Žena u samoupravljanju (Samoupravni i radni status žene u Bosni i Hercegovini - rezultati istraživanja) [PDF]

Zitiervorschau

' *

i»",:

"NJIJNh.N*..

J*

O T P IS A N O

'•••-* « *■*'«

.

w

LIS'A*

’*'7 Vot ooiuk*

.

UNIVERZITET

U SARAJEVU

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

FRANJO KOŽUL

SAMOUPRAVNI I RADNI STATUS ŽENE U BOSNI I HERCEGOVINI (rezultati istraživanja)

S a ra je v o ,

1973.

Recenzent: prof. d r S t o j a n

Tomić

Za izdavača: prof. J o c o M a r j a n o v i ć

S ADRŽ AJ Strana Predgovor

.

7

I) Teorijski osnovi istraživanja 1. Konceptualizacija predm eta istraživanja . Predmet istraživanja

13

.

17

Cilj istraživanja

20

Uzorak i dinamika istraživanja

21

2. Žena u svijetlu socijalističkog misaonog nasljeđa .

23

3. Sistem pravne regulacije socijalnog statusa žene (Zvonko S t e n e k ) ......................................................

39

II) Samoupravni i radni status žene (Kvalitativna analiza) 1. Polazne pretpostavke . 2. Hipotetički o k v ir i..... a) Generalna hipoteza . . . . b) Raščlamba generalne hipoteze . c) Raščlamba posebnih hipoteza . d) Sistematski pregled varijabli

63 69 69 70 71 74

Strana

III)

3.

Statistički indikatori društvenog statusa žene

77

4.

Činioci sam oupravnog statusa žene .

89

5.

Institucionalni okviri socijalne stabilnosti žene .

6.

Sam oupravni status žene .

7.

Radni status žene .

127

8.

Tradicija i porodični život

143

9.

Obrazovanje kao dim enzija društvenog statusa žene

149

101 .113

Prilozi Prilog 1: Upitnik .

•

157

Prilog 2: Distribucija odgovora .

.175

Prilog 3: Tabele 21—43

• 191

P R E D G O V O R Brojne životne činjenice godinama nas upozoravaju da je pro­ ces emancipacije žene u Bosni i Hercegovini usporen, ako ne i u zastoju. Mnogi indikatori iz prakse upućuju na zaključak da je nužna brža i efikasnija društvena intervencija da bi se otklonili či­ nioci koji sprečavaju puno uključivanje ženskog stanovništva u samoupravne tokove i procese. Iako je naučno ispitivanje socijalnog i samoupravnog statusa žene u našem prostoru često pokretano, ipak do sada nemamo niti jedno serioznije istraživanje sa naučnim pretenzijama, jer su problemi, vezani za društveni status ženskog stanovništva, posmatrani i analizirani pretežno na nivou političkih ocjena te su na bazi toga izvođeni vrijednosni sudovi i fiksirane vrijednosne činjenice. Poznato je da izvođenje zaključaka i donošeje sudova na bazi statističkih pokazatelja i im presija ima ogra­ ničen domet i da korist od takvog proučavanja kompleksnih pojava može da bude samo trenutna i prolazna, — upotrebljena za kon­ kretna rješenja i akcije, a ne oslonac za građeje cjelovite koncepcije na duži rok. S obzirom na sve to, a na temelju uvida u ukupnu složenost socijalnog statusa ženskog stanovništva, posebno u Bosni i Herce­ govini, Republička konferencija za društvenu aktivnost žena Bosne i Hercegovine pokrenula je inicijativu da se svestranije istraži i pro­ uči stanje društvenog i samoupravnog statusa žene, kako bi se sa više^ pouzdanosti i na bazi čvrstih argumenata moglo pristupiti društveno-političkim poduhvatima. Pošto jedno istraživanje ne može da obuhvati sve aspekte tako složene društvene stvarnosti, inicijatori i autor istraživačkog rada su se sporazumjeli da se istraživanjem obuhvate najhitnije dimen­ zije socijalnog statusa. Stoga je istraživanje usmjereno upravo na probleme radnog i samoupravnog statusa ženskog stanovništva — dvije dimenzije, kojima je u najvećoj mjeri determiniran socijalni status čovjeka u samoupravnom društvu, a dakako i žene.

Osim toga, istraživanje je obuhvatilo kategoriju zaposlenih žena u društvenom sektoru, uz dopunu jednog broja žena koje smo no­ minalno odredili kao »domaćice«. Istraživanjem nisu obuhvaćene ostale kategorije žena, prije svega: žene sa sela. Takođe je izostavljena analiza drugih aspekata ukupnosti socijalnog stanja koje se određuje kao »žensko pitanje«. U tom pravcu izražavamo nadu da je naš rad samo jedan u nizu onih koji bi trebalo da uslijede. Naslov našeg rada — »Samoupravni i radni status žene u Bosni i Hercegovini« — opredjeljuje aspekte i pojave koje smo istraživali. N edostatnost istraživanja u pređašnjim vremenima, kao i istraživa­ nja drugih dimenzija ovog jedinstvenog fenomena, u mnogome je otežala naš zadatak, jer, uslijed toga, nije bilo moguće izvršiti poređenja ni u vremenskom, a ni u sadržajnom pogledu, na osnovu čega bi se mogli jasnije odrediti trendovi razvoja. Zbog toga smo se i odlučili da, poreci em pirijskih činjenica i njihove interpreta­ cije, u osnovnim linijam a osmislimo teorijske implikacije i sistem pravne regulacije, kao zasebna poglavlja, da bismo bar na taj način mogli učiniti osnovne kom paracije prošlosti sa sadašnjosti te prav­ nih norm i i realne društvene situacije. Ovaj projekt je realizovan zahvaljujući koordiniranoj pomoći Republičke konferencije za društvenu aktivnost žena Bosne i Her­ cegovine, Republičkog fonda za naučni rad SR Bosne i Hercegovine i Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. U istraživanju su učestvovali: Rudi Stojak, koji je izvršio sta­ tističku obradu podataka i izradio tabele, m r Božidar Jakšić, kao konsultant za metodologiju istraživanja, prof. Nedim Šarac, kao naučni konsultant i m r Zvonko Stenek, kao autor poglavlja »Sistem pravne regulacije socijalnog statusa žene«. Ovom prilikom im izra­ žavam punu zahvalnost na plodnoj i uspješnoj saradnji. S posebnim zadovoljstvom se zahvaljujem studentima Fakul­ teta političkih nauka u Sarajevu, koji su odgovorno i solidno oba­ vili rad na anketiranju i sređivanju podataka, kao i svim ostalim saradnicim a koji su, svojim radom i podrškom, doprinijeli realiza­ ciji projekta istraživanja. Izuzetnu zahvalnost dugujem svim drugaricam a koje su našle vremena, strpljenja i volje da iznesu svoja m išljenja i stavove o ovom izvanredno važnom problemu naše društvene stvarnosti. U Sarajevu, oktobra 1972. godine. A utor 8

SAMOUPRAVNI I RADNI STATUS 2ENE U BOSNI I HERCEGOVINI

TEORIJSKI OSNOVI ISTRAŽIVANJA

1. KONCEPTUALIZACIJA PREDMETA ISTRAŽIVANJA Društveni status žene bilo gdje, pa i u Bosni i Hercegovini, mo­ guće je posmatrati i analizirati imajući u vidu cjelokupnu socijalnu situaciju, a naročito globalnu društvenu strukturu. Tako je moguće ispitivati društveni status žena kao grupe izdvojene iz cjelokupne strukture društva po jednom kriteriju — polu. Takvo ispitivanje moguće je postaviti teorijski, kao i striktno empirijski. Upravo iz tog razloga, od samog početka našli smo se pred pitanjem kako odrediti okvire istraživanja! U slučaju da se ostane isključivo na teorijskom nivou razm atranja socijalnog statusa žene u Bosni i Hercegovini, može se desiti da se otkriju neki značajni sadržaji so­ cijalne stvarnosti. S druge strane, ako bi se ostalo isključivo na nivou empirijskih činjenica, koje smo sakupili u procesu istraži­ vanja, moglo bi dovesti do gubljenja teorijskog oslonca. Bilo je, dakle, neophodno povezati jednu i drugu dimenziju u istraživanju. Na osnovno pitanje istraživanja, kakav je stvarni društveni status žene u Bosni i Hercegovini trebalo je odgovoriti u okviru skromnih materijalnih mogućnosti i u kratkom vremenskom pe­ riodu. Odgovoriti na to pitanje značilo je razmotriti kako se stanje u toj sferi društvenih odnosa reflektuje na ukupan koncept samo­ upravljanja, a naročito kako se odražava na proces realizacije sa­ moupravljanja u praksi. Trebalo je, dakle, »raščistiti teren«, opredijeliti se za osnovni princip u istraživanju, a u isti mah zadovoljiti i neke zahtjeve po­ stavljene u prijedlogu da se istraživanje obavi. Zato nas je, prije svega, morao da zanima status žene u Bosni i Hercegovini, a ne status žene uopšte, pa otuda i naša potreba da se više od svega 13

oslonim o na iskustvene činjenice kako se one pojavljuju u bosanskohercegovačkom društvu. Slijedeći tu logiku, ali i teorijske zahtjeve koje ovakvo istraživanje postavlja, sm atrali smo da je nužno uči­ niti napor da se teorijski relevantna saznanja uključe u samo istra­ živanje. Odmah se, kao drugo, postavilo i pitanje optimalnosti okvira istraživanja, pogotovo ako se respektuju objektivne mogućnosti i okolnosti. Naime, pitanje socijalnog statusa žene ii tzv. »žensko pi­ tanje« spada u red najsloženijih društvenih pojava novijeg vreme­ na. Značajan dio novije istorije socijalističkog pokreta, ne može se shvatiti bez objašnjenja tzv. »ženskog pitanja«, odnosno bez pune svijesti o ulozi i statusu žene u društvu. Žena — uključujući sve ono što određuje njen socijalni status — čini dio društvene struk­ ture i utječe na cjelokupnu socijalnu situaciju u bilo kojoj fazi no­ vije istorije. Socijalistički pokret je u ovoj oblasti ostvario neko­ liko klasičnih radova koji su postavili tem eljna pitanja i stvorili platform u od koje se može poći u svakom istraživačkom poduhvatu ove vrste. Međutim, od vrem ena kada su o ženi i njenom statusu u društvu pisali i govorili klasici m arksizm a i Bebel mnogo se šta u svijetu izmijenilo, a pogotovo u našem društvu. Revolucija je ra­ zorila stare klase i klasne odnose, a i dalje perm anentno vrši uticaj na osnovna društvena zbivanja. Žena više nije reducirana na bio­ loške funkcije, na »prirodni poziv«. Stari koncepti i gledanja na ženu i njenu društvenu ulogu, bar što se tiče naše stvarnosti, vremenom nestaju, tako da se više ne postavlja pitanje deklarativnog ili ustavnog priznanja ravnoprav­ nosti žene, nego njene faktičke ravnopravnosti. Naravno, ne treba zaboraviti da u našoj stvarnosti još žive mnogi recidivi prošlosti, ne samo u sferi svijesti nego i u svakodnevnom životu. Takođe su se zadržale neke predstave iz fem inističkih pokreta, kao što brojni zahtjevi u razrješavanju problema socijalnog statusa žene imaju stare forme i stare sadržaje. S d ruge strane, u Bosnf i Hercegovini se specija ln o .m ora ju respektovati jaki elementi tradicije po kojoj je žena vjekovima biia u neravnopravnom položaju. Sve to upućuje na zaključak da ustavno i pravno regulisanje socijalnog statusa žene, kojim je ona dobila ravnopravnost i kojim je ukinuta njena klasična klasna pozicija, nije po sebi dovoljno da bi se ostvarila i realna ravnopravnost žene, na što upućuju mnoge indicije iz svako­ dnevnog života. Na takav zaključak naročito upućuje činjenica da je stari koncept porodice ostao još uvijek u osnovi netaknut. Otuda 14

se nameće pitanje kako konciprati porodicu u novim uslovima, jer je jasno da stvarne promjene nema bez prilagođavanja tradicional­ nog modela porodice novim socijalnim institucijama. Kao proces radikalnih prom jena u ukupnoj strukturi, revolu­ cija neumitno mijenja i stare sisteme vrijednosti i stare kriterije socijalnog vrednovanja. Kada se stari sistem uzdrma i doživi pro­ mjene, individua, jednako kao i socijalna grupa, nalazi novo mjesto i novu ulogu u odnosu na nastalu promjenu. Novi istorijski okvir koji na nov način određuje društveni status žene ukida mogućnost feminističkog pristupa tzv. »ženskom pitanju«. U savremenim jugoslovenskim prilikama žene su sastavni dio samoupravne društve­ ne strukture, a borba za emancipaciju i ravnopravnost žene samo je dio opšte borbe za dezalijenaciju čovjeka. Što žene nesumnjivo imaju i neke specifične, posebne probleme, nije dokaz da se borba za ravnopravnost može i treba da vodi van tokova borbe za oslo­ bođenje radnika kao čovjeka. S druge strane, neravnopravnost žene je indikator postojanja društvene neravnopravnosti i nejednakosti, kao što je i pokazatelj nepostojanja stvarne samoupravne strukture, jer su jednakost i ravnopravnost svakako među prvim temeljnim kriterijima samoupravnog organizovanja društva. U traganju za određenjem društvenog statusa žene pomenućemo neke od najhitnijih dimenzija nastalih promjena. P r v o , žena više nije kao što je ranije bila u poziciji da traži ustupke od suprot­ nog pola, njena društvena uloga i socijalne funkcije nisu više redu­ cirani na biološke funkcije i »prirodni poziv« žene. Savremena žena nema više potrebe da postavlja zahtjeve da joj se obezbijede ele­ mentarna građanska prava. Ta su joj prava u našem društvu revo­ lucijom obezbijeđena, a normativnom aktivnošću socijalističke države potvrđena. Ustav i pravni sistem regulisali su njen društveni status, ali se postavlja pitanje u kojoj mjeri žena može u svako­ dnevnom životu da ostvari garantovana prava. Prema tome, ako su neki stari problemi nestali, ne znači da je pitanje emancipacije žene u cjelini riješeno. Tako se danas problem zaostale svijesti i konzervativne tradicije snažno odražava na svakodnevni život žene. Zbog toga je danas nužno učiniti nove korake kako bi započeti pro­ ces emancipacije i društvene afirmacije žene izbjegao stanje stag­ nacije. Istorijski posmatrano, kad god se našla u poziciji društvene nesigurnosti i ugroženosti, kada je bila diskriminirana, usljed ne­ moći da razriješi pitanje svoga statusa, žena se najčešće prihvatala 15

isprobanih instrum enata zaštite, kao što su korištenje bioloških svojstava bijeg u klasični model braka, tu »stabilnu« i »sigurnu« zajednicuj To su sredstva zaštite na individualnom planu. S glo­ balnog stanovišta ona se pokazuju kao samoodbrana, a ne kao rješenje ženinog društvenog statusa. Jer, žena je ipak najčešće i na j neposredni je bila podređena u okvirim a tradicionalnog patri­ jarhalnog i građanskog (klasnog) braka. Dakle, za nas je jedno od krupnih p itan ja bilo gdje da žena potraži stabilnost svog društve­ nog položaja i socijalnu sigurnost kao član samoupravne zajednice? Da li u globalnoj zajednici, porodici ili u društvenom procesu pro­ izvodnje? D r u g o , u prošlosti su se funkcije žene uglavnom iscrpljivale u obavljanju poslova tzv. prirodnog životnog poziva žene; ona je »držala tem elje kuće«, bila m ajka, odgojiteljica, supruga, poldožna mužu kao hranitelju. Funkcija hranitelja pripadala je muškarcu, a sve druge funkcije u porodici ženi kao supruzi i majci. Ekonomski ugrožena, u uslovima u kojim a nije mogla da zadovoljava elemen­ tarne potrebe, žena je prihvatila takav društveni status i pomenute funkcije. Njen ja v n i život bio je reduciran na vrlo mali broj mani­ festacija, a privatna sfera obuhvataTa je manje-više cio njen život. Tako je privatna sfera determ inirala društveni status žene, odre­ đujući ga, prije svega, kao neravnopravan u tradicionalnom braku. Na staroj ekonomsko-materijalnoj osnovi žena je bila pomoćna radna snaga, osoba za obavljanje »prljavih kućnih poslova« nedo­ stojnih superiornijeg pola. Tako se klasni interes kao istorijski sup­ stra t m anifestovao kao klasna eksploatacija jednog pola nad dru­ gim. Treba, m eđutim , prim ijetiti da se u toj sferi odigralo nekoliko krupnih prom jena koje su omogućile ženi da nadiđe poziciju eksploatisanog partnera i da ne bude žrtva tehničke nerazvijenosti dru­ štva. Te su prom jene brojne, a ovdje će biti m arkirane tri, po na­ šem m išljenju, najvažnije: (1) Tehnička revolucija, čiji smo savremenici, već je razorila stare modele privređivanja i načine rada i, time, je oslobodila ženu inferiornog statusa koji je proizlazio iz nedovoljnosti njenih fizičkih snaga za obavljanje brojnih vrsta po­ slova. U obavljanju mnogih poslova, zahvaljujući razvoju tehnike, fizička radna snaga više nije određujući činilac. Na drugoj strani, tehnički razvitak stvorio je ženi slobodno vrijeme, koje može da koristi kao prostor za svoju društvenu aktivnosjJ(2) Privatna čovje­ kova sfera, a naročito sfera braka, danas je drastično sužena, dok su javne sfere proširene, obuhvatajući mnoge nove aspekte čovje­ kovog života. Otuda više nije moguće ni ženin socijalni prostor 16

svesti isključivo na privatnu sferu. Takav razvitak je brojne ženine aktivnosti učinio društvenim i javnim, a neke probleme socijalnog statusa žene učinio je transparentnijim . (3) Napokon, u novim istorijskim okolnostima i na bogatijoj ekonomskoj osnovi žena više ne mora svoje životne potrebe da reducira na minimum. Ona po­ staje otvorena za bogatstvo društvenih sadržaja, a njene ljudske po­ trebe se stalno umnožavaju. Sasvim je, otuda, normalno da u novoj situaciji žena više ne može da snosi isključivu odgovornost za odgoj djece, tim prije što podizanje podmlatka više ne spada isključivo u privatnu sferu, niti može da bude privatna stvar bračnih drugova. Kao ravnopravna, ona s pravom traži da tu odgovornost dijeli s dru­ gim društvenim činiocima — mužem, odgojnim institucijama, pa i širom društvenom zajednicom. Najzad, Qsim_te_pragresivne linije u emancipaciji žene, neop­ hodno je pomenuti da u našem društvu može takođe da se zapazi i izvjesna regresivna linija. U. revoluciji i poslijeratnoj izgradnji žena je izvojevalA-Svoju ravnopravnost. Žene su u narodno-oslobodilačkoj borbi učestvovale ravnopravno, a svoje funkcije i društvene poslove obavljale su sa isto toliko uspjeha kao i muškarci. Među­ tim, ako danas pogledamo formalnu strukturu vrhova moći, odlu­ čivanja! upravljanja, -vidjećemo da se stanje znatno izmijenilo s obzirom na učešće žena. Može se reći da je učešće žena u forumima na svjmjiivoiiriaT_u svim socijalno-političkim strukturam a takoreći Simbohčnb: Učešće ženajsvodi se na one okvire iz kojih ne mogu ozbiljnije uticatfna osnovne društvene tokove.

PREDMET ISTRAŽIVANJA Najopštije rečeno, predmet istraživanja je socijalni status ženskog stanovništva Bosne i Hercegovine. Konkretnije određen, predmet istraživanja je samoupravni i radni status ženskog stanov­ ništva BiH, zato što ta dva elementa, po našem mišljenju, najhitnije utiču na cjelokupni socijalni status žene. Najopštiji okvir istraživanja, po prirodi stvari, zahtijeva pomno ispitivanje fenomena koji je tradicionalno određen kao »žensko pi­ tanje«. Ni jedno straživanje koje pretenduje na izvođenje precizno zasnovanih zaključaka i na otkrivanje uzroka ne može se ograničiti samo na ispitivanje konkretne situacije, nego se dijelom mora koncentrisati na ispitivanje prošlosti, kako bi se mogao projicirati bu­ 17

dući trend kretan ja pojava. U opštim napomenama smo fiksirali da se sam oupravni i radni status žene sm atra osnovnim i central­ nim pitanjem , a ostali elementi dopunskim, te stoga ostaju izvan fokusa istraživanja. R espektujući vrem enski poredak u razvoju pojave koja je pred­ m et našeg istraživanja, širi okvir istraživanja obuhvata: (1) Teo­ rijsko zasnivanje analize problem a i kratak istorijski osvrt na ge­ nezu savremenog socijalnog statusa žene. Posebna pažnja posvećena je osnovnom teorijskom stanovištu do kojeg je došao socijalistički pokret. (2) Žena u sam oupravljanju: prom jene koje je sistem sa­ m oupravljanja izazvao u cjelokupnoj stru k tu ri društva i njihov odraz na socijalni status ženskog stanovništva. (3) Specifična obi­ lježja socijalnog statusa žene u Bosni i Hercegovini: tradicionalno p atrijarhalno naslijeđe je jedna od značajnih komponenti ne samo za razum ijevanje socijalnog statusa žene u Bosni i Hercegovini, nego i za napore da se društveni položaj žene izmijeni. U tom pravcu posebnu specifičnu težinu dobijaju elementi socijalne inercije. (4) K vantificiranje karakterističnih obilježja socijalnog statusa žene u Bosni i Hercegovini. Uži okvir istraživanja obuhvata, prije svega, pitanje kako opšti društveni činioci utiču na socijalni status žene. Posmatrano iz ovog ugla, naše istraživanje je obuhvatilo slijedeće relacije: (a) Žena i sam oupravni koncept socijalne organizacije — opšte socijalne de­ term inante statusa žene u Bosni i Hercegovini; (b) Žena i idejnopolitičke determ inante njenog socijalnog položaja; (c) Radni status žene u uslovima sam oupravljanja. Kao dopunski elementi koji su od bitnog značaja za naređene centralne, istraživanjem su obuhvaćeni slijedeći činioci: (d) Žena i socijalna tradicija u BiH; (e) Obrazovanje i status žene; (f) Radni status i status žene u porodici. Prem a tome, predm etom istraživanja su obuhvaćena dva cen­ tralna pitanja: (1) Socijalni status i uloga žene u razvoju samoupravnih od­ nosa. To je tem eljno pitanje i temeljni okvir u kome se manifestira društveni položaj žene u našem socijalnom miljeu. (2) Žena u procesu rada, njen položaj i mogućnosti ostvare­ nja njene uloge u osnovnom društveno-ekonomskom okviru života čovjeka uopšte. Sa stanovišta društvene prakse, od rješenja ovog pitanja bitno zavisi oslobođenje žene u cjelini.

