Četiri temeljna pojma psihoanalize : XI seminar 8634900258 [PDF]

Zitiervorschau

«

Jacques Lacan ČETIRI TEM ELJNA POJMA PSIHOANALIZE

доолтш

m

l2daje ITRO »NAPRIJED« Glavni urednik MILAN MIRIĆ

Urednici Dr MURADIF KULENOVIĆ GVOZDEN FLEGO MIRJANA DOBROVIĆ

J A C Q UE S L A C A N

XI SEMINAR ČETIRI TEMELJNA POJMA PSIHOANALIZE Tekst priredio JACQUES-ALAIN MILLER

Prevela MIRJANA VUJANIĆ-LEDNICKI Redigirao NENAD MIŠĆEVIĆ

ZAGREB 1986

Naslov izvornika

Jacques Lacan LE SÉMINAIRE livre XI LES QUATRE CONCEPTS FONDAMENTAUX DE LA PSYCHANALYSE ©

1973 by Éditions du Seuil, Paris

Recenzenti NENAD MIŠĆEVIĆ GVOZDEN FLEGO

SADRŽAJ 1 Izopćenje

7

NESVJESNO I PONAVLJANJE

2 3 4 5

Frojdovsko i naše nesvjesno O subjektu izvjesnosti — O mreži označitelja Tyhé i automaton

6 7 8 9

Shiza oka i pogleda . Anamorfoza Pravac i svjetlost -V Što je to slika?

23 35 48 59

O POGLEDU KAO PREDMETU MALO a

75 87 100 115

PRIJENOS I NAGON

10 Prisutnost analitičara Ц— 11 Analiza i istina, ili zatvaranje nesvjesnoga 12 Spolnost u nizu označitelja 13 Rastav nagona 14 Djelomični nagon i njegov tok -V15 Od ljubavi do libida J

133 146 159 172 185 199

POLJE DRUGOGA I POVRATAK PRIJENOSU

16 Subjekt i Drugi: Otuđenje 17 Subjekt i Drugi (II): Aphanasis 18 0 subjektu za koji se pretpostavlja da zna, o prvoj dijadi i o dobru 19 Od interpretacije do prijenosa

2П 231 246 261

OSTAJE DA S E ZAKLJUČI

20 U tebi više od tebe Bilješka Pogovor Kazalo imena

281 295 297 301

1 Izopćenje Za što sam ja ovlašten? Element čiste komičnosti. Sto je to praksa? Između znanosti i religije. Histeričarka i Freudova ielja. Gospođe, gospodo, U nizu predavanja kojim a me je zadužila šesta sekcija iz École pratique des Hautes É tudes, govorit ću vam o osnovama psihoanalize. Danas bih vam samo htio naznačiti smisao koji na­ m jeravam dati ovom naslovu i način na koji to m islim ispuniti. Ipak, n ajp rije ću vam se predstaviti — m ada me ovdje većina poznaje, ali ne poznaju me svi — je r okolnosti me navode na to da bi büo prikladno najp rije postaviti pi­ tanje — za što sam ja ovlašten? Ja sam ovlašten da vam ovdje govorim o onom pred­ m etu o kojem sam tokom deset godina držao sem inar nam ijenjen psihoanalitičarim a. Kao što je nekim a poz­ nato, ja sam se odrekao te funkcije — kojoj sam zaista posvetio svoj život — zbog događaja u n u tar tzv. psiho­ analitičkog društva, upravo onog koje m i je povjerilo tu dužnost. Moglo bi se sm atrati da m oja kvalifikacija nije došla u pitanje za izvršavanje ove iste dužnosti drugdje. Pri­ vremeno sm atram ovo pitan je neriješenim . A budući da sam danas ovlašten da, recimo, nastavim ovo svoje uče­ nje, nameće m i se, p rije nego li otvorim ovu novu etapu, da izrazim zahvalu koju dugujem gospodinu M. Fem an7

du Braudelu, predsjedniku sekcije Hautes études, koji me postavio pred vas. Gospodin Braudel, koji je sprije­ čen, izrazio mi je svoje žaljenje što ne može biti pri­ sutan u času kad iskazujem svoje poštovanje njemu — kao i njegovoj plemenitosti kojom se tom prigodom htio suprotstaviti što mi je onemogućeno poučavanje, od kojeg su do njega doprli, uglavnom, samo stil i reputa­ cija — tako da ne budem jednostavno sveden na muk. Plemenitost je pravi izraz kad se radi o prihvaćanju ono­ ga koji je bio u položaju u kojem sam ja — položaju izbjeglice. On je to učinio tako brzo, pobuđen pažnjom mog pri­ jatelja Claudea Lévy-Straussa, čija me prisutnost danas veseli i koji zna koliko mi je dragocjen ovaj dokaz paž­ nje prema mojem radu — koji se razvija povezan s nje­ govim. K tome izražavam svoju zahvalnost svima onima koji su mi u ovoj prilici pokazali svoju naklonost, te gospo­ dinu Robertu Flacelièreu, direktoru École normale supé­ rieure, na susretljivosti kojom mi je stavio na raspolaga­ nje ovu dvoranu, bez koje ne znam kako bih vas bio pri­ mio, a od srca vam zahvaljujem što ste došli u tolikom broju. Sve se to odnosi na bazu, u lokalnom smislu, odnosno vojničkom smislu riječi, na bazu mojega učenja. Sada prelazim na ono o čemu je riječ — na osnove psiho­ analize.

Sto se tiče osnova psihoanalize, moj je seminar tu bio od početka, ako mogu tako reći, impliciran. On je bio jedan od njihovih elemenata budući da je pridonosio njenom utemeljenju in concrete — budući da je bio dio same prakse — budući da je bio u njoj — budući da je bio upravljen prema onome što je element ove prakse, tj. stvaranju psihoanalitičara. 8

Mogao sam u neko doba, ironično — možda privrem e­ no, ali isto tako dobro u nedostatku boljega, u neprilici u kojoj sam već bio — odrediti kriterij onoga što analiza jest, naime, postupak koji vrši psihoanalitičar. Henri Еу, koji je danas tu, sjetit će se članka koji je u pitanju, jer je bio objavljen u svesku enciklopedije kojom on uprav­ lja. Utoliko će mi biti lakše prisjetiti se, budući da je on tu, prave žestine koja je upotrebljena da se spome­ nuti članak povuče iz enciklopedije, tako da je on, čija je naklonost prem a meni svima poznata, sâm bio ne­ moćan da zaustavi ovo djelovanje koje je začeo upravni odbor u kojem su bili baš psihoanalitičari. Taj će se članak nalaziti u izdanju koje pokušavam sačiniti od izvjesnog broja svojih tekstova i, mislim, da ćete moći prosuditi da li je on izgubio na svojoj aktualnosti. To vjerujem uto­ liko m anje što su sva p itanja koja tam o postavljam ista koja pretresam i pred vama te koja su prisutna i zbog same činjenice što sam ja ovdje, u položaju kakav je moj, zato da postavljam uvijek to isto pitanje — što je to psihoanaliza? Nesumnjivo je da u tome ima više od jedne dvosmisle­ nosti i ovo je pitanje — prem a riječi kojom ga označavam u onom članku — uvijek pitanje slijepog miša. Postavio sam sebi zadatak da ga rasvijetlim pri dnevnoj svjetlosti i tome m oram pristupiti danas. Mjesto s kojega prilazim ovom problem u u stvari je prom ijenjeno, ono nije baš ni unutra, a ne zna se da li je izvana. Ovo podsjećanje nije anegdotsko. I zato m islim da me nećete vidjeti da tražim utočište ni u anegdoti, ni u po­ lemici ikoje vrste, ako ovdje ističem, što je činjenica — da je moje učenje, označeno kao takvo, doživjelo od strane tijela koje se zove Izvršni odbor jedne m eđuna­ rodne organizacije koja se zove International Psychoana­ lytical Association, cenzuru koja nije uobičajena, jer radi se ništa m anje nego o zabrani ovog učenja — koje bi tre­ balo sm atrati ništavnim u svemu što se tiče habilitacije psihoanalitičara, a ova bi zabrana trebala biti uvjet za me9

đunarodno uvrštenje u psihoanalitičko društvo kojemu pripadam. Ni to nije sve. Izrečeno je da će ovo uvrštenje biti prihvaćeno samo ukoliko se daju garancije da moje uče­ nje nikada neće biti primjenjivano u ovom društvu za izobrazbu analitičara. Riječ je, dakle, o nečemu što se može usporediti s onim što se drugdje naziva višim izopćenjem. A ono, na mje­ stima gdje se ovaj izraz upotrebljava, nije nikad izre­ čeno bez mogućnosti povratka. U ovom obliku postoji samo u jednoj vjerskoj zajed­ nici označeno indikativnim, simboličkim izrazom sinago­ ga, a i Spinoza je bio tome izvrgnut. 27. srpnja 1656. — zanimljiva dvostruka stogodišnjica jer se podudara i s Freudovom — bio je Spinoza najprije izvrgnut khereгпи, a poslije nekog vremena i chammati, što se sastoji u tome da se ovom stanju doda nemogućnost povratka. Nemojte misliti da se radi o metaforičkoj igri koju bi bilo neozbiljno pretresati u vezi s poljem, velikim koli­ ko i ozbiljnim, koje moramo prekriti. Vjerujem — a i vi ćete vidjeti — da ova činjenica, ne samo zbog odjeka koji izaziva već i zbog strukture koju implicira, unosi nešto što je na izvoru našeg istraživanja psihonalitičke prakse. Ne kažem — ali to ne bi bilo nemoguće — da je psiho­ analitička zajednica Crkva. Ipak, neosporno, izbija pita­ nje onoga što u njoj može odgovarati religioznoj praksi. Ja ne bih naglašavao ovu činjenicu iako u sebi nosi pu­ no otpadaka koji zaudaraju na skandal, kad, kao u sve­ mu što ću tvrditi danas, vi ne biste mogli biti sigurni da ćete nadalje imati koristi od toga. Ne može se reći da sam u takvim spregama ravnodu­ šan subjekt. Nemojte misliti da je to za mene — ne više nego li, pretpostavljam, za posrednika koga sam bez dvojbe odmah naveo — predmet za komediju, u smislu predmeta za smijeh. Ipak bih vam usput htio reći da mi 10

nije izmaklo nešto od široke komične dimenzije u tome. Ona ne pripada registru onoga što se zbiva na razini form ulacije koju sam nazvao izopćenje. Ona se više od­ nosi na situaciju kakva je bila m oja u toku dvije godine, u spoznaji da se sa m nom trguje — i to upravo preko m ojih kolega, odnosno učenika. Je r riječ je bila o tom e da se zna u kojoj su se m jeri ustupci učinjeni habilitacijskoj vrijednosti mog učenja mogli izravnati s onim što je s druge strane značilo postići m eđunarodnu habilitaciju društva. Ne želim pro­ pustiti priliku da upozorim — opet ćemo na to doći — da je upravo u tome, kad smo um iješani, nešto što se može doživjeti u komičnoj dimenziji. To, mislim, može potpuno shvatiti samo psihoanali­ tičar. Nesumnjivo, biti predm et trgovine nije za ljudsko biće rijedak položaj, protivno naklapanju o ljudskom dosto­ janstvu, odnosno o pravim a čovjeka. Svatko je, u sva­ kom trenu i n a svim razinam a u položaju da se njim e trguje, je r potpuno razum ijevanje društvene strukture pruža nam upravo razm jena. Radi se o razm jen i'in d i­ vidua, naime društvenih oslonaca, koje nazivamo subjek­ tima, je r oni autonom iji pružaju sveta prava. Svatko zna da se politika sastoji u trgovanju, a ovog puta je to naveliko, istim subjektim a zvanim građanim a. Situa­ cija nije u mom pogledu bila ništa neobična osim što, biti predm et trgovine onih koje sam nazivao kolegama, odnosno učenicima, gledano izvana, im a ponekad drugi naziv. Ali, ako istina subjekta nije u njem u sam om ni kad je on u~položaju gospodara, već, kako to analiza pokazujgi u n ekom p r e l e t u prikrivenom po p rirodi — iz­ vući ovaj predm et upravo je elem ent čiste kom ičnosti. Sm atram da na tu dim enziju treb a upozoriti i to s položaja odakle mogu o tom posvjedočiti, je r bi ona možda u sličnoj prilici bila predm et nepriličnog uzdrža­ vanja, jedne vrsti lažne stidljivosti za nekog koji o tom 11

svjedoči izvana. Gledajući iznutra, mogu vam reći da je ova dimenzija posve opravdana, ona može biti doživ­ ljena s analitičkog gledišta, i čak, polazeći od trenutka kad je ona primijećena, na način koji je nadilazi — naime pod humorističkim kutom koji je tu samo pri­ znavanje komičnoga. Ova primjedba nije izvan polja onoga što navodim u prilog temeljima psihoanalize, jer temelj ima više smislova i nema potrebe da podsjetim na Kabbalu u kojoj označava jedan od načina božanske objave, koja je upra­ vo u ovom registru izjednačena s pudendum. Bilo bi po­ sve neobično da se u analitičkoj raspravi zaustavimo na pudendumu. Temelji bi ovdje nesumnjivo preuzeli ob­ lik ispod, da ovo ispod nije već pomalo u zraku. Neki koji su izvan toga mogu se iznenaditi da su u ovom trgovanju, i to vrlo naglašeno, sudjelovali neki koje sam ja analizirao, naime oni čija je analiza bila u toku. I treba se zapitati — kako je nešto tako moguće, uko­ liko na razini odnosa onih koje ste analizirali i vas ne postoji neki razdor koji dovodi u pitanje samu vrijed­ nost analize? Pa, upravo polazeći od onoga što bi tu mo­ glo biti predmetom skandala, obuhvatit ćemo točnije ono što se zove didaktička psihoanaliza — ta praksa, ili ta etapa prakse ostavljena posve u sjeni svega što se objavljuje — i osvijetlit ćemo ponešto njene ciljeve, nje­ ne mogućnosti, njene učinke. To nije više pitanje pudenduma. Pitanje je o tome da se zna što se od psihoanalize može, mora očekivati, a što se u njoj mora utvrditi kao kočnica, odnosno pro­ mašaj. Zato sam smatrao da ne treba ništa podešavati, već samo iznijeti čin, i to kao predmet čije ćete obrise i moguće upravljanje njime, nadam se, jasnije vidjeti i po­ staviti ga na sam početak onoga što imam reći u tre­ nutku kad pred vas postavljam pitanje — što su to te­ melji, u širem smislu, psihoanalize? To znači — što je utemeljuje kao praksu? 12

2

Što je to .p rak sa? Čini mi se sumnjivo da ovaj izraz može biti sm atran neprikladnim za psihoanalizu. To je najširi izraz_za označavanje ljudskog djelovanja, ma ka­ kvo ono bilo, koje m u omogućava da realno ispituje pomoću simboličkog. Što on pritom sreće više ili m anje imaginarnoga, to ima samo sekundarnu vrijednost. Ova definicija prakse dopire dakle vrlo daleko. Mi nećemo, poput Diogena, poći tražiti čovjeka, već našu psihoanalizu, po raznolikim područjim a prakse. Mi ćemo radije povesti sa sobom našu psihoanalizu i ona će nas odmah usm jeriti prem a prilično lokaliziranim, označe­ nim točkam a prakse. Bez prijelaznog uvođenja dvaju term ina između kojih će se kretati m oje pitanje — nipošto ironički — zapitat ću se najprije, ovdje, pred tako širokim auditorijem , u ovakvoj sredini, i s takvom podrškom , da li je psiho­ analiza znanost, i to ću istražiti s vama. Drugu referencu, religioznu, već sam spomenuo precizirajući da govorim o religiji u sadašnjem smislu ri­ ječi — ne o isušenoj, metodologiziranoj religiji vraćenoj u udaljenu prim itivnu misao, već o religiji koju vidimo da se provodi, još živoj, vrlo živoj. Psihoanaliza, bila ona vrijedna ili ne da se upiše u jedan od dva registra, može nam razjasniti ono što trebam o sm atrati znanošću, odnosno religijom. Htio bih odm ah izbjeći jedan nesporazum. Vi ćete mi reći — u svakom pogledu, psihoanaliza je istraživanje. Pa, dozvolite mi da izjavim i to na račun javnih nadlež­ nosti kojim a izraz istraživanje izgleda da od nekog vre­ mena služi kao šibolet za nemalo stvari — klonim se izraza istraživanje. Sebe nisam nikada sm atrao istraži­ vačem. Kao što je jednom rekao Picasso na veliku zapanjenost ljudi koji su ga okruživali — Ja ne traiiniy ja nalazim. 13

