Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine [2 ed.] 9958957183 [PDF]

Zitiervorschau

U i111e Boga, Alilo.rlirng, ra111ilomog

Dr. Husnija

Kamberović

BEGOVSKI ZEMLJIŠNI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918. GODINE

Dr Hun i K ~c·ben)\'ić

H US~TJJA KA1v1BEROV lĆ

Bcgovs ki zemljišni pos jedi u Bos ni i Hcrccgovini od 1878. do 1918. godine

fad avač:

Le ktori: Pmf dr. ~ l unib i\l:tgl:-q l iL~ Sa;1jin O. Ko1>58-9571-8-3 coms~.BH - m

N:lUfornslrnhv.lc'.ki inc;tit11l IBN

14128134

Pr\'tl tzd.IOJC.- li\ c kn11gc:" 1Jhj:wljcnn je %.:1g11:hu 200.l ~ud111c

li

inl;rn1u H r\'ar:;kng instilllca za

rm i1cst

.\lišljcnjc:m Upr:naog 11dbor:1 Llpr:l\·c za 1mlircktnu oporc:zi\':lllJL brn1: UO 2Ci-O·l-ll;i-22·1/!Jll nJ 2(dJ..l .2111)5. godine d:1 je knjiga "BEGOLOGIJA ......._ ... _, ___.. l'.~

7"-:AČ"EXJF Tl'l'ULE lH:G U AL"STROUGAl~SKO DOBA ........................- •.••„-„... 3lJ

VRSTE l STRUKTURA ZE,\.ILJIŠNJI I POSJEDA··································-··-··-·········· 10') PRODAJAK~l.ETSKIH

SF.l.ISIA ....„ ..........„ ... „ .............. „ ••..•••.••.•...•- - •• „ ...•„ ......„ ..• 1:1~ OBLICl PRODAJE ...„ .....- ........ „ ........._.....„ ..„„...•- ....„ ......„ ..........„ ....„-.....„„.-....„.13.S I. Slobodna pogodbJ bl!g.a I krnt!l.1 ....•„„ ... „„„.„„..„„„.....„ ......„-„..„ ....„.„„.„.„ .. , I3S l.:i. Primll'r I: Vranjak .„.„„„•. „„.„„.„.„„.„„„.„.... „.„.„.„.„.„.„.„.„„.„ ..„„.....„_...• 1411 l.b. Pnmwr li: Gašllca „ ....„„„.„.„ ..„.„.„.„„...„„„„„„„.„..-„„.„„.. „ .•„ ..„„„.„ ...„14J l.c. Prtm)đ Ili: Vrba~k.1„ .. _ ....„.„..•„.„„„.-.. -.„... „„... „„ .... „.„.. „._.. „.--......„„ .. 1•13 2. Podjela po pola ... „ •.. „ ........ „„.„.„....................... „ .. „.„............................„.„.„„„-. 1•H 3. Obligatni način ...„.„ ............. „ ......„ .....„„... „ ••.•••••.•••.•••••••. •• „ ... l•t; 4. Fakultativni mu:in .....„„...„ ... „„........„ ... ,„„.„ ... „„•.„ ...„ ...•. „ .....„ .. „ .. „ •. „ ..„ ••...... „ •. 15·1 5. PrlJt!dlug Ćln: Tn1hclkl·........ „ .........„„ .... „„ .............. „ .............. „„.............„ ...... ,_. \54 fNTENZl li:.! PRODAJI: SELIŠTA .... „ ... „ „ ..„.„.„.„„„.„„...„„.„.„„„...„ .•.....„156 USPOSTAVI\ NO\ IH KMETSKIH ODNOSA „ •••.•• „.„..„.„.·--···--··----·-·- 16'1

„_ . .

„................ -...

lamiji i M1.1/m11

TERJTOROAL~l OKVIR I PORODIČNA .Ml3 AlIB.EGO\'IĆ .„•.....••......•„ ......„„... - .... „.„.....- .... „ ..„ ..............„.„...„ ...„ ...„ ...„ ••••...•••••• 231, BAŠAGIĆ ··-·····-·········„.„„..„„•.....•.„.„.„•.. 2'1:l

·--··--·····-·-··-·-„-·-····-·-····

.BEGO\'JĆ ...„ ..... „ ..............„ ......•......•.............. „ ....„ ............„ ...„ .........„ ............„ ..........-. :.! 1-

11EGZADlC„...........„ .•„ .... _„ ... „„.„„.„.... „ .....•........•......•.••...... „ ....„.„........ „ .........„.„..... l52 .BEšUU:V IĆ „ .. „ .... „„„.„ ...„„„„...... „ .. „ ..„ .. „„. -„„„................... „„„ ....„ .......... -„.... „ .. „ ... .?56 BLŠČEVJĆ .. „ .•...•.„ .........• „ ..„ ...• „ ..... „„..... „„.„„„.„.....„ .. „„.....„ .....„ .......„ ....- ..„.„„.„...•!59 BUŠATLJJA..........••.......„.-„„.„............ „ ...... „ .... „ ...........„ ....„„............................„ •••••••.... 1711 CERIĆ .. .... „ ....•. „.„ .......... „ ......„„.. „„......„ .. „„.„ ........ „„... „ .. „ ....„„...... „ .... „ ... „ .......„.„ ....•r"; ( El\:GI(' .„.„„„.„.. „.„......... „ .. „ .. „ ... „.„„„.„ .... „ .•„ ...„ ... „„ .... „„.„-............„.„.„.„„..... „ ... 2X8 l>LlNI( ...„„ •.. „.„..„„„.....„ ......... „ ........„ •• „ ..............„„„.... „ ...„ ..... „„ ... „„ .... „ ........... „ .. 2'N DONl AGIC „ •• „ ..•... „„.....•....„.„.....-·-····„.........„ .....„„„„.................... „ .. „ ...... „.„...„.3111 l.)ONLAGIČ (Dt:RVENTAJ ... „ ........„ ..„ ......•.......••...•....„ •.•• „ ..... „ ....... „„-... 310 OONLAGIĆ (Tf.~ANJ) •....... „ ..•..„„..._„„ .............. „„....„.„.„_,._.„ ................. „.„„.312

„.„.-..

