Etika
 953-6093-76-6 [PDF]

  • 0 0 0
  • Gefällt Ihnen dieses papier und der download? Sie können Ihre eigene PDF-Datei in wenigen Minuten kostenlos online veröffentlichen! Anmelden
Datei wird geladen, bitte warten...
Zitiervorschau

BENEDIKT DE SPINOZA

ETIKA DOKAZANA GEOMETRIJSKIM REDOM O Bogu O naravi i izvoru duha O izvoru i naravi strasti O ljudskom ropstvu ili o silama strasti O moći razuma ili o ljudskoj slobodi BILINGVALNO IZDANJE

DEMETRA

Filosofska biblioteka Dimitrija Savića

Goethe:

( ... ) Duh koji je tako odlučujuće djelovao na mene, i koji je imao toliki utjecaj na cijeli moj način mišljenja, bio je Spinoza. Naime, onda kad sam uzalud po cijelom svijetu tražio izvjesno obrazovno sredstvo za moje čudno biće, naišao sam na Etiku ovoga čovjeka. Što sam ja iz toga djela iščitao, što sam u njemu pročitao, o tome ne bih znao položiti račun; dovoljno je kada kažem da sam tu našao smiraj mojim strastima, i da mi se činilo kao da mi se otvorio širok i slobodan pogled na osjetilni i moralni svijet ( ... ). Ova Spinozina vedrina, koja sve smiruje, prava je suprotnost moj oj nemirnoj naravi ( ... ) Schelling:

( „.) Zato se spinozizmu svakako može pripisati onaj umirujući učinak koji je među ostalime na njemu hvalio Goethe; spinozizam je odista nauk koji smiruje mišljenje, dovodi ga u potpunu kvijescenciju, a u svojim je najvišim posljecima sistem dovršenog teorijskog i praktičkog kvijetizma koji se može pokazati blagotvornim među olujama nikad mirujućeg, uvijek pokretljivog mišljenja, kao što stanje takvog mira opisuje Lukrecije (II, 1.2.): Suave, mari magno, slatko je s daleke obale promatrati nevolju drugih na uzburkanom moru - magnum alterius spectare laborem, ne da bi se veselilo tuđoj nesreći, nego zato što se sam osjeća slobodnim od te stiske. Neprijeporna je da osobito ta tišina i mir Spinozina sistema proizvode predodžbu njegove dubine i da su oni skrivenom ali ' neodoljivom draži privukli tolike duše. Spinozin će sistem u stanovitom smislu uvijek

ostati uzor. Sistem slobode - ali u jednako velikim potezima, jednako jednostavan, kao savršena protivnost Spinozinu - bio bi zapravo ono najviše. Zato spinozizam, bez obzira na mnoge napade na njega i na mnoga tobožnja pobijanja, nikada nije postao istinskom prošlošću, nikada dosad nije bio zbiljski prevladani nitko se ne može nadati napredovanju prema onome istinitom i dovršenom u filozofiji ako nije barem jednom u svojem životu uronio u ponor spinozizma. Svatko tko svoje uvjerenje želi utemeljiti sam morao bi pročitati Spinozina glavno djelo, njegovu Etiku (jer on je svoj sistem iznosio pod tim imenom), kao što i svakoga kojemu je ozbiljno stalo do obrazovanja ne želim potaknuti samo na vlastiti marljiv studij, koji ne može nadomjestiti nijedan učitelj, nego ujedno i na najveću savjesnost i oprez u izboru onoga što čita. Među neprolazne pisce osobito pripada i Spinoza. On je velik u uzvišenoj jednostavnosti svojih misli i svojega stila, velik je u svojem odmaku od sve skolastike kao i, na drugoj strani, od svakog lažnog nakita ili gizdanja u govoru.

SPINOZA• ETIKA

Izvornik: SPINOZA

OPERA • WERKE LATEINISCH UND DEUTSCH Zweiter Band Herausgegeben von KONRAD BLUMENSTOCK Wissenschaftliche Buchgesellschaft Darmstadt 1980

•I I

II I

Editor: © DEMETRA d.o.o., Zeleni trg 2/XVII, lOOOOZagreb Tel. ( +385-1) 65-222-96 i tel/fax. 61-993-47 E-mail: [email protected] Sva prava pridržana Spinoza. Anonimna rezbarija. Bibl. Nationale, Pariz.

