. Kriteriji za pasivno financijsko izravnanje

427 42 8 429 429 430 431 432 435 436 439 440

V. JAVNI RASHODI .

443

1. 2. 3. 4 ..

Uvod . . . . . . . . Razlozi porasta javnih rashoda . Prividno i stvarno povećanje javnih rashoda . . Struktura javnih rashoda . . · . . . . . 4.1. Vojni rashodi . . . . . . . . . 4.2. Rashodi socijalnog osiguranja . 4.3. · Rashodi za obrazovanje . . . . 4.4. Rashodi državne uprave i sudstva 4.5. Rashodi posredne i neposredne intervencije države u gospodarstvu . . . . . . : . . . . . . . . . . 4 . 6. Rashodi za znanstvenoistraživački rad· . - . . . · .· 4. 7. Rashodi namijenjeni zaštiti čovjekove okoline . 4.8. Ostali j avni rashodi . . . . . 5. Podjela Javnih rashoda . . . . . . 5 .1. Redovni i izvanredni r�shodi . . 5.2. Produktivni i neproduktivni javni rashodi . 5.3. Investicijski i transferni javni rashodi 5.4 . Odgodivi i neodgodivi javni rashodi 5.5. Rashodi centralnih i lokalnih tijela . 5.6. Osobni i materijalni rashodi 5.7 . Novčani i naturalni rashodi . 6. Efikasnost javnih rashoda 7. · Državni proračun (budžet)

445 449 455 458 460 463 46 4 46 6 467 469 471 472

474 474 475 476 477 477 477 478 478 484 XIII

r

-, 7. 1 . 7.2. 7 .3. 7.4. 7.5. 7.6.

7 . 7. 7.8.

7.9. 7.10.

7. 1 1 . 7.12. 7.13. 7.14.

7.15.

l _1

Pojam državnog proračuna . Razvoj državnog proračuna . Funkcije državnog proračuna Proračunsko pravo . . . . . Pravna priroda proračuna . Načela državnog proračuna 7 .6. 1 . Načelo jedinstva . . . 7.6.2. Načelo potpunosti . . 7.6.3. Načelo preglednosti (jasnoće) 7 .6.4. Načelo točnosti (realnosti) . . 7.6.5. Načelo prethodnog odobrenja 7.6.6. Načelo specijalizacije proračuna 7.6.7. Načelo javnosti . . . . . . . . . 7.6.8. Načelo proračunske ravnoteže . 7.6.9. Načelo periodičnosti . . . Suvremena proračunska načela . . . . Vrste državnog proračuna . . . . . . . Izrada i donošenje državnog proračuna . Izvršenje državnog proračuna . . . . . . Godišnji obračun proračuna (završni račun) Kontrola državnog proračuna Financijski plan Subvencije Dotacije · . . . . .

484 486 487 488

490 492 494 494 495 496 497 499 500 501 503 503 505 508 511 5 13 514 5 16

518

519

VI. DJELOVANJE FISKALNIH INSTRUMENATA

521

· 1. Uvod . . . • • • · · • · 2 . Cilj evi fiskalne politike 3 . Mje re fiskalne politike 4. Djelovanje fiskalne politike na ekonomski rast 5. Djelovanj e fiskalnih instrumenata na zaposlenost i razinu cijena

523

6. Djelovanje fiskalne politike na preraspodjelu dohotka i imovine . 7 . Ostali efekti primjene instrumenata fiskalne politike

VII. BANKE 1. Uvod . . . 2. Razvoj banaka . XIV

52 4

526

529

530 533

53 4 537 53 9

54 0

3. Vrste banaka

4. Osnovna načela poslovanja banaka

5. Bankarski poslovi . . . . . . . . . . . 5 . 1 . Pasivni kratkoročni bankarski poslovi 5.2. Pasivni dugoročni poslovi banke . . . 5.3. Aktivni kratkoročni ban karski poslovi 5.4. Aktivni dugoročni bankarski poslovi 5.5. Komisioni bankarski poslovi 5. 6. Vlastiti bankarski poslovi

Literatura . . . . . . . . . . . . . .

543 545 547 54 9 551 552 553 554 558

559

XV

►

..

......

I.

O pći dio

1 . UVOD Državi i drugim javnopravnim tijelima (javni sektor) p ovjerena � e . za­ daća financiranja (zadovoljavanja) ustavom, zakonima i drugim , p ropisima utvrđenih javnih (državnih) potreba. Za obavljanje te zadaće (javne finan­ cijske privrede) potrebna su im sredstva. Financijska znanost izučava fi_n a i:i ­ cijsku djelatnost javnog sektora, tj. modalitete prikupljanja, upravlJanJ a (gospodarenja njima), raspodjele i trošenja tih sredstava, kao i raznovrs r.ie učinke koje prikupljanje sredstava od strane države i drugih javnopravnih tijela, upravljanje njima te njihova raspodjela i trošenje ima na fizičke i pravne osobe, kao i na nacionalno gospodarstvo u cjelini. Financijsko pravo izučava onu istu materiju koja je predmet izučava­ nja financijske znanosti, s tom razlikom, što je pristup izučavanju· p riku :.. pljanja sredstava i upravljanja (gospodarenja) njima od strane države i dru­ gih javnopravnih tijela, raspodjela tih sredstava i njihova trošenja s ciljem zadovoljavanja utvrđenih javnih potreba, različit od onog kojeg ima finan­ cijska znanost. Naime, da bi se prikupila sredstva (javni prihodi) koja s u državi i drugim javnopravnim tijelima potrebna kako bi ostvarili · zadatke iz svoje nadležnosti, treba pravno regulirati obvezu ubiranja poreza, pristojbi (taksa), doprin·osa, raznih naknada kao i zaključenja državnog (javnog) zajma i dr. Također treba regulirati upravljanje prikupljenim javnim prihodima u razdoblju do njihova trošenja, utvrditi kriterije raspodjele tih prihoda izme­ đu pojedinih tijela državne vlasti i drugih javnopravnih tijela t e regulirati pravn e osnove za njihovo trošenje, njihovu uporabu. Financijska znanost i financijsko pravo usko su povezani, među sobn o se isprepliću i dopunjuju._ U�pješno izu�ava_1_1j e brojnih aspekat_a financijske djelatnosti držav� i drugih _Javnopravmh tilela, pre�po �t�vlja i poz_� avanj e određenih financIJs�op�avn:h o_dnosa do koJ1h d?_laz! p �1h kom prik�p lj anja, upravlja;nj a, raspodJ ele 1 tr�se�J� sr:dstaya nam 1J�_nJen1h financiranj u utvr­ đenih javnih potreb_a, kao_ _sto _1 1zu �avan� e . finan�IJ_�k?g prava zahtij eya p o­ z�avanje ekonomskih, soc1Jalmh, _ps!holosk1h, pohti ck1h, organizacijs ka-teh­ ničkih i drugih ciljeva i učinaka pr1m3ene pravmh propisa kojim a je regulirana . materij a �rik�pljanja sre� stav� od strane držav� i �rugihj avnopravnih tijela, uprav�J anJe n31ma, rasp?dJele ti� sredstava kao 1 n3 1hova trošenja. Izučavanj e materIJ_e kojom se bavi financ1Jska znanost pretpostavlja određen o poznavanj e financijskog prava, ali i vice versa. Najve�i dio materij : .koja se izlaže. u ovoj knjizi obrađen je pod istim• ili �hcmm � az1vo_m 1_ kod nas1h 1 kod st:�mh autora. _Uz naziv financij sko _ pravo 1 ti anc s a znano st dnosno fina c13ska zn n st 1 financijsko pravo , susreću z:i � � � ?: ? � se 1 naz 1v1 kao npr.: Javne financ13e, financ13e 1 financij sko pravo finan · · e fin�I?-cij ska znanost, osnove financija, financijski sustav, finan �� ! cijsk Politika, institucije javnih financija i dr. Nerijetko su neki dijelo a teo:1 vi mat • V