Na polju takozvanog znanstvenog istraživanja postoje uostalom dva područja koja se mogu savršeno spoznati, ono na kojem se istražuje i ono na kojem se pronalazi. Zanimljiva stvar, to odgovara dosta dobro određenoj granici onoga što se može okvalificirati kao znanost. Isto tako postoji nesumnjivo nekakva bliskost između istraživanja koje traži i religioznog registra. Obično se o tom kaže — Ne bi me tražio, da me već nisi našao. Ono već našao je uvijek iza, ali pogođeno nečim iz reda zaborava. Zar se onda ne otvara jedno ugodno, neodre­ đeno istraživanje? Ako nas ovom prilikom zanima istraživanje, to je stoga što se ono danas prilikom rasprave postavlja na razinu onoga što nazivamo humanističke znanosti. Doista, kao da pod korakom svakoga koji nalazi izbija ono što bih nazvao hermeneutički zahtjev, a to je upravo ono što traži — što traži uvijek novo i neiscrpno značenje, ali kojem prijeti da ga pretekne onaj koji nalazi. Mi, analitičari, zainteresirani smo za ovu hermeneutiku, jer se put razvoja značenja koji postavlja hermeneutika isprepleće kod mnogih duhova s onim što ana­ liza naziva interpretacijom. Događa se, da, ako interpre­ tacija nije posve shvaćena u istom smislu kao navedena hermeneutika, hermeneutici se rado priznaje prednost. Kroz ovo bar vidimo hodnik komunikacije između psi­ hoanalize i religioznog registra. Naići ćemo već ponovo na njega u zgodan čas. Dakle, da bi se psihoanaliza mogla nazivati znanošću, zahtijevat ćemo malo više. Znanost obilježuje to, da ima predmet. Može se sma­ trati da je znanost obilježena određenim predmetom, izvjesnom razinom ponovljivih radnji koje nazivamo isku­ stvom. Ali, moramo biti oprezniji, jer se ovaj predmet mijenja, a posebno u toku evolucije jedne znanosti. Uopće ne možemo reći da je predmet moderne fizike sada isti kao u času njena nastajanja, koji, kažem vam odmah, datiram u 17. stoljeće. A da li je predmet mo14

derne kem ije isti kao u času njenog n astajanja koje da­ tiram Lavoisierom? Možda nas ove opaske prisiljavaju b ar na taktički uzmak, i, na to da pođem o od prakse, da bism o se za­ pitali, znajući da praksa ograđuje jedno područje, da li je moguće specificirati n a razini tog polja znanstvenika m odem e znanosti, koji nije čovjek koji zna mnogo o svemu. Ja se ne pridržavam Duhemova zahtjeva da se svaka znanost odnosi na jedinstven sustav, zvan sustav svi­ jeta — referenca je više-manje idealistička, budući da je to referenca za potrebu identifikacije. Čak ću reći da se možemo lišiti transcendentnog kom plem enta im­ plicitnog položaja pozitivista, koji se uvijek odnosi na krajnje jedinstvo svih područja. Utoliko ćemo se bolje zamisliti, je r je to diskutabilno i može čak biti pogrešno. Nije neophodno da drvo znanja ima samo jedno deblo. Ne sm atram da ih im a mnogo. Možda su, prem a m odelu iz prvog poglavlja Knjige Po­ stanka, dva različita — ja ne pridajem posebnu važnost ovom m itu više-manje označenom m račnjaštvom , ali za­ što od psihoanalize ne bism o očekivali da nam to ra­ svijetli? Ako se držimo pojm a iskustva shvaćenog kao područje jedne prakse, možemo uvidjeti da ono nije dovoljno za definiranje znanosti. U stvari, ova bi se definicija mogla vrlo dobro prim ijeniti npr. n a m ističko iskustvo. Ono se na ovaj način čak uzim a ponovo u znanstveno raz­ m atranje i gotovo počinjem o m isliti da možemo znan­ stveno shvaćati ovo iskustvo. Postoji tu jedna v rst dvo­ smislenosti — podvrgavanje iskustva znanstvenom ispi­ tivanju može uvijek navesti n a pom isao da iskustvo po sebi im a znanstveno postojanje. Očito je, dakle, da ne možemo m ističko iskustvo v ratiti u znanost. Još jedna prim jedba. Da li ćemo ovu definiciju zna­ nosti, koja polazi od područja koje određuje praksu, pri­ m ijeniti na alkem iju da bi ona bila znanost? Čitao sam ponovo m ali svezak koji čak nije ni uvršten u Diderotova 15

Sabrana djela, ali mora da je njegov. Ako je kemija rođena s Lavoisierom, Diderot ne govori tu o kemiji, već od korice do korice tog sveska govori o alkemiji, sa svim tankoćutnostima duha kakav je njegov. Po čemu možemo reći da, usprkos sjajnom karakteru priča koje nam on tokom godina iznosi, alkemija nije znanost? Nešto je u mojim očima odlučujuće, a to je, da je čistoća duše iz­ voditelja bitan elemenat u tome poslu. Ova opaska nije uzgredna, vi osjećate, jer će se, mo­ žda, nešto analogno iznijeti u vezi s prisutnošću anali­ tičara u analitičkom Velikom djelu i zaključiti da je možda to ono što zahtijeva naša psihoanalitička didak­ tika, i da možda i sam govorim iste te stvari u posljed­ nje vrijeme, kad odbacujući svaki veo krećem prema središnjem pitanju — što je želja analitičara? 3

Što mora biti s analitičarevom željom da bi on djelovao ispravno? Može li se ovo pitanje ispustiti izvan međa našega polja, kao što je to u stvari kod znanosti — kod modernih znanosti i to kod najpouzdanijih — gdje se nitko ne pita što je npr. želja fizičara? Zaista je potrebna kriza da bi nas g. Oppenheimer pitao o želji koja je u podlozi moderne fizike. Uosta­ lom, nitko na to ne obraća pažnju. Smatra se da je to politički incident. Da li je ova želja nešto što pripada istom redu kao i ono što se zahtijeva od posvećenika u alkemiji? Želja analitičara se ni u kom slučaju ne može ostaviti izvan našeg pitanja zato što pitanje želje postavlja sam problem formiranja analitičara. A didaktička analiza mo­ že poslužiti smo da ga dovede do one točke koju u svo­ joj algebri označavam kao želju analitičara. I tu opet moram ostaviti otvoreno pitanje. Treba da osjetite da vas vodim k pitanju kao što je ovo — da li je poljoprivreda znanost? Odgovor će biti da i od16

govor će biti ne. Ovaj je prim jer istaknut samo zato da bih vas naveo da razlikujete poljoprivredu određenu ne­ kim predm etom od poljoprivrede određene, tu se može kazati, nekim područjem — agrikulturu od agronomije. To mi dopušta da izvučem jednu pouzdanu dim enziju — mi smo p ri b. a. ba, konačno je potrebno i tu biti — dimenziju stavljanja u formule. Da li je to dovoljno za definiranje uvjeta za znanost? Ne vjerujem to. Lažna se znanost, kao i istinska, može staviti u form ule. Pitanje, dakle, nije jednostavno, tim više što nam se analiza pretpostavljena kao znanost po­ kazuje u problem atičnim potezima. Na što se odnose form ule u psihoanalizi? Što m oti­ vira i m odulira ovaj pom ak predm eta? Im a li već form i­ ranih analitičkih pojm ova? Na što se odnosi gotovo re­ ligiozno zadržavanje Freudovih izraza za strukturiranje analitičkog iskustva? Radi li se o vrlo neobičnoj činje­ nici u povijesti znanosti — da je Freud prvi i ostao je­ dini u ovoj pretpostavljenoj znanosti koji je uveo te­ meljne pojmove? Bez tog debla, tog stupa, tog potpornika, za što bism o učvrstili našu praksu? Može li se baš reći da je riječ upravo o pojm ovim a? Jesu li to pojmovi u nastanku? Jesu li to pojm ovi u evoluciji, kre­ tanju, koje još treba revidirati? Mislim da možemo sm atrati da je u vezi s tim pita­ njem uslijedilo neko napredovanje, na putu na kojem može biti samo rada, pobjeda u težnji za razrješavanjem pitanja da li je psihoanaliza znanosti Doista, zadržava­ nje Freudovih pojm ova u središtu svake teoretske disku­ sije u ovom zamornom, neugodnom, odbojnom lancu — koje nitko osim psihoanalitičara ne čita — koji se zove psihoanalitička literatura, ne sprečava da zaostanem o za njim a, da se većina iskrivljava, iznevjeri, uništi, a da se oni koji su preteški jednostavno odbace — da je, na prim jer, sve što je razrađeno oko uskrate (frustracije) posve nazadno u odnosu na frojdovske pojm ove iz kojih proizlazi. 17

Ćak se nitko više ne bavi, osim rijetkih izuzetaka iz moga kruga, trostrukom strukturom Edipova kompleksa, a niti kompleksom kastracije. Da bi se utvrdio teoretski status za psihoanalizu nije nipošto dovoljno da pisac poput Fenichela svu građu sakupljenu iskustvom svede na razinu plitkosti, nabra­ janjem tipa velikog sabirača. Naravno, izvjestan broj či­ njenica je sakupljen i nije naodmet da budu grupirane u nekim poglavljima — može se steći dojam da je na jed­ nom polju sve unaprijed objašnjeno. Ali analiza nije u tome da se u nekom slučaju razluče diferencijalne crte teorije i da onda mislimo da time možemo objasniti za­ što je vaša kći nijema — jer, radi se o tome, da se po­ stigne da ona govori, a ovaj učinak proizlazi od jedne vrsti intervencije koja nema ništa zajedničko s poziva­ njem na diferencijalnu crtu. Analiza se upravo sastoji u tome da ona progovori, ta­ ko da bi se moglo reći da se ona svodi, u krajnjem, u odstranjivanju nijemosti, a to je ono što je u jednom trenutku nazvano analizom otpora. Simptom je najprije nijemost kod subjekta za koji se pretpostavlja da govori. Ako progovori on je, očito, iz­ liječen od svoje nijemosti. Ali nam to ne objašnjava za­ što je on progovorio. To nam samo naznačava diferen­ cijalnu crtu, koja je u slučaju s nijemom djevojkom, kao što se moglo očekivati, histerija. Dakle, diferencijalna crta histerične osobe jest upravo ta — histerična osoba konstituira svoju želju u samom činu govorenja. Zato nije čudno, da je Freud kroz ova vrata ušao u ono što je doista bio odnos želje prema jeziku, i što je otkrio mehanizam nesvjesnoga. Sto mu ovaj odnos želje za govorom nije ostao skri­ ven, odlika je njegova genija, ali to ne znači da je on posve rasvijetljen — pogotovo ne grubim pojmom pri­ jenosa. To, da je za ozdravljenje histeričarke od svih njenih simptoma, najbolji način zadovoljiti njenoj želji histe­ rične osobe — a to je da nam svoju želju prikaže kao 18

nezadovoljenu želju — ostavlja posve izvan polja spe­ cifično pitanje zašto ona može svoju želju podržavati samo kao neispunjenu želju. Isto nas tako histerija vodi, rekao bih, na trag izvjesnog izvornog grijeha analize. Neki izvorni grijeh m ora postojati. Prava može biti samo jed­ na stvar, to je želja samog Freuda, i to činjenica da ne­ što u Freudu nije nikad analizirano. Upravo sam stigao do toga, kad sam se neobičnom slu­ čajnošću m orao odreći svoga sem inara. To što sam imao reći o Im enim a Oca, trebalo je sam o postaviti pitanje o izvoru, naim e o tome, koja je povla­ stica omogućila Freudovoj želji da nađe ulazna vrata u polje iskustva koje on označava kao nesvjesno. Ako želimo postaviti analizu na noge bitno je doprijeti do toga izvora. Ma što bilo, taj način ispitivanja polja iskustva b it će u našem daljnjem susretu vođen sljedećom uputom — kakav konceptualni status m oram o dati četirim a izra­ zima koje je uveo Freud kao tem eljne pojm ove, a to su nesvjesno, ponavljanje, prijenos i nagon? R azm atranje načina na Ttoji sam u svom prethodnom učenju postavio ove pojm ove u odnosu na općenitiju funkciju koja ih obuhvaća i koja dopušta da se pokaže njihova operativna vrijednost u tom polju, tj. funkcija označitelja kao takvog, im plicitnog — to će biti naš sljedeći korak p ri idućem susretu. Obećao sam sebi da ću prekinuti svoja izlaganja dva­ deset m inuta p rije dva, kako bih omogućio svima koji će nem ajući druga posla ostati tu, da mi po volji postav­ ljaju pitan ja na koja će ih navesti predm et m ojega iz­ laganja.

ODGOVORI M. TORT: — Kada povezujete psihoanalizu s Freudovom željom i sa željom histerične osobe, zar vas se ne bi m o­ glo optužiti zbog psihologizma? 19

Referenca na Freudovu želju nije psihološka referenca. Referenca na želju histerične osobe nije psihološka re­ ferenca. Postavio sam sljedeće pitanje — funkcioniranje Divlje misli koju je Lévi-Strauss postavio kao temelj statuta društva jest neko nesvjesno, ali dostaje li ono da smje­ stimo nesvjesno kao takvo? A ukoliko ono to uspije, da li smješta frojdovsko nesvjesno? Čisto frojdovski put k nesvjesnom naučio je Freud od histerične osobe. Upravo sam tu uveo u igru želju histerične osobe, napominjući da Freud nije ostao na tome. Što se Freudove želje tiče, ja sam je postavio na naj­ višu razinu. Rekao sam da je frojdovsko polje analitičke prakse ostalo zavisno od izvjesne izvorne želje, koja igra uvijek dvosmislenu ulogu, ali prevladavajuću, u psiho­ analitičkoj transmisiji. Problem ove želje nije psihološki, bar ne više od problema Sokratove želje. Postoji čitava tematika koja dotiče status subjekta, kad Sokrat izra­ žava da ne zna ništa osim onoga što se tiče želje. Sokrat ne postavlja želje u položaj izvorne subjektivnosti, već u položaj objekta. Po dobro, i kod Freuda se radi o želji kao objektu. 15. siječnja 1964.

NESVJESNO I PONAVLJANJE

2 F rojdovsko i naše nesvjesno Divlja misao. Postoji uzrok samo onoga što hramlje. Zijev, spoticanje, nalaz, gubitak. Diskontinuitet. Signorelli Započet ću svoje današnje izlaganje čitanjem pjesm e koja, zapravo, nije u vezi s onim što ću vam govoriti — ali je u vezi s onim što sam govorio prošle godine na svom sem inaru o tajanstvenom predm etu, najskrive­ nijem predm etu — o predm etu skopičkog nagona. Riječ je o k ratkoj pjesm i n a 73. strani Fou d’Elsa koju je Aragon naslovio Contre-chant. Vainement ton image arrive à ma rencontre Et ne m ’entre où je suis qui seulement la montre Toi te tournant vers moi tu ne saurais trouver Au mur de mon regard que ton ombre rêvée Je suis ce malheureux comparable aux miroirs Qui peuvent réfléchir mais ne peuvent pas voir Comme eux mon oeil est vide et comme eux habité De V absence de toi qui fait sa cécité Posvećujem ovu pjesm u nostalgiji koju neki mogu osjećati za onim prekinutim sem inarom , za onim što sam onda razlagao o tjeskobi i o funkciji predmeta malo a. Oni će, mislim — ispričavam se što sam tako aluzivan — osjetiti okus činjenice da Aragon — u ovom div­ nom djelu za koje sam ponosan što odgovara ukusu naše generacije, koja me prim orava da se pozovem na prija­ telje m ojih godina, ako hoću da me u vezi s ovom pje23

srnom tko razumije — da Aragon ovu pjesmu tim enig­ matskim pravcem — Ainsi dit une fois An-Nadjî, comme on l’avait invité pour une circoncision. To je točka u kojoj će oni koji su prošle godine slušali moj seminar naći podudarnost različitih oblika predmeta a sa središnjom i simboličkom funkcijom minus phi /(— o prvoj dijadi i o dobru Povjerenje prema analitičaru. Znanost. Čim postoji subjekt za koji se pretpostavlja da zna, postoji i prijenos. Vjerovanje. Otuđenje shvaćeno u fort-da. Otuđenje u ugodi.

Cilj mojega učenja je bio i ostao stvaranje analitičara. Stvaranje analitičara je predmet na dnevnom redu ana­ litičkog istraživanja. Međutim — već sam vam pružio dokaze za to — u analitičkoj literaturi načela izmiču. Jasno je u iskustvu svih koji su prošli kroz to stva­ ranje da se nedostatak kriterija zamjenjuje nečim što pripada redu ceremonije, i što se može prevesti samo ovako — simulacija. Jer, za analitičara ne postoji ni­ kakvo s-one-strane, ne postoji nikakvo bitno s-one-strane, na što bi se moglo odnositi to za što se on osjeća opu­ nomoćen za izvršavanje svoje funkcije. Ono što on postiže je neprocjenjivo —^povjerenje su­ bjekta kao takvog, i rezultati, koje postiže putem izvjesne teHnikerOn se ne predstavlja kao bog, za svog pacijenta on nije bog. Odakle to povjerenje? Oko čega se ono vrti? Nesumnjivo, za onoga koji se uzda, koji dobiva nešto zauzvrat, pitanje se može mimoići. Ali, ne može ga mi­ moići psihoanalitičar. Formiranje psihoanalitičara zahti­ jeva da on zna oko čega se kretanje vrti u procesu u kojem vodi svog pacijenta. On mora znati, mora mu 246

biti preneseno u iskustvu, od čega se on odvraća. Ta pokretna točka jest ono što ja naznačujem — na način koji vam, mislim, izgleda dovoljno m otiviran, ali gdje će vam, nadam se, usporedo s našim napredovanjem iz­ gledati sve jasnija, sve neophodni ja — to je ono što označavam kao psihoanalitičarevu želju. , v Prošli sam vam p u t pokazao m jesto kroz koje se tu priključio k artezijanski postupak, koji u svom početku i u svom kraju ne ide suštinski prem a znanosti, već pre­ ma vlastitoj izvjesnosti. On je u načelu nečega što nije znanost u onom smislu u kojem je kod Platona nadalje učinila predm et filozofske m editacije — već je Ta zna­ nost, naglasak je na Ta, a ne na znanost. Ta znanost je ona u kojoj smo uhvaćeni, koja čini kontekst našeg djelovanja u vremenu u kojem živimo, i kojoj ne može izbjeći ni sam psihoanalitičar, je r ona tvori i dio nje­ gova stanja, to je Znanost. U odnosu na tu znanost treba postaviti psihoanalizu. To možemo učiniti samo ako za fenomen nesvjesnog artikuliram o reviziju koju smo dali na utem eljivanje kartczijanskog subjekta. Danas ću poći do fenomenologije prijenosa.