BENEDIKT DE SPINOZA

Nema nikakve druge filozofije doli filozofije Spinozine ... Ako bi me po nekome trebalo nazvati, ja ne znam drugog „. Ortodoksni pojmovi o božanstvu nisu više za mene; ne mogu ih više prihvatiti. 'Ev Kai Iltiv. Ja ne znam ništa drugo.

ETIKA DOKAZANA GEOMETRIJSKIM REDOM

Lessing

Preveo

OZRENŽUNEC Spinoza je glavna točka modeme filozofije: ili spinozizam ili filozofije nema ... Ako se otpočinje filozofirati, tada se isprva mora biti spinozist. Duša se mora okupati u tome eteru jedne supstancije u kojoj se utopilo sve što je čovjek smatrao istinitim. Hegel

DEMETRA

Filosofska biblioteka · Dimitrija Savića

SADRŽAJ DEMETRA FILOSOFSKA BIBLIOTEKA DIM/TRIJA SAVIĆA Svezak 49

Skraćenice

i oznake ................................................. .

1

Ethica Ordine Geometrico Demonstrata I Etika dokazana geometrijskim redom .............................................. .

2

Pars Prima I Prvi dio

ISBN 953-6093-76-6

~~ ~

DEDEO/OBOGU ................................................ .

4

Definitiones I Definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Axiomata I Aksiomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Propositio I-XXXVI I Poučak 1.-36. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4 6 6

Pars Secunda I Drugi dio '

'

SUPPORTEO BY

CEU PRESS

"•, •

BUOAPEST

· · · · · · · · ·-· · -· · -· · -· · · · · -·-· --- - ·-·.-.·-.-. ·-1 [ UZ POTPORU

~

:.'~

INSTITUTA OTVORENO DRUŠTVO HRVATSKA

..

.

····-··-·····-··················„--·-···-·------··

Grafička priprema

MALEKOCI birotehničke

usluge d. o. o. Zagreb, Trnsko 21e

Likovna oprema korica Miroslav Ozmec - EPROMA

DE NATURA, ET ORIGINE MENTIS I O NARAVI I IZVORU DUHA ............................................................ Definitiones I Definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Axiomata I Aksiomi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Propositio I-XIII I Poučak 1.-13. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Axiomata, Lemmata, Postulata I Aksiomi, Pomoćni stavci, Zahtjevi ................................................... ; . . . . . . . . . . . . . . . . . Propositio XIV-XLIX I Poučak 14.-49. ........... ......... .. . .....

Pars Tertia I

Treći

78 78 80 80 102 110

dio

DE ORIGINE, ET NATURA AFFECTUUM I O IZVORU I NARAVI STRASTI ..................................................

174

Definitiones I Definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Postulata I Zahtjevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Propositio I- LIX I Poučak 1.-59. . ................... „ .••••••••. „ Affectuum Definitiones I Definicija strasti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Affectuum Generalis Definitio I Opća definicija strasti . . . . . . . . . .

176 178 178 270 294

VII

Pars Quarta I Četvrti dio DE SERVITUTE HUMANA, SEU DE AFFECTUUM VIRIBUS I O LJUDSKOM ROPSTVU ILI O SILAMA STRASTI . . .

298

Praefatio I Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Definitiones I Definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Axioma I Aksiom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Propositio I-LXXIII I Poučak 1.-73. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Appendix I Dometak ....................... : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

298 304 306 308 404

Pars Quinta I Peti dio DE POTENTIA INTELLECTUS, SEU DE LIBERTATE HUMANA I O MOĆI RAZUMA ILI O LJUDSKOJ SLOBODI . . . .

422

Praefatio I Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Axiomata I Aksiomi ................................................... Propositio I-XLII I Poučak 1.-42. „ „ „ „ „ . „ „ „ . „ „ „ „ „ „ „ „

422 428 428

Napomena uz ovo izdanje i prijevod Etike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ozren Žunec: Benedikt de Spinoza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Oznake i način navođenja Spinozinih djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Bibliografski dodatak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

479 485 525 529

VIII

Skraćenice

i oznake

o

Opera Posthuma

Sph. Corr.