Analiza socijalne tradicije u odnosu na stav prema ženskom stanovništvu, kao i analiza obrazovnog i porodičnog statusa žene, poslužili su u istraživanju samo kao dopune u objašnjenjim a njene samoupravne radne pozicije. Prema tome, ovi elementi nisu bili ispitivani sami po sebi, kao nezavisni faktori, nego samo u funkciji produbljivanja objašnjenja dva osnovna pitanja s kojima se istra­ živanje suočilo. Ovdje je, čini se, nužno, u obliku opštih napomena, skrenuti pažnju na još dva momenta. Opšti položaj i određene društvene uloge žene se u osnovi realizuju ili ne realizuju_u tri osnovna soci­ jalna okvjr a jo rc id ic i, radnoj organizaciji gdje je zaposlena i glo­ balnoj drustveiipj^ajedhici.'Zbog toga u istraživanju nije bilo mo­ guće izbjeći bilo kojTocTovih socijalnih okvira. Ali se otvara pitanje u kome od ovih socijalnih okvira treba da bude težište ispitivanja, a da pri tome ne budu zanemarena ostala dva. Druga napomena sastoji se u slijedećem: brak i porodica su još uvijek osnovne ćelije društva. To je istina za svako savremeno industrijsko društvo, pa i za naše. Zato ni jedno istraživanje soci­ jalnog statusa žene ne može poslužiti, pa ni naše nije moglo po­ služiti, kao osnova za zaključivanje a da se ne analizira porodični status žene. Zbog toga nam se u istraživanju postavilo pitanje »mje­ re«, odnosno širine istraživačkog zahvata u probleme porodičnog statusa žene. Ovaj smo problem izdvojili zbog toga što se istraži­ vanja kao što je naše najčešće i svode na ispitivanje problema po­ rodice i braka. Naš je cilj u toj sferi bio ograničen: porodični status jbaiej3osmatrali smo samo kao jednu od karakteristika njenog cje­ lokupnog socijalnog statusa, imajući posebno u vidu njen uticaj na samoupravni i radni status. ' CILJ ISTRAŽIVANJA Cilj našeg istraživanja treba, prije svega, tražiti u nastojanju da se na bazi prikupljene teorijske i empirijske građe pruži jasnija slika o samoupravnom i radnom statusu žene u Bosni i Hercego­ vini; jasnija od one koja se može steći na osnovu parcijalnih uvida i nesistematičnih impresija. Izvjesna opreznost koja je došla do iz­ ražaja u ovako određenom cilju istraživanja je namjerna, jer je razumljivo da se, s jedne strane, u razvijenoj društvenoj strukturi ne mogu donositi zaključci i vršiti društveni poduhvati na bazi im­ 19

presija i svakodnevnih zdravorazum skih saznanja, kao što se s druge strane, prvi koraci u ispitivanju na jednom nedovoljno po­ znatom području m oraju vršiti k rajnje obazrivo. Prema tome, autor je svjestan da rezultati ovog istraživanja nisu ni mogli da osvijetle sve aspekte socijalnog statusa žene u BiH, nego da predstavljaju samo jedno od mogućih polazišta za dalje napore u istraživanju pro­ blem a u cjelini. Tek nakon tih istraživanja biće, eventualno, mo­ guće izgraditi cjelovitiju predodžbu o istraživanom fenomenu. U nasto janju da ovaj osnovni cilj našeg istraživanja specifici­ ram o, nužno je naglasiti da smo nastojali da ispitamo kako i u ko­ joj m jeri dvije navedene determ inante utiču na položaj i društvenu ulogu ženskog stanovništva BiH. Sa stanovišta mogućnosti i prak­ tične akcije važno je napom enuti da su to dvije sfere - samoupravna i radna — u kojim a društvo može najefikasnije da djeluje. Problemi koncentrisani u tokovima sam oupravnog odlučivanja i radnom pro­ cesu, odnosno njihovo razrješavanje, u najvećoj mogućoj mjeri za­ vise od društvenih činilaca i subjektivnih napora društvene zajed­ nice, više nego kada su u pitan ju neke druge sfere, kao što je, na prim jer, porodična, u kojim a je tzv. »žensko pitanje« takođe oz­ biljno i složeno. Ako već polazimo od pretpostavke da svako istraživanje pred­ stavlja sintezu teorijske i em pirijske komponente i da je samo tako moguće stvoriti jednu konzistentnu i naučno relevantnu sliku o onom dijelu društvene stvarnosti kojim se istraživanje bavi, onda je jedino tako moguće osloboditi se paušalnih tvrdnji i jednostra­ nog gledanja na problem koji nas interesuje. S druge strane, konzekventno izvedeni zaključci treba da rezultiraju iz ukupnog istra­ živanja, je r tek tako mogu predstavljati relativno solidnu bazu za socijalnu akciju i političke i druge društvene mjere koje je moguće poduzeti. Mada je relativno usko odredio cilj istraživanja, autor se trudio da to ne utiče na kvalitet ostvarenog rezultata, nego je, štaviše, nastojao, gdje je god to bilo omguće, da otvori mogućnost za nastavljanje istraživanja na novim područjim a da bi se na taj na­ čin najzad, došlo do jedne sistematske i cjelovite iskustvene eviden­ cije o socijalnom statusu žene u Bosni i Hercegovini u svim njego­ vim aspektima. Napokon, kada je riječ o ciljevima istraživanja, autor je dužan da se ogradi u još jednom pravcu. Naime, potrebno je ponovo na­ 20

glasiti da je ovaj istraživački napor bio usmjeren, prije svega, na zadovoljenje nekih aktuelnih potreba društvene prakse, što ga, s druge strane, ipak nije moglo navesti da odstupi od naučnog tre­ tiranja problema i od pokušaja da izvede naučno relevantne za­ ključke. Naprotiv, autor je nastojao da nađe, koliko god je to bilo moguće, pravu mjeru i da, na taj način, izbjegne apstraktnost teo­ rijskog razmatranja, kao i politički prakticizam i pragmatizam, koji ni samoj socijalnoj akciji na duži rok ne bi mogao korisno da posluži. UZORAK I DINAMIKA ISTRAŽIVANJA Sasvim je razumljivo da je istražvanje samoupravnog radnog statusa žene u Bosni i Hercegovini ograničeno na područje te So­ cijalističke Republike. Taj prostorni okvir sadrži populaciju od oko 800.000 stanovnika ženskog pola. Kako se radi o specifičnoj popu­ laciji, autor se nije mogao koristiti već postojećim statističkim uzor­ kom za Bosnu i Hercegovinu, nego je morao, respektujući specifič­ nost populacije, da sam odabere uzorak. Od posebnog je značaja da je pri izboru respondenata izabrao izvjestan broj najupućenijih i najobaviještenijih žena u Bosni i Hercegovini, a da, s druge strane, izabere i broj žena koje nisu zaposlene u društvenom sektoru pri­ vrede, odnosno u društvenim službama. Govoreći jezikom procenata, uzorkom je obuhvaćeno 44,6°/# žena iz proizvodnih radnih organizacija, 44,6% žena zaposlenih u društvenim službama i, najzad, 10,8% domaćica. Kvalifikaciona struktura uzorka izgleda ovako: — Nekvalifikovanih i polukvalifikovanih radnica — Kvalifikovanih radnica — Visokokvalifikovanih radnica — Službenica sa nižom stručnom spremom — Službenica sa srednjom stručnom spremom — Službenica sa višom i visokom škols. spremom — Domaćica Dobna struktura ispitanica izgleda ovako: — Dobna grupa od 18 — 27 godina — Dobna grupa od 28 — 45 godina — Dobna grupa preko 45 godina

8 ,2%

22,2°/® 7,6% 8,4% 24,3% 18,1% 10,8%

30,2% 53,2% 16,6%

Pri određivanju uzorka takođe je vođeno računa o regional­ nom rasporedu, nacionalnoj stru k tu ri i bračnom stanju ispitanica, što se vidi iz priloženog kodeksa šifara koji čini stastavni dio ovog rada. Ispitivanje je započeto 1970. godine, a završeno je 1972. godine. Dinamika istraživanja izgleda ovako: — ju n 1970. godine — izrada prve varijante projekta; — novem bar 1970. godine — izrada druge varijante projekta; — 2. decem bra 1970. godine — Naučno vijeće Fakulteta poli­ tičkih nauka u Sarajevu usvojilo je projekat; — m art 1971. godine — završeno predtestiranje upitnika; — oktobar 1971. godine — završeno prikupljanje empirijske građe; — april 1972. godine — završen izvještaj o rezultatima istra­ živanja.

22

2. ŽENA U SVJETLU SOCIJALISTIČKOG MISAONOG NASLJEĐA Najbolje mjerilo za kulturu jednog naroda jeste po* ložaj koji žena zauzima. (Furje) Ne može biti socijalističkog pokreta ako ogroman dio radnih žena ne uzme u njemu široko učešće. (Lenjin) Jednakost pred zakonom još nije jednakost u životu. Nama je potrebno da žena-radnica postigne ne samo pred zakonom već i u životu jednakost sa muškarcem-radnikom. Zato je potrebno da žene-radnice uzimaju sve više učešća u upravljanju društvenim preduzećima i u upravljanju državom. (Lenjin) Nema nikakve sumnje da bilo koja rasprava o položaju žene u modernom industrijskom društvu treba da se osvrne na ono na­ sljeđe koje je ostvario klasični marksizam i međunarodni radnički pokret. Takođe nema nikakve potrebe da se to nasljeđe tretira kao sistem dovršenih istina kojima savremeni istraživač nema šta da doda, a još manje da oduzme. Jednostavno, korisnije je to nasljeđe kritički preispitivati sučeljavajući ga s brojnim društvenim promje­ nama koje je industrijalizam unio u moderni svijet i razvijati ga u skladu sa stremljenjima i težnjama savremenog čovjeka. Dakle, ovakav pristup bi obuhvatio kako neke osnovne teorijske ideje koje su se u pojedinačnim marksističkim krugovima pojavile, tako i neka fundamentalna praktična opredjeljenja socijalističkog pokreta. 23

U gotovo svim raspravam a o tzv. ženskom pitanju obično se ističe da se M arks i Engels nisu posebno bavili tim problemom. Sm atra se da je tek Avgust Bebel dao prvu iscrpniju studiju žen­ skog pitanja sa socijalističkog stanovišta. Sam Bebel ovako odre­ đuje svoje opredjeljenje: »Žensko pitanje je, dakle, za nas samo jedna strana opšteg so­ cijalnog pianja koje ispunjava danas sve glave koje misle i pokreću sve duhove; ono se, prem a tome, može resiti samo uništenjem dru­ štvenih suprotnosti i otklanjanjem zla koje iz njih ističe. Pa ipak je potrebno naročito pretresti žensko pitanje. Prvo zbog toga što se to pitanje o položaju žene u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti tiče, bar u Evropi, veće polovine društva, jer ženski pol čini, veću polovinu društva. Posle i zbog toga što pojmovi o razvitku društvenog položaja žene u toku hiljada godina tako malo odgovaraju stvarnosti, da je obaveštenje o tom nužno. Jer nepo­ znavanju i nerazum evanju položaja ženina treba pripisati dobar deo predrasuda sa kojim a se u različitim krugovima, pa i krugu žena samih, na sve jači pokret njihov gleda. Mnogi čak vele da žensko pitanje i ne postoji, je r je položaj koji je žena do sada za­ uzim ala i koji će i u buduće zauzimati određen njenim »prirodnim pozivom«, koji joj je pridelio da bude supruga i m atera i da se kuće drži. Što se izvan kućnog praga događa ili što god ne stoji u najtješnjoj vezi sa kućnim dužnostima, žene se ne tiče«1)Svima onima koji ženu upućuju njenom »prirodnom pozivu« i sm atraju da su na taj način problem apsolvirali Bebel odgovara da ne vide milione žena koje nisu u stanju odazvati se tom »pozivu« domaćice, roditelja i dadilje svoje djece, koje prom ašuju taj »po­ ziv«, jer je brak za njih jaram i ropstvo, pa svoj život tavore u bijedi i nesreći. I baš negdje na toj liniji bijede i nesreće života koja sudbinu žene čini istovjetnom sa sudbinom radnika da se jasno !) Avgust Bebel, Žena i socijalizam , str. 7—8, Izdanje I. Đ. Đurđevića, B eograd—S arajevo, 1923.

24

uočiti da je i Bebel svjestan da se tzv. žensko pitanje može rješa­ vati jedino u procesu razrješavanja osnovnih klasnih suprotnosti i revolucionarne borbe za čovjekovo oslobođenje. Otuda se može s pravom tvrditi da Marks i Engels nisu posebnu pažnju posvećivali problemu društvenog položaja žene, ne zato što su samo pitanje zanemarivali, nego stoga što su bili svjesni da je to pitanje jedino moguće riješiti u sklopu borbe proletarijata za vlastito ukidanje i oslobođenje čovjeka kao čovjeka. Iz ovoga se može zaključiti sli­ jedeće: Marks i Engels nisu posebno raspravljali o društvenom po­ ložaju žene, ali su naznačili onaj okvir u kome je moguća ne samo teorijska rasprava o tim pitanjima, nego i praktično rješenje — epohalno-istorijska emancipacija žene k a o č o v j e k a . Taj okvir čine dvije ključne Marksove i Engelsove teorije: (1) teorija k l a s ­ ne b o r b e i (2) teorija a l i j e n a c i j e . Nema zaista nikakve potrebe da se ovdje šire izlažu osnovne ideje ovih dveju teorija. O njima postoji obimna, reklo bi se, ne­ pregledna literatura. Dovoljno je ukazati na dvije osnovne konsekvencije ovih teorija za naše raspravljanje: (1) pitanja o društvenom položaju žene su samo aspekt klasnih i unutarklasnih suprotnosti u društvu; (2) emancipacija žene je moguća, samo kao p r o c e s č o v j e k o v o g r a z o t u đ e n j a . Ovo je neophodno naglasiti, jer emancipacija čovjeka, kao totalni čin čovjekove revolucionarne akcije, nije moguća u okvirima bilo kog pojedinačnog istorijski datog klasnog društvenog poretka, kao što nije moguća ni u bilo kojoj p a r c i j a l n o j sferi čovjekova življenja, niti na individualnom planu. Tu je Marks sasvim odlučan: »Tek kad stvaran individualan čovjek vrati u sebe apstraktnog građanina i kao individualan čovjek postane generičko biće u svom empirijskom životu, u svom indivi­ dualnom radu, u individualnim odnosima, tek kada čovjek spozna i organizira »forces propres« kao društvene snage i stoga više ne bude od sebe više dijelio društvenu snagu u obliku političke snage, tek tada će čovjekova emancipacija biti dovršena«2). A ta potpuna,

2) Karl Marx — F. Engles, Rani radovi, Zagreb 1961, str. 73. 25

dovršena em ancipacija čovjeka koja znači realizirano jedinstvo čov­ jekove generičke suštine i čovjekovog individualnog bića moguća je u procesu izgradnje komunizma kao asocijacije slobodnih pro­ izvođača, istinske ljudske zajednice u kojoj će interesi cjeline biti sadržani u individualnoj egzistenciji svakog pojedinca. Evo šta Marks o tome piše: »Komunizam kao pozitivno ukidanje privatnog vlasništva kao čovjekovog samootuđenja, te stoga kao stvarno pri­ svajanje čovjekove suštine od čovjeka i za čovjeka jeste stoga, pot­ pun, svestran i u n u tar cjelokupnog bogatstva dosadašnjeg razvitka nastali povratak čovjeka sebi, povratak čovjeka kao društvenog, tj. čovječnog čovjeka. To je komunizam kao dovršeni naturalizam = humanizam, kao društveni humanizam = naturalizam, on je istinsko rješenje sukoba čovjeka i prirode, između čovjeka i čovje­ ka, istinsko rješenje borbe između egzistencije i suštine, opredmećivanja i sam opotvrđivanja, između slobode i nužnosti, između indi­ viduum a i roda. On je riješena zagonetka historije i zna da je to rješenje«3). Iz ovoga nedvosmisleno slijedi da Marks sm atra nemo­ gućom istinsku ljudsku egzistenciju jedne grupe unutar totalnog o tuđenja građanskog svijeta. Nemoguća je, dakle, potpuna ljudska emancipacija žene, a da čitavo čovječanstvo ne bude oslobođeno. U skladu sa ovim zaključkom, borba za oslobođenje žene je na epohalno-historijskom nivou s a m o ako je dio borbe p r o l e t a ­ r i j a t a za ukidanje eksploatacije i čovjekovo oslobođenje. Otuda treba odbaciti odmah sve one ideje koje isključivo u poboljšanju položaja žene u društvu vide rješenje zagonetke njenog oslobođenja. M arks je, naime, s pravom tretirao kapitalizam kao sistem totalnog ropstva, potpunog otuđenja. I buržuj je otuđen, ma koliko da se u svom otuđenju mogao dobro osjećati. O tome, da je kapitalizam sistem totalnog ropstva, može veoma jasno da posvje­ doči položaj žene iz viših aristokratskih i buržoaskih krugova ^— dakle, one društvene klase za koju bi se pretpostavilo da yodi, što je, uostalom , u najvećem broju slučajeva tačno, najlagodniji život. Ma koliko da »plivala« u raskoši i blagostanju, ma koliko se razm etala rasipanjem novca i m aterijalnih dobara, buržuj ka iz viso­ kih krugova je takođe robinja. Da bismo cjelishodnije pokazali u čemu se ovaj problem sastoji, neka nam ovdje bude dopušteno da se poslužimo nekim razm atranjim a Torstena Veblena, koji se — djelom Teorija dokoličarske klase — predstavio kao izvanredan poznavalac i lucidni analitičar buržoaskog načina života. Veblen s) Ibid. str. 242. 26

problem posmatra u širokoj historijskoj perspektivi i posvjedocava da su se još u arhajsko doba žene i drugi robovi cijenili kao dokaz bogatstva i kao s r e d s t v a za akumulaciju b o g a t s t v a . Veblen piše: »Oni su zajedno sa stokom, ako je pleme pastirsko, uobi­ čajen oblik investiranja radi profita. Žensko ropstvo je bilo u toli­ koj mjeri u stanju da da karakter ekonomskom životu i kvazimiroljubivoj kulturi da žena čak počinje da služi kao jedinica vrednosti među narodima koji žive u doba takve kulture .. .«4). U pro­ cesu transformacije pljačkaške u buržoasku kulturu5) Veblen p ri­ mjećuje jedan vrlo značajan momenat koji se tiče društvene uloge žene iz tzv. viših krugova plemenite krvi: »Ovaj proces progresiv­ nog oslobođenja od običnih proizvodnih poslova će obično početi sa oslobođenjem žene ili glavne žene. Pošto je zajednica napredovala do ustaljenog načina života, zarobljavanje žena neprijateljskih ple­ mena kao uobičajen izvor snabdevanja ženama postaje nemoguće. Tamo gde je taj napredak postignut, glavna žena je obično pleme­ nite krvi, i ta činjenica ubrzava njeno oslobođenje od prostih po­ slova . . . Za našu svrhu je dovoljno da se kaže da je plemenita krv ona krv koja je oplemenjena produženim kontaktom s akum ulira­ nim bogatstvom ili sa stalnom povlasticom. Žena sa takvom pro­ šlošću radije se uzima za brak kako zato što se time stupa u sa­ vezništvo s njenim moćnim rođacima, tako i zbog toga što se sm atra da je krvi koja je bila povezana s mnogo dobara i velikom moći prirođena viša vrednost. Ona će ipak biti samo pokretna imovina svoga muža, kao što je pre no što je kupljena bila pokretna imovina svoga oca, (kurziv moj) ali ona je istovremeno od svoga oca na­ slijedila plemenitu krv. Usled toga se sm atra moralno neumjesnim da se ona bavi ponižavajućim poslovima zajedno sa ostalim slu­ gama. Ma koliko ona bila potčinjena svome gospodaru i ma koliko bila inferiorna u odnosu na muške članove društvene sredine u koju jev.sta,vliena svoJim rođenjem, princip da je plemenitost prenosna učiniće da se ona postavi iznad običnih robova; a čim ovaj princip poprimi snagu propisa on će joj u izvjesnoj mjeri podariti prero­ gativ dokoličarstva koji je osnovni znak plemenitog porijekla«0).

4) Teorija dokoličarske klase, Beograd 1966, str. 107. 5) M oderna buržoaska ku ltu ra dokolice zadržala je neke pljačkaške ka­ rakteristike. »Uzdržavanje od rad a je ne samo častan i zaslužan čin, nego sada postaje i stvar pristojnosti.« (Ibid. 98.) 6) Ibid. str. 108. 27

M eđutim, to je u buržoaskom društvu neće osloboditi ropskog po­ ložaja. Dokolica žena iz buržoaskih krugova ima oblik zastupničke dokolice je r žena treba, prije svega, da reprezentuje bogatstvo muža, odnosno porodice kojoj pripada. Žena dobij a funkciju izloga u trgovini. Ona postaje izlog u kome porodica (odnosno muž) de­ m onstrira svoje bogatstvo. Takav položaj zahtijeva od žene da prati najnoviju visoku modu, a ogleda se u količini nakita koju po­ sjeduje, učešća u raznim (dokoličarskim ) društvenim, a naročito hum anitarnim aktivnostim a. Ova zastupnička dokolica žene za dru­ štveni prestiž u kapitalističkom svijetu toliko je značajna da, kako Veblen kaže, nije teško naći čovjeka koji se s krajnjom revnošću posvećuje radu kako bi njegova žena bila u stanju da pokaže svi­ jetu koliko može biti dokona. P otrošnja i sposobnost plaćanja su elem enti koje buržoaska klasa stalno m ora da ističe. Novac postaje osnovno m jerilo vrijednosti, a određeni tipovi rasipništva kanon socijalnog ponašanja. U tom pogledu naročito je karakteristično robovanje ženskoj (a u novije vrijem e i m uškoj) modi u odijevanju: »Odeća žene ide čak i dalje od odeće m uškarca u pogledu de­ m onstriranja nosiočevog uzdržavanja od svakog produktivnog rada. Nije potrebno tražiti nikakve naročite argum ente da bi se doneo uopšteni zaključak da elegantniji stilovi ženskih šešira idu čak ko­ rak dalje u onem ogućavanju svakog rada nego što je to slučaj s muškim cilindrom. Ženska cipela ima takozvanu francusku potpe­ ticu kao dokaz prisilne dokolice, pored dokaza koji u tom smislu postoji u vidu cipelinog sjaja, ova visoka potpetica čini očigledno svaki, čak i najprostiji i najneophodniji fizički rad krajnje teškim... Cak i u svojim najslobodnijim izletima moda retko uspeva da izbegne samo stim ulisanje izvesne tobožnje svrhe. Tobožnja korisnost m odernih detalja odeće je, međutim, toliko prividna samoobmana i njihova suštinska jalovost uskoro toliko negativno deluje na našu pažnju, da nam postaje nepodnošljiva, a mi onda tražimo spas u novom stilu. Međutim, novi stil m ora da se prilagodi zahtjevu uglednovoj kreaciji, koja će biti jednako jalova i isto tako neodrživa, nog rasipništva i jalovosti. Jalovost ovog stila nam uskoro postaje isto toliko m rska kao i jalovost onog prethodnog stila; jedini lek koji nam zakon rasipništva nudi jeste da potražimo utjehu u nekoj Otuda osnovna ružnoća i neprestana prom jena mondene odeće« ). Ovo nešto šire zadržavanje na opisu načina života i društvenim funkcijam a žene iz privilegovanih buržoaskih slojeva bilo je pc> trebno da se pokaže da ispraznost, otuđenost i pustinju života čak 7) Ibid. str. 192—196. 28

ni ovih privilegovanih strana buržoasko društvo nije u stanju da sakrije. Bebel je bio u pravu kada je tvrdio da je žena prvo ljudsko biće koje je lišeno slobode i samostalnosti, i da je žena postala ro­ binja prije nego što je bilo robova. Zato bilo k o ja vrsta emanci­ pacije žena “iz buržoaskih krugova, ma koliko da je radikalna, ne može da bude put ka istinskoj emancipaciji. Bebel je ovdje u pravu: »Za veliku većinu žena sasvim je svejedno da li će nekoliko hiljada žena koje pripadaju bogatijim redovima društvenim dospeti do položaja nastavnika, do lekarske prakse ili ma kakve naučne ili činovničke karijere. Time se ni u koliko ne izmjenjuje celokupni položaj toga pola«8). Štaviše, buržoaski ženski pokret, zanijet privilegovanim položajem žena iz građanskih krugova može u prole­ terskom ženskom, pokretu da vidi jedino opasne i neprijateljske težnje koje treba suzbiti. Ovdje se pokazuje da je klasna suprotnost između pripadnika različitih klasa jača od puke ženske solidarnosti. Sasvim je, dakle, očevidno da buržoasko društvo nije uopšte onaj epohalno-historijski okvir u kome je pitanje oslobođenja žene moguće riješiti. Lenjin to izražava ovim riječima: »Buržoaska demokratija na rečima obećava jednakost i slo­ bodu. U praksi nijedna, pa ni najnaprednija buržoaska republika, nije dala ženskoj polovini ljudskog roda ni potpune zakonske rav­ nopravnosti s muškarcem, ni slobode od tutorstva i ugnjetavanja od strane muškaraca. Buržoaska demokratija je dem okratija bučnih fraza, svečanih reči, slatkorečlvih obećanja, gromkih parola o sloTjođi~i jednakosti, a u praksi ona prikriva neslobodu i nejednakost žene, neslobodu i nejednakost trudbenika i eksploatisanih«9). Taj buržoaski okvir Pol Lafarg, u članku Žensko pitanje, odre­ đuje slijedećim riječima: »Kapitalizam nije otrgao ženu od doma­ ćeg ognjišta i nije je bacio u društvenu proizvodnju da bi je emancipovao, već da bi je još svirepije eksploatisao nego muškarca; zato se dobro pazilo da se ne sruše ekonomske, pravne, političke i mo­ ralne pregrade koje su bile podignute da bi ženu zatvorile u bračnu kuću. Zena eksploatisana od kapitala, podnosi bedu slobodnog trud­ benika, a pored toga i svoje okove iz prošlosti. Njena ekonomska beda se pogoršala; umesto da je hrani otac ili muž kojima se ona ®) Op. cit. str. 10—11. ®) »Sovjetska vlast i položaj žene« (1919), Dela, treće rusko izdanje, XXIV tom, str. 517—519. 29

još uvek pokorava, ona m ora da zarađuje sebi za život. Pod izgo­ vorom da su njene potrebe manje nego potrebe muškarca, njen rad je slabije nagrađivan, i kada se njen svakodnevni posao u radionici,1 kancelariji ili školi završi, za nju u domaćinstvu tek počinje rad. M aterinstvo, sveti posao, najviša od društvenih funkcija postaje u kapitalističkom društvu uzrok strahovitih ekonomskih i fizioloških patnji. Nepodnošljivi uslovi u kojim a se nalazi žena predstavljaju opasnost za održavanje vrste«10). Lafarg tačno zapaža da je buržoazija u svojim redovima spri­ ječila, ili bolje rečeno stalno iznova nastojala da sprječava, anta­ gonizam između m uškarca i žene i time što je ženu zatvorila u po­ rodicu. No, to ne um anjuje stvarne ljudske probleme takvog polo­ žaja žene. O tome veoma upečatljivo svjedoči Bebel kada piše: »Ba­ cimo samo pogled na mnogobrojne anonse za brak u velikim buržoaskim listovima, pa ćemo naći samo takvih ponuda koje može na­ pisati samo jedna potpuno propala savjest. Ulička devojka koja iz bede radi svoj zanat, katkad je uzor pristojnosti i vrline prema ovim ponuđačim a braka. Jedan socijal-demokratski ekspediter koji bi takav oglas primio u svoj list, bio bi izbačen iz svoje partije. Buržoasku štam pu takvi oglasi ne ženiraju, oni donose novaca, a ona misli kao car Vespazijan non olet (ne sm rdi). Ali to ne smeta ništa buržoaskoj štam pi da piše protiv nam jera socjalne demokratije da razori brak. Licemernijeg doba od ovog našeg nikad nije bilo«11). Otuda i Bebelov stav, toliko različit od filistarskog buržoaskog stanovišta da prostitucija nije neko zlo, ružna izraslina na zdravom tijelu društva koje treba iskorijeniti, ne^o da je to nužna socijalna institucija buržoaskog društva, isto onako Tcao što je to policija, stajaća vojska i crkva. Ako buržoazija čak ni u vlastitim redovima nije u stanju da ostvari zadovoljavajuća rješenja, za društveni položaj žene iz pro­ leterskih redova može se reći da je taj položaj, u svim bitnim egzi­ stencijalnim vidovima, jednostavno tragičan. Nigdje se potpuna de­ humanizacija buržoaskog društva tako jasno ne ogleda kao u dru­ štvenom položaju radnice u kapitalizmu. Nigdje odnos najamni rad 10) Žensko pitanje (izvodi), u: M arks, Engels, Lenjin, Socijalizam i oslo­ bođenje žene, B eograd 1958, str. 113— 114. 11) Op. cit. str. 123. Ovdje se nem inovno nam eću neke paralele sa našom savrem enom situ acijo m u kojoj b ro jn i listovi o b jav lju ju ne sam o žem dbene oglase, nego i oglase s pozivim a na p ro stitu ciju . N ije poznat podatak da je neki od u red n ik a tih listova p a rtijsk i kažnjen ili isključen iz SKJ. 30.