•

;ij; 3

. .. · · e dn im od n av e d en ih n a slov a koji s u, kao dio sadr�aJ a -��J i ga obJ• aV�J eni_·h d n e ( o d r žav ni m n o, k a o p os eb n e cj eli i � ov?J knJ 1 z 1, p rezentira 1 i��v�j e f n i m p or e zim a , o r a sho din1 a d rž av e, pnhod11;1 a , o pore �nom su s �vu , 0 p oj edi j u i dr.). U novijoj fin an cijsk on1 i zr a v nan u, a r zav n o o p�or ac�:1u , it prik az fin ancijs kog pr av a, se f1nanc1Jsk oJ?h?teratun_mnJ?ef{:1-? n � l a zi n a cj elov nJ· e govi diJ' e lovi kao · ..., , e na rad ov e u.ko1J im a su ob ra đ en 1 p 0,1J e din i a mnogo c..., e sc a čunski1n ) pravom št o je to npr.slučaj s pore znim p ravom, s bu d z..., et s kim (pror i dr. . rž aj, odvać en sad znanost ne m a J· ed 1n stven o prih · Termi· n financ1·Jska . . . . . · • • ..., c1J ske dJ el atnosh " ' n aka f1n an nosn o pristup 1 zu cavanJu r az nov rsni· h ci1J· ev a 1· u c1 . . . ..., ..., sto · · mJ· en· r az 11· kUJ· e kod.p oJ1 e d1• n 1h •au t ora drzave. St oga se, u vecoJ · · m anJOJ , · 1h • ' · raz 1 ogom d a se t ek uvJ· et nO moz"e govor·iti o n ac10n al n 11n tipovnna te Je zn an osti. 1 Brojne zasade iz djela A. Smitha, D. Ric ard�, J. S. �ill a ka o i r�dovi Edgewortha, Daltona, Pigoua, Ursule Hicks i dru gih teoreb�ar� p�kaz��u ?a je - iako formalno osamost aljena - financijska zn anost u VehkoJ �r�t a nIJ� �ila sastavni dio opće ekonomske znanosti.Ispreplet anje �k�n mns_ke 1 f�n an c1�sl�e z nanos t i najbolje se očituje u djelima Keynesa te u dJ ehm a nJ e gov1h b r oJml� sljedbenika.S metodološkog stajališta može se za pazi ti d a su brojni brit anski financijski teoretičari mnogo pozornosti posvećiv a li empirijsko-statističkim istraživanjima i deduktivnim uopćavanjima. Financijska znanost u Sjedinjenim Američkim D rž avam a (Ad ams, Bu ehler, Groves, Taylor i dr.) još je i danas pod sn až n im u t je cajem b r i tanske financijske znanosti. U mnogim i značajnim djelima s t og područja , u kojima su obrađeni raznovrsni problemi javnih financija , primijen jene s u m e tode slične onima koje susrećemo i kod brit anskih financijskih teoretič ara . Os_nove američk e fiscal policy izložen e su u poznat om djelu Keynes a » Opća te orija zaposlenosti, kamata i novca.« U Francuskoj je financijska z nanost od počet ka prošl og s t oljeć a bila pov e zana s ekonomskom teorij om - i t o ne s am o sa stavovim a koji su juže na došli do izražaj a u radovima J. B. Saya nego također s u čenj em fiziokrata o porezima.U kasni jem j e r azvoju finan cijska znanost u Fr ancusko j naglašena z aoku plj e na pr avnim problemima ( n pr. G. Je z e) t e m eđuso bnim uspoređi­ vanjem i hist orijskim istraživanj em pojedinih finan cijski h instit uta (npr. Vu it ryja, Gomela, Mariona) . Poseb no tr eb a spomenuti ra dove koji obrađuju brojne pr obleme pr oračuna , tehnike drž avnog zajm a i pravn o-t ehničke as­ pekte državnih rashoda (npr. radov i Allixa, Stour ma, Jacom et a i dr.). U prošlom je stoljeću financijska znanost u Njemačkoj du go bila kon­ centrirana na izučav anje t ehničkih i a dmini strativnih problem a i primjen e pojedinih financijskih instrumenata države . U financi jskim djelima n je­ mačkih teoreti čara (npr. Klock, Seckendorff, Justi, Sonnen fels i dr.) česta je pojava glorific iranj e države, i to čak i u vrijeme kada u mnogim europskim državama prevlad ava ideja o nemiješanju države u privredni život. 1 N eumark, F .: Wirtschafts- un� Finanzproble me des Int�rventionss tnntes, J. C. B . Mohr, Tiibingen 1961 . , str. 81.- 95.

4

O_d kraja p �ošlog i početka naš e g stolj eća njema čka financijska znano st p okl �nJa _ _sve ':7e c_u pozo�n� st_ izuč avanju socij alnih i ekono msko -političkih 1m phkac1Ja pnmJ ene p0J e d�n1h financij skih instrum enata (A. Wagner, F. K. Mann, H. J e cht , L. von St e in, H. Sultan i dr.) . U Italij i s� u tom razd oblju financijski teoretičari izučavali brojne ekono� ske , soc� alno-političke i pravne aspekte financijske znanost. Eko­ no mski probl�� i u sr e dištu su inter esa mnogih te oretičara, kao npr. Saler­ �a, Panta�� oniJa, � azzole , Einaudija, Grazianija. Me đutim, mnoga značajna im ena tahJ _anske financij ske znanosti, kao npr. Flora, Nitti, Fasioni, Morselli, Tangorra i dr., p osvetili su u svojim radovima dužnu pozornost i drugim problem ima prikup ljanja sr edstava od strane države i njihova troš enja, kako bi se ostv arili zad aci iz njene nadležnosti . U godinama poslije Drugog svj etskog rata sve se manj e mož e govoriti o nekim nacionaln im tipovima financijske znanosti. Razlike se j avljaju u pri­ stupu izučavanju financijske aktivnosti države između kapitali stičkih i soci­ jalističkih država (države tzv. socijalističkog lagera), tako da se moglo govoriti o financijama kapitalizma i financijama socijalizma. Za financij e socij alizma bilo j e karakteristično isticanje odlučujuće, rukovodeće uloge držav e , vlada­ juć e partij e i plana, te prenaglašeni pravni pristup izučavanju financijsk e aktivnosti držav e . U godinama poslije velike ekonomske kriz e tridesetih godina, pa sve do kraja s edamde setih i početka osamdesetih godina 20. stolj eća, financij ska znanost veliku pozornost usmjerava izučavanju ekonomskih, socijalnih i drugih .n efiskalnih cilj eva i učinaka koji s e mogu ostv�riti primj enom brojnih financij skih instrum ena�a kojima obiluju sustavi suvrem enih država. Formi­ ranj e mnogih r�gionalnih asocijacija, sve slobodnij e kretanj e ljudi, rob e , usluga i kapitala , proširenje vanjskotrgovinske razmj ene odnosno sv e širi i dublji inte gracijski procesi - i to ne samo među državama iste r e gij e i kontin enta, imali su za posljedicu usaglašavanje (harmoniziranj e ) financij­ skih sustava i mjera financijske politike suvremenih država, kao i pristup a izučavanju njihova djelovanja . ? anas se � os ebno izuča� aju javn e financije država u · tranziciji kao · i zemalJa u razvoJu, zbog postoJanja mnogih sp e ci­ fičnosti financijskih sustava i mj era financijske politike u njim a, kao i zbog nesumnjivo sve v e ć eg značenja k�j e u suvrem enom svij etu te z e mlj e imaju.

2. PRE DMET FI NAN CIJS KE ZNA NO STI Financijska znanost izučava financijsku djelatnost države i drugih javnopravnih tijela kojima je na osnovi ustava, zakona i drugih propisa povj eren zadatak zadovoljavanja (financiranja, podmiriv anja) odre đenih j av ­ nih potr eba. Ta dj elatnost države (sre dišnjih organa, republika, pokrajin a, okruga, provincija, kantona, opć ina i dr.) kao i određenih javno pravnih tij ela, 5

naziva se i javna financijska privreda. Da bi utvrđenu financijsku djelatnost država i druga javnopravna tijela mogli obavljati, da bi mogli zadovoljiti javne potrebe iz svoje nadležnosti, potrebni su im i prihodi kojima će pod miriti rashode koji se javlj aju pri ostvarenju zadataka iz njihove nadležnosti , pri ostvarenju onih ciljeva koji su na području financijske djelatnosti države i drugih javnopravnih tijela utvrđeni. Financijska znanost najuže je povezana s novcem i postojanjem države. Bez novca kao i bez novčane privrede nema ni javnih financija. Finan cijsk a znanost treba odgovoriti na pitanje kako, koliko i od koga treba prikupiti sredstva, kako upravljati njima i kako ih raspodijeliti na pojedine subjekte (npr. između središnjih i lokalnih organa) i za pojedine potrebe, kako ta sredstva utrošiti da bi se što bolje ostvarili zadaci iz nadležnosti države i drugih j avnopravnih tijela. Financijska znanost izučava i učinke koje priku­ pljanje, upravljanje, raspodjela i trošenje sredstava od strane države i javno­ pravnih tijela imaju na fizičke i pravne osobe kao i na nacionalno gospodarstvo u cjelini. Financij ska djelatnost države i drugih javnopravnih tijela (javnog sek­ tora) koji:inaje povjerena zadovoljavanje određenih javnih potreba- tzv. javna financijska privreda, bitno se razlikuje · od ·financijske djelatnosti fizičkih osoba kao i privatnih pravnih osoba (privatni sektor) . Te su razlike brojne. Na ovom ćemo mjestu navesti samo neke od njih. 1. Država i određena javnopravna tijela pri obavljanju utvrđenih zadaća (izvan privrede i u materijalnoj sferi) ne rukovode se zahtjevom da obavlja­ njem tih z adaća moraju ostvariti dobit. To, ·međutim, nikako ne · znači da se pritom ne vodi računa o efikasnosti trošenja javnih (državnih) prihoda, o racionalnom raspolaganju sredstvima koja državi i drugim javnopravnim tijelima stoje na raspolaganju za ostvarenje zadataka iz njihove nadležnosti. Prema tome, dok broj, vrste i obuj am javnih potreba koje se financiraju j avnim prihodim a_, ne ovis� o �obit� , o njenoj veličini, �otle je osnovni motiv i cilj financij ske dJelatnosti pr1vatmh osoba - ostvarenJe profita. 2. Pri zadovolj avanju javnih potreba država i druga javnoprav�a tijela ne rukovode se načelom činidba za protučinidbu, usluga za protuu,slugu. Za velik dio j avnih (državnih) rashoda i nema neposredne protučinidbe, protu­ usluge'. Međutim, pretpostavka za rashode privatnih osoba je adekvatna protučinidba, određena protuusluga na drugoj strani. 3. Djelatno st države i drugih javnopravnih tijela koja zadovoljavaju . utvrđene javne potrebe, uglavnom je nematerijalne prirode. Nju je teško mjeriti, dijeliti ili novčano izraziti. Broj, vrste i veličina društvenih potreba rezultat su zajedničkog života ljudi i spoznaje da se one mogu lakše, brže , uspješnije, cjelovitije, jeftinije zadovoljiti u organizaciji države i pojedinih j avnopravnih tijela, nego od strane fizičkih i privatnih pravnih osoba. Zado­ voljavanje određenih potreba (npr. narodna obrana, zaštita unutarnjeg po­ retka) ne može se, odnosno ne smije se prepustiti privatnim osobama. Za zadovoljavanje nekih potreba ne postoji interes, odnosno nema dovoljno garancija da će ih na adekvatan način ostvariti privatni sektor ili pak posto6