Sphalmata Corrigenda (ispravci uz O)

N

Nagelate Schriften

Nm

inačice

u tekst uključeni dodaci iz N (izostavljena su naknadna prevođenja sa staronizozemskog na latinski koja Bl. navodi)

edd.

dodaci kasnijih izdavača

add.

umetak

om.

izostavljanje

del.

brisanje

Bl. St.

Blumenstock Stern

op. Bl., St.

opaska Blumenstocka, Sterna itd.

op. prev.

opaska prevoditelja ovog izdanja

op. Spinoze

Spinozina opaska

u N potvrđene latinskim prijevodom na margini u istom izdanju

Napomene uz korištenje skraćenica i oznaka. Latinski tekst slijedi Blumenstockovo izdanje iz 1967. godine. Navođenje inačica, izostavljanja i brisanja dijelova teksta označeni su u bilješkama kritičkog aparata tako da se navede inačica ili tekst koji se izostavlja ili briše i potom odgovarajuća oznaka (npr.: ili o sili strasti om. N.). U kritičkom aparatu hrvatskog teksta izostavljen je prijevod inačica samo u slučaju da se u latinskom tekstu radi o sinonimima ili oblicima koje je u prijevodu nemoguće ili je teško razlikovati (npr. ratione - modo: na način). Kritički je aparat u hrvatskom tekstu dan u bilješkama koje su označene arapskim brojevima (1) jednako kao i opaske prevoditelja ovog izdanja i drugih prevoditelja te nekih izdavača teksta, dok su Spinozine bilješke označene zvjezdicom(*).

I. II. III. IV. V.

ETHICA

ETIKA

Ordine Geometrico Demonstrata,

dokazana geometrijskim redom

ET

TE

In quinqe Partes distincta, in quibus agitur,

u pet dijelova razlučena, u kojima se razmatra:

De Deo. De Natura et Origine Mentis. De Origine et Natm.~ Affectuum. De servitute Humana, seu de Affectuum Viribus. De Potentia Intellectus, seu de Libertate Humana.

7 II. Van de Menschelijke ZIEL. N 9 seu d. A. V. om. N 10 De P. I., seu om. N

I. II. III. IV. V.

O Bogu O naravi i izvoru duha1 O izvoru i naravi strasti O ljudskom ropstvu ili o silama strasti2 O moći razuma ili o ljudskoj slobodi3

1

II. O ljudskom duhu N ili o silama strasti om. N. 3 O moći razuma ili om. N.

2

2

3

ETHICES

ETIKE

Pars Prima,

Prvi dio:

DE DEO.

O BOGU

Definitiones.

Definicije

I. Per causam sui intelligo id, cujus essentia involvit existen- s tiam; sive id, cujus natura non potest concipi, nisi existens. II. Ea res dicitur in suo genere finita, quoo alia ejusdem naturoo terminari potest. Ex. gr. corpus dicitur finitum, quia aliud semper majus concipimus. Sic cogitatio alia cogitatione terminatur. At corpus non terminatur cogitatione, nec cogitatio corpore. 10 III. Per substantiam intelligo id, quod in se est, et per se concipitur: hoc est id, cujus conceptus non indiget conceptu alterius rei, a quo formari debeat. IV. Per attributum intelligo id, quod intellectus de substantia percipit, tanquam ejusdem essentiam constituens. 1s V. Per modum intelligo substantioo affectiones, sive id, quod in alio est, per quod etiam concipitur. VI. Per Deum intelligo ens absolute infinitum, hoc est, substantiam constantem infinitis attributis, quorum unumquodque ooternam, et infinitam essentiam exprimit. j 20 Explica tio. Dico absolute infinitum, non autem in suo genere; quicquid enim in suo genere tantum infinitum est, infinita de eo att.ributa negare possumus ((dat is, men kan