— kapital nema tako stravične posljedice kao kad je riječ o životu radnice i njenog djeteta. Buržoazija stalno iznova nastoji da rad­ nice suprotstavi radnicima: majke—djeci, kćeri—očevima, sestre— braći, žene—muževima i da ih dovede u stanje »prljave konkuren­ cije«. Tu situaciju Bebel opisuje na sljedeći način: »Težnja žene da samostalno privređuje i da bude lično nezavisna buržoasko dru­ štvo priznaje do jednog izvjesnog stupnja za opravdanu, kao otpri­ like i težnju radnika za slobodom kretanja. Glavni razlog ovoj predusretljivosti nalazi se u klasnom interesu buržoazije. Buržoaziji je potrebna puna sloboda muških kao i ženskih radnih snaga da bi produkciju mogla razviti do vrhunca. Ukoliko se mašinerija i teh­ nika usavršavaju proces rada sve više i više deli u najprostije aktove te traži manju tehničku obrazovanost i snagu, ukoliko se, s druge strane, povećava konkurencija između pojedinih industrijalaca i konkurentske borbe čitave proizvođačke oblasti — između jedne države i druge, jednog dela zemljinog i drugog — utoliko se ženska radna snaga sve više traži . .. Ako se upotrebi ženska radna snaga, ona vrlo često ostavlja bez posla mušku radnu snagu. Ali potisnuta muška radna snaga hoće da živi, ona se nudi po manju najamninu, a ta ponuda, opet, spušta još manju najam ninu radnice«12). U tom pravcu Marks je bio još razgovjetniji i nemilosrdniji u otkrivanju istine od Bebela. Spram onoga što Marks piše, Bebelov tekst se čini skoro benignim. Teško da je uopšte u socijalističkoj literaturi moguće naći snažniji opis »prljave konkurencije« koju buržoazija nameće proleterskim masama. Evo kako Marks piše u Kapitalu: »Vrednost radne snage bila je određivana radnim vre­ menom potrebnim za održanje ne samo individualnog odraslog radnika već i radničke porodice. Bacajući na pijacu rada sve čla­ nove radničke porodice, mašina razdeljuje vrednost radne snage muža na čitavu porodicu. Stoga ona obara vrednost njegove radne snage. Kupiti porodicu, rascepkanu recimo na četiri radne snage, staje možda više nego što je ranije stajala kupovina radne snage glave porodice, ali se zato dobijaju četiri radna dana namesto jednog, a njihova cena opada srazmerno poretku viška rada njih če­ tvoro nad viškom rada onog jednog. Da bi jedna porodica mogla živeti, njih četvoro moraju davati kapitalu ne samo rad već i višak rada. I tako mašina, povećavajući ljudski materijal za eksploataciju, to pravo poprište kapitalističke eksploatacije od samog početka po­

i2) Op. cit. str. 213—215. 31

većava ujedno i stepen ek sp lo atacije. . . Ranije je radnik prodavao svoju sopstvenu radnu snagu, raspolažući njom e kao formalno slobodno lice. Sad prodaje ženu i decu, on postaje trgovac robljem«13). N aročito teške posljedice kapitalistička eksploatacija imala je na život proleterske porodice. Engelsovi opisi života proleterskih porodica u velikim industrijskim gradovima Engleske sredinom prošlog vijeka, koje susrećemo u djelu Položaj radničke klase u Engleskoj, klasični su po svojoj potresnosti. Istorijski gledano, ti opisi za visoko razvijene industrijske zemlje zapada imaju danas istorijsku a ne aktualnu vrijednost, pa će ovdje biti navedeno jedno m jesto iz spisa Porijeklo porodice, privatne svojine i države koje ima širi teorijski značaj: »Vođenje domaćinstva je izgubilo svoj javan karakter. Ono se više nije ticalo društva. Ono je postalo pri­ vatna služba; žena je postala prava služavka isključena iz učešća u društvenoj proizvodnji. Tek joj je krupna industrija našeg doba — i to samo proleterki — opet otvorila put u društvenu proizvod­ nju. No, s tim da ostane isključena iz javne proizvodnje i da ne može ništa privređivati ako ispunjava svoje dužnosti u privatnoj službi porodice i da nije u stanju da ispunjava svoje porodične dužnosti ako želi da učestvuje u javnoj radinosti i da stalno pri­ vređuje. A takav je položaj žene u fabrici, takav je položaj i u svim poslovnim granam a, sve do lekarstva i advokature. Moderna ino­ kosna porodica osnovana je na otvorenom ili prikrivenom domaćem ropstvu žene, a moderno društvo je masa koja se sastoji od ino­ kosnih porodica kao svojih molekula«14). Bebelov opis tu sliku sa­ mo upotpunjava: »Da bi brak pružio supružnicima zadovoljan za­ jednički život, potrebno je pored uzajamne ljubavi i poštovanja, osiguranje materijalne egzistencije, raspolaganje onim životnim potrebama koje oni smatraju kao nužne za sebe i svoju djecu. Teška briga, teška borba za opstanak jesu prvi klinac u mrtvački sanduk bračne sreće i bračnog zadovoljstva. A briga postaje utoliko veća ukoliko se bračna zajednica pokaže plodnija, što potpunije, dakle, svoj cilj ispuni. Seljak, na prim jer, dočekuje sa zadovolj­ stvom svako tele koje mu krava oteli, broji radosno prasiće koje mu krm ača oprasi i sa zadovoljstvom priča to svojim susedima, ali tužno gleda kada mu žena donese prinovu onome broju njegovih izdanika koji je još mogao bez brige odgajati — a taj broj ne srne 13) K apital, I, 3 izd., B eograd 1958, str. 288—290. 14) Engels F rid rih , P orijeklo porodice, p riv atn e svojine i države, Beograd 1950, str. 73—75. 32

biti veliki — utoliko tužnije ako novorođenče nesrećom bude devojka«'5). Lenjinovo mišljenje o istom pitanju nije različito. Sta više, on ukazuje da emancipacija žene mora da postane područje proleterske revolucije: »Žena je i dalje kućna robinja, i pored svih oslobodilačkih zakona, jer nju pritiska, davi, zatupljuje, ponižava sitno kućno gazdinstvo, prikivajući je za kuhinju i dečju sobu, ra­ sipajući njen rad na strahovito neproduktivan, sitničav, enervantan, zatupljujući posao. Pravo oslobođenje žene, pravi komunizam će početi tek tamo i tada gde i kada bude počela masovna borba (ko­ jom rukovodi proletarijat koji poseduje državnu vlast) protiv tog sitnog kućnog gazdinstva ili, tačnije, kad bude počeo njegov ma­ sovni preobražaj u krupno socijalističko gazdinstvo«16). Neophodno je, dakle, da procesi revolucije zahvate eksploatisane žene, da žene postanu aktivni činioci istorije, a ne pasivni posmatrači koji će ostati van osnovnih tokova istorijskog zbivanja. U eksploatisanoj ženi isto toliko koliko i u eksploatisanom radniku, Lenjin vidi potencijalnog vojnika revolucije. Osnovu na kojoj je moguće angažovati žene u političkoj borbi proletarijata Lenjin odre­ đuje na slijedeći način: »A uvlačiti u politiku mase nemoguće je ako se ne uvuku u politiku i žene. Jer ženska polovina ljudskog roda u kapitalizmu je dvostruko ugnjetavana. Radnica i seljanka su ugnjetavane od kapitala, a pored toga, one čak j u najdemo­ kratskijim buržoaskim republikama ostaju, prvo, neravnopravne, jer im zakon ne daje pravo jednakosti s muškarcem, a drugo, — i to je glavno — one ostaju u »kućnom ropstvu«, »kućne robinje«, jer su porobljene najsitnijim, najgrubljim i najtežim radom u ku­ hinji i uopšte u pojedinačnom porodičnom domaćinstvu, radom k°ji najviše zatupljuje čoveka«17). I Bebel tom pitanju posvećuje naročitu pažnju. On je svjestan da će otpori političkom angažovanju žene u proleterskom pokretu biti izuzetno snažni. Zato teži da ospori osnovne prigovore. Tako, na primjer, Bebel sm atra da pri­ govor koji ističe da su žene u dosadašnjoj istoriji pokazivale veoma malo interesa za politički pokret ne dokazuje ništa. On tom prigo­ voru suprotstavlja slijedeću tezu: ako se žena politika nije ticala, to ne dokazuje da je se ne mora ticati. Bebel s pravom ukazuje na «5) Op. cit. s tr. 114— 115.

,(1) Lenjin V. I., Velika inicijativa, Izabrana dela u dva toma, II tom, knjiga 2, Beograd 1950, str. 174—176. ,7) Lenjin V. I.: »Međunarodni dan radnica«, Pravda, od 8. m arta 1921, Dela, 3 rusko izdanje, XXVI tom, str. 193—194. 33

činjenicu da određene pojave u društvenom i privrednom životu pokazuju da je i žena najživlje zainteresirana za prom jenu onog stanja u kome im a ulogu pasivnog posm atrača društvenih zbivanja. Bebel piše: »Da li će vreme vojne službe biti skraćeno ili ne, da li će vojska biti pojačana ili ne, hoće li se voditi miroljubiva ili ratnička politika, hoće li sa vojnicima postupati ljudski ili ne, i hoće li usled toga broj sam oubistava ili dezertiranja rasti ili pa­ dati, — sve su to pitanja koja se tiču žene isto tako kao i čoveka. Isto je slučaj i sa prilikam a u poljoprivredi, industriji i saobraćaju, u kojim a je iz godine u godinu sve više žena kao radnica. Rđave prilike i nepovoljni odnosi nanose štete ženi kao društvenom i polnom biću, dobre prilike i povoljni odnosi koriste i njoj«18). Nema, dakle, tog društvenog pitanja, problema, nema te dileme u društvu o kojoj žene ne treba i ne mogu da odlučuju. Lenjin je u jednom razgovoru sa K larom Cetkin, proti veći se prenaglašavanju seksualnih problem a i p itanja braka u društvenom obrazovanju žena, sasvim odlučan u zastupanju tog stanovišta: »Sada sve misli drugarica, žena radnog naroda m oraju biti upravljene proleterskoj rev o lu ciji. . . Pitanje sovjeta je za nemačke proletere još uvek na dnevnom redu, a zatim versajski ugovor i njegove posledice u životu ženskih masa, nezaposlenost, opadanje nadnica, porezi i mnoge dru­ ge stvari«19). Bebel takođe sm atra da je jedini izlaz iz ropstva u koje buržoasko društvo gura sve svoje članove, a naročito proleta­ rija t i u izgradnji novog socijalističkog poretka: »Ma sa koje tačke pošli da kritikujem o današnje stanje, na kraju krajeva stalno se dolazi opet na ovo: nužna je korenita izmena naših socijalnih od­ nosa i sa njom e korenita izmena položaja polova. Žena mora, da bi brže do cilja došla, obazreti se oko sebe da nađe saveznike sa kojim a će se, sasvim prirodno, sresti u proleterskom pokretu. Klasno svesni proletarijat već je poodavno otpočeo juriš na tvrđa­ vu, klasnu državu, koja održava i vladavainu jednog pola na dru­ gim«20). Za razliku od Marksa i Engelsa koji su uvek ukazivali re­ volucionarne puteve izgradnje novog društva, na realne istorijske procese komunizma, ali nikada nisu govorili o tome kako će bu­ duće društvo izgledati u svojim konkretnim vidovima, Bebel čak — sasvim u duhu socijalističke tradicije razmišlja o položaju žene u *8) Op. cit. str. 170. 19) K lara C etkin: »Sećanja n a Lenjina«, u: M arks, Engels, Lenjin: Soci­ jalizam i oslobođenje žene, str. 139. 20) Avgust Bebel, Op. cit. str. 312. 34

novom društvu: »Žena novoga društva biće socijalno i ekonomski potpuno nezavisna, ona neće više biti potčinjena ni senci od go­ spodarstva i eksploatacije, ona će stajati prema čoveku kao slo­ bodna, jednaka i biti gospodarka svoje sudbine. Njeno vaspitanje biće jednako čovekovom, uzimajući odstupanja koja uslovljava raz­ lika u polovima i polnim funkcijama; živeći u uslovima života koji prirodi odgovaraju, ona će moći svoje fizičke i duhovne snage i sposobnosti po potrebi razvijati i upražnjavati, ona će izbirati sebi za rad one oblasti koje odgovaraju njenim željama, sklonostima i predispozicijama i radiće pod istim pogodbama kao i čovek. Jedan deo dana radiće kao praktična radnica, ma kakav posao. Drugi deo dana biće vaspitačica, učiteljica, dadilja, treći deo vršiće ma koju administrativnu funkciju. Ona će studirati, raditi, uživati, zabavljati se sa sebi ravnima ili sa ljudima kako ona hoće i kako bude pri­ like imala«21)- Razlikujući se od Bebela, Lenjin je ovdje mnogo bliži Marksu i Engelsu. On se interesuje za to koliko je proleterska revolucija v e ć u č i n i l a emancipujući ženu i š t a j o š m o ž e u č i n i t i na tom planu: »Mi u pravom smislu reći nismo ostavili ni kamen na kamenu od podlih zakona o neravnopravnosti žene, o ograničenjima pri razvodu braka, o odvratnim formalnostima za koje je razvod vezan, o nepriznavanju vanbračne dece, o traženju njihovih očeva itd. — zakona čiji su ostaci mnogobrojni u svim civilizovanim zemljama, na sramotu buržoazije i kapitalizma. Mi imamo hiljadu puta pravo da se ponosmo onim što smo učinili u toj oblasti. Ali što smo čistije očistili tlo od krša starih buržoaskih zakona i ustanova, to nam je postajalo jasnije da je to samo čiš­ ćenje terena za gradnju, ali još ne i sama gradnja«22). Taj problem jedan od naših pisaca, Nerkez Smailagić u studiji »Socijalistička misao i emancipacija žene« pokušava da definira na sljedeći način: »Alh_preciznosti radi, treba reći, prvo, da je emancipacija žene nistorijsko-epohalni proces, a ne socijalni i politički čin, i, drugo, da je stupanje žene na javni plan društveno-proizvodnc aktivnosti početak ove emancipacije, a ne njeno okončanje, kao i da je to njen temelj a ne njena svrha«23). Decenije u društveno-ekonomskom razvoju, koje nas dijele od klasičnih stavova marksizma o oslobođenju žene, kao i da daju za 21) Ibid. str. 468. 22) Velika inicijativa, 1. cit., str. 174. 23) Smailagić Nerkez, »Socijalistička misao i em ancipacija žene«, 2ena, časopis za društvena pitanja žene i porodice, god. 26 (1970), br. 2, str. 25. 3R

pravo osnovnim m arksističkim tezama o tome da je istinska emancipcaija moguća sam o u sklopu proleterske revoluciTeTNaravno to nikako ne um anjuje značaj čitavog niza praktičnih koraka i ostva­ renja u em ancipaciji žene do kojih je došlo u mnogim visokorazvi­ jenim industrijskim zemljam a. U mnogim od tih zemalja radni uslovi, kao i opšti uslovi života žene, naročito m jeram a socijalnog staran ja koje poduzim a država socijalnog staranja, znatno su po­ boljšani, tako da neke od tih zemalja, na prim jer skandinavske, čine u tom pogledu sam svjetski vrh. (Nije slučajno da u distribu­ ciji društvene, a naročito političke moći u tim zemljama socijalde­ m okrati igraju veoma važnu ulogu. U Švedskoj, na prim jer, vlada­ vina socijaldem okrata traje preko 30 godina.) S druge strane, ako se im a u vidu istorijska i društveno-ekonom ska osnova s koje su pošle, zemlje koje su se izborile za soci­ jalistički put razvitka postigle su jb ^ e ć e'u šp jeh B :'N aim e , izgleda da je veći istorijski skok u jednoj zemlji kao što je Kina, u kojoj su milioni ljudi um irali od gladi, obezbijediti hranu za sve i izvesti ženu na društvenu scenu revolucije, nego, na prim jer u Švedskoj obezbijediti ženi izuzetne m jere socijalne zaštite, kakve zbog stanja u m aterijalnoj bazi, mnoge zemlje koje grade socijalizam neće moći da ostvare ni u dogledno vrijeme. Naravno, to ne znači da su mjere socijalne zaštite u zemljam a skandinavskog tipa istinska mjera čovjekove slobode, kao što i socijalistička orijentacija nije sama po sebi dovoljna da obezbijedi stvarni l j u d s k i napredak. Istorij­ ska iskustva, naime, veoma ubedljivo govore da se u i m e radničke klase veoma često v l a d a l o n a d radničkom klasom, da se u ime bolje budućnosti proleter podvrgavao novim oblicima ropstva koji su obezbjeđivali bolju sadašnjost za vlastodršce. Nesumnjivo je da u svim tim slučajevima ni emancipacija žene nije mogla da bude ništa drugo nego p a r o l a koja se upotrebljava u svrhu manipulisanja brojnim radnim dijelovima stanovništva. Upravo ja k v a istorijska situacija pokazuje koliko je tačna osnovna marksistička teža'da bez ukidanja eksploatacije, razbijanja odnosa najamni rad — kapital, uništenja svih oblika represije i manipulacije nad čovje­ kom, uklanjanja m aterijalne bijede s lica zemlje, nema istinskog oslobođenja čovjeka, a time ni emancipacije žene. U tom pogledu se"zaključak koji izvodi već pomenuti naš autor o doprinosu soci­ jalističke misli i pokreta oslobođenju žene može sm atrati u osnovi tačnim: »Socijalistička misao u svome odnosu spram problema žene, uprkos povijesnim i kulturnim ograničenjima, ostala je vjerna svojoj humanističkoj inspiraciji i orijentaciji. Ona je hrabno, umno, 36

pravdoljubivo i solidarno zagovarala stvar emancipacije žene — kritikom, vokacijom i svrhom. Ona je, ponekad, možda, suviše pov­ jerljivo označavala proletersku revoluciju kao obećanu zemlju, ali je snažno i dalekosežno utvrdila da je ona fundamentalan kriterij za ravnopravan i solidan život ljudi. Probijajući se kroz taloge uža­ snih predrasuda i potresnih iskušenja, ona je upućivala k onoj da­ lekoj svjetlosti budućnosti koja je bila i jest nada pogrbljenih da se mogu osloboditi zabluda i ništavila. Danas kada su se milijuni takvih susreli s oporom zbiljom revolucije, korisno je i razložno podsjetiti na njene principe, njene istine i njene poruke«24). Osvrtanje na prošlost i u osnovnim linijama osmišljavanje onoga što je dala socijalistička misao ranije nije motivisano meto­ dološkim razlozima, a niti potrebom kronološkog prikaza razvoja procesa i pojava iz sfere koju ispitujemo. Naprotiv, pogled u pro­ šlost je nužan radi projiciranja budućnosti, a još više radi osm išlja­ vanja stvarnosti koju pokušavamo osvijetliti. Ako poredimo sadaš­ nje stanje statusa žene uopšte pa i u našoj stvarnosti s prošlim, nije teško prepoznati mnoštvo recidiva dalje ili bliže prošlosti po­ gotovu u socijalnom prostoru Bosne i Hercegovine gdje se ukrštaju i talože različite kulture, različita mentalna svojstva naročito ako je u pitanju žena. Mnoga istraživanja, pa i naši rezultati, pokazuju da se žena tek izdigla u status pravno ravnopravnog člana društva. Međutim, j i pokušaju dalje transformacije nastao je, očito, zastoj u praksi. Još uvijek se žena koncipira kao osoba kojoj društvo kao zajed­ nica »pomaže«, bonificira je, jer, kako ćemo kasnije vidjeti, njena prava kao kompenzacija za specijalnu ulogu u društvu uvijek su regulisana normama koje imaju sadržaj koji se određuje kao »so­ cijalni«. S druge strane, politička i samoupravna participacija žene u društvenom životu je još uvijek određena kao zastupništvo po »ključu«. Prema tome, njen aktivitet nije usmjeren na ukupnost društvenog življenja, nego se stalno usmjerava na djelovanje u sfe­ rama koje se određuju kao ekskluzivno ženske. .Njihovo,djelovanje je najčešće humanitarno, prosvjetiteljsko i odgojno, dakle, izvan matice političkog i samoupravnog života. 24) Ibid. str. 55. 37

r —jI Prošlost se naravno, najžilavije odražava u klasno-klasičnom braku, u socijalnom okviru u kome se položaj pojedinih kategorija žena nije izmijenio. Rezultati istraživanja upućuju na činjenicu da se i žena našeg vremena u odbrani svog statusa ponovo pokušava socijalno situirati u stabilnom braku. To što žena prihvata tradici­ onalni brak kao najsigurniji socijalni okvir svog socijalnog stabiliteta, vjerovatno je m otivirano iskustvom. Međutim, prihvatanje tradicionalnog braka je dvojako indikativno. Prije svega, indika­ tivno je da žena nije osigurala socijalni status u globalnoj zajed­ nici i da se ponovo vraća na stare pozicije. S druge strane, to je neka vrsta sam oodbrane na personalnom nivou, a to znači odstu­ panje iz socijalne akcije kakvu je započela revolucija. Osim toga, ponovo se nameće i intenzivira bio-fizička dimen­ zija žene i na taj način_ponovo^se pokušava koncipirati ženu kao jdzLo_g«^ogatstvaJ .zabave i užitka, a, to neumitno mora imati odraza na ženu kao društveno biće. Istina, vulgarno izjednačavanje žene sa muškarcem , što se nerijetko nam etalo i u socijalističkim progra­ m ima i deklaracijam a, našlo je svog odraza na stanje kakvo se danas u nas uspostavilo. Takav m odel izjednačavanja je^ na, neki način izjednačavanje u dužnostim a, a iie~i u pravima. Ako se žena suprotstavlja kao bio-fizičko biće ženi kao društvenom biću i ako se ova dva elem enta istog bića međusobno isključuju, onda za ženu nema izlaza. A takva suprotstavljanja nisu rijetka ni u teorijskim radovima, a pogotovu nisu rijetka u društvenoj praksi. Žene reprezentanti, zastupnici bez_masovnog učešća u javnom i političkom životu uvijek će biti m Traskršću, koji_dio svog bića da izgube. Gle­ dano TTaTnivou em pirije množina obaveza društvenog karaktera koje su distribuirane na mali broj žena, objektivno im uskraćuje moguć­ nost očuvanja onog što se zove intim a i lični život. Hipotetički, čini se da je to jedan od najsnažnijih elemenata demotivacije na dru­ štvenu akciju i stupanja žene u javni život. Nametnuto, takvo sta­ nje zapravo odgovara m entalitetu po kome je žena po prirodi stvari inferiorna, naime, da joj je m jesto u kući, da služi, da bude pod­ ložna mužu, a ne ravnopravna. Dakle, nova proturječja i suprotnosti koja se samo po formi ispoljavaju kao nova, im aju stare sadržaje. Međutim, kako je žena dostigla nivo emancipacije gdje stari metodi više nisu primjenljivi, nužno se m ijenjaju samo oblici diskrimina­ cije koji su blaži, je r se ne oslanjaju na prinudu, ali zato su suptil­ niji i, s obzirom na vrijeme u kojem živimo, ništa manje značajni. Da bismo mogli ipak reljefnije prikazati dokle se^ u sistemu pravne regulacije otišlo u građenju socijalnog statusa žene, u narednom izlaganju skiciramo pravni položaj žene, odnosno kategorije zapo­ slenog ženskog stanovništva. 38