8

li l\.amhl'lll\ k" BEGO\ ~"' i i .\11.Jl~~ · l'U~lfDI

u 1111\SI 1111 RCEGO\ l!'ol llfl IX7!1

no 1'111'

DUl\.l l SJĆ: ..• „„ ...... „_,... „ .•..... „ .... .............•-„.„„.„.„„„... „.„ .......„.„.„ •..... „„„. H„„„ „.„.315 rA DI Ll 'l\ŠIĆ ..„ ... „ ..•.... „ ..„„ „•... „ ...................... „ ••.••.••.••• „.„.„ .... „.... „„ .... „.. „....„ ...... „ 122 rt l IPOVll„ ........... „.............„ ..... „.„.„„~•. „„„„„.„ •....•„.„„.........•...............„.„.„.„„ .....„ .U:! ~ 1Rnu:s„ „•.....„ .......„ ..„-„.. „„.„„ ...... „ ............. „„ ... „„„„. „„-........„ ..... „ .. „.„.„„ ... „ 33r. GRADA~ČEVlĆ. „„._ •. „„ „....„ •.„ .. „.„„„.„ ...• „.„.„„ ... „„„ .....„„...-„„ „„„„„.„„ ....„ ~41 HAFIZADlĆ:.......„.... „.„„„„„„„..- ..„ ..-··-·-······· „ ....„.„.... „„„ .. „ •.. „ .......„„„„„.... „•.. „ )53 HASANPA ŠJ Ć ...„„ ...„ ••-„„•. „..„ ..„..„„„„„„„...•....„„„......„ „ ...........„„„.•„„„•. „„.„ ..... 3:;posobmr 11a novi 11aći11 prfrrcde i u ne111oguc110\ti da se orfrek11c 1uzvik11ulof!. 1zaN11a žfrota, wjeo je i ono od čega ga je izl'la.fre11je posted1elo • počeo -;e proletnri::irali Omladhw W! nade na raskrsnici: m1111;eti ili žil'}eli Ne/...a pode " škole, i tu t•ećinom zastade .~/o LZ mmog11ć110.,ti .školol'rlnja, Sto iz 11eraz11J1e11e s11i1e.~ti o potrebi .~k.ole; neka se 1nil111at1 zanata, n 11aj1·eći dio pode putt:m lwnpenproletera Izuzetak od nvug čine J..rupmii heg,wi, ko11 su. primivši neke tekrwi11e zaptulnoe1 1ropskc cfrilizacije, razvili kod s1·01e 11eki smi.\tlO za 5kolu r ko;i .w. prc.'il'om·,, agrarnom rt:for1110111 11eobuhvace1m 1111ovinu a kapitalisticku, imali 111ogurnost da s1•01u d;ern 1skolu1u...

PREDGOVOR

1

1

1

Skend~r Kulenović:

omladmu. Putokal,

r, l,

Pogled na 11wslimamku Zagreb 1937.. str. 11-17.

I (niiga koju. upra:·o ima< u _rukama . pc~Stm·ani čitaoče, naslajai,1

1e dugo 1 u \ eoma tesl\lm uv7et1 ma. Građu sam poteci prikupljali u najtežem ratnom vremenu, u opsjednutom Sarajevu ~992.: je1.1_e to 1e bio moj način intelektualnog savladivani.l nehumanih m1eta z1vota, a pisanje c;am završavao tokom 2000. i 2001. g.odine, i lo u \'rijemc kada sam u privatnom 2ivotu preživljavao .„1gurno na1teze trenutke: Na osnovu jako "čudnih" zakona koje k oktrnirala medunarodna upra\'a u mojoj 7emlji, 11.bačen sam iz srana j sa dvoje male djece gotovo završio na ulid Sarajevske uliLe, koje su se u vrijeme kada sam počeo pasati ovu knjigu pušile od nevine kn 1, lrebalt' su poc;tati novi dom meni i mojoj malodobnoj djeci. ;-\!i, nbu samo pocelal i kraj pisanja o\·e knJige bili obilježeni l~sk1m lrcnucirna. Moglo b1 se kaz;lti kako 1e sve što jt> venno Zil nie~1~0.'.1a~ta/Jnjl' nosilo sa sobom brn1ne probleme. fako, O\ a kn 11 g.1, na an1c11at1vu mog saraievskog prolesora, trebala je bita doktorska disertacija na filowfskom falultetu u Sarajevu, ali je, stica1em čudnih nkolno~Li, u nešlo ops1rnijo1 verz111, kao doktrc;kJ disertacija ~Jdbra~Jena trn Filo1ofc;kom fakultetu u Zagrebu. Potom, nakon ~to Je ~va~ rukopis i konaćno dm ršen, trebao se odmah štampati, ala se poja\ IJu)e tek sada zbog bro1nih usputnih problema. .{

• Zbog nbimn1>sti podataka u ovoj knjizi ru izustavhem potmt•nični popi'll vl;a I>
114711. 00 111111.

kakove nesreće zadnjih pedeset godina turali ferman propao, a stari ljudi iz njegove okolice znaju, da je koljenović i begovski sin, može se begom nazivati. Ako ne ima fermana na ziamet, a stari ljudi ne znaju, da je sojević i beg najmanje bar od sto godina, nema nikakva prava na naziv beg, pa ne treba ni da se prodaje za plemića:· Da bi se u tom smislu sačuvalo bosanskohercegovačko plemstvo, "mora se, dok je vrijeme, oplijeviti šenicu, jer kad zaraste u tra,·u onda će biti vrlo teško ili nemoguće''. Ukazuje se na pojavu "nadribegova·: koji će, ako im se ne stane na put, poplaviti Bosnu "pa će begova doteti svukud''. Prema njihovim tvrdnjama, nadribegovi nastaju na tri načina: prvo, prema imenima (od Širbega nastaju Širbegovići; od Alajbega - Alajbegov1ći itd.); drugo, mladi činovnici završe škole, zaposle se u driavnoj službi, pa jednostavno sebi dodaju iza imena zvanje beg, "da se proda švabama za plemića i da imponira u društvu·: i treći način je jednostavno uzimanje prezimena starih i znamenitih begovskih porodica, "da bi se u tuđini prodao za koljenovića''.JS Tada, međutim, nisu napravljena zatražena istrazivanja, ali je deceniju i po nakon toga povedena ozbiljna rasprava u vezi sa ovim pitanjem, a inicijator je bilo austrougarska Mmistarstvo rata, koje je 8. marta 1911. od Zajedničkog ministarstva finansija zatražilo informaciju o tome koji bosanskohercegovački pripadnici irnaJu pravo nositi titulu beg, kako se ovo pravo dokazuje i kakav značaj, odnosno plemićki stupanj, pripada ovoj Litul1. ~Ministarstvo rata odlučilo se da ovo ispita iz praktičnih razloga: radilo se o tome da li neka određena osoba, pripadnik vojnićkog staleža, ima pravo nositi titulu beg 37 Tragajući za odgovorom na ovo pitanje, angažirano je više struč­ njaka. Kad Saks (Cari Ritter von Sax), poznavalac prilika na Balkanu, 5 J