1 Prijenos je pojava u koju su zajedno uključeni subjekt I psihoanalitičar. Ako ih podijelim o na prijenos i protu-prijenos — ma koliku sm jelost i nehajnost sebi dopu­ stili kad je riječ o ovoj temi — to je samo način da se zaobiđe ono o čemu se radi. Prijenos je bitna jDojava, vezana za želju kao čvorni fenomen ljudskoga bića koji je otkriven prije Freuda. Bio je savršeno obrazložen — utrošio sam dobar dio jedne godine posvećene prijenosu da to dokažem — s najvećom točnošću, u tekstu gdje se spori oko ljubavi, naime u Platonovoj Gozbi. 247

Moguće je da je taj tekst napravljen za Sokratovu lič­ nost koja se tu posebno diskretno pokazuje. Bitni, po­ četni momenat, na koji se treba odnositi pitanje o akciji analitičara, jest onaj u kojem je rečeno da Sokrat nikad nije tvrdio da išta zna, osim onoga što se odnosi na Eros, tj. na želju. Zbog ove činjenice i zato što u Gozbi ide dalje nego igdje pri ukazivanju značenja komedije svojih dijaloga i stvar tjera do mimike, Platon nam je mogao samo naznačiti najtočnije mjesto prijenosa. Čim se negdje nalazi subjekt za koji se pretpostavlja da zna — koji sam vam danas na vrhu ploče skratio kao S.s.S. (sujet supposé savoir) —jpostoji i prijenos. Sto znači udruženje psihoanalitičara Icoje podjeljuje uvjerenja o osposobljenosti? — samo to da ono upu­ ćuje kome se možemo obratiti ako hoćemo predstav­ ljati taj subjekt za koji se pretpostavlja da zna. Izvjesno je i svakom poznato da ni jedan psihoanali­ tičar ne može zahtijevati da predstavlja, pa i najmanje, apsolutno znanje. Zato, u izvjesnom smislu, možemo reći, da je onaj koga možemo osloviti, ako postoji, samo je­ dan jedini. Taj jedan, bio je, dok je bio živ, Freud. Či­ njenica da je Freud, što se tiče nesvjesnoga, bio legi­ timno subjekt za koji smo mogli smatrati da zna stavlja po strani sve što se ticalo analitičkog odnosa, kad su ga njegovi pacijenti zajedno s njim pokrenuli. On nije bio samo subjekt za koji se pretpostavlja da zna. On je znao, i on nam je pružio to znanje u terminima za koje možemo reći da su neuništivi, mada su otkad su iznijeti podložni ispitivanju koje se do sada još nije iscrpio. Nikad nije postignut ni najmanji napredak koji ne bi zastranio, ako je bio zapostavljen koji od termina oko kojih je Freud odredio putove i staze nesvjesnoga. To nam dovoljno kazuje o funkciji subjekta za koji se pretpostavlja da zna. Funkcija, a istovremeno Freudov ugled kao njena po­ sljedica, na horizontu su svakog položaja analitičara. Oni tvore dramu društvene organizacije, zajednice psi­ hoanalitičara. 248

Tko se može osjetiti posve zaposjednut tim subjektom za koji se pretpostavlja da zna? Nije u tome pitanje. Pi­ tanje je, najprije, za svaki subjekt, odakle polazi da bi se obratio subjektu za koji se pretpostavlja da zna. Svaki put kad je ta funkcija za subjekt otjelovljena u bilo kome, u analitičaru ili ne, proizlazi iz definicije koju sam dao, d a je prijenos već utemeljen. Ako stvari idu tako da je to kod pacijenta već odre­ đeno za osobu koja se može imenovati, koja je njem u dostupna, proizići će za onoga tko se u analizi za njega bude brinuo posebna teškoća koja se tiče pokretanja prijenosa u akciju. Događa se da i najgluplji analitičar — ne znam da li postoji taj k rajnji član, to je funkcija koju ovdje označavam samo onako, kako se u logici označava ona vrsta m itskog b roja kao, npr., najveći broj koji se može izraziti u toliko i toliko riječi — dakle, čak i najgluplji analitičar opaža, prepoznaje, i vodi analizi­ ranog prem a onome koji za njega ostaje subjekt za koji se pretpostavlja da zna. To je samo detalj i gotovo anegdota. Pređimo sada na ispitivanje onoga o čemu je riječ. Analitičar, rekao sam, drži to m jesto tim e što je pred­ met prijenosa. Iskustvo nam potvrđuje, da je subjekt, kad uđe u analizu, daleko od toga da m u prida to m jesto. Ostavimo načas kartezijansku hipotezu da je psiho­ analitičar varalica. N ju ne treba apsolutno isključiti iz fenomenološkog konteksta izvjesnih pristupa u analizi. Ali, psihoanaliza nam pokazuje da ono što, pogotovo u polaznoj fazi, najviše ograničava povjeravanje pacijena­ ta, njihovo prepuštanje analitičkom pravilu, jeste pri­ jetnja da bi on mogao prevariti psihoanalitičara. Koliko se puta u našem iskustvu dogodi da vrlo kasno upoznamo važan biografski detalj ? Da biste me shvatili, reći ću, na prim jer, da je u tom času svog života subjekt dobio boginje. A zašto m i to niste ranije rekli? — mogli bism o postaviti pitanje, ako smo još dovoljno naivni. Točno, reći će vam analizirani, da sam vam rekao ranije, mogli biste bili pripisati tome barem dio m ojih sm etnji, možda čak sve, a to što sam 249

tu, to n ije zato da b iste m o jim sm etn jam a dali organski uzrok.

To je sigurno primjer neograničenog domašaja, i koji treba sagledati na razne načine — pod kutom društve­ nih predrasuda, znanstvenih rasprava, zbrke koja na­ staje oko samog načela analize. Ovdje ga iznosim samo radi ilustracije toga da pacijent može smatrati da će analitičar biti prevaren, ako mu on da neke elemente. On zadržava neke elemente da analitičar ne bi išao prebrzo. Mogao bih vam to predočiti bolje drugim primjerima. Zar onaj koji može biti prevaren ne bi trebao a fortiori biti pod sumnjom da može, posve jednostavno, preva­ riti se? Dakle, tu je granica. Oko ovoga preva riti se leži tezulja, vaga te osjetljive točke, infinitezimalne, koju namjera­ vam objasniti. Pretpostavivši da analiza može biti u nekih subjekata dovedena u pitanje, čak od samog početka, i pod sum­ njom da je mamac — kako to, da se oko ovoga pre­ v a riti se nešto zaustavlja? Čak i analitičarima pod pi­ tanjem ukazuje povjerenje u njihovu izvjesnu nepogre­ šivost, koja će takvom analitičaru, ponekad, u vezi sa slučajnom gestom, pripisati neke nakane. Vi ste to uči­ nili da m e isku šate /

Sokratska diskusija je uvela sljedeću temu: da bi pre­ poznavanje uvjeta dobra po sebi imalo za čovjeka nešto neodoljivo. To je paradoks naučavanja, ako ne Sokrata — što mi znamo o tome, osim preko platonovske ko­ medije — neću reći čak Platona — jer, Platon se razvija na terenu komičnog dijaloga, i ostavlja sva pitanja otvo­ rena — već u izvjesnom korištenju platonizma, za koji se može reći da se održava usred općeg podrugivanja. Jer, tko zaista ne zna, da najsavršenije prepoznavanje stanja dobra neće nikad nikoga spriječiti da zađe u su­ protno? Onda, ojčemu se radi u tom povjerenju prema analitičaru? Kako mu možemo vjerovati da želi to do­ bro, i to još za drugoga? Objasnit ću. 250

Tko ne zna iz iskustva da se može ne htjeti uživati? Tko ne zna iz iskustva to uzmicanje koje svakome po­ stavlja pristup uživanja kao takvom, utoliko što ono u sebi sadrži užasna obećanja? Tko ne zna da se može ne htjeti misliti? — cijeli nam sveopći kolegij profesora to može posvjedočiti. Ali, što može značiti ne h tjeti željeti? Cjelokupno ana­ litičko iskustvo — koje ovdje samo dajeToblik onome što je za svakoga na samom začetku njegova iskustva — svjedoči nam da je ne h tjeti željeti i željeti, ista stvar. Željen je sadrži fazu obrane koja ga poistovjećuje s ne htjeti željeti. Ne h tjeti željeti to je h tjeti ne željeti. Dis­ ciplina kojom su se bavili, da bi iznašli izlaz iz tjesnaca sokratovskih pitanja, ljudi koji nisu bili samo filozofi već raznovrsni redovnici na svoj način — stoici, epikurejci. Subjekt zna da ne h tjeti željeti u sebi im a nešto' isto tako neoborivo kao i ta^Moebiusova tra k a, koja nema naličje, naime, prelazeći preko nje m atem atički ćemo se vratiti na površinu za koju se pretpostavlja da je dublira. Na toj točki sastanka čeka se na analitičara. Utoliko što se pretpostavlja da analitičar zna, pretpostavlja se također da će poći u susret nesvjesnoj želji. Zato vam ja kažem — idući ću vam put to ilustrirati pomoću malog topološkog crteža, koji je već bio na ploči — da je želja os, oslonac, poluga, m otka, b at pom oću kojeg se prim jenjuje element sile, inercija koj£Pše~skriva iza onoga što se najprije form ulira u razgovoru pacijenta kao pitanje, naime, prijenos. Os, zajednička točka ove dvostruke sjekire, to je želja analitičara, koju ovdje ozna­ čavam kao bitnu funkciju. I neka mi ne kažu, da ja tu želju ne imenujem, jer upravo se ovo pitanje može artikulirati samo pomoću odnosa želje prem a želji. ЈГр je unutrašnji odnos. Želja čovjeka je želja Drugoga Zar tu nije reproduciran elem ent otuđenja koji sam vam naznačio utem eljujući subjekt kao takav? Ako čo­ vjek može prepoznati svoju želju samo na razini želje Drugoga, i to kao želju Drugoga, zar tu nem a nečega 251

što mu se mora činiti kao prepreka njegovu nestajanju koje je točka gdje se njegova želja nikad ne može pre­ poznati? To je ono što nije potaknuto, niti je za poti­ canje, jer nam analitičko iskustvo pokazuje da se želja subjekta uspostavlja kad ugleda da se u igru uključuje čitav lanac na razini želje Drugoga. U odnosu želje prema želji sačuvano je nešto od otu­ đenja, ali ne s istim elementima — ne s tim Si i S2 iz prvog para označitelja odakle sam izveo formulu otu­ đenja subjekta u svom predzadnjem predavanju — već, s jedne strane, s onim što je konstituirano polazeći od prvotnog potiskivanja, od Unterdriickung, od binarnog označitelja — i, s druge strane, od onog što se pojavljuje najprije kao nedostatak, manjak, u onom što j ë ’označeno parom označi teljâ, u intervalu koji ih povezuje, naime, sa željom Drugoga. 2 Ponovo ću iznijeti izvjestan broj formula koje treba zadržati kao uporišne točke bez kojih misao može posrnuti. Otuđenje je bitno povezano s funkcijom para označitelja. Bitno je drugačije da li imamo dva ili postoje tri označitelja. Ako želimo shvatiti u čemu je funkcija subjekta u ovoj označiteljskoj artikulaciji, treba operirati sa dva ozna­ čitelja, jer se subjekt u otuđenje može pritisnuti uza zid samo pomoću dva. Prelazeći od drugoga k trećemu, on se vraća na prvi — ali, ne drugome. Učinak aphanisis koji djeluje pod jednim od dva označitelja vezan je za defi­ niciju — kažemo, da upotrebimo jezik moderne mate­ matike — skupa oznaciteljâ. To je takav skup elemena­ ta, da, ako postoje — kao što se kaže u teoriji, označeno pomoću obrnutog velikog E — samo dva, onda se do­ gađa fenomen otuđenja — naime, da je označitelj onaj koji predstavlja subjekt pomoću drugog označitelja. 252

Odatle proizlazi da se na razini drugog označitelja subjekt gubi. Zato sam vam naveo grešku koja postoji pri nekim prevodima te Vorstellungsreprasentanz, koja je, rekao sam, označitelj S2 iz para. Tu treba artikulirati ono što je u igri i što je u tekstu jednog mog učenika naslućeno, ali je izraženo tako da pruža mogućnost da se pogrešno razum ije, upravo zato što je propustio naznačiti tem eljni karakter funkcije su­ bjekta. On je neprestano govorio o odnosu označitelja i označenog, što se tu održava u onome što ću nazvati b.a. ba pitanja. Jasno, bilo je potrebno da jednog dana iznesem na ploči nešto što je već bilo form ulirano na početku sosirovskog razvoja da bih pokazao odakle sam krenuo. Ali, odm ah sam pokazao da je to bilo djelo­ tvorno i pogodno za rukovanje samo ako je bila uklju­ čena funkcija subjekta u prvotnom stadiju. Ne radi se o svođenju funkcije označitelja na nom inaciju, tj. naljep­ nicu. To znači propustiti bit jezika. M oram reći da je onaj tekst za koji sam prošli p ut rekao da je dokaz za zaslijepljenost isto tako i dokaz za neznanje, je r kaže da je o tome riječ na razini pavlovskog iskustva. Ako postoji nešto što se može postaviti na razinu is­ kustva uvjetovanog refleksa, to sigurno nije pridruživanje znaka jednoj stvari. Bilo da Pavlov to priznaje ili ne, pridruživanje ozna­ čitelja je upravo karakteristika cjelokupnog stanja isku­ stva, utoliko što je ono uspostavljeno urezom koji se može proizvesti u organskoj organizaciji potrebe — što se označava m anifestacijom na razini ciklusa prekinutih potreba, a što ćemo tu naći na razini pavlovskog iskustva kao rez želje. I — kako se to kaže, evo zašto je vaša kći nijema — eto zašto životinja nikad neće naučiti govoriti. Bar ne na ovaj način. Je r je ona očito za jedno razdob­ lje u zaostatku. Pokus može u njoj izazvati cijeli niz ne­ reda, svaku vrst porem ećaja, ali budući da do sada nije biće koje govori, ona nije pozvana da dovede u pitanje 253

želju eksperimentatora koji bi, uostalom, da ga se pita, bio u neprilici s odgovorom. Preostaje da se bitno artikulira takvo istraživanje, koje nas zanima, da bi nam omogućilo da utvrdimo ono što je potrebno shvatiti o psihosomatskom efektu. Čak ću izreći i to, kad nema intervala između St i S2, kad se prvi par označitelja učvršćuje, holofrazira, dobivamo model za čitav niz slučajeva — iako u svakome subjekt rie zau­ zima isto mjesto. X O. s, s', s", s'",... S,

^

S, S (i (a, a’, a", a’",...))

O. s, s', s”, s’",...: slijed smislova i (a, a', a”, a’",...): slijed poistovjećenja Kad na primjer debilno dijete zauzme mjesto na ploči, ispod i desno od S, s obzirom na to što ga majka svodi da bude samo potpora njene želje u opskurnom termi­ nu, u odgoj debila se unosi psihotička dimenzija. To je upravo ono što naš kolega Maud Mannoni pokušava na­ značiti u knjizi koja se upravo pojavila i koju vam pre­ poručujem, onima koji bi na bilo koji način mogli mak­ nuti zapreke. To je nešto što pripada istom redu kao i psihoza.ЈГа čvrstoća, to cjelovito uzimanje primitivnog značenjskog lanca, jest ono što sprečava dijalektičko otvaranje koje se očituje u fenomenu vjerovanja. U osnovi same paranoje koja nam izgleda sva prožeta vjerovanjem, vlada taj fenomen Unglauben. Tu se ne radi o nevjerovanju u nešto, već o odsutnosti jednog termina vjerovanja, termina gdje se naznačuje razdioba subjekta. Ako doista nema punog i potpunog vjerovanja, to znači da nema vjerovanja koje u svojoj osnovi ne pretpostavlja da je zadnja dimenzija koju ono treba otkriti striktno korelativna u onom času kad njen smisao nestaje. 254

Sva moguća iskustva su tu da nam to posvjedoče. Jed­ no mi je vrlo šaljivo iznio Mannoni, koji je tu prisutan i koji je o jednoj neuspjeloj pustolovini Casanove iznio najzabavnije i najuvjerljivije razm išljanje. U izrazu mistifikacije kojom uspijeva pokrenuti nebeske snage i raz­ mahati oko sebe oluju, koja ga uistinu plaši, Casanova — koji se dotada predavao najciničnijoj avanturi s m a­ lom guskom, koja m u daje povod za sve to oko čega on poteže krug imbecilâ — Casanova, vidjevši da njegova mistifikacija dobiva smisao, da se ostvaruje, u sebi istin­ ski propada — komično je to za jednog Casanovu, koji izaziva zemlju i nebo na razini svoje želje, što on zapada u nemoć, kao da je zaista sreo lik božji koji ga zau­ stavlja. Pogledajte opet onaj tekst. Tamo se, na prim jer, pri­ kazuje fort-da kao nešto otrcano — što i jest, ako se čo­ vjek ne ispriča što upotrebljava još jednom to fort-da na kojem je svatko obrisao noge. Ponavljaju ga kao p ri­ m jer prvotne simbolizacije, ispričavajući se kao da je to nešto što već spada u javnu domenu. Pa, to mi se ne čini m anjom greškom, je r ono svoju početnu snagu, koju njegova repetitivna b it objašnjava, ne vuče iz čiste su­ protnosti između fort i da. Reći da se jednostavno radi o tome da subjekt ustanovi svoju funkciju svladavanja — prava je glupost. Mehanizmi otuđenja se otjelovljuju u dva fenomena koji se izražavaju, m a koliko vam to paradoksalno izgledalo, na razini fort. Nema fort bez da i, ako se može reći, bez Dasein. Ali upravo protivno onome što pokušava zahvatiti cjelokup­ na fenomenologija, kao radikalan temelj opstojanja, cje­ lokupna fenomenologija Daseinanalyse, nem a Daseina zajedno s fort. To znači da nem a izbora. Ako se mali subjekt može predavati toj igri fort-da, to je upravo zato što se on ne predaje, je r ni jedan subjekt ne može do­ stići tu radikalnu artikulaciju. On se predaje pomoću malenog kalema, tj. pom oću predm eta malo a. Funkcija predavanja s ovim predm etom se odnosi na neko otu­ đenje, a ne na bilo koje i pretpostavljeno svladavanje, 255

za koje nije baš posve jasno što bi ga povećavalo u neo­ dređenom ponavljanju, dok neodređeno ponavljanje o kojem je riječ iznosi radikalno njihanje subjekta. 3 Moram prekinuti stvari, kao po običaju, u izvjesnim granicama. Ipak, želim naznačiti, makar ukratko, što će sačinjavati predmet razgovora sljedeći put. Na ploči sam naznačio, u obliku dviju shema, bitnu razliku o kojoj je riječ. U svom tekstu o Triebe i Triebschicksale, o nagonima i peripetijama nagona, Freud postavlja ljubav i na razinu realnog i narcističkog, na razinu načela ugode u korela­ ciji s načelom stvarnosti, i zaključuje da je funkcija ambivalencije posve različita od onoga što nastaje u Verkehrung, u kružnom kretanju. Na razini na kojoj se radi o ljubavi imamo shemu za koju Freud kaže da se ras­ lojava u dva doba. Najprije jedan Ich, Ich objektivno određen uzajamnim djelovanjem aparata središnjeg živčanog sustava sa sta­ njem homeostaze, da napetost održava na nekoj nižoj razini. Možemo zamisliti da je to što je izvana, ukoliko po­ stoji izvana, samo ravnodušnost. A na toj razini, budući da se radi o napetosti, ravnodušnost jednostavno znači nepostojanje. Freud nam ipak kaže da pravilo autoerotizma nije nepostojanje predmeta, već funkcioniranje predmeta samo u odnosu na ugodu. U zoni ravnodušno­ sti diferencira se ono što donosi Lust i ono što donosi Unlust, ugodu ili neugodu. Zar, uostalom, nismo svi vi­ djeli dvosmislenost izraza Lustprinzip? — budući da ga neki pišu i kao Unlustprinzip. Postavlja se pitanje prikazivanja ovog stadija — arti­ kuliranja homeostaze i ugode. Jer to da nešto donosi ugodu previše je za ravnotežu. O tom hipotetičkom Ich, u kojem se motivira prva konstrukcija aparata koji funk­ 256