3. SISTEM PRAVNE REGULACIJE SOCIJALNOG STATUSA ŽENE (Zvonko Stenek) Pravni položaj zaposlene žene reguliran je norm ama radnog prava i socijalnog osiguranja na dva osnovna načina: putem normi koje važe za sve radnike, pa time i za zaposlene žene, i posebnim normama koje se isključivo odnose na rad i socijalno osiguranje žene-radnice. I jedan i drugi sistem normi bazira se na domaćim izvorima (unutrašnjem pravu) i na međunarodnim izvorima (m eđunarod­ nom javnom i međunarodnom privatnom pravu). Mi ćemo u našem izlaganju poći od normi unutrašnjeg prava: najprije ćemo eksponirati pravnu materiju, koja se odnosi gene­ ralno na sve radnike, u mjeri koja je neophodna za ovaj rad (I), zatim ćemo obraditi propise koji se isključivo odnose na ženu rad­ nicu uopće (II) i, najzad, posebne norme koje važe za ženu-radnicu u naročitim prilikama (III). Smatramo da je cjelishodnije da se u odjeljcima I, II i III, koji se odnose na sadašnje normativno stanje (koncem 1971.), une­ se materija međunarodnog prava (a ne da se posebno odvaja i obrađuje). Takođe, u cilju upoređivanja sadašnjeg pravnog polo­ žaja žene-radnice, koji započinje 1965. godine, sa stanjem koje je prethodilo, daće se prikaz odredbi propisa koji su ranije bili na snazi. 39

I

Ustavom iz 1963. godine zajamčeni su pravo na rad i sloboda rada, a svakom građaninu su pod jednakim uslovima dostupni sva­ ko radno m jesto i svaka funkcija u društvu. Prema istoj odredbi, svako slobodno bira svoje zanim anje i zaposlenje, a istovremeno je zabranjen prinudni rad. Pravo na rad potvrđuje dignitet čovjeka. Tako ga u prvom redu treba posm atrati. Pored toga pravo na rad znači osiguranje čovjeka da može obezbjeđivati sredstva za reprodukciju sebe i svoje poro­ dice, što znači da je pravo na rad osnova socijalne sigurnosti čov­ jeka. Posm atrano u odnosu na rad žene potvrđuje se princip rav­ nopravnosti žene sa m uškarcem . Sloboda rada podrazum ijeva da svako slobodno bira zanima­ nje i zaposlenje, da radni odnos može prestati protiv volje radnika sam o pod uslovima i na način koji su određeni zakonom. Ovaj prin­ cip se potvrđuje i kroz ustavnu odredbu da niko radniku ne može oduzeti stečena prava na osnovu rada. Kao što se primjećuje, slo­ boda rada potpuno isključuje ograničavanje po bilo kom osnovu slobode u pogledu zadovoljavanja ličnih afiniteta na području rada, što je naročito važno istaći u razm atranju pravnog položaja žene-radnice. Ustav garantira pravo na ograničeno radno vrijeme kao i od­ m or u toku rada, odnosno pravo na plaćeni godišnji odmor. Ustav takođe obezbjeđuje radniku pravo na ličnu sigurnost i na zdrav­ stvenu zaštitu, kao i drugu zaštitu na radu. Ustav propisuje oba­ vezno socijalno osiguranje na načelima solidarnosti i uzajamnosti. Ovi ustavni principi razrađeni su kroz odredbe Osnovnog za­ kona o radnim odnosima, Osnovnog zakona o penzijskom osigura­ nju, Osnovnog zakona o invalidskom osiguranju, Osnovnog zakona o organizaciji i finansiranju zapošljavanja, Zakona o zdravstvenom osiguranju i obaveznim vidovima zdravstvene zaštite stanovništva, Zakona o radnim m jestim a na kojima se im aju zaposliti invalidi rada, Osnovnog zakona o zaštiti na radu, Zakona o zaštiti na radu, kao i nekih drugih zakona. 40

Kao primamo pitanje u oblasti regulisanja rada i radnih od­ nosa, a time i prava i dužnosti iz ovog domena, treba istaći odnos između zakonskih normi i normi autonomnog prava radnih zajed­ nica. Radna zajednica međusobne radne odnose uređuje općim aktima, na temelju odredbi Osnovnog zakona o radnim odnosima i drugih zakona. Ovo uređivanje treba da se zasniva na socijalistič­ kim načelima, na međusobnoj saradnji i odgovornosti u radu čla­ nova radne zajednice. Radna zajednica, ostvarujući načelo ravnopravne saradnje u radu i upravljanju, stvara posebne uslove kojima omogućuje svim svojim članovima da što neposrednije, aktivno i samostalno uče­ stvuju u iznošenju svih predloga kojima se uređuju pitanja iz rad­ nih odnosa. Ove odredbe Osnovnog zakona o radnim odnosima upućuju na dva zaključka: da radna zajednica, ako se pridržava propisa, neće stvarati monopol radnih mjesta (rezervišući ih pretežno ili u cjelini za muškarce) i da žena radnica ima ista prava u pogledu upravlja­ nja kao i muškarac. Radna zajednica je dužna da doprinosi osvarivanju prava na rad i stabilnosti rada odnosno stalnosti zaposlenja radnika. U skla­ du sa organizacijom rada i stvarajući materijalne, društvene i hu­ mane uslove rada, radna zajednica osigurava svakom članu radne zajednice da obavlja poslove i zadatke radnog procesa u skladu sa ličnim radnim sposobnostima i sklonostima. I ove odredbe istog zakona, konkretizirajući ustavne principe ukazuju da se radni proces u radnoj organizaciji treba da provodi i s obzirom na specifičnosti uposlenika, a time i žene-radnice, i da radna zajednica mora da vodi brigu o stalnosti zaposlenja svojih članova — bez obzira na pol. Pored navedenih, još jedan princip je veoma značajan u opre­ djeljivanju pravnog položaja žene-radnice. Radi se o principu: svako prema svojim sposobnostima, svakom prema radu. Provodeći ga u stvarnost, radna zajednica je dužna da osigura da radnik za jednak rad ostvaren pod jednakim uslovima učestvuje jednakim udjelom u raspodjeli sredstava za lične dohotke, kao i u ostvarivanju ostalih prava koja se stiču prema rezultatima rada. Ovaj princip izražava se, takođe, u međusobnoj ravnopravnosti radnika, bez obzira na pol, jezik, obrazovanje i si. 41

Zakon izričito određuje da je povreda ravnopravnosti, kao i svaka prinuda i sam ovolja u uređivanju i ostvarivanju radnih od­ nosa, podložna odgovornosti utvrđenoj zakonom. Dakle, načelo rav­ nopravnosti, kao protivno diskrim inaciji u oblasti radnih odnosa zaštićuje se neposredno. Od zajedničkih prava, koja ima svaki radnik bez obzira na pol, pomenućemo kao značajno pravo za ženu radnicu — pravo na struč­ no usavršavanje u toku rada. Ovo pravo je u uskoj vezi sa institu­ tom plaćenog odsustva, a označava u suštini pravo žene-radnice da se stručno obrazuje i usavršava i, time, postaje konkurentnija na tržištu radne snage. Na kraju, treba navesti i još jednu dužnost radne zajednice u pogledu zaštite na radu radnika: radna zajednica dužna je organi­ zirati rad tako da radnik uz norm alnu pažnju može da radi bez opasnosti po svoj život i zdravlje. Izložena načela ukazuju na osnovna prava žene-radnice: pravo na rad uz slobodu rada, pravo na jednak lični dohodak, pravo na stalnost zaposlenja, aktivno i pasivno pravo upravljanja, jednak po­ ložaj u radu na bazi ravnopravnosti sa ostalim članovima radne za­ jednice, pravo na zaštitu na radu, pravo na stručno usavršavanje. Međutim, odvojeno je i sporno pitanje koliko se ova načela (prava) provode u život; drugim riječima, notorno je da normativni koncept sistem a prava i dužnosti radnice-žene nije dosljedno pro­ veden, odnosno da postoji nesklad između stvarnog i pravnog sta­ nja u tom pogledu, koje se može ispitati i dokazati baš na (ne)primjeni navedenih principa i prava. Osnovni zakon o radnim odnosima dopušta mogućnost uvođe­ nja tzv. neplaćenog odsustva. Uslove i trajanje tog dopusta utvr­ đuje radna zajednica općim aktom. Pominjemo ga kao jednu mo­ gućnost kojom se mogu koristiti žene-radnice u raznim slučajevima (naravno, utvrđenim općim aktim a). Međutim, treba dodati da je to dopust bez naknade. Nadalje, ovom mogućnošću koriste se žene-radnice koje kao supruge putuju i borave u inostranstvu, dok im muževi tam o borave i rade po nalogu svoje organicazije. Postoji već pomenuti plaćeni dopust u kojem se predviđaju slu­ čajevi zbog kojih se odsustvo do sedam radnih dana u jednoj kalen­ darskoj godini može odobriti, a ostali slučajevi su utvrđuju opštim 42

aktima radne organizacije. Trebalo bi ispitati koliko se ova mo­ gućnost koristi za veću zaštitu žene-radnice u određenim periodima. To bi, u stvari, mogla da bude dodatna zaštita onoj koju zakonoda­ vac predviđa. U praksi teško da je moguće naći slučaj da radna organizacija ide dalje od zakona o zaštiti žene. Češće je obrnut slu­ čaj. Zatim, uz razmatranje pravnog statusa žene-radnice treba imati na umu i mogućnost rada sa nepunim radnim vremenom. Ovaj in­ stitut se malo koristi (pretpostavljamo) od strane žene-radnice. Možda bi ovo bila veoma pogodna mogućnost i za ženu da se za­ posli, da ima svoje radno vrijeme izvan kuće, a i radnim organi­ zacijama bi to bila prilika da fleksibilnije utvrđuju svoje potrebe i organizaciju rada. Naravno, po propisima, nepuno radno vrijeme uzima se u obzir za prava iz radnih odnosa i socijalnog osiguranja različito od rada u punom radnom vremenu, ali bi onda i tu tre­ balo izvršiti odgovarajuće korekcije u korist žene-radnice. Takvim oblikom zapošljavanja žena koriste se mnoge zemlje u pokušaju usklađivanja različitih funkcija žena, ali je pitanje zašto to nije moguće uopšte a ne samo za ženu. Na kraju ovog dijela samo da podsjetimo da je novelom Osnov­ nog zakona o radnim odnosima unesena odredba prema kojoj ne može prestati rad ženi-radnici bez njenog pristanka, ukoliko ova ima 25 godina penzijskog staža (muškarac 30). Ova odredba, koja nema apsolutni karakter, sama za sebe dovoljno govori u prilog općoj zaštiti radnika, pa time i žene-radnice. U poređenju sa ranijim propisima, koji su važili prije 1965. godine, u osnovnim principima zaštite, odnosno prava i dužnosti žene-radnice, nema nekih bitnih novina. I ranije je Ustav FNRJ predviđao posebnu zaštitu žene, a taj princip bio je konkretiziran kroz razne propise, a potom 1957. godine, kroz odredbe Zakona o radnim odnosima i Zakona o javnim službenicima. Može se reći da je ranije bilo više takvih normi (na primjer, u Zakonu o radnim odnosima 21 član, a u sadašnjem Osnovnom zakonu o radnim odnosma — 9 članova), da su bile jasnije i da je bila izričito uklju­ čena organizacija sindikata u sprovodenju propisa o zaštiti žene-radnice. Svakako je interesantno razmotriti da li su sadašnje za­ konske odredbe povoljnije u odnosu na ranije propise. Možda bi se, generalno, moglo reći da većih razlika nema, ali da u nijansama, kod pojedinih prava, postoji razlika koja ukazuje da je povremeno u raznim vremenskim intervalima bilo normi više, odnosno manje u korist žene-radnice (na primjer, prema Zakonu o radnim odno­ sima iz 1957. godine, majka u radnom odnosu kojoj u porodici nije 43

imao ko da njeguje dijete, imala je pravo na rad sa skraćenim rad­ nim vrem enom od 4 sata dnevno i po isteku porodiljskog odsustva, a dok dijete ne navrši 3 godine života. K riterij je, dakle, da nema nikog u porodici ko može da njeguje dijete; danas je krterij znatno strožiji i polazi od zdravlja djeteta ili se, na prim jer, godišnji od­ m or mogao prenositi iz jedne u drugu kalendarsku godinu, a sada ne m ože). To je reduciranje već stečenih prava, a takva tendenca bi se nekontrolisano mogla nastaviti. Poznato je da prije 1957. godine nije bilo zakona kao pravnog akta, koji sveobuhvatno zahvata m ateriju iz područja radnih od­ nosa. Međutim, podzakonskim propisim a, kojima je bila regulisana ova m aterija, među prvim a je donesena Uredba iz 1946. godine o odsustvu žena prije i poslije porođaja, prem a kojoj je porodiljsko odsustvo iznosilo ukupno 12 nedjelja (u poređenju sa sadašnjih 105 dana, očito je da je prednost u današnjem zakonodavstvu). II Postoji jedan m anji broj norm i koji se, izuzetno od opšteg si­ stem a norm i radnog prava, odnosi isključivo na ženu-radnicu, ali općenito, bez obzra na njeno bilo kakvo svojstvo odnosno stanje u kojem se nalazi. To su, u suštini, dvije norm e Osnovnog zakona o radnim odno­ sima, odredbe propisa iz oblasti socijalnog osiguranja kao i zaštite na radu. 1. Zaštita žene-radnice po Osnovnom zakonu o radnim odnosima Bez obzira na starost i materinstvo, žena-radnica ne može se raspoređivati na radna m jesta na kojima se vrše pretežno naročito teški fizički radovi, na rad pod zemljom, niti na ostale radove koji bi mogli štetno i sa povećanim rizikom utjecati na zdravlje i život žene-radnice, s obzirom na njenu psihofizičku osobenost. 44

Radna zajednica utvrđuje koja su to radna mjesta. To bi tre­ balo da budu: podzemni radovi u rudnicima sa dubokim kopanjem i dubinskim bušenjem, neposredno valjanje metala u valjaonicama i drugi slični poslovi koje je navodio raniji Zakon o radnim odnosima. Svakako da ova radna mjesta radna zajednica treba da utvrdi uz konsultaciju stručnih ustanova. Radnica raspoređena na ovakvo radno mjesto ima pravo pri­ govora, a jednovremeno može tražiti i zaštitu posredovanjem općin­ skog organa uprave, odnosno pokretanjem radnog spora. U vezi sa ovom odredbom Osnovnog zakona o radnim odnosi­ ma potrebno je pomenuti Konvenciju broj 45 o zaposlenju žena na podzemnim radovima i rudnicima svih kategorija, koju je naša zemlja ratificirala. Prema toj konvenciji, izraz »rudnik« označava svako preduzeće za vađenje materijala koji se nalazi pod žemljom. Žensko lice, bez obzira na godine starosti, ne može obavljati ovakve radove. Do­ maće zakonodavstvo, ipak, može izuzeti od ovog pravila žene-radnice koje zauzimaju rukovodeće položaje i ne obavljaju fizički rad, žene zaposlene u zdravstvenim i socijalnim službama, učenice na stažu, kao i žene koje su pozvane u rudnik radi vršenja svog zani­ manja ali koje nema fizički karakter. Još jedna odredba Osnovnog zakona o radnim odnosima odnosi se na sve žene-radnice: to je odredba prema kojoj radna zajednica radne organizacije industrije ili građevinarstva ne može rasporediti radnicu na rad noću, ako bi joj rad u to vrijeme onemogućio da ostvari pravo na odmor od najmanje 7 sati u vremenu između dva­ deset dva i sedam sati idućeg dana. Ova odredba, međutim, ne odnosi se na radnicu na rukovode­ ćem radnom mjestu ili na poslovima zdravstvene ili socijalne službe u radnoj organizaciji. 45

Od ovog pravila postoje dva izuzetka, vezana za posebne okol­ nosti u okviru radne organizacije i izvan radne organizacije. U prvom slučaju moguće je da žena-radnica radi noću zbog osobito teških okolnosti — kada je neophodno da se nastavi rad prekinut u toku dana zbog više sile, koji se nije mogao predvidjeti i nema periodični karakter, kao i kad je potrebno da se spriječi šteta na sirovinam a ili drugom m aterijalu. U drugom slučaju, radna zajed­ nica može rasporediti na rad noću radnicu kada to zahtijevaju na­ ročito ozbiljne društvene, ekonomske, socijalne i slične prilike. Me­ đutim za razliku od prvog slučaja ovdje je potrebno da radna za­ jednica dobije saglasnost nadležnog organa uprave. Za saglasnost organa uprave potrebno je prethodno mišljenje republičkog stru­ kovnog sindikata i republičke privredne komore. Kao što se vidi, ovdje su uvjeti pooštreni, a to je i razumljivo s obzirom da se, na ovaj način, uvodi noćni rad za duže trajanje. Ovdje treba dodati da je radna zajednica dužna da unaprijed utvrdi početak i završetak noćnog rada, kao i da osigura potrebne uvjete za rad noću. Naravno da ovakav rad treba da se odvija u sm jenam a, što znači da radnica u jednoj smjeni može raditi naj­ duže jednu sedmicu. I uz ovu odredbu Osnovnog zakona o radnim odnosima pomenućemo odredbe m eđunarodnog prava. Naša zemlja je ratificirala Konvenciju broj 89 o noćnom radu žena zaposlenih u industriji prem a kojoj se kao industrijska preduzeća sm atraju naročito: rud­ nici, kamenolomi i ekstraktivne industrije svake vrste, preduzeća građevinarstva, industrije u kojoj se proizvodi, čisti, opravlja, pre­ rađuje, prerađivanje m otorne snage i si. Kao što se primjećuje, ovdje nisu uvrštena saobraćajna preduzeća (ova napomena je po­ trebna zbog toga što je slična odredba po ranijem Zakonu o rad­ nim odnosima iz 1957. godine obuhvatala i ta preduzeća). U smislu odredaba Konvencije izraz »noć« poklapa se sa izra­ zom »noćni rad« po našim propisima. Odredba Osnovnog zakona o radnim odnosima u cijelosti je u skladu sa odredbama Konven­ cije: sedam sati odmora u toku noći obuhvata period neprekidnog odmora, a to je bila inače intencija ove Konvencije (da se »pokrije« najkritičniji period potrebnog odm ora). 46

I ta Konvencija predviđa izuzetke: tako se rad noću može do­ zvoliti u slučaju više sile, kad u preduzeća nastane prekid rada koji se ne može predvidjeti i koji nema periodični karakter i u slučaju kada se rad obavlja bilo na sirovinama bilo na materijalim a pod­ ložnim kvarenju. Takođe, noćni rad ženi-radnici može se dopustiti kada to, zbog naročito ozbiljnih okolnosti, bude zahtijevao nacio­ nalni interes. Zabrana noćnog rada za ženu-radnicu može se, kao što se vidi, ukinuti na određeno vrijeme. Međutim, ova zabrana se ne odnosi na žene-radnice mlađe od 17 godina. Tako je i po našim propisima. Treba konstatirati da su odredbe Konvencije u cjelosti sadr­ žane u pomenutim odredbama Osnovnog zakona o radnim odno­ sima. 2. Propisi o zaštiti na radu Propisi o zaštiti na radu obuhvaćeni su Osnovnim zakonom o zaštiti na radu, republičkim Zakonom o zaštiti na radu i pratećim propisima iz ove oblasti. Osnovni zakon o zaštiti na radu sadrži odredbu o zaštiti žene, određujući da se propisima o zaštiti na radu utvrđuje na kojim poslovima i u kojim slučajevima se prim jenjuju posebne mjere za­ štite žene-radnice, odnosno gdje je uopće zabranjen rad ženi-radnici. Drugim riječima, propisima o zaštiti na radu određuju se one mjere koje su potrebne u cilju otklanjanja opasnosti koje mogu prouz­ rokovati tjelesne ili zdravstvene posljedice kod žena zbog njihovih posebnih fizioloških i drugih osobina. Ova odredba je u najužoj vezi sa odredbom Osnovnog zakona o radnim odnosima o zabrani zapošljavanja žene-radnice na odre­ đenim radnim mjestima. To znači da radna zajednica, utvrđujući takva radna mjesta, mora da respektuje propise o zaštite na radu. Još jedna odredba Osnovnog zakona o zaštiti na radu odnosi se na ženu-radnicu. Zakon propisuje da u sklad u sa odredbama propisa o radnim odnosima mjere zaštite na radu obuhvataju i 47

uslove rada ukoliko se odnose na bezbjednost lica na radu a na­ ročito u pogledu radnog vrem ena i odmora, sm ještaja i (hrane) ishrane, i drugih uslova u pogledu svih radnika, kao i uslova u pogledu posebne zaštite žene. Iz prednjeg izlaganja proizlazi da se u pogledu zaštite na radu žene-radnice m oraju respektovati posebni uslovi rada zaposlene žene i da se zaštita provodi ne samo preko zakona, neg i preko ve­ ćeg broja pratećih propisa. U ovom dijelu treba posebno istaći u praksi gotovo zanemarenu činjenicu: zaštita na radu je sveobuhvatna i posebna za ženu-radnicu, ali se ne provodi samo preko m jera koje predviđaju propisi, nego i šire — u skladu sa dostignućima medicinskih, tehničkih i drugih nauka.