B0Jn1ak, hr. 9. 1. 3. 1894. ABiH, ZMI:, opća, 3685/1911. 17 Mlnistarstvt) rata "hei der Austellung der frage oCfenbar prakUschc Zvckke vor Augen halte, henv. cs sich darum handeln diirfte, ob cine bcstimmte, m jc7iku u časopisu 1 umi, 1-11, Uutlap~st 191!> Jedan prijevod na bosanski jezi!.. napmvln je bnvcr { ol.1.kovk prijevod 'iC nala7iO u Mweju grada Zenice, a drugi Tundc: Polonlk. Orlgilll,

26. Juni 1938., str. 10. Gu)ić tvrdi da je Mehmed-bcg falsd]drao tude berate I •

62

li. Klunhl•nnU: lll:V~t-1 ZEMl.fl~NI 1'0\IE.01 U HOSNl I HERC:lGOVl1'1 01> 11r11 1)0 l'llt4

. Zemaljska v~ad~ nije kritički razmotrila Kapetanovićeve tvrdnje 1 dokaze nego 1h Je 28. 10. 1880. proslijedila Ministarstvu vanjskih poslova. Početkom 1881. godine ovo je mio istarsrvo tražilo od ~emaljske vlade informacije koje se odnose na nasljeđivanje begovske titule. Odgovor Zemaljske vlade koncentrirao se na pitanje braka kod muslimana i zadri.ao se na konstataciJi kako samo djeca iz pr.l\'ovaJjanih brakov~ sklopljenih pred kactijorn imaju pravo nasljeđivanja jer su samo djeca 1z takvih, legitimnih brakova zakonita. Počekom 1882. Kapetanović je podnio treću (nedatiranu) molbu, u kojoj je požurivao izvršenje dvije prethodne. Tek 1883. Zemaliska vlada u izvještaju upućenom Zajedničkom ministarstvu finansija ~~du~rla je ~apeta~ovićev zahtjev za dodjelu viteškog staleža, ali se tZJasrula prol1v dodjele grofovske titule, jer "zasluge molitelja nisu tako velike, njegovo materijalno stanje nije tako sjajno i jer bi jedan takav slučaj kod čitavog niza bosanskohercegovačkih obitelji pobudio slične aspiracije s istim pravima. Ujedno je Zemaljska vlada dostavila jedan dalji zahtjev Kapetanovićev u kojem on moli dodjelu grofovske ili titule baruna:'6· Jedan referent Zajedničkog ministarstva finansija povodom ovog slučaja dostavio je opširno mišljenje: "Budući da Turska nije vodila nikakva prezimena, zvali su se Kapetanovići-Ljubušak najprije samo 'sin kapetana od Ljubuškog'. Ova se oznaka malopomalo preinačavala u prezime. A rodoslovlje. koje je Kapetanović priložio, vraća se do 1590. ali sadrži puno fantastičnih elemenata, budući da bosanskohercegovački muslimani nisu vodili nikakav ~ priložio ih svojoj molili, sve s ciljem da bi dokazao kako su njegovi pred „orepi'ika u vc7J sa dodjelom plemićke titule Kapatenoviću nala1.i se u HHSLA. Wien, Admini!itrnUvc registratur, F 61, kt 25.

6~

li. IYmbtto\'k': Rtc.nnKI ZL\U.11~"' PO'ilEDI li ROS~l I flEMCl aku tokom Balkanskih r.1tova 1ru1lno doprinijelo snainijem zaokretu Ro~njakti u Bosni prema Monarhiji (MUorad Ekmečić: Uticn.j balkanskih ratow1 1912 1913. na druSlvo "Bosni i Hcrceg(wini. Marksistička misao 4, Rcogrucl 1985., a ponm,oo je objavljen pod 1Slim naslovom u Prilozirnn za istoriju R().We i Herceg1wl1lt! X!>. vektc, Beograd 1997.) 3 s M. Ekmeać: Stvamnje /ugoslavi1e. 2, slr. U7. 1

njihovom bogumilskom pon1eklu, čime su_ održavali ~o~tinuitet bosanskim srednjim vijekom. .,. JnsistiranJe na kontinuitetu sa :Osanskim srednjovjekovljem bilo je u funk~.iji d~kazi~·~n~a da beoovi plemići koji su dolaskom Osmanh1a prihvatih 1sJam. forsirana teza kako su "današnji Muhamedovd bosanski i hercegovački, - kako se zna, - potomc i.~tarih bosanskih pl~mića_~'. te ·e na tome građena ideja bosanske nac1Je.as Dakle, na OVOJ teonJl o ~ezi sa bosanskim srednjovjekovljem (a ova je teorija u austrougarska doba bila veoma raširena) insistirali su podjednako i vlast i begovi, ali naravno svako iz svojih razloga. Dok je ona vlastima bila potrebna radi stvaranja atmosfere u kojoj se može razvijati ideja bosanske posebnosli i bosanske nacije, što je bilo u njezinom slrateškomlnteresu s obzirom na političke od.nose na Balkanu krajem 19. i početkom 20. stoljeća, begovi su takve teorije širili „kad god su to naJazili za shodno i korisno. u pravilu su to uvijek činili kada bi im zatrebao politički oslonac u širokim slojevima bošnjačkog naroda protiv Carigrada i Beča ili kada im je bilo neophodno da se pozovu na svoj legitimitet radi očuvanja svojih zemljišnih povlastica i pogodnosti u rješavanju agrarnih pitanja. U to se miješala, na jednoj strani, nacionalna romantika, a na drugoj, određeni begovski, viteški ponos:'111' Kada se raspravlja o begovima i njihovoj u.lozi u povijesti Bosne u doba austrougarske vladavine, jedini znanstveno opravdan pristup jeste promatranje institucije begovata u kontekstu tog vremena, a ne u kontekstu ranijeg, osmanskog, odnosno kasnijeg, jugoslavenskog, razdoblja njihove povijesti. Dakako da begovi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće imaju povijesnu vezu sa ranijim i kasnijim vremenima, ali 0