I. Pod uzrokom sama sebe razumijem ono čija bit uključuje opstanak, ili ono čija se narav ne može pojmiti drukčije no kao opstojeća. II. Konačnim u svojem rodu naziva se ono što može biti ograničeno drugom stvari iste naravi. Na primjer, tijelo se naziva ograničenim jer uvijek zamišljamo neko veće tijelo. Tako je i mišljenje drugim mišljenjem ograničeno. Ali tijelo ne može biti ograničeno mišljenjem, niti mišljenje tijelom. III. Pod supstancijom razumijem ono što jest u sebi i što se sobom poima: to jest ono čiji pojam ne treba pojam druge stvari da bi iz njega bio stvoren. IV. Pod atributom razumijem ono što razum opaža na supstanciji tako da čini njenu bit. V. Pod modusom razumijem stanja supstancije ili ono što jest u drugome kojim se tek poima. VI. Pod Bogom razumijem na svaki način beskonačno biće, to jest supstanciju koja se sastoji iz beskonačnih atributa od kojih svaki izražava vječnu i beskonačnu bit. O b j a š nj e n j e : Kažem na svaki način beskonačno, a ne beskonač-· no u svojem rodu; jer ako je nešto beskonačno samo u svoj~m rodu, tome možemo zanijekati beskonačne atribute < vo jest) mogu se pojmiti

4

5

DEDEO

oneindige toeeigeningen bevatten, die tot des zelfs natuur niet behoren)); quod autem absolute infinitum est, ad ejus essentiam pertinet, quicquid essentiam exprimit, et negationem nullam involvit. VII. Ea res libera dicitur, qure ex sola sure naturre necessitate existit, eta se sola ad agendum determinatur: Necessaria autem, vel potius coacta, qure ab alio determinatur ad existendum, et operandum certa, ac determinata ratione. VIII. Per reternitatem intelligo ipsam existentiam, quatenus ex sola rei reternre definitione necessario sequi concipitur. Explicatio. Talis enim existentia, ut reterna veritas, sicut rei essentia, concipitur, proptereaque per durationem, aut tempus explicari non potest, tametsi duratio principio, et fine carere concipiatur.

Axiomata

Propositio 1. Subst,antia prior est natura suis affectionibus. Demonstratio. Patet ex De.finitione 3. et 5. Propositio II. Dure subst,antim, diversa aUribut,a habentes, nihil inter se commune habent. Demonstratio. Patet etiam ex Defin. 3. Unaqureque.enim in se debet esse, et per se debet concipi, sive conceptus unius conceptum alterius non involvit. Pro po s i ti o I I I . Qum res nihil commune inter se h.abent, dicetur O

8 ratione O

6

beskonačni atributi koji ne pripadaju istoj naravi)>; biti onoga pak što je na svaki način beskonačno pripada sve što izražava bit i ne uključu­ je nikakvo nijekanje.

s

10

VII. Slobodnom naziva se 1 stvar koja opstoji nužnošću same svoje naravi i od same je sebe određena za djelovanje. Nužnom ili pače prisiljenom naziva se stvar koja je od drugoga određena da opstoji i djeluje, i to na izvjestan i određeni način. VIII. Pod vječnošću razumijem sam opstanak ukoliko se on razumije onako kako nužno slijedi iz same definicije vječne stvari. 1 Obj ašnj enj e: Naime, takav opstanak, kao vječna istina, shvaća se kao bit stvari, i stoga se ne može shvatiti iz trajanja ili vremena, pa makar se trajanje shvatilo kao da nema početka ni kraja. Aksiomi

15

I. Omnia, qure sunt, vel in se, vel in alio sunt. II. Id, quod per aliud non potest concipi, per se concipi debet. III. Ex data causa determinata necessario sequitur effectus, et contra, si nulla detur determinata causa, impossibile est, ut effectus sequatur. IV. Effectus cognitio a cognitione causre dependet, et eandem involvit. V. Qure nihil commune cum se invicem habent, etiam per se invicem intelligi non possunt, sive conceptus unius alterius conceptum non involvit. I VI. Idea vera debet cum suo ideato convenire. VII. Quicquid, ut non existens, potest concipi, ejus essentia non involvit existentiam.

5 dicitur N

O BOGU

[2-46/3-47]

modo Nm

I. Sve što jest, jest ili u sebi ili u

nečemu

drugome.