3. Status žene-radnice kroz propise socijalnog osiguranja Kao što je poznato, žena može ostvariti prava iz socijalnog osiguranja, u osnovi, na dva načina: kao lični osiguranik i kao član porodice. Razumljivo, mi ovdje raspravljam o o ženi-radnici i nje­ nim pravim a iz socijalnog osiguranja, dakle, o pravima žene-osiguranika. To su, u prvom redu, prava iz penzijskog osiguranja, utvrđena Osnovnim zakonom o penzijskom osiguranju. Za razliku od muška­ raca koji pravo na starosnu penziju stiču sa navršenih 60 godina života i najm anje 20 godina penzijskog staža, žena ovo pravo stiče sa navršenih 55 godina života i sa istim stažom kao i muškarac. Žena može steći penziju, kao i muškarac, sa manje od 20 go­ dina penzijskog staža, pod uslovom da ima 60 godina života (m u­ škarac 65), da ima ukupno najm anje 15 godina staža osiguranja, od čega efektivno najm anje 40 mjeseci u posljednjih 5 godina ili 80 mjeseci u posljednjih 10 godina. Ovdje se pruža još jedna povoljnost za ženu-osiguranika: iz određenih razloga koji su zajed­ nički i za žene i za muškarce, ovo razdoblje od 5 odnosno 10 produžava se unatrag, a za ženu još i posebno za period dok je njego­ vala dijete do 7 godina starosti ili starije dijete kome je usljed ne­ sposobnosti bila potrebna stalna njega i pomoć. 48

Penzija se može ostvariti i prije navršenja 60 (m uškarac) od­ nosno 55 (žena) godina života, ako žena ima 30 godina penzijskog staža i 50 godina života (a muškarac 35 i 55). To je prijevremena penzija. Međutim, pravo na starosnu penziju može se ostvariti bez obzira na godine ako žena ima 35 godina penzijskog staža (m uška­ rac 40), odnosno kao borac NOR-a od prije 9. septembra 1943. go­ dine ako žena ima 30 godina penzijskog staža (muškarac 35) go­ dina staža. Visina penzije određuje se u procentu od penzijskog osnova prema trajanju penzijskog staža, tako da osiguraniku-ženi iznosi za 15 godina staža 40% od penzijskog osnova (muškarac 35“/u), s tim da se za svaku dalju godinu staža do navršenih 20 godina pen­ zijskog staža povećava za 30/®, a preko 20 godina staža za po 2% (muškarcu od starta pa do kraja povećanje za svaku godinu staža iznosi 2n/»). U staž osiguranja računa se sve vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vremenom. Međutim, pod radom u punom radnom vremenu podrazumijeva se i vrijeme koje je žena-osiguranica radila skraćeno zbog dojenja i njegovanja djeteta. Takođe, u staž osiguranja računa se i vrijeme, ali u efektivnom trajanju, pro­ vedeno na radu u nepunom radnom vremenu ako je osiguranik ra­ dio sa najmanje polovinom propisanog radnog vremena. Analiza propisa iz penzijskog osiguranja pokazuje očitu pred­ nost koju zakonodavac pruža zaposlenoj ženi olakšicama u pogledu blažih uslova za sticanje prava na starosnu penziju, benificiranjem uslova u pogledu penzijskog osnova kao i u pogledu penzijskog staža (pa i u pogledu sticanja prava na porodičnu penziju, iako to nije predmet našeg razmatranja, žena je u povoljnijem položaju u odnosu na muškarca: udova stiče pravo na starosnu penziju ako je do smrti svoga bračnog druga navršila 45 godina života, a udo­ vac ako je navršio 50 godna života. No, kada se govori o porodičnoj penziji žene-osiguranice, valja istaći da su propisi više u korist žene koja ostvaruje porodičnu penziju: žena uživalac porodične penzije pod lakšim uslovima ostvaruje svoju penziju nego žena-osiguranica svoju starosnu penziju). U zaključku ovog dijela ne može se izbjeći činjenica koja uka­ zuje na još jednu povoljnost žene-osiguranice u pogledu ostvariva­ nja prava iz penzijskog, a time i drugih prava socijalnog osigura­ 49

nja koja se stiču stažom: kao što je poznato, radniku muškarcu vrijem e provedeno u JNA ne računa se u penzijski staž, dok žena-radnica, budući da nije vojni obveznik, »uštedi« godinu ili više staža. U pogledu sticanja prava na dodatak na djecu žena-radnica ima povlaštene uslove. Radnica — m ajka, koja sama izdržava svoju djecu, stiče pravo na dodatak na djecu već prvog dana narednog mjeseca po stupanju na posao. Ovdje se pravi olakšica na taj način što se pravo ne uslovljava prethodnim stažom odnosno gustinom staža. Prem a Zakonu o neposrednoj dječijoj zaštiti (čl. 39.) pravo na dodatak na djecu stiču radnici koji rade s punim radnim vre­ menom najm anje 12 mjeseci neprekidno ili 20 mjeseci sa prekidi­ ma u posljednje dvije godine. Međutim, sm atra se da radni staž za sticanje prava na DD nije prekinut u posljednje dvije godine ako je radnica-m ajka prekinula radni odnos radi njege djeteta do 7 go­ dina života ili starijeg kome je usljed potpune i trajne nesposob­ nosti potrebna stalna njega i pomoć. Ovo se odnosi, takođe, i na majke-radnice koje su prekinule radni odnos radi njege djece koja ispunjavaju uslove za sticanje i uživanje porodične penzije. Treba pom enuti i još jednu odredbu iz Zakona o neposrednoj dječijoj zaštiti i dodatku na djecu. Pravo na dodatak ostvaruje se zavisno od ukupne visine prihoda domaćinstva, koje sačinjavaju prihodi korisnika, bračnog druga i dr. Kada je brak razveden i djeca žive kod m ajke, prihodi releventni za konstituisanje prava na DD izračunavaju se na poseban način ukoliko se dodatak ostvaruje po osnovu radnog odnosa oca djece. Na ovaj način u ukupan prihod uzima se samo prihod m ajke kao i alimentacija koju plaća otac za izdržavanje djece. I na kraju, još jedna odredba relevantna za ocjenu statusa žene-radnice: lica koja rade sa skraćenim radnim vremenom, a tu spada i rad majke- radnice sa djetetom do jedne odnosno do 3 godine, stiču i uživaju prava na dodatak kao da su zaposleni sa punim radnim vremenom (član 39. stav 2. Zakona). 50

Prava iz individualnog osiguranja ostvaruju se na osnovu penzijskog staža. U penzijski staž za sticanje pojedinih prava iz invalid­ skog osiguranja, računa se rad sa skraćenim radnim vremenom i, ovdje, između ostalog, i skraćeno radno vrijeme žene koje tako rade zbog dojenja i njege djeteta. Po Osnovnom zakonu o invalidskom osiguranju skraćeno radno vrijeme se uvažava na način određen propisima o radnim odnosima. Jedno od osnovnih prava iz invalidskog osiguranja jeste pravo na invalidsku penziju, koju žena — osiguranik II i III kategorije invalidnosti stiče pod određenim uslovima, na 5 godina ranije od muškarca. Kao osnov za određivanje invalidske penzije, u pravilu, uzima se penzijski osnov koji bi služio za određivanje starosne penzije. Kad se u slučajevima invalidnosti usljed bolesti ili povrede van posla penzija stiče sa penzijskim stažom manjim od 20 godina, penzija se određuje za ženu-osiguranika u visini od 55°*'® od penzijskog osnova, ako je invalidnost nastupila do navršene 55. godine života (za muškarce 45'V« i do 60 godina života). Privremena invalidska penzija pripada ženi-osiguraniku dok ne navrši 55 godina života, a zatim pripada trajna invalidska penzija (muškarcu tek od 60. godine života). I u drugim slučajevima, gdje je propisana starosna granica kao uslov ostvarivanja prava, utvrđeni period od 5 godina u korist žene se uvažava (na primjer, kod sticanja prava na profesionalnu reha­ bilitaciju, prava na zaposlenje na odgovarajućem poslu). Kao što se lako može zaključiti, i u pogledu uslova za sticanje prava iz invalidskog osiguranja žena-radnica je favorizovana u od­ nosu na muškarca (naravno, da treba uvijek cjeniti motive takvog favorizovanja, kao što su porodične obaveze žene, naročito psiho­ fizička konstitucija, i si. No, pri svemu tome, pada u oči i podatak gerijatara da žene u prosjeku duže žive od muškaraca; međutim, trebalo bi posebno utvrditi da li se to i u kojoj mjeri odnosi baš na žene-radnice). Na kraju, treba pomenut Listu profesionalnih bolesti kao aneks Osnovnom zakonu o invalidskom osiguranju, u kojoj su popisane 44 profesionalne bolesti, ali (velikom) većinom vezane za tzv. »muš­ ke poslove« (trebalo bi ispitati da li je to pravilno). 51

Zdravstveno osiguranje žene-radnice provodi se na specifične načine, koje ćemo obraditi u sljedećem odjeljku. Ovdje treba istaći odredbu Zakona o zdravstvu prem a kojoj se zdravstvena zaštita ostvaruje, između ostalog, i obezbjeđivanjem povoljnih uslova za zaštitu žena, a naročito za vrijem e trudnoće, porođaja i poslije po­ rođaja. Ova opšta odredba konkretizira se preko odredaba o vrsta­ ma i zadacima radnih organizacija u oblasti zdravstva. Pravo na novčanu naknadu za vrijem e privremene nezaposle­ nosti, prem a Osnovnom zakonu o organizaciji i finansiranju zapoš­ ljavanja, gasi se ženi kada navrši 55 godina (m uškarac sa 65 go­ dina). Očito je da u ovom slučaju žena-radnica nije favorizovana. III Iz bioloških, socijalnih i hum anih razloga zaštita materinstva ostvaruje se na nekoliko načina, a sa ciljem da se pomogne majci, djetetu i, u krajnjem slučaju, čitavoj naciji (regulisanje popula­ cije). Upravo se najviše norm i pozitivnog zakonodavstva odnosi na zaštitu žene-radnice u ovom periodu, koji obuhvata: trudnoću, po­ rođaj i njegu m ajke i djeteta nakon porođaja. 1. Prava radnice u vezi sa trudnoćom i porođajem Iako smo stavili u podnaslovu da se radi o pravu trudnice, ipak treba naglasiti da Osnovni zakon o radnim odnosima stavlja akcenat na dužnost radne zajednice i u tom smislu da ne može odrediti da radnica za vrijem e trudnoće (ili dok ima dijete do jedne godine života) radi duže od punog radnog vremena. Proizašlo bi, dakle, da radnica ima pavo da radi sve dok joj liječnik to ne zabrani. U vezi sa prekovremenim radom trudnice treba pomenuti i novu shemu radnog vremena u mnogim organizacijama u kojima se, sedmičnim rasporedom na dnevno radno vrijeme, jednog dana u sedmici radi i po 12 sati efektivno (na prim jer od 7 do 17 sati). Sličnu zaštitu zakonodavac je unio i za radnicu koja hrani i njeguje dijete, dajući joj pravo na četvorosatno radno vrijeme, bez obzira na dnevno trajanje radnog vremena u radno* organizaciji. 52

Dok je trudna radnici ne može protiv njene volje prestati radni odnos. To znači da usljed ukidanja radnog mjesta, trajnijeg sma­ njenja obima rada odnosno poslovanja ili, ako se ustanovi da radnikova sposobnost ne zadovoljava zahtjeve radnog mjesta, radnici-trudnici ne može protivno njenom pristanku prestati radni odnos, odnosno može joj prestati radni odnos iako je gravidna uz njen pristanak ili nezavisno od njene volje i volje radne zajednice. Radni odnos može prestati i trudnici bez njenog pristanka i u slučaju ako je otvoren postupak za ukidanje odnosno prestanak radne or­ ganizacije. Radnici za vrijeme trudnoće do porođaja (kao i nakon poro­ đaja dok ima pravo na rad sa skraćenim radnim vremenom), u slučaju privremene nezaposlenosti, isplaćuje se novčana naknada i nakon isteka roka u kojem, inače, prema stažu, ima pravo na ovu naknadu. Trudnica ima posebna prava iz društvenog osiguranja. Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju i obaveznim vidovima zdrav­ stvene zaštite, kao obavezan vid zdravstvene zaštite ustanovljena je zdravstvena zaštita žene u vezi sa trudnoćom (porođajem, ma­ terinstvom i kontracepcijom), a ova obuhvata: ljekarski nadzor nad trudnicama (pregled i patronažu), vanbolničko i bolničko lije­ čenje trudnica u vezi sa trudnoćom, stručnu pomoć pri porođaju i kontrolu zdravstvenog stanja, vanbolničko i bolničko liječenje porodilja. Porodilja je zaštićena posredno time što se omogućava odsustvo uz naknadu bračnom drugu za njegovanje bračnog druga — porodilje. Radnici za vrijeme odsustva zbog trudnoće i porođaja pripada naknada ličnog dohotka od prvog dana spriječenosti za rad i to u »trajanju koje je kao najmanje utvrđeno zakonom«, što će reći u periodu od 105 dana najmanje (koliko je utvrđeno Osnovnim za­ konom o radnim odnosima), a može i više da se utvrdi aktima za­ jednica zdravstvenog osiguranja ili opštim aktom radne organiza­ cije. Treba dodati da ova naknada pripada i po prestanku radnog odnosa, ukoliko početak perioda zaštite zbog trudnoće i porođaja pada poslije razrješenja od dužnosti ili prije isteka »otkaznog roka«, odnosno ako pada u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa i ako se u tom roku žena-radnica prijavi nadležnom zavodu za zapošljavanje. 53

^ Visina naknade ličnog dohotka za vrijeme odsustva zboe trudnoće i porođaja iznosi 100% od osnova za naknadu. fena-radnica za slučaj trudnoće i porođaja ima pravo na poro­ diljski dopust od najm anje 105 dana neprekidno. U odnosu na naj­ raniji režim, utvrđen Zakonom o radnim odnosima i Zakonom o javnim službenicima iz 1957. godine, ovo odsustvo je određeno u istom trajanju . Međutim, postojao je jedan režim, kratkog vijeka, koji je bio povoljniji za ženu-radnicu: prem a prvobitnom tekstu Osnovnog zakona o radnim odnosima, koji je stupio na snagu 8. IV 1965. godine, porodiljsko odsustvo je trajalo 133 dana neprekidno. Međutim, izmjenom odgovarajuće odredbe trajanje odsustva je skraćeno na 105 dana. V jerovatno su postojali snažni motivi zako­ nodavcu kada se odlučio da se trajanje odsustva vrati na raniji okvir, ali se ne može zaobići utisak da je ovakva odredba, koja je ukinuta, bila povoljnija za ženu-radnicu, kao i za njeno dijete od­ nosno za čitavu porodicu. To je drugi vid reduciranja stečenih prava. Ovo odsustvo je postavljeno djelimično na dobrovoljnoj osnovi, a djelim ično kao i obaveza za ženu-radnicu. Na osnovu nalaza liječ­ nika žena može, prem a svojoj volji, otpočeti porodiljski dopust na 45 dana prije porođaja, ali m ora započeti koristiti odsustvo najma­ nje 28 dana prije porođaja. Nije teško zaključiti da je, prilikom korišćenja ovog značajnog prava za ženu-radnicu, bitan nalaz liječ­ nika. Stoga je u praksi više puta postavljeno pitanje na čiju štetu može da pogriješi liječnik, s obzirom da nema objektivnih mjerila kojim a se može predvidjeti tačan datum porođaja. Prema jednom (obavještenju) objašnjenju Saveznog zavoda za socijalno osigura­ nje, ukoliko žena ne svojom greškom nastupi na odsustvo ranije, i poslije porođaja ima pravo da odsustvuje 77 dana. U tom smislu se odvija i sudska praksa. U odnosu na ranije propise, pa i na prvobitni tekst Osnovnog zakona o radnim odnosima, sadašnji tekst je poboljšan u tom pravcu što se jasno utvrđuju prava porodilje u slučaju mrtvorođe­ nog djeteta, ili ako dijete umre prije isteka porodiljskog dopusta. U tim slučajevima radnica ima pravo da koristi ovaj dopust i dalje onoliko koliko joj je prem a nalazu liječnika potrebno da se opo­ ravi od porođaja ali i psihičkog stanja, prouzročenog gubitkom djeteta. Takvo odsustvo ne može trajati manje od 30 dana. To praktično znači da se porodiljski dopust može produžiti i preko 105 dana. U tom pravcu upravljena je i sudska praksa. 54

U vezi sa porođajem i materinstvom žene-radnice postoje tri akta Međunarodne organizacije rada, koje je i naša zemlja ratifi­ cirala odnosno usvojila. To su: Konvencija broj 3 o zapošljavanju žena prije i poslije porođaja, Konvencija broj 103 o zaštiti mate­ rinstva i Preporuka broj 95 o zaštiti materinstva. Bez dublje komparativne analize na ovom m jestu zadovoljićemo se konstatacijom da su norme ovih akata inkorporirane u naše pozitivno pravo, odnosno da su i progresivnije.

2. Ostala prava žene-radnice u vezi sa materinstvom Radnica sa djetetom do osam mjeseci života ima pravo da radi četiri sata dnevno. Ovo je njeno pravo, koje može ostvariti zahtje­ vom radnoj organizaciji. Drugim riječima, ukoliko ne postavi za­ htjev, ovog prava se može i lišiti. Ako se radnica opredijeli da radi po četiri sata primaće lični dohodak za efektivno radno vrijeme, a za ostalo vrijeme naknadu ličnog dohotka prema propisima o zdrav­ stvenom osiguranju. Međutim, majka-radnica može da produži da radi sa skraćenim radnim vremenom od četiri sata dnevno i poslije 8 mjeseci života djeteta sve dok dijete ne navrši 3 godine žvota, ako je po ocjeni liječničke komisije djeteta neophodna pojačana majčina njega, s obzirom na opće stanje njegova zdravlja. Međutim, u ovom slučaju radnica ima pravo na dio u raspodjeli za lične dohotke, ali nema i pravo na naknadu ličnog dohotka od fonda zdravstvenog osigura­ nja. Bitno je da se svako skraćeno radno vrijeme računa kao puno radno vrijeme. Dalji indikator gubljenja prava koja je žena već bila ostvarila. Važno je istaći da radnica sa djetetom do 8 mjeseci života, od­ nosno do tri godine, ima pravo da radi samo četiri sata dnevno, bez obzira koliko traje radno vrijeme u radnoj organizaciji, bez obzira da li je u pitanju obavezna prisutnost radnice odnosno da li je radnica sezonski angažovana u radni odnos i bez obzira da li je dijete rođeno ili usvojeno. Radnica za svako skraćeno vrijeme ima sva prava kao da radi sa punim radnim vremenom, osim prava na lični dohodak, koji pripada srazmjerno uloženom radu. 55

Treba posebno podvući pravo radnice da uvijek radi sa skra­ ćenim ladnim vrem enom u slučaju h ranjenja i njegovanja djeteta ' Pa * kad radna organizacija radi u petodnevnoj radnoj sedmici O dredba sa ovakvom sadržinom unesena je u Osnovni zakon o rad­ nim odnosim a prilikom posljednjeg noveliranja, 1969. godine. Sva­ kako da je time učinjen znatan doprinos jasnijem opredjeljenju položaja žene-radnice. Povodom sporova u praksi, iniciranih stavom nekih radnih organizacija, da se fond sati petodnevne radne sed­ mice dijeli na šest radnih dana, pa zatim prizna naknada u srazm jeri m anjoj od vremena provedenog na radu, sudska praksa je stala na stanovšte da radnici pripada naknada za vrijeme prove­ deno izvan rada u visini koja odgovara srazmjeri vremena prove­ denog izvan rada prem a punom radnom vremenu. Međutim, radnica-majka koja radi sa skraćenim radnim vremenom nema pravo na poseban odm or od 30 m inuta u toku rada, izuzev ako je na poslu u vrem enu kada taj odm or koriste ostali radnici. Povodom sporova u praksi koliko traje radno vrijeme radnice zaposlene u školi, u svojstvu nastavnika (učitelja), upravna praksa zauzela je stanovište da radna zajednica treba samostalno regulirati koliko će radnica u okviru postojeće norm e školskih sati, računajući i vrijem e za priprem u nastave, dnevno raditi, vodeći računa o inte­ resim a škole i majke. Radnica ima i druga prava s obzirom na njegovanje djeteta. Tako, prem a propisim a penzijskog osiguranja, benificiraju joj se uslovi za gustinu staža ako je njegovala svoje dijete- do sedam godina starosti ili starije dijete kome je usljed nesposobnosti bila potrebna stalna njega i pomoć; prem a odredbam a Osnovnog zakona o invalidskom osiguranju, određeni krug lica je osiguran za slučaj invalidnosti usljed polesti i povreda van posla i po prestanku rad­ nog odnosa, a među ove spada i osiguranica — žena koja je radni odnos prekidala zbog njege djeteta mlađeg od 15 godina ili stari­ jeg djeteta kome je potrebna stalna njega i pomoć ili dok ima troje djece koja ispunjavaju uslove za sticanje i uživanje porodične pen­ zije; takođe pri utvrđivanju razdoblja relevantnih za izračunavanje »radnog vijeka« period koji žena-osiguranica provede u njezi dje­ teta, zbog koje je i prekinula radni odnos, ne računa se u za£®' nom označeno razdoblje (kao uslov ostvarivanja prava na invalid­ sku penziju). K riteriji po kojima se određuje potreba i trajanje rada sa skra­ ćenim radnim vremenom za njegu djeteta (u apsolutnom trajanju do 3 godine starosti djeteta) utvrđeni su Pravilnikom o potonjim 56

kriterijima za utvrđivanje neophodne pojačane majčine njege dje­ teta do tri godine života, u kojem je sadržano oko 30 indikativnih oboljenja. Međutim, liječnička komisija može uzeti u obzir i druga oboljenja kod djeteta. Ovo skraćeno vrijeme ne isključuje odsustvovanje sa rada radi njege djeteta po propisima zdravstvenog osi­ guranja. Radnica-majka zaštićena je i na još jedan način: Osnovnim zakonom o radnim odnosima propisano je da radna zajednica, pri­ likom neposrednog određivanja dužine godišnjeg odmora, uzme u obzir posebne socijalne uvjete pod kojima živi sam ohrana majka sa djetetom. Zakon ne precizira izraze »samohrana majka« niti »djeca«, ali se može shvatiti da je bila intencija da se zaštiti rad­ nica bez supruga, a u pogledu djece veoma su indikativni propisi socijalnog osiguranja po kojima se cijeni starost djece u sličnim slučajevima. Radnici sa djetetom do 8 mjeseci života ne može prestati radni odnos protiv njene volje. Valjalo bi razmotriti mogućnost proši­ renja ove vrste zaštite na radnicu koja ima dijete do 3 godine, a radi zbog djeteta skraćeno radno vrijeme i samohrana je. Šira zaštita imala bi potpuno opravdanje bazirano na socijalnim i hu­ manim razlozima. Već je sudska praksa stala na stanovište da majci, usljed njege djeteta, treba pružiti više zaštite. Nije ovo je­ dina kolizija između intencija Osnovnog zakona o radnim odno­ sima i propisa iz socijalnog osiguranja koje su nepovoljne po ženu-majku. Uz pomenute akte 1952. godine je Međunarodna organizacija rada usvojila Konvenciju broj 102 o minimalnoj normi socijalnog obezbjeđenja u čijem VIII dijelu su navedena davanja za slučaj materinstva. Prema ovoj Konvenciji, koja je najveća od svih do tada usvojenih od strane MOR-a (naša zemlja ju je kao treća u svi­ jetu ratificirala), osigurani slučaj obuhvata trudnoću, porođaj i njihove posljedice i gubitak zarade koji iz toga proizlazi, kako je on definisan nacionalnim zakonodavtsvom. Prema Konvenciji, vla­ dini organi ili ustanove koji osiguravaju zdravstvenu zaštitu za slučaj materinstva, obavezni su maksimalno podsticati zaštićene žene da se obraćaju opštim zdravstvenim službama koje su im stav­ ljene na raspolaganje od strane vlasti ili drugih organa priznatih od strane vlasti. U vezi sa ovom odredbom Konvencije treba pod­ sjetiti da po našim propisima postoji slobodan izbor ljekara, što bi značilo da se žena-radnica uvijek može opredijeliti za ljekara ili 57

zdravstvenu ustanovu po svom izboru. Međutim, čest je slučai u praksi da se organizuju tzv. »preduzetne ambulante« u kojima su zene-radmce obavezne da se liječe (dakle, i mimo njihove volje). Kao što smo već naveli ne može se sa preciznošću odrediti da ii je sadašnji pravni položaj žene-radnice bolji ili lošiji od režima koji su ranije važili. Prirodno je da sadašnj režim neposredno kom­ pariram o sa ranjim režimom — koji je važio od 1. I 1958. godine, kao dana stupanja na snagu Zakona o radnim odnosima i Zakona o javnim službenicima, do aprila 1965. kada je stupio na snagu Osnovni zakon o radnim odnosima. Međutim, u tom vremenu stu­ pili su na snagu propisi iz oblasti socijalnog osiguranja koji daju naročiti pečat položaju žene-radnioe — Osnovni zakon o zdravstve­ nom osiguranju 1962. i koji je važio do 1971. godine; Osnovni zakon o penzijskom osiguranju iz 1964. godine, kao i Osnovni zakon o in­ validskom osiguranju iz 1962. godine i koji je važio do 1971. godine; Osnovni zakon o penzijskom osiguranju iz 1964. godine, kao i Osnov­ ni zakon o invalidskom osiguranju iz 1962. godine — svi sa kasni­ jim izm jenam a i dopunama. Treba reći da su neki od propisa iz oblasti socijalnog osiguranja, kao savezni, prestali da važe (zdrav­ stveno osiguranje), odnosno da će u m ateriji saveznog zakona ostati samo osnove sistem a (penzijskog i invalidskog, vjerovatno, počet­ kom 1973. godine). Pa i Osnovni zakon o radnim odnosima, shodno ustavnim am andm anim a o novoj podjeli nadležnosti između fede­ racije i republike, prestaće da važi u ovom obliku. Iznosimo ovo kao priliku i kao mogućnost da se pri revidiranju ovih propisa re­ zultati do kojih će se doći izraze na adekvatan način. Sm atram o da treba obratiti pažnju na slijedeće: 1) da li današnje norme, koje se odnose na radni odnos i so­ cijalno osiguranje žene-radnice, doprinose bržem zapošljavanju že­ na; naš je utisak da bi, kao prejudicijelno, trebalo raspraviti na koga treba da padaju troškovi skraćenog radnog vremena žene-rad­ nice; to je pitanje ostalo na periferiji i prilikom skorašnjih revidi­ ranja propisa iz oblasti zdravstva: uglavnom, sve je zadržano na istim principim a i u istim okvirima. Na bazi solidarnosti i uzajam­ nosti, rizične zajednice socijalnog osiguranja mogle bi šire obuhvahvatiti rizike vezane za funkciju materinstva žene-radnice; 2) trebalo bi u praksi više iskoristiti mogućnost rada žene-rad­ nice sa nepunim radnim vremenom, bez obzira na njeno svojstvo majke; veće angažovanje žena-radnica u nepunom radnom vremenu značilo bi i potvrđivanje ravnopravnosti žene sa muškarcem, i po­ dizanje standarda žene i njene porodice, uticalo bi, besumnje, na 58