Cak ;;

„ T. Krd.ljačić: Kal1~1ev režim, ~lr. 196. ws Neki historičari čak su mišljenja kako se L'>llcanjcm t('oriJe o bošnjačkom

plemc;tvu kao potomcima srcdnjov1ekovne bosanske vlastele "medu musUmamkim plemstvom podiže narodna svijest i osjN:anje narodne solidarnosU u borbi za oslobodcnjc i ujedinjenje. lstO\TCmcno se Ume željelo istaći jugoslavensko, ustvari srpsko, navodno hic;torijsko pravo na Sosnu" (M. hnamovk: Historija BoJttjaka, slr. 153.). ~ M. lrnamović: Historija Bo.fo1aka. slr 153.

76

li. Kambcr.1•16 01:.c;m"•KI /J:Mtfl~:-01 l'O!lff l>I u llOS!\11 I HERCHlOVINI OD 111711. 00 1\118

- ne samo zbog nužnosti preciznog utvrđivanja pojmovnih kategorija nego i zbog polrebe da se o predmetu histonografskog raspravljanja ne sudi u kontekstu vremena u kojemu historičar piše, već u kontekstu vremena u kojemu Je predmet historiografskog razmatranja djelovao - nužno je o begovima austrougarskog doba suditi na Lemelju njihovog tadašnjeg stvarnog djelovanja. tadašnjih njihO\ ih uvjerenja o sebi, tadašnjeg odnosa vlasti prema njima i njihovim uvjerenjima o vlastitom statusu, tadašnjeg odnosa raznih političkih pokreta prema begovima i begova prema tim pokretima, tadašnJem odnosu bego\'a prema svojim zemljišnim pOSJedima i obrađivačima tih posjeda (kmetovima) itd. Drugim riječima, begovi u austrougarskom dobu historije Bosne nisu isto što i begovi u osmanskom dobu, i to valja imati u vidu kada se prosuđuje o njihovoj povijesnoj ulaz.i. U okviru takvih opredjeljenja treba tragati i za odgovorima ne samo o tome koje se porodice imaju smatrati begovima, nego i o karakteru bego,'skog sloja općenito. Da li se begovi na prijelazu 19. i 20. stoljeća imaju smatrati plemstvom ili ne, može se suditi na temelju njihovih vlastilih tadašnjih uvjerenja o tome 1 općenito odgovora do kojih se o tome dolazilo u lo doba, s jedne strane, te naučnih dostignuća do kojih je došla kasnija literatura. Mada su kasmje, uglavnom srpski historičari, odlučno stajali na stanovištu da begovi nisu plemstvotkrajem 19. stoljeća stavovi su bili nešto drukčiji Čak je i stav srpskih političkih struktura prema pitanju značenja i uloge begova u društvu u vrijeme austrougarske "ladavine bio znatno diferenciraniji nego je to zastupala kasnija srpska historiografija, mada je općenito bio suprotan interesima begova, te pod izravrurn utjecajem odnosa srpske i bošnjačke politike s obzirom na politički položaj Bosne i Hercegov1ne u tom vremenu. Početkom 20. stoljeća vladalo je uvjerenje o tome kako su Srbi i Bošnjaci zaista postigli ugovor o saradnji, i to je uvjerenje imalo određeno značenje u političkom djelo\'anju njihovih političkih stranaka. Konfidentski izvještaji u septembru l908. tvrdili su da je ~

"Begovi nisu plemstvo lzras!J su u proct!~U olojenost ne samu Bo~njaka kao cjeline, nego i njihove elite. "Na vrhu drušlvene hijerarhije su se nalazi.le elite bosanskih Muslimana ( „) Elita se dijelila na Lrl podgrupe: VJerski Iunkcionerl. trgovinski podu1elnici i 1emljopoSJt'dnici U stvan, tri lrakcije su pomalo nsjenjivale jedna drugu. a mnogi Muslimani su pripadali u dvije i čak, lri podgrupe elite. („.) Cc~i:o je bio slučaj Jffil U llO\SI I llfR C:Ul\' l~I Ull 111711. UO 1911!

Odnos ,·lasu prema bosanskim bego\'ima nije bilo jednak u svim razdobljima auslrougarske vladavine i nije bio jednak kod svih zvaničnih krugova. On Je bio veoma slojevit, u početku se odlikovao apsolutnim nerazumijevanjem strukture i političke orijentac11e tog sloja, što i jeste rezultiralo iznenađenjem zbog otpora koJi su Bošnjaci pružili ulasku austrougarskih trupa u Basnu 1878. godine. ~lada nije dovoljno istražena koliko su begovi sudjelovali u ovom otporu, može se sa sigurnošću ustvrdili da su u nekim krajevima Bosne (u Bosanskoj krajini, uglavnom) oni uzeli znatnoga udjela, H a u nekim se krajevima pretpostavljalo da su staJali u njegovoj pozadini. Otpor je ipak utjecno da su se odmah na poćetku, susrećući se sa realnim stanjem, počele mijenjati predstave austrougarskih vladajućih krugova prema begovima. Već je general Filipovic, suočen sa oružanim otporom 1878., odbacio kao neutemeljene i nerealne ranije izvještaje auslrijskih konzula koJi su prije ulaska Auslro-Ugarske u Bosnu begove predstavljali kao austrougarske saveznike. Od lađa pa sve d-0 propasti Austro-Ugarske monarhije 1918. smjenjuju se razltčiti pogledi prema begovima, čija je lepeza toliko široka da se kreće od zahtjeva da treba što prije ubrzati njihovu propast, 1 do toga da je nui.no ovaj sloj apsolulno podržati, pa čak ići i na njegovo jačanje. Bez obzira na ovako drastično različite ocjene njihove po\ ijesne uloge,

1' 1

Rade Petrović: Otpor ntlstrougarsko1 t11 Iseljavanje begova, koje nikada nije bilo masovno, nakon AneksiJe 1908. i završetka pokreta za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju l909. svelo se na još manju mjerLL Srpska riječ pisala je pred Prvi svjetski rat kako su se nakon Aneksije bosanski begovi "nakon razbijenih iluzija (...) predali ozbiljnu poslu i tu osjetili potrebu kapitala': pa su počeli prodavati kmetska selišta kmetovima. Ali, "u tom pokretu za qešavanjern agrarnih odnošaja učestvovati su srednji posjednici u najvećem broju. Pojava je posve razumljtva: ti posjednici jesu manJe više trgovci ili obrtnici; u svom nastojanju da razviju posao 160

Čcdomil M1t.rinović: Mehmed Ali-paša Rizvtmbegović-Stočević, Gajrcl, god XIV, hr. 20, I. 11 1933., str. 315.