II. Ono što se drugim ne može pojmiti, mora se pojmiti samo sobom.

20

III. Iz danoga određenog uzroka nužno slijedi posljedica, i obratno, ako nema nikakvoga određena uzroka nemoguće je da uslijedi posljedica. IV. Spoznaja posljedice ovisi o spoznaji uzroka i uključuje je u sebi. V. Ono što međusobno nema ništa zajedničkog, to se međusobno ne može razumjeti, ili, pojam jednog ne uključuje pojam drugog.

25

VI. Istinita predstava treba se slagati s onim što predstavlja. VII. Ono što se može pojmiti kao je opstanak. Poučak

30

neopstojeće,

1 . Supstancija po naravi prethodi svojim stanjima.

Dok a z . Očigledan je iz definicije III. i definicije V. Poučak đusobno

35

njegova bit ne uključu-

2 . Dvije supstancije koje imaju ništa zajedničko.

različite

atribute nemaju me-

Dokaz. I ovo je očevidno iz definicije III. Jer, svaka mora biti u sebi i sobom mora biti pojmljena, ili pojam jedne ne uključuje pojam druge. Poučak 1

3 . Stvari koje međusobno nemaju ništa zajedničkog ne mogu

naziva se N, nazvat će se O

7.

[3-47 /4-48]

DEDEO

earum una alterius causa esse non potest. Demonstratio. Si nihil commune cum se invicem habent, ergo (per Axiom 5.) nec per se invicem possunt intelligi, ade6que (per Axiom. 4.) una alterius causa esse non potest. Q. E. D. Propositio IV. Dum, aut plures res distinctre, vel inter se distinguuntur ex diversitate attributorum substantiarum, vel ex diversitate earundum affectionum.

O BOGU

jedna drugoj biti uzrok.

s

Dok a z. Ako međusobno nemaju ništa zajedničkog, onda se (prema aksiomu V.) ne mogu naizmjence međusobno razumjeti i stoga (prema aksiomu IV.) jedna ne može biti uzrok druge, što je i trebalo dokazati. Poučak

4 . Dvije ili više različitih stvari razlikuju se međusobno prema različitosti atributa supstancija ili prema različitosti njihovih stanja.

Dem on strati o. Omnia, qure sunt, vel in se, vel in alio sunt, (per Axiom. 1.) hoc est (per Defin 3. et 5.) extra intellectum nihil datur prreter substantias earumque affectiones. Nihil ergo to extra intellectum datur, per quod plures res distingui inter se possunt prreter substantias, sive quod I idem est (per De;fin. 4.) earum attributa, earumque affectiones. Q. E. D.

Dokaz. Sve što jest, jest ili u sebi ili u nečemu drugome (prema aksiomu I.), to jest (prema definiciji III. i definiciji V.) osim razuma ničeg nema do supstancija i njihovih 1 stanja. Dakle, osim razuma ne postoji ništa čime bi se više stvari moglo međusobno razlikovati doli supstancijama ili, što je isto (prema definiciji 2 IV.), njihovim atributima i stanjima, što je i trebalo dokazati.

Pro po s i ti o V. I n reru.m natura non possunt dari dure, aut plures su.bstantire ejusdem naturre, sive attributi. D e mo n strati o. Si darentur pl ures distinctre, de berent in ter se distingui, vel ex diversitate attributorum, vel ex diversitate affectionum. (per Prop. prreced.) Si tantum ex diversitate attributorum, concedetur ergo, non dari, nisi unam ejusdem attributi. At si ex diversitate affectionum, cum substantia sit prior natura suis affectionibus, (per Prop. 1) depositis ergo affectionibus, et in se considerata, hoc est (per De;fin. 3. et Axiom. 6.) vere considerata, non poterit concipi ab alia distingui, hoc est (per Prop. prreced.) non poterunt dari plures, sed tantum una. Q. E. D.

Poučak 5 . U naravi stvari ne mogu biti dvije ili više supstancija iste naravi ili atributa.