očuvanje porodične kohezije koja je ugrožena dugim odsustvovanjem žene u toku dana, odnosno njenim nedoprinosom kućnom budžetu; 3) najbolji pokazatelj cjelishodnosti pojedinih instituta radnog prava i socijalnog osiguranja može se provjeriti kroz praksu; tako bi se, na primjer, mogao provjeriti institut plaćenog i neplaćenog odsustva; nama se čini da bi se mogao koristiti fleksibilnije institut neplaćenog odsustva kada je u pitanju žena-radnica; međutim, taj oblik odsustva je neplaćen i zbog toga bi, s druge strane, žena bila oštećena. No, i bez obzira na posljednju činjenicu, budući da se pravo na neplaćeno odsustvo koristi slobodnom voljom, ovo odsu­ stvo bi moglo da doprinese stabilnijem položaju žene u njenoj dvo­ strukoj ulozi: radnice i domaćice; 4) plaćeno odsustvo je vezano za institut stručnog obrazovanja i usavršavanja radnika; praksa pokazuje, međutim, da se manji broj žena koristi ovim pravom nego muškarac, što u krajnjem slu­ čaju rezultira slabom kvalifikacionom strukturom žena, što opet ima za posljedicu umanjene izglede za napredovanje u toku rada (notorno je, na primjer, da je veoma mali broj na rukovodećim rad­ nim mjestima); 5) odredbu Osnovnog zakona o radnim odnosima o stalnosti zaposlenja trebalo bi pojasniti u smislu naročite zaštite žene; u tom pravcu bi trebalo preispitati mogućnost adekvatnije zaštite od »otkaza« radnog odnosa žene-radnice sa djetetom starijim od 8 mjeseci; 6) pored izloženog, treba istaći da žena-radnica sva prava iz radnog odnosa stiče bez prethodnog staža, što je očito, veoma važno. To se može konstatovati i za prava iz socijalnog osiguranja; 7) ako je položaj žene po propisima o radnim odnosima, od­ nosno same ove odredbe, podložan preispitivanju u pravcu šire zaštite žene, to se ne mora reći i za propise iz socijalnog osiguranja; čak i više, kao što smo naprijed pokazali, žena-osiguranica često je, formalistički posmatrano, u povoljnijem položaju od osiguranika-muškarca; 8) kada je riječ o pravima žene-osiguranika iz socijalnog osi­ guranja onda se ne može zaobići činjenica da je žena-domaćica u povoljnijem položaju, od žene osiguranice; naravno, ovaj nesklad treba ispraviti poboljšanjem položaja žene-osiguranice; 9) već smo pomenuli mogućnost rada sa nepunim radnim vre­ menom žene uopće; tome bi trebalo dodati da bi se takav rad mo­ gao kombinovati sa produženim socijalnim osiguranjem žene-radni59

ce. Moglo bi se prigovoriti da bi takva mogućnost, uvođenje produže­ nog osiguranja na bazi ličnog uplaćivanja u fondove socijalnog osi­ guranja, dovela do ozbiljnih socijalnih nejednakosti u ovom po­ gledu; m eđutim , to bi se moglo izbjeći form iranjem posebnih fon­ dova za ove svrhe; ili, drugim riječima, trebalo bi kao, kada je uopće riječ o položaju žene, akcenat više staviti na društveni stan­ dard, pa time i na specijalizirane fondove kao kompenzaciju za ne­ dovoljno radno angažovanje izvan porodice; 10) interesantno je da ima još odredbi, kao dalekih relikata radnog zaštitnog zakonodavstva, kojim a se zajednički obuhvataju rad odm ladine i rad žene, što je anahrono; 11) kao što je poznato, u ostvarivanju prava iz radnog odnosa nem a posebnog postupka, niti m etoda u tom postupku, koji bi va­ žili za slučajeve radnog spora žene-radnice. Na taj način se čuva ravnopravnost subjekata radnog odnosa, bez obzira na pol; među­ tim, u praksi radnih zajednica ne vodi se redovno računa o specifič­ nostim a psihofizičke konstitucije žene-radnice; to naročito važi za postupak zbog povrede radne dužnosti u kojem se nedovoljno res­ pektiraju odgovarajuće odredbe krivično-pravnih normi (na pri­ m jer, neprim jenjenost instituta sm anjene uračunljivosti u određe­ nim periodim a kod žena delikvenata na području radne discipline); 12) interesantno je, na prim jer, da Osnovni zakon o evidenciji u oblasti rada ne sadrži obavezu za radne organizacije da vode evi­ denciju o radnim m jestim a na kojima se zapošljavaju žene, i po­ red izričitih zakonskih odredaba o zabrani zapošljavanja na odre­ đenim m jestim a, odnosno odredbi o zabrani prekovremenog rada i noćnog rada žene-radnice; 13) pomenuli smo »listu tjelesnih oštećenja«, kao i »listu pro­ fesionalnih bolesti«, aneksa Osnovnom zakonu o invalidskom osi­ guranju; listu profesionalnih bolesti trebalo bi proširiti i bolestima specifičnim za žene-radnice, dok bi listu tjelesnih oštećenja trebalo osavremeniti — u skladu sa medicinskom naukom u pogledu tje­ lesnih oštećenja žene-radnice. Kao što se moglo prim ijetiti, naša zemlja je ratificirala većinu od donesenih konvencija Međunarodne organizacije rada. Međutim, neke od norm i m eđunarodnog prava su i konzervativne i izražavaju neravnopravnost, tj. neravnopravan tretm an žene-radnice u odnosu na muškarca. Stoga takve odredbe, s obzirom na ustavne odredbe o neformalističkoj proceduri neposredne primjene ratificiranih kon­ vencija, treba uzimati sa prethodnim provjeravanjem.

II

SAMOUPRAVNI I RADNI STATUS ŽENE (Kvalitativna analiza)

61

1. POLAZNE PRETPOSTAVKE Status, žene moguće je izvesti posm atrajući ga kao status čovjekaTu globalnom društvu uopšte. Sam pojam statusa je kompleksna kategorija. Otuda je socijalni status moguće koncipirati u širem 'Tuženi smislu, tako da je neophodno precizirati ono što nas je u procesu istraživanja zanimalo. Istina, što se željelo postići istraži­ vačkim radom vidi se jasno iz formulacija ciljeva istraživanja. Ovdje je, međutim, potrebno obrazložiti zašto smo se opredijelili upravo za te ciljeve. Nas, prije svega, zanima samoupravni status žene u Bosni i Hercegovini, ali, kako se taj status najtransparentnije oči­ tuje u radnom procesu, u sam naslov smo uključili i radni status žene. Dugi period vremena konstituirana istorijska situacija, mnoštvo aktualnih protivrječnosti i uticaja u najširem dijapazonu opredi­ jelili su nas da pažnju koncentrišemo na bitne značajke statusa žene u Bosni i Hercegovini. To znači da imamo u vidu postojanje mnoštva faktora koji utiču na društveni status žene. Istina, mnogi od faktora koji će ovdje biti pomenuti utječu na ukupnu socijalnu situaciju, na cjelokupnu strukturu društva, te svojim djelovanjem usporavaju ili podstiču razvitak te strukture. Treba ovdje ukazati ia još jedan momenat. Bilo koji faktor da se razmatra, žena je u socijalnoj strukturi Bosne i Hercegovine podložni ja djelovanju ne­ gativnih faktora društvenog statusa nego muškarac. Konstituišući hipotetički okvir istraživanja uzeli smo u raz­ matranje čitav niz faktora za koje smo pretpostavili da utječu na socijalni status žene u BiH, kako u njegovim istorijskim, tako i u aktuelnim dimenzijama. 63

Prvo, pretpostavili smo da istorijske naslage više ne prikrivaju socijalni status žene u BiH i da je i ovdje tzv. žensko pitanje po­ stalo jedan od centralnih problem a društvenog progresa. Ono je postavljeno u naročito oštroj form i u tokovima socijalističke revo­ lucije. Naime, u revoluciji se pokazalo šta žena može kad se stvore uslovi za njen društveni aktivitet i kad se ona sama pokrene iz one situacije u koju ju je dovelo jedno primitivno i na klasnim osno­ vama zasnovano društvo. Drugo, sm atrali smo očevidnim da ženi nije potrebna »pomoć« da bi em ancipovala i razvila svoje energije, da bi oslobodila one ogrom ne količine vrem ena koje je trošila na tzv. »sramne poslove kućnog ropstva«. Njen oslobođeni život jeste i može biti samo njeno vlastito djelo. Treće, rezultati borbe za emancipaciju žene iskazani su i u pravnoj i političkoj ravnopravnosti žene sa muškarcem. Time je jedna velika istorijska prepreka na putu njenog oslobođenja savla­ dana. Ono što je klasični socijalizam u tom pogledu vidio kao vi­ ziju budućnost, u našem sistem u je ostvareno, bar na pravno-političkom planu. Stoga, čini se s pravom, sm atram o da samoupravni i radni status žene nije više problem pravne ili političke naravi niti teorijskih i političkih koncepata, nego je problem društvene prakse, je r praksa zaostaje iza pravno-političke regulative. Može se odmah reći da je i naše istraživanje pokazalo da je žena u BiH duboko svjesna ove divergencije između stvarnog života i pravnih normi. Znajući da problem kojim se bavimo nije pravne prirode, u istra­ živanju smo izostavili dalju analizu sistema pravne regulacije sa­ moupravnog i radnog statusa žene, tretirajući taj sistem kao jedan od faktora koji podstiču emancipaciju žene. Četvrto, sam oupravni status žene smo tretirali kao specifičnost našeg koncepta socijalne organizacije, a našu pažnju i napore usmje­ rili smo na traženje onih determ inanti koje neposredno ili posredno određuju status žene u BiH. Samo se po sebi razumije da su neke od ovih determ inanti naslijeđe istorije, dok su druge rezultat tra­ janja klasne svijesti u našem vremenu, a treće su u vezi sa stepenom ekonomske i kulturne razvijenosti društva. Analizirajući ove determ inante posebnu pažnju smo obratili na problem odnosa iz­ među socijalnog statusa žene u BiH i protivrječnosti koje reprodukuje sam sistem sam oupravljanja. 64

Peto, ako posmatramo ženu u spletu istorijskih i aktualnih protivrječnosti, bez obzira na njenu pravnu i političku ravnoprav­ nost, vidjećemo da je izložena mnoštvu utjecaja, nekad samim tim što je žena. Te uticaje smo specifirali na slijedeći način: (a) Položaj žene u BiH izložen je tradicionalnim shvatanjima, predrasudama i konzervativizmu, što otežava njenu emancipaciju. (b) U našem savremenom društvu još nisu dovoljno prevla­ dani elementi licemjernosti buržoaskog morala koji akcentiraju njenu podložnost mužu i otežavaju joj da postane ravnopravan čini­ lac u samoupravljanju. (c) Emancipacija žene je u revoluciji dostigla jedan nivo, ali se stiče utisak da u našem društvu taj proces nije dovršen i da u nekim sferama društvene angažovanosti žene stagnira ili je potpuno zaustavljen. (d) U praksi, posebno u radnim odnosima, sve više dolazi do izražaja teza po kojoj je zapošljavanje žene i njen ulazak u radni proces u konfliktu sa efikasnošću, ekonomičnošću i rentabilnošću poslovanja i privređivanja. (e) Angažovanje žene u društvenim i političkim sferama ne­ rijetko se smatra problemom statusne participacije ili predstavni­ štva žena u političkim i društvenim institucijama, te sc ne tretira ravnopravno kako je to Ustavom i drugim programskim dokumen­ tima postulirano. Opadanje broja žena u svim predstavničkim i političkim strukturama, očit je indikator da se proces emancipa­ cije žene u političkoj sferi praktično zaustavlja. (f) Neki elementi regulacije položaja žene, žene — majke, žene-radnice u neposrednom procesu proizvodnje ne sm atraju se društveno-ekonomskim kategorijama, niti se dovoljno vidi njihov značaj za društvo, nego se svrstavaju u socijalna davanja, »milost« društva ugroženoj statusnoj grupi. 65

(g) U fazi sporijeg privrednog rasta ili, čak, stagnacije javio se problem nezaposlenosti koji naročito pogađa žensko stanovništvo. Pošto postoji teza da veći broj nezaposlenih žena samo otežava i onako tešku situaciju, ponovo se postavljaju pitanja gdje je mjesto ženi — u radnim procesim a ili u domaćinstvu, odnosno porodici. Dakle, ženi su sm anjeni izgledi za zaposlenje, pa je time ugrožena njena ravnopravnost i mogućnost participacije u samoupravnim procesim a odlučivanja. (h ) U vreme racionalizacije privređivanja i podele društva na interesne grupacije, žena je ponovo diskrim inirana i to dvojako: prvo, tehnokracija nastupa sa stanovišta da iz procesa proizvodnje treba istisnuti sve ono što ne daje visoke m aterijalne efekte, i to odmah. Kako je žena zbog svojih biofizičkih osobina u određenim poslovima m anje pogodna od m uškarca, ona autom atski dolazi u inferioran položaj. I ono što bi bilo najveća sreća za ženu — ma­ terinstvo, pretvara se u neprijatnost za zaposlenu ženu, jer tehnokratski m entalitet u tome vidi samo odsustva zbog porođaja, bo­ lovanja zbog djece itd. Drugo, proces decentralizacije i razvoja sa­ m oupravljanja doveo je do isključivanja globalne zajednice kao faktora podsticanja da se pomogne ženi-majci i ženi-radnici. Time je narušen ravnopravan položaj žene, jer parcijalne grupe tipa radne organizacije istrajno pokušavaju da teret »povlastica« ženi prebace na globalno društvo, budući da su nespremne da preuzmu odgo­ vornost za dalju emancipaciju žene. Tako je došlo i do pojave re­ duciranja objekata društvenog standarda koji su bili namijenjeni za pomoć djeci i porodici, što praktično znači ženi. U uslovima tržišnog privređivanja i sa stanovišta najgrubljih kratkoročnih eko­ nomskih interesa takvi objekti društvenog standarda su nerenta­ bilni i treba ih podvesti pod zakone tržišnog rentabiliteta (dakle, obezbijediti ih samo za srednje i više slojeve stanovništva) ili ih ukinuti. (i) U savremenom svijetu, pa i u našoj sredini u toku su dva procesa koja su od vitalnog značaja za socijalni status žene. Klasni tradicionalni brak i porodica su iz temelja uzdrmani, a uporedo s 66

tim žena sa svom ozbiljnošću postavlja pitanje svog položaja. To je okvir u kome niču različiti stavovi o tome kako prevazići tradi­ cionalnu porodicu i brak. Dok jedni uzroke raspadanja porodice i braka vide u zaposlenosti i političkoj angažovanosti žene, drugi je optužuju zbog emotivne nestabilnosti u kojoj vide uzrok naru­ šavanja tradicionalnog morala, a treći misle da žena treba i dalje da bude isključivo odgovorna za odgoj, pa i za obrazovanje djece. Tu i nastaju osnovni nesporazumi. Dijete je danas sa bezbroj niti povezano s mnogim društvenim činiocima u svim fazama svoga rasta. Sasvim je jasno da danas odgoj djece ne može da bude isklju­ čivo privatna stvar, da tu odgovornost ne treba niti može da nosi žena kao jedinka. Društvene okolnosti u kojima se dijete razvija takođe su se izmijenile. Dijete se ne odgaja samo radi nasljedstva, niti da bi, kada tome dođe vrijeme, zamijenilo roditelje. Njegov dru­ štveni habitus nije više tako usko lociran uz porodicu, kao što je to bio u prethodnim etapama razvoja društva. Otuda je jasno da danas ni odgovornost za odgoj djece ne može padati samo na majku, nego to mora biti obaveza čitave društvene zajednice. (j) Današnja faza izgradnje novog sistema društvenih odnosa, sa dominacijom nove tehnologije, čini obrazovanje i profesionalnu orijentaciju jednim od osnovnih faktora koji utiču na određenje društvenog statusa. Dilentatizam u upravljanju, političkom odluči­ vanju i procesima rada sve više postaju stvar prošlosti. Otuda pro­ blem obrazovanja ženskog stanovništva u BiH ili, preciznije, per­ manentno zaostajanje žene u obrazovnoj sferi, stoji u neposrednoj vezi i bitno opredjeljuje njen samoupravni status. Iz svega ovoga proizlazi da sadašnja neravnopravnost žene nije rezultat jednog činioca koji bi bio dominantan, a bilo bi realno pretpostaviti da je to bio najčešći slučaj u prošlosti. Često je, naime, u prošlosti dominacija muškarca bila uslovljena njegovim ekonom­ skim funkcijama i to je nalazilo odraza u pravnoj regulativi i svi­ jesti. Savremena situacija je mnogo složenija i kompleksnija. Raz­ vitak tehnike i tehnologije učinio je ženu ravnopravnim partnerom J svim sferama društvene podjele rada, mada je ta ravnopravnost 67

vise potencijalna nego stvarna. Zato se i cini da je opravdan zakljucak da je problem socijalnog statusa zene prvenstveno pitanje odnosa u drustvenoj praksi, a ne u sferi pravno-politicke regulacije ili teorije. U nastojanju da preciziramo okvire istrazivanja imali smo u vidu tri moguca okvira u kojima zena gradi svoj status i socijalno se stabilizira ili je, pak, u njima ugrozena: (1) status zene u glo balnoj drustvenoj zajednici; (2) status zene u radnoj zajednici u kojoj je zaposlena; i (3) status zene u braku i porodici. Potrebno je odmah napomenuti da ova tri okvira nisu medusobno odijeljena, nego su citavim nizom socijalnih veza povezana u manje ili vise jedinstven socijalni sistem. Napokon, treba reci da ovo istrazivanje nije bilo usmjereno na odnose izmedu ekonomske baze i statusa zenskog stanovnistva u BiH, jer ekonomski status zene zavisi od socijalnog sloja kome pripada. Ne treba pominjati da je sasvim razlicit status zene-ljekara od statusa zene-poljoprivredne radnice, a problemi koji se normalno javljaju u vezi s razlikama izmedu ovako razlicitih ekonomskih sta­ tusa, kao i niz drugih problema, iskljuceni su iz okvira ovog istrafcivanja.

68

2. HIPOTETICKI OKVIRI a) Generalna hipoteza Generalna hipoteza istraživanja glasi: SAMOUPRAVNI I RADNI STATUS ŽENE U BiH ZAVISI OD STEPENA RAZVIJENOSTI DRU­ ŠTVENE ZAJEDNICE U CJELINI. Pošto je već prethodno isklju­ čena ekonomska dimenzija kao moćan faktor uticaja na socijalni status svakog pojedinca ili neke socijalne grupe, uže i preciznije određena generalna hipoteza može da glasi: SAMOUPRAVNI I RAD­ NI STATUS ŽENE U BOSNI I HERCEGOVINI ZAVISI OD SLI­ JEDEĆIH VANEKONOMSKIH DETERMINANTI: KULTURE, TRA­ DICIJE, IDEOLOGIJE, POLITIKE, OBRAZOVANJA I PORODICE. Nas, dakle, zanima kako o d r e đ e n i vanekonomski faktori utje­ ču na socijalni status žene. Dva su nas osnovna razloga opredijelila da isključimo ekonomsku sferu iz istraživanja. Prije svega, ta sfera objektivno uslovljava razvoj društva u cjelini, pa to ne može da bude differentia specifica socijalnog statusa žene. Drugo, nema ni potrebe da se dokazuje da je žena statusno ugrožena i u društvima sa veoma visoko razvijenom materijalnom osnovom. Otuda je na­ ročito važno da se shvati da ne treba čekati da naše društvo do­ segne visoki stupanj privrednog razvitka da bi se ostvarila ravno­ pravnost žene, jer je tu ravnopravnost moguće ostvariti i na nižim stepenima materijalne razvijenosti. Kako sve brojne vanekonomske činioce socijalnog statusa žene istraživanjem nije ni moguće obuhvatiti, ovdje će u okviru posebnih hipoteza biti izložena samo tri takva faktora koja su od posebnog interesa sa stanovišta ovog istraživanja, dok u narednim istraživa­ njima mogu biti obuhvaćeni i mnogi drugi. Stoga su u istraživanju bile postavljene slijedeće p o s e b n e h i p o t e z e :

(1) Sam oupravni i radni status ženskog stanovništva u Bosni i Hercegovini zavisi od tradicijom određenih shvatanja dru­ štvene uloge žene. (2) Sam oupravni status ženskog stanovništva u Bosni i Herce­ govini determiniran je porodičnim statusom žene. (3) Na sam oupravni i radni status ženskog stanovništva Bosne i Hercegovine utiče stepen obrazovanja. b)

Raščlamba generalne hipoteze

Sam oupravni i radni status ženskog stanovništva u Bosni i Hercegovini zavisi od stepena razvijenosti samoupravnog i radnog statusa žene. Prva zavisna varijabla:

Samoupravni status žene: Indikatori — učešće žene u sam oupravnim procesima — elem enti motivacije i demotivacije za samoupravljanje — realni društveni uslovi i pretpostavke samoupravnog anga­ žmana žene — pravna regulacija samoupravnog statusa žene — politička regulacija samoupravnog statusa žene. Druga zavisna varijabla: Radni status žene:

— — — —

70

Indikatori — stepen zaposlenosti ženskog stanovništva pozicija žene na radnom m jestu u radnom vremenu zaštićenost žene na radnom m jestu stvarna i potencijalna nezavisnost žene u različitim socijal­ nim okvirima šta znači orijentacija: (a) na stav »jednak rad jednaka naknada« (totalna jednakost);

(b) na podjelu zanimanja na muška i ženska; (c) na skraćenje radnog vremena za ženu; (d) na pomoć društva ženi u okviru globalne zajednice nak­ nadama i podizanjem objekata društvenog standarda; (e) na pomoć društva ženi u porodici dodacima m aterijalne prirode za porodicu; (f) na priznavanje ličnog rada žene u porodici kao društve­ nog. T e m e l j n o pitanje: Da li razvitak samoupravljanja u socijalnoj realnosti BiH znači ipso facto i poboljšanje isto rij ski određenog položaja i uloge žene u samoupravnoj zajednici i koliko na to eventualno poboljšanje utiče njen radni status? Samoupravljanje prema socijalnom statusu žene? Kakav je odnos radnog statusa prema socijalnom? Kakav je odnosizmeđu tih veličina ako se posm atraju kao varijable? Može li sepostaviti suprotna hipotetička tvrdnja: samoupravni i radni status žene zavise od njenog opšteg socijalnog statusa? D va n e o p h o d n a r a z g r a n i č e n j a : (a) U sistemu samouprave djeluju neiščezli elementi klasnog. Otuda se postavlja pitanje klasnih odnosa i klasne diferenciranosti socijalnog statusa žene u Bosni i Hercegovini. Na drugoj strani dru­ štveni razvitak je aktivirao i razvio sasvim nove faktore koji utječu na savremeni socijalni status žene. Stoga se, kao nužna, nameće po­ treba da se razgraniče elementi stare klasne strukture od elemenata koji su n o v e karakteristike sistema samouprave kao našeg mo­ dela socijalne organizacije. (b) Nije sporno da socijalni status žene zavisi od opšte soci­ jalne situacije. To je već ranije naglašeno. Zadatak se sastoji u tome da se sa dovoljnom diskriminacijskom oštrinom utvrde iskustvene činjenice koje bi ukazale na to kako konkretne socijalne prilike utječu na opšti socijalni status žene. c) Raščlamba posebnih hipoteza Dosadašnje raščlanjavanje generalne hipoteze dovelo je do pi­ tanja na koji način iz njenih nezavisnih i zavisnih varijabli izvući 71

i razviti sistem posebnih hipoteza. Razvijanje tog sistema počećemo od prve posebne hipoteze: Sam oupravni i radni status ženskog stanovništva u Bosni i Hercegovini zavisi od tradicijom određenih shvatanja dru­ štvene uloge žene. N e z a v i s n a varijabla: — tradicijom određena shvatanja društvene uloge žene

Indikatori — pritisak socijalne inercije koju pokreće tradicija i ugrožava ravnopravan status žene, je r se održava stari oblik shvatanja — tradicija kao faktor usporavanja emancipacije žene — tradicija kao faktor sm anjenja učešća žene u javnom životu — specifičnosti tradicionalnog m entaliteta u Bosni i Hercego­ vini — konfesionalna pripadnost žene kao elemenat tradicije — lokalne norm e ponašanja i tradicionalni moral kao faktori usporavanja emancipacije žene. Temeljno

pitanje:

Kako i u kojoj m jeri tradicionalno shvatanje, kao elemenat svi­ jesti, utiče na socijalni status žene, odnosno koje su karakteristike tradicije kao kulturnog nasljeđa koje ugrožavaju status žene u sa­ m oupravnom socijalnom miljeu Bosne i Hercegovine? Od posebnog značaja je i pitanje da li postoje razlike u socijalnom statusu žene koje se m anifestuju kao posljedica pripadanja jednoj od tradicio­ nalnih (vjerskih) zajednica? Drugim riječima, da li neke razlike u socijalnom statusu žene proizlaze iz različite konfesionalne pri­ padnosti? Druga

posebna hipoteza: Samoupravni i radni status ženskog stanovništva u Bosni i Hercegovini uslovljen je porodičnim statusom žene.