07.evad Juzbašić: Poku.frqi stvamnja političkog Sflllezn iz.medu vodstva .~rpskog i muslimanskog rmtonomnog pokre/4 Proces propadanja begova kao socijalne i političke elite započeo je krajem austrougarske vladavine, ali je tek nakon 1918. taj proces doživio vrhunac. Već 1918. i 1919. niz begovskih čardaka je popaljen, što je samo bio nagovještaj predstojeće sudbine koja će zadesiti ovaj sloj. Samo početkom maja 1920. prilikom rušenja begovskih čardaka Rifat-bega Rifatbegovića (Gradaščevića), Ahmed-bega Gradaščevića i !zet-bega Jahića u selu Obudovac sudjelovalo je više stotina seljaka, a žandari su uhapsili njih 151, od kojih je 25 zadržano u pritvoru. Načelnik TuzJanskog okruga razgovarao je sa uhapšenim seljacima, koji •opravdavaju svoje postupanje tim, da je bivše Narodno veće u Brčkam stavilo na te konake natpise 'Narodno dobro' i oni su usljed toga te konake i smatrali ne više vlasništvom begova, nego vlasništvom naroda( ... ). Kad su videli da begovi raznose stvari iz konaka odlučili su da ne dozvole begovima prisvajati narodnoga dobra i hteLi su da podele te konake među se:• Tada su u kotaru Brčko osim navedenih •r.i

Srpska riječ, br. 94, 1.(14.) maja 1914.

J08

li. Kamlwronć: BEGO\'!>Kl 7J::Mlll~!\I rO\fEl>t lJ BOS,11 llE RO.elliia (unular kojil1 se tak1lOlrcbe JiicliU su se u dvije • &

„

.kmetovska porodica kadra da ga ljudski obra~~JC, ~ora.ostau u up0Lrcb1 ov~ porodice. Vlasnik može mače raspolagali sa UJem J.manJC•~· mo7c ga prodal~ i oplerctili. ali u naćinu upotrebe ne moi.e nišLa mi~enjatl, doklcn se gornji uslov ispunjava. Upotrcbno pravo kmclovske porodice Je .kao nek.o sl~.rno pravo na imanju posLavljeno i doklen se gore spomenuli uslov 1spun1ava, prema svakom djelatno (aktivno)'.' Izvješta/ o upravt Bosne 1 Hercegovme 1906., str. 46; Ernesl Baucr: Zwiesclie11 Halbmond und Doppelft~ler. 40 /fl:re osterreichisc:lte Venvaltung in Bosnien ttnd Herugowina. Wien Munchcn 1971 (dalje: Zwiesclten Halbmond und Doppeladler), S. 151. .. .

"" Još je u osmansko doba :zakonom bilo određeno da se zemlJ•šta ~oia se mogu obradivali moraju obrađivati "hudi pulem 7~upa. bud1 1aima (Član 9 Ramazanskog iakona). /..cmljišta koja vlasruc1 daiu na obrad1vanie puLem zakupa su hegluci, a ona druga su selišta. (Peter Demmelh~ber: Das Kmetenwessen ;11 Bosnien und der Herzegowint1. Inaugural-Dlsscrtatton 1934, dalje: Das Kmetenwessen, S.16-17.)

132

li. K..mb.·rn~11.': llF.C:Cl\'SKJ n MLll~l'I POSJlDl u uosi-.~ Im Re~ova koji je umee1 njih. Muharem beg Ljubović, koji je došao i7 Travnika u Gradačac na 7cnino imanje u Kar..tći (oženio se sa Tahira-hanumnm Gradašćc\•ić), našao je dvOJJCU "malo ludih" seljaka iz log sela da svjedolc na sudu kako on ohraduje lu 1emlju. Jedan mu je rođak tada savjelovao kako nije pametno na SYJedočenjc tlovcl>li dvojicu "luđaka~ "Pa neću valjda dovesti pametne, pa da kaiu kako ja nt· obradujem lu zemlju': odgovori Muharcm-bcg J.juhović. 'lako je I bilo: ova dvojica posvjedoče kako su vi

H. K.unherovtb RfGOVSKl 71.:..U.flŠSI POW.Ol U BOSNI I lft.Rct.GO\ l!'-1101>111711. l>O 19111.

Zahvaljujući ovom kmetopravu kmetovi su bili prilično sigurni na čifluku, bez obzira što je bilo predviđeno Saferskom naredbom da on sa či()uka moi:e biti i odstranjen pod određenim uvJetima. Proces odstranjenja, pak, bio je prilično dug i obično je trajao više godina od trenutka kada bi beg pokrenuo tužbu protiv kmcla koji 1spunjava uvjete da bude odstranjen sa ćilluka. Da bi odstranio svog kmeta koji nije uredno obradivao čitluk, Smail-beg Mu.labegović iz Dervente tužio se šest godina (tužbu je podnio 28. aprila 1904„ a kmet je odstranjen sa čifluka 26. aprila 1910.),.,.. a neke tužbe nisu nikada ni završene. Hafiz Hamzi-beg Filipović iz Glamoča žalio se sredfaom 1907. na svoje mustedžire Špiru i Jovu Kajteza zbog neobrađivanja selišta, koje je bilo površine 21,280 dunuma oranice i 104,80 dunuma livade. Oba mustedžira bili su "bećari, nemaju potrebite stoke, a ni čeljadi. Jovo je vazda čuvao seoska goveda, a Šp1ro je bivao uvijek poljar, te su na ta svoja zvanja više polagali važnosti nego na svoju mustedž1rsku dužnost:· Oni su od čitavog selišta "tek neki dio davali drugim težacima na obrađivanje, od kojih sam ja teškom mukom hak pobirao, dočim je veći dio ostaJaO uvijek pust i neobrađen''. Beg se žalio na organe vlasti u tom slučaju 1 navodw primjer izvjesnog Kneževića, koji je na begovu tužbu kazao kako bi kmet trebao prvo ubiti bega, a onda i činovnika ako bi se donijela odluka o tome da se "kmet sa selišta digne''. ~Kada je Uija Peranović Iz Vukšića Gornjeg, kotar Brčko. počeo svoj čitluk davati "pod idžaru" (u najam), vlast je dopustila čak da se ozvaniči takav postupak. Nakon što je ovo pitanje u pregovorima sa Zemaljskom vladom 19. marta 1908. postavio Ali-beg Firdus, Vlada je nakon temeljitih istraživanja zauzela mišljenje da Bakir-beg Tuzlić, koji je bio vlasnik tog selišta, može "tužbom brisan1e kmetovskog odnošaja Peranović i odstranjenje najamnika čiflučkog zatražiti''."9 Od 1903. Ifet-hanuma Gradašče\ ić, udata Džinić, vodila Je spor sa nekim svojim kmetovima u selu Vranjak kod Modriče. Spor je trajao