Pro po s i ti o V I. U na substantia non potest produci ab alia substa.ntia.. Demonstratio. In rerum natura non possunt dari dure substantire ejusdem attributi, (per Prop. prreced.) hoc est, (per Prop. 2.) qure aliquid inter se commune habent. Ade6que (per Prop. 3.) una alterius causa esse nequit: sive ab alia non potest produci. Q.E.D. Corollari um. Hine sequitur substantiam ab alio produci non posse. Nam in rerum natura nihil datur prreter substantias,

10 earumque N ejusque O 12 Defin edd. Axiom ON 22 Axiom. add. edd.

l5

20

25

Dok a z. Ima li više različitih, mora ih se međusobno razlikovati ili prema različitosti atributa ili iz različitosti stanja (prema prethodnom pouč­ ku). Kada bi se razlikovale samo prema različitosti atributa, time bi se dopustilo da postoji samo jedna supstancija s istim atributom. Ako se pak razlikuju prema različitosti stanja, onda, budući da supstancija po naravi prethodi svojim stanjima (prema poučku 1), ako se promatra bez svojih stanja i po sebi, a to znači (prema definiciji III. i prema aksiomu VI. 3) da se istinito promatra, nju se neće moći pojmiti kao različitu od druge, to jest (prema prethodnom poučku), ne može biti više supstancija nego samo jedna, što je i trebalo dokazati. Poučak

6. Jedna supstancija ne može biti proizvedena od druge sup-

stancije. 30

Dok a z. U naravi stvari ne mogu biti dvije supstancije istog atributa (prema prethodnom poučku), to jest (prema poučku 2) koje međusobno imaju nešto zajedničkoga. Stoga (prema poučku 3) jedna ne može biti uzrok druge, ili biti proizvedena od druge, što je i trebalo dokazati. Dodatak. Iz ovoga slijedi da supstancija ne može biti proizvedena iz nečega drugog. Jer u naravi stvari ničeg nema osim supstancije i njenih 1

njihovih N, njegovih O definiciji edd., aksiomu ON 3 aksiomu add. edd. 2

8

9

DEDEO

O BOGU

[4-48/5-49]

earumque affectiones, ut patet ex Axiom. 1. et Defin. 3. et 5. Atqui a substantia produci non potest. (per prmcecl. Prop.) Ergo substantia absolute ab alio produci non potest. Q. E. D. Aliter. Demonstratur hoc etiam facilius ex absurdo contradictorio. Nam si substantia ab alio posset produci, ejus cognitio a s cognitione sure causre deberet pendere; (per Axiom. 4.) ade6que (per Dejin. 3.) non esset substantia. Propositio VII. Ad naturam substantiae pertinet existere. Demonstratio. Substantia non potest produci ab alio, (per Coroll. Prop. prmced.) erit itaque causa sui, id est (per Dejin. 1.) ipsius essentia involvit necessario existentiam, sive ad ejus naturam pertinet existere. Q. E. D.

Poučak

10

Propositio VIII. Omnis substantia est necessarw infinita. Demonstratio. Substantia unius attributi non, nisi unica, existit, (per Prop. 5.) et ad ipsius naturam pertinet existere. (per 1s Prop. 7.) Erit ergo de ipsius natura, vel finita vel infinita existere. At non fini ta. Nam (per Defin. 2.) deberet terminari ab alia ejusdem naturoo, qure etiam necessario deberet existere; (per Prop. 7.) ade6que darentur dure substantire ejusdem attributi, quod est absurdum. (per Prop. 5.) Existit ergo infinita. Q. E. D. 20 S ch o 1i um I. Cum finitum esse revera sit ex parte negatio, et infinitum absoluta affirmatio existentire alicujus naturre, sequitur ergo ex sola 7. Prop. omnem substantiam debere esse infinitam. (Want indien men de zelfstandigheit eindig stelde, zo zou men in haar natuur ten deel het wezentlijk te zijn IExistere I 2s ontkennen INegarel; 't welk (volgens de gezeide l'oorstelling) ~m­ gerijmt is.) Scholium II. Non dubito, quin omnibus, qui de rebus confuse judicant, nec res per primas suas causas noscere consueverunt, difficile sit, demonstrationem 7. Prop. concipere; nimirum quia non 30 distinguunt inter modificationes substantiarum, et ipsas substantias, neque sciunt, quomodo res producuntur. Unde fit, ut principium, quod res naturales habere vident, substantiis affingant ;. qui enim veras rerum causas ignorant, omnia confundnnt, et sine ulla mentis repugnantia tam arbores, quam homines, loquentes fin- 35 31 modificationes O