N e z a v i s n a varijabla: — porodični status žene 72

Osnovna pitanja uz ovu hipotezu — patrijarhalni brak i status žene — transformacije braka i promjene u statusu žene — opterećenost žene poslovima u porodici i statusna emanci­ pacija žene — uticaj porodičnog života u lokalnoj sredini na status žene — uticaj primjene tehničkih inovacija u domaćinstvu na status žene. Neophodne napomene

uz ovu hipotezu:

(1) Predmet istraživanja nije status žene u porodici i braku i stanje porodice kao takve, nego nas porodični status interesuje kao jedna od dimenzija socijalnog statusa. (2) Već je naglašeno da su neka pitanja specifično strukturi­ rana, budući da istraživanje nije reprezentativno s obzirom na cjelokupnu žensku populaciju. Tako se i pitanje braka i porodice odnosi na kategoriju udatih žena, ali je u istra­ živanju težišta na zajedničkim obilježjima socijalnog sta­ tusa žene, te su unutrašnje diferencijacije ostavljene po strani, pa mogu biti predmet nekog od narednih istraži­ vanja. T r e ć a posebna hipoteza: Na samoupravni i radni status ženskog stanovništva Bosne i Hercegovine utiče stepen obrazovanja. N e z a v i s n a varijanta: — stepen obrazovanja žene u Bosni i Hercegovini. Indikatori — materijalne pretpostavke da se žena obrazuje i njihova re­ alizacija — prosvjetna politika i njeni principi 73

— mogućnosti da žena učestvuje u kreiranju prosvjetne poli­ tike — razvijenost mreže obrazovnih institucija i njihova pristu­ pačnost ženi — realne m ogućnosti zapošljavanja i školovanja žene — lična m otiviranost i dem otiviranost žene da se obrazuje — razvijenost mreže obrazovnih institucija specijalno namije­ njenih ženi.

d)

Sistematski pregled varijabli

a ) Varijable: (I) sam oupravni status žene (II)

radni status žene

(III) tradicijom određena shvatanja društvene uloge žene (IV) porodični status žene (V) stepen obrazovanja žene u Bosni i Hercegovini. [3 ) Nezavisne varijable: I/l učešće žene u sam oupravnim procesima 1/2 elementi motivacije i demoiivacije žene za sam oupravljanje 1/3 realni društveni uslovi i pretpostavke samoupravnog angažžmana žene 1/4 pravna regulacija samoupravnog statusa žene 1/5 politička regulacija samoupravnog statusa žene II/l ustavno-pravna regulacija radnog statusa žene II/2 stepen zaposlenosti ženskog stanovništva II/3 pozicija žene na radnom m jestu u radnom vremenu 74

11/4 zaštićenost žene na radnom mjestu 11/5 društvena i privredna reforma i inovacije u statusu žene II/6 stvarna i potencijalna nezavisnost žene II/7 šta znači orijentacija: (a)na stav »jednak rad — jednaka na­ knada« (totalna jednakost); (b) na podjelu zanimanja na muška i ženska; (c) na skraćenje radnog vremena za ženu; (d) na pomoć društva ženi u okviru globalne zajednice nak­ nadama i podizanjem objekata društvenog standarda; (e) na pomoć društva ženi u porodici dodacima materijalne prirode za porodicu; (f) na priznavanje ličnog rada žene u porodici kao društvenog III/l pritisak socijalne inercije koju pokreće tradicija i ugrožava ravnopravan status žene III/2 tradicija kao faktor usporavanja emancipacije žene III/3 tradicija kao faktor sm anjenja učešća žene u javnom životu III/4 specifičnosti tradicionalnog mentaliteta u Bosni i Hercegovini III/5 konfesionalna pripadnost žene kao elemenat tradicije III/6 lokalne norme ponašanja i tradicionalni moral kao faktori usporavanja emancipacije žene IV/1 patrijarhalni brak i status žene IV/2 transformacije braka i promjene u statusu žene IV/3 opterećenost žene poslovima u porodici i statusna emancipa­ cija žene IV/4 uticaj porodičnog života u lokalnoj sredini na status žene IV/5 uticaj primjene tehničkih inovacija u domaćinstvu na status žene V/l materijalne pretpostavke da se žena obrazuje i njihova reali­ zacija 75

V/2 prosvjetna politika i njeni principi V/3 mogućnost da žena učestvuje u kreiranju prosvjetne politike V/4 razvijenost mreže obrazovnih institucija i njihova pristupač­ nost ženi V/5 realne m ogućnost zapošljavanja i školovanja žene V/6 lična m otiviranost i dem otiviranost žene da se obrazuje V/7 razvijenost mreže obrazovnih institucija specijalno namijenje­ nih ženi.

76

3. STATISTIČKI INDIKATORI DRUŠTVENOG STATUSA ŽENE Prije nego što pređemo na izlaganje i interpretaciju iskustvene građe do koje smo došli u istraživanju ekspliciraćemo nekoliko po­ dataka iz izvora vitalne statistike, da bismo i na osnovu malog broja statističkih činjenica stekli opšti uvid u društveni status žene u Bosni i Hercegovini. Mada neki od ovih podataka ne osvjetljavaju direktno samoupravni i radni status žene, sm atrali smo korisnim da ih prezentiramo, jer ukazuju na socijalni okvir tog statusa. Na taj način, oni mogu da posluže kao korisna dopuna našim izvornim saznanjima. Zato smatramo da se ti statistički podaci uključuju u naš koncept istraživanja. Zanimale su nas tri vrste statističkih iskaza: (1) stepen zastupljenosti ženskog stanovništva u izbornim tijeilma i na rukovodnim funkcijama u Bosni i Hercegovini, (2) stepen zaposlenosti ženskog stanovništva uopšte i po gra­ nama, te ’ (3) stepen obrazovanja i kvalifikaciona struktura žena u Bosni i Hercegovini. Ovdje smo takođe uvrstili i neke, po našem mišljenju, značajne podatke iz oblasti statistike o zdravstvenim institucijama. Mišljenja smo da će ti podaci upotpuniti opštu sliku. Napokon, dužni smo da napomenemo da ćemo našu interpre­ taciju tih podataka uključiti u izlaganja naših rezultata. 77

1. Izbori poslanika za Republičku skupštinu 1969. B irači u p isan i u b iračk i sp isak U kupno

G lasalo birača

Žene

U kupno

Žene

Republička skupština BiH Republičko vijeće

2048302

1008653

Privredno vijeće

11106

793

10248

780

Prosvjetno-kultum o vijeće

11108

926

10215

925

Socijalno-zdravstveno vijeće

10924

921

10039

920

Organizaciono-političko vijeće

11119

936

10214

936

1694778 865178

Izvor: SG BiH , 1971, str. 31.

2. Poslanici Republičke skupštine 1969. U kupno

Republička skupština BiH

399

21

Republičko vijeće

120

1

Privredno vijeće

70

—

Prosvjetno-kultum o vijeće

70

10

Socijalno-zdravstveno vijeće

69

7

70

3

Organizaciono-političko vijeće Izvor: SG BiH, 1971, str. 32. 78

Žene

3. Izbori za odbornike opštinskih skupština 1969. B irači upisani u

Glasalo birača

b irački spisak U kupno

Žene

U kupno

Žene

2046662

936995

1692642

862087

376761

863044

325963

Opštinske skupštine Opštinsko vijeće

Vijeće radnih zajednica 1039543 Izvor: SG BiH, 1971, str. 33.

4. Odbornici prema starosti i školskoj spremi 1969. Ukupno Žene

Školska sprem a

S taro st Do 25 g

25 do 29

30 do 39

50 i viSe

O sn. Škola

Škul za KV 1 VK r.

S red ­ nja Škola

Viša j visi ka Škola

385

3186

1074

1710

1666

1268 240 2113

447

681

550

627

1029

1116

40 do 49

Opštinske skupštine 7636 460 724 621

3693 2213

Opštinsko vijeće 3791 98 309 265

1709

Vijeće radnih zajednica 3845 362 415 356

1984

945

145

1073

Izvor: SG BiH, 1971, str. 33. 79

5. Organi samoupravljanja u preduzećima 1970. (Preduzeća koja biraju radnički savjet i upravni odbor) Radnički savjeti — upravni o d b o r i.................... Članovi radničkih s a v j e t a ...................................

804 17333

2 e n e ................................................................................. 2136 Članovi upravnih o d b o r a .........................................6196 Ž e n e .................................... 503 (Preduzeća koja biraju samo upravni odbor) Radne zajednice — upravni o d b o r i.................... 180 Članovi radnih z a j e d n i c a ................................... 4333 Z e n e ..................................................................................1003 Članovi upravnih odbora 960 Z e n e ........................................................................... 122 Izvor: SG BiH, 1971, str. 35.

6.

Predsjednici radničkih savjeta, upravnih odbora i direktori preduzeća 1970.

U kupno ž e n e Do 25

S ta ro s t 25 do 29

30 do 39

40 do 49

Stepen stručnog obrazovanja 50 I viSc

V lsoko

VI5c

Sredn je

N iže

Predsjednici radničkog savjeta .................. 119 259 214 57

VKV

KV

Pri- Neu ć c n c kvall.

984

32 • • •

272

241

17 5

984

Predsjednici upravnog odbora 43................................. 175 94 228 51 216

199

17 4

984

Direktori preduzeća 7 • • • ....................... 340 217 253 25

20

1—

Izvor: SG BiH, 1971, str. 36. 80

128

7. Članovi organa samoupravljanja u poljoprivrednim zadrugama S tanje 30. aprila 1970. Ukupno

Zadružni savjeti Članovi — svega Iz reda članova zadruge Iz reda radnika zadruge Predsjednici zadružnih savjeta Kolegijalni izvršni organi Članovi — svega Iz reda članova zadruge Iz reda radnika zadruge Predsjednici kolegijalnih organa Direktori zadruga

Žene

3841 1917 1924 129

205 15 190 3

1073 333 740 127 129

32 1 31 .4 1

Izvor: SG BiH, 1971, str. 37.

8. Organi samoupravljanja u ustanovama društvenih službi 1969/70.

Ukupno

23461 2586 641

Članovi savjeta žene

članovi upravnog odbora Žene U kupno

Osnovne škole i škole II stupnja 8297 4010 Visokoškolske ustanove 252 143 Naučne ustanove 158 162

1213 29 40

Kulturno-prosvjetne i umjetničko-zabavne ustanove 3366 1094 461 157 Izvor: SG BiH, 1971, str. 38. 81

9. Organi samoupravljanja u ustanovama društvenih sulžbi 1970. U stanova

Članovi sav jeta U kupno

Muzeji, arhivi, zbirke i galerije

2ene

Članovi upravnih odbora U kupno žene

473

159

76

32

Radnički i narodni univerziteti

1387

386

162

47

Biblioteke i čitaonice

658

310

55

40

Pozorišta, filharm onije i ansam bli narodnih igara

266

85

71

21

Domovi kulture

188

79

24

8

75

15

14

2

365

62

59

7

3497

1307

921

307

Radio i TV Ostale ustanove Zdravstvene ustanove

10. Zapošljavanje u BiH 1963.

1964.

1965.

Broj lica koja 24476 24296 26998 traže zaposlenje Žene 11579 11843 10737 Broj lica kojim a je prestao radni odnos 5164 5139 3856 600 597 542 Žene Broj lica prijavljenih 14105 11555 9267 radi zaposlenja 3321 2981 2207 Žene Broj lica zaposlenih 5913 4856 1951 preko zavoda 551 1680 1177 Žene Izvor: SG BiH, 1970, str. 76. 82

1966.

1967.

1968.

1969

27457 32408 39846 35290 10647 10358 12287 11244 4731 395

3897 4339 410 388

3791 288

7990 8383 11313 9037 1843 1497 2116 1852 1510 513

1191 381

2466 2082 747 760

11. Pismenost stanovništva u BiH starog 10 i više godina prema popisu 1961. 10— 19 Svega Nepism eno

Svega Nepism eno

Svega Muško Žensko

2375816 1139928 1235988

772685 182383 590302

26—64 65 i više i nepoz. Svega NepisSvega N epis­ m eno m eno

626895729191633077 61815611584481604 31626316528775232 13822248833327633 31063256391857845 4799346751153971

Izvor: SG BiH. 1971, str. 44.

12.

1964. ukupno

Zaposlene žene u društvenom sektoru u BiH (godišnji prosjek)

: °/

104402 21,8

19661 ukupno

1967. %

ukupno

109927 22,8

1968.~ °/o

107401 23,4

ukupno

1969. o/o ukupno

109797 23,3

°/o

115895 23,7

Izvor: SG BiH, 1970, str. 60.

13.

1960.

1962.

Učenici u privredi u BiH (stanje 31. marta) 1963.

1964.

1965.

1966.

1967.

1968.

1969.

Ukupno

10925 13674 13423 14448 16670 18185 20462 18589 21244

Muško

9910 11823 11763 12233 13736 14915 16749 14750 15818

Žensko

1015

1851

1660 2215 2934 3270 3713

3839 5426

Izvor: SG BiH, 1970, str. 74. 83

14. Žensko stanovništvo staro 10 i više godina — prema pismenosti Godina

SFRJ

BiH

1948:

Ukupno nepismeno °/o nepism enih žena

6554121 2256279 34,4

981741 582348 59,3

Ukupno nepismeno °/® nepismenih žena

6991793 2506475 35,8

1107029 631552 57,0

Ukupno nepismeno %> nepismenih žena

7581157 2185575 28,8

1235982 590301 47,8

1953:

1961:

Izvor: Statistički bilten broj 558. »Žena u društvu ii privredi Jugoslavije«, Savezni zavod za sta tistik u , B eograd, m a rt 1969, str. 62.

15.

Seminari i tečajevi na narodnim univerzitetima u BiH Sem in ari i tečajev i

1962/63 1963/64 1964/65 1965/66 1966/67 1967/68 1968/69

767 804 804 828 515 627 692

U pisani slušaoci

37711 41101 26180 35365 21701 24655 29698

Izvor: SG BiH, 1970, str. 240. 84

Slušaoci koji su završili sem inare i tečajeve U kupno Ženski

35295 38174 24763 33060 20112 22343 28336

8287 10983 7690 8295 5925 7620 10436

16. Porodice prema školskoj spremi žene 1961. u 000

Ukupno Bez školske spreme 4 razreda osnovne škole Osnovna škola Škola za KV i VKV radnike Srednje škole Fakulteti, visoke i više škole Nepoznato

BiH

SFRJ

4641,3 2165,4 1958,4 240,8 131,2 111,9 29,5 3,8

737,8 558,3 138,7 16,1 12,8 9,8 2,0 0,3

Izvor: Statistički bilten broj 558. »žena u dru štv u i privredi Jugoslavije«, Savezni zavod za statistik u , Beograd, m a rt 1969, str. 42.

17. Porodice prema zanimanju žene 1961. u 000

Ukupno aktivne poljoprivrednice, ribari i šumske radnice industrijske i zanatske radnice saobraćajno osoblje trgovačko osoblje osoblje usluga osoblje zaštite finansijsko i kancelarijsko osoblje rukovodeće osoblje stručnjaci i umjetnici aktivna zanimanja bliže neodređena lica sa ličnim prihodom izdržavane

BiH

SFRJ

4641,3 1742,7

737,8 164,1

1219,1 166,9 5,6 30,8 97,7 1,2 91,5 7,6 122,3 0,0 117,5 2781,4

115,7 11,8 0,3 2,5 11,1 10,0 0,8 11,8 —

16,1 556,9

Izvor: Statistički bilten broj 558. »Žena u društvu i privredi Jugoslavije«, Savezni zavod za statistiku, Beograd, m art 1969, str. 42. 85

18. Služba za stacionarno liječenje u BiH 1962.

1963.

PR IM LJEN I BOLESNICI

Dječje opšte bolnice Dječje bolnice za TBC

pluća

3291 233

Dječje opste bolnice Dječje bolnice za TBC pluća

11 1

. v.

v

,

.

Opšte bolnice Dječje bolnice za TBC pluća

2899 179 LJEKARI

26 5

V IŠE I SRED N JE MED. OSOB.

86 6

23 4

N IŽ E M EDICINSKO OSOBLJE

Dječje opšte bolnice Dječje bolnice za TBC pluća

9713

61 20

BROJ BOLESNIKA NA JEDNOG LJEKARA DNEVNO

Dječje opšte bolnice

24

10

Izvor: SG BiH, 1970, str. 256.

19. Služba za dječju zdravstvenu zaštitu u BiH (dispanzeri) 1962.

Organizacione jedinice (dispanzeri i savjetovališta) Medicinsko osoblje ljekari specijalisti ljekari opšte prakse više i srednje medicinsko osoblje niže medicinsko osoblje

1963.

64

112

42 50 70 99

39 95 225 63

Izvor: SG BiH , 1970, str. 258.

20. Služba za zdravstvenu zaštitu žena u BiH Organizacione jedinice (dispanzeri i savjetovališta) Medicinsko osoblje ljekari specijalisti ljekari opšte prakse više i srednje medicinsko osoblje Izvor: SG BiH, 1970, str. 258.

86

1962.

1963.

71

119

38 28 9

41 39 123

21.

Socijalne ustanove i štićenici u BiH u 1969. Broj

štićenici

ustanova

U kupn0 ž en e

Ustanove za djecu i om ladinu

Ukupno Ustanove za smještaj djece lišene roditeljskog staranja Ustanove za zbrinjavanje teže invalid, djece Ukupno Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju Ustanove za smještaj i zbri­ njavanje odraslih lica

9

1208

—

5

625

247

4 11

583 908

376

6

280

54

5

628

322

_

vor: SG BiH, 1970, str. 264.

22. Broj i kvalifikaciona struktura medicinskih kadrova koji se profesionalno bave problemima života i zdravlja ženskog stanovništva u BiH u 1970. rsta medicinskog osoblja i kvalif

LJEKARI: opšte prakse specijalisti na specijalizaciji OSTALI MED. RADNICI: viša sprema srednja sprema niža sprema UKUPNO:

B roj

40 116 39 14 443 360 1012

zvor: Propisani izvještaji statističke službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH, 1970.

23. Broj ginekoloških odjeljenja u BiH 1970. Ginekološka odjeljenja pri opštim bolnicama . . 10 zvor: Propisani izvještaji statističke službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH, 1970. 87

24. Broj akušersko-porođajnih odjeljenja u BiH 1970. A kušersko-porođajna o d j e l j e n j a .................................. 10 Izvor: P ro p isa n i izv je šta ji s ta tistič k e službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH , 1970.

25. Broj ginekoloških i akušerskih odjeljenja (skupa) u BiH 1970. Ginekološka i akušerska odjeljenja kao jedinstve­ ne organizacione c j e l i n e ..............................................8 Izvor: P ro p isan i izv je šta ji sta tistič k e službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH , 1970.

26. Broj postelja u ginekološko-akušerskim-porođajnim odjeljenjima u BiH 1970. O d je lje n je

Broj p ostelja

Ginekološka odjeljenja pri opštim bolnicama Akušersko-porođajna odjeljenja Skupa ginekološka i akušerska odjeljenja UKUPNO:

530 333 477 1340

Izvor: P ro p isan i izv ještaji sta tistič k e službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH , 1970.

27. Broj savjetovališta za žene u BiH 1970. Služba za zaštitu žena ima 120 savjetovališta Izvor: Pro p isan i iz v ještaji s tatistič k e službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu BiH, 1970.

Ovdje smo izložili, na jednom mjestu, ukupan fond statistič­ kih podataka do kojih smo došli. Međutim, ovi podaci će biti ko­ rišteni i interpolirani ponovo na m jestim a gdje bude potrebno radi poređenja ili upotpunjavanja ukupne slike stanja. Smatrali smo da je korisno sve indiktore, koje smo preuzeli iz statističkih doku­ menata, uvrstiti u intenzivnu analizu. Posebno će biti korištene one činjenice koje govore o samo­ upravnom i političkom angažovanju žena u Bosni i Hercegovini, zatim o stepenu zaposlenosti, obrazovanosti i kvalifikacionoj struk­ turi žena. Ostali podaci im aju ilustrativni karakter. 88

4. ČINIOCI SAMOUPRAVNOG STATUSA ŽENE U prethodnom izlaganju upozorili smo na najopštije i najosnovnije statističke pokazatelje koji na globalnom planu upotpunjuju sliku o statusu žene u Bosni i Hercegovini. U prikazanom sistemu nezavisnih i zavisnih varijabli jasno smo se opredijelili koje ćemo determinante uvesti u intenzivnu analizu. Prema našem konceptu istraživanja smatrali smo da na samoupravni i radni status, osim ekonomskih, najsnažniji uticaj imaju slijedeći činioci: (a) idejni i politički (b) tradicija (c) porodica (d) obrazovanje. To su elementi konstituisanja koje smo ranije izložili u formi hipoteza. Oko ovih činioca grupirali smo i pitanja na koja smo pomoću upitnika (vidi prilog 2.) tražili odgovore od ispitanica. Još u uvodu istakli smo da u okviru pojma »samoupravni status žene«, u našem istraživanju, riječ »samoupravljanje« upo­ trebljavamo u njenom najširem značenju. Na taj način samoupravni status smo povezali a dijelom i identifikovali sa političkim statu­ som. Jer, najšire značenje samoupravljanja je društveno-političko, a ne institucionalno ili normativno-pravno značenje. Kako smo čitavo istraživanje usmjerili na rasvjetljavanje s t a n j a, zatim a k t i v n o s t i i, najzad, u t j e c a j a , ovdje ćemo i početi sa analizom s t a n j a .

Zbog toga je prva grupa pitanja, zajedno sa dobivenim odgo­ vorima, zahvatila širu problem atiku. Jedan broj pitanja ima opštije značenje i nem a neposrednu vezu sa sam oupravnim statusom. Dru­ ga grupa p itan ja im a neposredniji zadatak i postavljena je s ciljem da se utvrdi kakav je sam oupravni položaj žene u Bosni i Herce­ govini i koje socijalne sile djeluju pozitivno ili negativno na taj status u aktuelnom trenutku. R ezultati koje smo dobili mogu se sm atrati indikativnim za stanje na ovom socijalnom prostoru. Naime, gotovo 60°/o žena koie su obuhvaćene uzorkom , na pitanje koliko su preokupirane društveno-političkim i sam oupravnim problem im a, odlučilo se za mpdalitet odgovora »malo«, »nim alo«,ili »samo povremeno«, dokjse oko 40% žena izjasnilo da su »mnogo« i »vrlo mnogo« okupirane svakodnevnim političkim i sam oupravnim problemima. Ovim pita­ njem pokušali smo testirati koliko su same žene zainteresirane za političku sferu društva i sam oupravne tokove. Dakle, ako na polo­ žaj žene utiče mnogo spoljnih činilaca, podatak da je okq7^CT/i> žena praktično indiferentno prem a p ohtičkinf 1 samoupravnim zbi­ vanjim a, zrači prvenstveno, da su žene pasivne, bez obzira na uzroke. U analizi odgovora na ovo pitanje nismo otkrivali elemente m otivacije i demotivacije za ovakav stav, ali će se kasnije poka­ zati gdje su skriveni i otvoreni elementi motivacije i demotivacije žene za političku aktivnost. Ovdje možemo samo napomenuti da dom iniraju stavovi po kojim a je politizacija i društveni aktivitet žene uopšte samo »dodatni teret« brojnim obavezama u braku, po­ rodici i na radnom m jestu. Na drugom m jestu su stavovi iz kojih proizlazi da žena ne vidi ni osobitog uspjeha ni posebne koristi od sam oupravnog i političkog angažovanja. I jednim i drugim stavom dom inira osjećaj nemoći da se stanje u praksi izmijeni. Činjenica da je od oko 90°/o naših ispitanica u radnom odnosu, a većina njih su vršioci neke od društvenih funkcija u radnom kolektivu, ili van nJe6af govori da postoje razlozi da vjerujem o u kvalitet stavova. Prem a tome, podaci ukazuju: p n o,- da je visok postotak žena koje se nalaze u pasivnom položaju u odnosu na samoupravne i političke procese u sredinama u kojim a su socijalno situirane, d r u g o,__da je pasivizacija žena rezultat demotivacije koja se iskazuje u osjećanju suvišnosti i ne­ moći u njihovom sam oupravnom i političkom aktivitetu. T r e ć e ,

^

90

obaveze i funkcije u okviru porodice i braka nisu podjednako distri­ buirane na bračne drugove, pa — pošto je žena više opterećena — čine realnu prepreku njenom samoupravnm i političkom angažovanju. ^ 1 Naše zaključke možemo poduprijeti i odgovorima na pitanje šta za ženu znači društvena i politička angažiranost. Modalitete od­ govora navešćemo u cjelini. DRUŠTVENO ANGAŽIRANJE ŽENE ZA NJEN SOCIJALNI STATUS ZNACI: — samo brojne i dopunske obaveze . — ne znači ništa .

.

. 35,7%

. . .

16,4%

— nemam o tome svoje mišljenje . .

. 12,8%>

— znači niz pogodnosti

. 32,0%

.

.