;; ABlH, ZMF, opća grada, br. 1090011910. ~• Ro.~111nk.

br 32, 8. 8. 1907„ str. 3.

" ABH. zvc:;, k. 391. lahl 171J2.1/ 65.

VRSTI. I STRUKTURA ztMt.JlšNlll POSJEDA

137

sve do 1911., a.li su kmetovi i poslije 1918. držali zemlju sa koje su pravosnažno bili odstranjen Lao Zakupnik niJe gubio kmetske pravo ni u slučaju napada na bega ili njegovog zastupnika. subašu. Rifat-beg Sulejmanpašić 1910. u Saboru je uputio jednu interpelaciju povodom loga, ali je Zema.ljska vlada odgovorila da se kmetske pravo može izgubiti jedino po odredbama Saferske naredbe, a ona ne predviđa da se to pravo može izgubiti zbog fizičkog napada na bega ili njegovog zastupnika, subašu." K.metsko pravo moglo je prestati ili dobrovoljnim odricanjem kmeta, ili nagodbom sa zemljoposjednikom, zatim izumiranjem kmetske porodice, sudskom presudom, eksproprijacijom, dijeljenjem između zemljoposjednika i kmeta, pri ćemu i zemljoposjedniki kmet dobivaju po jedan dio kmetskog selišta u slobodno vlasništvo, i ujedinjenjem sa drugim kmetskim selištem. Godine 1912. najveći broj prestanka kmetskog prava, ne računajući otkupe, otpadao je na odricanje kmetova (241 ili 46,6996, pri čemu je samo na kotar Trebinje otpadalo 110 slučajeva), zatim na izumiranje kmetske porodice (77 ili 15,8896), na sudske odluke otpadalo je I 01 (20,8396), na eksproprijacije 10 ili 2,0696 (sve u kotaru Nevesinje za vojne objekte}, na podjelu između zemljoposjednika i kmeta otpadalo je 20 (4,12%) te 13 na ujedinjenje sa drugim kmetskim selište.m.82 Na teme.Iju ovog kmetskog prava u historiografiji je uobličena teza o pretvaranju kmetovskog prava u vlasničko pravo kmeta nad zemljom koju je držao kao čifluk, što je slabilo vlasništvo bega nad zemljom,83 ali to begovo posjedovna pravo ne samo da nije nikada osporeno, nego je čak nekim zakonima pojačavano.""' Zapravo, beg je A.BiH, ZMF. opća grada, br. 11.265/1909 ; ABiH. AGD. br. 12S2/24. u Ste.11 ograJ~ki izvješt.11j1 u sjednicamt1 bosansko/tercegovaćkog St1bora gud.1910./ 11. I zasjedanje, svcnk 11, Sarajevo 1911., X.XVI sjcdnlca. držana 9 novembr.i (27. oktobra) 1910., str. 53. ll'l A.BiH, opća, 4539/1913. i3 Prilozi, slr. 151. 114 Stenografski izvje.štaji o sjednicanUl bos. herc Sa/JOra god. 1912/13. Sar.11evo 1913„ Sjednica Vlll, 11. 11. 19U„ str. M3-145. ac1

138

li. Kitmb1:mvlt'! nH.O\''>Kf :t.rMUJl,"11 PO'ilEnl u llU:>MJ llERCf GO\'ISI OD ll1711

on 1•1111

posjedovna pravo na zemljište, koje mu Je garantirala država. sve više pretvarao u vlasničko pravo. Dok je on sve više izlazio kao pobjednik u borbi sa državom oko vlasniŠCT'a nad zemljom, kmetovi su se sve snažnije pozivali na svoje kmetska pravo kako bt sada oni umjesto države ograničavali begovsko pravo vJasništva. U to; borbi država se postepeno povlačila, begovi su izlazili kao stvarni pobjednici, aU su i kmetovi dobivali privid vlaslile pobjede. Konačno je Zakonom o fakultativnom otkupu kmetskih selišta 1911. priznalo begovsko pravo vlasništva, ali je državnom potporom otkupu selišta postepeno mijenjano stanje u agrarno-posjedovnim odnosima. U historiografskoj literaturi uglavnom se govori o otkupu kmetova, mada se u suslini ne radi o Lome, Jer kmet se nije imao od koga "otkupljivati': nego se radilo o tome da su !kmetovi kupovali kmetska selišta od begova. Ova "kupovina" u sebi je sadržavala i "prodaju" od strane begova, pa je, zapravo, ispravnije govoriti o prodaji kmetskih selišta nego o "otkupu kmetova''. Zbog toga ćemo se na ovom mjestu osvrnuti na taj proces. koji je neobično znaćajan sa stanovišta proučavanja begovskih zemJjišnih posjeda.