. . . ji boj azan da ne. će bit i financi·1an . . . . . e k ontmu1r razm1 1 u određenoJ ano na utvrđenom. ohuJmu (np · r · izg · ra d nJa 1 . odrz avanJe komunalne infrastruktu re, . · 0 brazovanJe, izgr adnJa pro me tnica, zaštita čovjekove sredine, zdravstvene us1uge ) . . 4 · Za _ _ zadovolj avanj e potr eba iz svoje nadležnosti javni sektor rabi · · 1 · zaJmov1 koJ 1 prihode pre tež · no · ima . JU pr1s 1· 1m· karakter (npr. porezi,· pns1 n1 · .. . "). . M��JI d w p nhvoda država i javnopravn a tij ela ostvaruju: (a) svojom djelat­ noscu (npr. drzav na pri�redn a poduzeća, naknade za rad državnih organa i ustanova ), �b) na _o snovi prava vlasništva (npr. davanje u zakup, odnosno za �porab� drzav ne imovi ne), (c) dobrovoljnim davanjima od određenih fizičk ih 1 pravnih osoba (npr. darovi u novcu i u naturi ), (d) na osnovi naknade štete (npr. ratne reparacije) i dr. Nasuprot tome, prihodi što ih ostvaruje privatni sektor, nem aju prisi lni karakter. 5. Osnovno načelo financijske djelatnosti javnog sektora nije u pri­ bavljanju prednosti pojedinim privatnim osobama, nego u zadovoljavanju potreb a većeg broja osoba - u podmirivanju potreba koje imaju širi, opći karakter. Javni je sektor tijekom vremena preuzimao na sebe zadovoljavanje određenih potreba, rješavanje određenih problema za koje privatni sektor nije uopće bio i/ili nije bio u dovoljnoj mjeri ekonomski zainteresiran ili ih nije mogao na zadovoljavajući način ostvariti, odnosno riješiti. 6. Mehanizam odlučivanja o javnim prihodima i rashodima, odnosno o financijskoj djelatnosti države bitno se razlikuje od privredne djelatnosti privatnih osoba - fizičkih i pravnih. Naime, o tome iz kojih izvora, od koga i u kojem će iznosu biti ubrani pojedini javni prihodi odlučuje predstavnička tijelo (skupština). Predstavnička tijelo također utvrđuje prioritete zadovo­ ljavanja javnih potreba te modalitete trošenja ubranih prihoda. Visina .pri­ hoda kojima raspolaže privatna osoba, ovisi, između ostaloga, o uvjetim a poslovanja, o njezinoj sposobnosti i zalaganju, a raspodjela tih prihod a ovisi o odluci samog privrednog subjekta - priva�ne osobe. Uvjeti poslovanja kao i odluka O trošenju raspoloživih sredstava privatne osobe jesu, odnosno m ogu biti, u većoj ili manjoj mjeri determinirani aktivnošću države. I pored razlika u obavlja?jt_I financijske_ "djela�nos�i između javnog i privatnog sektora, u tome postoJe 1 određe�e shcnost1. Naime, oba se sektora u obavljanju svoje financijs ke djelatnosti rukovode načelom štedlj ivosti i efikasnosti u trošenju raspoloživih sredstava u zadovolj avanju svojih po­ treba. Suvreme na financij� ka znanost izučava: - javne (državne) prihode unu_tar _koji� se_ iz�čavaju porezi, doprinosi, pristojbe (takse) i drugi instru menti pnkuplJanJa tih prihoda ; - javne (državne) rashode unutar kojih se izučava_ utjeca� tih rashoda na konjunkturna kretanja i zaposlenost, na �ospoda:s�1 razvoJ, st�uk��rne promj ene u gospodarstvu, glob a} �u po�udu � potraz�J�, ostvarenJe cI!Jeva politike države na razni m podru cJ1ma nJene dJelatnosti 1 dr.; - proračun (budžet ) kao i druge instrumente financiranja javnih ras­ hoda unutar čega se izučava problematika njihova donošenja i izvršenja, v

•

'

7

ciljevi koji se njima žele ostvariti, učinci njihove primjene, kontrola trošenja sredstava putem tih instrumenata i dr.; - državni (javni) zajam unutar kojeg se izučavaju oblici državnih zaj­ mova, načela zaduženje države, granica zaduženja, učinci zaduženj a države na pojedince i nacionalno gospodm·stvo i dr.; - financijsko izravnanje unutar kojeg se izučavaju financijski odnosi između užih i širih političko-teritorijalnih odnosno administrativno-teritori­ jalnih jedinica kao i iz medu takvih jedinica istog ranga. Financijska znanost je samostalna znanstvena d i sciplina. Ona in1a svoj p �·edme� i m ��, odu izuč_�vanja, svoju terminologiju, svoja načela, svoju po ­ dJelu. Fmanc1.1ska teonJa utvrđuje načela financijskog djelovanja države i određenih javnopravnih tijela ovisno o političkom uređenju z e m lj e i njenom razvoju, te ciljeve i učinke koji se ostvaruju primjenom pojedinih financijskih instrumenata kao i financijskog sustava u cjelini. Predmet financijske teorije jest izučavanje triju grupa prob lema, i to: - problem alokacije, - problem distribucije, - problem stabilizacije. Pri izučavanju problema alokacije postavljaju se pitanja (a) gdje i (b) u kojem obujmu država treba zadirati u tržišni mehanizam gospodarstva. Pri izučavanju problema distribucije treba odgovoriti na pitanje o tome, kakav je utjecaj javnih prihoda i rashoda na raspodjelu dohotka i imovine unutar jedne zemlje. Pri izučavanju problematike djelovanja financijskih instrumenata na stabilizaciju u privredi traži se odgovor n a pitanje kako putem financijsko g sustava i mjera financijske politike osigurati stabilizaciju u privredi, odnosno kako određenim promjenama u sustavu javnih prihoda i rashoda, kao i u financijskom sustavu u cjelini, uspostaviti narušenu ravnotežu u gospodar­ stvu. Financijska znanost nije samo dio ekonomske znanosti. Kao što j e već rečeno, predmet izučavanja financijske znanosti je financijska djelatnost države i drugih javnopravnih tijela. Pri proučavanju b rojnih aspekata ove djelatnosti potrebno je, osim raznovrsnih ekonomskih aspekata financijsk e _ djelatnosti države i drugih javnopravnih tijela (tzv. javna financijska pn­ vreda), poznavati financijsku povijest, financijsku statistiku, financijsku psihologiju i financijsku sociologiju. Do osamostaljenja financijskog prava kao grane javnog prava i kao znanstvene discipline u okviru financijske znanosti, izučavali su se i pravni aspekti prikupljanja, upravljanja, raspodjele i trošenja javnih prihoda. Prema tome, možemo reći daje financijska znanost interdis­ ciplinarna znanost i da pripada krugu društvenih znanosti. Financijska povijest izučava uvođenje, djelovanje, međuzavisnost i uki­ danje pojedinih financijskih instrumenata. Poznavanje uzroka uvođenja, efekata primjene i razloga koji su doveli do ukidanja nekih od mjera i akcija 8