Modi Nm

stanja, kako je očevidno iz aksioma I., definicije III. i definicije V. A od supstancije ne može biti proizvedena (prema prethodnom poučku). Dakle supstancija se ni na koji način ne može proizvesti iz drugoga, što je i trebalo dokazati. Drugačiji dokaz. Ovo je još lakše dokazati neizravno, iz nesklapnosti tome suprotnoga. Kada bi se supstancija mogla proizvesti iz nečega drugoga, onda bi spoznaja supstancije ovisila o spoznaji njenog uzroka (prema aksiomu IV.); no tada (prema definiciji III.) ona ne bi bila supstanCIJa. 7. Naravi supstancije pripada opstojanje. Dok a z. Supstancija ne može biti proizvedena iz nečega drugoga (prema dodatku uz prethodni poučak); dakle ona će biti uzrok same sebe (prema definiciji I.), to jest, njena bit nužno uključuje opstanak, odnosno njenoj naravi pripada opstojanje, što je i trebalo dokazati. Poučak

8 . Svaka je supstancija nužno beskonačna. Dok a z. Opstoji samo jedna supstancija istog atributa (prema poučku 5), a njenoj naravi pripada opstojanje (prema poučku 7). Dakle ona će prema svojoj naravi morati opstojati ili kao konačna ili kao beskonačna. Ali ne kao konačna; jer (prema definiciji II.) tada bi morala biti ograničena drugom supstancijom iste naravi koja bi isto tako nužno morala opstojati (prema poučku 7); dakle bi postojale dvije supstancije s istim atributom, što je nesklapna (prema poučku 5). Dakle opstoji kao beskonačna, što je i trebalo dokazati. Primjedba 1. Kako "biti konačan" jest zapravo djelomično nijekanje, a "biti beskonačan" pak jest na svaki način potvrđivanje opstanka neke naravi, već iz samog poučka 7. slijedi da svaka supstancija mora biti beskonačna. Primjedba 2. Nemam nikakvih dvojbi da će svima onima koji o stvarima sude zbrkano i koji nisu navikli da stvari spoznaju po njihovim prvim uzrocima, biti teško pojmiti dokaz poučka 7, jer oni naime ne razlikuju između modifikacija 1 supstancija i same supstancije niti znaju kako su stvari proizvedene. Odavde dolazi da oni supstanciji pripisuju početak koji vide kod naravnih stvari. Jer oni koji ne znaju istinske uzroke stvari, sve brkaju i bez opiranja svog duhadozvoljavaju da drveće 1

10

modifikacija O, modusa Nm

11

[5-49/6-50]

DEDEO

gunt, et homines tam ex lapidibus, quam ex semine, formari, et, quascunque formas in alias quascunque mutari, imaginantur. Sic etiam, qui naturam divinam cum humana confundunt, facile Deo affectus humanos tribuunt, proosertim quamdiu etiam ignorant, quomodo afjfectus in mente producuntur. Si autem homines ad s naturam substantioo attenderent, minime de veritate 7. Prop. dubitarent; imo hooc Proc. omnibus axioma esset, et inter notiones communes numeraretur. Nam per substantiam intelligcrent id, quod in se est, et per se concipitur, hoc est, id, cujus cognitio non indiget cognitione alterius rei. Per modificationes autem id, quod 10 in alio est, et guarum conceptus a conceptu rei, in qua sunt, formatur: quocirca modificationum non existentium veras ideas possumus habere; quandoquidem, quamvis non ex~stant actu extra intellectum, earum tamen essentia ita in alio comprehenditur, ut per idem concipi possint. Verum substantiarum veritas extra intcllec- t5 tum non est, nisi in se ipsis, quia per se concipiuntur. Si quis ergo diceret, se claram, et distinctam, hoc est, veram ideam substantire habere, et nihilominus dubitare, num talis substantia existat, idem hercle esset, ac si diceret, se veram habere ideam, et nihilominus dubi tare, num falsa sit, (ut satis attendenti fit manifestum) 20 vel, si quis statuat, substantiam creari, simul statuit, ideam falsam factam esse veram, quo sane nihil absurdius concipi potest; ade6que fatendum necessario est, substantice existentiam, sicut ejus essentiam, ooternam esse veritatem. Atque hine alio modo concludere possumus, non dari, nisi unicam, ejusdem naturre, 25 quod hic ostendere, operoo pretium esse duxi. Ut autem hoc ordine faciam, notandum est, I. veram uniuscujusque rei definitionem nihil involvere, neque exprimere prreter rei definitre naturam. Ex quo sequitur hoc II. nempe nullam definitionem certum aliquem numerum x individuorum involvere, neque ex- 30 primere, quandoquidem nihil aliud exprimit, quam naturam rei definitre. Ex. gr. definitio trianguli nihil aliud exprimit, quam