PRODAJA KMETSKIH SELlŠTA OBLICI PRODA II1. Slobodna pogodha bega

i kmeta

Jedan od načina r1ešavanja kmetskog pitanja bila je prodaja kmetskih selišta kmetovima koji su ih obrađivali. Taj proces tekao je u vrijeme austrougarske vladavine, a olakšavao ga je pokret iseljavanja begova i aga u Tursku nakon 1878. godine. Odlazeći, oni su prodavali svoje posjede. a kmetovi su "imajući pravo prvokupa i prekupa po iste novce ako ih je aga prodao komu drugomu, dolazili srazrnjerno vrlo jeftino do vlasništva na zemljišle''lr.i Međutim, taj proces odvijao se vrlo •s O kmetskom pravu prekupa vitli: Danilo DimoVlć: Kmetsku vravu prt1kupn Pregled. List za nauku i vi flustrougm:~kilt vojnih krugova prema "pmvljan1u Bosnom i Hercegovine>m. Naučni skup posveccn 80. godBnj1c1 aneksije Bosne 1 Herccgov1nc, ANUBiH, Posebna izdanja. knjiga XCIX. OdjelJenje društvenih nauka, knJiga 29, Sar.ijevo 1991„ str. n-79; Vidi i: Dicvad JuzbaSit: Nacumnlm>-polilićki od110Ji, str. 175-184.

\'RC>Tt I STRll)..IUllA ZL\ILJl~:-:lH PO~JlDA

151

usli u vladinu većinu barka u agrar''. ipak, nakon izravne intervencije generala Potioreka u Muslimanskom klubu, Hrvatski i Muslimanski klub te grupa oko Derviš-bega Miralema obećali su 31. oktobra 1913. da će u Saboru izglasati rezoluciju o agraru. Protiv takvih pokušaja 1zjas01la se grupa krajiških begova, koji su uispred Muslimana grada i kotara Banja Luke" poslali telegram Rifat-begu Sulejmanpašiću, dr. Safvet-begu Bašagiću, Šems1begu Salih bego' iću, hafizu Ah metu Meh medbašiću i Hasa1~-ef: Smailbegoviću u kojem protestiraju zbog toga što su potp1sa11 Rezoluciju u kojoj se traži "da vlada donese u narednom saborskom zasijedanJU na ustavno pretresanje zakonsku osnovu, koja uzima potpuno u zaštitu interese age i k~et~, pošto se Je. bajagi P,okaz~lo~ da postojeći zakoni ne štite dovolJnO interese age 1 kmet~. Kraj1šk~ begovi zbog toga protestiraju i ističu da su ti odnosi urecleni Saferskom naredbom i da se tu ne treba ništa mijenjati. Potpisnici ovog telegrama suh. Selim-beg Džinić, Ahmed-beg Dž.inić, Rag1b-beg Džinić, h. Mahmud-beg Džinić, h. Hlfzi-e( Bahtijarev1ć, Hamzaga Husedzinović, Ibrahim-aga Tahaković, ldnz-beg Omerbegović i Muharned-aga Bešlagić ." 1 Zbog toga je ova grupa begova (Sulejmanpašić, Bašagić i dr.)_ u Saboru pokušala dobiti saglasnost banjalučkih begova _z a rezoluc1J~'. i za to je kao protuuslugu zahtijevala od Vlade, kako bt se zadovolJh nezadovoljni begovi, da se beglučke šume oslobode senitula, a da seljaci svoje potrebe za drvetom podmiruju u čiftlučkim, ~atim ~ erarnim, pa tek na trećem mjestu u beglučkim šumama. Na tOJ osnovi Rifat-beg SLtlejmanpašić otišao je u Banjo Luku "u nastojanju da izdejSt\'uje saglasnost za potpisivanje sporuuma sa B1linsk1m. Skup je zauzeo odlučan stav protiv olakšanja otkupa kmetov~- 1 poz~ao muslimanske poslanike u Saboru da ustraju na tom stanovtstu, pa cak ako bi bilo nužno da zbog toga stupe i u opoziciju protiv Vlade:· O\•a grupa krajiških begova, predvođena Hamdi-begom DZ.in1ćem, iz~alaj~ Banjalučku nepovjerenicu, u kojoj su tražili da Safvet-beg Bašag1ć, kOJI

Ili

ARiH. / .l\11'. Pras. HS·l/1913.

152

li "'1mbcro„ič: BlGOVSKI lEMLll~~I PO'ilf 1)1 U RO!iSI I HUlCf.GOVl~I 00 187R. DO 19Ut

je u Sabor izabran u kotaru Banja Luka, položi svoj saborski mandaL Potiorek je nakon toga (12. novembra 1913.) odri:ao sastanak sa dr. Nikolom Mandićemi dr. Safvet-begom Bašagićem i tražio da se prihvati sporazum, jer je rješenje agrarnog pitanja neminovno u tadašnjim vanjskopolitičkim uvjetima. (U krajevima Osmanskog carstva koje je Srbija zauzela u Balkanskim ratovima - Sandžak, Makedonija - to će se riješiti na radikalan način, sto b1 moglo dovesti do kritika bosanske uprave kako u ovom pitanju zaostaje za susjedom.) On je Bašagiću izričito stavio do znanja da ukoliko Bošnjaci ne prihvate vladin prijedlog o ovom pitanju, Hrvati bi zbog svojih birača mogli prijeći u savez sa Srbima, usljed čega bi Bošnjaci ostali u opo~iciji. S druge strane, upozono je i Mandića da Hrvati u hrvatsko-bošnjačkom bloku imaju vodeću ulogu, dok bi u savezu sa Srbima, koji bi im bio nametnut "muslimanskom trvdoglavošću u kmetovskom pitanju': vodeća uloga prešla na Srbe. Zbog toga je traženo da Hrvati nagovore Bošnjake da popuste u ovom pitanju i da se bošnjačka-hrvatski blok spasi. U ovo vrijeme Vladi kao partner ponudio se Šerif ArnautO\ ić, koji je namJeraYao povesti političku akciju protiv begova, čijeg se "tutorstva i reakcionarne politike" nastoJao riJešiti. Potiorek Je bio mišljenja da treba suzbiti akciju Mešića i Dzinića, ali da se "sa begovima konačno ne prekida. dok to ne bude po volji Vladi''. Arnautoviću je poručeno da bi bilo dobro da najprije nagovori begove da pristanu na rješavanje agrarnog pitanja na način za koji se vlada zalaže (obligatni način), a ako to ne uspije, tada bi Arnautović sa svojim bošnjačkim pristašama te Hrvalima i jednom grupom srpskih zastupnika oformio Vladinu većinu u Saboru. Takvo političko manevriranje Arnautovića i takva taktika Vlade dovela je do rascjepa među begovima. Bašagić 1 oklnn čitavu katastarsku općinu Dubr.ivicC' kud Brl'kog. (H. KreševljakvlfaTA rahmrtll 11 ~•-heil llegnvk'. odmah 1111adc pmllv o\-;ik\-o~d pu•tupka. naime da s~ n.iq;o\·c bt:gh.ic"kc 7Cmljc upl..t1Ju u •