na području javnih financija, može pomoći da se izgradi efikasniji financijski sustav i da se primijene adckvatnije mjere za ostvarenje ciljeva financijske politike. Dobro poznavanje financijske povijesti može spriječiti odnosno sma­ nj iti mogućnost da se pojave određene slabosti koje su se ranije ispoljile u vlastitoj zemlji ili u financijskim sustavima drugih država kao i u poduzetim mjerama financijske politike u njima. Poznavanje financijske statistike treba omogućiti i osigurati dobivanje čvrstog uporišta pri predlaganju i usvajanju određenih mj era financijske politike, pružiti potpuniji uvid u fi nancijsku djelatnost države i drugih javnopravnih tijela, pridonijeti smanjenju utjecaja nedovoljno argumenti­ ranih ocjena i procjena određenih procesa i pojava. Poznavanje relevantnih financijskih podataka iz drugih zemalja omogućava međunarodno uspo­ reclivanje poreznog opterećenja, zaduženosti države, visinu i strukturu jav­ nih prihoda i rashoda kao i drugih podataka koj ima se olakšava analiza i kritička ocjena primjene vlastitog financijskog sustava i mj era financijske politike te omogućava da se izvrše eventualne promjene koje b i potakle i ubrzale što uspješnije ostvarivanje privrednih i drugih zadataka i mjera od nacionalnog interesa. Prikupljanje javnih prihoda, njihova podjela na određene korisnike kao i nj ihova uporaba (trošenje) služe zadovoljavanju javnih potreba, ostvarenju općeg interesa. Pri priku pljanju, upravljanju, raspodjeli i trošenju tih prihoda dolazi do izražaja i osobni interes gradana. Stajalište pojedinaca prema uvođenju poreza i drugih javnih prihoda, prema njih ovoj raspodjeli za od­ ređene svrhe i za pojedine kori snike kao i trošenju javnih prihoda, predmet su izučavanja financijske psihologije. O tom stajalištu nadležni državni i drugi organi i organizacije moraju voditi računa, jer o ocjeni građana o tome je li , npr., porezni teret ravnomjerno raspoređen, je li prekoračena granica poreznog opterećenja, kako je visoko zaduženje države, koriste li se priku­ pljena sredstva za zadovoljavanje stvarnih potreba i troše li se racionaJno, potiču li mj ere financijske politike privrednu aktivnost ili pak na nju nepo­ voljno utječu, itd., u mnogome ovisi ostvarenje ciljeva koji se žele postići prin1jenom određenih financijskih instrumenata. Financijska sociologija izučava utjecaje društvenih i političkih snaga na javnu financijsku privredu, tj. na pribavljanje i trošenje novca od strane države i drugih javnopravnih tijela, kao i utjecaj financij skog sustava i mjera financijske politike na socio-politički razvoj određene zemlje i određene sredine. Proširenje uloge države u društveno-ekonom.skom i političkom ra­ zvoju, sve veće sudj elovanje javnih prihoda i rashoda u bruto društvenom proizvodu (BDP), sve veće korištenje financijskih i nstrum.enata za ostvari­ vanje brojnih ciljeva iz nadležnosti države, pridonijelo je i prodonosi po­ većanju značenja financijske sociologij e. Međuovisnost promjena u socio-ekonon1Skom i političkom životu u nekoj zemlji na jednoj strani i financijske aktivnosti države na drugoj, iziskuje temeljitu analizu i kritičku ocjenu utjecaja uvođenja, uporabe, izmjena i dopuna kao i prestanka primjene pojedinih financijskih instrumenata kao i financijskog sustava u cjelini na život i rad svakog pojedinca, interesnih

9

grupa, udruga, saveza, političkih stranaka kao i cjelokupnog društva te zemlje.

Dok je zadaća financijske psihologije da odgovori na pitanje o stavu pojedinca prema uvođenju i djelovanju financij skih instrumenata, te na pitanje zašto se ti instrumenti uvode, koriste, mijenjaju i p restaju primjenji­ vati te koji su učinci njihove uporabe, financij ska sociologija proširuje svoje promatranje na socijalne grupe kao i državu u cjelini. Financijska sociologija i financijska psihologija kao i njihova kombinacija u financijsku socijalpsi­ hologiju su »različite grane opće znanosti o ponašanju ljudi« (Sch1nolders).

3. NAZIV I RAZVOJ FINANC IJSKE ZNANOSTI O Porijeklu riječi financije ne postoji u sklađeno stajalište. Dok joj jedni . . _ pn � 1_suJu Jermansko, drugi tvrde da je ta riječ romanskog porijekla. U naj­ nov1Je vnJeme prevladava mišljenje da naziv financije potječe od latinske riječi finis (kraj, svršeno). Ta se riječ p rvobitno upotrebljavala da bi označila svršetak nekog pravnog spora, a istovremeno i novčani iznos koji j e zbog kazne pritom trebalo platiti. Od latinskog glagola finire u srednjovjekovnom latinskom došlo je do riječi {i.nare, a kasnije fi,natio, kojom se označavala svaka novčana činidba.U 14. i 1 5. stoljeću novčani i bankarski poslovi kao i razne bu rzovne operacije nazivali su se zajedničkim imenom financijski poslovi. U tom se razdoblju sve više upotrebljava izraz finance, koj i je (najprije) p reuzet u Francuskoj kao les finances, a označavao je prikupljanje i trošenje novčanih sredstava od strane države. Iz francuskogje ta riječ u istom značenju preuzeta i u druge suvremene jezike.

U 16. i 17. stoljeću riječ financije često se upotrebljavala kao sinonim z a neke nemoralne i nedopuštene poslove, npr. prevare, spletke, lihvarstvo. U engleskom jeziku riječ finance upotrebljava se i za privatne novčane poslove.

Danas se riječ financije upotrebljava za raznovrsne novčane poslove (monetarne transakcije) koje obavljaju fizičke osobe, razni novčani zavodi (banke, burze, osigu ravajuća društva ) , privredna poduzeća, teritorij alne je­ dinice kao i druge pravne osobe - to su financije u širem smislu. Izraz finan­ cije ima i uže značenje te se upotrebljava da označi prikupljanje, upravlj anje, raspodjelu i trošenje novčanih sredstava od strane države kao i drugih za to ovlaštenih javnopravnih tijela.

S prikazom pojedinih financijskih instrumenata prvi put se susrećemo u nekim od radova Platona ( 427.-3 47. pr. Kr.) i Aristotela (384.-322. pr. Kr. ). U njihovu učenj u o državi nalaze se i mjesta u koj i m a se razmatra - doduše sporadično i nepotpun·o - i problematika javne financijske privrede. U radu »Oikonomika«, koj i se pripisuje Aristotelu, jasno se može uočiti u kojoj je mjeri javna financijska privreda po opsegu skromna, a po sadržaju slična

10

privatnoj privred i , što nije ni čudno, jer su pretpostavka za postojanje i značajniju ulogu javne financijske privre d e - uz postojanje države - i razvijeni robna-novčani odnosi. Gospodarska se aktivnost države od privatne nije razlikovala po načinu njena obavljanja, nego po njenoj vel ičini. 2 Uz Platona, a posebno Aristotela i Ksenofonta, mnogi grčki teoretičari države i društva zaslužni su za uspostavljanje veze izmedu domaćinstva (privredne aktivnosti obitelji) i države, odnosno njene ekonomske djelatnosti, a upravo ta je veza od odlučuj ućeg z n ačaja za razvoj javne financijske privrcde. 3 U Rimu nije bila posvećena posebna pažnja izu čavanju pojedinih fi­ nancijskih instrumenata što se tumači činjenicom da Rim�jani nisu imali neku vlasti tu teoriju o dd�avi i društvu. Pojedini njihovi pisci nisu dali neku novu teoriju o d ržavi, o njezinoj ulozi kao organizatora privredne aktivnosti, nego su, prije svega, interpretirali grčke filozofe, pa unutar toga njihovo učenje o državi. 4 Kod onih rimskih pisaca koji na nek i m mjestima u svojim radovima u ključuju i materiju o javnoj financijskoj privredi (npr. Tacit) SaTil O se usput, sporadično spom inju pojedini financijski instrumenti, ali bez teo­ retskog uopćavanja. U radovima rimskih pisaca nalazi se opis pojedinih poreza, navode se pojedine mjere koje poduzimaju neki vladari (npr. uvođenje poreznih obveza za vrijeme cara Nerona, Augusta, Tiberija, Dioklecijanova porezna reforma), ali je izostala teorijska podloga. Tako se, npr., susrećemo s uputom koju je car Tiberije dao svojim prefektima da »dobar pastir treba stoku šišati a ne klati«. 5 Za upoznavanje stajališta kulturnog kruga antičkog Rima o gospodar­ skoj djelatnosti države na prvom mjestu spominje se Ciceron (106.-43. pr. Kr. ) - njegovi rukopisi i pisma u kojima se nalaze ocjene o postojećoj finan­ cijskoj praksi kao i prijedlozi za utvrđivanje nekih mjera države u području njene financijske aktivnosti. Tako npr., u pismu svom bratu Kvintusu, koji je b i o prokonzul u provinciji Aziji, preporučuje da svoj položaj ne smije zlo­ upotrijebiti u svrhu osobnog bogaćenja, što je inače tada bilo uobičajeno, i da nesre"tne ljude u okupiranoj provinciji ne smije opteretiti prevelikim dažbi­ nama. U radu »De officiis« (O dužnosti ma) Ciceron u obliku pisama za­ brinutog oca upućeni h sinu jedincu Marcusu, koji se nalazi na studijama u Ateni, iznosi razne prijedloge i daje ocjenu prim jene određenih financijskih instrumenata. Tu iznosi zahtjev za uspostavljanjem ravnoteže između dr­ žavnih prihoda i rashoda, jer inače postoji opasnost da zajam koji je služio za podmirenje defic_ita, neće _biti vraćen u iznosu koji odgovara realnoj vrijed­ nosti dobivenog iznosa zaJma, nego u novcu čija je vrijednost manja od one kakva je bila u vrijeme zaključenja zajma što bi nanijelo velike štete zajmo­ davcu (zaj1nodavci1na), nadalje porezi se smiju ubirati samo za podmirenje 2 K amp, E. M . - Seel, B.: Grundlegung der Finanzwissenschaft, P. Hanstein, Koln­ Bonn, 1973. , slr. 27.-30. 3 Rosen-Ho wcl, H. i Weichsel, L.: O ffentliche Finanzwissenschaft, Kohlh am.m er­ -Schwann , Slullgarl-Dilseldorf, 1971., str. 13.-15. 4 Ibidem, str. 14. 5 Nahmer, N.: Lehrbuch der Finanzwissenschaft, \Vestdeutscher Verlag, Koln-Opla­ den . , 1964., stT. 4 1 .-42.