cionira kao psihizam, koju shemu, najbližu i najtočniju, da bi funkcionirao, možemo dati? Predlažem ovu. Vidite ICH označeno velikim slovima, Ich kao aparat koji teži za stanovitom homeostazom — koja ne može

biti najniža, je r bi to bila sm rt, a uostalom , Freud je razm atrao stvar u drugom razdoblju. Što se tiče Lust, to nije polje u pravom smislu riječi, to je neki predm et, predm et ugode, koji se kao takav ogleda u Ja. Ta slika u ogledalu, taj obostrano jednoznačan korelat predm e­ ta, to je pročišćeni Lust-Ich koji se zadovoljava pred­ metom kao Lust. A Unlust je naprotiv ono što se ne može pripisati na­ čelu ugode, što se ne može svesti na to načelo. Polazeći od toga Freud nam kaže da će nastati ne-ja. Unlust se postavlja — pazite dobro — u nutar kruga prvotnoga Ja, on ga izgriza, a da ga hom eostatsko funkcioniranje nikad ne uspije resorbirati. U ovome možete vidjeti porijeklo onoga što ćemo sresti kasnije u funkciji takozvanog lo­ šeg predm eta (objekta). Možete ustanoviti da to što stru k tu rira razinu ugode čini već začetak moguće artikulacije otuđenja. Lust se u vanjskoj zoni izražava nekako — ahl Ich je ipak nešto čime bi se trebalo pozabaviti. A čim se njime bavimo, savršeni m ir nestaje iz Ich. Lust-Ich, a istovremeno i Unlust se tem eljito razlučuju od ne-ja. To 257

ne uključuje nestanak aparata za Ich, naprotiv. Vidite, da jednostavno dolazi do otkmjenja, okljaštrenosti, na nekoj primitivnoj razini, koje ističem u dijalektici sub­ jekta prema Drugome, ali ovdje u drugom smislu. Formula nema dobra bez zla, nema dobra bez patnje koja tom dobru, tom zlu daje karakter naizmjeničnosti, mogućeg doziranja, i na što će se, pogrešno, svesti arti­ kulacija koju sam dao za par označitelja. Jer, da preuz­ memo opet stvari na razini dobra i zla, svatko zna da hedonizam pada kad treba objasniti mehanizam želje. To je zato što se, prelazeći na drugi registar, ne otuđu­ jući artikulaciju, izražava posve drugačije. Skoro crve­ nim što mašem tim tricama kojima se imbecili igraju već dugo, kao s-one-strane dobra i zla, a da i ne znaju pravo o čemu govore. Preostaje da se artikulira ono što se zbiva na razini otuđujuće artikulacije ovako — nema zla, a da iz toga ne proizađe neko dobro, a kad je dobro tu, nema dobra koje pristaje uza zlo. Zato etika propada, kad se krećemo u registru čiste ugode, i zato joj Kant s pravom prigovara da suvereno dobro nikako ne bi moglo biti zamišljeno kao infinitezimiranje bilo kojeg malog dobra. Jer, nije moguće posta­ viti zakon o onome što može biti u predmetu dobro. Najviše se dobro, ukoliko se ovaj zbunjujući izraz mora zadržati, može naći samo na razini zakona, a ja sam pokazao u Kant avec Sade da to znači, da na razini želje stoje karakteristike koje upravljaju dijalektikom ugode, pasivnost, narcisizam i ambivalencija, koje se na­ laze na lijevoj strani skice. Krajnji termin te dijalektike je, pravo rečeno, ono što se naziva poistovjećenjem. Prepoznavanje nagona omogućava da s najvećom izvjesnošću konstruiramo funkcioniranje koje sam nazvao razdiobom subjekta ili otuđenje. A kako smo prepoznali sam nagon? Prepoznali smo ga po tome, umjesto da smo ograničili dijalektiku onoga što se zbiva u subjektovu nesvjesnom na referenciju polja Lust, na slike povoljnih, dobročinitelj skih predmeta, mi smo pronašli izvjestan 258

tip predmeta, koji konačno ne služe ničemu. To su pred­ meti a, dojke, izmet, pogled, glas. U ovom novom ter­ minu počiva točka koja uvodi dijalektiku subjekta kao subjekta nesvjesnog. Idući ću put odatle proslijediti razrađujući subjekt prijenosa. ODGOVORI

M. SAFOUAN: — Još uvijek m i je teško shvatiti razliku između predmeta u nagonu i predmeta u želji. Kad treba vidjeti razliku između onoga (Id) i predmeta nagona, gubim nit. Slušajte, radi se o pitanju terminologije. Ljubazno je s vaše strane što postavljate takvo pitanje, iako ono govori o stanovitoj zbunjenosti, je r to može koristiti svima. Postoji mnoštvo stvari, vrlo ugodnih, za koje mislimo da ih želimo, ako smo zdravi, ali ništa o tome ne možemo reći, osim — mislimo da želimo. To su, čini mi se, stvari na razini koju je moguće prenijeti, ali ne spadaju u analitičku teoriju. Predmeti koji se nalaze u polju Lusta im aju prem a subjektu potpuno narcistički odnos, tako da u sim etriji tih dvaju polja leži razlog m isterija tobožnje regresije ljubavi u poistovjećenje. I ne vidim zašto je to zada­ valo tolike poteškoće, čak i Freudu. To je, dragi moj, predm et ljubavi. Uostalom, vi to uviđate, kad govorite o predm etim a koji nem aju posebnog značenja za predm et nagona. Vi onda kažete, kao što je Freud napom enuo — Volim ja­ njeći ragu. To je isto kao kad kažete — volim tu i tu gospođu — s tom razlikom što to kažete njoj, a to m ijenja sve. Vi joj to kažete iz razloga koje ću objasniti idući put. Volite jagnjeći ragu. Niste sigurni da ga želite. Uzmite iskustvo lijepe mesarice. Ona voli kavijar, ali ga ona neće. Zato ga ona želi. Shvatite, da je predm et želje uzrok 259

želji, i taj predmet uzrok želji jest predmet nagona — tj. predmet oko kojeg se vrti nagon. Budući da razgo­ varam s onima koji su radili na mojim tekstovima, mogu se izražavati zatvorenim formulama. Želja se ne vješa za predmet nagona — želja ide oko njega, utoliko što on potiče nagon. Ima i praznih želja, ludih želja, koje polaze upravo od toga — radi se samo o želji za onim što vam je, na primjer, bilo zabranjeno. Zato što vam je zabranjeno, vi ne možete, a da izvjesno vrijeme ne mislite na to. I to spada u želju. Ali, svaki put kad imamo posla s dobrim predmetom, mi ga označavamo — to je pitanje terminologije, ali je ta terminologija opravdana — kao predmet ljubavi. Opravdat ću to idući put obrazlažući odnos koji postoji između ljubavi, pri­ jenosa i želje. 10. lipnja 1964.

19 Od interpretacije do prijenosa Polje-ja i polje Drugoga. Metafora. Interpretacija nije otvorena svakom smislu. Neođređenje i određenje subjekta. Ljubav, želja, prijenos. IdeaLja, i malo a.

Ono što ću danas iznijeti, nije s obzirom na rječnik nešto sa čim se niste upoznali. Radi se o najuobičajenijim izrazima, kao što su poistovjećenje, idealiziranje, projekcija, introjekcija. To nisu izrazi kojim a je lako rukovati, utoliko m anje zato što daju smisao. Što je običnije od poistovjećenja? Izgleda čak da je to bitna operacija m išljenja. Idealiziranje će također moći poslužiti kad psihologističko stanovište bude istraženije. Projicirati i introjicirati su često u očima po­ nekog dva uzajam na izraza. Već sam davno istaknuo, da se jedan od ovih izraza odnosi na polje u kojem pre­ vladava simbolika, a drugi na polje u kojem je imagi­ narno, zbog čega se oni barem u izvjesnoj dimenziji ne susreću. Intuitivna upotreba ovih izraza, polazeći od osjećaja koji imamo da ih razumijemo, i da ih razum ijem o iz­ dvojene kao da razvijamo njihovu dim enziju u općem razumijevanju, očito je izvor svih prom ašaja i zbrke. To je opća sudbina svih stvari iz govora. U općenitom go­ voru, onaj koji govori, b ar m aterinjim jezikom, izražava se tako sigurno i tako savršenom biranošću, tako da se moramo obratiti najobičnijem korisniku jezika, neobra­ 261

z o v a n o m č o v je k u , d a b is m o u p o z n a li p r a v u u p o tr e b u je d ­ n o g iz r a z a . D a k le , k a d č o v j e k ž e l i s a m o g o v o r it i , o n s e o r ij e n t ir a p r e m a t e m e lj n o j t o p o l o g i j i j e z i k a , k o j a s e r a z lik u j e o d s i m p l i c i s t i č k o g r e a li z m a z a

k o ji

se h v a ta su v iše č e sto

o n a j k o j i m i s l i d a j e u d o m a ć e n n a p o d r u č j u z n a n o s t i. P r ir o d n a

u p o tr e b a

t a k v ih

iz r a z a —

u z m im o

ih

z a is t a

à p a r t soi, bon gré m al gré, une affaire, z a r a z li k u o d une chose à faire, i m p l ic i r a s k r iv e n u t o p o lo -

nasu m ce —

g iju u k o jo j s e s u b je k t p r e p o z n a je k a d g o v o r i sp o n ta n o . Ako

se

m ogu

o z n a č it i n a

o b r a t i t i p s i h o a n a li t ič a r im a

k o ju

se

u p o t r e b lj a v a j u ć i

im p lic itn u

t o p o lo g iju

s v a k i iz r a z k o j i s a m

i p o k u ša ti o n i od n ose

n a v e o , o č ito je ,

d a ih u c j e l in i — m a k o l i k o č e s t o n e s p o s o b n i b i li z b o g n e o b r a z o v a n o s t i , d a i h a r t i k u l ir a j u — o n i o b i č n o , s i s t o m sp o n ta n o šć u

č o v je k a u o b ič n o m

g o v o r u , p r a v i ln o u p o ­

tr e b lja v a ju . J a sn o j e d a , a k o b u d u p o š to -p o to h t je li d o ć i d o r e z u lt a t a j e d n o g p r o m a t r a n j a i s h v a t it i o n o s h v a ć a ju , d a

će

ih

što

ne

o n d a n e p r i r o d n o u p o t r e b lj a v a t i. U

t o m s lu č a j u ć e m a lo t k o p r e u z e t i n j ih o v u u p o t r e b u . D a n a s s e o b r a ć a m t o m t a k t u p r i p s i h o a n a li t ič k o j u p o ­ t r e b i n e k i h r ij e č i, d a b i h i h u s k l a d i o s e v id e n c i j o m top o l o g i j e k o j u s a m t u i z n io i k o j a j e , n a p r im j e r , n a p l o č i p r ik a z a n a u

sh e m i k o ja va m

p o k a z u je p o lje

p rv o tn o g

Ich, p r e d m e t n o g I c h , k o n a č n o u ž iv č a n o m a p a r a t u Ich iz h o m e o s t a t i č k o g p o l j a u o d n o s u n a k o j i s e p o l j e Lust, u g o d e , r a z li k u j e o d p o l j a Unlust. V e ć s a m n a v e o d a F r e u d r a z li k u j e r a z in u Ich, n a p r i­ m j e r u č la n k u o Triebe, i s t i č u ć i u j e d n o , d a s e o n a m a n i­ f e s t i r a k a o o r g a n iz ir a n a , š t o j e n a r c is t ič k i z n a k , i u t o li k o j e o n a č i s t o a r t i k u l ir a n a u p o l j u r e a ln o g a . U r e a ln o m o n r a z li k u j e , o n p o v l a š ć u j e , s a m o o n o š t o s e u n j e g o v u p o l j u r e fle k tir a e fe k t o m

L u st k a o p o v r a t a k h o m e o s t a z i.

A li, o n o š t o j e n e s k l o n o h o m e o s t a z i i o d r ž a v a s e p o d s v a k u c ij e n u k a o

Unlust, n a g r iz a j o š i v i š e n j e g o v o p o lje . Unlust p o s t a j e s a s ­

N a T a j n a č in o n o š to p r ip a d a r e d u

t a v ili d i o J a , _kao n e - ja , n e g a c ij a , o k r n j e n j e z a J a . N e -ja

se n e m i j e š a s o n i m š t o g a o k r u ž u j e , s a p r o s t r a n s t v o m 262

realnoga. Ne-ja se razlikuje kao strano tijelo, fremde O bjekt' Ono je tu, smješteno u luneti koju tvore dva mala kruga po uzoru na Eulerove. Pogledajte sliku. Da­ kle, u registru ugode nalazi se objektivirajuća utemeljenost koju možemo iznijeti, kao znalac koji ustanov­ ljava funkcioniranje predm eta, koji m u je stran. Samo što mi nismo takvi znalci, a čak i da jesmo, trebamo biti i subjekt koji misli. I u toliko što smo subjekt koji misli, mi smo uključeni na posve drugi način jer zavisimo od p olja Drugoga, koje je bilo tu mnogo prije nego ii smo došli na svijet, i čije nas kružne struk­ ture određuju kao subjekt. Radi se o tome da ustanovim o u kojem se polju do­ gađaju različite stvari s kojim a se susrećemo u polju analize. Neke se događaju na razini prvog polja, polja Idi, a neke druge — koje je bolje odm ah razlučiti, jer, ako ih pomiješamo ne razum ijem o više ništa — u dru­ gom polju, polju Drugoga. Iznio sam vam bitne artiku­ lacije za ovo drugo polje, za dvije funkcije koje sam definirao i obrazložio kao otuđenje i razdvajanje. Nastavak mog današnjeg izlaganja pretpostavlja, na­ kon šio sam ih uveo — da ste ih iskušali — to znači da s e pokušali dovesti ih do funkcioniranja na različi­ tim razinama. Već sam pokušao neke posljedice tog tako posebnog vel koje tv o r i^ u đ e n je — suspenzija subjekta, njegovo kolebanje, gubljenje smisla — utjeloviti u oblicima kao kesa ili život, sloboda ili sm rt koji se opet ponavljaju u biće ili smisao — u izrazima kojim a prilazim s otpo­ rom i molim vas da se ne prenaglite opterećujući ih smislom koji bi ih brzo poljuljao, a bolje je da se toga čuvamo u govoru. Tu barem uvodim ono što ću pokušati obrazložiti idu­ će godine. Bit će to nešto što će trebati nasloviti subjek­ tivni položaji. Naime, sva se ova priprem a u vezi s te­ meljima analize m ora razvijati — je r ništa nije nemo­ guće usredotočiti što ne proizlazi iz položaja subjekta 263

— da bismo pokazali što može ilustrirati artikulacija anajize, polazeći od želje. Subjektivni položaji čega? Kad bih se prepustio onom što se nudi rekao bih — su b jek tivn i p oložaji postojan ja, sa svim povoljnostima što ih može imati ovaj izraz, zato što je već udomaćen u našem prostoru. Nažalost, to će nam omogućiti strogu primjenu samo na razini neuroze. To, uostalom, neće biti tako loše. Zato ću radije reći su b jek tivn i polo ža j bića. Ne jamčim unaprijed za svoj naslov, možda ću iznaći bolji, ali u svakom slučaju će o tome biti riječ. 1

Nastavimo. U jednom članku, koji sam već spomenuo da bih u njemu ispravio ono što mi se učinilo loše, išao je autor za tim — trudeći se, ne bez zasluge — da obli­ kuje ono što moj govor uvodi u vezi sa strukturom je­ zika inherentnog nesvjesnom. Došlo se do formule koja se sastoji u prevođenju formule koju sam dao za meta­ foru. Moja formula je bila bitna i upotrebljiva, jer izra­ žava dimenziju u kojoj se pojavljuje nesvjesno, utoliko što je operacija značenjske kondenzacije temeljna za nj. Naravno, značenjska se kondenzacija sa svojim efek­ tom metafore, može promatrati otvoreno u najmanjoj pjesničkoj metafori. Zato sam uzeo primjer iz Booz en­ d o rm i (Usnuli Booz). Sjetite se mog članka iz Psycho­ analyse pod naslovom L ’Instance de la le ttre dans l'in­ conscient. Uzeo sam onu pjesmu, bože moj, koja se od svih u francuskom jeziku govori najviše po sjećanju. Tko u svom djetinjstvu nije recitirao tu pjesmu! To nije nepogodan primjer za analitičku upotrebu, pogotovo ne u trenutku kad sam je uveo, to jest kad sam istovre­ meno uveo očinsku metaforu. Neću vam ponavljati taj članak, ali njegova je poanta očito u tome da vam pokaže kako se smisao ostvaruje u činjenici da je onaj koji je u pjesmi Booz — tu kao božanski otac, a ujedno i božje oruđe — označen meta264

forom _sa g e rb e n ’e ta it p a s a v a re n i h a in eu se. Dimen­ zija smisla otvorena ovom m etaforom nije ništa m anja od onoga što nam se pokazuje u završnoj slici, slici zlat­ nog sipa nehajno bačenog u zvjezdanom polju. To je čak skrivena dimenzija u ovoj pjesmi. Čak skrivenija nego li vi to mislite, jer nije dovoljno da ja tu izvučem kosir kojim se služio Jupiter da bi naplavio svijet Kronosovom krvi. Dimenzija kastracije o kojoj je riječ u biblijskoj je perspektivi posve drugačijega reda, a tu je prisutna u svakom povijesnom odjeku, do Boozove invokacije boga — C o m m e n t su rg ira -t-il d e m o i, v ie il h o m ­ m e, u ne d escen d en ce ?