Ako bi se izvršila diferencijacija odgovora na pozitivne i nega­ tivne stavove prema društvenoj angažiranosti, sasvim je evidentno da preko polovine ispitanih žena (52,1%») ima n e g a t i v a n stav u odnosu na političko angažiranje. To potvrđuje naš prethodni za­ ključak da društvene obaveze i političko angažiranje za ženu pred­ stavlja dodatni teret bez društvene satisfakcije. Takođe smatramo da je značajan podatak da 32,0°/® anketiranih žena sm atra da dru­ štveno angažiranje donosi niz pogodnosti. U procjeni ovog podatka treba imati u vidu činjenicu da je uzorkom obuhvaćen visok procenat žena vršilaca društvenih funkcija različitog ranga. Realno je pretpostaviti da ih je njihov trenutni status opredijelio za određeni stav. Ostali modaliteti odgovora na ovo pitanje nisu bez značaja u pokušaju da otkrijemo stavove prema političkoj angažiranosti. Za­ nimljivo je da određen procenat žena ne zna, nije obaviješten ili se, pak, uzdržava da pruži odgovor na pitanje šta znači samoupravni i politički angažman za socijalni status žene. Iz ovoga se da naslu­ titi da i ovaj dio populacije ima negativan stav prema samouprav­ nom i političkom angažiranju, odnosno da misli da samoupravno i političko angažiranje nije od značaja za društveni položaj žene u Bosni i Hercegovini. Iz analize odgovora na ova dva pitanja najopštiji zaključak bi se mogao formulirati na slijedeći način: (1) politička i samoupravna angažiranost žene nije adekvatna realnim mogućnostima kao ni pretpostavkama koje nudi 91

ukupan koncept sam oupravnih odnosa, programsko-politička platform a i pravni sistem regulacije statusa žene u BiH; (2) analizom stavova realno je pretpostaviti da je žena više dem otivirana, nego što je m otivirana za društvenu aktiv­ nost. Daljim izlaganjem argum enata nastojaćem o da obrazložimo ove zaključne tvrdnje. Pokušaćemo, naime, da analiziramo odgovore na pitanje: šta najviše utiče na sam oupravni položaj žene. U formula­ ciji odgovora ponudili smo osam m odaliteta, a ovdje ćemo prezen­ tirati pet dom inantnih, je r su ostali zanem arujuće vrijednosti. Dakle, na pitanje KOJI ČINILAC NAJINTENZIVNIJE UTIČE NA SAMOUPRAVNI STATUS ŽENE U BOSNI I HERCEGOVINI dobili smo slijedeće odgovore: (pitanje 13) — opterećenost žene obavezama van političkog i sa­ m oupravnog ž i v o t a ..................................................

29,74%

— dom inacija m uškaraca u svim društveno-političkim forum im a i organizacijam a odakle se uprav­ lja i gdje se o d lu č u je ..................................................

17,94%

— tradicionalno shvatanje da je ženi m jesto u kući, a ne u javnom i političkom ž iv o tu .........................

17,26%

— pasivnost žene u društvenom ž iv o tu ....................

15,38%

— nizak stepen društvene svijesti i muškarca i žene

11,11%

Ovdje ćemo dovesti u vezu činioce koji su po sadržini slični. Tako tradicionalni m entalitet koji se ispoljava kao primitivna svi­ jest oba pola djeluje sasvim sigurno represivno na potiskivanje žene iz m atice sam oupravnog življenja, time što joj nameće teret obaveza koje joj drastično sm anjuju i mogućnosti i vrijeme da se žena sam oupravno i politički intenzivnije angažira. Kada se ova tri m odaliteta kum uliraju, vidjeće se da se za njih opredjeljuje oko 50% ispitanica. Odmah iza njih dolazi stav po kome je žena ugro­ žena i njen život reduciran na sfere van samoupravnog i političkog življenja, jer muškarci im aju dom inantnu poziciju u centrima moći i vrhovima odlučivanja. 92

Nije bez značaja ni uticaj društvenog pasiviteta žena, jer se iz toga može izvesti zaključak da na samoupravni status žene dje­ luju dvije vrste činilaca. Prvo, stav i držanje same žene i, drugo, uticaj činilaca van ženske populacije. Ovaj drugi uticaj se očituje na globalnom planu, pa su otuda značajni odgovori na pitanje DA LI JE ŽENA RAVNOPRAVNA SA MUŠKARCEM. Da je žena ravno­ pravna sa muškarcem odgovorilo je 41,70"/« ispitanica, a da žena nije uopšte ravnopravna sa muškarcem sm atra 49,57"/'* ispitanica, dok 8,71% nema o tome svoje mišljenje. Stav oko polovine ispita­ nih žena da ne postoji ravnopravnost muškarca i žene u našem savremenom društvu sam po sebi ne objašnjava mnogo. Međutim, ako respektujemo politički stepen zrelosti respondenata iz uzorka, onda je u svakom slučaju ovaj podatak ilustrativan. S jedne strane, očito je da je pravni sistem regulacije i ustavni status žene u ne­ skladu sa društvenom praksom. To nas je, na drugoj strani, do­ velo do traganja za odgovorima na pitanje u čemu je sadržan i kako se manifestuje neravnopravan položaj žene i muškarca u društvenoj praksi. Da bi ta traganja bila relevantna, neophodno je podsjetiti na činjenicu da žene čine preko polovine ukupnog stanovništva BiH, dok u centrima društvenog odlučivanja čine neznatnu manjinu. Očito je, dakle, da je žena u sferi politike potisnuta, a bez ravno­ pravnog učešća u političkom životu nema ravnopravnog statusa žene u društvu. Ako se ovome doda podatak da je zastupljenost žena u organima sam oupravljanja takođe marginalne vrijednosti, naročito u privrednim djelatnostima i da je stepen zaposlenosti žena u odnosu na muškarce u stalnom zaostajanju i za 1961. izno­ sio je 21%, a za 1969. godinu 23% od ukupne zaposlenosti, onda se može sa sigurnošću tvrditi da je žena diskriminirana. Ovdje treba istaći da je sfera obrazovanja i po obuhvatnosti i po stupnju najdrastičniji oblik diskriminacije ženskog stanovništva u BiH, što se naročito izražava u zaostajanju ženskog stanovništva u obrazovanju. Pokazatelji o tom vidu diskriminacije već su pre­ zentirani i, mada nedostaju najnoviji podaci, nemamo razloga da sumnjamo da se stanje izmijenilo. S ovih nekoliko nekoliko napomena upotpunili smo sliku stanja i nema potrebe da je šire komentarišemo. Možda ovdje treba dodati i podatak da su se gotovo sve naše ispitanice izjasnile da je stepen obrazovanja danas odlučujući u formiranju socijalnog statusa žene (pitanje 9 b). 93

Faktori koji utiču na socijalni položaj žene su brojni i vjerovatno stoje u međusobnoj vezi. Oni na izvjestan način sužavaju prostor za masovno učešće žene u radnim procesima, pa time u političkim i sam oupravnim strukturam a. Okviri tog suženog pro­ stora ne dozvoljavaju ženi da do k raja istraje na svom istorijskom zahtjevu za em ancipacijom , koji ovdje posm atram o kao pitanje ravnopravnosti. Prikraćena u mogućnostima zapošljavanja, žena je prikraćena i u ostalim sferam a javnog života, jer je time ostala neispunjena pretpostavka njenog sam oupravnog i političkog angažovanja. B rojčana nadmoć zaposlenih i obrazovanih muškaraca, po našoj procjeni, jedan je od najznačajnijih negativnih faktora u odre­ đenju socijalnog statusa žene. No, stepen obrazovanja utiče nega­ tivno i na kvalitet uključivanja žene u centre odlučivanja, naročito ako se ima u vidu da diletantizam iščezava s javne scene. Da bi naše tvrdnje bile jasnije, prikazaćemo cjelovit pregled stavova i m išljenja ispitivane populacije žena o tome ŠTA I U KOM STEPENU INTENZITETA UTIČE NA DRUŠTVENI POLOŽAJ ŽE­ NE (pitanje 9 u cjelini): u °/® B.O.

Utiču

Ne utiču

Ne znam

4,6

15,0

65,8

12,3

2,2

24,3

64,1

8,7

1,5

1,4

4,9

32,0

50,1

10,6

2,6

13,5

55,0

20,3

9,1

2,2

3,8

15,0

68,8

9,4

3,1

Položaj u političkim organizacijama

10,6

58,0

20,6

6,8

4,1

Razlike u m aterijalnom bogatstvu

10,8

30,2

46,9

9,7

2,1

Prim arno utiču Razlike prem a vjerskoj pripadnosti Razlike u stepenu obrazovanja Razlike u socijalnom porijeklu Razlike u stepenu političke angažiranosti Razlike u nacionalnoj pipadnosti

94

Prethodna tabela čini vidljivim socijalni okvir i one dimenzije života u kojima se žena osjeća ugroženom. Podaci otkrivaju da žene nacionalnu i vjersku pripadnost ne smatraju determinantama svog društvenog položaja, što upućuje na zaključak da su pitanja o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti u javnosti predimenzionirana. Od ukupnog broja ispitanica 65,8"/« se izjasnilo da vjerska pripad­ nost nema nikakvog uticaja na socijalni status žene u BiH, dok čak 68,8"/'* tvrdi da nacionalna pripadnost nema uticaja na dru­ štveni položaj. To je prvo zapažanje koje nam se čini relevantnim. Za razliku od nacionalne i vjerske pripadnosti ispitanice su stepen obrazovanja smatrale primarnim za društveni položaj žene (88,4%). Motivi za ovakvo opredjeljenje po našem mišljenju leže u činjenici da neobrazovana žena ne može danas ući u javni život, jer se ne može ili se veoma teško zapošljava, a naročito se ne može uključiti u centre i strukture odlučivanja. Dakle, obrazovanje je čvrsto povezano s mogućnošću dobivanja radnog m jesta i otuda takvo opredjeljenje. Drugi motiv bi trebalo tražiti u uticaju prosvetiteljske propagande, koja je na našem tlu veoma jaka. Ovaj motiv je ujedno i korektivan u odnosu na prethodni, jer danas često školska sprema automatski ne omogućava zapošljavanje. To bi bilo drugo relevantno zapažanje. Treće, izvanredno je zanimljivo da je nešto više od dvije tre­ ćine od ukupnog broja ispitanih žena smatralo da nema adekvatnog društvenog položaja žene bez odgovarajućeg položaja u političkim organizacijama i stupnja političke angažiranosti. Dakle, da bi žena sebi obezbijedila povoljan društveni položaj bitne pretpostavke su stepen obrazovanja, stepen političke angažiranosti i položaj u poli­ tičkim organizacijama. Četvrto, značajan je i podatak da 41,0% od ukupnog broja ispi­ tanih žena ističe da razlike u materijalnom bogatstvu utiču ili pri­ mamo utiču na društveni položaj žene. Ovdje se može sa dosta vi­ sokim stepenom izvjesnosti pretpostaviti da je ovakav stav poslje­ dica novijih pojava i procesa u našem društvu, s obzirom na sve izraženiju socijalnu diferencijaciju. U kontekstu naše analize reklo bi se da je ovo dodatni negativni faktor uticaja na društveni polo­ žaj žene. Stavovi ispitanica o uticaju socijalnog porijekla kao da samo potvrđuju ovu našu tvrdnju. 95

Ako sve faktore od uticaja na društveni položaj žene rangiramo dobićemo skalu (rangiranje smo izvršili spajanjem odgovora »pri­ m arno utiče« i »utiče«), koja izgleda ovako: U

— — — — — — —

stepen obrazovanja položaj u političkim organizacijama politička angažiranost m aterijalno bogatstvo socijalno porijeklo vjerska pripadnost nacionalna pripadnost

°/o

88.4 68,6 68.5 41,0 36,9 19.6 18,8

Moglo bi se reći, čini se, da su tri, po kvalitetu različita, na­ čina uticaja na društveni položaj žene u BiH. P r v o , oni uticaji koji proizilaze iz objektivno datog stanja, što se, prije svega, od­ nosi na sistem obrazovanja. Te uticaje žena svojom aktivnošću ne može izm ijeniti. Tu je nužna d r u š t v e n a i n t e r v e n c i j a za­ jednice kao cjeline. Što se tiče m aterijalnog bogatstva i socijalnog porijekla potrebna je, osim razvijanja m aterijalnih pretpostavki, i idejno-politička intervencija. D r u g o , ako žena sama hoće da utiče na svoj društveni položaj na svim nivoima (lični, grupni, glo­ balni) ona m ora ući u društveno-politički, samoupravni i javni ži­ vot, m ora se angažirati na svim nivoima i u svim oblastima života. T r e ć e , neke faktore ne treba prenaglašavati kao što je to do sada u društveno-političkom životu činjeno, je r je sasvim jasno da ih žene ne sm atraju značajnim. To su nacionalna i vjerska pripadnost. Naravno, ovdje treba im ati u vidu da je uzorkom obuhvaćen veći broj žena koje su društveno aktivne i im aju viši stupanj obrazo­ vanja od prosjeka ženskog stanovništva, te se može pretpostaviti da ta dva faktora utiču na prevazilaženje onih društvenih protivrječnosti koje proizilaze iz vjerske i nacionalne pripadnosti. Ove smo napomene učinili nošeni mišlju da naš rad pored na­ učnih i čisto teoretskih pretenzija, mora biti koristan i društvenoj praksi.

Dok je prethodna baterija bitanja bila usmjerena na Faktore koji utiču na društveni položaj žene na globalnom nivou, naredno pitanje (pitanje 10) se odnosilo na personalni nivo. Okvir za ovo pitanje određivala je Marksova misao da je »individua uvijek po­ lazila od sebe i uvijek polazi od sebe«, što znači da individua svoju vlastitu poziciju projicira na cjelokupno društveno stanje. Pitali smo KOJI FAKTORI UTIČU NA USPJEH ŽENE U ŽIVOTU. Ispitanice su faktore rangirale na slijedeći način: U

I

R a n g II "

III

13,7 39,9

8,9 21,7

9,0 8,2

3,6 5,7

7,4 8,2 15,2 24,1 4,4 2,4 4,4 3,2

7,7 11,3 9,4 18,7 9,4 9,4 16,9 4,4

Faktor 1. Društveni rad i angažiranost 2. Stručnost i kvalifikacije 3. Društveni položaj porodice iz koje potiče 4. Ženstvenost i šarm 5. Veze i poznanstva 6. Rad i zalaganje 7. Sreća i slučaj 8. Bogatstvo 9. Talenat 10. Bez odgovora

"

1 2 ,1

14,3 2,6 1,5 4,8 1,9

S obzirom na našu namjeru i metodološki koncept u ovom dijelu upitnika, dužni smo čitaocu pružiti neka dopunska objašnje­ nja, van onoga što prednja tabela omogućuje. Naime, bili smo uvje­ reni da je teško izdvojiti jedan faktor i sm atrati ga dominantnim. Zato smo sastavili listu od devet modaliteta kao potencijalnih fak­ tora koji mogu uticati na lični uspjeh žene u našem društvu. Zatim smo ispitanicama omogućili da odaberu tri odgovora i da ih rangi­ raju. Tako smo stekli mogućnost da posmatramo frekvenciju jed­ nog modaliteta, a zatim i frekvenciju modaliteta u rangu. 97

U interpretaciji smo pokušali da sastavimo interskalarnu listu frekvencija svih devet ponuđenih modaliteta. P r v o , najveća frek­ vencija odgovora, i to u prvom rangu, odnosi se na mišljenja po kojim a je uspjeh žene određen stručnošću, stepenom obrazovanja i kvalifikacijom. I po rangu i po frekvenciji ovo mišljenje domi­ nira. Važno je takođe napom enuti da se ovaj modalitet pojavljuje sa 21,7% na drugom i 8,2% na trećem m jestu. D r u g o , rad i za­ laganje su na drugom m jestu po broju m išljenja (24,1%), ali u drugom rangu. Međutim, rad i zalaganje zauzimaju visoku poziciju i u skali prvog ranga (14,3%) i trećeg (18,7%). Treće mjesto i po rangu i po bro ju frekvencija zauzima m odalitet koji je od izuzetnog značaja za procjenu onoga što se događa u društvenoj praksi. Naime, m odalitet »veze i poznanstva« neočekivano zauzima visok položaj i u skalarnoj i u rang listi. Od ukupnog broja ispitanica 12,1% »veze i poznanstva« određuju kao prvu determ inantu uspjeha žene u životu. Još je viša frekvencija ovog m odaliteta u drugom rangu (15,2%), a ako se tom e doda 9,4% odgovora u trećem rangu, nije teško zaključiti kakvo značenje im aju veze i poznanstva za uspjeh čovjeka u sam oupravnom društvu. To zapravo govori da je korupcija prodrla ozbiljno u naš društveni život i u svijest ljudi. Tek na č e t v r t o m m jestu je i po i rangu i po frekvenciji faktor rada i angažiranosti žene pretpostavka uspjeha u životu. Za ovaj m odalitet opredjeljuje se samo 13,7% anketiranih u prvom, 8,9% u drugom i 9,0% u trećem rangu. Od ostalih faktora čini se da je značajno ukazati na još dva. Naime, iako u trećem rangu, talenat ima relativno visoko značenje za uspjeh žene (16,9%). Modalitet ženstvenost i šarm, m ada ni u jednom rangu nije izuzetno naglašen, u ukupnoj distribuciji stavova svakako je od značaja. Ako se porede stavovi o faktorim a koji utiču na uspjeh žene u životu i odgovori na prethodna pitanja koja se odnose na globalni nivo, može se prim ijetiti da žena uglavnom identificira svoj polo­ žaj i osjeća iste probleme na personalnom nivou kao što ih osjeća i na višim i globalnim razinama. Međutim, mjesto žene u ukupnoj društvenoj strukturi nije određeno samo njenim polom, nego na to m jesto utiče mnoštvo socijalno-ekonomskih okolnosti. Iz toga slijede, kad poredimo grupni i globalni nivo sa personalnim, neke 98

nijanse u rezoniranjima i manifestuju se one pojave koje su ka­ rakteristične za strukturu uopšte. Kada su u pitanju društveno date objektivne okolnosti, koje određuju status ženskog stanovništva, očitovala se puna identifikacija svih nivoa. Primjera radi, struč­ nost, kvalifikacija, obuhvatnost i stepen obrazovanja su za sve nivoe podjednako određeni kao dominantan faktor za društveni status žene. Međutim, u određenju stava spram opšteg grupnog i globalnog nivoa politička angažiranost i položaj u političkim organizacijama se određuju i svrstavaju među osnovne pretpostavke društvenog položaja, ali u odnosu na lični uspjeh i položaj te iste pretpostavke nalaze se na nižem stepenu vrednovanja i ne sm atraju se prim ar­ nim činiocima. Otuda je indikativno da uspjeh u životu može osi­ gurati onaj dio ženskog stanovništva, koji ima specifične »povla­ stice« koje nema ukupna populacija. Dalje, na skali uspjeha na treće mjesto izbijaju veze i poznanstva, a zatim ženstvenost i šarm, dok rad i zalaganje ni na jednoj ni na drugoj skali nisu određeni kao primarni činioci. Tako ovom analizom postaje jasno gdje su mogući subjektivni uticaji, a gdje na socijalni status žene utiče objektivna društvena situacija. Time na praktičnom planu postaje vidljivo u kom bi pravcu trebalo usmjeravati društvenu aktivnost, kako svih društvenih činilaca, tako i organizacije žena.

5. INSTITUCIONALNI OKVIRI SOCIJALNE STABILNOSTI ŽENE Brojni povijesni izvori upućuju na saznanje da je žena tokom istorije težila da izgradi ravnopravan društveni položaj sa m uškar­ cem, a da je neuspjehe u postizanju tog cilja na globalnom i grup­ nom planu pratilo njeno vraćanje privatnom (ličnom kao intim ­ nom) životu gdje je pokušavala da nađe uporište za ekonomsku i društvenu stabilnost. U cilju odbrane vlastitog digniteta pokuša­ vala je upotrebljavati sredstva koja joj stoje na raspolaganju. Ta sredstva u privatnom i javnom životu su često bila lukavstvo i spretnost u manipulaciji, a ponekad invencija i šarm. Premda nas ova oblast ne interesuje, zanimalo nas je da li i u kojoj mjeri savremena bosansko-hercegovačka žena pomišlja ili pribjegava ovim sredstvima, s obzirom na zastoj u procesu njene društvene emancipacije. To znači da je naša pretpostavka bila da je proces emancipacije žene u Bosni i Hercegovini u posljednjoj deceniji zaustavljen i da njen samoupravni položaj nije u skladu s opštim razvojem sistema samoupravljanja. Gotovo da se stiče utisak da su i muškarci i žene »prestrašeni« započetim procesom emancipacije žene i realizacijom takvog društvenog položaja u kome bi ona bila stvarno ravnopravna. Na takvu pretpostavku na­ vodilo nas je mnoštvo indicija koje su u opštoj suprotnosti sa siste­ mom ustavne i pravne regulacije ravnopravnosti žene. Ovdje ćemo pomenuti neke od takvih indicija. Prvo, permanentno relativno opa­ danje broja zaposlenih žena. Drugo, opadanje broja žena u svim političkim (predstavničkim i samoupravnim) strukturama. Treće, umjesto sveobuhvatnog obrazovanja, ženska djeca i omladina sve manje završavaju osnovnu i srednju školu, pa im je već na taj način onemogućen pristup na visoke škole. Tako je obrazovanje, kako pokazuje naše istraživanje, postalo ključno pitanje statusa žene u 101

svim pravcim a analize. Teror komercijalizma koji nameće moderna tehno-struktura i koji se ispoljava u koncepciji da sve treba pod­ vesti pod tržišne zakone, što je izraz tehno-birokratske dehumani­ zacije, dvojako se odražava na status žene: ( 1) došlo je do reduk­ cije onih oblika društvene potrošnje koji su prvenstveno namije­ njeni ženam a-m ajkam a i ženama-radnicama. Ta redukcija se ogleda u sm anjenju b roja objekata društvenog standarda ili u pokušajima da svoje poslovanje zasnuju na principu tržišnog rentabiliteta (što ih čini nedostupnim slabije plaćenim kategorijam a stanovništva). To ženu ne ugrožava samo m aterijalno, nego je onemogućava da se društveno-politički angažira stvarajući sve veće obaveze. (2) Dru­ štvena i privredna reform a je pored svojih pozitivnih, imala u tehno-birokratskim interpretacijam a i negativne posljedice, jer je bilo pokušaja da se iz procesa privređivanja istisne sve ono što nije davalo neposredne ekonomske efekte. Kako se u takvim kon­ cepcijam a žena tretira kao dopunska i rezervna radna snaga, ona se na radnom m jestu prva našla ugrožena, je r su elementi zaštite koje je propisivao zakon predstavljali teret za grupni interes. Takođe je društvena i privredna reform a zaustavila tempo zapošlja­ vanja, što se u najdrastičnijoj formi odrazilo na žensko stanov­ ništvo. U svom istraživanju pokušali smo da otkrijem o one socijalne okvire u kojim a se neravnopravnost žene najsnažnije očituje. Na­ ravno, zanimalo nas je da li se neravnopravnost najjasnije očituje na globalnom, grupnom ili privatnom planu. Rezultati istraživanja pokazali su da najviši stepen neravnopravnosti žena osjeća u braku i porodici, ako se ovi planovi posm atraju pojedinačno. Međutim, najveći postotak ispitanica tvrdi da je žena u Bosni i Hercegovini podjednako neravnopravna u sva tri socijalna okvira. Kako je time distribucija odgovora na pitanje »GDJE JE POLOŽAJ ŽENE U DRU­ ŠTVU NAJNEPO VOLJNI JI?« ostala bez tzv. dominantnog stava, prenosim o odgovore u cjelini: u % — — — — — — 102

u društvu kao cjelini u radnoj organizaciji u porodici i braku podjednako je nepovoljan na sva tri plana ne bih mogla da odredim bez odgovora

12,47 10,42 27,52 32,99 15,72 0,85

Ovo pitanje smo odmah doveli u vezu sa percepcijom ličnog položaja žene. Tu se pojavilo jedno značajno kontraverzno suprot­ stavljanje stavova, Na pitanje »ŠTA JE ZA VAS KAO LIČNOST VAŽNIJE, BRAK ILI STABILNO RADNO MJESTO?« podijeljenost stavova bila je skoro 50 : 50. Tako 47,57 5%; S

199,31

95

60

35

503

340

163

Tabela br. 1.

Ističe se podatak da značajno veći broj mlađih žena (18—27) smatra da se položaj žene nije bitno izmijenio jer je žena i danas neravno­ pravna. Dobijeni rezultati u ovoj tabeli (odnos opaženih i očeki­ vanih frekvencija) statistički su značajni.

62,52

29,97

nije se

0 = 0,133; C = 0,132

300

54

112

! 12

37,40

188

12

95,55

povoljnije

(Ravnopravnost i odgovornost žene)

I 42

10,04 j

^ 17,93

povoljnije

P. 18.

8

4

4,81

povoljnije

(Starost)

13 14 9 61

SSS

VSS

Domaćica Z

7,55

13,33

17,73

133

20

78

6

16

22

10

106

141

48

130

60 485 0 = 0,160; C = 0,158

9,64

17,04

22,67

7,71

Z

Tabela br. 2.

Ističe se podatak da žene sa većom školskom spremom (VSS) sma­ traju u nešto većem broju, da je njihov položaj u braku i porodici najnepovoljniji, dok u nešto većem broju žene sa srednjom struč­ nom spremom naglašavaju da im je nepovoljan položaj: u društvu u cjelini, u radnoj organizaciji, u porodici i braku. U cjelini ove razlike nisu statistički značajne.

5% N S

19,91

35,18

46,80

15,93

24

39

54 29,06 .......... 31 16,45 17 161

38,66

13,16

ne može odrediti 20,90

u sva tri plana 43,15

12,44; DF = 12 P