11

izvanTednih rashoda za vrijeme rata, a porezni obveznici moraju biti uvje­ reni u nužnost ubiranja poreza, dok prilikom oporez ivanja treba voditi računa da ne dolazi do zloupotreba, do osobnog bogaćenja pojedinaca koji zadržavaju dio ubranog poreza za sebe. 6 Radovi Platona, Aristotela, Ksenofonta, Cicerona i drugih grčkih i rimskih pisaca kao i talijanskih pisaca do 16. stoljeća jasno upućuju na to, da su oni u svojim djelima iz područja filozofij e, društva i države u prvom redu bili orijentirani na prikaz sustava javnih prihoda, državni h zajmova, organi­ zaciju finan cijske službe i mnoge praktične probleme primjene p ojedinih financijskih instrumenata, dok se nisu bavili, odnosno nedovoljnu su po­ zornost posvećivali istraživanju razloga uvođenja tih instrumenata i njihovog djelovanja kao i sustavnom uopćavanju rezultata nj ihove pri inj ene te tra­ ženju odgovora na pi tanje koji su najefikasniji m odaliteti za o stvar enje određenih ciljeva države pri uvođenju, upravljanju i raspodjeli javnih pri hoda. Zasigurno su na razvoj znanosti o financijama utjecali opća razina obra­ z ovanja, uloga kao i ocjena ul oge privredne aktivnosti države te duhovna klima sredine u kojoj su našli praktičnu primjenu pojedini fi nancij s k i in stru­ menti. Pojedina pitanja praktične financijske politike bila su predmet inte­ resa nekih državnika, narodnih tribuna, poznatih govornika, a samo je povremen o _i n_esis_t��11 atič1�0 fi;rnncijska problematika bila predmet zn an­ stvene analize I knt1cke ocJene. Pobli že , premda ne i sustavno, razmatranje ukupn e financijske djel at­ nosti države, nalazim o u srednjem vijeku kod skolastika - crkvenih p i saca r o nog v emena. U njihovim brojnim radovima susrećeno se s o cjenama o primjeni i rezultatima ?riI?je�e. pojedinih financijskih_ in�t�-u�enata. K�ko sko lastic i u sv om ucenJu bih prvenstveno zaokuplJ em covJekom - vJ er­ ��kom , razum ljivo je da su držav_a i njen� _fin_a�cijska akti''.'r nost �ili u d r1;1go� su mnogi financ1Jsk1 instrumenti kao 1 odnosi koJI p 1 u. Međutim , dok enom bili izvan pažnje crkvenih pisaca, n e mož e �e primj vom �aju njiho na� kada se radilo o porezima kao i odnosu p orezn� i onda · slučaj to bio . · rec i da J e · b , · poreza. o snov�1 n ika prem a njihovoj poreznoj o vezi, prema p lacanJu 0b •v ž pa nju crkve o nog vr e io mena, bilo j e pitanje trebaJ_U zaokup �f � I0. ern koji je Odgovor na to pitanje, · odnosno reze. uporište z a plaćanJ e o h VJ er!ll ci plaćati p i su našli u Evanđelju gdje se nalazi poznato stajalište »dajte p orez� 5 ko lastic � eva, a Bogu što j e Božje« ili kraće »caru careva, a Bogu Božj e « caru s o {• e car M at eju, Glava 20, red 25). 8 Našavši uporište u Evanđel�u o an đ Je po (E� građana da plaćaju poreze, crkveni se pisci nisu ograničih n� duzno s i m a ž e li se uvesti obveza p laćanja po reza ili ne, nego su razmatr ah rasp avu m o u prav ednosti u op orezivanju, poreznog imuniteta ( p orezni� � p r?� e��tik ) porez no g mo rala, visine poreznog opterećenja, opravdanja ub1prIVl 1 egiJ a '

t

�ili cke, H . : Steuerrec ht - All gemei ner Teil, Vahlen, Berlin-Frankfurt , 1965., str.

18-

1 E eb erg, Th . K.: Geschichtc der Fi nanzwissenschaft u: Handworterbuch der Staat· h , . . . ensch a1, "ten ' Bd . 4. Jcna 192. 7., str 155 . . swiss 8 Wi ssrn an n , F.: Grundnss dcr Fmanzwissenschaft, Schaffer und Co., Stuttgart, 1951. ,

str. 7. i 8.

12

-

ranja poreza, mogućnosti zaduž enja države i visine kamatne stope, kao i neke druge prob leme praktiene porezne pol itike. Vjernici, po njima, trebaju biti ne san10 dobri gTadani , lojalni državi i vladaru , nego i dobri porezni obveznici. Medu teolozima srednjeg vijeka koji su se osobito istakli u izučavanju problematike oporezivanja, posebno mj esto pripada Tami Akvinskom ( 1 227.­ -1274.) koji u svom opsežnom radu »Su m m a Th eologiae« koji se sastoji od 36 knjiga, na n1n ogi1n mjestima razmatra problem uvođenja porezne obveze i visine poreznog opterećenja. Toma Akvinski sam sebi postavlja pitanje treba l i poreze tretirati kao pljačku ili kao grešnu radnju. Poznat j e problem koj i je zaokupio njegovu pozornost, može li doći do pljačke, a da se pri tome ne griješi. Odgovor je pozitivan onda kada se porez plaća u umjerenoj visini i kada se iznos ubran oporezivanjem rabi u općem i n teresu. U knjizi »De regimi ne principi u m « (O principima vladanja) Toma Akvinski ističe da vladar ima pravo ubirati poreze samo onda kada (a) prihodi od vladareva posjeda nisu dostatni i kada se (b) porezom ubran i prihodi troše n a finan ciranje rashoda od općeg interesa. On pravi razliku između »tributa« - poreza koji služi za podmirenje svih rashoda države, i »vectigala« - poreza koji se plaćaju pri korištenju putova i koji trebaju služiti za njihovo održavanje. 9 Prema Tami Akvinskom vladar j e ovlašten n a u b iranje poreza prven­ stveno onda kada redovni prihodi od njegovih domena nisu dostatni za podmirenje troškova obrane zemlje. O n j e također naglasio potrebu da vladaru moraju stajati n a raspolaganju stvari veće vrijednosti (blago) jer one jačaju njegov ugled, olakšavaju m u i osiguravaju usp ostavljanje dobrih od­ nosa s drugim vladarima i državan1a te ga n e dovode u si tuaciju da se zadužuje. Zaduž enje vladara šteti njegovu ugledu , n e pridonosi usposta­ vljanju poštovanja podanika prema njemu, opterećuje n arod i slabi državu. Slično kao i Toma Akv inski, glasoviti humanist onog vremena Francesco Petrarca ( 1 3 04.-1374.) zastupao je u svojoj knjizi » D e repubblica optime admi n i stranda« (O n ajboljem načinu upravljanja državom) mišljenje da vla­ dar može ubirati poreze samo onda ako n a drugi način ne može podmiriti nužne rashode. On se također zalaže za to da vladaru treba stajati na raspol aganju imovina veće vrijednosti koja bi poslužila kao rezerva u slučaju iznenadne potrebe za sredstvima. Od vladara se z a htijeva da bude dobar admini strator i da spriječi zl ouporabe u radu zakupnika poreza - pojavu koja u Italiji onog vremena nije bila rijetka, odnosno da ukine praksu davanja u zakup prava ubiranja poreza. 10 crovori ne samo o U Firenci je u 1 4 . stoljeću uređen katastar što b razvijenim financijama u toj sredini nego i o nastojanju za pronalaženjem novih modaliteta pri oporezivanju sa svrhon, da dovedu do ostvarenja za­ h tjeva za ravnomjernijim rasporedom poreznog tereta. Krajem 14. i počet­ kom 1 5 . stoljeća pozornost n,nogih autora, od kojih spon1injen,o Bernarda iz 9

Rosen-Howel, H. i Weichsel, L.: O ffentliche Finanz'\vissenschaft, Kohlhammer­ -Schwann, Stullgart-Dusseldorf 1 9 7 1 . , str. 13; Nah1ner, N.: Lehrbuch der Finanzwissenschaft, Westdeutschcr Verlag, Koln-Opladen 1964, str. 42; Ehcberg, Th. K.: o. c., str. 155. to Eheberg, Th. K.: o. c., str. 155; Noll, v. d. N.: o. c., str. 42.