Ne znam da li ste opazili — bolje biste opazili da sam ove godine održao sem inar o Imenima-Oca, kako sam namjeravao — da je Gospod, čije je ime neizgovoreno, onaj koji bdije nad rađanjem jalovih žena i starih m uš­ karaca. Temeljito transbiološki karakter očinstva, uve­ den tradicijom sudbine izabranih naroda, ima nešto što je izvorno potisnuto i koje se uvijek ponovo javlja u dvosmislenosti hram anja, spoticanja i sim ptom a ne-susreta, d y s ty h ia , sa skrivenim smislom. To je dimenzija koju uvijek nalazimo i koja, ako je hoćemo form alizirati kao što se potrudio autor o kojem sam govorio, zaslužuje da njom e opreznije postupam o nego li je to učinio on — kad se na neki način pouzdao u formalizam razlomka tako da je označio posredničkom crtom vezu koja postoji između označitelja i označenoga. Nije posve nepravilno sm atrati da ova crta u izvjesnim trenucim a označava u odnosu označitelja prem a označe­ nome indikaciju vrijednosti, koja je upravo to što izra­ žava njena upotreba kao razlom ka u m atem atičkom smi­ slu izraza. Ali, ona nije samo to. Između označitelja i označenog postoji drugi odnos, a to je odnos učinka smisla. Upravo kad u m etafori treba obilježiti učinak smisla, ne može se uopće i bez predostrožnosti, i bez smjelosti, upravljati tom crtom u razlomačkoj tran s­ formaciji — što bi bilo dopušteno da se radi o odnosu proporcije. 265

F

( - 5 - ) s

s

\

/

2 S2 ( + ) —

S

—

S

x —

s

s

~Š“

Fonnula metafore

Transformirana formula u navedenom članku

K a d s e r a d i o r a z lo m k u , m o ž e s e t r a n s f o r m ir a t i u m -

A n o ž a k - j^ —

х

C u

fo r m u lu

n a č e tir i

k a ta , k a o š to je

A npr.

. A u to r č la n k a j e p r o s u d i o d a j e t o u m j e s n o z a

ТГ m e t a f o r u , o b r a z lo ž i v š i t o o v a k o — o n o m e š t o u n e s v j e s ­ nom

d a j e t e ž i n u u a r t i k u l a c ij i z a d n j e g o z n a č it e lj a , k o j i

o t j e l o v l j u j e m e t a f o r u s n o v o s t v o r e n i m s m i s lo m k o j i n a ­ s ta je u s lij e d u p o tr e b e , tr e b a lo b i o d g o v a r a ti n e k o zah vat a n j e , o d j e d n o g d o d r u g o g , d v a j u o z n a č it e lj a u n e s v j e s ­ nom . P o s v e j e s ig u r n o d a o v a f o r m u l a n e m o ž e z a d o v o l j i t i . N a j p r i j e b i t r e b a l o u v i d j e t i d a n e m a t a k v ih o d n o s a o z n a ­ č it e lj a

p r e m a sa m o m e se b i b u d u ći d a je

o z n a č it e lj e v a

o s o b in a d a n e m o ž e o z n a č a v a ti s a m a se b e a da n e p r o ­ i z v e d e n e k u l o g ič k u g r e š k u . D a b i s m o s e u t o u v j e r i l i, p o t r e b n o j e s a m o p o z v a t i se na

a n tin o m ije

k o j e s u n a s t a le č im

i s c r p n o m l o g ič k o m

f o r m a l iz a c ij o m

s m o p o k u ša li s

m a t e m a t i k e . K a ta lo g

k a t a lo g â k o j i n e s a d r ž e s a m i s e b e o č i t o n i j e is t i k a t a lo g k o j i s a m s e b e n e s a d r ž i — k a d j e o n ta j k o j i j e u n e s e n u d e f i n i c i j u i k a d j e t a j k o j i ć e b i t i u p i s a n u k a t a lo g . M nogo

je

je d n o s ta v n ije

p r im ije t it i

da

je

to

što

se

z b iv a s lj e d e ć e : z a m j e n s k i o z n a č it e lj d o š a o j e n a m j e s t o d r u g o g o z n a č it e lj a d a u s p o s t a v i u č i n a k m e t a f o r e . O n p r o t j e r a v a o z n a č it e lj a n a d r u g o m j e s t o . A k o ž e li m o z a d r ­ ž a ti ćem o

m ogu ćn ost

p o stu p k a

g la v n e c r t e , u n a z iv n ik , k a o 266

r a z lo m a č k o g

t ip a ,

p o s t a v it

n e s t a l o g o z n a č it e lj a , p o t i s n u t o g o z n a č it e lj a is p o d

unterđriickt.

Zbog toga ne možemo reći da je interpretacija, kao je napisano, otvorena svakom smislu, pod izlikom da se radi samo o vezi između označitelja i označitelja, to jest o ludoj vezi. Interpretacija nije otvorena svakom smislu. To bi značilo, da priznajem o onim a koji se dižu protiv neizvjesnog karaktera analitičke interpretacije da su sve interpretacije moguće, što je u stvari čisti apsurd. Ako sam i rekao da je učinak interpretacije u izoliranju jednog jezgra u subjektu, Kern, da se izrazimo kao Freud, ne-smisla, to ne znači da je sama interpretacija ne-smisao. Interpretacija je značenje, ali ne bilo koje. Ona dolazi tu na m jesto s, i obrće odnos koji čini da je učinak označitelja u jeziku označeno. Njen je učinak pojava nesvođivog označitelja. Treba in terpretirati na razini s koje nije otvoreno svakom smislu, koje ne može biti bilo što, k o j e j e značenje kojem u se, nesum njivo možemo samo približiti. Ono što tu postoji, bogato je i kom pleksno kad se radi o nesvjesnom subjekta, i nam ijenjeno da izazove pojavu nesvedivih značenjskih elem enata, non­ sensical, nastalih od ne-smisla. U tom istom članku Leclaire je posebno dobro ilustrirao prijelaz od značenjske interpretacije prem a značenjskom ne-smislu, kad nam u vezi sa svojim opsjednutim iznosi form ulu zvanu Poordjeli koja međusobno vezuje dva sloga riječi licorne, uvodeći u njenu sekvencu cijeli lanac gdje se anim ira njegova želja. Iz onoga što Leclaire bude još objavljivao vidjet ćete da stvari idu mnogo dalje. sto

267

I n t e r p r e t a c ij a n i j e o t v o r e n a s v a k o m s m i s lu . O n a n ij e b i lo k o j a . O n a j e

z n a č e n js k a in te r p r e ta c ija

i n e s m ije

b iti p r o m a še n a . T o n e p r ije č i d a to z n a č e n je n e b u d e za s u b je k t b itn o . B itn o je d a su b je k t v id i p r e k o to g z n a ­ č e n j a , k o j e m u j e o z n a č it e lj u —

n e - s m i s l u , n e s v e d iv o m ,

t r a u m a t s k o m — k a o s u b j e k t , p o d lo ž a n . T o v a m o m o g u ć a v a d a s h v a t it e o n o š t o j e m a t e r ij a l i ­ z ir a n o

u

is k u s t v u . M o lim

vas

d a u z m e t e j e d n u v e li k u

F r e u d o v u p s i h o a n a li z u , .n a j v e ć u o d s v ih , n a j s e n z a c i o n a l ­ n i j u — j e r s e u n j o j v i d i b o l j e n e g o d r u g d j e lc a m o k o n ­ v e r g ir a .

n a im e , u

n e š t o n e s v e d iv o , VOtnO— DQtisnUt-

nonsen sical, k o j e f u n k c i o n i r a k a o p r-

OZnaČitelj

g n v n rim

n

vjek-vuk. U Ćovjeku-vuku, r e ć i ć u to d a b i h v a m p r u ž io A r i j a d n in u n i t k o j a ć e v a s v o d i t i p r i č it a n j u , n a g l a ,p a ja v a v u k o v a n a jp ro zo ru u s n u ig r a u lo g u s k a o p r e d ­ s t a v n ik a s u b j e k t o v a g u b it k a . N e r a d i s e s a m o o t o m e da. j e s u b j e k t fa sc in ir a n p o ­ g le d o m

t ih v u k o v a , s e d a m n a b r o j u , k o j i h j e u o s t a lo m

n a n j e g o v u c r t e ž u p e t i r a s p r š e n i s u p o s ta b lu . N j i h o v f .a s c im r a n L p o g le d . j e s t s a m s u b j e k t . Š t o n a m p o k a z u j e c i j e l a o p s e r v a c i j a ? U s v a k o j s e e ta p i s u b j e k t o v a ž iv o t a d o g o d i la n e k a s t v a r k o j a j e u s v a k o m t r e n u t k u m ij e n j a l a v r ij e d n o s t o d r e d b e n o g in d e k s a k o j i t v o r i ta j p r v o t n i o z n a ć it e lj . U p r a v o j e t a k o s h v a ć e n a ^ d h j a le k t ik a s u b j e k t o v e ž e lj e , k a o ž e lj e k o j a s e u s p o s t a v lj a o d ž e l j e D r u g o g a . S j e t i t e s e d o g a đ a j a s o c e m , m a jk o m , s e s t r o m , s a s lu ž a v k o m G r u š o m . S v a k o to r a z d o b lje o b o ­ g a ć u j e n e s v j e s n u s u b j e k t o v u ž e lj u n e č im

š to treb a p o ­

s t a v i t i u b r o j n ik , k a o z n a č e n j e u s p o s t a v lj e n o u o d n o s u p rem a D rugom e. R a z m o t r i t e d o b r o š t o s e o n d a d o g a đ a . M o lim v a s d a u z m e t e u o b z i r lo g ič k u n e o p h o d n o s t t o g t r e n u tk a k a d se

su b jek t X

u s p o s t a v lj a

n e o p h o d n o g n e s ta n k a t u ir a p r e k o

sam o od

prvog

Unverdriingung, o d

o z n a ć it e lj a. O n s e k o n s t i ­

Unverdriingung, a li g a n e m o ž e z a m i j e n it i k a o

ta k a v — j e r b i o n d a j e d a n o z n a ć it e lj m o r a o p r e d s ta v lj a ti u m j e s t o d r u g o g a , d o k t u p o s t o j i s a m o j e d a n , p r v i. T r e b a 268 \

razmatrati dvije strane toga X — konstituirajući momenat, kad nastaje značenje, koji artikuliram o na jed­ nom m jestu u njegovoj funkciji na razini nesvjesnog, ali isto tako i učinak povratka, koji nastaje u tom od­ nosu, koji možemo zamisliti polazeći od razlomka. Taj odnos treba uvesti oprezno, ali ga jezični učinci dobro naznačuju. Svatko zna, ako se nula pojavljuje u nazivniku, vri­ jednost razlomka nema više smisla, ali konvencijom do­ biva ono što m atem atičari nazivaju beskonačna vrijed­ nost. Na izvjestan način je to jedno od razdoblja subjektove konstitucije. Utoliko što je prvobitni označitelj čisti ne-smisao, postaje on nosilac infinitezim acije vri­ jednosti subjekta, koja nije otvorena svakom smislu, već ukida svaki, što je posve druga stvar. To objašnjava zašto se nisam mogao služiti odnosom otuđenja, a da ne une­ sem riječ sloboda. U radikalnom smislu i ne-smislu su­ bjekta funkciju slobode utem eljuje upravo taj označitelj koji ubija svaki smisao. Zato je pogrešno reći da je označitelj u nesvjesnom otvoren svakom smislu. On konstituira subjekt u nje­ govoj slobodi s obzirom na svaki smisao, ali to ne znači da on tu nije određen. Jer, stvari koje se um jesto nule upisuju u brojnik su značenja, dijalektizirana značenja u odnosu na želju Drugoga, i ona daju odnosu subjekta prema nesvjesnom određenu vrijednost. Bit će važno pokazati u nastavku mog izlaganja iduće godine, kako nas iskustvo analize prisiljava da tražim o na putu takve formalizacije u kojoj se posredovanje tog beskraja subjekta s konačnošću želje može izvršiti sam o intervencijom onoga što Kant, kad stupa u gravitaciju misli koja se naziva filozofskom, unosi s toliko svježine pod nazivom negativna veličina. Svježina tu ima svoju važnost, naravno, je r — između prisiljavanja filozofa da razm išljaju o činjenici da minus-jedan nije nula, i toga, da p ri tom e oni ostaju gluhi sm atrajući da ih se to ne tiče — velika je razlika. Na kraju preostaje — a to je jedina korist referencije na 269

filozofsko obrazloženje — da ljudi preživljavaju samo da bi svakog časa zaboravljali sve ono što su osvojili, govorim o njihovim subjektivnim osvajanjima. Narav­ no, u času kad su ih zaboravili, ona nisu manje osvojena, ali oni su više osvojeni učinkom svojih osvajanja. A biti osvojen od nečega što ne poznajemo ima ponekad stra­ šne posljedice, od kojih je prva zbrka. Negativna je veličina, dakle, jedan od oslonaca za ono što nazivamo kompleks kastracije, odnosno negativna incidencija u koju ulazi predmet falus. Sve je to samo prethodna indikacija, ali smatram da je vrijedno iznijeti je. 2

Treba ipak poći dalje u onome što razmatramo — a to je prijenos. Kako nastaviti? Prijenos je nezamisliv, ukoliko ne uzmemo njegov početak u subjektu za koji pretpostavljamo da zna. Danas uviđate bolje za što je pretpostavljeno da zna. Pretpostavlja se da zna ono čemu ništa ne bi moglo izbjeći, od časa kad ga on formulira — čisto i jedno­ stavno, značenje. To značenje implicira, naravno — a zato sam najprije izvukao dimenziju njegove želje — da se on tu ne može prikratiti. Ta povlaštena to čk aje jedina kojoj možemo priznati karakter apsolutne točke bez ikakva znanja. Ona je ap­ solutna upravo zato što nije nikakvo znanje, već spona koja vezuje njegovu vlastitu želju s rezolucijom onoga što treba objaviti. Subjekt ulazi u igru počevši od te temeljne potpore — pretpostavlja se da subjekt .zna, samim tim što je subjekt želje. .Što se onda zbiva? Zbiva se ono što se u svojoj najopćenitijoj pojavi naziva učinak prijenosa. Taj učinakJeJjubav. Jasno, kao svaka ljubav, ona se mozé'pronacîrkab što Freud kaže, samo u polju narciz­ ma. Voljeti, u biti, jest htjeti biti voljen. 270

Ono što se pojavljuje u učinku prijenosa suprotstav­ lja se objavi. Ljubav intervenira u funkciji koja je ovdje objavljena kao bitna, u svojoj funkciji obmane. Ljubav je, nesumnjivo, učinak prijenosa, ali to m u je opiruća strana. Vezani smo za očekivanje tog učinka prijenosa da bismo mogli interpretirati, a istovremeno mi znamo da on zatvara subjekt učinku naše interpretacije. Ovdje je apsolutno očit učinak otuđenja, gdje se artikulira uči­ nak da mi jesmo, u odnosu subjekta prem a Drugome. Trebalo bi tu istaknuti — što se uvijek ispušta, što Freud artikulira i što nije isprika, već razlog prijenosa — da se ništa ne može dostići in absentia, in effigie. To znači, da prijenos po svojoj prirodi nije sjena ne­ čega što je otprije doživljeno. Upravo protivno, subjekt utoliko što je podvrgnut želji analitičara, želi ovog pre­ variti tim podvrgnućem, učinivši da ga on voli, predla­ žući sam tu bitnu lažnost koja je ljubav. Učinak prije­ nosa jest učinak obmane, utoliko što se ponavlja odmah tiT i sada. To je ponavljanje onoga što je bilo takvo samo po tome što je istog oblika. On nije ektopija. On nije sjena starih ljubavnih obmana. On je izolacija u svom aktual­ nom funkcioniranju čistom od obmana. Zato možemo reći da je to što stoji iza ljubavi zvane prijenos potvrđivanje veze između želje analitičara sa željom jjacijenta. To je ono što je Freud prenio u neku vrst brzog zasljepljivanja rekavši — konačno, to je samo želja pacijenta — priča za uvjeravanje drugoga. To je želja pacijenta, da, ali u susretu sa željom analitičara. "" Tu želju analitičara nisam još imenovao, jer, kako ime­ novati želju? Želja se utvrđuje. Mnogo stvari u povijesti nam pruža polazište za to. Nije li neobično to suglasje na koje smo naišli — ako smo imalo zaboli nos — suglasje etike analize sa stoič­ kom etikom. Što je stoička etika u svojoj biti? — nego da li ću ikada im ati vrem ena da vam dokažem, prizna­ vanje apsolutne vladavine želje Drugoga, to B udi volja tvoja! preuzeto u kršćanski registar. 271