(x By ondeeligen worden de bezonderen verstaan, die onder een geslacht behoren.)

O BOGU

govori poput ljudi i da ljudi nastaju iz kamenja kao i iz sjemena, te si uobražavaju da se svaki oblik može prometnuti u bilo koje druge oblike. Tako i oni, koji božansku narav brkaju s ljudskom, Bogu olako pripisuju ljudske strasti\ osobito dok ne znaju na koji način strasti nastaju u duhu. Naprotiv, kad bi ljudi pazili na narav supstancije, tada ni najmanje ne bi dvojili o istini poučka 7; štoviše, ovaj bi poučak svakome važio kao aksiom i ubrajao bi se u opće pojmove. Jer, pod supstancijom razumjeli bi ono što jest u sebi i što se sobom poima, to jest ono za spoznaju čega nije potrebna spoznaja nikakve druge stvari; pod modifikacijama pak razumjeli bi ono što je u nečem drugom i čiji se pojam tvori od pojma stvari u kojoj jesu. Odatle bismo mogli imati i istinite predstave o modifikacijama koje ne opstoje, jer, naime, iako one zbiljski ne opstoje izvan razuma, njihova bit sadržana je u drugome tako da one kroz to mogu biti pojmljene. Zapravo, istina supstancija izvan razuma samo je u njima samima, jer se njih može poimati iz njih samih. Ako bi tko kazao da ima jasnu i određenu, to jest istinitu predstavu supstancije, ali da ipak dvoji opstoji li takva supstancija, to bi bilo isto kao da tko kaže da ima istinitu predstavu ali da ipak dvoji nije li ona lažna (kako je jasno onome kome tko obrati dovoljno pozornosti); ili, ako bi tko tvrdio da je supstancija stvorena, istodobno bi tvrdio da je lažna predstava istinita, od čega se ništa nesklapnije ne može zamisliti; zato se mora nužno priznati da opstanak supstancije, kao i njena bit, jest vječna istina. Odatle možemo i na drugi način zaključiti da može biti samo jedna supstancija jedne i iste naravi, što mi se čini vrijednim daljnjeg izlaganja. Da bih to redom izveo, treba primijetiti sljedeće: prvo, da istinita definicija stvari ne sadrži u sebi i ne izražava ništa do narav definirane stvari. Iz toga slijedi, drugo, da nijedna definicija u sebi ne sadrži i ne izražava neki određeni broj pojedinačnih stvari jer ona ništa drugo i ne izražava nego narav definirane stvari 2 • Na primjer, definicija trokuta ne izraža-

1 2

4 affectus O

strasti O, stanja Nm

Affectiones J..y m

12

13

(6-50/7-51]

O BOGU

simplicem naturam trianguli; at non certum aliquem triangulorum numerum. III. N otandum, dari necessario uniuscujusque rei existentis certam aliquam causam, propter quam existit. IV. Denique notandum, hane causam, propter quam aliqua res existit, vel debere contineri in ipsa natura, et definitione rei existentis, (nimiru.m quOd ad ipsius naturam pertinet existere) vel debere extra ipsam dari. His positis sequitur, quod, si in natura certus aliquis numerus individuorum existat, debeat necessario dari causa, cur illa individua, et cur non plura, nec I pauciora existunt. Si ex. gr. in rerum natura 20 homines existant (quos, majoris perspicuiwtis causa, suppono simul existere, nec alios antea in natura. exstitisse), non satis erit, (ut scilicet rationem red