13

Siene ( 1380.-1 4 44.) i Antonia iz Firence ( 1389.- 14 59.), zaokupio je problem javnog zajma. U rnz\'oju finnncijskc znanosti značajno je 15. stoljeće. U tom su stoljeću u Italiji djelovali brojni pisci koji su, istina, ograničivši se još uvijek na proučnvnnjc pojedinih financi jskih instrumenata (uglavnom n a javne prihode i jnvne znjmovc), dali značajan doprinos daljnjem razvoju financijske zna­ nosti.Visok znnnstveni domet radova taJijanskih autora u području financija objnšnjnva se cinjcnicom da su upravo zahvaljujući povoljnom geopolitičkom položaju It.alije i razvijenim robne-novčanim odnosima na jed noj strani, kao i po,·oljnoj intelektualnoj klimi na drugoj, niknule osnovne pretpostavke za izučavanje procesa i pojava do kojih je dolazilo u sferi financijske djel atnosti dr _ z:a\'e. Ako se uzme u obzir da je Italija onog vremena raspolagala produk­ cijsk_jm kapitalom koji je odgovarao kapi talu svih ostalih d i jelova Europe (S. Sismondi), 1 1 onda nije ni čudno da se s povećanjem važnosti javnih prihoda i rashoda u svakodnevnoj praksi gradova-državica Italije povećavao i interes teorije za pojedina financijska pitanja.

:rvleđu talijanskim piscima iz područja javnih financija 15. stoljeća is­ taknuto mjesto pripada Carafi (umro 1 487.) - autoru k o j i je, s obzirom na st ajališta koja su došla do izražaja u njegovom poznatom r a d u »De regis et boni principis officio« (O dužnostim a kraJja i dobrog vladara), ispred svog \'remena, ispred svojih suvremenika i sunarodnjaka koji su raspravljali o istoj pro blematici. Stajališta u njegovu radu najuže su povezana sa značajnom reformom koju je vladajuća kuća Aragon provela u Napuljskom Kraljevstvu. Carafa je naglasio da vladar koji želi ostaviti dobro m išljenje kod svojih podanika, ne smije ih previše opteretiti raznim obvezama, a novo opterećenje može uvesti u iznimnim slučajevima. To novo opterećenje ne smije prijeći dozvoljenu g ranicu. Carafa je upozoravao na potrebu jeftinoće ubiranja javnih prihoda, na neophodnost racionalnog gospo darenja prikupljenim pri­ hodima kao i na o bvezu formiranja rezervi u doba m ira k o j e b i poslužile za vrijeme.. rata i drugih i zvanrednih prilika. Osnovni izvor javnih prihoda po njemu tre baju biti domene, dok se porezi mogu ubirati san10 iznimno i za ostvarenje točno utvrđene svrhe. Pri oporezivanju treba voditi brigu o ravno­ mjernoj raspodjeli poreznog tereta. Carafa se nije ograničio samo na pro­ učavanje pro blematike javnih prihoda, nego su predmet njegova interesa i javni rashodi. Po njemu javni prihodi trebaju poslužiti za (a) naoruž avanje i plaćanje vojske, za izgradnju i održavanje utvrda kao i za druge rashode koji pridonose jačanju sigurnosti granica zemlje i očuvanju njezinog unutarnjeg poretka, ( b ) za izdržavanje i vanjski sjaj vladara i njegove obitelji i (c) za d ruge izvanredne potre be. Javni prihodi i rashodi moraju biti uravnoteženi, a vladar mora uvijek raspolagati određenim sredstvim a koja mu služe kao neophodna rezerva (ako ustreba) za podm irenje izvanrednih rashoda. Cara fa se izjasnio protiv prisilnih javn ih zajmova, konfiskacije i kvarenja novca, upozoravajući na politički i ekonomski štetne posljedice takvog načina pribavljanja javnih prihoda. Izjasnio se protiv gospodarske aktivnosti (trgovine, proizvodnje) 11 Eheberg, Th. K.: o. c., str. 155.

14

l l

l 1 ) l

i

s

l

t

,7

l

)

l

,1

vlad ara. Vl adar treba dobro vl adati. U središt,u interesa vladara treba biti dobr obit, podanika. Privatnicima treba prepustiti da se bave Lrgovin om , da pro i zvode i organi � ira� u proi zvo� nj u , � a se � avc u mjclnošću . Za � a� liku m n ogih suvrem enika 1 preth odnika, Carafa Je u zakupu poreza V1d10 l aks1, ugodniji i si_gur_ni� i _način prikupljanj a � avnih � ri � oda, što, medutim - p o . njemu - ne 1sklJ uc..:uJc, nego pretpostavlJa postoJ anJe dobre, nekorum p1rane državne adminisLracije. C ararina stajališLa koj a su došla do iz ražaja u njegovu sp omenutom r adu „Q dužnosti kralja i dobrog vladara« velikim su dijelom odredena reakcija odn osno kritička ocjena mjera koje su u gospodarstvu provod i J j vladari kuće Anjou. Naime, oni su svojom neraz � m n'?:11 gospo� a r� k'? m P? litikom � e­ . stim u l irali privrednu proizvodnju i pr1 d o111Jeh sm anJenJu i m ovine, a svoJ 1 m pretjeranim zadu ženjem izgubili su povj ? renje � � d zaj m od ava� koji su, � a bi odobrili zajam, tražili visoke kam ate 1 neuob1caJ ene garanc1J e (zal aganJ e raznih predmeta) d a će im zajam biti vraćen. Visoki porezi i m al i su negativan odraz n a gospodarsku aktivnost podanika što je utjecalo n a smanjenje javnih prih oda kao i na sm anjenje ugleda vladara koji su provodili tah� polit i ku . 1 '.! Raspravu o problem atici za i protiv progr esivnog oporezivanj a n al azimo u knjizi »Della vita civile« (O životu gr ađana), koju je 1 529. godine obj av-i o u Firenci Matte o Palmieri. Prem a Palmieriu op orezivanje se m ora ob avljati primjenom proporci onalnih stopa, jer je samo primjena prop orcionalnih porezni h stopa u skladu s njegovim stajali štem d a su razlike u ekonom skoj snazi (u im ovini) opravdane i d a se ekonomska snaga građana - p oreznih obveznika m ože sm anj ivati, ali se pri tome ne s m i ju mijenjati odnosi m eđu ekonom skim snagama kakvi su postojali prije oporezivanja. Palmierievo stajalište bilo je motivirana njegovom osu d om sve brojnijih primjera primjene progresivnog oporezivanja u Firenci.

�?

Prema Ehebergu, 1 3 najistaknutije m jesto među autori m a iz Firence koji su u svojim radovi m a obrađivali ekon omsku problem atiku oporezivanja, pripad a Francescu Guicciardiniu ( 14 83. -1 540 . ) . U njegovoj se knjizi »Del regi menta di Firenze« (O upravi Firencom ) susrećem o sa stajalištem d a j e vlada naroda često m anje uspješna u uvođenju raznih obve z a nego v l ad ar ­ -pojedinac, jer je ona više usmjerena n a veće porez n o opterećenj e b ogatih_ Ravnomj erna raspodjela poreznog tereta pretpost avka je za snažnu d rž av u . G � icciardini iznosi pregršt argum e n ata protiv progresivnog oporezi vanja u koJ � m vi_di elemente samovolje kao i narušavanj e prirodnog p oretka u stje­ c1:1 nJu prihoda. Svatko treba za podm irenje javnih potreba izdvojiti određenj dio �-azmjerno svoj em prihodu i i movini (prop orcionalno oporezivanje), a ne neki veći ili manji dio tog prih od a ili im ovine utvrđen n a osnovi slobodne procjene. Prema njemu, n ajveći dio poreza treba ubrati oporezi vanjem n e­ �tretnina. MeđuLim, zato što se posjedovanjem nekretn i n a samo djelomično izražava ekonom ska snaga obveznika, pa se njih ovim oporezivanje1n ne ubire dovoljno sredstava, kao i zbog teškoća da se utvrdi predmet oporezivanja kod 12

13

Ehcbcrg, Th. K.: o. c ., str. 156. lbidem, str. 1 5 7 .