Mi smo potaknuti radikalnijom artikulacijom. Može se postaviti pitanje odnosa želje gospodara i roba. Hegel je za nj rekao da je razriješeno, ali ono to nije ni u kom pogledu. Budući da se bliži moj rastanak s vama za ovu godinu, a iduće predavanje će biti posljednje, dozvolit ćete mi da nabacim neke točke koje će vam pokazati u kojem ćemo smjeru proslijediti. Ako je istina da se gospodar postavlja odnosom pri­ rođenim uznesenju od smrti, mislim da je teško pripi­ sati mu neki shvatljivi odnos spram želje. Govorim o gospodaru kod Hegela, ne o antičkom gospodaru čiji portret imamo primjerice u Alkibijadu, čiji je odnos prema želji dosta vidljiv. On traži od Sokrata nešto što ne zna pravo što je, ali što naziva agalma. Nekima je poznata njena upotreba koju sam svojevremeno spome­ nuo. Ponovo ću je preuzeti, tu agalmu, taj misterij koji u maglici okružuje Alkibijadov pogled, koji predstavlja nešto izvan svih dobara. Kako ле vidjeti prvi nagovještaj tehnike nalaženja prijenosa u činjenici da mu Sokrat odgovara, ne ono što je govorio dok je bio mlad — B rini se za svoju dušu — već ono što doliči uspješnom i otvrdlom čovjeku — B orim se za svo ju želju, brini se za svo ja jaja. Ta jaja, to je krajnja Platonova ironija, što ih je inkarnirao u čovjeka koji je ujedno apsurdan i ništavan, gotovo la­ krdijaš. Mislim da sam prvi primijetio da su stihovi koje mu Platon stavlja u usta, a koji se odnose na pri­ rodu ljubavi, indikacija njegove ništavnosti koja graniči s lakrdijaškim ponašanjem, koja od toga Agatona čini nesumnjivo najmanje pogodan predmet za zadržavanje želje gospodara. A i to što se on zove Agaton, tj. imenom kojemu je Platon dao suverenu vrijednost, pridodaje tu jednu možda nenamjernu, ali neprijepornu notu ironije. Tako želja gospodara izgleda, od svog ulaska u igru u povijesti, najpromašeniji izraz po svojoj prirodi. Na­ 272

protiv, kad Sokrat želi dobiti svoj vlastiti odgovor, on se obraća onom koji ima najm anje pravo da mu želja bude uvažena, robu. On je siguran da će taj odgovor dobiti. G las ra zu m a je n iza k , kaže negdje Freud, a li on g o vo ri u v ije k is tu s tv a r . Ne uspoređujem o to da je Freud upravo to isto rekao o želji nesvjesnoga. I kod njega j e njezin glas nizak ^ ali je nj eno nastoj an j e neuniš t ivp. Moguće je, da postoji veza između jednog i drugog. Zbog izvjesne srodnosti, kad bude trebalo označiti što je želja analitičara, m orat ćemo upraviti pogled prem a robu. 3 Ne bih vas htio danas napustiti, a da za idući put ne navedem dvije opaske, opaske koje se temelje na Freudovu obilježavanju funkcije poistovjećivanja. Ima enigmi u poistovjećivanju, a im a ih i za Freuda. Izgleda da se čudio što se regresija ljubavi zbiva tako vješto u odnosima poistovjećivanja. I to pored tekstova gdje obrazlaže da ljubav i poistovjećivanje im aju ekvi­ valenciju u izvjesnom registru i da su rmrtizarrL ^ p r e ­ cjenjivanje predm eta, V e r lie b th e it, u ljubavi ista stvar. Freud se tu zaustavio — molim vas, da u tekstu pro­ nađete razne clu e s, kako kažu Englezi, tragove oznake ostavljene na pisti. Mislim da je greška što su neke stvari previše razlučene. U poglavlju M a ss e n p s y c h o lo g ie u n đ Ich -A n alyse, koje je posvećeno poistovjećivanju, naglasak sam stavio na drugi oblik poistovjećivanja, da bih tam o naznačio i odvojio e in zig e r Z ug, unarnu crtu, tem elj, srž ideala-ja. Šta je ta unarna crta? Je li to povlašteni predm et u polju L u st? Ne. Unarna crta nije u prvom polju narcističkog poisto­ vjećivanja kojem Freud pripisuje prvi oblik poistovje­ ćivanja — koje, vrlo čudno uostalom , on inkarnira u jednu vrst funkcije, primitivnog m odela koji uzima otac, prethodnog samoj libidnoj opsadi m ajke — m itsko vri273

jeme, nesumnjivo. Unarna crtanje, utoliko što se subjekt za nju hvata, u polju želje, koja se u svakom slučaju može konstituirati samo u carstvu označitelja. na razini gdje postoji odnos subjekta prema Drugome. Polje Dru­ goga određuje funkciju unarne crte, utoliko što od nje počinje više razdoblje poistovjećivanja u topici, koju je razvio Freud — naime, idealizacija, ideal-ja. Pokazao sam vam tragove tog prvog označitelja na primitivnoj kosti na kojoj lovac stavlja zareze i tako broji koliko je puta imao pun pogodak. Uslijed isprepletanja počinje unarni označitelj djelo­ vati u polju Lust, tj. u polju primarnog narcističkog poistovjećenja, koje je bitno područje incidencije ideala-ja. Drugdje sam opisao kako u ogledalu ugledamo ideal­ na, to biće koje se pred subjekt pojavljuje u obliku roditelja koji ga drži pred ogledalom. Vješajući se za obilježje onoga koji ga gleda u ogledalu subjekt ne vidi pojavu svog ideala-ja, već svoj idealni ja, točku na kojoj želi ugađati sam sebi. Tu je funkcija, resor, djelotvorni instrument koji us­ postavlja ideal-ja. Nedavno mi je jedna djevojčica lju­ bazno rekla da je već uveliko vrijeme da se netko poza­ bavi njome kako bi ona sebi izgledala vrijedna ljubavi. Time je dala nedužnu izjavu o poletu koji ulazi u igru u prvom razdoblju prijenosa. Središte subjektova odnosa prema njegovom analitičaru je na razini povlaštenog oz­ načitelja koji se naziva ideal-ja, jer se subjekt samo na toj razini osjeća zadovoljnim koliko i ljubljenim. Ali, postoj i i druga funkcija koja uspostavlja poistovjećenje posve drugačije prirode i koja je uvedena pro­ cesom razdvajanja. Radi se o povlaštenom predmetu koji je otkrila ana­ liza, o tom predmetu čija je sama realnost čisto topološka, o tom predmetu oko kojega nagon kruži, o pred­ metu koji stvara grbu poput drvena jajeta u platnu koje u analizi želite zakrpati — predmet a. Taj predmet podupire ono što je u nagonu određeno i specificirano time, što mu ulazak u igru kao oznaeite274

lja čovjekova života omogućuje čovjeku da shvati smisao spolnosti. Za čovjeka, a zato što on poznaje označitelja, spolnost i njena značenja uvijek su podesni za uprisutnjenje prisutnosti sm rti. Razlikovanje između nagona života i nagona sm rti je stvarno, ukoliko očituje dva aspekta nagona. Ali, pod uvjetom da shvatimo da se svi spolni nagoni artikuliraju u nesvjesnom na razini značenja, utoliko što oni prizi­ vaju sm rt — sm rt kao označitelj, i samo kao označitelj, jer, možemo li reći da postoji biće-za-smrt? U kojim uvje­ tima, u kojem određenju, sm rt označitelj može izbiti posve ojačana u toku liječenja? To se može shvatiti samo našim načinom artikuliranja odnosa. Uslijed funkcije predm eta a, subjekt se razdvaja, pre­ staje biti vezan za njihanje bića, u smislu koji je sama bit otuđenja. Ona nam je već odavno dovoljno nazna­ čena. Svojevremeno sam pokazao da je nemoguće shva­ titi fenomenologiju verbalne halucinacije, ako ne shva­ ćamo što znači sam izraz koji upotrebljavam o za njeno označavanje — to jest, glasovi. Ukoliko je predm et glasa tu prisutan, prisutan je percipiens. Verbalna halucinacija nije krivi perceptum, to je iskrivljeni percipiens. Subjekt je im anentan svojoj verbalnoj halucinaciji. Ta mogućnost je tu i zato m ora­ mo postaviti pitanje o tome što pokušavam o postići u analizi u vezi s prilagođavanjem percipiensci. Do analize je put spoznavanja bio uvijek zacrtan na putu očišćenja subjekta, percipiensa. E, pa mi kažemo da temeljimo subjektovo uvjerenje na njegovu susretu s prljavštinom koja ga podupire, s malim a, čija je pri­ sutnost neophodna — što s pravom možemo reći. Sjetite se Sokrata. Sokratova nepokolebljiva čistoća i njegova atopia su uzajamne. U svakom trenutku inter­ venira demoničan glas. Da li biste mogli reći da glas koji vodi S okrata nije sam Sokrat? Odnos Sokrata i njegova glasa je nesum ­ njivo zagonetka koja je uostalom dovela u iskušenje psihografe početkom 19. stoljeća, i njihova velika zasluga 275

je već u tome što su se usudili dotaći to pitanje, jer da­ nas nitko ne bi u to dirao. Treba istražiti novi trag da bismo znali ono što želimo kazati kad spominjemo subjekt percepcije. Ne pripisujte mi riječi koje nisam izrekao — analitičar ne smije čuti glasove. Ali, ipak pročitajte knjigu jednog analitičara dobrog kova, Theodora Reika, neposrednog učenika Freu­ da, i njemu prisna, Listening w ith the th ird ear — ja ne prihvaćam, istini za volju, ovu formulu, kao da nije do­ voljno što imamo dva uha da bismo bili gluhi. Ali on smatra da mu treće uho služi da čuje neki glas koji mu govori da bi ga upozorio na prevaru — on je iz dobre epohe, herojske epohe, kad se znalo slušati ono što go­ vori iza prevare pacijenta. Mi smo nakon toga, naravno, učinili bolje, jer mi zna­ mo prepoznati u tim okolišanjima, rascjepima, predmet a, čim se pojavi. ODGOVORI

P. KAUFMANN: — P o sto ji , zar ne, izvjestan odnos iz­ m eđu onoga što ste pon ovo rekli o Boozu, o Theodorn Reiku, i onoga š to s te drugdje rekli o ocu s početka sed­ m og po g lavlja u Tumačenju snova? To je posve jasno. On je zaspao, no. On je zaspao da bismo i mi zaspali s njim, tj. da ne bismo shvatili ono što treba shvatiti. Da bih nastavio tamo gdje je Freud stao htio sam uvesti židovsku tradiciju, jer nije Freudu tek tako zastalo pero u rukama kad je došao do razdvajanja su­ bjekta, a upravo prije toga je s M ojsijem i m onoteizm om najradikalnije doveo u pitanje židovsku tradiciju. Ma kako historijski sporan bio karakter njegovih oslonaca ili njegovih putova, ostaje, da je uvodeći u srž židovske povijesti apsolutno očitu radikalnu distinkciju proročan­ ske tradicije u odnosu na drugu poruku kako je bio sa­ vjestan, kako je napisao na razne načine — učinio od 276

dosluha s istinom bitnu funkciju našeg analitičkog dje­ lovanja. I mi se baš tu ne možemo pouzdati, možemo se predati tome samo utoliko koliko se oslobodimo sva­ kog dosluha s istinom. Budući da sam tu pomalo među bližnjim a i budući da je više osoba upoznato sa zbivanjima unutar anali­ tičke zajednice, mogu vam reći nešto zabavno. Jutros sam, slušajući nekoga tko mi je izlagao svoj život, od­ nosno svoja razočaranja, razmišljao o tome kako u nor­ malnoj znanstvenoj karijeri može biti opterećenje to što ste asistent, voditelj istraživanja ili šef laboratorija ne­ kog redovnog profesora o čijim idejam a m orate voditi računa, ako hoćete napredovati. A to je najveće optere­ ćenje za razvoj znanstvene misli. Pa dobro, postoji jedno polje, polje analize, na kojem smo mi — i na kojem je subjekt tu samo zato da traži svoju habilitaciju u slo­ bodnom istraživanju u smislu veridičkog zahtjeva, i može se sm atrati autoriziranim od časa kad slobodno djeluje. Pa, nekom vrsti čudesnog efekta vrtoglavice, pokušava se tim putem maksim alno rekonstituirati hijerarhija sveu­ čilišne habilitacije i njihova profesura učiniti zavisnom od neke druge već prihvaćene. To ide čak i dalje. Kad oni budu našli svoj put, svoj način m išljenja, svoj način kretanja po analitičkom polju, oni će pokušati, od dru­ gih, koje sm atraju imbecilima, dobiti autorizaciju, od­ nosno kvalifikaciju da su sposobni za prakticiranje analize. Mislim da to ilustrira razliku i vezu, dvosmislenosti, između analitičkog polja i sveučilišnog polja. Ako se kaže, da su sami analitičari dio problem a nesvjesnoga, zar vam se ne čini da im ate za nj dobru ilustraciju i dobru priliku za analiziranje? 17. srpnja 1964.

OSTAJE DA SE ZAKLJUČI

20 U tebi više od tebe Volim te, Ali, zato što neobjašnjivo Volim u tebi nešto više od tebe — predm et m a lo a, Osakaćujem te.

Ostaje mi da zaključim predavanja koja sam morao vo­ diti ove godine, na ovom m jestu, zbog nekih okolnosti, koje su u toku mog poučavanja uprisutnile nešto o čemu, konačno, izvještava jedan od tem eljnih pojm ova koje sam tu iznio — pojam d'ystyhia, prom ašenog susreta... Tako sam zastao pri koraku koji sam se sprem ao po­ duzeti za one koji su pratili moje učenje o Imenu-Oca, da bih tu ponovo, pred ovim auditorijem drugačijeg sas­ tava preuzeo pitanje o kojem je riječ od početka mojega učenja — u koji to red spada istina što je stvara naša praksa? Izvjesnost o našoj praksi može nam dati ono za što sam vam dao tem eljne pojmove pomoću četiri rubrike: nesvjesnog, ponavljanja, prijenosa i nagona — vidjeli ste da sam morao dati skicu za nagon u nutar mog istra­ živanja prijenosa. Da li ono što naša praksa rađa ima pravo da se odredi neophodnostima, čak implikativnim, u težnji k istini? Ovo se pitanje može prenijeti u ezoteričnoj form uli — kako znati da nismo varalice? 1 Nije pretjerano kazati, ako dovodimo analizu takvu kakva ona jest, neriješena, u pitanje, ne samo u m nije­ 281

nju, već i u intimnom životu svakog psihoanalitičara, pri­ jevara lebdi u zraku — suzdržana, isključena, dvosmisle­ na prisutnost protiv koje se psihoanalitičar osigurava iz­ vjesnim brojem ceremonija, oblika, rituala. U današnjem izlaganju ističem izraz prijevare zato što ćemo preko njega moći pristupiti odnosu psihoanalize i religije, a time i znanosti. U vezi s tim iznosim formulu koja je svoju historijsku vrijednost imala u osamnaestom stoljeću, kad je prosvje­ titelj, koji je bio i čovjek užitka, doveo u pitanje religi­ ju kao temeljnu prijevaru. Uzaludno je upozoravati vas koliki smo put otada prošli. Kome bi danas palo na pa­ met uzeti religiju tako pojednostavnjeno? Danas može­ mo reći da religija u cijelom svijetu, pa i tamo gdje se bore protiv nje, uživa opće poštovanje. To je pitanje poput onoga o vjerovanju koje smo izni­ jeli u terminima, koji su nesumnjivo manje pojedno­ stavnjeni. Mi imamo praksu temeljnog otuđenja u kojem se odražava cjelokupno vjerovanje za onaj dvostruki sub­ jektivni član koji, u trenutku kad izgleda da značenje vjerovanja najdublje nestaje, čini da biće subjekta dođe na svjetlo onoga što je u pravom smislu riječi realnost toga vjerovanja. Nije dovoljno pobijediti praznovjerje, kako kažu, da bi njegovi učinci u biću bili ublaženi. To nam zadaje poteškoće pri spoznavanju koji je mo­ gao biti status nevjerovanja u 16. stoljeću. Dobro znamo da smo danas u tom pogledu neusporedivo i paradoksal­ no razoružani. Naš zakon, jedini, a vjernici su to osjetili, jest ta ravnodušnost, kao što kaže Lamennais, prema pi­ tanjima religije, čiji je status upravo određen položajem nauke. Zato nauka podržava način postojanja znanstvenika, čovjeka od znanosti utoliko koliko ona isključuje, izbje­ gava, dijeli određeno polje u dijalektici Qtjjjdenjâ jsubjekta, ukoliko se ona postavlja na onu točku koju sam defi­ nirao kao točku podjele. A taj način postojanja sasto­ jao bi se u preuzimanju u njegovu stilu, njegovim običa­ jima, njegovom načinu govora, njegovom načinu govo­ 282

ra pomoću kojeg se nizom predostrožnosti drži podalje od izvjesnog b roja p itanja što se odnose na status znano­ sti, čiji je sluga. To je jedan od najvažnijih društvenih problema, ali m anje važan od problem a o statusu koji treba dodijeliti korpusu znanstvenih dostignuća. Domet tog korpusa znanosti shvatit ćemo spoznajući da je on u subjektivnom odnosu ekvivalent onoga što sam nazvao predm et malo a. Postojana dvosmislenost koja je u pitanju, što se u analizi može a što ne može svesti na znanost, razjašnja­ va se kad pokažemo što ona u stvari im plicira iz one-strane znanosti — u m odernom smislu Znanosti, čiji sam vam status pokušao naznačiti u kartezijanskom ishodi­ štu. Uslijed toga bi analiza mogla potpasti pod klasifika­ ciju koja bi je postavila u položaj nečega čiji su oblici i čija je povijest analogna — naime, u položaj Crkve, da­ kle, religije. Jedini pristup tom problem u jest poći od toga da re­ ligija između postojećih načina da se čovjek zapita o svojoj egzistenciji u svijetu, i izvan njega, — i religija kao način opstojanja subjekta koji se pita — razlikuje se jednom sebi svojstvenom dimenzijom koja je pala u zaborav. U svakoj religiji koja zaslužuje to ime postoji, u stvari, dimenzija bitna za čuvanje nečeg operativnog, što se naziva sakram enat. Zapitajte vjernike, odnosno svećenike — u čemu je razlika između krizme i krštenja? — jer, konačno, ako je to sakram enat, ako to djeluje, to djeluje na nešto. Tamo gdje to pere grijehe, gdje obnavlja izvjestan pakt — tu stavljam upitnik, da li je to pakt? da li je to nešto drugo? što se događa u toj dimenziji? — u svim odgovo­ rima koje bi nam dali, mogli bism o uvijek razlikovati to obilježje kojim se podsjeća na operativnu i magičnu onostranost religije. Ne možemo podsjetiti na tu opera­ tivnu dimenziju, a da ne prim ijetim o da je u nutar reli­ gije, a iz potpuno određenih razloga — razdvajanja, ne­ moći našeg razuma, naše konačnosti — to zaboravljeno. 283