249

Vučjak imali

su lspašu, a 111 rijrku Savu nizinu zvanu Svilajski rilMedutim, Vlada JI.' na Vučjak naselila njemačke kolo niste (selu Kadar). Nakon Šems1-begove 'mrti imanje su naslljedilt' n1egm•p ktPrke, od kojih se jctln.i (Sejda·hanuma) udala za Muharem-bega Muhu Kapl'l:anov1ća, suca u Derventi · Svila1sk1 nL, ko11 1c u ~runtovmci bio upisan kao begluk Bara ril, povr~ine oko 4.000 dunuma, pripao je .'vluharem-begu Kapl't.inovic!u. koji je nastojan iabraniti kmetovuna korištenje tog z.emlji~ta, ah ie ~ud odlulio da kmetovi "imaju pravo sluino'ti isp~e· jer su 10 činili "od pamt1v1wka" ~ Senija Begović, kćerka Šemsl-beitova, udata za Edhem-bega U1e1rbejlovića u MaglaJ, imal.t je begluk u katastarskoj općini Gornji Svtlaj, kotar DE'rventa (u suvlasništvu sa ~cstrom Mubera-hanumnm, udatom za Ismel-bega • erar. te je radi n1egovlh molh;11 twha, tenl.\IJskd vl~d.\ adwdll;i, w1..., pro""du

izvidim lku mjt!'w mdi uplshoan1a •Rarc m· na =r J>n\h> \U !klmi s,llajč:uti. lesel1al)a·hanum•), I la.\irn-be-~.i Hafizadica u Tr.~milc l~ct-hanumal. fdht'm ·l>rtf• Umrl>·ica (Scn•J3.· hanuma) I bmct-IM.>ga Gavrnnk•1pt·unov10! u '>ar.ucvn (Mubcn1 hanuma).

• srp.Jca "'"'· c;,tt !'POOllnic d~ )c una kćerka l.~;

ilO.~b

o

10,M

J.91

2.747.St9

781AoJ:

..__

111.421

J.68.S,.417

uv..:.. r I I. Kre~.-vljalio >< ~.Nr t. IOtol l'./l~l.)

"'*'"

'""d

~J f« All-pui.u 1>ugub1v Kre•e,~jokovlć: lzabrtus,t d/1•/11, li 'li lkfi. I

u KreSevljakovic navHdJ da

•kao

oNvl$ b~ga "'' uhhlva ,,,..~10 njegov ~ahJed1.i1a. Hasan c"egović 1918. či11ill su tri pnrodice, a one su posjrduvale 179 selišta: 1. :'iroail-beg. sin umrlog Hald-beiw posi~dovau je 90 selišra (u šepku šest, 11 Glavičici 68 I Skočiću 16, jt'čiću po pola sa svojim hratom l11sttf-bep.om, boi '.!.l selište u Skočiću, gdje su on i njegov hrat Jmuf-beg.•udjelovali u vlasništvu

sa po 1/ 80; 2. Ešrefu Tahirbeguvić, utlata za Ćcrin1·b~a Preljubov1ća, posjedovala je L8 selišta u mjestu Bukovitc ukopaSJr!lrrt.~dt .koj oj>ĆinJ Krivu Rijeko, dodtjcl)mu Miki Si>kl, MiliĐul'ić\.l l P~rl janjiću i1 Krive Rijckt:' (kotar Bosanska l>ublca), l• ZanOj11, mdcna 'vlašic, uduvlc2 lle\m•vrenR l>jedi porodice Beš1reVTc na prijelazu 19 i 20. stoljevog 18W 1\l-lll./,\

261

madn 111Jt' moguće dalje pr.illli da lt ie I koliku l lnistan ·beg unao djecr. Prema jednom drugom porodičnom predanju, kojl' jt- prenosio h F.d1h Blščević i:i Bosanski' Gr,1uiške, a koje je čun ou h.1hrah1m-bega Bišćevlća. bogatafa tz A)dina (uedal~ dobio je Gradišku, Draksenić i Dublcu; tbr.m1m-be(t Sanski Most; Sulejmanbeg Mostar."" a Muhamed-boe!! SJ 10~ dvnjir.um ili tru11com braće dobio je Bihttč U Bosanskoj Grad1~ki posto1ala su dva stara ntšur1n Bl\čevića: iedan je mfan Ali-bega, navodim praunltka J llts!'m -begovug. star preko 200 godina, a drugi ie turi.>~ (;aib-efendij~ M1)StJrc.i. staro oko 300 gothaćkt kapetani_ Hru~tan ·beg (vjel'Ovillno Ili~1vao na1crnjim boiama •Od Mehmed-paše oe može već gort čnviek b1t1. ne s.J.!Jora ok.uakteri11rau ga 1e kao -zemljoposjednika i vodu muslunanske opoz1dj1· u Hlhaću:" Kasniji! Je Vas1f-beg blO zastupn1\.. u Bosanskorn sahCa pohađala su ~kvle u. l~tanbulu. Aktivan je:> bio l njegov br.11· Di·rvit· bfg, koji je, -, Mchmcd-hcgClvt sinova jusuf lwg i Kru;;Lan-hq;, prem~ \1•ltdt1č~nju I. Tk;ika, \I vrhemc Orner-pašc r.a....~a 1850.umrh Sli nll JIUlU u rro~on•lV() ("l'ojela U1 pomrtln.3') (f)r. lmbro lgnJaniev1

V!fi!ta

Pom~to

oronlut

~ume

Uv.w:I•

Ck1.,10

Uk"poo

11:'!, c;~

"t]/'

1""6b)

668.1

1an"101rne

km"1a 8

n11 11

Jo.JI. J!J

167

S9

101

ll't>.'~

57

38

19

14Y9.~

14 >.l

81hal

138

~

n

Oubic.> Bogov i njegovn kćerka Semsa Iz Sa11skog Mosta re rbrahm1-bejl. ~in lbr.1.blm-begov, 1 djeca Ha5an-bcga (ili Nuri-bega) Kulenovib 1z (:;olublća svi bili suvlasnici 17 seiista u Gorinji, desel u Podv1claC:i i dva 11 Balkovcu Ui još jedan prirnj'>clmo istaknun M•hmed·bcg Bu~1dlia, koji I