15

ns e zivanje ( ka o dopu ko ) p okre_tne im ovine, sm atrao j e p otreb ni m d a se opor r om p eta m anje ebn o opo r e ziv ob avlJ a i pri mj eno m pos r edn ih por ez a - pos b r aš n a i s o li. i It alij e 15. i �? če_tka 16 . �e d an od najpoz natijih pisaca Fire nce , kao đeni m finan c1J sk1m pro­ . odre sto lJ e c a o drž avi, u pravi i s tim pove z an o i O ravlj anju - čiji se st avov i o u p 7.) 52 .-1 69 (14 lli e i v a ch a o M l cc o j i e Ni b lem m a, a tr a ta m aterija. ma se raz m oji k u a m i nic e dr ž av om i d anas navod e u udžb tij i _ kritičar d r! ave rno n ajp oz n a u sig a z da on � v i, pr o M a ch i ave lli j e bio , ak ne n a c10n a l nu_ d r za:711 ern u, svj etovn u, od m a z ao g a l a z e s ji a , ko sv oga vrem en ađ an a . U nJ egov1m ma svojih gr i res e int i a m ba e r zma­ koja t r e ba vod iti b r igu o pot or si« (Raz m atranj a ) ra za isc »D i ) ar d la (V « ipe nc ri »P z alagao p o z n atim radovima e, na p rimj er, s ko a T . i em l ob pr i k i vi di glavni traj u s e i od ređe ni fin ancijs aće ni čkoj vojsc pl U u. in ov m i a n za e r g po u p lj ati no ve . u vođ enj e j e dn og opće r ž ava m o ra p rik d r je ve a ž r d a j ak o utj e če r a zlo g o siromaše nj a i slab ljen ađa nim a št o it ek gr ze ve ob tne da do i t a t me a n pr iho de , a sam im ti m nost. 14 n a nji hovu gospodarsku aktiv em o s 15 . stolj eća prete žno su sre ć lije Ita tlu na a ac pis od k e s Dok a s e an al izi ra i red e d r ž av e u k ojim iv r p e k ijs nc a fin ja č pre đi­ r a d ovim a iz podru e no v e mj e r e z a u n a koji ma se pred la žu n ek u , a ks pra e j nju e im a j avnih kr itički ocj i su se b avil i i p rob lem autora 16. stolj eća, koj kod se, rak p va nje cijs ke t eo rij e i finan­ azdvaj anj a iz m e đu fin an r g eno eđ odr do zi a fin a ncij a , dol C astigli one , P i etro Biz z ari i a vrem ena, k ao S abb a d e tog ci Pis se. rak p cijske t eor etskih sve su vi še orij entirani n a ra zm atranj e opć ih o, niv nso a S sco e nc a Fr re će m o s a zah tj evima ako s e u nj i hovi m ra dovi ma sus T . a cij nan fi a problem d i , d a s e pri u vo đenj u p or e z a - ako r iva nju ra shod a što viš e šte i m pod u e s da z no ezivanjem pokaž e nužnom - vodi raču n a d a p or e s e p otreb a z a opor av n ih prih od a visi n a ob v e z e e ni ž e i d a se p ri prikuplj anj u j bud e nj e eć r opte plj enim sre dstvim a p od m ire j avni r asho di a �e d a se utvrdi tako d a s e priku n ovčana rez erva . pri to me stvara i n eka o a Jeanu B o dinu U ra zvoju � na:1cijs�e znanosti istaknu to mj e st prip a d aspra�i o r azvoju ov e znano sti ne može se z aob ići ( 1 5_30.-15� 6.). N1_�_J edno� r · s a d rz.., an e nJ enom unapređiv anJ· u , J· er su 1" d eJe velik doprinos koJI J e Bodm d ao . . . · al e v1d_lJ1v _u tj ecaj na suvre men ike k ao i n a k a s n ij e · go��· m :ad ov1· m � 1m u nJe · · k 1" h prob· l· e m a . b� fi n a nc1Js ge n e rac1J e. pis. aca kOJI su .obrađiv. .ali neke od mnooih d " · fi1nanc1Jsk 1m Je an B odm Je p o m n ogim svoJ1m staj alištim a o o dre en1m ·· · · o stolj e ć a ispred svoga vremen a : Ta ko se o n z a 1 a gao · za neko11k p1ta nJlma b 10 d z a ukidanj e svih p ovl astica pri op orezivanJ· u , z a uv o enJe porez a n a luksu z, .., a _o to� e d a su p orezi n e s amo in strument fiskalne olitike z a vođenJ· e racun ne da _ se oporez1vanJem mogu ostyariti i drugi ciljevi.1' Bodin s e �akođe; t agao 1 z a uvođenJe proporcion aln og p orez a n a im ovinu i to svih vla snika . � svom p oznatom radu »Les six livres d I R b. ' .., s ::1:f:v� �: republici) Bodin analiz_ira financijsku priv�e:u b � · n ovca , p ro daju činovsvoga vre mena. OsuđuJe rastro"snost dvara , kvarenJe

;:.i:;�;�:•:

14 Ibidem str. 158. , 15 Nahmer N.: o. c. str. 43. , ,

16

ničkih mjes�a? pov �ćanje javni h izdatak a. Z a nj ega su finan cije » nervi repub­ likeva �pceg blagost�nJa. Premda se značenje pore za po­ većavalo, !Do �k (j_os 1;v1J ek) u porezima vidi instrument kojim se ub iru izvanre�n1 pri� od� d_rzave. 0 1: također smatra da su podanici obvezni su­ djel ovati .u vracanJ u Javnog z aJ ma, ako su sredstva prikupljena zajmom b ila utr ?še!1a __za_ obranu države i oču� an� e poretka. Klock je bio protiv akci �a (p0Jed1nacn1h poreza na promet) Jer Je smatrao da je taj način prikupljanJ a prih oda neadekvatan za njemačke prilike zbog rijetke naseljenost i i nerazvi­ j enog prometa. 1 7 O �ređ �ni financijski problemi bili su predmet interesa i znatno g b roj a engleskih pisaca od 16. do 19. stoljeća, od kojih spominjem sam o n eke uz _ napomenu da oni, kao što je bio slučaj i sa spomenutim autorima iz drugih • . 1 7 oPfirmJ..e O problemati � vođe ja i plaćanja posrednih poreza vidi Jelčić, Barb ara 1 � Bozidar.. Porez na promet u teor1J_�1 1�praksi, Privredni vjesnik, Zagreb , 1977 ., str. 13 .

18

•

zemalja , dje lo m ičn o ras prav rJaJu · � P0Jedm • . 1. m problemima iz područja javnih fin ancija i unuta r SVOJ. I" h fil 1 o zo_fsk1h , pravnih i ekonomskih raz matranja. Na vom ćem o mjestu spom enuti · Hobbe sa, Locka, Humea, Smitha, Ricarda i �illa. 18 ?m a Hobb e s (1 588._; 1679 . ) pri z naje pravo vladaru da uvod i poreze, �;. al' z a -�ev �a P 0:: z na obvez a bude ravno mjerno raspoređena n a porezne � 0 v e_,z _ e. ;orez n i ce teret biti lagan ako je ravnomjerno raspoređen na sve, a te z;. 1 n�po dno šlji� ako su m nogi i zu zeti od plaćanja pore z a. Prav e dno opore z iv_anJe se po nJemu najlakše može ostvariti primjenom posredn ih �ore�a, Jer se u po_tr?šnji očituje ekonomska snaga građana. Oporezivanje imovi ne ne omo�cuJe �ravedn o oporezivanj e, jer dvije osobe koje imaju isti d?hodak ne m oraJu posJed ovati imovinu iste vrijednosti. Opore z ivanje imo­ vme z a Hobb esa znači kažnjavanje onih koji su je stekli svojom štedljivošću . · J?h n _ Loc� (_1632.-1704.) je s mnogo argumenata branio prednosti opor� z 1vanJa p n mJenom direktnih pore z a. Uvođenj e pore z a od poljop rivrede kao 1 katastra 1692., godine, Locku su za taj stav dali adekvatnu teoretsku podlogu. Kod Locka nalazimo i zahtjev za oporezivanjem primjenom samo jednog poreza (porezni moni z am), jer po njemu u jednoj državi u kojoj se većina stanovništva bavi poljoprivrednom proi zvodnjom porezi trebaju te­ retiti poljoprivredu, jer drugi porezi, posebno oni koji terete promet poljo­ privrednih proizvoda, u krajnjoj se liniji prevaljuju na vlasnika poljopri­ vrednog z em ljišta. Osnovnu pozornost u onim radovima u kojima je razmatrao i neke probleme financijske djelatnosti države, David Hume (1711.-1776.) je u prvom redu posvetio problematici javnog zajma. Poznata je njegova konsta­ tacija: »ili će narod uništiti državne dugove ili će dugovi uništiti narod« (u knjiz i _» Essey of public credit«) u kojoj je došlo do izražaja stajalište engleske klasične škole političke ekonomije kao i poimanj a uloge države prem a kojima je država nužno zlo, gdje je njena uloga ograničena na osiguranje nesm etanog djelovanja prirodnih zakona - onih z akona koji svojom imanentnom snagom, bez upletanja države, o m ogućuju da se ostvare optimalni-rezultati. U takvom poimanju države i njene uloge razumljiv je i z ahtjev da pore z ni teret treba biti što m anji, a porezna obvez a utvrđena ovisno o koristim a koje porez ni obvez nici imaju od države. Istaknuto · mjesto u razvoju financ�� ske znanosti �ripada jednom od velikana klasič ne škole političke ekonom1Je - Adamu Sm1thu (1732. -1790 .). Premda ni on nije dao neki z aokruženi su�tav . javnih financ ij�, nego se uglav nom ograničio na neke prob �eme �P?:e_z 1va�J a - na _p.rvo!° mJestu treb� sp omenuti raz matranje o pore�mm pnn �1p 1ma 1 prevalJ 1v�nJ� porez!1 . � m.1thu pripada velika z asluga što Je upo � or!? na · go��m o z na:er_iJ e prou�av�nJa . određenih financij skih instrumenata 1 uc1naka nJ 1hove pnmJene. Sm1th Je u po znatom radu » Bogatstvo naroda« (točnij.,� »� lnq�iry i�to the Nature and C au se s of the Wealth of N ation s« - » I strazivanJe prirode 1 uzrok a bogatstva 1s Eh berg Th · K ... 0 · c ., str. 161·' Nahmer, N.: o. c., str. 44; . Wissmann, F . : o. c.3,7str. e , erpo K S 1· 1tisc te he Ideale , Jena, 19 . u 3. .: ann, . F. 8·-9. ., Rosen-H owe1 , H . 1· dr.. 0 . c. , str· 1 •· M