Ipak, utoliko što se analiza na temelju svoga statusa nalazi na neki način pogođena sličnim zaboravom, ona je označena u ceremoniji onim što bih nazvao istim praz­ nim licem. Ali, analiza nije religija. Ona proizlazi iz istog statusa kao Znanost. Ona se razvija u središnjem manjku, gdje se subjekt iskušava kao želja. Ona čak ima posrednički status, avanturistički, u zijevu koji je u središtu dijalek­ tike subjekta i- Drugoga. Ona nema što zaboraviti, jer ona ne implicira nikakvo priznanje bilo kakve supstance na koju bi ona djelovala, čak ni supstancu spolnosti. Zapravo, ona vrlo malo djeluje na spolnost. Što se tiče spolnog djelovanja ništa nas novo nije naučila. Čak ni najmanje nije pridonijela erotološkoj tehnici, i o tome ima više u onim knjigama koje se stalno izdaju, a potje­ ču iz arapske, hinduske, kineske tradicije, a povreme­ no i iz naše. Psihoanaliza dira u spolnost samo utoliko što se ona u obliku nagona očituje u nizanju označitelja, gdje se konstituira dijalektika subjekta u dvojnom vre­ menu otuđenja i razdvajanja. Analiza nije na polju spol­ nosti održala ono što smo mogli kao obećanja očekivati od nje, ona nije održala jer to nije ni trebala. To nije njeno područje. Protivno tome, na svom području se ona ističe tom izvanrednom moći grešenja i zbrke, uslijed čega, uvjera­ vam vas, njenoj literaturi neće trebati mnogo pa da se uvrsti u ono što nazivamo književni luđaci. Doista, pogođeni smo što vidimo koliko može griješiti analitičar pri točnoj interpretaciji činjenica — nedavno me to i pogodilo dok sam čitao knjigu Névrose de base, knjigu koja je ipak tako simpatična zbog okretnosti ko­ jom se skupljaju i povezuju brojna zapažanja na koja nailazimo u praksi. Činjenica o funkciji dojki, koju iz­ nosi Bergler, zaista je izgubljena u uzaludnoj tekućoj raspravi o nadmoćnosti muškarca nad ženom, i žene nad muškarcem, naime o stvarima koje su u analizi najma­ nje važne. Danas moram naglasiti ono što se u kretanju psiho28 4

analize odnosi na funkciju toga što izdvajam kao pred­ met a — i nisam tek tako naveo Berglerovu knjigu koja je zbog nedovoljnog označavanja funkcije svojstvene dje­ lomičnom predm etu i onoga što znače npr. dojke, o ko­ jima mnogo govori, osuđena na greške, koje gotovo po­ ništavaju njene rezultate, m ada je knjiga po sebi za­ nimljiva. 2 Predmet a je onaj predm et koji nam se u samom isku­ stvu ,_п toku procesa koji podupire prijenos, pokazuje u posebnom statusu. Neprestano govorimo o tome da uopće ne znamo što znači likvidacija prijenosa. Što to može značiti? Na koje se računovodstvo odnosi riječ likvidacija? Radi li se o nekoj operaciji u destilatom ? Radi li se o — to treba teći i isprazniti se negdje? A koje,prijenos pokretanje nesvjes­ noga, znači li to da bi prijenos mogao biti likvidacija nesvjesnoga? Zar nakon analize nemamo više nesvjesno­ ga? Da li bi subjekt za koji se pretpostavlja da zna morao biti likvidiran kao takav? Bilo bi ipak neobično da se taj subjekt za koji pretpo­ stavljam o da zna, pretpostavljam o da zna nešto o vama, a koji u stvari ne zna ništa, može sm atrati likvidiranim u času kada, na k raju analize, on upravo počinje ponešto znati o vama. Dakle, u času kad bi on dobio najčvršću podlogu, taj subjekt za koji pretpostavljam o da zna trebalo bi sm atrati iščezlim. Može se, dakle, ako izraz li­ kvidacija im a nekog smisla, raditi samo o trajnoj likvi­ daciji te obmane preko koje p rijenos teži da se izvršava u smislu zatvaranja nesvjesnoga. Ja sam vam objasnio njen mehanizam, povezujući ga s narcističkim odnosom, preko kojeg subjekt od sebe čini voljeni predm et. S referencijom na onoga koji ga m ora voljeti, pokušavaT~uvesti Drugoga u odnosu obmane, gdje ga on uvjerava da je vrijedan voljenja. Prirodno ispunjenje tog odnosa Freud nam naznačava u fukciji čiji je naziv poistovjećenje. Poistovjećenje o ko­ 285

jem je riječ — a Freud to vrlo tankoćutno obrazlaže, molim vas da se podsjetite dvaju poglavlja koja sam na­ veo prošli put iz G r u p n e p s i h o l o g i j e i a n a l i z e J a , jedno je P o i s t o v j e ć e n j e , a drugo S t a n j e z a l j u b l j e n o s t i i h i p n o z a — poi^ovjećenje o kojem je riječ nije zrcalno, neposred­ no poistovjećenje. Ono je potpora. Ono podržava per­ spektivu koju je subjekt izabrao u polju Drugoga, odakle možemo gledati na zrcalno poistovjećenje na zadovoljajući način. Točka ideala-ja jest ona točka na kojoj će se subjekt vidjeti, kako se kaže, k a o d a g a g l e d a n e t k o d r u g i — što će mu omogućiti potporu u dvojnoj situaciji koja je za njega zadovoljavajuća sa stanovišta ljubavi. - Utoliko što je zrcalna prikaza, ljubav Je u biti obmana. Ona sc smješta-u polju na razini referencije ugode, tog jedinog označitelja potrebnog za uvođenje perspektive usredotočene na idealnu točku, veliko I, smještenu negdje u Drugome^ odakle, me D rugi^vidionako kako—mt -jedragojdaTbuđem viđen, ј ^ - 'ј r ^ •p• U toj istoj konvergenciji kamo spada analiza zbog ob­ mane koja postoji u prijenosu, nailazimo na nešto, što je paradoksalno — na otkriće analitičara. To otkriće je shvatljivo samo na drugoj razini, na razini na kojoj smo smjestili odnos otuđenja. Preuzimanje tog paradoksalnog, jedinstvenog, istaknu­ tog predmeta, koji nazivamo predmet a , bilo bi puko ponavljanje. Ali, ja vam ga iznosim zgusnutije, naglašava­ jući da analizirani kaže svom partneru, analitičaru — V o lim

te , a li

bu du ći da

n e o b ja š n jiv o

v o lim

u

te b i n e š to

a, j a t e o s a k a ć u j e m . j U tome je smisao dojke, grudi, tog m a m m a l - c o m p l e x a , čiji odnos prema oralnom nagonu Bergler uviđa, tim više što oralnost u pitanju nema nikakve veze s ishranom, i sav je njen akcenat na tom učinku osakaćenja. J a s e d a j e m t e b i , kaže pacijent, a l i t a j d a r m o j e o s o b e — kako kaže drugi — m i s t e r i j ! m i j e n j a s e u d a r g o v n a — isto tako bitni izraz našeg iskustva. Kad se na kraju interpretativnog razjašnjavanja postig­ ne takav zaokret, shvaća se retroaktivno ta vrtoglavica, v iš e

286

o d

te b e

—

p r e d m e t m a lo

na prim jer pred bijelom stranicom , koja je kod neke oso­ be koja je nadarena ali vezana psihotičnom granicom, središte sim ptom atične zapreke, koja joj priječi svaki pri­ stup Drugome. Ako ona tu bijelu stranicu na kojoj se zaustavljaju neizrečeni intelektualni izljevi ne može do­ slovno dotaknuti, onda je to zato što je može shvatiti jedino kao zahodski papir. Kako da objasnim o posljedicu koju u gibanju prijeno­ sa ima prisutnost predm eta a, na koji stalno nailazimo? — Danas imam malo vremena, ali uzet ću radi ilustraci­ je malu bajku, apologiju čiji sam početak smislio raz­ govarajući u intim nom krugu s m ojim slušateljim a. Do­ dat ću završetak tako da će oni kojim a se ispričavam što je ponavljam vidjeti da je nastavak nov. Što se događa kad se subjekt obrati analitičaru, tj. sub­ jektu za koji se pretpostavlja da zna, ali za koji je još sigurno da ništa ne zna. Analitičaru je pruženo nešto što će se nužno uobličiti u pitanje. Tko ne zna da je to ono što je usm jerilo svaku m isao o analizi k priznanju funk­ cije uskrate! Ali, što subjekt traži? To je cijelo pitanje, jer subjekt zna, ma koji bili njegovi apetiti, m a koje bile njegove potrebe, da nitko neće tu naći zadovoljenje, ako ne bude mogao sastaviti svoj jelovnik. U priči koju sam kao m ali čitao iz slika u Epinalu, si­ rom ašni prosjak se na vratim a pečenjarnice gosti m iri­ som pečenja.-U toj prilici je miris-jelovnik, tj. označitelj* budući da se o tome samo govori. Pa, postoji jedna po­ teškoća — tu počinje m oja priča — jelovnik je napisan na kineskom. Zato treba n ajprije zatražiti da ga gazdarica prevede. Ona prevodi — carska pašteta, proljetna rolada, i ostalo. Može se lako dogoditi, ako dolazite prvi p u t u kineski restoran, da vam taj prijevod ništa ne kazuje, i vi konačno zapitate gazdaricu — preporučite mi!, što znači — što ja tu Želim, trebate znati vi. Ali, je li opravdano da tako paradoksalna situacija za­ vrši na taj način? Na toj točki, kad se prepustite nekak­ voj vidovitosti gazdarice čija važnost raste sve više, zar ne bi bilo pogodnije, ako vam to srce kaže, i ako je zgod­ 287

na prilika, da je malo poškakljete po grudima? Jer, ne idete u kineski restoran samo radi jela, već radi jela u egzotičnim dimenzijama. Moja priča želi reći da želja za hranom ima drugi smisao od hranjenja. Ona je tu sim­ bol seksualne dimenzije, jedine koja je izbačena iz psihizma. U pozadini toga je prisutan nagon u svom odnosu prema djelomičnom predmetu. Pa, koliko god vam paradoksalna, naime nehajna iz­ gledala ta mala apologija, ipak je ona upravo to o čemu se radi u realnosti analize. Nije dovoljno da analitičar podupire funkciju Tirezije. Potrebno je, kao što kaže Apollinaire, da ima dojke. Želim reći, da djelovanje i upravljanje prijenosa treba provoditi tako da se održava distanca između točke na kojoj subjekt vidi sèbe kao ne­ koga tko je vrijedan ljubavi — i te druge točke, gdje subjekt vidi sebe kao manjak prouzročen predmetom a, i gdje a začepljuje zijev, koji tvori početno razdvajanje subjekta. Malo a ne prekoračuje nikad taj zijev. Sjetite se po­ gleda, najkarakterističnijeg člana za shvaćanje funkcije predmeta a. Taj a se pokazuje u polju obmane narcističke funkcije želje upravo kao predmet koji se ne može progutati, ako se tako može reći, koji zastaje u grlu označitelja. U ovom času manjka mora se subjekt prepoznati. To je razlog da se funkcija prijenosa može topologizirati u obliku koji sam već izveo u svom seminaru o Poistovjećenju — naime, u obliku koji sam svojevremeno nazvao unutarnja osmica, to je dvostruka krivulja, koja se preklapa oko sebe same i čija je bitna osobina, da se svaka njena polovica, nastavljajući se, priključuje u sva­ koj točki prethodnoj polovici. Pretpostavite, jednostavno, da je razvijena jedna polovica krivulje, i vidjet ćete da ona potpuno prekriva drugu polovicu. To nije sve. Budući da se radi o planu, koji je određen rezom, bit će dovoljno da uzmete list papira pa da s malo lijepljenja sebi predočite ono što vam želim reći. Lako je zamisliti da krilo koje tvori ovu površinu, na svo­ joj povratnoj točki prekriva drugo krilo, a oba se nastav­ 288

ljaju preko ruba. Obratite pažnju, da to uopće nije pro­ tuslovno, čak ni u najobičnijem prostoru — tim više što je, da bismo m u shvatili domet, potrebno isključiti se iz trodimenzionalnog prostora, je r se ovdje radi samo o topološkoj realnosti, koja se ograničava na funkciju povr­ šine. Na taj način možete lako shvatiti kod triju dimen­ zija, kako jedan od dijelova plana, u času kad drugi dio svojim rubom dođe do njega, određuje neku vrst presjeka. Taj presjek im a sm isao izvan našeg prostora. On je strukturalno odrediv i bez referencije na tri dimenzije, i to izvjesnim odnosom površine prem a samoj sebi, uto­ liko što, vraćajući se sebi, ona presijeca točku, koju, ne­ sumnjivo, ona treba utvrditi. Pa dobro, ta poprečnica može za nas sim bolizirati funkciju poistovjećivanja.

Z PP P ’ž

= = = =

pravac zahtjeva pravac presjeka točka prijenosa želja

Zapravo, samim radom koji obavlja subjekt — govore­ ći da je u analizi — da svoj govor upravlja k otporu pri­ jenosa, obmani, isto tako ljubavnoj prevari i agresivnoj prevari — nastaje nešto, čija se vrijednost zatvaranja naznačuje u samom obliku te spirale, koja ide prem a središtu. To što sam ovdje prikazao rubom vraća se na plan koji tvori m jesto Drugoga, polazeći od m jesta gdje se subjekt, realizirajući se u govoru, uspostavlja na razini subjekta za koji se pretpostavlja dâ zna. Svaka koncepcija analize koja se obrazlaže — a sam bog zna da to počinje posve ne­ dužno — da bi se odredio cilj analize kao poistovjećenja 289

s analitičarem, istovremeno otkriva da je njen istinski pokretač izostavljen. Postoji nešto s one-strane ovog poistovjećenja, i to je definirano odnosom i distancom iz­ među predmeta malo a i idealizirajućeg velikog I iden­ tifikacije. Ne mogu ulaziti u detalje onoga što slična tvrdnja im­ plicira u strukturu prakse. Tu se pozivam na Freudovo poglavlje o Stanju zaljubljenosti i hipnozi koje sam već spomenuo. Freud tu sjajno razlikuje hipnozu od stanja zaljubljenosti, sve do njegovih krajnjih oblika koje ozna­ čava kao Verliebtheit. On na najizrazitiji način, doktrinamo postavlja ono što se može pročitati svugdje — ako znamo čitati. Postoji bitna razlika između narcistički određenog pred meta i(a) i funkcije a. Sam pogled na shemu o hipnozi koju donosi Freud odmah pruža formulu za kolektivnu fascinaciju, koja je u času kad je pisao taj članak bila re­ alnost koja je rasla. On tu shemu daje točno onako kako sam vam je prikazao na ploči.

F reu dova sh em a

U njoj on označava ono što naziva predmetom (objek­ tom) — u tome treba prepoznati ono što ja nazivani a — Ja i ideal-ja. Krivulje tu pokazuju vezu između a i ideala-ja. Tako Freud daje hipnozi status, stavljajući jedan iz­ nad drugoga, na isto mjesto, predmet a kao takav i oznâčiteljni znak, koji se naziva ideal-ja. Iznio sam vam elemente za razumijevanje sheme rekav­ ši vam da predmet a može biti jednak pogledu. Freud točno ističe čvor hipnoze kad kaže da je tu predmet ele290

ment koji se teško može dosegnuti, ali je on neosporno pogled hipnotizera. Sjetite se onoga što sam vam iznio o funkciji pogleda, o njegovim tem eljnim relacijam a pre­ ma pjegi, o tome da u svijetu već postoji nešto što gleda prije nego li postoji kao vid, da bi vidio, da je oko u mimetizmu neophodno kao pretpostavka činjenice da sub­ jekt može vidjeti i biti fasciniran, da je fascinacija pjege prethodna vidu koji j e otkriva»Yi ujedno shvaćate funk­ ciju pogleda u hipnozi, koji, konačno, može biti začepljen kristalnim čepom, ili bilo čime što svjetluca. Ako definiramo hipnozu kao zbrku na nekoj točki iz­ među idealnog označitelja gdje se obilježava subjekt i a, to je najpouzdanija strukturalna definicija koja je dana. Pa, tko ne zna da je analiza uspostavljena razlikova­ njem od hipnoze? Jer, tem eljni pokretač analitičke ope­ racije jest održavanje distance između I i a. Da bih vam dao obrazac reći ću — ako prijenos odvra­ ća zahtjev od nagona, želja analitičara ga vraća. Na taj način on izolira a, postavlja ga na najvišu moguću distan­ cu od I, koji analitičar na zahtjev subjekta treba otjeloviti. Analitičar se m ora otrgnuti toj idealizaciji da bi bio potpora razdvajajućem a u onoj m jeri koliko m u njegova želja dopušta da u obrnutoj hipnozi otjelovi hipnotizi­ ranog. To prekoračenje plana poistovjećenja je moguće. Svatko tko je sa m nom u didaktičkoj analizi išao do k raja anali­ tičkog ispitivanja zna da je to istina. Krivulja se zatvara s one-strane funkcije a, tam o gdje ona nikad nije imenovana u vezi s ishodom analize. Nai­ me, nakon obilježavanja subjekta u odnosu na a, iskustvo temeljnog fantazm a postaje nagon. Što onda postaje onaj koji je prošao kroz iskustvo tog m račnog odnosa do izvora, do nagona? Kako može subjekt, koji je prošao kroz radikalni fantazam, živjeti nagon? To je s one strane analize i nikad se tome nije prišlo. Dosad se tom e moglo prići samo na razini analitičara, utoliko što se od njega zahtijeva da u potpunosti pređe ciklus analitičkog is­ kustva. 291

Postoji samo jedna psihoanaliza, to je didaktička psi­ hoanaliza — a to je psihoanaliza koja je dokraja zatvo­ rila taj zavojak. Potrebno je više puta preći kroz taj zavojak. Zapravo, ne postoji drugi način da se izvijesti o iz­ razu durcharbeiten, o neophodnosti razrade, osim poima­ njem da zavojak treba preći više puta. O tome ovdje ne­ ću raspravljati, jer to unosi nove poteškoće, a ja ne mogu reći sve budući da se tu radi samo o temeljima psiho­ analize. Shema koju vam ostavljam kao vodič kroz iskustvo i kroz čitanje, pokazuje vam da se prijenos odvija u tom smislu, da svedemo pitanje na poistovjećenje. Utoliko ko­ liko želja analitičara, koja ostaje х, teži k upravo suprot­ nom smislu od poistovjećenja, moguće je prekoračenje plana poistovjećenja pomoću razdvajanja subjekta u is­ kustvu. Iskustvo subjekta je na taj način dovedeno na plan na kojem se, iz realnosti nesvjesnoga, može prika­ zati nagon. 3 Već sam ukazao na interes koji postoji da se na razini subjektivnog statusa, određenog kao status predmeta a, smjesti ono što je čovjek prije tri stoljeća definirao u znanosti. Možda se potezi koji se danas tako izrazito pojavljuju u aspektu onoga što manje-više točno nazivamo mass-media, možda se sam naš odnos prema znanosti koja sve više preplavljuje naše polje, možda se sve to može razjas­ niti referencijom na ta dva predmeta, čije sam vam mje­ sto već naznačio u temeljnoj tetradi — a to je glas, koji je pomoću naših aparata gotovo planetiziran, odnosno stratosferiziran — i pogled, čiji preplavljujući karakter nije manje sugestivan, jer, mnoštvo spektakala, mnoštvo fan­ tazama ne potiče toliko našu viziju koliko izaziva pogled. Ali, preći ću preko tog poteza da bih naglasio nešto dru­ go što mi se čini hitnijim. 292