19

I

je poz nat e por ezn e ma ksim e ' · . 177 6 • godine , nav eo svo · obJavio · Je . narod a« ) koJe . ni· n a »staro m« . opc� e usv oJe · .bih na me vre o dug · ipe kOJl su - porezne princ .., . .., . Drza vam a. im nck Ame im injen kontinentu kao i u Sjed y and Tax �tion« _ U svom poz natom rad.u. »Principles of Political Eco no_m d Ricardo av1 D ine god 7 181 z · i a) anJ· · . 1 1c"ke ekonom1Je 1· oporeziv (pnnc1pi · · · po1·t' . . . · re 1van J � - poseb no (177 2.-18 23.) je dio prostora posvetio problemati ci opo � _t kapi nik ala, a v i snos t profi na z } pore � prevaljivanj u pore za. Prema Ricardu porez na zemljišnu rentu zemljovlasnik prevaljuje na p ot� osace, a P�:ez �a najamninu prevaljuje se na poduzetnika. U svom ucenJU o prevalJI��nJ_u porez a Ricardo je odbacio neke zaključke o prevaljivantu �oreza do �?J1h � e došao njegov veliki učitelj Smith. Međutim, Smithovo ucenJ e o pr �valJiva�Ju poreza s jedne strane, te Ricardovo s druge strane, dijam etralno Je oprecno stajalištima do kojih su, o toj problematici, došli fiziokrati. John Stuart Mill (1802 .-1873.) se po mnogo čemu izdvojio od· svojih prethodnika i suvremenika koji su u svojim radovima razmatrali mjere države u području javnih financija. Te se razlike očituju ne (samo) u prostoru koji je Mill posvetio razmatranju problema financijske privrede države, nego prvenstveno u zauzimanju jasnog stajališta o mnogim dilemama koje su bile prisutne, kako u financijskoj teoriji tako i praksi. Mill se u svojim financijskim razmatranjima ograničio na problematiku oporezivanja. Dok se na jednoj strani energično izjašnjava protiv progresivnog oporezivanja, na drugoj se strani zalaže za oslobađanje od oporezivanj a egzistencijskog minimuma kao i za jače porezno opterećenje fundiranih prihoda u odnosu prema prihodima iz nefundiranih izvora. Zalaže se za primjenu visokih poreznih stopa kod oporezivanja nasljedstva koje bi, u nekim slučajevima, iznosilo i 100% (pa bi onda stvarno dovelo do konfiskacije) . Središnje mjesto u razvoju financijske znanosti u 17 : i· 18. stoljeću imali su kameralisti u Njemačkoj . Nužan uvjet stvaranja nacionalne države kojom bi se upravljalo centralistički, kameralisti vide u izgradnji jedinstvene upra­ ve, u stvaranju jedinstvene financijske upraye i financijsk og sustava, u sve većem angažiranju države u privredi. Radi proširenj a unutrašnjeg tržišta zalažu se za supstituciju uve�ene robe domaćim proizvodima i za ograničenje uvoza luksuzne robe. Porezi kod kameralista još uvijek imaju subsidijarni karakter. Za uvođenje obveze plaćanja poreza traže pristanak staleža. Od mnogih kameralista, kao što su npr. Johann Joachim Becher (1625.-1682. ), Wilchelm v. Schroder (1640 ..:..1688.), Veit Ludwig v. Seckendorff (162 6.­ -1692.), Herman Corirings (1606.-1 681.), Samuel Pufendorf (1631.-1 694.) i dr. izdvojit ćemo Justia i Sonnenfelsa. 19 Johann Heinrich Gottlob von Justi (1705.-177 1..) izdao je 1762. godine knjigu »Ausfiihrliche Abhandlung von den Steuern und Abgaben« (Opširno razmatranje o porezima i dažbinama) , a 1766 . godine »System des Finanzwe19 Beckerath E.-Kloten N.: Finanzwissenschaft, u Staatslexikon Bd. 3, Herder, Frei­ burg, 1959., str. 326; Reding K.-Postlep, D . R.: Finanzwissenschaft I.; FV Munchen, 19 76., str. 98.; Nahmer, N . : o. c., str. 42.-44.; Eheberg Th. K.: o. c., str. 161.-163.; Mann F. K.: o. c., str. 146.

20

-

sens« (Sustav financija). Osim što je izvršio sistematizaciju javnih prihoda, Justi je predložio neka rukovodna pravila kojih se pri oporezivanju treba pridržavati (načela oporezivanja), te se za)agao za jedinstvo proračuna i za razdvajanje državne imovine od imovine vladara. Mnoge Justijeve ideje preuzeo je i razradio ,J oseph Sonnenfels (1733.­ -1817.) koji u svojoj poznatoj knjizi »Grundsatze der Polizey, Handlung und Finanzwissenscbaft« (Načela po1 icije, trgovine i financijske znanosti iz 17 65. godine - knjiga je doživjela 8 izdanja i po njoj su učili i bivši studenti Pravnog fakulteta u Zagrebu ) s mnogo umješnosti sistematizira financijsku materiju. Posebno treba upozoriti na njegovo utvrđivanje razlika između javne i pri­ vatne financijske privrede, kao i na davanje primata javnim rashodima nad prihodinia. Dok se kameralistička znanost u Njemačkoj nalazila u punom procvatu, u Francuskoj se pojavio znatan broj autora koji su svojim učenjem podosta odudarali od učenja merkantilista o presudnoj ulozi države za gospodarski razvoj zemlje - fiziokrati. Fiziokrati su svoje učenje temeljili na zasadama škole prirodnog prava (Hugo Grotius i John Lock). Nj ihov zahtjev »Laissez faire, laissez passer Je monde va de lui meme« postao je dognia jedne cijele epohe. Među fiziokratima od kojih ovdje spo1ninjemo Mirabeaua starijeg (1 715.-1 789.) - oca poznatog državnika u vrijeme francuske revolucije, Dupont de Nemoursa (1739.-1817. ) , Jacquesa Turgota (1727.-1781. ) , pose­ bno treba istaknuti Francoisa Quesnaya (1 694.-1774.) i njegove radove »Tableau economique« (Ekonomska tablica) i »Maximes generales« (Opće maksime) . 2° Fiziokrati su u svom učenju o »čistom proizvodu« u poljopriVTedi nužno došli i do zahtjeva za oporezivanjem primjenom samo jednog poreza, jer se po njima svi porezi koji neposredno terete poljoprivredu, nužno pre­ valjuj u i plaćaju iz čistog proizvoda stvorenog u poljoprivredi. (Poh.""Ušaj da se učenje fiziokrata o porezima praktično primijeni od strane Karla Friedricha u Badenu i cara Josipa II. u Austriji, neslavno j e propao). 21 U razvoju financijske znanosti presudno je 19. stoljeće. D ostignuća političke ekonon1ije - posebno velik doprinos klasične škole političke eko­ nomij e (Smith, Ricardo i dr. ) - obogatila su ekonomsku znanpst, pridonijela su boljem poznavanju raznovrsnih procesa i pojava u gospodarstvu. Finan­ cijska j e znanost preuzela n1noge rezultate do kojih j e došla politička eko­ nomija. Staviše, mnogi su politekonomi sve veću pozornost posvećivali pro­ učavanju brojnih financijskih instrun1enata. O d presudnog značenja za ra­ zvoj i osamostaljenje financijske znanosti bilo j e novo poin1anje države i nj ene djelatnosti. Država se više ne promatra kao tvorevina čija je zadaća ogra­ ničena na osiguranje vanjskih granica i očuvanje unutarnjeg poretka (poli­ tički i privredni individualizan1 ) , nego kao najviša forma zajedničkog živ ota kojoj su povjerene 1nnoge i raznovrsne zadaće. Takvo je shvaćanje države imalo odraza i u području javnih financija - na 1nj esto i ulogu poreza, prora­ čuna i javnih zajmova u društveno-ekonon1skom sustavu kao i na promjenu V

20 Reding, K.-Postlep, D. R.: o. c., str. 26. 21 lbidem, str. 26.

21

sta� al1šta o �