U kritici povijesti koju smo doživjeli postoji nešto potpuno m askirano. To je dram a nacizma koja pokazuje naj monstruozni je oblike žrtve, koje su sm atrane nadmašenim. Sm atram da nikakav smisao historije utem eljen na hegelovsko-marksističkim postavkam a nije u stanju objas­ niti to ponovno izviranje, kojim se dokazuje da je prino­ šenje žrtvenog dara m račnim bogovima nešto čemu mali broj subjekata ne podliježe kao strašan plijen. Neznanje, ravnodušnost, skretanje pogleda mogu ob­ jasniti pod kojim je velom još skriven taj m isterij. Ali, onome koji je u stanju hrabro upraviti pogled prem a tom fenomenu -i, još jednom , malo je onih koji ne podliježu fascinaciji žrtve po sebi — žrtva znači, da pokušavamo u predm etu naših želja naći potvrdu o prisutnosti želje tog Drugog koji ja nazivam mračni Bog. To je vječni smisao žrtve kojem u nitko ne može odo­ ljeti, osim ako nije zadahnut onom vjerom koju je teško podržavati i koju je možda samo jedan čovjek znao pri­ hvatljivo form ulirati — naime, Spinoza, u Am or intellectualis Dei. Ono što se, s nepravom , sm atralo da se kod njega može okvalificirati kao panteizam nije ništa drugo nego svođenje polja boga na univerzalnost označitelja, čime nastaje tiha, iznimna izdvojenost od ljudske želje. Utoli­ ko što Spinoza kaže — želja je čovjekova bit, i utoliko što on tu želju uspostavlja u radikalnoj ovisnosti od univerzalnosti božanskih atributa, koja se može zamisliti samo pomoću funkcije označitelja, utoliko on postiže onaj jedinstveni položaj u kojem se filozof — a nije sve­ jedno što je to Židov otcijepljen od svoje tradicije — može stopiti s transcendentnom ljubavi. Za nas to nije održiv položaj. Iskustvo nam pokazuje da je Kant istinitiji, a ja sam dokazao da se njegova teorija svijesti, kao što on piše o praktičnom umu, može održati samom specifikacijom m oralnog zakona koji je, kad se ispita pobliže, samo želja u čistom stanju, ona ko­ ja vodi žrtvovanju svega što je predm et ljubavi u ljud­ 293

skoj nježnosti — kažem, ne samo do odbacivanja patolo­ škog predmeta već do njegovog žrtvovanja i ubojstva. Zato sam napisao Kant avec Sade. To je primjer za učinak deziluzije koji nam omoguća­ va analiza u tradicionalnoj etici mnogim naporima, čak i najplemenitijim. Krajnji položaj koji nam omogućuje da shvatimo da čovjek može zacrtati svoj položaj u polju koje bi pripada­ lo ponovno pronađenoj spoznaji, ako je prethodno^ dosegnuo granicu gdje se nalazi, kao želja, prikovan. Lju­ bav, mada je nekima izgledalo da smo je htjeli potcijeniLi, moguća je samo s^one-strane gdje se, najprije, ona odriče svoga predmeta^ To nam isto tako omogućava da shvatimo da svako utočište gdje se može uspostaviti živ, trijezan odnos jednog spola prema drugome, čini nuž­ nom intervenciju — to je učenje psihoanalize — medija očinske metafore. Analitičareva želja nije čista želja. To je želja za po­ stizanjem apsolutne razlike koja nastaje kad subjekt, suočen s prvotnim označiteljem, prvi put dolazi u situa­ ciju da mu se potčini. Jedino tu može izbiti smisao lju­ bavi bez granica, jer je ona izvan granica zakona, gdje jedino može živjeti. 24. lipnja 1964.

BILJEŠKA

Htjeli smo bez ikakva dodavanja dobiti vjernu transkripciju djela Jacquesa Lacana, koja će za budućnost vrijediti kao izvornik koji ne postoji. U stvari, takvom ne možemo smatrati ste­ nograf sku verziju koja vrvi nesporazumima, i u kojoj ništa ne može zamijeniti geste i intonaciju. Ipak je to verzija sine qua non, koju smo riječ po riječ odmjerili, ispravili, — nema ni tri stranice otpadaka. Najteže je postaviti interpunkciju, jer sva­ ko odmjeravanje — zarez, točka, crta, pa­ ragraf — odlučuje o smislu. Ali po tu cijenu smo dobili čitljiv tekst, i po istim načelima ćemo prirediti tekst seminarâ svih godina. J. A. M.

POGOVOR

Tako će se čitati — ova knjiga kladim se. Neće biti kao s knjigom mojih Spisa koja se kupuje: kažu, ali zato da ih se ne čita. Nije slučajno što su teški. Pišući Spisi na omot zbirke kanio sam samom sebi nagovijestiti: napis po meni je na­ pravljen da se ne čita. To govori o nečem drugom. O čemu? Kao što sam prisutan govorio, to ću ovdje pri­ kazati, po svom običaju. Tome što čitamo, barem se pretpostavlja da ću mu napi­ sati predgovor, nije dakle napis. Transkripcija, eto riječi koju otkrivam zahvaljujući skrom­ nosti J. A. M. Jacques-Alaina, prezimenom Miller: to što se čita prolazi kroz rukopis ostajući u njem nepovrijeđeno. Dakle, ono što se čita, o tome ja govorim, budući da je ono što kažem podložno nesvjesnom, odnosno, prije svega onome što se čita. Trebam li naglašavati? — Naravno: jer, tu ja ne pišem. Da to činim, ja bih svoj seminar brisao, a ne bih mu pisao pogovor. Ustrajat ću, kako valja, da se to čita. Ali, dužan sam još autoru ovog rada što me uvjerio — što mi je to posvjedočio tokom predavanja — da to što se čita o onom što ja kažem, ne čita se manje zato što ja ka­ žem. Pri tome je naglasak na kazati, jer ja može još pri­ čekati. Mala bi dobit bila za ustaljivanje analitičkog diskursa da se uzdam da će me ponovo čitati. Postaviti to u vrijeme mog dolaska na Ecole normale samo je obilježavanje kraja moje pustinje. 297

Zbog vremena koje sam uložio ne može se posumnjati da mi je žao ishoda koji sam ocijenio kao usmećivanje. Ali da se ono što kažem objavljuje i zaboravlja tako da mu se dade sveučilišni obrat, naravno da se s tim ne slažem. Ako se postavi napis kako sam ja učinio da se primijeti da je krajnje stečen, to će mu štoviše dati status. Bude li me bar malo u tome, neće smetati što je ustanovljeno dobrano prije mojih iznašašća, jer konačno Joyce je taj koji je uveo napis za-ne-čitanje, bolje bi bilo da kažem: ne prevodi, jer ako se od riječi učini put k onoj strani jezikâ, jedva da se prevodi, i svugdje je jednako malo za čitanje. Ipak s obzirom na to kome se obraćam, moram ukloniti iz tih glava to što vjeruju da drže sate u školi, nazvanoj ne­ sumnjivo materinskoj zbog onog što se tu ima od dematernalizacije: naime, uči se čitati alfabetizaglupljujući se. Kao da dijete znajući pročitati s jedne slike da treba reći žirafa, a s druge ženka majmuna, nauči samo Ž kojim se oboje piše, nema ništa od tog čitanja jer ne odgovara. Ako se onda ono a n o r t o g r a f i j e što nastaje može prosuditi samo ako se funkcija napisa smatra drugim načinom govorećeg u jeziku, onda se tu dobiva malo-pomalo u odskoku, ali bi išlo brže da se zna o čemu se radi. Ne bi bilo loše da se »čitati se« shvati kako treba, tamo gdje je dužnost interpretirati. Ako se kod riječi ne čita ono što ona kaže, kod toga se analitičar trgne nakon trenutka što se upinje da sluša do iznemoglosti. Namjera je, izazvan se izvlači, izazivajući se brani, uzmiče, mrgodi, sve će mu biti dobro bude li samo čuo »zašto mi lažeš govoreći mi istinu?« iz priče koju smo nazvali židovskom, najmanje je glupo što je ovdje pribježište ne knjiga za čita­ nje, već vozni red pomoću kojeg se čita Lemberg a ne Krakov — ili pak da cijelo pitanje rješava putna karta koja odaje stanicu. Ali nije onda funkcija napisanog pokazatelj, već je to sam put željeznice. A predmet (a) kakav sam naveo jest tračnica putem koje se dolazi do više-uživanja onoga čime se nasta­ njuje, štoviše zaklanja pitanje koje treba interpretirati. Ako čitam da pčelinje skupljanje meda ima udjela u plod­ nosti sjemenjača, ako predviđam najprizemnijoj skupini da lastavičjim letom dostigne olujnu sreću — to znači da go­ vorim, da vodim računa o onom što ih dovodi do označitelja. Tu se prisjećam bezočnosti koja mi je pripisana za te s p i s e , da sam od riječi načinio svoju mjeru. Jedna Japanka je bila izvan sebe, čemu sam se čudio.

298

Ja nisam znao, mada pokrenut upravo njenom brigom, da ono mjesto gdje se smješta njen jezik ja dotičem ipak samo nogom. Tek sam onda shvatio što osjećajno dobiva tim pis­ mom koje od on-yomi do Kun-yomi odbija označitelja do te mjere da se on tu razdire tolikim prelamanjima, što zadovo­ ljavaju i podržavaju i najmanji dnevnik, i tabla na raskršću. Ništa toliko ne pomaže ponovnom stvaranju zraka koje vrcaju tolikim aluzijama, što ih objelodanjuje izvor Amaterasu. Onda sam sâm sebi rekao da se govorno biće može tim putem sačuvati od umješnosti nesvjesnoga koja ne očekuje da se tu zatvori. Krajnji slučaj da se potvrdim. Vi ne razumijete stepismo. Utoliko bolje, to će biti razlo­ gom da se objasni. A ako ostane neriješeno, bit ćete lišeni neprilika. Vidite, po onom što mi preostaje, ja ću preživjeti. K tome još neprilika treba biti ozbiljna da bi to važilo. Ali me vi zato možete slijediti: ne zaboravite da sam tu riječ predao njenoj sudbini na svom seminaru o tjeskobi, naime u godini prethodnoj ovoj. Time vam kazujem da se mene ne možete tek tako riješiti. Očekujući da vam budu sklone ljestve onoga što se tu čita: ne navodim vas da se penjete da biste se ponovo spustili. Dok čitam ono što je bila moja riječ zapanjuje me sigur­ nost koja me sačuvala od gluposti u odnosu na ono što je uslijedilo. Rizik mi se svaki put čini potpunim i to me zamara. Što me J. A. M. poštedio toga, navodi me na pomisao da za vas to neće biti ništa, ali me isto tako navodi da vjerujem, ako ja tome umaknem znači da imam od napisa više nego li vjerujem. Prisjetimo se da mi vjerujemo manje nego li u Japanu, što se nameće iz teksta knjige Postanka, da iz ех nihilo ne nastaje ništa do označitelj. Što ide samo po sebi jer u stvari više i ne znači. Nezgoda je, što od toga zavisi postojanje, o čemu svjedoči i samo govorenje. Činjenica da se Bog dokazuje, trebala je već davno posta­ viti stvari na mjesto. Naime, ona za koju Biblija postavlja da nije mit, već pripovijest, označena je, i u tome se evanđelje po Marxu ne razlikuje od naših ostalih. Strašno je da se odnos iz koje izbija svaka stvar odnosi samo na uživanje, a da iz zabrane koju odrazuje religija zajedno s panikom iz koje tu proistječe filozofija, izvire 299

mnoštvo supstanca kao nadomjestak jedinoj čistoj, onoj o ne­ mogućnosti da se o tome govori, da bude realno. Zar ova »stanca-za-dolje« ne bi mogla biti pristupačnija onim oblikom kojim već pismo poeme kazuje manje glupo? Zar to nije vrijedno da se izgradi, ako je kako pretpostav­ ljam to obećana zemlja za novi diskurs kao što je analiza? Ne može se očekivati taj odnos za koji kažem da odsutnost stvara pristup govornoga k realnome. Ali smicalica kanala putem kojih uživanje uzrokuje ono što se čita kao svijet, eto, potvrdit će se, ono što traži da se čita, izbjegava onto-, Toto bilježi, onto, odnosno ontotautologiju. Manje ne može. 1. siječnja 1973.

N a p o m e n a u r e d n ik a Z a r a z l i k u o d o s t a l i h i z d a n j a b i b l i o t e k e »P s i h a « o v o d j e l o o b j a v ­ l j u j e s e b e z n a š e g p o g o v o r a n a z a h t j e v in o z e m n o g z a s tu p n ik a a u to r s k ih p ra v a .

300

KAZALO IMENA

Abraham, Karl 169 Agaton 272 Afain 103 Alberti, Leon Battista 94 Alkibijad 272 Apollinaire, Guillaume 288 Aragon, Louis 23, 24, 87 Arcimboldi, Giuseppe 96 Arhimed 142 Aristofan 209, 219 Aristotel 27, 47, 58, 60, 69, 75, 86, 160 Audouard, X. 85 Bacon, Francis 238 Balint, Michaël 157 Baltrusaïtis 93, 96 Bergler 284, 286 Berkeley (biskup), George 89 Bismarck, Otto Eduard Leopold 176 Bloy, Léon 201 Braudel, Fernand 7—8 Breuer, Joseph 167, 168 Caillois, Roger 81, 82, 108-110, 119 Caravaggio 122 Cézanne, Paul 120, 124 Claudel, Paul 235 Comte, Auguste 162 Cuénot 108 Dali, Salvador 96, 97 Demokrit 70 Descartes, Rêne 41—43, 50, 53, 95, 143, 231, 237-242 Diderot, Denis 15, 16, 95, 101

Diels, Hermann 188 Diogen 13 Dolto, F. 70 Duhem, Pierre Maurice Marie 15 Dürer, Albrecht 95 Dwelshauvers 30 Einstein, Albert 137 Ensor, James 119 Euler, Leonhard 165, 263 Ey, Henri 9, 139, 144 Fechner, Gustav Theodor 62 Fenichel, Otto 18, 193 Ferenczi, Sandor 169 Flacelière, Robert 8 Flammarion, Camille 30 Fliess, Wilhelm 51, 52 Freud, Sigmund 7, 10, 17—20, 26—30, 32—47, 49—60, 62-68, 80, 86—88, 91, 111, 120, 121, 133, 136-140, 150, 151, 156-160, 163— —165, 168—170, 172—177, 179, 181, 183, 186, 188, 189, 191—193, 195—198, 200-207, 212, 213, 218, 220, 231—233, 247, 248, 256, 257, 259, 262, 267, 268, 270, 271, 273, 274, 276, 285, 286, 290 Gelb 117 Georgius 169 Glover, Edward 185 Goldstein 117 Goya, Francisco José 92 Grebouille 229 Green, Dr 230, 242 Hartmann, Eduard von 30, 136 Hegel, Georg Wilhelm Friedrich 227, 230, 235, 237, 272

301

Heidegger, Martin 70, 89 Heine, Heinrich 33 Heraklit 188 Hofmann, cenzor 33 Holbein, Hans 94, 97, 99, 101 Homer 180 Jones, Ernest 34, 168, 222 Joyce, James 298 Jung, Carl Gustav 30, 159, 163 Kant, Immanuel 27, 103, 116, 269, 293 Kaufmann, P. 47, 99, 145, 276 Kierkegaard, S. A. 40, 67 Klein, Mélanie 61—62 Komelije Agripa 96 Kubin 119 Lacan, Jacques 200, 230, 295 Lagache, Daniel 154, 155 Lalande, André 30 Lamennais, Félicité Robert de 282 La Rochefoucauld, François duc de 67 Lavoisier, Antoine Laurent 15, 16 Leclaire, Serge 226, 267 Lefort, Claude 79 Leonardo da Vinci 94, 120 Lévy-Strauss, Claude 8, 20, 26, 162, 163 Madalpine, Ida 134 Malraux, André 124 Mannoni, Maud 254, 255 Marx, Karl 299 Masson, André 119 Mathis, Dr 183 Matisse, Henri 124 Merleau-Ponty, Maurice 75, 79, 80, 81, 83, 84, 87, 89, 98, 102, 106, 117, 120, 124, 130 Miller, Jacques Allain 35, 129, 144, 170, 196, 230, 297, 299 Montaigne, Michel E. 239 Munch, Edvard 119 Myers 36

Newton, Isaac 49, 137 Nietzsche, Friedrich 29, 33 Nünberg 148, 169 Oppenheimer 16 Pappenheim, Bertha 167, 168 Parazije 112, 113, 121, 122 Pascal, Biaise 239 Pavlov, Ivan PetroviC 253 Piaget, Jean 222 Picasso, Pablo 13 Planck, Max 137 Platon 79, 103, 122, 160, 200, 209, 219, 247, 248, 250, 272 Plotin 144 Reik, Theodor 31, 276 Retz 123 Ricoeur, Paul 163, 164 Rosolato, Dr 157 Rouault, Georges 118 Ruyer, Raymond 107 Safouan, M. 113, 259 Sartre, Jean Paul 92, 98, 194 Saussure, Leopold de 161 Servadije 36 Signorelli 23, 33, 34 Sokrat 20, 170, 248, 250, 272, 273, 275 Spinoza, Baruch de 10, 293 Spitz, René 146 Szasz, Thomas, S. 142, 143, 147 Taies 150 Tirezija 288 Torta, M. 19, 127 Valéry, Paul Ambroise 82 Varon 129 Vignola 94 Vitruvije 94 Wahl, F. 98, 129, 144, 212 Wallon, Henri 68 Zeuksid 112, 113, 121

JACQUES LACAN ČETIRI TEMELJNA POJMA PSIHOANALIZE Izdaje ITRO »Naprijed« OOUR Izdavačka djelatnost Zagreb, Palmotićeva 30 Za izdavača RADOVAN RADOVINOVIĆ Korektor EVA VOJNOVIĆ Likovna oprema RATKO JANJIC-JOBO Tehnički urednik IVAN TRŽAN Вг. M. K. 1986-21 YU ISBN 86-349-0025-8 Slog, tisak i uvez Štamparski zavod »Ognjen Priča« Zagreb, 1986. Naklada: 3.000

ш